II PRIKAZI KNJIGE
11(20)#11 2022 |
|
|
Lucija Dujmović
Alma Mater Europaea
Recenzija knjige
Naslov knjige: Online novinarstvo:
služenje javnosti ili podilaženje publici
Autor: Siniša Kovačić
Puni tekst: pdf (186 KB), Hrvatski, Str. 3407 - 3410
Izdavač : Hrvatska sveučilišna naklada - Sveučilište u Mostaru, Zagreb 2021., 256 str.
(ISBN 978-953-169-474-2)
Dr. sc. Siniša Kovačić, autor znanstvene knjige „Online novinarstvo: služenje javnosti ili podilaženje publici“ poznat je otprije javnosti kao novinar, urednik, komentator, reporter i koordinator s Hrvatske radiotelevizije. Nakon HRT-a, svoju karijeru je nastavio na Hrvatskoj katoličkoj mreži, gdje danas radi kao glavni urednik. Ova knjiga je njegov književni prvijenac, ali u znanstvenim krugovima je poznati suautor znanstvenih radova na temu medija i online medija, manipulacije u medijima, kriznom komuniciranju i odnosima s javnošću. Uz to, sudjelovao je i na više međunarodnih i znanstvenih konferencija, te svoje znanje i stečeno iskustvo dijeli studentima na medijskim kolegijima kao aktivni predavač na Poslovnom veleučilištu Zagreb i Visokom učilištu za komunikacijski management Edward Bernays.
Znanstvena knjiga „Online novinarstvo: služenje javnosti ili podilaženje publici“ novo je, tvrdo tiskano djelo na hrvatskome jeziku koje je javnosti predstavljeno u studenom 2021. godine u sklopu online „Međunarodne konferencije PR & Media Days Mostariensis“ održanoj u Mostaru. To je djelo koje je sinergijski povezalo njegovo profesionalno znanje i dva provedena znanstvena istraživanja koje je autor predstavio i obranio u svojoj doktorskoj disertaciji na temu: „Razvoj novinarstva na mrežnim elektroničkim publikacijama – služenje javnosti ili podilaženje ukusu publike (Utjecaj informatičkih tehnologija na interakciju s korisnicima društvenih mreža u Republici Hrvatskoj)“. Knjiga nema prethodnih online recenzija, ali su kratki recenzijski osvrt na nju napravili red. prof. dr. sc. Zoran Tomić i njegov mentor izv. prof. dr. sc. Ilija Musa, čiji se osvrti nalaze na zadnjoj korici knjige. Objavu Kovačićeve knjige popratili su i neki online portali u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, poput: vecernji.hr, tportal.hr, laudato.hr, zagreb.info, mediadaily.biz, glasistre.hr, stvarmo.ba, fena.ba…
Sadržajno gledajući, knjiga je strukturalno pisana (sadrži uvod, obradu teme i zaključak) i konceptualno je tematizirana na 10 zasebnih poglavlja, od koja se dva zadnja odnose na popis literature, grafikona, slika i tablica. Tematska poglavlja koje knjiga sadrži su sljedeća:
(1) Regulacija i upravljanje internetom u Republici Hrvatskoj; (2) Teorijski kontekst online medija; (3) Tehnike i alati medijskih manipulacija; (4) Lažne vijesti – fake news; (5) Istraživanje razvoja novinarstva news portala na društvenim mrežama Facebook i Twitter; (6) Dubinski intervjui; (7) Rezultati istraživanja dubinskog intervjua; (8) Zaključak; i dodatak popisa (9) Literature; i (10) Popis grafikona, slika i tablica.
U prvom poglavlju (1) „Regulacija i upravljanje internetom u Republici Hrvatskoj“, autor iznosi činjenice o regulaciji medija od strane Zakona u republici Hrvatskoj te pregled Upisnika pružatelja elektroničkih publikacija.
Drugo poglavlje (2) „Teorijski kontekst online medija“ donosi pregled masovnog komuniciranja i masovnih medija, prilagodba informacija internetskom okruženju, društvene mreže i odnos online novinarstva i PR-a te utjecaj oglašivača na online medije. U ovom poglavlju autor analizira i raščlanjuje određene pojmove koje potkrjepljuje primjerima i objašnjenjima uz navođenje izvora.
Treće poglavlje (3) „Tehnike i alati medijskih manipulacija“ govori o digitalnoj manipulaciji i ulozi društvenih mreža u dijeljenju dezinformacija. Autor u ovom poglavlju zasebno obrađuje tehnike i alate kojima se digitalni mediji služe u manipulaciji javnosti i medij; poput cenzura, diskreditacija, manipulacija fotografijom i tako dalje.
U četvrtom poglavlju (4) „Lažne vijesti – fake news“ autor se dotiče dezinformacija i širenja lažnih vijesti u online medijima. Veći dio poglavlja se odnosi na temu transparentnost vijesti, izvora i novinarskih procesa. Autor spominje i mjere koje poduzima Europska komisija te Kodeks prakse za borbu protiv dezinformiranja. Također, autor ističe i ključne točke Europske komisije i višedimenzionalni pristup u suzbijanju lažnih vijesti i dezinformacija.
U petom poglavlju (5) „Istraživanje razvoja novinarstva news portala na društvenim mrežama Facebook i Twitter“ autor predstavlja istraživanje na temu identičnu nazivu poglavlja te sistematično započinje s uvodom u kojem piše o dosadašnjim istraživanjima online novinarstva i online medija u Hrvatskoj te nastavlja s istraživačkim metodama (analiza sadržaja), ciljem istraživanja, uzorkom koji se koristio u istraživanju, konceptu istraživanja, statističkim podacima i rezultatima istraživanja koje je autor prikazao pomoću slika, tablica i grafikona. Posebnost ovog poglavlja je ta što autor iznosi zaključke na temelju provedenog istraživanja.
Šesto poglavlje (6) „Dubinski intervjui“ donosi rezultat provedenog dubinskog intervjua kojim se ispitalo „mišljenje, stavovi i iskustva novinara o utjecaju razvoja društvenih mreža na stanje u novinarstvu u Hrvatskoj“. Autor je proveo intervju pomoću elektroničke pošte i kontaktirao deset urednika i novinara news portala koji su tijekom 2019. godine redovito objavljivali novinarske tekstove. Intervjuu je jamčio povjerljivost i anonimnost sudionicima, a od deset potencijalnih sudionika, njih pet se odazvalo i dobrovoljno sudjelovalo u intervjuu. Autor je u ovom poglavlju prikazao popis pitanja koje je poslao urednicima i novinarima, te je vizualno prikazao i tablicu s deset news medija uz koje je naveo koji online mediji su odgovorili na njegova pitanja, a koji nisu. Za lakšu analizu podataka koji su pružili ispitanici, autor je svakome dodijelio veliko početno slovo abecede, od A do E te je diferencirao ispitanike po spolu i novinarskom iskustvu.
U sedmom poglavlju (7) „Rezultati istraživanja dubinskog intervjua“ donosi odgovore ispitanika na postavljena pitanja u intervjuu. Iako autor u ovom poglavlju nigdje ne navodi koje početno slovo abecede pripada kojem news portalu (od onih pet koji su se odazvali intervjuu); odgovori koje nude ispitanici daju naznaku o kojem portalu govore; što bi moglo dovesti do toga da bi neki pojedinci koji poznaju i prate online medije mogli povezati ispitanike s odgovarajućim portalom. Na kraju ovog poglavlja, autor daje interpretaciju rezultata dubinskog intervjua te potvrđuje hipotezu i neke pomoćne hipoteze.
U osmom poglavlju (8) „Zaključak“ autor svrsishodno sažima i objedinjuje iznesene podatke i rezultate istraživanja u četrnaest zaključnih točaka.
Poglavlje (9) „Literatura“ donosi pregled literature i internetskih izvora spomenutih u radu; a u poglavlju (10) „Popis grafikona, slika i tablica“ se može pronaći popis svih spomenutih tablica, grafikona i slika u knjizi.
Budući da je ovo znanstvena knjiga, stil pisanja koji autor upotrebljava je također znanstveni. Iznose se činjenice i citati koji se potkrjepljuju izvorima te se parafrazira tekst uz spominjanje izvora. Treće poglavlje u kojem autor piše o tehnikama i alatima medijskih manipulacija evidentno proizlazi iz autorovog novinarskog i medijskog iskustva. To se ponajviše vidi u potpoglavlju 3.2.9. „Manipulacija medija“ (str. 106.-120.) koje otvara spominjući francuskog sociologa P. Bourdieua, koji je također pisao o manipulaciji medija. S obzirom na to da autor u ovom poglavlju koristi vlastite riječi i objašnjenja, uz parafraziranje, primjećuje se odmak od strogog znanstvenog stila pisanja jer u opisu piše sljedeće: „Ima puno ljudi koji ne čitaju nijedne dnevne novine i koji se tijelom i dušom predaju portalima i televiziji kao jednom izvoru informacija“ (str. 106.). Autor poetskim izrazom naglašava predaju puno ljudi „tijelom i dušom“ jednom izvoru informacija za što nema znanstvenih dokaza. Primijećeno je i kako autor u nastavku poglavlja ponegdje koristi epitete, antonime i fraze uz koje naglašava neke primjere koristeći dramatične riječi. Jedan primjer takvih riječi pojavljuje se u dijelu gdje govori o „Riječima“ kao obliku manipulacije za koje naglašava da mogu „opustošiti i unakaziti“ (str. 108.).
Procjenjujući cjelokupnu knjigu kao znanstveno djelo ono je prikladno i metodološki pisano te zadovoljava sve temeljne metodološke kriterije. U smislu analize podataka, način obrade pojedinih tema je sistemski i analitičan. Autor u knjizi argumentirano i promišljeno iznosi činjenice te radi komparaciju i analizu sadržaja i podatka s kojim dolazi do mjerodavnih i ispravnih zaključaka. Knjiga je svakako doprinos znanosti i kao takvo relevantno djelo koje nudi nove spoznaje o online medijima i online novinarstvu u odnosu s društvenim mrežama te daje odgovor na pitanje koliku ulogu u kreiranju sadržaja imaju oglašivači u hrvatskim online medijima.
Naslov knjige je atraktivan te sadržaj i teme poglavlja odgovaraju naslovu. Knjiga se zbog svoje tematike, podataka i informacija koje su iznesene može smatrati sveučilišnim udžbenikom koji će poslužiti akademskoj zajednici, a posebice studentima koji studiraju neki od smjerova komunikacijskih znanosti, ali i bilo kojim drugim osobama koje zanimaju mediji i novinarstvo. Iako je pisana znanstvenim stilom, čitateljima će biti jasna i pregledna jer tijek izlaganja teče logičnim slijedom. Tekst je dodatno popraćen vizualnim elementima, poput slika, grafikona i tablica koje zorno i prikladno prikazuju podatke i informacije koje autor iznosi i analizira. Vjerujem da će načini manipulacija medija biti posebno intrigantne svakom čitatelju, kao i zaključci koji dokazuju kako se mediji i stvaranje sadržaja u online okruženju podređuju više oglašivačkoj industriji nego političarima i vlasnicima portala.