{"id":137,"date":"2011-11-22T13:28:27","date_gmt":"2011-11-22T13:28:27","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2011\/11\/22\/in-medias-res-broj-3\/"},"modified":"2011-11-22T13:28:27","modified_gmt":"2011-11-22T13:28:27","slug":"in-medias-res-broj-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3"},"content":{"rendered":"<p class=\"MsoNormal\">II Uz drugi simpozij Filozofija medija (2012)<\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres01\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#11 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 7.01:004.087<br \/>Izvorni \u010dlanak<br \/>Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 30.6.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Sead Ali\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Sveu\u010dili\u0161te Sjever &#8211; Sveu\u010dili\u0161ni centar Koprivnica<br \/>\nsead.alic@centar-fm.org<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">The Synergy of Artistic Approaches within the Openness of New Media<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Sead Alic-The Synergy of Artistic Approaches within the Openness of New Media.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nFulltext: pdf (364 KB), English, Pages 252 &#8211; 263<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>What is the extent to which new (mass) media (aside from the negative role they play in the global colonisation of the world) open the door to new artistic experiences and how important are these experiences when it comes to multiplication and networking through modern technologies in particular?<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Through the comparison of traditional arts and old media to new arts and new media, this paper searches for the essence of an artwork, the same essence of difference through different times and different technologies, with a different role of media in mediating the artwork.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The fate of art is discussed through the fateful influence of mass media on everyday life and even on the forms of artistic practices. The artistic practice is discussed as a form of free human activity that has been expanding on the limits of that which is human since prehistoric times.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>art, new media, multimedia, video art, installations, digital art.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">1.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">Never before in human history have so many works of art been produced, and never before has the result been so few real experiences of art. Today, a work of art is as all-pervasive as the decisions being made by the government, culture ministries and mayors.&nbsp; It is out in the streets, in the shape of performance, sculpture, art intervention, music; as part of the spectacle, it is an integral part of the media universe.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">This is often solely to do with beauty as (a not necessarily essential) part of the work of art. &#8220;Art has dissolved in the aesthetic ether&#8221;, notes Yves Michaud in his work <em>Art in a Gaseous State<\/em>.<a name=\"_ftnref1\"><\/a><a href=\"#_ftn1\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Amongst others, Boris Groys writes: &#8220;In our own era it is the mass media that dictate aesthetic norms&#8230; The general public now draws its notion of art from advertising, MTV, videos, video games and Hollywood blockbusters&#8221;.<a name=\"_ftnref2\"><\/a><a href=\"#_ftn2\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p><span style=\"line-height: 170%;\">The technical reproducibility of works of art (whose effect has been announced by Benjamin) has not only brought on plurality and works with no aura, but also a loss of sensibility and a new kind of primitivism, as highlighted by Arnold Gehlen (in his work with an indicative title: <em>The Soul in the Age of Technology<\/em>).<a name=\"_ftnref3\"><\/a><a href=\"#_ftn3\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"text-align: justify; line-height: 150%;\"><span style=\"line-height: 170%;\">The internet is brimming with new ideas on new merging and reconstruction of traditional art. The democratisation of owning one&#8217;s own portrait, formerly brought about by photography (as compared to painting), is infinitely small compared to the democratisation of the opportunity to make art as brought about by video, multimedia, new media, computer programs and the internet. In the words of Rob Shields, they tear down the boundaries between the real and virtual, body and technology, us and the characters we portray. The Web serves as a true social medium which connects and integrates its users. Like language \u2013 yet another medium \u2013 it &#8220;speaks&#8221; the speaker himself, even with the speaker speaking the language.<a name=\"_ftnref4\"><\/a><a href=\"#_ftn4\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Do we recognise the changes in the human being and its relationship towards art produced by the media of multiplication and mass communication? <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Every age has been dominated by a certain type of art, and everyone can agree about this as a fact relatively easily. But why has a certain type of art dominated a particular age? This is something to be discussed and, by all indications, the answers will depend on the approach.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Why was Duchamp&#8217;s fountain so special and why did it leave such a deep mark in the history of art as well as in everyday life, is a question that art history, according to Danto, will not answer.<\/span><a name=\"_ftnref5\"><\/a><a href=\"#_ftn5\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The massive scale of mass media multiplication has robbed traditional art of its soul. Has it given it something in return?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Media philosophy (transcending the level of the theories of individual media) must answer the question of the relationship between the essence of art as such and the contemporary (mass) media mediation, in other words, the question of the fate of art in the age of new media, and the new media and artistic literacy.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">2.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">It was easy for the illiterate to unite faith, hope, ritual, voice, movement, air, sky and earth through dance.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The dance that dominated the preliterate age has been preserved and continues to develop as an art form even today.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What is unified through dance today? What did dance become a part of? What do the changes suggest?<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"text-align: justify; line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">It is virtually impossible to reduce dance to that pertaining to dance anymore. Reducing dance to movements on stage with no influence of performance is akin to an attempt to present a film through narration.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dance is but one of the foundations for the play of new media. The body is a participant in the illusion in which the body itself is reduced to an illusion.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">Traditional forms of dance exist to be transcended, built upon, to use their innovation to open up new areas of interest in the defamiliarisation of art by human civilisation.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">Indeed, a portion of artists, technicians, technologists and engineers of the beautiful call it a day with the (artistic, theoretical, practical etc.) analyses of new media possibilities (such analyses being quite similar to the analyses conducted by the avant-garde at the beginning of the 20th century). Still, a portion of artists rise above the borders of traditional auratic art, so as to employ the collaboration of all forms of traditional art and the dimensions of the multimedia approach, and even some <em>new new media<\/em> (to borrow Levinson), in order to build a defamiliarisation of new dimensions.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">A man of letters is much more practical than a dancer; he will not only enjoy the diversity of the dance patterns of human bodies, the different combinations of rhythms, melodies, voices, light, darkness and stage design, but he will also sing more and more. Singing will outlast a single string and a monotonous rhythm. As a form of remembering, storing, safekeeping and transmitting cultural patterns, singing will continue to exist even after culture, or rather technology, has found more efficient ways of storing information, educational messages and worldviews. Whilst singing (songing, versing, poemising), man will follow the line suggested to him by art.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">The human misconception, about using the boundaries of grammar and logic to bar the openness of song as the artistic medium of unifying the man in his true being, would last 2500 years.&nbsp; Giving up the song in the name of mathematic-scientific palpability has given birth to a world we wish to escape from more and more often.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">The art of a beautiful poetic word is older than prose. Somewhere in the rhythm, word order, rhymes and metre, the first poets tested the magic of that which was sung, as a type of speech that gave more than speech itself and which contained more than speech alone.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The apple offered to Adam by Eve is the first known (biblical) mediator between two people. The fruit of the Tree of Knowledge is actually language\/script. The apple is a metaphor for the alphabet.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There is no knowledge without the medium of language. The fruit of the Tree of Knowledge is the awareness and the word which unlocks the man&#8217;s mediated relationship towards nature and the universe.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">Divine Unity is replaced by attempts to establish a new experience \u2013 mediated by language.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">Today we plant virtual trees in search of non-linguistic languages and the pathways towards the immediate and non-mediated. The more impossible the task, the more essential the pursuit of such a form of (self-)understanding and (self-)experience of the world.<\/p>\n<p style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">The art of building houses and squares developed its self-awareness of the intricacies of those initiated in the building techniques to such an extent that the initiated would sometimes organise themselves into special communities with special codes of conduct. The art of building contained within itself not only the art of construction and knowing the rules, but also the art of spatiality, visual artistry and acoustics.<\/p>\n<p style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">The two-dimensional portraits of kings, their retinue, rich feudal lords and landowners required large empty walls and a need to distance oneself from the rest of the world through the possession of prestigious artefacts, as well as relying on the discovery of the <em>camera obscura<\/em> and D\u00fcrer&#8217;s drawing grid, i.e. perspective.<\/p>\n<p style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">A painting unifies colour, light and darkness. The style of dress, ambience; the dramaturgy is reduced to an arrangement of characters, a movement, a gesture. The music is inaudible \u2013 at least when it comes to traditional paintings.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">The Renaissance\u2019s exploration of colour and light appears as a premonition of the research of playing with the light of a camera. The surrealist games of shaping verses by randomly drawing words written on pieces of paper from a hat are, according to Benjamin, a surrealist foreboding of montage, in other words, the medium of film. Even before photography, theatre used its panoramas to create an illusion that would later be developed by film. After a couple thousand years of waiting, story and storytelling were given a chance to meet a large number of individuals face-to-face, in the same or similar conditions. This sort of situation makes it possible for the novel to exist, since the novel develops on the psychological and social dimensions of such a situation in a significant way.<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">The development of hardware and software is parallel. A human being is the option it chooses. Art is a human ability which has found itself in the world of technical multiplication affecting both the art and the human being.<\/p>\n<p style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"line-height: 170%;\">The art of new media questions multiplication (plurality). It plays the game which was brought into the world by photography and which sets new rules for the world of today.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dadaist allusions at the game of multiplication now reach a dimension of drawing some serious attention to the phenomenon of multiplying people, goods, photographs, approaches, ideologies, media and forms of manipulation.&nbsp; Whilst playing at multiplication, the art of new media opens up an opportunity for us to understand the process that defines us in an essential way today. &#8220;Ours is a culture of imitation&#8221;, Michaud claims, &#8220;the medium is the message and the message is the medium.&#8221;<a name=\"_ftnref6\"><\/a><a href=\"#_ftn6\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The power of media has also been confirmed by Sloterdijk through, amongst others, the following stance: &#8220;With the media form of hero worship, we step into an affective regime of developed narcissism of the masses&#8221;, to which he later added: &#8220;Without an insight into these narco-political alliances, the spiritual massacres and media wars of the 20th century forever remain mere traditional turbulences assigned the label of &#8216;inconceivable&#8217; by the provincial investigation.&#8221;<a name=\"_ftnref7\"><\/a><a href=\"#_ftn7\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Opera, as the supreme form of traditional art, comes at the end of the process of searching for the single art form that can offer the most exhaustive enjoyment to a refined soul: story, acting, music, text, dance, masks, light, set design, colours, fashion, and all in a dramaturgically conceived game and all in one place, all live and without delay. Only a new dimension could offer more art forms in one place. This dimension arrived with electrical and electronic, and later even digital forms of amalgamation within virtual worlds. <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">We see the world as mediated by the media. Our eye is the result of the historical progression of viewing methods, influences of various technologies, biological capabilities and the collective human memory.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Art sees the way we see the world and the way we flirt through the mediation of machines that fascinate, surprise, accustom and determine. Alongside a presentation of the world, the media also grant us (impose upon us) a framework, free of charge.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Is it a process of the dehumanisation of art through the adaptation of new artistic techniques to new media (majorly linked with the masses), to borrow Ortega y Gasset,<a name=\"_ftnref8\"><\/a><a href=\"#_ftn8\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> or is it to do with setting art free of the materialism so closely linked to the usefulness, pricing and the financial managing of artistic values?<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Words draw us into a simulacrum wherein we can understand ourselves and otherness within the framework of language<\/span>.<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">By understanding the linguistic being of what we have been given, what is posited to us, the art of words plays and tries to say (akin to Hamlet\u2019s actors) more than has been written.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Words are shadows in the same way colours, tones and 3D interactive bodies, activated by movement or touch, are all shadows.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Every language moves between two basic poles: precision and metaphor.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nuances between these two poles tell us of the extent to which a text is a police record, NASA report, literary or poetic text.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Radio quickly offered the unification of story, acting and music. Film added image, and image developed film. Television turned into film and radio without the artistic dimension. Artworks in the media of radio and television, if they even occur, are mere incidents. Social rules dictate that there be talk of the artistic on radio and television, but this also comes under a form of speech with no art itself. <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In 1985, Zagreb witnessed the so-called wordless demonstrations. A group of some thirty students walked around the city centre (accompanied by the police) with banners that said nothing. The speakers at the main square simply waved their arms about. Everything went according to the government\u2019s wishes, peacefully and with no incidents.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">But the provocative, artistic, critical and uncompromising part followed that very evening, when Radio 101 used its show Intervencija 85 to allow its listeners to spend four hours \u2018guessing\u2019 what or whom those people had protested against.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Citizens realised they got a chance to speak, so they spoke. The only thing that the authorities could do was to cancel the show, but only the next day.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What once were networks of people is nowadays displayed in the forms of technological templates of connecting people. In a similar way, opera&#8217;s unification of art is taken over by a different, technical dimension today. The multimedia play with digital shapes has opened up a new field of potential collaboration between certain arts, artistic forms, artists, and more and more amateurs, deeply immersed in new technology. A new synergy was therefore only possible in the dimension of new technology.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The reflection of art could manage relatively well as long as the whole thing was &#8216;live&#8217; and in one place. When the requirements of Aristotle&#8217;s <em>Poetics<\/em> were abandoned, the reflection found itself at a crossroads: how would it continue to interpret the authenticity of an artwork, art, audience, communication channels, experience, and reproducibility? The science of beauty and the human experience of beauty all of a sudden found itself facing the issues unimaginable at the time of shaping the aesthetics as a discipline. <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">New media have expanded the space for the search for new artistic scripts and the new artistic potentials of human beings. The practice of artistic intentions now enters areas it had not occupied until recently. Artists build unexpected, non-standard and surprising combinations of practices and scripts into their performances.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">It is as if Plato&#8217;s shadow play were experiencing its rebirth, a birth contemplated by Sloterdijk, a birth that will restore us people as the spirit&#8217;s medium, in a spiritual, corporeal, artistic and intellectual sense.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Which area is currently attempting to unite all or almost all artistic efforts? Can we observe an increase in interest for particular art forms or a decrease in interest for others to find signs of a rule that would point to a tendency, direction or route? New media are evidently the new easel, the new stage and the new unwritten book. But new media are replaced by even newer ones. We have now entered the area of a multidirectional communication of the plethora of platforms where separate or hybrid artworks, or various combinations, are prepared. Have we found ourselves facing a new dimension in the search for unification: the unification that will result from a confrontation of collective upgrades and supplementing the new kind of art which can only exist on the Web? After the geeks and hackers of the Internet age, are we about to meet the artists of web multimedia, who do not reason within the dimension of the old traditional art, nor in the dimension of the multimedia enabled by technology, but on the horizon of online artism? Their path has been opened by the people who created the World Wide Web. <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Man has long since entered his own work, his image. Technology provided him with the image as a process including the artist embedded in the framework of the painting, amongst the shapes and colours. <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What could be made of different arts assembled into a single artistic act? In the dimension of traditional art, this was supposed to be an act that would simultaneously speak in words, song, painting, acting, set design, sculpture, dramaturgy, the harmonic and melodic line and music.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">It was an act that employed all artistic practices, in other words all media of artistic expression. The limit of such an act was the ability or inability for everything to occur at the same place and at the same time. This limitation spoke of the traditional art&#8217;s immersion in life, its reality.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Even the next level, the level of multimedia artistic works, employs secondary orality, pictoriality, plasticity etc. It is only the creative approaches that remain the same whilst attaining new possibilities. The work still has its viewer, which is to say its main agent. The dimension of <em>new media art<\/em>, in large part, abandons the area of connectivity and the identity of the artist and artwork. The accumulation of artistic energies is at work here, in forms that often lead to an unfamiliar dimension. It is an interactive search for\/creation of new artistic worlds with the use of pre-prepared or semi-prepared materials which will always create a new whole anew.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Art and technology offer us the God particle in the liberation of the masses \u2013 new media art, which will soon employ a larger number of people than existed on the face of the planet in the times of ancient Greece. <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">At the beginnings of traditional art, there existed the unification of different artistic techniques and different arts, and, as a rule, in the same artistic handwriting. Next, there was a technological unification of multimedia files which often belonged to different artists. Finally, we have reached the stage of different artworks comprised of different segments of work, different artists and different practices dislocated around the virtual worlds on the Web. <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Explosions of colour, shapes, effects and tones take place before our eyes; there is a play of light and shadow never before seen, an unimaginable vibrancy and insatiable exploration of the new areas to realise human imagination. <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">That which is in itself the potential \u2013 the power and ability of an artwork, the power of creativity, the emancipatory dimension of art; that artistic portion of human life, which exists as unreleased energy in an artwork \u2013 still cannot compete with the manipulatory dimensions of any of the existing forms of perpetuating the capitalist production of value surplus, which will always keep establishing the kinds of relationships that are the precondition of new divisions, but also the preservation of the existing conditions<\/span>.<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In the same way the European spirit is not only represented by Kant, Fichte, Schelling, Hegel, Schopenhauer, Nietzsche, Marx, Goethe, Dante, Petrarch, Boccaccio, Michelangelo, da Vinci and other great thinkers, artists and scientists (but also by the ubiquitous banking and corporate spirit of the European empire), that which is beautiful and worthy of artistic practices isn\u2019t fit to hold a candle to the destructive force of the use of beauty and the other dimensions of art by the mass media corporations whose goal is not bringing life closer to the artistic, but concealing the production of value surplus with the use of techniques, works, approaches and images of the art itself.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Photography was the first museum without walls. Today, new media help the artistic act to spread into unexpected places. If the fragile and fleeting snowmen can serve as a backdrop for an artistic play of light, then the fate of the world is to be an artwork. Of course, this fate might not be realised since the global corporation players are hard at work pilfering art and its inclusion in the world of value surplus production.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mass media are the means of production. Mass media are the means of production of false consciousness. Aside from profit, these means of production also produce worldviews and ideologies, and they establish relationships which allow for further creation of profit. Reducing the media to the level of information carriers does an ill service to the mind, reasoning and the position of modern proletarians (every oppressed being).&nbsp; <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The question of discourse is one of the key questions of the time ahead of us. We can view the discourse through Foucault&#8217;s eyes, as a form of play (writing, reading, exchange)<a name=\"_ftnref9\"><\/a><a href=\"#_ftn9\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, but it is a game of destiny which opens a door for us towards transcending the level of the pragmatic and the utilitarian.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Speech identified with negative energy can only cause new whirlpools of negative energy. Being right can often cause more distress than knowing one is in the wrong. The distribution system of negative energy can produce entire galaxies of new misunderstandings with the speed of light. In this sense, that which transcends the negative and the particular is the discourse, and what contains the transcendable is art. <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Octavio Paz&#8217;s insight is seemingly banal: &#8220;All arts, especially painting and sculpture, seeing as forms signify things, can be kept, sold and transformed into items of financial speculation.&#8221;<a name=\"_ftnref10\"><\/a><a href=\"#_ftn10\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Art also walks along some other paths.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What is an ass doing at a supermarket? It stubbornly comes to a place where it cannot realise its basic needs.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The ass at the supermarket testifies to man&#8217;s role in the world of the modern division of labour: man is either part of a production line destined for the shelves or he is as lost as the artist&#8217;s ass. Man is either a compliant conformist or he turns into a metaphor of stubbornness. <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">We are all on a road, all of us transient, vulnerable and unique. We have awakened to the fact that &#8216;being on the road&#8217; is more important than the goal itself. We now know that it is vital to be on the path of art, to be on the artistic path.. <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What of the relationship between a particular artistic act on one of the billion internet paths in relation to the real relationships of the global colonisation of the world&#8217;s human beings with the use of mass media pluralities? <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Which art managed to put reality into question, when and to what extent? Has the energy of Dadaists, surrealists, futurists, expressionists and others who used to gather in the real spaces of caf\u00e9s, theatres and streets now finally received the channels of communication it had yearned after?<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">To what extent is the programme framework of a work of art defined by the programme (BILWET and Manovich)?<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">How is the avant-garde of new media art different to the art of the early 20th century, in a situation where the pictorial, visual and aural components of an artwork are reduced to computer data, binary operations and bit-codes?<a name=\"_ftnref11\"><\/a><a href=\"#_ftn11\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Openness towards viewer intervention is a new dimension of art that has caught on with the new media. That which was only suspected and announced by traditional art (e.g. elimination of distance between the performers and viewers at the theatre) is now developed by the new media to the level of particularity and recognition.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">I want my voice to belong to an interactive artwork to the same extent I want the world to become an interactive artwork.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Traditional arts continue to live in old, valuable and beautiful houses (which are mostly artworks of architecture in themselves). There is mostly no-one in these houses (aside from on the rare occasion of an exhibition opening day). (The Three-year Study)<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Basing art in sensuous cognition is a failure of the 19th century philosophy that remains to this day (especially when it comes to visual arts, dance, and especially the art forms that use new media techniques and technology).<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Beauty, slogan, the golden ratio, static and moving photography, distributivity and networking \u2013 these are the foundations of the new world. They are also contained within the new media and the new forms of media art.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The future of man is to be not only the medium of the spirit, but also the medium of his own personality, worldviews and abilities. Becoming a medium is the fate of man in the age of mass media seduction. The future of art is to awaken the man&#8217;s creative dimension throughout each new technology and all forms of interpenetration of the old and the new. <\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The visitors of galleries, theatres, literary manifestations and so on are mere travellers following the rules of Aristotle&#8217;s <em>Poetics<\/em>.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The age of new media questions these visitors in the same way it questions traditional art. It freezes the frame around theorists and artists with the viewers in the gallery and makes an object of them.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Today, all traditional arts are mere contents for the new media dimensions of art<\/span>.<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Art is the medium of human creation and, only indirectly and far from being the most important thing, a form of cognition. <\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Traditional art is slowly dying off in galleries and museums, with an occasional attempt at reviving itself. This only proves that life itself should become artistic.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">New media arts are the seed-plots of creative approaches used in production, entertainment, interior and exterior design, science, and even war.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The shift from traditional arts towards video art, installation, digital art and interactive forms of artwork production is art&#8217;s answer to the age of plurality.<\/span><\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">If war is &#8216;the father of all and king of all&#8217;, then art is a court jester whose absence makes all that ruling futile.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Painting, tattooing, piercing and modification of one&#8217;s own body have always been a form of speech \u2013 communication with the powers of this world or the beyond. Transient artistic interventions on a transient body.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Art in passing.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">An eternity of art which is at its strongest when it is born and disappears like life in its transient forms, when it yearns for the moment.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Paradoxically, to become human, the pretender to the position of a human being must first become open to art, become a person open to anything new, different and creative, to play, dance, research and leave traces. The history of humans rising to stand upright is a history of artistic advancement in man (initially hidden in the mythical, ritual, religious and artisanal).<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">As we began, so we are to go further.<\/span><\/p>\n<p><span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">To borrow Albert Manuel and his attempt at bringing us closer to Borges&#8217; way of thinking: &#8220;He enjoyed imagining a universe where magazines and books weren&#8217;t necessary, because a man was as good as any magazine or book, any story or verse. In this universe (eventually described under the title <em>The Utopia of a Tired Man<\/em>), every man was an artist and thus art was no longer necessary: there were no more galleries, libraries, museums; the names of individuals and countries had disappeared, everything was strangely anonymous.&#8221;<a name=\"_ftnref12\"><\/a><a href=\"#_ftn12\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn1\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn1\"><\/a><a href=\"#_ftnref1\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Yves Michaud, Umjetnost u plinovitom stanju (Zagreb, Naklada Ljevak, 2004), p. 9 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn2\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn2\"><\/a><a href=\"#_ftnref2\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;In his text <em>The Museum in the Age of Mass Media<\/em>, Groys advocates museums as places of critical discourse suited to &#8220;critically analyse and challenge the claims of the media-driven <em>zeitgeist<\/em>&#8220;. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn3\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn3\"><\/a><a href=\"#_ftnref3\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;The author believes that expanding the technical models of thinking necessarily leads towards the primitivisation of the world we live in. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn4\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn4\"><\/a><a href=\"#_ftnref4\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Rob Shields, Virtualni prostori, stvarne povijesti i \u017eivu\u0107a tijela in Kulture interneta (Zagreb, Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociolo\u0161ko dru\u0161tvo, 2001), p. 34 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn5\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn5\"><\/a><a href=\"#_ftnref5\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Arthur C. Danto, Preobra\u017eaj svakida\u0161njeg, Filozofija umjetnosti (Zagreb, Kruzak, 1997), p. 8 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn6\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn6\"><\/a><a href=\"#_ftnref6\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Yves Michaud, Umjetnost u plinovitom stanju (Zagreb, Naklada Ljevak, 2004), p. 33 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn7\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn7\"><\/a><a href=\"#_ftnref7\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Peter Sloterdijk, U istom \u010damcu (Beograd, \u010casopis Beogradski krug, 2001), pp. 144-145 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn8\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn8\"><\/a><a href=\"#_ftnref8\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ortega y Gasset, Dehumanizacija umjetnosti (Zagreb, Litteris, 2007), p. 21 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn9\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn9\"><\/a><a href=\"#_ftnref9\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Michel Foucault, Poredak diskursa (Loznica, Karpos, 1977), p. 37 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn10\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn10\"><\/a><a href=\"#_ftnref10\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Octavio Paz, Drugi glas, pjesni\u0161tvo i kraj stolje\u0107a (Zagreb, NZMH, 1996), p. 98 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn11\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn11\"><\/a><a href=\"#_ftnref11\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Stefan Heidenreich, Novi mediji in Znanost o slici (ed: KlausSachs- Hombach) (Zagreb, Antibarbarus, 2006), p. 290 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn12\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn12\"><\/a><a href=\"#_ftnref12\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Alberto Manguel, S Borgesom (Zagreb, Prometej, 2004), p. 55 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Frank Hartmann: <em>Medienphilosophie<\/em>, Utb Fuer Wissenschaft 2000.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Frank Hartmann: <em>Medien und Kommunikation<\/em>, Facultas Verlags &#8211; und Buchhandels AG<br \/> facultas.wuv, Berggasse 5, 1090 Wien, \u00d6sterreich<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lev Manovich: <em>The Language of New Media<\/em>, The MIT Press, 2002.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>New Media Art<\/em>&nbsp; (ur. Mark Tribe, Reena Jana, Uta Grosenick,&nbsp; Taschen Basic Art Series, 2006.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Yves Michaud: <em>Umjetnost u plinovitom stanju<\/em>, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Rob Shields: <em>Virtualni prostori, stvarne povijesti i \u017eivu\u0107a tijela<\/em> (u Kulture interneta, Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociolo\u0161ko dru\u0161tvo, Zagreb, 2001.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Arthur C Danto: <em>Preobra\u017eaj svakida\u0161njeg<\/em>, Filozofija umjetnosti, Kruzak, Zagreb, 1997.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Peter Sloterdijk: <em>U istom \u010damcu<\/em>, Beogradski krug, Beograd 2001.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ortega yGasset: <em>Dehumanizacija umjetnosti<\/em>, Litteris, Zagreb, 2007.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mi\u0161el Fuko, <em>Poredak diskursa<\/em>, Karpos, 1977.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Octavio Paz: <em>Drugi glas, pjesni\u0161tvo i kraj stolje\u0107a<\/em>, NZMH, Zagreb, 1996.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stefan Heidenreich, <em>Novi mediji<\/em> u zborniku Znanost o slici (ur: KlausSachs &#8211; Hombach), Antibarbarus, Zagreb, 2006.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Alberto Manguel: <em>S Borhesom<\/em>, Prometej, Zagreb, 2004.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Sinergija umjetni\u010dkih pristupa unutar otvorenosti novih medija<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em>Koliko novi (mas)mediji (osim negativne uloge koju imaju u globalnom koloniziranju svijeta) otvaraju vrata novim umjetni\u010dkim iskustvima i koliko su ta iskustva bitna upravo zbog umna\u017eanja i umre\u017eavanja posredstvom suvremenih tehnologija?<\/em><\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em>Usporedbom odnosa tradicionalnih umjetnosti i starih medija s novim umjetnostima i novim medijima, tekst traga za biti umjetni\u010dkoga djela, onim istim razli\u010ditoga kroz razli\u010dita vremena uz razli\u010dite tehnologije i uz razli\u010ditu ulogu medija u posredovanju umjetni\u010dkog djela.<\/em><\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em>O sudbini umjetnosti govori se iz sudbonosnog utjecaja masmedija na svakodnevicu, pa i na oblike umjetni\u010dkih praksi. O umjetni\u010dkoj praksi se govori kao o onom obliku slobodne ljudske djelatnosti koja, od prapovijesti, \u0161iri granice ljudskoga.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>umjetnost, novi mediji, multimedija, video art, instalacija, digitalne umjetnosti.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres02\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#12 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 004.087:7<br \/> Izvorni \u010dlanak<br \/>Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 28.6.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Divna Vuksanovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Fakultet dramskih umetnosti, Beograd<br \/>\ndivnavuk@eunet.rs<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Mediji kao umjetnost<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Divna Vuksanovic - Mediji kao umjetnost.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (362 KB), Hrvatski, Str. 264 &#8211; 275<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong>&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Tekst istra\u017euje status masovnih i novih medija u suvremenom dobu, a u odnosu na domenu djelovanja i relaciju s tzv. svijetom umjetnosti. U fokusu teorijskih preispitivanja su, prije svega, vladaju\u0107i mediji dana\u0161njice \u2013 televizija, radio i internet, odnosno dru\u0161tveni mediji. Gledi\u0161te koje se ovdje problemski tretira jest sljede\u0107e: mogu li se, i na koji na\u010din, suvremena sredstva komuniciranja, poput televizije, radija i interneta, u odre\u0111enom smislu pojma, poistovjetiti s medijem umjetnosti. U tom kontekstu ispitivanja, u \u010dlanku \u0107e biti navo\u0111eni pro et contra argumenti posredstvom kojih se eventualno \u201edokazuje\u201c, odnosno kriti\u010dki preispituje i dijalekti\u010dkim sredstvima opovrgava polazna pretpostavka o tome da se ovi mediji \u2013 dakle, televizija, radio i internet, mogu dovesti u konstitutivni odnos sa svijetom umjetnosti i da, \u0161tovi\u0161e, velikim dijelom preuzimaju njegovu dosada\u0161nju funkciju.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>mediji, umjetnost, televizija, radio, internet, kritika.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Sjenama svog tate Milentija Pura Vuksanovi\u0107a, dugogodi\u0161njeg novinara i urednika lista \u201eKomunist\u201c za Srbiju<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uvodno preispitivanje odnosa \u0161to se, gledano bilo povijesno ili u aktualnom dru\u0161tvenom trenutku, uspostavljaju izme\u0111u umjetnosti i medija, podrazumijeva prethodnu refleksiju o samim konstituensima relacije, koju \u0107emo, za ovu priliku, nastojati misliti dijalekti\u010dki, odnosno kriti\u010dki. Me\u0111utim, dr\u017eimo da je, makar i nereflektirani, metafizi\u010dki potencijal ovih pojmova, pa tako i njihovih odnosa kontrastiranja i pro\u017eimanja neiscrpan, te da bi, na samom po\u010detku rasprave, valjalo izbje\u0107i uobi\u010dajeno reduciranje na definicije. S druge strane, pri poku\u0161aju upotrebe termin\u00e2 \u2018umjetnost\u2019 i \u2018mediji\u2019, kao i njima odgovaraju\u0107ih konceptualnih rje\u0161enja u predstoje\u0107im analizama, prvobitna neodre\u0111enost mo\u017ee dovesti do mnogih nesporazuma i te\u0161ko\u0107a u interpretiranju pitanja uzajamnog odnosa, te njihovog eventualnog podudaranja, u izvjesnom smislu rije\u010di. Druk\u010dije re\u010deno, u ovom tekstu \u0107emo nastojati nazna\u010diti va\u017ene momente preokreta koji se naziru u odnosu medija (televizija, radio, novi mediji) prema suvremenoj umjetnosti, bez pretenzija da damo kona\u010dni odgovor na polaznu hipotezu, koja je eksplicirana pitanjem: mogu li se suvremeni mediji tretirati kao umjetnost, i koje situacije, zapravo, daju poticaj za takve interpretacije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U tuma\u010denjima koja slijede, uzet \u0107emo u obzir konceptualnu nejasnost i nerazgovjetnost termin\u00e2 \u2019umjetnost\u2019 i \u2019mediji\u2019 (\u0161to je u ovakvim situacijama skoro neizbje\u017eno), pri \u010demu \u0107emo pod pojmom umjetnosti uglavnom misliti na tzv. \u201eauratsku umjetnost\u201c, dok \u0107emo pod zajedni\u010dkim nazivnikom medija podrazumijevati prvenstveno masmedije: televiziju i radio, kao i novi medij internet, s naglaskom na dru\u0161tvene mre\u017ee kao \u0161to je Facebook. Ova naizgled nepovoljna po\u010detna situacija u kojoj se reflektiramo na pojmove koji izmi\u010du definiranju, a ulaze u me\u0111usobnu interakciju koju bi trebalo razjasniti kako bi se moglo konstatirati da ovi mediji jesu ili mogu biti umjetnost, ukazuje, po na\u0161em mi\u0161ljenju, na ne\u0161to drugo, tj. upravo na to da je, u na\u0161em vremenu, kako se \u010dini, njihov uzajamni odnos ono \u0161to ih bitno odre\u0111uje, te da u kriti\u010dkim analizama treba po\u0107i prije od njihovih posredovanja, pa ih tek onda odrediti kao identi\u010dne, suprotne (suprotstavljene) ili posve razli\u010dite fenomene.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Po\u0107i \u0107emo, stoga, od nepobitne (materijalisti\u010dke) postavke da je rije\u010d o \u010dinjenicama: mediji postoje, ono \u0161to obi\u010dno nazivamo umjetno\u0161\u0107u, tako\u0111er, i preostaje da se istra\u017ei mo\u017ee li posredovanje ovih pojmova, i njima odgovaraju\u0107ih fenomena, egzistiraju\u0107ih u konkretnoj dru\u0161tveno-povijesnoj stvarnosti, rezultirati, u nekom momentu njihovog kretanja, ishodom koji medije tretira tako \u0161to ih poistovje\u0107uje s umjetno\u0161\u0107u. Ovakvi iskazi, me\u0111utim, nisu nesporni. Jer, problematiziraju\u0107i pretpostavke o kraju umjetnosti, mo\u017ee se, u isto vrijeme, postaviti pitanje nije li, zapravo, rije\u010d o nestajanju auratske umjetnosti i kulturnih fenomena \u0161to se vezuju za epohu modernizma i duh avangarde, odnosno njihove zamjene medijskom stvarno\u0161\u0107u koja, na sebi svojstven na\u010din, reprezentira svijet umjetnosti kao medijski posredovan svijet. Nezavisno od ovih spekulacija, evidentno je da u oblasti masovnih i novih medija djeluje velik broj stvaralaca koji joj, rade\u0107i u ovoj sferi, poku\u0161avaju dati umjetni\u010dki pe\u010dat: bilo kroz estetiziranje pojedinih priloga, emisija, programa koje kreiraju, ili pak tragaju\u0107i za specifi\u010dnim izra\u017eajnim sredstvima samih medija koje koriste, pri poku\u0161ajima formuliranja jezika medija (televizija, radio, Web) kao nove umjetni\u010dke forme\/strukture izra\u017eavanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pozivaju\u0107i se, s tim u vezi, na epohu modernizma i <em>Predavanja o poetici<\/em> Paula Valeryja, ovim se pojmovima mogu, u na\u0161em vremenu, pripisati dva atributa: jedan \u0161to se ti\u010de materijalne \u201eproizvodnje\u201c (po \u010demu nalikuju svakoj robi), i drugi kojeg treba tra\u017eiti u sferi \u201evrednovanja\u201c.<a name=\"_ftnref13\"><\/a><a href=\"#_ftn13\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, za svaku stvarala\u010dku djelatnost, \u0161to vrijedi kako za umjetnost tako i za medije, prema Valeryjevu mi\u0161ljenju, neophodna su dva momenta: \u201ematerijalni\u201c tj. proizvodni, i \u201eduhovni\u201c, odnosno vrijednosni. Ono po \u010demu se, me\u0111utim, \u201epoetike\u201c uzajamno razlikuju jest upravo njihova duhovna, odnosno vrijednosna komponenta. No, \u201epoetike\u201c se, po na\u0161em uvjerenju, razlikuju i po \u201ematerijalnom\u201c momentu produkcije: dok je umjetnost uvijek ve\u0107 rad u konkretnom materijalu (klavijature, platno i boje, tijelo glumca, filmska traka, i dr.), \u201ematerijalnu\u201c stranu medija kao \u0161to su televizija, radio i internet, \u010dine slike, simboli i informacije. Njihovim oblikovanjem i preoblikovanjem, na\u010dinom distribuiranja i upotrebe, \u0161to odre\u0111uje tehnologija odre\u0111enog medija, ostvaruje se manipuliranje \u201ematerijalima\u201c karakteristi\u010dnim za medijski tekst. &nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na ovom tragu, trebalo bi skrenuti pa\u017enju i na sljede\u0107e: Valery je, kada je rije\u010d o vlastitoj poetici, primjenjivao metodu pisanja koju je vezivao za na\u010delo forme i njenog \u201eproizvo\u0111enja\u201c (pisanje poezije kao \u201eproizvo\u0111enje forme\u201c); sli\u010dno njemu, a pod utjecajima Baudelaireova modernizma i Brechtove materijalisti\u010dki zasnovane teatarske dijalektike, Benjamin \u0107e u dva svoja zna\u010dajna eseja: \u201eUmjetni\u010dko djelo u stolje\u0107u svoje tehni\u010dke reprodukcije\u201c i \u201ePisac kao proizvo\u0111a\u010d\u201c<a name=\"_ftnref14\"><\/a><a href=\"#_ftn14\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tako\u0111er naglasiti umjetni\u010dku formu, ali preko njenog posredovanja tehnikom, \u0161to kao posljedicu ima procese nestajanja\/gubitka aure umjetni\u010dkog djela. Pojedini komentatori Benjaminovih tekstova, poput Mi-Ae Yun, iznijeli su zapa\u017eanje da su upravo ta dva eseja ugra\u0111ena u na\u010dela Benjaminove \u201ekulturne politike\u201c.<a name=\"_ftnref15\"><\/a><a href=\"#_ftn15\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jer, pisac\/autor, shva\u0107en kao proizvo\u0111a\u010d, odnosno \u201eproducent\u201c, prvenstveno se treba obra\u0107ati radni\u010dkoj klasi, \u0161to vrijedi kako za teatar, tako i za fotografiju, film, kao i za sve ostale umjetnosti. Time se, posredstvom tehnike kao produkcijskog aparata umjetnosti, u kona\u010dnici, mo\u017ee utjecati na duh epohe i izgradnju socijalizma, u smislu krajnjeg ishoda povijesno-dijalekti\u010dkog kretanja, k \u010demu bi trebale te\u017eiti sve \u201eprogresivne kulturne politike\u201c.<a name=\"_ftnref16\"><\/a><a href=\"#_ftn16\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U ovom smjeru, kre\u0107u se, a na osnovi Benjaminovih refleksija, interpretacije i istra\u017eivanja ostvarena unutar jedne materijalisti\u010dki koncipirane estetike\/teorije umjetnosti (i kulturne politike), \u0161to naposljetku mo\u017ee dovesti do koincidiranja umjetni\u010dke produkcije (biv\u0161a \u201eauratska kultura\u201c) i \u201emedijske utopije\u201c, koju prethodno odlikuje proces gubljenja aure umjetni\u010dkog djela. To istovremeno, kako tvrdi Marcuse, ne zna\u010di da se ono autenti\u010dno, odnosno \u201eauratsko\u201c umjetnosti ne opire ovim procesima. Upravo na temelju Benjaminovih analiza umjetni\u010dkog djela u eri tehni\u010dke reproduktivnosti \u2013 uz opasku da je komercijaliziranje umjetnosti pojava tipi\u010dna za gra\u0111ansko dru\u0161tvo, \u0161to, izme\u0111u ostalog, kao posljedicu ima postupno gubljenje aure umjetni\u010dkog djela, i to u \u201evremenu instrumentaliziranja\u201c, odnosno \u2018prevo\u0111enja\u2019 umjetnosti, zahvaljuju\u0107i upotrebi novih sredstava i tehnika, u druge medije koji je redefiniraju, \u010dine\u0107i je time jo\u0161 slo\u017eenijom nego \u0161to je bila u ranijim razdobljima \u2013 Marcuse je izveo takav zaklju\u010dak. <em>Summa summarum<\/em>, prema Marcuseovu mi\u0161ljenju, umjetni\u010dko djelo se danas nalazi u posve druk\u010dijoj povijesnoj situaciji.<a name=\"_ftnref17\"><\/a><a href=\"#_ftn17\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naime, razvojne tendencije suvremene umjetnosti, koja je podlo\u017ena ne samo mehani\u010dkoj\/tehni\u010dkoj, ve\u0107 sada i digitalnoj reprodukciji, kre\u0107u se, prema shva\u0107anjima Mi-Ae Yun, unutar perspektiva koje iz domena suvremene kulturne politike \u201eprelaze\u201c u polje medijskih politika, odnosno utopija, i to pri poku\u0161aju realiziranja punog demokratskog kapaciteta umjetnosti, tj. njene masovne produkcije, s jedne, i maksimalno (tehni\u010dki) demokratizirane recepcije umjetni\u010dkih djela, odnosno medijskih ostvarenja, s druge strane.<a name=\"_ftnref18\"><\/a><a href=\"#_ftn18\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sa\u017eeto re\u010deno, tehni\u010dke pretpostavke za transmisiju umjetni\u010dkog kulturnog stvarala\u0161tva u medijski korpus kulture, pra\u0107ene gubitkom aure, prepoznate su jo\u0161 u pro\u0161lom stolje\u0107u, zahvaljuju\u0107i inspirativnim esejima Waltera Benjamina, kao i refleksivnom anga\u017emanu ostalih pripadnika tzv. Frankfurtske filozofske \u0161kole, koji su, prema na\u0161im shva\u0107anjima, dali poticaje za utemeljenje jedne kriti\u010dki orijentirane filozofije medija. Uz to, njihove opservacije o fotografiji, filmu, teatru, poeziji, pa i medijima masovnog komuniciranja, kao \u0161to su radio i televizija, na primjer, pru\u017eili su dovoljno materijala za izvo\u0111enje dokaza o bitnim doga\u0111ajima u kulturi na\u0161eg doba. No, sam pojam umjetnosti u na\u0161em vremenu, zahvaljuju\u0107i, prije svega, tehnolo\u0161koj revoluciji, pretrpio je, pod utjecajem razvoja medijske, odnosno informati\u010dke kulture, one izmjene, koje su nastale kao posljedica pribli\u017eavanja i uzajamnog posredovanja pojmova medija i umjetnosti. Procesi medijatizacije koji su zahvatili svijet aktualne kulture doveli su, nadalje, do transformiranja kako ovih pojmova, tako i \u201erealnosti\u201c koju oni opisuju. Ekspanzija masmedijske kulture doprinijela je u\u010dvr\u0161\u0107ivanju uvjerenja da pojedini mediji danas preuzimaju na sebe ulogu koja je nekada bila dodjeljivana umjetnosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Rasprave u vezi s pitanjem je li televizija umjetnost, odnosno posebna umjetni\u010dka disciplina\/forma\/vrsta, posljedica su preispitivanja koja su uslijedila nakon \u0161to je televizija, iz prvobitne razvojne faze \u201etehni\u010dke atrakcije\u201c pre\u0161la u eru potrage za vlastitim (autenti\u010dnim) izra\u017eajnim sredstvima koja bi je izdvojila iz svijeta pukih tehni\u010dkih izuma i dodijelila joj presti\u017eno mjesto nove umjetnosti.<a name=\"_ftnref19\"><\/a><a href=\"#_ftn19\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ono \u0161to je televiziju kao medij izdvojilo u odnosu na razli\u010dite umjetni\u010dke discipline jest vizualnost <em>ovdje<\/em> i <em>sada<\/em>, njena neposrednost, spontanost i aktualnost. Otuda je, kao njen poseban izraz, koji dotada \u2013 osim radija \u2013 nije imala ni jedna oblast stvarala\u010dke djelatnosti, ozna\u010den direktan prijenos (film nije imao takvu izra\u017eajnu mogu\u0107nost, dok su potencijali radija, u ovom pogledu, bili ograni\u010deni njegovim koncentriranjem isklju\u010divo na audioprijenose).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kao razvijenija forma direktnog prijenosa, a ne\u0161to kasnije i kao poseban televizijski \u017eanr, emancipirao se kontroverzni format \u201erealitija\u201c (<em>Reality Show<\/em>), koji predstavlja kombinaciju direktnog prijenosa s jedne, i strukture koja je nalik igranim programima, s druge strane. S ovim u vezi, pojedini kriti\u010dari televizije su prvo desetlje\u0107e XXI. stolje\u0107a ozna\u010dili kao klju\u010dno za odre\u0111enje \u201eprirode\u201c televizije, oslanjaju\u0107i se upravo na fenomen \u201erealitija\u201c, nazvav\u0161i ovaj period \u201edekadom realiti-televizije\u201c (<em>Decade of<\/em> <em>Reality TV<\/em>),<a name=\"_ftnref20\"><\/a><a href=\"#_ftn20\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0161to predstavlja neku vrstu \u201eorgijasti\u010dkog\u201c ukr\u0161tanja mnogobrojnih televizijskih izraza koji su mu prethodili, kao \u0161to su sapunice, dokumentarni filmovi ili kvizovi, na primjer. Prema na\u0161em mi\u0161ljenju, iako eklekti\u010dan, ovaj format je istinski <em>novum<\/em> televizije, ali je pitanje je li ta \u010dinjenica dovoljna da televizijski medij kvalificira kao umjetni\u010dki.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U isto vrijeme, me\u0111utim, u potrazi za svojim autenti\u010dnim izrazom (koji obi\u010dno definiramo kao \u201ejezik televizije\u201c), ovaj medij je \u2013 osim financijskih pogodnosti koje sa sobom donosi \u201erealiti model\u201c, a \u0161to se pokazalo kao vrlo profitabilno \u2013 predstavljao i polje eksperimentalnog izraza; \u0161to ga je, nadalje, potencijalno preporu\u010divalo kao umjetni\u010dku formu<a name=\"_ftnref21\"><\/a><a href=\"#_ftn21\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> shva\u0107enu u tom smislu, \u0161to bi po njoj suvremena televizija bila prepoznatljiva sa stanovi\u0161ta ostvarenja dugoro\u010dnih \u017eivotnih promjena.<a name=\"_ftnref22\"><\/a><a href=\"#_ftn22\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Rije\u010dju, kako bi televizija bila odre\u0111ena kao umjetnost, bilo je neophodno da izgradi, kako formalno, tako i u pogledu mogu\u0107ih utjecaja na stvarnost, svoj vlastiti jezik, a da u isto vrijeme, ta struktura bude definirana, u prvom redu kao umjetni\u010dka. Iz svega re\u010denog, proistje\u010de pitanje \u2013 \u0161to je uistinu televizija, kao i dilema je li ona umjetnost ili ne. U dana\u0161njem vremenu, ona je tretirana bilo kao tehni\u010dka i umjetni\u010dka utopija projektirana u budu\u0107nost, bilo kao organ pro\u0161losti, ili kao nekakva postutopijska strategija analiti\u010dke dekonstrukcije masmedija putem kori\u0161tenja umjetni\u010dkih resursa, subverzivnih strategija okupiranja masovnih medija kroz nove umjetni\u010dke forme djelovanja, suradnje televizije s drugim medijima (i umjetnostima) u svrhu razvoja inovativnosti, i dr.<a name=\"_ftnref23\"><\/a><a href=\"#_ftn23\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vratimo se, povodom poku\u0161aja definiranja suvremene televizije, na pitanje odre\u0111enja statusa umjetnosti danas, a nakon iskustva \u010ditanja mnogobrojnih interpretacija Benjaminova eseja o gubitku aure i reproducibilnosti umjetni\u010dkog djela, a potom i Adornovih teza preuzetih iz <em>Esteti\u010dke teorije<\/em><a name=\"_ftnref24\"><\/a><a href=\"#_ftn24\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>o <em>Entkunstungu<\/em> kulturne industrije, te o dvostrukom karakteru umjetni\u010dkog djela koje je zasigurno autonomno od dru\u0161tva, ali istovremeno predstavlja i prvorazrednu socijalnu \u010dinjenicu. Naime, materijalisti\u010dko-dijalekti\u010dkom tuma\u010denju suvremene umjetnosti ide u prilog teza o tome da je aktualna umjetnost, zapravo, \u010dinjeni\u010dna po svom karakteru, uz istovremeno medijsko posredovanje, odnosno vizualiziranje te njene \u201e\u010dinjeni\u010dnosti\u201c, po\u0161to sve \u201edate\u201c, kako one dru\u0161tveno-povijesne, tako i artefakti kulture, mogu postati materijal za umjetni\u010dko stvaranje, odnosno medijsko transponiranje u modalitet vizualnosti. Tako dolazimo do jedne od prijelomnih to\u010daka u tuma\u010denju kako \u010dinjenica, tako i njihove vizualizacije, kao i onih stvarala\u010dkih postupaka koji te \u010dinjenice \u201eprevode u umjetnost\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U videospotu, postavljenom na YouTubeu pod nazivom: \u201eData as Art\u201c, Toothman sugerira kori\u0161tenje \u010dinjenica i umjetni\u010dke vizualizacije kako bi bile prezentirane \u201epri\u010de\u201c <em>(Stories<\/em>) na temelju informacija koje su prethodno bile sintetizirane, kreirane ili kompilirane.<a name=\"_ftnref25\"><\/a><a href=\"#_ftn25\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, rije\u010d je o jednoj novoj vrsti reprezentiranja \u010dinjenica \u201ena druk\u010diji na\u010din\u201c (<em>in a<\/em> <em>different way<\/em>), koje kod recipijenata treba provocirati emocionalne reakcije, \u0161to je, prema shva\u0107anjima ovog autora, od esencijalne va\u017enosti kako za poslovanje, tako i za suvremenu umjetnost. Stoga svojevrsna <em>Ars Combinatoria <\/em>na\u0161eg doba upotrebljava \u201e\u010dinjenice\u201c kao svoju materijalnu osnovu za rad, odnosno \u201epri\u010danje pri\u010da\u201c, koriste\u0107i, pri tom, suvremene softverske tehnologije; \u0161tovi\u0161e, okru\u017eeni svijetom \u201e\u010dinjenica\u201c, tj. medijski posredovanih informacija, te manipuliraju\u0107i njima, u mogu\u0107nosti smo kreirati raznovrsne univerzume, pa tako i nove svjetove umjetnosti, \u0161to su ih u pro\u0161lom stolje\u0107u anticipirale, recimo, reklamna industrija i pop-art.<a name=\"_ftnref26\"><\/a><a href=\"#_ftn26\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Otuda proistje\u010de i praksa generiranja novih umjetni\u010dkih profesija \u2013 kao \u0161to je, na primjer, kod-artist (<em>code artist<\/em>), \u0161to se na mre\u017ei bave istra\u017eivanjem i vizualiziranjem \u201e\u010dinjenica\u201c u interaktivnom klju\u010du.<a name=\"_ftnref27\"><\/a><a href=\"#_ftn27\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Teodor Adorno, govore\u0107i u <em>Esteti\u010dkoj teoriji<\/em> o modernoj umetnosti i industrijskoj proizvodnji, nagla\u0161ava dijalekti\u010dki odnos izme\u0111u njih, zagovaraju\u0107i ideju kako apsorpcije novih tehnologija od strane umjetnosti, tako i uspostavljanje negativnog tj. kriti\u010dkog stava prema ovoj \u010dinjenici. Razumijevanje Adornovih intencija, sagledano u kontekstu na\u0161ih istra\u017eivanja, odre\u0111uje umjetnost, u tehnolo\u0161kom (produkcionom) pogledu, tako \u0161to ona, koriste\u0107i tehnolo\u0161ke mogu\u0107nosti svog doba, treba, u isto vreme, da sintetizira ali i radikalno dovede u pitanje onaj dru\u0161tveno-ekonomski fakticitet koji podupire upravo suvremena tehnologija. \u201eModerna je ona umjetnost koja, prema svom na\u010dinu iskustva i kao izraz kritike iskustva, apsorbira ono \u0161to je industrijalizacija proizvela kao vladaju\u0107e odnose proizvodnje. To podrazumijeva negativni kanon, zabranu onog \u0161to takva moderna umjetnost negira u iskustvu i tehnici; takva odre\u0111ena negacija je skoro ve\u0107 pravilo onoga \u0161to treba \u010diniti. Da takva moderna umjetnost bude vi\u0161e nego neodre\u0111eni duh vremena ili savr\u0161eno Bi\u0107e <em>up to date<\/em> zavisi od oslobo\u0111enih proizvodnih snaga. Ona je dru\u0161tveno odre\u0111ena konfliktom s proizvodnim odnosima, a unutarestetski kao isklju\u010divanje upotrebljavanog i prevladanih tehni\u010dkih postupaka. Modernost \u0107e se bilo kad suprotstaviti vladaju\u0107em duhu vremena, pa \u0107e to morati i danas. U o\u010dima uvjerenih potro\u0161a\u010da kulture radikalni umjetni\u010dki modernizam pojavljuje se kao ne\u0161to demodirano ozbiljno i iz tog istog razloga kao ekstravagantno.\u201c<a name=\"_ftnref28\"><\/a><a href=\"#_ftn28\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Konciznije re\u010deno, modernost umjetnosti ovdje stoji u kontrastu i negaciji u odnosu na suvremenost. Umjetnost se, u stvari, emancipira kako od aktualne tehnologije koju je u sebe apsorbirala \u2013 i ideologije <em>up tu date<\/em>, tako i od kapitalisti\u010dkih (eksploatatorskih) proizvodnih odnosa, postaju\u0107i, u svom \u201ekrhkom balansu\u201c \u2013 emancipatorski moment suvremenosti. Kao svojevrsni \u201ekulturni interfejs\u201c (Manovich)<a name=\"_ftnref29\"><\/a><a href=\"#_ftn29\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ona, dakle, mo\u017ee i treba koristiti tehnolo\u0161ke prednosti svog doba \u2013 \u010dime se uskla\u0111uje s duhom vremena \u2013 ali tako, \u0161to \u0107e to \u010diniti u stavu kritike sustava proizvodnih odnosa koji stoje u osnovi tzv. \u201ekulturnih \u010dinjenica\u201c (<em>Cultural Data<\/em>), kao \u0161to su tekstovi, fotografije, filmovi, muzika, virtualno okru\u017eenje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Debate o radiju kao umjetnosti, u aktualnoj literaturi studija medija i kulture, rje\u0111e se mogu sresti nego \u0161to je to slu\u010daj kada je rije\u010d o televiziji. Iako se u posljednje vrijeme sve \u010de\u0161\u0107e mogu \u010duti opaske o tome kako radio (posebno u Americi) postaje medij komuniciranja intelektualnih i sveu\u010dili\u0161nih elita, \u0161to isklju\u010duje masovnost u pogledu konzumiranja njegovih programskih sadr\u017eaja, relativno mali broj autora preispituje pretpostavku o radiju kao umjetnosti. No, ameri\u010dka performerica i multimedijalna umjetnica Jecky Apple uhvatila se analize Novog ameri\u010dkog radija, koji je u domeni izvo\u0111a\u010dkih umjetnosti, aktivno djelovao tijekom 80-ih i 90-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Za potrebe na\u0161ih istra\u017eivanja, bitno je upravo ovo razdoblje, jer je u kasnijem periodu rada javnih radio-stanica, naro\u010dito krajem pro\u0161log i po\u010detkom ovog stolje\u0107a, kako tvrdi ova umjetnica, do\u0161lo do izra\u017eavanja restriktivnih mjera kulturne politike \u2013 sna\u017ene medijske kontrole, cenzuriranja, i sl., pa su gotovo svi sadr\u017eaji i forme djelovanja koji su bili dru\u0161tveno-politi\u010dki \u201eneprihvatljivi\u201c svrstavani u \u201eanarhisti\u010dke\u201c, dok se financiranje ovakvih programa, s nedovoljno razvijenom i \u201efluidnom\u201c publikom, naglo smanjivalo, te su na taj na\u010din tiho ga\u0161eni, ili su transformirani u tzv. \u201epiratske\u201c radioprograme i stanice. To je, istovremeno, zna\u010dilo pobjedu komercijalnih radiostanica nad onim alternativnim, koje su nastojale posredstvom umjetni\u010dkog anga\u017emana mijenjati zate\u010deno dru\u0161tveno i kulturno okru\u017eenje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U \u010dlanku pod naslovom \u201eNew American Radio and Radio Art\u201c (\u201eNovi ameri\u010dki radio i radioumjetnost\u201c), autorica tvrdi kako je ovaj radio, u svom inovativnom periodu djelovanja, proizvodio i distribuirao suvremenu ameri\u010dku umjetnost, njeguju\u0107i najrazli\u010ditije art-forme izra\u017eavanja, odnosno uvode\u0107i \u201enekonvencionalne strukture u tradicionalne formate emitiranja\u201c.<a name=\"_ftnref30\"><\/a><a href=\"#_ftn30\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Novi ameri\u010dki radio je, prema rije\u010dima Jacky Apple \u2013 a to se prvenstveno odnosi na razdoblje produkcije i distribuiranja programa izme\u0111u 80-ih i 90-ih godina XX. stolje\u0107a \u2013 utjecao ne samo na ru\u0161enje dotada\u0161njih medijskih konvencija, ve\u0107 je doprinio i dovo\u0111enju u pitanje suvremene umjetnosti, preciznije re\u010deno \u2013 europske avangarde. Suprotstavljaju\u0107i se, u isto vrijeme, vladaju\u0107oj (ameri\u010dkoj) kulturnoj politici, ali i standardiziranoj percepciji masovnih medija i svijeta zabave kao takve, Novi ameri\u010dki radio je, po mi\u0161ljenju ove autorice, dao velik doprinos razvoju radiofonije, te hibridiziranju medijske kulture posredstvom emitiranja razli\u010ditih audioeksperimenata, \u201ezvu\u010dnih geografija\u201c, pseudodokumentarnih programa, radiokina, kao i konceptualnih i multimedijalno definiranih programskih sadr\u017eaja. Krajnji ishod njegovog djelovanja bio je konstituiranje \u201enovih narativnih strategija\u201c kroz inter\u017eanrovsko montiranje, kontrastiranje i ukr\u0161tanje umjetnosti performansa, poezije, politike, urbane buke, popularne zabave, kolokvijalnog govora i kulturnih razlika definiranih u \u0161irokom spektru djelovanja: od marginalnih potkultura, sve do mainstreama.<a name=\"_ftnref31\"><\/a><a href=\"#_ftn31\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Novi ameri\u010dki radio je bio namijenjen, prije svega, mladoj publici, i bitno je doprinio, kako tvrdi Apple, populariziranju suvremene umjetnosti i kulture u Americi krajem pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">I na kraju, dilema mogu li internet i popularne dru\u0161tvene mre\u017ee biti, i u kojem smislu rije\u010di, tretirani kao umjetnost, tako\u0111er je relevantna za na\u0161u raspravu. S obzirom na \u010dinjenicu velikog opsega utjecaja socijalnih mre\u017ea na na\u0161u svakodnevnu \u017eivotnu praksu \u2013 pitanje je na koji na\u010din i u kojoj mjeri ovi mediji utje\u010du na umjetnost, i je li mogu\u0107e \u010ditavu domenu djelovanja dru\u0161tvenih mre\u017ea okarakterizirati kao oblast umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva, recepcije, teoretizacije, kritike? U tekstu Bena Davisa upravo se na kriti\u010dki na\u010din razmatraju ove pretpostavke, a s obzirom na uvodno, operativno definiranje osnovnih pojmova.<a name=\"_ftnref32\"><\/a><a href=\"#_ftn32\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> &#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-Naime, autor smatra da su danas polja umjetnosti i dru\u0161tvenih medija u suprotstavljenom odnosu, jer podrazumijevaju, svako za sebe, dvije razli\u010dite \u201elogike\u201c: relativno isklju\u010div, zatvoren tip umjetni\u010dke ekspresivnosti, na jednoj, nasuprot bitno otvorenijem, i na relaciji zasnovanom <em>modusu operandi<\/em> socijalnih mre\u017ea, na drugoj strani.<a name=\"_ftnref33\"><\/a><a href=\"#_ftn33\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iako se, generalno uzev\u0161i, servisi dru\u0161tvenih medija mogu tretirati kao jedan velik \u201eart projekt\u201c, ipak izme\u0111u njih i umjetnosti, shva\u0107ene u tradicionalnom smislu rije\u010di, postoji velika napetost, \u0161to upravo omogu\u0107ava postavljanje mnogobrojnih pitanja o njihovoj relaciji.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Najkra\u0107e re\u010deno, razlika izme\u0111u umjetnosti, shva\u0107ene u tradicionalisti\u010dkom kontekstu odre\u0111enja, i dru\u0161tvenih mre\u017ea, po\u010diva na tome \u0161to se prva koncentrira \u201ena objekt\u201c, a druga se temelji na relaciji \u2013 mada Davis primje\u0107uje kako su dru\u0161tvene mre\u017ee, upravo u ovom pogledu, kritizirane od strane pripadnika \u201erelacione estetike\u201c, kao, rekli bismo, vladaju\u0107e orijentacije u aktualnom poimanju subjekt \u2013objekt odnosa u estetici.<a name=\"_ftnref34\"><\/a><a href=\"#_ftn34\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> I dalje, ova dva pojma se mogu diferencirati i po tome \u0161to se, u prvom slu\u010daju, stvaraoci tretiraju kao profesionalci, dok u drugom to nije od presudnog zna\u010daja za djelovanje na mre\u017ei. Ali, fenomeni poput umjetnosti i dru\u0161tvenih medija \u2013 iako su suprotstavljeni, nisu kontrarni, tj. u polo\u017eaju uzajamnog isklju\u010divanja (sude\u0107i po analogiji s tzv. \u201elogi\u010dkim kvadratom\u201c, niti su dru\u0161tveni mediji aumjetni\u010dki, niti je, pak, umjetnost asocijalna), tako da je suradnja me\u0111u njima mogu\u0107a.<a name=\"_ftnref35\"><\/a><a href=\"#_ftn35\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ostaje, me\u0111utim, pitanje mogu li svi ili samo pojedini \u201eradovi\u201c, nastali i objavljeni na mre\u017ei, biti nazvani umjetno\u0161\u0107u. Jer, ono \u0161to teoreti\u010dari medija i umjetnici naj\u010de\u0161\u0107e nazivaju novom medijskom umjetno\u0161\u0107u svakako podrazumijeva posredovanje pojmova umjetnosti i medija, ali ni\u0161ta ne govori o tome kako se oni me\u0111usobno odnose u spomenutoj sintezi.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Je li, naime, ovdje posrijedi kreiranje jedne sasvim nove umjetni\u010dke vrste ili je samo rije\u010d o novom (umjetni\u010dkom) mediju djelovanja (<em>New Media Art<\/em>) i njegovim podvrstama (digitalna umjetnost, kompjuterska grafika i animacija, virtualna umjetnost, videoigre, interaktivna umjetnost, i sl.), krajnje je diskutabilno. Domenico Quaranta, u tekstu \u201eWhat\u2019s (Really) Specific about New Media Art? Curating in the Information Age\u201c, dana\u0161nju situaciju u svijetu suvremene umjetnosti, a s obzirom na razli\u010dite oblike aktivnosti i veliki utjecaj novih medijskih tehnologija na art produkciju, kao i na pitanje vrednovanja umjetnosti u tom polju njene realizacije konstatira da, kada je rije\u010d o umjetnosti novih medija, tu vrijede i djeluju posebna pravila, institucije, profesionalci, platforme za diskusiju, publika je bitno razli\u010dita, ekonomski model, tako\u0111er, dok je, u stvari, sama ideja \u0161to je umjetnost i \u0161to bi ona trebalo biti ne\u0161to \u0161to daje poseban impuls novim debatama o svijetu umjetnosti.<a name=\"_ftnref36\"><\/a><a href=\"#_ftn36\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dakle, ovdje se nalazimo u svojevrsnom krugu zaklju\u010divanja: suvremena umjetnost se, jednim dijelom, definira kao ona pojava \u0161to je pod utjecajem novih medija, dok u isto vrijeme, njena relacija prema medijskom svijetu u kojem djeluje <em>ovdje<\/em> i <em>sada<\/em>, mijenja \u201eauratski\u201c definiran pojam. U svijetu novih medija, ona i jest i nije umjetnost \u2013 zapravo je i umjetnost i ne\u0161to drugo, te izme\u0111u nje i tog drugog postoji napetost, ali i uzajamno posredovanje. Verificiranje polazne hipoteze o tome da su mediji umjetnost fakti\u010dki zavisi od toga kako definiramo medije i kako odre\u0111ujemo \u0161to je umjetnost danas, bilo pogledom na tradiciju ili njenim situiranjem u epohu ekspanzije novih komunikacijskih tehnologija. Ako bismo, recimo, umjetnost shvatili kao <em>techne<\/em>, onda bi etimologija \u0161to je odre\u0111uju\u0107a kako za umjetnost, tako i za vje\u0161tinu, zanat i tehnologiju, manifestiraju\u0107i time zajedni\u010dko podrijetlo termina i njemu odgovaraju\u0107eg pojma, ukazivala na mogu\u0107nost koincidiranja pojavnih svjetova medijske kulture i suvremene umjetnosti. No, ovo bi, svakako, dovelo do pojednostavljenja i ukidanja mogu\u0107nosti za njihov samosvojni razvoj, nezavisno od apstraktnog po\u010detka \u0161to ih definira kao jedno. S druge strane, mogu\u0107e je pretpostaviti njihovo diferenciranje i oponiranje, u razvojnoj perspektivi koja ih reflektira kao posve razli\u010dite fenomene, tj. tako da umjetnost zadobiva auru, dok mediji prelaze put od zanatskog do industrijskog na\u010dina proizvodnje svojih derivata, sve dok pripadnici Frankfurtske filozofske \u0161kole nisu uo\u010dili da njihovo najnovije povezivanje i uzajamno djelovanje zna\u010di bilo gubljenje umjetni\u010dkog karaktera umjetnosti (<em>Entkuntung<\/em> kulturne industrije) bilo nestajanje aure (\u201eUmjetni\u010dko djelo u stolje\u0107u svoje tehni\u010dke reprodukcije\u201c), a suvremeni umjetnici po\u010deli djelovati neposredno unutar medijske kulture, interveniraju\u0107i u njenom prostoru kao da je rije\u010d o kontinuiranom umjetni\u010dkom stvarala\u0161tvu, i nezavisno od \u201eprirode\u201c medija u kojem se ono realizira.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naj\u010de\u0161\u0107e neupitno, a pokatkad i stihijsko djelovanje stvaralaca najrazli\u010ditijih profila i profesija, kako u medijima masovnih komunikacija, tako i u novim medijima, dovelo je, kako se \u010dini, ne samo do hiperprodukcije pojedinih \u017eanrova (kao \u0161to je, recimo, televizijski \u201erealiti\u201c), ve\u0107 i platformi za \u201eumjetni\u010dke\u201c aktivnosti na internetu (na primjer: Instagram, YouTube, i dr.). Polemike o tome kako je mogu\u0107a umjetnost koja koristi nove tehnologije za vlastiti napredak, kao (autonomna) umjetnost, s jedne, i postavljanje radikalnih teorijskih pretpostavki da mediji po sebi, ili makar u jednom periodu svog stvarala\u0161tva, jesu umjetnost, ili mo\u017eda preuzimaju njenu nekada\u0161nju ulogu (mimeti\u010dku ili kriti\u010dku, na primjer) u odnosu na konkretne dru\u0161tveno-ekonomske odnose, \u010dime kao artefakti potvr\u0111uju svoju egzistenciju, s druge strane, veoma su aktualne u teorijskim korpusima znanja o umjetnosti, kulturi i medijima na\u0161eg doba.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Po\u0161to, me\u0111utim, nemamo precizne i sveobuhvatne uvide u to \u0161to je umjetnost danas i mo\u017ee li ona koincidirati sa svijetom medija masovnih i novih komunikacija, kao i obratno, onda se \u2013 podrazumijevaju\u0107i, pri tom, povijest razvoja kako umjetnosti tako i medija (terminolo\u0161ki, konceptualno, fenomenalisti\u010dki) \u2013 uvjetno mo\u017ee zaklju\u010diti da se sve \u0161to o tome mo\u017eemo znati zasniva na ispitivanju njihovih relacija. \u0160tovi\u0161e, isprva je bitno problemski ih postaviti u uzajamni odnos i promatrati ih kao jedan fenomen, koji se, potom, refleksivno odre\u0111uje kako prema (kriti\u010dkim) interpretacijama svijeta umjetnosti, tako i u odnosu na aktualna tuma\u010denja medijske kulture. Rije\u010dju, suvremena umjetnost, kre\u0107u\u0107i se u pravcu svojih dijalekti\u010dko-materijalisti\u010dkih te\u017enji u pogledu o\u010duvanja autonomije, ali i dru\u0161tvenog anga\u017emana, trebalo bi se subverzivno-kriti\u010dki djelovati unutar \u010ditavog podru\u010dja medijske kulture. Tako\u0111er, svijet masovnih i novih medija, sa svoje bi strane, trebao vizionarski postavljati izazove za nove stvarala\u010dke strategije, ciljeve i postupke svijetu umjetnosti. Time bi se ova dva pojma, u svojoj dijalektici kretanja, kriti\u010dki susrela i djelovala poticajno u smjeru obostranog razvoja jedne plodotvorne dinami\u010dke sinteze svojih ukupnih htijenja, napora i mogu\u0107nosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn13\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn13\"><\/a><a href=\"#_ftnref13\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;\u201cUpravo sam izgovorio rije\u010d \u2018vrijednost\u2019 i \u2018proizvodnja\u2019. <br \/> Zadr\u017eat \u0107u se na tome koji trenutak. Ako \u017eelimo poduzeti ispitivanje oblasti stvarala\u010dkog duha, ne trebamo se pla\u0161iti \u0161to se najprije zadr\u017eavamo na najop\u0107enitijim poromatranjima jer \u0107e nam upravo ona omogu\u0107iti da napredujemo, bez obaveze da se vra\u0107amo na pre\u0111ene korake, i pru\u017eiti najve\u0107i broj analogija, to jest najve\u0107i broj izraza pribli\u017eenih u svrhu opisivanja \u010dinjenica i ideja koje naj\u010de\u0161\u0107e zbog svoje prirode izmi\u010du neposrednom odre\u0111ivanju. To je jedan od razloga za\u0161to podsje\u0107am na tih nekoliko rije\u010di posu\u0111enih iz ekonomije: bit \u0107e mi mo\u017eda pogodno da pod samo ova dva naziva proizvodnja i proizvo\u0111a\u010d objedinim raznovrsne djelatnosti i razne li\u010dnosti kojima se trebamo pozabaviti, ukoliko \u017eelimo razmatrati ono \u0161to je u njima zajedni\u010dko, ne vr\u0161e\u0107i podvajanje izme\u0111u njihovih razli\u010ditih vrsti. Ni\u0161ta manje ne\u0107e biti pogodno, prije nego \u0161to po\u010dnemo govoriti o \u010ditatelju, slu\u0161atelju ili promatra\u010du, da sve te podr\u017eavatelje djela bilo koje vrste podvedemo pod jedan ekonomski naziv: potro\u0161a\u010d.<br \/> \u0160to se ti\u010de pojma vrijednost, dobro se zna da ona u svijetu duha igra prvorazrednu ulogu, usporedivu s onom koju igra u ekonomskom svijetu, iako je duhovna vrijednost suptilnija od ekonomske, po\u0161to je vezana za daleko raznovrsnije i neprebrojive potrebe nego \u0161to su potrebe fiziolo\u0161kog \u017eivota.\u201d Paul Valery, <em>Predavanja o poetici<\/em>, Eseji, na stranici:&lt;d3231456.u24.c13.ixinstant.com\/pdfs\/Predavanja_o_poetici_Pol_Valeri-33.pdf., str. 11. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn14\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn14\"><\/a><a href=\"#_ftnref14\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Walter Benjamin, <em>Eseji<\/em>, Nolit, Beograd, 1974. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn15\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn15\"><\/a><a href=\"#_ftnref15\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi potpoglavlje \u201cReproduktionthesen unter kulturpolitischer Perspektive\u201c, u:&nbsp; Mi-Ae Yun, <em>Walter Benjamin als Zeitgenosse<\/em> <em>Bertold Brechts: eine Paradoxe Beziehung zwischen N\u00e4he und Ferne<\/em> (Verantw. Hrsg. dieses Bd.: Horst Turk), Vandenhoeck und Ruprecht, G\u00f6ttingen, 2000. (Palestra; Bd. 309), str. 37, 38. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn16\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn16\"><\/a><a href=\"#_ftnref16\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Usp. Gerald Raunig, \u201eDen Produktionsapparat ver\u00e4ndern Anti-universalistische Intellektuellen-Konzepte in der fr\u00fchen Sowjetunion\u201c, vidjeti na stranici Europskog instituta za progresivnu kulturnu politiku (EIPCP): www.eipcp.net.\/transversal\/0910\/raunig\/de. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn17\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn17\"><\/a><a href=\"#_ftnref17\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Herbert Marcuse, \u201eArt as Form of Reality\u201c, preuzeto iz \u010dasopisa <em>New Left Review<\/em>, no. 74, 1972, na stranici: www. libcom.org\/library\/art-form-reality-herbert-marcuse. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn18\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn18\"><\/a><a href=\"#_ftnref18\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi poglavlje: \u201eKulturpolitik oder Medienutopie? (Benjamin)\u201c, str. 37-46.; i posebno potpoglavlje \u201eReproduktionsthesen unter kulturpolitischer Perspektive\u201c, Mi-Ae Yun, <em>Op. cit<\/em>., str. 37, 38. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn19\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn19\"><\/a><a href=\"#_ftnref19\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; \u201cIs TELEVISION really a new art? Do is peculiar characteristics quolify the medium as a new art form, or is it just a medium for the transmission and distribution of other arts?\u201c. Rudy Bretz, \u201eTV as an Art Form\u201c, na stranici: www.jstor.org\/discover\/10.2307\/1209446?uid=3738928&amp;uid=2129&amp;uid=2&amp;uid=70&amp;uid=4&amp;sid=2110218406603. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn20\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn20\"><\/a><a href=\"#_ftnref20\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi \u010dlanak Emily Nussbaum, \u201eWhen TV Became Art\u201c, na stranici: www. nymag.com\/arts\/all\/aughts\/62513\/. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn21\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn21\"><\/a><a href=\"#_ftnref21\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;O povijesti sporova u vezi pitanja je li televizija umjetnosti ili ne detaljnije vidi u \u010dlanku: Dieter Daniels, \u201eTelevision-Art or Anti-art? Conflict and cooperation between the avant-garde and the mass media in the 1960s and 1970s\u201c, na stranici: www.medienkunstnetz.de\/themes\/overview_of_media_art\/massmedia\/1\/. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn22\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn22\"><\/a><a href=\"#_ftnref22\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Usp. Isto. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn23\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn23\"><\/a><a href=\"#_ftnref23\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Usp. Isto. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn24\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn24\"><\/a><a href=\"#_ftnref24\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Teodor V. Adorno, <em>Esteti\u010dka teorija<\/em>, Nolit, Beograd, 1970. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn25\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn25\"><\/a><a href=\"#_ftnref25\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;J.J. Toothman, \u201eData as Art\u201c, videospot sa STRATA konferencije, mart 2011., na stranici: www. shop.oreily.com\/06-36920019152.do <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn26\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn26\"><\/a><a href=\"#_ftnref26\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vid. Peter Hirshberg, \u201eThe Art of Data\u201c, na stranici: www. huffingtonpost.com\/peter-hirshberg\/the-art-of-data_b_3529519.html. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn27\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn27\"><\/a><a href=\"#_ftnref27\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi intervju En Spenser (Spencer) sa Scottom Murrayem od 16. svibnja 2013. godine: \u201cOn becoming a code artist: An interview with Scott Murray, author of Interactive Data Visualization for the Web\u201c, na stranici: www.strata.oreily.com\/2013\/05\/becoming-a-code-artist.html. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn28\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn28\"><\/a><a href=\"#_ftnref28\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Teodor V. Adorno, <em>Op. cit., <\/em>str. 77. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn29\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn29\"><\/a><a href=\"#_ftnref29\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Lev Manovich, \u201eCultural Interfaces\u201c, u: <em>The Language of New Media<\/em>, str. 80-83, na stranici: www.manovich.net\/LNM\/Manovich.pdf. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn30\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn30\"><\/a><a href=\"#_ftnref30\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi Jacky Apple, \u201cNew American Radio and Radio Art\u201c, na stranici: www.somwhere.org\/NAR\/writings\/apple.htm. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn31\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn31\"><\/a><a href=\"#_ftnref31\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Isto. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn32\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn32\"><\/a><a href=\"#_ftnref32\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi Ben Davis, \u201c\u2019Social Media Art\u2019 in the expanded Field\u201c, na stranici: www.artnet.com\/magazineus\/reviews\/da. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn33\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn33\"><\/a><a href=\"#_ftnref33\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Isto. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn34\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn34\"><\/a><a href=\"#_ftnref34\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Isto. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn35\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn35\"><\/a><a href=\"#_ftnref35\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Isto. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn36\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn36\"><\/a><a href=\"#_ftnref36\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Domenico Quaranta, \u201cWhat\u2019s (Really) Specific about New Media Art? Curating in the Information Age\u201c, 6. decembra 2012., na stranici: www.rhizome.org\/editorial\/2012\/dec.\/6\/whats-rea. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>ODABRANA BIBLIOGRAFIJA S WEBOGRAFIJOM<\/strong>:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Adorno, V.T., <em>Esteti\u010dka teorija<\/em>, Nolit, Beograd, 1970.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Apple, J., \u201cNew American Radio and Radio Art\u201c, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.somwhere.org\/NAR\/writings\/apple.htm\"><strong> www.somwhere.org\/NAR\/writings\/apple.htm<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Benjamin, W., <em>Eseji<\/em>, Nolit, Beograd, 1974.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bretz, R., \u201eTV as an Art Form\u201c, na stranici: <span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.jstor.org\/discover\/10.2307\/1209446?uid=3738928&amp;uid=2129&amp;uid=2&amp;uid=70&amp;uid=4&amp;sid=2110218406603\"><strong>www.jstor.org\/discover\/10.2307\/1209446?uid=3738928&amp;uid=2129&amp;uid=2&amp;uid=70&amp;uid=4&amp;sid=2110218406603<\/strong><\/a><\/span>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Daniels, D., \u201eTelevision-Art or Anti-art? Conflict and cooperation between the avant-garde and the mass media in the 1960s and 1970s\u201c, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.medienkunstnetz.de\/themes\/overview_of_media_art\/massmedia\/1\/\"><strong>www.medienkunstnetz.de\/themes\/overview_of_media_art\/massmedia\/1\/<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Davis, B., \u201c\u2019Social Media Art\u2019 in the expanded Field\u201c, na stranici: <span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.artnet.com\/magazineus\/reviews\/da\"><strong>www.artnet.com\/magazineus\/reviews\/da<\/strong><\/a><\/span>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hirshberg, P., \u201eThe Art of Data\u201c, na stranici: <span class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.huffingtonpost.com\/peter-hirshberg\/the-art-of-data_b_3529519.html\"><strong>www.huffingtonpost.com\/peter-hirshberg\/the-art-of-data_b_3529519.html<\/strong><\/a>.<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Manovich, L., \u201e Cultural Interfaces\u201c, u: <em>The Language of New Media<\/em>, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.manovich.net\/LNM\/Manovich.pdf\"><strong>www.manovich.net\/LNM\/Manovich.pdf<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marcuse, H., \u201eArt as Form of Reality\u201c, preuzeto iz \u010dasopisa <em>New Left Review<\/em>, no. 74, 1972, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.libcom.org\/library\/art-form-reality-herbert-marcuse\"><strong>www.libcom.org\/library\/art-form-reality-herbert-marcuse<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nussbaum, E., \u201eWhen TV Became Art\u201c, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.nymag.com\/arts\/all\/aughts\/62513\/\"><strong>www.nymag.com\/arts\/all\/aughts\/62513\/<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Quaranta, D., \u201cWhat\u2019s (Really) Specific about New Media Art? Curating in the Information Age\u201c, od 6. XII 2012., na stranici: <a href=\"http:\/\/www.rhizome.org\/editorial\/2012\/dec.\/6\/whats-rea\"><strong>www.rhizome.org\/editorial\/2012\/dec.\/6\/whats-rea<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Raunig, G., \u201eDen Produktionsapparat ver\u00e4ndern Anti-universalistische Intellektuellen-Konzepte in der fr\u00fchen Sowjetunion\u201c, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.eipcp.net.\/transversal\/0910\/raunig\/de\"><strong>www.eipcp.net.\/transversal\/0910\/raunig\/de<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Spencer, A., \u201cOn becoming a code artist: An interview with Scott Murray, author of Interactive Data Visualization for the Web\u201c, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.strata.oreily.com\/2013\/05\/becoming-a-code-artist.html\"><strong>www.strata.oreily.com\/2013\/05\/becoming-a-code-artist.html<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Toothman, J.J., \u201eData as Art\u201c, video-klip na stranici: <a href=\"http:\/\/www.shop.oreily.com\/06-36920019152.do\"><strong>www.shop.oreily.com\/06-36920019152.do<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Valeri, P., <em>Predavanja o poetici<\/em>, Eseji, na stranici: <a href=\"http:\/\/d3231456.u24.c13.ixinstant.com\/pdfs\/Predavanja_o_poetici_Pol_Valeri-33.pdf\"><strong>d3231456.u24.c13.ixinstant.com\/pdfs\/Predavanja_o_poetici_Pol_Valeri-33.pdf<\/strong><\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Yun, M.A., <em>Walter Benjamin als Zeitgenosse<\/em> <em>Bertold Brechts: eine paradoxe Beziehung zwischen N\u00e4he und Ferne<\/em> (Verantw. Hrsg. dieses Bd.: Horst Turk), Vandenhoeck und Ruprecht, G\u00f6ttingen, 2000 (Palestra; Bd. 309).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media as Art<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The text explores the status of mass and new media in contemporary time, and in relation to the realm of action and relation with the so-called. world of art. The theoretical focus of the review are, first of all, the dominant media today \u2013 television, radio and the Internet, e.i. social media. The view that the problem treated here is: can television, radio and the internet be, and how, in a sense of modern communication technologies, identified with the medium of art. In this context the study, the article will be cited pro and contra arguments which may prove or critically examine and refute the assumption that these media can be linked with the world, and partly to take his current position.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><span lang=\"EN-US\"> <em><strong>Key words:<\/strong><\/em> <em>Media, Art, Television, Radio, Internet, Criticism<\/em><\/span><em>.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres03\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#13 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 165.023.1-2:316.774<br \/>Izvorni \u010dlanak<br \/>Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 22.6.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Polona Tratnik<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Univerza na Primorskem, Slovenija <br \/>\npolona.tratnik@fhs.upr.si<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Media and the Technological Turn: Truth, Power and Resistance<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Polona Tratnik - Media and the Technological Turn.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nFulltext: pdf (346 KB), English, Pages 276 &#8211; 287<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The author focuses on two very topical subjects of contemporary humanistic research: media and technology, and discusses the related turns and their correlations.<br \/>\n  The widespread debate on media testifies to the complexity of this phenomenon and its related issues. Poststructuralists, as well as scholars in cultural and media studies, have acknowledged that the media are never the transparent and neutral interfaces which represent the reality existing out there. The medium is no mediator, but the locus of truth. Whoever operates the medium operates the truth. The author uses the term media turn to refer to this epistemological turn.<br \/>\nWe are currently witnessing an emergence of the debate on technology. Technology intervenes into the \u201cnatural\u201d and develops non-existent systems, thus raising the question of ultimate creativity and divinity, particularly in reference to synthetic biology. The author contemplates the leverage and functioning of contemporary technology and discusses an increasingly influential theory that technology is not subordinated to man, but vice versa: people have become functionaries of technology. The author proposes that this be referred to as the technological turn.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>media turn, technological turn, synthetic biology, engineering, resistance art, creativity.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The widespread debate on media testifies to the complexity of this phenomenon and its related issues. Poststructuralists, as well as scholars in cultural and media studies, have acknowledged that the media are never the transparent and neutral interfaces which represent the reality existing out there. The medium is no mediator, but the locus of truth. Whoever operates the medium operates the truth. The author uses the term <em>media turn<\/em> to refer to this epistemological turn. We are currently witnessing an emergence of the debate on technology. The theory stating that technology is not subordinated to man, but rather that people have become functionaries of technology, is becoming increasingly influential. We propose this phenomenon be called the <em>technological turn<\/em>. Technology intervenes into the \u201cnatural\u201d and develops non-existent systems, thus raising the question of ultimate creativity and divinity, particularly in reference to synthetic biology. With regard to the increasing power of technology, the issue of possible resistance to the power of technology is to be questioned also.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Experimental natural philosophy founded in the seventeenth century truly had faith in <em>perspicere<\/em> (Lat. <em>perspicere<\/em> from Lat. <em>perspicio<\/em> \u2013 to see through something, and also to perceive, to distinguish clearly) connoting patient observation of the world and its structure, gazing which gradually confirms the truth. <em>Perspicere<\/em> is to be essentially understood as a visual regime; it necessarily involves the sense of vision. The philosophical antipode to empiricism developed a critique of the sensual experience and replaced it with trust in rationality. The truth is not what I can see, but what I can think and comprehend. But does something change if we claim that the means of deception used in baroque visual arts, architecture, decorative arts, and literature were not truly about a distrust in the senses, but rather quite the opposite, about the power of artists who have become aware of their power to master the means of visual appearance, the means of \u201cvisual writing\u201d and language? Art thus becomes the art of \u201cmaking a sign\u201d \u2013 and this is the mastery of constructing a representation: of bringing meaning into the picture.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">For Michel Foucault, the classical episteme begins with <em>Las Meninas<\/em>, when representation is distinguished from resemblance, i.e. when the painting does not represent that which is simulated or depicted, but that which the whole of the semiological syntagm signifies. In literature, the beginning of the classical episteme is marked by Miguel Cervantes\u2019 novel <em>Don Quixote<\/em> (1605\/15), where the art of literature becomes the art of making a sign. Don Quixote is a sign, \u201ca long, thin graphism; a letter that has just escaped from the open pages of a book.\u201d<a name=\"_ftnref37\"><\/a><a href=\"#_ftn37\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> He is language, he is composed of words. And he writes himself. He wanders around the world among the resemblances of things. He connects the map he draws with the world. He is an early version of the Pink Panther, the example later made by Gilles Deleuze and Felix Guattari, who paints the world his shade of pink. \u201cThe Pink Panther imitates nothing, it reproduces nothing, it paints the world its color, pink on pink.\u201d<a name=\"_ftnref38\"><\/a><a href=\"#_ftn38\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Foucault\u2019s theory of representation is semiological, thus the classical episteme becomes an era of naming, signifying, building signs and constructing order: \u201cThe art of language was a way of \u2018making a sign\u2019 \u2013 of simultaneously signifying something and arranging signs around that thing.\u201d<a name=\"_ftnref39\"><\/a><a href=\"#_ftn39\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> We are dealing with the doctrine of <em>quid pro quo<\/em> in the classical episteme. The most significant technique in the visual arts is that of illusion, where the connection between resemblance and illusion is established and fictitious resemblances start to appear everywhere: \u201cGames whose powers of enchantment grow out of the new kinship between resemblance and illusion; the chimeras of similitude loom up on all sides.\u201d<a name=\"_ftnref40\"><\/a><a href=\"#_ftn40\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The Baroque is a madness of vision and visibility; innovative uses of visuality are worshipped. The position of the observer becomes important; the visible depends on the observer\u2019s position, as in the form (which is actually the existence) of the cupola depicted by Andrea Pozzo in the <em>Apotheosis of Saint Ignatius<\/em> at the Church of Saint Ignatius in Rome (1685\u20131694). The Baroque is at the same time a critique of vision. Vision and the visual become unreliable. But, again, the perception tricks of visualizations which depended on the act of observation had already appeared in the Renaissance; consider, for example, Hans Holbein\u2019s 1533 painting <em>The Ambassadors<\/em>.&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There is a connection between the baroque games of illusion and Descartes\u2019 critique of the sensual experience beheld by Foucault. Descartes rejects resemblance as an instrument for gaining knowledge; rather it becomes an occasion for mistakes, a danger to which one is exposed if one does not study the vague area of changes. For Descartes, our judgment about the existence of wax is not grounded in the sensual experience, as we do not say that we judge that wax is there on the basis of colors and form; instead, we say that \u201cwe see wax itself if it is there before us.\u201d This demonstrates that wax is not recognized through observation with the eyes, but on the basis of perception of the mind alone. Sensual experience itself is deceptive: \u201cI look out of the window and see men crossing the square, as I just happen to have done; I normally say that I see the men themselves, just as I say that I see the wax. Yet do I see any more than hats and coats which could conceal automatons? I judge that they are men. And so something which I thought I was seeing with my eyes is in fact grasped solely by the faculty of judgment which is in my mind.\u201d<a name=\"_ftnref41\"><\/a><a href=\"#_ftn41\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Thus Descartes does not trust the senses: \u201cI had many experiences which gradually undermined all the faith I had had in the senses. Sometimes towers which had looked round from a distance appeared square from close up; and enormous statues standing on their pediments did not seem large when observed from the ground. In these and countless other such cases, I found that the judgments of the external senses were mistaken.\u201d<a name=\"_ftnref42\"><\/a><a href=\"#_ftn42\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Regardless of the method of proof that is used, Descartes is \u201calways brought back to the fact that it is only what I clearly and distinctly perceive that completely convinces me.\u201d<a name=\"_ftnref43\"><\/a><a href=\"#_ftn43\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> It is the mind which he trusts: \u201cSo long as I perceive something very clearly and distinctly I cannot but believe it to be true\u201d.<a name=\"_ftnref44\"><\/a><a href=\"#_ftn44\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Representation does not only originate from a visual skill or visual operation, but is basically conceptual. Representation is about the mastery of the construction of semiological networks, among which one can include semantics. It is all about constructing meaning or rather <em>constructing reality<\/em>. For this reason, the relationship with truth changes. In the above case, truth becomes something established by the person in power. Marvelous baroque ceilings, such as those of Pozzo or Pietro da Cortona, thus do not deceive the viewer. Instead, they enrich reality. If one were to claim that these were mere illusions, we would respond using Maurice Merleau-Ponty\u2019s critique of objectivity. In the case of the M\u00fcller-Lyer illusion involving two lines of equal length which we perceive as different in size, psychologists claim that we are wrong because they presume that there exists an objective world, and they thus postulate that our perception is fallible. But how could we know what is real, and who is authorized to tell us what this real is? In his critique of Cartesianism, Merleau-Ponty would say that there are no two lines which are <em>objectively<\/em> the same, though we falsely estimate their lengths because of the directions of their fins, the cause of the \u201coptic deception.\u201d The alternative of equality and inequality is only possible in an objective world, but these lines are neither equal nor unequal. Each is perceived in its own context, as if they did not belong to the same world<a name=\"_ftnref45\"><\/a><a href=\"#_ftn45\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>: \u201cWe must not, therefore, wonder whether we really perceive a world, we must instead say: the world is what we perceive. In more general terms we must not wonder whether our self-evident truths are real truths, or whether, through some perversity inherent in our minds, that which is self-evident for us might not be illusory in relation to some truth in itself. For in so far as we talk about illusion, it is because we have identified illusions, and done so solely in the light of some perception which at the same time gave assurance of its own truth. It follows that doubt, or the fear of being mistaken, testifies as soon as it arises to our power of unmasking error, and that it could never finally tear us away from truth. We are in the realm of truth\u201d.<a name=\"_ftnref46\"><\/a><a href=\"#_ftn46\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">All of this is linked to an acknowledgment that a medium, be it painting or literature, even philosophical writing, later also television news, is not transparent, it is not a window through which we get a look at the truth out there. This actually did not first take place with the linguistic turn in the twentieth century. It was indicated much earlier, through the seventeenth century representation or even with Renaissance\u2019s constructions of landscapes on two-dimensional screens (or even earlier, as this technique was also mastered by the Ancient Romans). What happened with the linguistic turn and with linguistic philosophy in the twentieth century is instead the deepening of this epistemological crisis, this distrust in the mission and operation of searching for objective truth or the proper way to such truth. This was recognized in hermeneutics and phenomenology, in linguistic philosophy, and most notably in structuralism and post-structuralism.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vil\u00e9m Flusser establishes that technical images are not windows but images.<a name=\"_ftnref47\"><\/a><a href=\"#_ftn47\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Here he follows from semiology. He summarizes what Roland Barthes claimed about photography. The medium of photography is particularly interesting since it seems to be the last fortress of the myth of media transparency, which was clearly defeated by semiology. Barthes demonstrated that <em>the syntagm of the denoted message<\/em>, which is a message without a code (at least a conventional code),<em> naturalizes the system of the connoted message <\/em>(where there are cultural codes at work).<a name=\"_ftnref48\"><\/a><a href=\"#_ftn48\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> To make his theory clear, Barthes focuses on the advertising image, \u201cbecause in advertising the signification of the image is undoubtedly intentional; the signifieds of the advertising message are formed into <em>a priori <\/em>by certain attributes of theproduct and these signifieds have to be transmitted as clearly as possible. If the image contains signs, we can be sure that in advertising these signs are full, formed with a view to the optimum reading: the advertising image is <em>frank<\/em>, or at least emphatic<em>.<\/em>\u201d<a name=\"_ftnref49\"><\/a><a href=\"#_ftn49\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The issue Barthes deals with is: how does meaning enter an image, if the image is a re-presentation, a repeated presentation, i.e. a copy (because, according to ancient etymology, the word <em>image<\/em> shouldbe linked to the root <em>imitari<\/em>)?His formulation of the question is rhetorical: <em>\u201c<\/em>Can the analogical representation (the \u2018copy\u2019) produce true systems of signs and not merely simple agglutinations of symbols?\u201d<a name=\"_ftnref50\"><\/a><a href=\"#_ftn50\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> And this is how Flusser comprehends images: \u201cImages are not \u2018denotative\u2019 (unambiguous) complexes of symbols (like numbers, for example) but \u2018connotative\u2019 (ambiguous) complexes of symbols: they provide space for interpretation.\u201d<a name=\"_ftnref51\"><\/a><a href=\"#_ftn51\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> We can see that technical images are no windows, but images for Flusser, therefore they do not support the regime of <em>perspicere<\/em>. Furthermore, Flusser links the concept of images to that of projections. Images are abstractions of \u201csomething out there,\u201d they make it comprehensible to us \u2013 we could even call this process <em>codification<\/em>. Flusser writes that the \u201cspecific ability to abstract surfaces out of space and time and to project them back into space and time is what is known as \u2018imagination.\u2019\u201d<a name=\"_ftnref52\"><\/a><a href=\"#_ftn52\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Therefore, \u201c[t]he world is our projection.\u201d<a name=\"_ftnref53\"><\/a><a href=\"#_ftn53\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Imagination is the precondition for the production and decoding of images or \u201cthe ability to encode phenomena into two-dimensional symbols and to read these symbols.\u201d<a name=\"_ftnref54\"><\/a><a href=\"#_ftn54\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Production and particularly distribution of images does not mean revealing the truth and opening up surfaces to enable insights into the depth of this truth, but rather projecting the connotations, the complexes of symbols, which are not even decoded any more: \u201cHuman beings cease to decode the images and instead project them, still encoded, into the world \u2018out there\u2019\u2026 Human beings forget they created the images in order to orientate themselves in the world. Since they are no longer able to decode them, their lives become a function of their own images: imagination has turned into hallucination.\u201d<a name=\"_ftnref55\"><\/a><a href=\"#_ftn55\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> This is how we have come into the service or function of our own products.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There is a crucial difference between traditional and technical images, according to Flusser: \u201cOntologically, traditional images are abstractions of the first order insofar as they abstract from the concrete world while technical images are abstractions of the third order: they abstract from texts which abstract from traditional images which themselves abstract from the concrete world\u2026 Ontologically, traditional images signify phenomena whereas technical images signify concepts.\u201d<a name=\"_ftnref56\"><\/a><a href=\"#_ftn56\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> This comprehension could be linked to the epistemes discussed earlier: traditional images were linked to the world out there, they were resemblances; according to Foucault, they belong to the Renaissance episteme. By contrast, technical images are representations; they build upon the project started with the classical episteme. They don\u2019t signify things out there; they are thus not transparent windows, but rather representations of concepts. They build a conventional communication system, as in language. However, there is a difference between language and technical images for Flusser: \u201cTechnical images are difficult to decode\u2026 their significance is reflected on their surface: just like fingerprints, where the significance (the finger) is the cause and the image (copy) is the consequence.\u201d<a name=\"_ftnref57\"><\/a><a href=\"#_ftn57\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Technical images are tricky because they seem to resemble, they appear to copy the world out there, but they are in fact encoded meanings. Therefore, Flusser notices a magical functioning within the technical images. This was, however, detected earlier by Walter Benjamin in his recognition of photography and film as the <em>loci<\/em> of ideology: \u201cThe function of technical images is to liberate their receivers by magic from the necessity of thinking conceptually, at the same time replacing historical consciousness with a second-order magical consciousness and replacing the ability to think conceptually with a second-order imagination.\u201d<a name=\"_ftnref58\"><\/a><a href=\"#_ftn58\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Technical images displace texts. The invention of photography is thus a historical event equally decisive as the invention of writing for Flusser. If history has been a struggle against idolatry, then with photography post-history begins as a struggle against textolatry. This is how Flusser speaks about the visual turn.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">With the visual turn, technical images are now projected onto the world out there, although the concepts or ideologies involved are no longer under our control; they are produced and distributed faster than they can be comprehended, but they still function, the ideology still gets to work. Flusser has noticed textolatry in Christianity and Marxism: \u201cTexts are then projected into the world out there, and the world is experienced, known and evaluated as a function of these texts.\u201d<a name=\"_ftnref59\"><\/a><a href=\"#_ftn59\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> But in worshiping texts, or rather distributing the concepts encoded in texts with the distribution of the text itself, the projection was still rational, intentional, organized, whereas in the case of the new media projection we now become the functions of apparatuses.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">We have exposed photography as the medium seemingly the most transparent to an attack demonstrating how this is actually a deception. However, photography still has a connection to the scene \u201cout there,\u201d just as the television news. What we wish to emphasize is that these are all conventional discourses, ones that are well organized; there are strategies of containment at work (to borrow John Fiske\u2019s term).<a name=\"_ftnref60\"><\/a><a href=\"#_ftn60\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> We put an accent on the importance of constructiveness. Marshall McLuhan recognized cubism as the art movement that clearly performed the critique of media transparency, demonstrating that the \u201cmedium is the message.\u201d Analytical cubism clearly displayed the process of analyzing a scene that took place during the process of painting, thus the painting was already very much about the painting. But it was <em>synthetic cubism<\/em> which truly ceased to be about the world \u201cout there\u201d and instead became the occasion for mastering the world by mastering painting itself. In terms of what we have discussed so far, we could say that synthetic cubism broke with the idea of the transparency of painting (if it was still alive at that time for any reason) as clearly as possible and manifested the constructive nature of painting. But, in regard to our interest, let\u2019s pay a bit more attention to the concept of <em>synthesis<\/em>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Etymologically, the term originates from Gr. <em>synthesis<\/em> meaning composition, from <em>syntithenai<\/em> meaning put together, combine (<em>syn<\/em>-: together and <em>tithenai<\/em>: put, place). In seventeenth century Lat. <em>synthesis<\/em> meant composition, set, collection, and from nineteenth century <em>synthetic<\/em> refers to products or materials made artificially by chemical synthesis, hence artificial. As demonstrated by the example of synthetic cubism, synthesis is not <em>perspicere<\/em>, looking through, into. It is about dominating the medium and thus the world, with taking particles from the world and constructing a new composition. It is the technique of synthesis which is at work in photo-collage, film montage and in assemblage. And it is the latter that presents the model of the rhizome for Deleuze and Guattari. Synthesis brings together diverse elements; it builds a world of heterogeneity. Baroque and Rococo\u2019s visual and decorative arts operated with synthesis in order to form new realities, worlds, new living beings, chimeras. And it is precisely the technique of synthesis that has become crucial in biology and which transforms biology from science to technology. Biology has become another field of engineering, one that engineers living structures.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Synthetic biology is a recently enthroned field of knowledge-engineering, with the application of computing to biology.<a name=\"_ftnref61\"><\/a><a href=\"#_ftn61\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The leading researchers in the field do not necessarily originate from the field of biology, but could also be computer scientists, which testifies to the transdisciplinarity of the field: it joins biology with computer sciences, chemistry and various technologies. For Ron Weiss (MIT), one of the founders of the field, the idea of synthetic biology is to glue together the DNA parts, which you can even get online. The biological parts with DNA sequences of defined structure and function, designed to be composed and incorporated into living cells, are called BioBricks. They are used to assemble bio circuits. The biological circuits program biological machines. They can make programmatic orders, for example: make a protein that creates blue coloring. One of the prospects of synthetic biology in medical application is to repair human tissue using bacteria. In medicine, synthetic biology promises imminent solutions with the technique of disease targeting, which would function in this way: IF cancer cell, THEN make protein that kills cancer cell, ELSE go away. Some fear that the body would recognize the genetically modified cell as a non-self and would react, for example, with a rejection or with forming a new type of cancer. To prevent this from happening, synthetic engineers see two solutions: 1) using the proteins that come from the body \u2013 this could then make an interesting contribution to the paradigm of regenerative medicine \u2013 or 2) building molecular computers, which would be capable of building the function into the RNA, thus the body would recognize it as self. MIT has built targeting technology that works in vitro, but has not yet been applied to a human body. Researchers from Stanford University focus on developing a molecular computer that could control the immune response with molecular controllers enforcing the survival proliferation of T cells (T lymphocytes), which is a process reverse to apoptosis. They believe that the new generation therapies will use this type of strategy. NASA has developed a method of targeting: synthetic organisms are to be put into the body to treat astronauts for radiation. The idea is to use engineered bacteria and combine the technique with nanotechnology: a bio capsule composed of carbon nano tubes responds to radiation and releases the therapeutic molecule. This means we are expecting a new sort of cyborg. A new field is emerging in the intersection with electrical engineering: synthetic neurobiology. The scientists at the MIT electronics laboratories (Ed Boyden) are working on developing new kinds of computers and are attempting to engineer the most complex computer \u2013 the brain. They are trying to control electrical pulses so as to be able to input information in a manner similar to inputting information into computer circuits. In order to achieve this, they use illuminators, i.e. lasers. Using the algae\u2019s ability to photosynthesize, the light pulses are converted into electricity; the proteins hit by light generate electrical pulses to control neurons. This introduction of control of the brain has been tested on mice, but not yet applied to humans. The technology seems promising for treating Alzheimer\u2019s disease.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The field of synthetic biology is actually not much different from genetic engineering \u2013 both are genetic programming, i.e. encoding a function within the DNA. Synthetic biology thus sees a challenge in finding out how to encode a specific function within the DNA. It is no wonder that one of the central figures in the field of synthetic biology was one of the central figures in the human genome sequencing project. Craig Venter has been intensively involved in synthetic genomics since 2005. He has a long-lasting belief that genomics have the power to radically change healthcare (he has recently become aware that genomics also have the power to revolutionize economy: he has worked on applying synthetically modified microorganisms to industry, particularly to the development of the next-generation biofuels). Venter is aiming to create a life form (Mycroplasma laboratorium). In 2010, his team announced (<em>Science<\/em>) that they created \u201cSynthia,\u201d a kind of bacteria that never existed in nature. They successfully synthesized the genome of the bacterium <em>Mycoplasma mycoides<\/em> from a computer record, and the synthesized genome was then transplanted into a cell of <em>Mycoplasma capricolum<\/em> bacterium, from which the DNA was removed. In other words, a long DNA molecule containing an entire bacterium genome was plugged into the computer, where it was manipulated as computer software. The scientists then extracted and discarded the DNA from a similar cell and finally they introduced the created DNA into the emptied cell. The parent of \u201cSynthia\u201d is a computer which came into physical existence as a DNA print. The boundaries between the computed and the biological literally blur. The creation has been referred to as \u201csynthetic life\u201d. However, despite the success in creating heavily customized genomes, Paul Keim notes that \u201c[t]here are great challenges ahead before genetic engineers can mix, match, and fully design an organism\u2019s genome from scratch.\u201d<a name=\"_ftnref62\"><\/a><a href=\"#_ftn62\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Among the prospects in the field of synthetic biology, perhaps the most radical perspective comes from the so-called re-writers, who believe that the natural biological systems are so complicated that we should better rebuild them from scratch, in a manner providing engineered surrogates which we could better understand and interact with. The idea comes from computer sciences, where code refactoring is a technique used to restructure the code with altering its internal structure without changing its external behavior, in order to improve the code\u2019s readability and reduce its complexity for the improvement of the source code, as well as the improvement of its extensibility.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In the late 1980s Flusser discussed the issue of \u201cbecoming godlike\u201d with regard to biotechnology. According to his theory, if a form that had never existed before were created, this would be <em>a true creation<\/em>. The ambition to \u201ccreate life\u201d is either \u201cplaying God\u201d or <em>mimesis<\/em> in the Aristotelian sense, i.e. the ambition to resemble the performance of Mother Nature, in this case her ultimate performance of the origin of life. The evolution of living creatures after their creation could be interpreted as the realization of God\u2019s wish, thus the living beings have developed according to a program. Since the human species has recently acquired the self-confidence in understanding this program well enough to be able to intervene in it, change it or even apply its own program through the methods of engineering. All sorts of living structures: bodies, cyborgs, microorganisms, cells and tissues, as well as each and every population of species, including humans, have become decisively dependent on the program applied to the whole of this living world by humans. We are witnessing a new chapter of biopower.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">According to Flusser, variational creation is a method of a lot of work being done using computers, but also biotechnology: \u201cBiotechnics is doing the same thing natural evolution does \u2013 variational creativity, the sole difference being that it does its work not by chance but according to a deliberate program.\u201d<a name=\"_ftnref63\"><\/a><a href=\"#_ftn63\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Variational creation operates within the given possibilities, one could say within the natural apparatus, similar to how Flusser once deliberated on the pictures produced within the apparatus of photography, that every particular realization within this program exists as a potential, even if it will never be actually realized: \u201cEvery shape in which Earth\u2019s living beings could manifest themselves is encoded within the existing genetic information as a potential, a virtuality.\u201d<a name=\"_ftnref64\"><\/a><a href=\"#_ftn64\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> If Flusser is to introduce the same logic he used in <em>Towards Philosophy of Photography<\/em>, then he must appreciate the resistance to the program, which is to be performed by the creative agent \u2013 the artist.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">If we accept Flusser\u2019s notion of true creation as the creation of living forms that have never existed before, then many products could be regarded as true creations. However, there is an original dimension of his concept, which refers to the concept of resistance to the program of the apparatus. He does not require creation of life from non-living matter, but also accepts the adding of <em>noise<\/em> into the communication of information. The notion of noise comes from information theory, and traditionally noise was considered an unintended and unwanted element in the communication process, which aimed at communicating the signal in its purest sense. Thus, the ordinary aim would be to purify the <em>signal<\/em> of <em>noise<\/em>. But if one is discussing communication critically, recognizing certain forms of communication as intended communication at work in the consolidation of dominant ideologies, then noise in such communication is to be welcomed. Such is the concept of the forces of disruption in the television discourse by John Fiske,<a name=\"_ftnref65\"><\/a><a href=\"#_ftn65\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> which actually consist of the noise disrupting the communication of the dominant message, the intended message of the television news. In a similar sense, art can be understood as noise in an existing discourse, subverting or revealing the logic of the dominant ideologies present within that discourse. In this context, adding noise would mean making a disturbance in the program, <em>resisting the apparatus of power<\/em>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">According to this conception, art is not so much about <em>creating<\/em> as it is about <em>resisting<\/em>. In Flusser\u2019s case, creation and resistance are intertwined; they are one and the same process. So far so good, but Flusser then takes quite a surprising stance in this regard: it is not necessarily an artist at work creating, it could be a biotechnologist. This is only possible if biotechnology is itself understood as resisting the program, and obviously this is how he understands it. Biotechnology is resisting the \u201cprogram\u201d of the \u201capparatus\u201d of nature. But it itself has a deliberate program, according to which it does its work, thus obviously being an apparatus itself. This takes place precisely because of the theory directing the work, the concept leading to utilization, its applicability, in short: its dimension of engineering is making biotechnology resist the program of nature. But who resists the program of biotechnology? Flusser aims to contribute a defense of creativity whereat true creativity does not take place within the framework of the apparatus or according to the plan, but ensures surprises, it is about intervening into the existing processes taking place according to their program. Creativity is therefore a subversive act. For Flusser, the biotechnologist and the artist seem to become one and the same person. Resistance is directed towards nature. But if biotechnology is itself an apparatus, who resists it? Who is the creator who resists fitting into the machinery producing the variations of the program of biotechnology?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u201cWho will be the Disney of the future?\u201d Flusser asks and answers: \u201cHe or she might, I suggest, be a molecular biologist.\u201d<a name=\"_ftnref66\"><\/a><a href=\"#_ftn66\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Disney not only paints the world in his colors, the way Pink Panther does, but he is the one holding the pencil, the one who organizes the whole of the work from the concept to the final realization; Disney is an <em>engineer<\/em>. But what is the role of the engineer within the apparatus of biotechnology? According to Flusser, the engineer has the potential of being the true creator; he might be able to play God, thus being the subversive element in the game of nature. Etymologically, the term engineer appears in the early fourteenth century and means the constructor of military engines, it originates from the Old French <em>engigneor<\/em>, from Latin <em>ingeniare<\/em>; the term <em>ingenium<\/em> meaning the inborn qualities, talent. The term is linked to the term engine, a mechanical device, but also skill, craft, from the Old French term from the twelfth century<em> engin<\/em> meaning skill, cleverness, but also trick, deceit, stratagem; war machine.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn37\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn37\"><\/a><a href=\"#_ftnref37\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Michel Foucault, <em>The Order of Things<\/em> (London, New York: Routledge, 2005), p. 51. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn38\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn38\"><\/a><a href=\"#_ftnref38\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Gilles Deleuze, F\u00e9lix Guattari, <em>A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia<\/em> (London, New York: Continuum, 2005), p. 11. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn39\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn39\"><\/a><a href=\"#_ftnref39\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Michel Foucault, <em>The Order of Things<\/em>, p. 48. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn40\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn40\"><\/a><a href=\"#_ftnref40\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 57. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn41\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn41\"><\/a><a href=\"#_ftnref41\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ren\u00e9 Descartes, <em>Meditations on First Philosophy<\/em> (Cambridge: Cambridge University Press, 1996), p. 21. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn42\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn42\"><\/a><a href=\"#_ftnref42\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 53. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn43\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn43\"><\/a><a href=\"#_ftnref43\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 47. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn44\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn44\"><\/a><a href=\"#_ftnref44\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 48. Descartes, however, admits to the frequency with which his mind is puzzled because he cannot fix his mental vision continually on the same thing so as to keep perceiving it clearly, thus the memory of a judgment made previously may often come back when he is no longer attending to the arguments which led him to make it. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn45\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn45\"><\/a><a href=\"#_ftnref45\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Maurice Merleau-Ponty, <em>Phenomenology of Perception<\/em> (London, New York: Routledge, 2005), p. 7. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn46\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn46\"><\/a><a href=\"#_ftnref46\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. xviii. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn47\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn47\"><\/a><a href=\"#_ftnref47\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, <em>Towards a Philosophy of Photography<\/em> (London: Reaktion Books, 2000), p. 16. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn48\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn48\"><\/a><a href=\"#_ftnref48\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Roland Barthes, \u201cRhetoric of the Image,\u201d in: <em>Image-Music-Text<\/em> (New York: Hill &amp; Wang, 1964), p. 51. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn49\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn49\"><\/a><a href=\"#_ftnref49\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 33. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn50\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn50\"><\/a><a href=\"#_ftnref50\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 32. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn51\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn51\"><\/a><a href=\"#_ftnref51\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, <em>Towards a Philosophy of Photography<\/em>, p. 8. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn52\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn52\"><\/a><a href=\"#_ftnref52\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn53\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn53\"><\/a><a href=\"#_ftnref53\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, <em>Writings <\/em>(Minneapolis, London: University of Minnesota Press, 2002), p. 90. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn54\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn54\"><\/a><a href=\"#_ftnref54\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, <em>Towards a Philosophy of Photography<\/em>, p. 8. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn55\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn55\"><\/a><a href=\"#_ftnref55\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 10. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn56\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn56\"><\/a><a href=\"#_ftnref56\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 14. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn57\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn57\"><\/a><a href=\"#_ftnref57\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn58\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn58\"><\/a><a href=\"#_ftnref58\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 17. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn59\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn59\"><\/a><a href=\"#_ftnref59\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 12. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn60\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn60\"><\/a><a href=\"#_ftnref60\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;John Fiske, <em>Television Culture<\/em> (London, New York: Routledge, 1987), chapter 15: \u201cNews Readings, News Readers,\u201d 281\u2013308. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn61\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn61\"><\/a><a href=\"#_ftnref61\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;The term synthetic biology was actually introduced a century ago (St\u00e9phane Leducs, 1910). The field became promising in the 1970s: Waclaw Szybalski was aware that it had an unlimited expansion potential with the possibility to devise new control elements and add them to the existing genomes or build up entire new genomes. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn62\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn62\"><\/a><a href=\"#_ftnref62\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.sciencemag.org\/search?author1=Elizabeth+Pennisi&amp;sortspec=date&amp;submit=Submit\">Elizabeth Pennisi<\/a>, \u201cSynthetic Genome Brings New Life to Bacterium\u201d, <em>Science<\/em>, 21 May 2010: Vol. 328, No. 5981, pp. 958\u2013959. &lt;http:\/\/www.sciencemag.org\/content\/328\/5981\/958.full&gt; 7-5-2012 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn63\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn63\"><\/a><a href=\"#_ftnref63\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, \u201cOn Discovery,\u201d in: <em>Artforum<\/em>, New York, Vol. 27, No. 7 (March 1988), p. 14\u201315. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn64\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn64\"><\/a><a href=\"#_ftnref64\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, \u201cOn Discovery,\u201d in: <em>Artforum<\/em>, New York, Vol. 27, No. 10 (Summer 1988), p. 18. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn65\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn65\"><\/a><a href=\"#_ftnref65\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;John Fiske, <em>Television Culture<\/em>, 281\u2013308. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn66\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn66\"><\/a><a href=\"#_ftnref66\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, \u201cOn Discovery,\u201d in: <em>Artforum<\/em>, New York, Vol. 27, No. 2 (October 1988), p. 9. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Fiske, John:\u00a0 <em>Television Culture<\/em>, Routledge, London,  New York,\u00a0 1987.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vilem:\u00a0 <em>Writings<\/em>, Minneapolis, London,\u00a0 University of Minnesota Press, 2002. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vilem:\u00a0\u00a0 <em>Towards a Philosophy of Photography,<\/em> Reaktion Books, London, 2002. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Foucault, Michel:\u00a0 <em>The Order of Things,<\/em> Routledge<em>,<\/em> London, New York, 2005.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Merleau-Ponty, Maurice:\u00a0 <em>Phenomenology of Perception<\/em>,\u00a0 Routledge, London, New York, 2005.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Medijski in tehnolo\u0161ki obrat: resnica, oblast in odporni\u0161tvo<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Avtorica posve\u010da pozornost dvema zelo aktualnima predmetoma sodobnega humanisti\u010dnega raziskovanja: medijem in tehnologiji, ter preizpra\u0161uje povezana obrata in njune korelacije.<br \/> \u0160iritev debate o medijih pri\u010da o kompleksnosti tega fenomena in povezanih vpra\u0161anjih. Poststrukturalisti, kot tudi avtorji kulturnih in medijskih \u0161tudijev, so pripoznali, da medij ni nikoli transparenten in nevtralen vmesnik, ki re-prezentira realnost, ki bi obstajala tam \u010dez. Medij ni mediator, temve\u010d mesto resnice. Tisti, ki operira z medijem, operira z resnico. S terminom medijski obrat se avtorica nana\u0161a na ta epistemolo\u0161ki obrat. <br \/> V sodobnosti smo pri\u010de tudi vzponu debat o tehnologiji. Tehnologija intervenira v \u201cnaravno\u201d in razvija nikoli obstoje\u010de sisteme, s \u010dimer se odpira vpra\u0161anje ultimativne ustvarjalnosti ali bo\u017eanskosti, \u0161e zlasti v navezavi na sintezno biologijo. Avtorica premisli vzvode in funkcioniranje sodobne tehnologije in preizpra\u0161a vse bolj vplivno teorijo, da tehnologija ni podrejena \u010dloveku, temve\u010d obratno, so ljudje postali funkcionarji tehnologije. Predlaga, da to poimenujemo tehnolo\u0161ki obrat.<\/em>&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><span lang=\"EN-US\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>medijski obrat, tehnolo\u0161ki obrat, sintezna biologija, in\u017eenirstvo, odporni\u0161ka umetnost, kreativnost. <\/em><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres04\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#14 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 398:004.7<br \/> Pregledni \u010dlanak<br \/>Review article<br \/>\nPrimljeno: 12.6.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">\u017deljko Rutovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Ministarstvo kulture Crne Gore, Direktorat za medije<br \/>\nzeljko.rutovic@mku.gov.me<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Tradicionalna umjetnost u doba multimedije i mre\u017enih komunikacija<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Zeljko Rutovic -Tradicionalna umjetnost u doba multimedije i mreznih komunikacija.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (226 KB), Hrvatski, Str. 288 &#8211; 295<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Digitalno doba otvorilo je neslu\u0107ene mogu\u0107nosti izra\u017eavanja, percepcije i \u010ditanja umjetnosti. Estetski kriterijumi imanentni modelima tradicionalne umjetnosti transformi\u0161u se u novu pojmovnost koja je saobrazna tehnikama brze produkcije i distribucije. Svijet multimre\u017enih komunikacija i velikih tehnolo\u0161kih preokreta rezultira metamorfozom samog koncepta i do\u017eivljaja pojma umjetnosti. Zna\u010di umjetnost sve vi\u0161e izlazi iz standarda i okvira tradicionalnih na\u010dina izra\u017eavanja, tj. estetskih i vrijednosnih pozicija smisla umjetnosti. Van medijske amblematike tradicionalnog linearnog progresa, savremena mre\u017ena znakovnost shodno svojoj ontologiji dekonstrui\u0161e usiljena ustrojstva poetika formalizma, uspostavljuju\u0107i fenomenologiju inovativnog diskursa problemski situiranog u autorefleksiji pluralnosti znaka kao komunikacione monete \u010dovjekovog percipiranja (nad)realnog. Multimedijalna umjetnost neposredna je sa estetskim i komunikacionim konstruktima koji deformuli\u0161u posredni\u010dke uloge , to je dimenzija otvorenosti i pomjeranja granica vi\u0111enih na antipodu predstava o neupitanoj trajnosti.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>digitalno doba, tehnolo\u0161ki egalitarizam, ekonomska globalzacija, novi tip umjetnika.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Digitalno doba otvorilo je neslu\u0107ene mogu\u0107nosti izra\u017eavanja, percepcije, \u0161irenja i \u010ditanja umjetnosti, ukupno reorganizacije suvremenog odnosa umjetnik- medij, pa tako posredstvom dru\u0161tvenih mre\u017ea umjetnici promoviraju svoj rad daleko br\u017ee nego ranije u odnosu na period administrativne dominacije institucija kulture. Sve br\u017ea razmjena elemenata informati\u010dke vizualnosti tj. razvoj mre\u017ene medijske prakse utje\u010du na razvoj \u017eanra umjetnosti koji se obilje\u017eava zajedni\u010dkim nazivnikom \u2013 virtualna umjetnost, koja uspostavlja novu estetiku smisla, potpuno otvorenu za sve umjetni\u010dke sadr\u017eaje i postupke. Estetski kriteriji imanentni modelima tradicionalne umjetnosti transformiraju se u novu pojmovnost koja je saobrazna tehnikama brze produkcije i distribucije. Svijet multimre\u017enih komunikacija i velikih tehnolo\u0161kih preokreta rezultira metamorfozom samog koncepta do\u017eivljaja i promi\u0161ljanja pojma umjetnosti. Transformacija tradicionalne umjetnosti pod utjecajem multimedije zanimljiva je zbog varijacija koje nudi, nezavisno jesu li u pitanju varijacije u ideji, konceptu ili na\u010dinu izra\u017eavanja, one su demokratske, otvorene i komunikacijski progresivne.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zna\u010di, posredovana \u201etehnolo\u0161kim egalitarizmom\u201c umjetnost sve vi\u0161e izlazi iz standarda i okvira tradicionalnih na\u010dina izra\u017eavanja, tj. estetskih i vrijednosnih pozicija smisla umjetnosti, \u0161to nu\u017eno vodi i k promjeni perceptivnog iskustva promatra\u010da na \u0161to utje\u010de preobra\u017eaj umjetni\u010dkog djela u virtualnom prostoru.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Izvan medijske amblematike tradicionalnog linearnog progresa, suvremena mre\u017ena znakovnost&nbsp; shodno svojoj ontologiji dekonstruira&nbsp; usiljena&nbsp;&nbsp;&nbsp; ustrojstva poetike formalizma, uspostavljaju\u0107i fenomenologiju inovativnog diskursa&nbsp; problemski situiranog u autorefleksiji pluralnosti znaka kao komunikacione monete \u010dovjekovog percipiranja (nad)realnog.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;Multimedijalna umjetnost neposredna je s estetskim i komunikacijskim konstruktima koji deformuliraju posredni\u010dke uloge, to je dimenzija otvorenosti i pomjeranja granica vi\u0111enih na antipodu predstava o neupitanoj trajnosti, te je otuda potreban dijalog o socio-kulturolo\u0161kom karakteru odnosa digitalnih medija i umjetnosti. U tom smislu ne manje, iniciraju se i promjene kulturnih modela i potrage za novim identitetima posve heterogenih platformi. No, u svakom slu\u010daju svjedoci smo razlike izme\u0111u ve\u0107 povijesne estetske paradigme visokog modernizma i aktualne metamoderne predilekcije vizualne postmoderne umjetnosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p align=\"center\">-II-<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pojam tradicionalnog i tradicije prolazi kroz period krize, transformacije zna\u010denjskog smisla i vrijednosnog ishodi\u0161ta kulturologije jednog tradicionalnog toposa. \u201eNa\u010deta\u201c arhitektura poretka tradicionalnog lan\u010dano se prenosi na dru\u0161tvene skupove, odnosno, oblike ljudskog izra\u017eavanja. O\u010ditost diskontinuiteta tradicionalnog s posebnim osvrtom na polje izra\u017eajnog ili perceptivno komunikativno-vizualnog uvjetovala je ili rezultirala novim pojmovnim instrumentarijem nu\u017enim za spoznaju kreativnog izraza. Zato, u dokidanju tradicionalnog pisma, umjetnost nije izop\u0107enik, ona je samo ili prije svega refleks ubrzane transformacije samog dru\u0161tva. \u0160to \u010demu prethodi ili \u0161to iz \u010dega nastaje gotovo je periferno pitanje u odnosu na \u010dinjeni\u010dne datosti koje obilje\u017eavaju i prostor i vrijeme. Iako se pojam \u010dinjeni\u010dnog ne inkorporira u svojstvo umjetni\u010dkog, ipak govorimo na i o terenu multimedijalnog mre\u017enog u kojem sve vi\u0161e numeracija nadrasta egzaltaciju. Tako situirana na terenu problemskog redefiniranja tradicionalnog, diskusija o umjetnosti dobiva svoju generalnu postavku \u010diji pravci na kraju jesu polja dijalo\u0161ke posve\u0107enosti i pristupa u analizi ovog fenomena. Predmetni fokus teme nu\u017eno korespondira s kauzalitetom relacionog diskursa \u010dovjek-dru\u0161tvo, te ga otuda treba (i) u tom pravcu koherentnim za analizu pojmiti. Brzi razvoj tehnologije preoblikovao je obrasce tradicionalne umjetnosti, pa su tako ma\u0161ine kao nova reprezentativnost i \u201eumjetna inteligencija\u201c dobile svoje mjesto na sceni, donose\u0107i tako na autenti\u010dan na\u010din neku novu formu umjetni\u010dkog do\u017eivljaja. Primjera radi, dovoljno je vidjeti performans japanske umjetni\u010dke grupe Maywa Denkija. \u010clanovi benda su robot bubnjar, drugi svira gitaru i jo\u0161 poneki tradicionalni japanski instrument. Mogu\u0107e ga je vidjeti i na Youtubeu pod naslovom \u201eTsukuba series\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Postmoderna svijest izmi\u010de strogom etabliranom odre\u0111enju tradicionalne umjetnosti, iz razloga \u0161to polje vizualne percepcije transponira posve razli\u010dite nazore umjetni\u010dkog. Nezavisno do\u017eivljavaju li se mediji kao \u201ematerijalna dru\u0161tvena praksa\u201c (R. Williams 1977:158-164) ili ih kao sveprisutne otkrivamo u kompjuterizaciji dru\u0161tva (L. Manovich 2001) u oba slu\u010daja kako to isti\u010de W.J.T Mitchell, slike su njihova \u201eprimarna moneta\u201c (2007:179), koja nezavisno od na\u010dina pojavnog umjetni\u010dkog, kanalizira nove oblike komunikacijskog sustava, koje poti\u010du kulturalitet svojih kreativnih formi. Mogu\u0107nost dvozna\u010dnosti \u010ditanja tradicionalnog u svijetu multimedijalnog dodatno je stvarala\u010dko u razlaganju i prevladavanju unutarnjih kontradiktornosti razli\u010ditih izra\u017eajnih poetika. Uostalom, ljudska priroda je satkana od samih proturje\u010dnosti, \u0161to i u filozofskom smislu oboga\u0107uje umjetni\u010dku naraciju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ako se ovim tezama pridru\u017ei robni karakter umjetnosti u dobu ekonomske globalizacije, onda se nova pojmovnost mre\u017enih komunikacija situacijski dovodi u dijalo\u0161ko polje tradicionalnog i multimedijalnog postmodernog. Sve ovo su polazi\u0161ta koja problematiziraju predstavljanja umjetni\u010dkih tradicionalnih diskursa, odnosno, definiranja novih umjetni\u010dkih digitalno-reprezentativnih formi potpomognutih ma\u0161inama. Strojevi su uostalom dobili svoje mjesto na sceni i na autenti\u010dan na\u010din unose neku novu formu umjetni\u010dkog do\u017eivljaja. Prapo\u010deci kori\u0161tenja&nbsp; robota u umjetnosti datiraju iz kineske civilizacije i to jo\u0161 od tre\u0107eg stolje\u0107a prije nove ere, za vrijeme vladavine dinastije Han. Tada su, naime, nastali prvi mehani\u010dki orkestri i igra\u010dke. Leonardo da Vinci je za potrebe jedne predstave kreirao lava robota koji je imao zadatak isporu\u010divati cvije\u0107e iz svojih grudi. Sedma umjetnost svoju opsjednutost \u201eumjetnom inteligencijom\u201c u filmovima po\u010dinje krajem sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a iskorakom u budu\u0107nost pod nazivom <em>\u201eOdiseja u svemiru 2001\u201c<\/em>, redatelja Stanleya Kubricka.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovo su samo podsje\u0107anja na \u201edoprinos\u201c kompjuterske imaginacije u umjetnosti koja je danas vi\u0161e nego stvarna. Promi\u0161ljanje i stvaranje umjetni\u010dkog uz pomo\u0107 novih tehnologija problematizira okvire su\u0161tine institucionalnog stvarala\u0161tva, na njemu oblikovanih shema i komunikacijskog diskursa s konzumentima. <em>Robert Moog <\/em>u ovom kontekstu ka\u017ee: \u201e<em>Kompjuterska kultura zahtijeva novi tip umjetnika<\/em>\u201c. O tom pogledu Moog dalje razvija svoju misao: \u201e<em>Kompjuterski programeri su postali novi tip umjetnika. Njihov potencijal je kreativnost. Njihova umjetnost mo\u017ee biti program. Softver je \u201enajvru\u0107a\u201c roba kompjuterske kulture, proizvod kreativnog procesa. Umjetnici razli\u010ditih umjetni\u010dkih rodova kompjuterom nisu primili samo novo oru\u0111e, nego i \u201enovi na\u010din mi\u0161ljenja\u201c. Moog nagla\u0161ava da, pored onog konceptualnog mi\u0161ljenja, kompjuteriziran umjetni\u010dki proces objedinjuje \u201eisto tako i matemati\u010dko-logi\u010dko mi\u0161ljenje<\/em>\u201c (<em>prema: Z.Raj\u010devi\u0107, Virtuelni umetnik 2011:46<\/em>). Prije pojave op\u0107eelektronskih tehnologija i prije globalnog umre\u017eavanja umjetnost se doga\u0111ala unutar same realnosti. No, uslijed rascjepa izme\u0111u tradicionalne umjetnosti i svijeta multimedija poni\u0161tava se i realnost kao takva, \u0161to dovodi do isku\u0161enja percepcije multimedijske slike umjetnosti od svijeta same izvorne umjetnosti. Ra\u010dunla i razli\u010diti softveri pru\u017eaju privid, bez uvida u iskustvo i mo\u0107 opa\u017eanja umjetni\u010dkog detalja. Otuda ne slu\u010dajno, multimedija ukr\u0161ta ili preple\u0107e razli\u010dite umjetni\u010dke stilske i \u017eanrovske karakteristike. Va\u017ee\u0107e definicije kulture, umjetnosti, publike i autora postaju tako re\u0107i anakrone. Tom anakronizmu doprinosi digitalno mre\u017ena tehnologija koja omogu\u0107uje bilo kome autorstvo, promociju i distribuciju svojih kreacija posredstvom ra\u010dunala. \u201e<em>Novi milenij svjedo\u010di o pove\u0107anju vitalnosti svijeta novomedijske umjetnosti, one umjetnosti, koja je medijatizirana na digitalnim osnovama i to \u010desto s internetom kao svojom platformom. Ova perspektivna umjetnost, koja u velikoj mjeri vu\u010de svoje porijeklo od sve vi\u0161e tehnolo\u0161ki zavisnog dru\u0161tva, ne samo da suo\u010dava tradicionalne kreativne medije i pravce razmi\u0161ljanja, nego isto tako umjetnicima i kulturnim radnicima postavlja nova pitanja, uzimaju\u0107i u obzir \u0161iroke sfere suvremenog \u017eivota<\/em>\u201c. (http:\/\/newmediabeijing.org\/md2006\/index:php:anonim:introductionthenewmillenniumdialogue)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tehno-umjetnost uspostavlja svoj kanon i svoju estetiku, ujedna\u010davaju\u0107i globalni centar i periferiju, od ravni komentara ona prerasta u stasalost izra\u017eavanja ukr\u0161tavaju\u0107i umjetnost s tehnolo\u0161kim dostignu\u0107ima. Tako, primjera radi, predstave vizualnih umjetnika iz \u201eANTIVJ\u201c grupe, internacionalne umjetni\u010dke dru\u017eine \u010dije je svjetlosne spektakle revolucionarnim proglasila odu\u0161evljena publika od SAD-a do Australije, ne bi bile mogu\u0107e bez slobodnog softvera tj. otvorene softverske zajednice. Virtualno-konvergentni prostor osloba\u0111a umjetnika institucionalne tradicionalnosti upu\u0107uju\u0107i ga na novo promi\u0161ljanje nove konceptualnosti i nove kontekstualnosti jednog novog kreativnog procesa. Tuma\u010denje i oblikovanje umjetni\u010dkog djela dobiva time i novu prostornost i novo promi\u0161ljanje onoga \u0161to se percipira umjetni\u010dkim tekstom. Obja\u0161njavanje djela jest vizura novog gledi\u0161ta, novih instrumenata u kojima se prelamaju i konvergiraju autor, njegovo djelo i konzument djela. U interaktivnosti se transformira i tekst i sam stvarala\u010dki subjekt. Topos umjetni\u010dke multimedije dijalo\u0161ki je konotativan u \u0161irokoj platformi socijalnih paradigmi, izmje\u0161tenih izvan etablirane horizontalne dihotomije statusa poretka i mo\u0107i. Participacija kriti\u010dkog sudjelovanja ide u novim prostorima virtualnog istra\u017eiva\u010dkog tj. digitalnog stvarala\u0161tva koje simbolizira i karakterizira&nbsp; mnogostrukost izraza. \u201e<em>S nastupom digitalnog doba o\u017eivljavaju prve online zajednice u kojima su svi pisci bili \u010ditatelji i u kojima su svi \u010ditatelji mogli postati potencijalni pisci.<\/em>\u201c (Levinson, P 1998:129)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zna\u010di, kroz novo oru\u0111e i novu tehniku treba do\u017eivljavati i novu pojmovnost, nove zna\u010denjske oblike i novu kulturologiju umjetni\u010dkog svijeta. Tehnolo\u0161ka utemeljenost umjetnika obara granice konvencionalnog pisma, stvaraju\u0107i novu globalnu fenomenologiju demokrati\u010dnosti transmisije medija. Ovim se \u017eeli re\u0107i da bazi\u010dne poetike i teorijske postavke tra\u017ee nove transmodularnosti u novim specifi\u010dnim prostorima izmje\u0161tenih uloga.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nova prostornost oboga\u0107uje, implicira, sugerira i propituje. Izmje\u0161tanje lokalnog u globalni determinantni topos sadr\u017eajnog zna\u010denja, postavlja pitanja konkurencije, pokretljivosti i faktora vremena na novim semanti\u010dko-kulturolo\u0161kim zna\u010denjima. Umre\u017eenost komunikacijskih sustava je podjednako ovome i uzrok i posljedica. Emotivna iskustva i nostalgi\u010darske forme postoje onoliko koliko su ohrabruju\u0107a mjesta za novu sintetizaciju virtualnog, umjetni\u010dkog. Dizajniranje umjetni\u010dkog svijeta u krajnjem izrazu je dizajniranje nove hibridne stvarnosti, s prakti\u010dnom vrijedno\u0161\u0107u i bez nje. \u010citanje ovog diskursa mo\u017ee se tuma\u010diti i zamkom kompromisa u koju danas umjetnost u prostoru \u0161ireg dru\u0161tvenog interfejsa nu\u017eno upada.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mre\u017ena komunikacija u svjetlu umjetni\u010dkog oblikovanja govori o potencijalnosti novog referiranja kroz generiranje simulacije unutar prostora digitalnog sustava. Receptivni sustavi percepcije i recepcije drugog u otvorenom mno\u0161tvu digitalnog iskaza otvaraju mogu\u0107nosti sprege odvojenih, ali mogu\u0107e i usporednih sistema zna\u010denja subjekta. U recepciji kao interpretaciji do\u017eivljaja artikuliranog kroz relacioni diskurs multimedijalnog potvr\u0111uju se principi deteritorijalizacije, demonopolizacije i destrukturizacije etabliranih institucionalnih konvencija. \u201e<em>U novoj komunikacionoj eri, umjetnik nije vi\u0161e dovoljan samom sebi kao nekada, niti zatvoren u vlastiti mikrokozmos, ve\u0107 gra\u0111anin svijeta, otvoren prema razli\u010ditim idejama, tradicijama i kulturama<\/em>\u201c (Kne\u017eevi\u0107, Sofija 2007: 122:123)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Organizacijska i tehnolo\u0161ka izvo\u0111enja gube dominantnost bazi\u010dnih pretpostavki kao funkcionalnih jedinica participativne javnosti tj. uloga u procesima perceptivnog \u010dina. Zna\u010di, kroz jedan posve novi digitalno-tehnolo\u0161ki aspekt pojam umjetni\u010dkog revidira forme izlaza kao prostore umjetni\u010dkog jastva. Doga\u0111aj se proizvodi, dokida i realizira u novoj datosti, gdje se novi medij interaktivno (samo)definira i opredme\u0107uje u brojnim situacijskim relacijama \u010dovjek \u2013 stroj \u2013 okolina &#8211; javnost. Razli\u010ditost instrumenata, predvodi do novog iskustva, mogu\u0107nosti i samoreguliraju\u0107e svrhe (su)djelovanja svijeta praksi. Bazi\u010dni modeli tradicionalnog razlikovanja nisu i nu\u017enosti simuliranja \u010dina ili podr\u017eavanja \u010dulnog iskustva. Nova potencijalnost odnosa hardver-softver ozna\u010dava nove funkcionalnosti novih medija kao sustava za razmjenu umjetni\u010dkih poruka neuvjetovane unaprijed konstruiranim jedinstvima realizacije umjetni\u010dkog.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mre\u017ea izvantradicionalno oficijelnih kanala institucija kulture, poti\u010de otvorenost globalne razmjene gdje je decentraliziranost bitna karakteristika razmjene sadr\u017eaja. Na tim postavkama \u201email art je ra\u0111en kao suprotstavljanje dosadnim umjetni\u010dkim \u0161kolama koje su stvorili trgovci, galeristi i kriti\u010dari koji su umjetnost uvijek gu\u0161ili i gube je; vr\u0161e pritisak svode\u0107i \u201eumjetni\u010dka traganja na puki ekonomski efekt\u201c (Kne\u017eevi\u0107, S. 2007:125)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Su\u0161tinski mre\u017ea transcendira alijenaciju umjetnosti uvode\u0107i je u topos komunikacijske alternative. Protivnici ove ekspresije ukazuju da je na taj na\u010din umjetnost depersonalizirana i li\u0161ena osobne intimnosti i dimenzionalnosti u prostoru. No, odnos&nbsp; kreativnog i strojnog je vi\u0161eslojan, relaciono uvjetovan civilizacijskim predispozicijama, marketin\u0161kim pristupima i zakonom tr\u017ei\u0161ta. Logocentri\u010dnost ovog pitanja \u010desto izmi\u010de sferi objektivizacije pretvaraju\u0107i ovaj diskurs u dijalo\u0161ko polje, odnos biolo\u0161kog i tehnolo\u0161kog. Ali ovaj odnos decentralizirane i dematerijalizirane umjetnosti posredstvom mre\u017ee, razrje\u0161ava se pitanjem kvalitete samog djela, tj. nivoima komunikacije i reakcije sudionika na mre\u017ei.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Shodno problemskoj otvorenosti odnosa tradicionalne umjetnosti i kulture multimedija nu\u017enim se otvaraju pitanja koja svojom vokacijom, karakterom i predispozicijama zahva\u0107aju \u0161iri dijalo\u0161ki okvir. Neka od njih odnosila bi se na: sferu dominantnosti, sferu konfliktnosti, sferu otvorene perceptivnosti ovog dijalo\u0161kog polja, me\u0111usobnu uvjetovanost pro\u017eimaju\u0107eg u svojstvima i mo\u0107ima. Pitanje je determinira li se opa\u017eaj \u010dulnog, biolo\u0161kog, tehni\u010dkom kibernetskom i linearno korporativnom. Odnosno, da se tradicionalno regresira svojstvima u strojeve ili se pronalazi u novim opredme\u0107enim svojstvima i relacijama \u010dovjek-stroj.<\/p>\n<ul>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Defavorizira li suvremena fenomenologija mre\u017enih izlaza multimedija realnost ili preciznije, koliko se imaginativnost supstituira vanjskim principima tehni\u010dkog. Doista, ima li snage da se tradicionalno u naj\u0161irem zna\u010denju odupre novim zna\u010denjima. Suprotnost je, ima li potrebe odupiranju ili se (pre)pustiti Baudrillarovoj \u201e<em>nestvarnosti suvremenog svijeta\u201c<\/em>. Multimre\u017eno komunikativno upu\u0107uje na nu\u017enost prihvatljivosti, referentnosti vi\u0161eg kodovnog reda. S razlogom se treba zapitati je li orginalnost odr\u017eiva, ili je danas ona radikalno nadre\u0111ena ili prije radikalno podre\u0111ena carstvu mre\u017enog svijeta. Pitanje je, istiskuje li mre\u017eno ozna\u010davanje i variranje na istu temu subjekt, a da tradicionalno pritom postaje samo prazno sje\u0107anje.<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Generira li u metafizi\u010dkoj vizuri nestajanje ili posustajanje Principa novu znakovnost tradicionalne umjetnosti?<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Vodi li nas, generalno govore\u0107i, ultimativnost novih komunikacija k onome \u0161to Marcuse naziva \u201e<em>jednodimenzionalnim svijetom\u201c<\/em>. Naposljetku, idu li zajedno, umjetnost, mre\u017ea, nada i utopija, ima li dijalektike izme\u0111u ovih fenomena?<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Ne manje va\u017eno je i pitanje da li i kako se tradicionalno manifestira antagonizam prema ozna\u010diteljski novom, vi\u0111enom kao sredstvo ili princip dvosmislenosti, u carstvu sveop\u0107e mre\u017ee?<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Zaklju\u010dno, mo\u017ee li mre\u017ea pretvarati simulaciju u igru, u neku vrstu katarze? Kriti\u010dka refleksija otvorenih pitanja i problema, \u017eeli inicirati suprotstavljenost pogleda, principa i stavova, koji trebaju rezultirati novom transcendencijom dualiteta ili realiteta odnosa tradicionalne umjetnosti u dobu multimedija.<\/span><\/li>\n<\/ul>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Raj\u010devi\u0107 Zdravko, \u201eVirtuelni umetnik\u201c: Nova misao \u2013 \u010dasopis za savremenu kulturu Vojvodine \u2013 Novi Sad, 2011.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Levinson Paul: The Soft Edge: A natural History and Future of the Information Revolution, Routlege, London, 1998.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Williams Raymond, Marxism and Literature, New York Oxford University Press, 1977, str.158-164.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Manovich Lev, The Language of the New Media, MIT Press, 2001.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mitchell W.J.T, Obra\u0107anje medijima, str.179; Tvr\u0111a, 1-2\/2007, Osijek, HDP.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kne\u017eevi\u0107, Sofija, Mejlart \u2013 dopisna umetnost\/umetnost komunikacije, CM \u010dasopis za upravljanje komuniciranjem br.2 Beograd, Novi Sad 2007.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Mre\u017ena literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/newmediabeijing.org\/md2006\/index:php:anonim:introductionthenewmillenniumdialogue-thirdbeijinginternationalnewmediaartsexhibition\">http:\/\/newmediabeijing.org\/md2006\/index:php:anonim:introductionthenewmillenniumdialogue-thirdbeijinginternationalnewmediaartsexhibition<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Traditional Art in the Age of Multimedia and Network Communications<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The digital age has opened up enormous possibilities of expression, perception and reading of art. Aesthetic criteria immanent to the models of traditional art transforming into a new conceptuality which is in conformity with the techniques of rapid production and distribution. World of multi-network communications and major technological shift resulting in the metamorphosis of the concept and experience of the definition of art. That means that art is outgoing from the traditional framework of standards and ways of expression, ie. aesthetic and values position of the sense of art. Outside the emblematic of the media traditional linear progress, modern network, according to its ontology, deconstructs forced poetics structure formalism, defining the phenomenology innovative problem-solving discourse situated in the self-reflection plurality as a sign of communication currency of man\u2019s perception of (sur) real. The multimedia art is in direct way with aesthetic and communication constructs that reformulating the mediating role, it is a dimension of openness and shifting boundaries seen in the image of the antipode of unquestionable durability.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>digital age, technological egalitarianism, economic globalization, new type of artist.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres05\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#15 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 004.087:7<br \/>7.038.53:13<br \/>Prethodno priop\u0107enje<br \/>Preliminary communication<br \/>\nPrimljeno: 1.7.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Nenad Vertov\u0161ek<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Sveu\u010dili\u0161te u Zadru<br \/>\nnenad.vertovsek@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Umjetnost medijske manipulacije \u2013 ljepota iluzije jest u umu promatra\u010da<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Nenad Vertovsek - Umjetnost medijske manipulacije.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (394 KB), Hrvatski, Str. 296 &#8211; 308<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Budu\u0107nost globalnog dru\u0161tva sve vi\u0161e ovisi o budu\u0107nosti globalnih medija. U budu\u0107oj digitaliziranoj stvarnosti, umjetnost \u0107e odra\u017eavati masmedijski pogled na smisao i zna\u010daj Ljepote u virtualnoj stvarnosti. Je li virtualno i medijsko ispravljanje dru\u0161tva i povijesti istodobno i ispravljanje povijesti umjetnosti, pa \u010dak i umjetnosti same? Virtualna i Digitalna Ljepota, ro\u0111ena pomo\u0107u iluzija \u2013 kori\u0161tenjem tehnika Orwella i Huxleyevih vizija \u2013 sadr\u017ei vi\u0161e istine od postoje\u0107e umjetni\u010dke ljepote. Suvremeni spektakl od reklame do medijske industrije ljepote i zabave pretvara dio umjetnosti u digitalnu distopiju koja ru\u0161i tradicionalne i racionalne okvire dru\u0161tva, stvarala\u010dke izraze i sustave vrijednosti. Ljepota i \u010disto\u0107a ekrana i virtualnih slika zamjenjuje taktilne me\u0111uljudske odnose, uz novo redefiniranje pojmova istine i umjetnosti. Mo\u017eemo li doista izdr\u017eati zavo\u0111enje u smislu Baudrillarda ili bar\u0161unaste re\u0161etke Georga Ritzera? Novi mediji nisu samo dodatak starim klasi\u010dnim i nu\u017eno je dublje razumijevanje medijskih sadr\u017eaja nego ikad prije. Digitalizacija ne\u0107e zna\u010diti samo preno\u0161enje zapisa u elektroni\u010dki medij, ve\u0107 \u0107e budu\u0107a tehnologija utiskivati rije\u010di, slike i zvukove izravno u ljudski mozak. \u010covjek i njegov um nadma\u0161it \u0107e sami sebe, radi potrebe da se obradi danas nezamisliva koli\u010dina informacija. Ho\u0107e li analiza i obrada podataka i dalje biti primaran izvor informiranja i spoznaje ili samo \u017eongliranje tim podacima? Ili \u0107e se to pretvoriti u \u017eongliranje samom stvarno\u0161\u0107u, a granice \u0107e biti samo \u2013 iluzija?<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di: <\/em><\/strong><em>masmediji, digitalizacija, virtualna stvarnost, umjetnost, iluzija, um, spoznaja.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>I.<\/strong><\/p>\n<p align=\"right\"><em>Ljudi jednostavno ne mogu podnijeti previ\u0161e stvarnosti<\/em><\/p>\n<p align=\"right\"><strong><em>Carl Gustav Jung<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Promatramo li iluziju kao neizbje\u017ean dio rasprave o ljudskoj percepciji, predrasudama i iskrivljenim predod\u017ebama, polazimo zapravo i od nekih temeljnih pitanja o \u010dovjeku i njegovim sposobnostima i mogu\u0107nostima, ali i o zamisli o karakteristikama \u201edru\u0161tvenog \u010dovjeka\u201c koji u zajednici s drugim individualnostima, proizvodi vlastito i zajedni\u010dko vi\u0111enje stvarnosti. Ukoliko ovu temu postavimo u odnosu na pojam i aspekte medija i medijske stvarnosti tada je tako\u0111er neizbje\u017eno analizirati i sadr\u017eaj (medijskih i dru\u0161tveno op\u0107enitih) manipulacija i proizvodnje iluzija o sebi, drugome i svijetu u kojem se \u017eivi. Prije samog \u201eula\u017eenja\u201c u pitanje ima li proizvodnja odre\u0111enih iluzija i manipulacija u medijskoj stvarnosti i stvarnosti \u010dovjeka-jedinke i odre\u0111ene (kakve?) e(ste)ti\u010dke vrednote, dovest \u0107e nas to i do odre\u0111ene nedoumice za\u0161to \u010dovjek pristaje na Ljepotu iluzije?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Isto tako, prije razmatranja same iluzije i \u010dovjekovog pristanka \u2013 odno\u0161enja prema biti manipulacije \u010dovjekom i dru\u0161tvom od strane medija (koji su i sami proizvod \u010dovjeka i dio dru\u0161tva) valja se prisjetiti i \u201estarije sestre\u201c Iluzije, a to je Mitologija. Treba uzeti u obzir i neke aspekte svojevrsnog mitolo\u0161kog pristupa suvremenom \u010dovjeku i suvremenom dru\u0161tvu, pa tako i medijima, posebno onima koji se nazivaju Novi mediji, a sadr\u017ee ne samo suvremenost sada\u0161njice ve\u0107 i sve dublje i sve \u0161ire naznake \u2013 budu\u0107nosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Starorimski bog Janus dobra je potvrda simboli\u010dkog pristupa o\u010daranosti \u010covjeka vremenom, fascinirano\u0161\u0107u iluzije koja nadilazi ograni\u010denja smrtnosti i preko (bez)vremenosti sadr\u017ei \u017eelju da se istodobno sagledaju pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost. Naravno, rije\u010d je o te\u017enji k nemogu\u0107em, no simbolika Janusa daje i priliku sagledavanja po\u010detka i kraja doga\u0111anja, s obzirom na (dvo)li\u010dnost bo\u017eanstva koje se prikazivalo s dva lica, stara\u010dkim i mladena\u010dkim, okrenutim na razli\u010dite strane. Jedno je lice gledalo \u0161to je iza, a drugo \u0161to je ispred \u010covjeka \u2013 i u prostoru i u vremenu. Stoga, premda je Janus prvobitno opisivan i kao starorimski Bog politike, umije\u0107a mogu\u0107eg u dr\u017eavnom ustroju i vladavini, ovdje ga nastojimo odrediti i kao svojevrsno Bo\u017eanstvo (mas)medija \u2013 starih i novih.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Janus povezuje \u2013 kao i njegova mnogo mla\u0111a masmedijska bra\u0107a \u2013 prvobitnog i arhai\u010dnog \u010dovjeka, ono \u0161to je iskonsko i (pre)duboko emotivno u nama, te ono \u0161to je \u201emoderno\u201c, \u201esuvremeno\u201c, \u201ezrelo\u201c i obe\u0107avaju\u0107e. Dakako, obe\u0107avaju\u0107e posebno u smislu pristanka na manipulaciju i (bez)vremensko pristajanje i stvaranje iluzije uloge, smisla i opstanka <em>homo sapiensa. <\/em>Lice starorimskog Janusa istodobno \u201erazmi\u0161lja o pro\u0161lim doga\u0111ajima i raduje se novima\u201c, ono otkriva dublje korijene, povezanosti i sli\u010dnosti prvobitnog \u010dovjeka koji je toliko podlo\u017ean iluziji stvarnosti. No, suvremeni \u010dovjek u potrazi za svetim Gralom mladosti i vje\u010dnosti vrlo \u010desto i sve \u010de\u0161\u0107e nalikuje svom <em>rusoovskom<\/em> \u010dovjeku prirode, premda je i od njega otu\u0111en zbog svoje neumorne te\u017enje da, sve \u010de\u0161\u0107e bez pravog smisla i razloga, dominira tom istom prirodom. Dvostruka mjerila i dvoli\u010dnost u kojima smo dru\u0161tveno odgajani i uvjeravani \u2013 i kona\u010dno uvjereni u njihovu neizbje\u017enost kao da jedini u povijesti posjedujemo tajnu \u017eivota i doga\u0111anja \u2013 u ozra\u010dju suvremenosti i budu\u0107nosti masmedija i virtualne stvarnosti ponovo nas vra\u0107aju u ko\u017eu usamljenih, izoliranih i otu\u0111enih arhai\u010dnih bi\u0107a kojima manipuliraju ista takva druga bi\u0107a.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Suvremeno postindustrijsko dru\u0161tvo, to\u010dnije re\u010deno anti-industrijsko dru\u0161tvo informati\u010dke za\u010daranosti tehnologijom, dobiva brzinu globalizacijskog galopa koji ostavlja \u201ekolateralne \u017ertve\u201c neobrazovanih, nepripremljenih, ne-odabranih jedinki u pohlepi za sirovinama, naftom i nesmanjenom profitnom stopom.Gotovo da se vra\u0107amo u svoje mitolo\u0161ke obrasce \u010covjeka koji u dana\u0161njici plovi izme\u0111u Scile i Haridbe medijske otupjelosti i medijskog voajerizma u kojem sve mo\u017ee\u0161 gledati, \u010ditati, slu\u0161ati i surfati, ali i ne pitati se previ\u0161e o vlastitoj sudbini, koja je zauvijek odre\u0111ena. U vremenima kada, prema jednom od analiti\u010dara i \u201estratega budu\u0107nosti\u201c Jamesa Howarda Kunstlera, <em>mjese\u010darimo u budu\u0107nost<\/em><a name=\"_ftnref67\"><\/a><a href=\"#_ftn67\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>najgore je vjerovati iluzijama kako nas \u010deka sretna budu\u0107nost iz na\u0161eg djetinjstva.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">No, nipo\u0161to se ne smije podle\u0107i ni katastrofi\u010dnim najavama i \u0161irenju straha kao \u201epodloge\u201c za racionalno djelovanje. Politi\u010dka previranja, promjene u globalnim interesima, sukobi oko izvora i na\u010dina tro\u0161enja energije uskoro \u0107e jo\u0161 i vi\u0161e i br\u017ee nego dosad mijenjati svijet. U svemu tome, masmediji (p)ostaju jedno od najva\u017enijih oru\u017eja uspostavljanja novih orwelijanskih poredaka kojima \u0107e osvaja\u010dki i sverazaraju\u0107i ratovi za sirovinama i izvorima energije \u2013 grublji i okrutniji nego oni dosad \u2013 radi \u201esvojih demokracija\u201c biti kona\u010dno posve razumljiva i normalna hrana za javnost. Ozna\u010davaju\u0107i globalizaciju kao \u201ebablje ljeto fosilnih goriva\u201c Kunstler upozorava kako \u0107e i nova virtualna stvarnost novih diktatura \u0161to \u0107e vladati i pomo\u0107u medijskih manipulacija i iluzija, tek iznenaditi.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>II.<\/strong><\/p>\n<p align=\"right\"><em>Mo\u0107 je sposobnost da drugima nametnemo \u017eeljeno<\/em><\/p>\n<p align=\"right\"><strong><em>Max Weber<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010covje\u010danstvo i njegova znanstvena i medijska<a name=\"_ftnref68\"><\/a><a href=\"#_ftn68\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> javnost ve\u0107 negdje od 19. stolje\u0107a s po\u010detkom industrijskog dru\u0161tva i masovne proizvodnje novih ideologija, politika i razvoja masovne tehnologije, kao da se \u201emu\u010di\u201c i razmimoilazi izme\u0111u dviju naizgled suprotnih postavki. Jedan dio takvih razmi\u0161ljanja \u010dine <em>kornukopijanci <\/em>(Julian Simon&#8230;) koji polaze od pretpostavke da \u010dovjek u povijesti uvijek nalazi (tehnolo\u0161ka i misaona) rje\u0161enja za sve svoje probleme.<a name=\"_ftnref69\"><\/a><a href=\"#_ftn69\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svi problemi i strahovi, pretpostavlja se, samo su svojevrsni prividi \u0161to nastaju iz nedovoljnog aktiviranja ljudskog razuma i inteligencije. Kada \u010dovjek razvije svoje mogu\u0107nosti i sposobnosti u skladu s epohom, svi su problemi rje\u0161ivi ili barem privremeno odgodivi i prenosivi u neku drugu dalju ili bli\u017eu budu\u0107nost. Masmedijski gledano, \u010dovjek s po\u010detka 21. stolje\u0107a upravo se uljuljkava u bajkovite predod\u017ebe informati\u010dke i virtualne stvarnosti koja \u0107e, gotovo sama od sebe, ponuditi sva mogu\u0107a i nemogu\u0107a rje\u0161enja. Planetarne, da ne ka\u017eemo globalne, proturje\u010dnosti i sukobi vi\u0161e nisu na <em>razini jedne milijarde<\/em> ljudi koliko je \u017eivjelo po\u010detkom 19. stolje\u0107a, ve\u0107 je to razina <em>sedam milijardi<\/em> bi\u0107a od kojih jedna milijarda konstantno gladuje. A za pomo\u0107 suzbijanju gladi na cijelom planetu tro\u0161ilo se ne tako davne 2008. godine 40 milijardi ameri\u010dkih dolara, upravo koliko se tro\u0161ilo i na programe borbe protiv prekomjerne te\u017eine i pretilosti u tzv. Prvom svijetu! <em>O tempora, o mores&#8230;<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nasuprot optimisti\u010dnim vizijama tehnolo\u0161ke i intelektualne elite (super)bogatih, mi\u0161ljenje je kako je razina izrabljivanja, devastiranja i zanemarivanja na\u0161eg Planeta \u010dak i pre\u0161la granicu na kojoj je povratak u ne\u0161to stabilnije ili uravnote\u017eeno razdoblje uop\u0107e mogu\u0107e. Takozvani <em>die-off<\/em><a name=\"_ftnref70\"><\/a><a href=\"#_ftn70\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pokret rukovodi se postavkama o energetskoj, znanstvenoj, socijalnoj i psiholo\u0161koj entropiji koja dovodi do nerje\u0161ivih problema, sukoba i ishoda, gotovo poput onih iz klasi\u010dnih <em>science-fiction <\/em>filmova i literature u kojoj se problemi odnosa svemo\u0107ne elite i sve masovnije ve\u0107ine uglavnom rje\u0161avaju distopijama i gubitkom ljudskih prava i slobode. Ili, kako to futuristi\u010dko otu\u0111enje na globalnim razinama \u2013 pa i u svijesti (svih) pojedinaca \u2013 vidi jo\u0161 jedan mislitelj budu\u0107eg, G. K. Chersterton: \u201e<em>kobna metafora napretka koji podrazumijeva ostavljanje stvari za sobom posve je zasjenila istinsku ideju rasta koji ostavlja stvari u sebi<\/em>\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gdje je u svemu tome ono Lijepo? Upravo u iluziji koja je i skovana za poticanje \u0161ireg i dubljeg povjerenja u razvoj, napredak, progres koji obe\u0107ava Novo vrijeme i Novo razdoblje. A \u0161to bolje mo\u017ee potaknuti iluziju i manipulaciju nego li vrijeme novih posredovanja, nove medijske globalizacije \u2013 ona je, istina, neminovna jer doista \u010desto i prati pozitivne trendove dru\u0161tva i razli\u010ditih civilizacijskih dosega. No, kako se razvija umjetnost u kojoj \u010covjek mijenja Zemlju i svoju povijest, tako se usavr\u0161avaju i oru\u017eja koja u tom lijepom uvijek vide vlastitu korist ili obe\u0107anu zemlju, naravno za Izabrane.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovdje valja spomenuti jo\u0161 jednog tradicionalnog mislitelja koji je bio oprezan kada je rije\u010d o progresu \u2013 George Sorel.<a name=\"_ftnref71\"><\/a><a href=\"#_ftn71\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> On progres koji stalno napreduje vidi kao \u201eretori\u010dku varku nekih francuskih intelektualaca iz 18. stolje\u0107a\u201c, kritizira ne toliko <strong><em>progres<\/em><\/strong> sam po sebi, ve\u0107 samu <strong><em>ideju<\/em><\/strong> progresa koja se nekriti\u010dki i manipulativno pojavljuje kako bi prikrila proturje\u010dnosti, neravnote\u017eu i nepravdu unutar dru\u0161tva. Iluzija vje\u010dnog progresa za njega je iluzija za mase kako bi podr\u017eale i pristale na kontrolu od strane elita, ne samo u smislu smirivanja (me\u0111u)dru\u0161tvenih sukoba i napetosti, ve\u0107 i \u201esmirivanja\u201c \u010dovjeka samog. To bi oslabilo i otupilo njegovu borbu za vlastiti identitet, poticaju\u0107i i njegov <em>ego<\/em> da prihvati \u201eneizbje\u017ene\u201c promjene (u interesu vlastitog \u201erazvoja\u201c) koje \u0107e ga (ponovo) otu\u0111iti od samog sebe.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u201eVladaju\u0107a oligarhija laskanjem i retorikom progresa ohrabruje mediokritete\u201c, upozorava Sorel jo\u0161 koncem 19. stolje\u0107a, ocrtavaju\u0107i gotovo savr\u0161eno situaciju \u010dak i gotovo stolje\u0107e kasnije nakon njegove smrti. Kolektivna mentalna stati\u010dnost, potaknuta je i pro\u0161irena kolektivnim iluzijama i zabludama o svemo\u0107nom razvoju, tehnologiji i elitama-koje-uvijek-znaju-vi\u0161e. Kako bi oja\u010dala i sazrela u potpunosti, njegovana je i razvijana u medijima ugode, sre\u0107e i zabave, to\u010dnije infozabave, rekreacijskog shopinga, reality-showa, <em>celebrity <\/em>zakona i sindroma <em>gledanja<\/em> umjesto pro\u017eivljavanja. Danas je sve to neizbje\u017ean dio manipulacija i iluzija o usponu i razvoju civilizacije, ali ispraznost i \u010dinjenicu kako sve izgleda <em>to good to be true <\/em>najavio je (naravno, ne samo on) kirur\u0161ki precizno i relativno manje poznat mislitelj prije gotovo stolje\u0107e i pol!<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Me\u0111utim, danas u vrijeme o\u010dite \u201eljepote\u201c i usavr\u0161enosti raznih oblika manipulacije, jo\u0161 uvijek \u2013 osim stru\u010dnjaka, znanstvenika i kriti\u010dara kojima je to posao \u2013 ve\u0107ina mase i javnosti i dalje je zavedena takvom iluzijom po kojoj smo, \u010dak i mi , obi\u010dni medijski <em>\u0161opingholi\u010dari<\/em> zajednica na najve\u0107em stupnju razvoja ljudske civilizacije?! Kunstler isti\u010de kako ne vjeruje kako je op\u0107e neznanje o koncu razdoblja jeftinih goriva, neoliberalne eksploatacije i \u201ezaljubljenosti\u201c u ratove i osvajanja, okretanje glave od klimatskih promjena ili problema gladi zapravo posljedica organizirane urote poslovnih ljudi, zavjere mo\u0107nih vlada ili masmedija. Za njega je to velikim dijelom i problem svojevrsne <em>kulturne inercije<\/em> \u0161utljive ve\u0107ine, poslu\u0161nog stada i generacija \u201euzgajanih\u201c&nbsp; i odraslih u obilju i medijima ugode i komfora, a poziva se i na Erika Davisa koji to stanje naziva <em>pristajanjem na trans<\/em>.<a name=\"_ftnref72\"><\/a><a href=\"#_ftn72\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jedan drugi suvremeni autor \u2013 David Kupelian \u2013 razotkriva \u201etajne\u201c takvog transa, posebno u ameri\u010dkom dru\u0161tvu, to su zapravo psiholo\u0161ke metode i sredstva modernog marketinga i ogla\u0161avanja, utopljene u <em>infotainment, <\/em>odnosno ono \u0161to u medijskoj praksi zna\u010di \u201emrvicu informacija o bilo \u010demu u golemoj koli\u010dini zabavnog i nezahtjevnog programa\u201c. Premda je u svojem poznatom djelu \u201eMarketing zla\u201c blizak i autorima \u201eteorija zavjera\u201c, on izravno poga\u0111a u metu \u2013 \u201emislimo li zaista da je sofisticirana i mo\u0107na propaganda modernog marketinga kori\u0161tena samo za prodaju sapuna? Ne, svakodnevno su nam prodavali daleko vrednije proizvode \u2013 posve nova uvjerenja, a naro\u010dito nove osje\u0107aje o stvarima koje smo prije potpuno odbacivali. I progutali smo puno gluposti tijekom proteklih godina.\u201c<a name=\"_ftnref73\"><\/a><a href=\"#_ftn73\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>III.<\/strong><\/p>\n<p align=\"right\"><em>Najve\u0107i neprijatelj istine nije la\u017e ve\u0107 mit<\/em><\/p>\n<p align=\"right\"><strong>J. F. Kennedy<\/strong><\/p>\n<p align=\"right\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada je rije\u010d o medijskoj bran\u0161i, izuzetni stru\u010dnjak za pro\u017eimanje masmedija i suvremenog dru\u0161tva i razotkrivanje \u201esimbioti\u010dke epidemije\u201c vladaju\u0107ih medijskih i politi\u010dko-gospodarskih elita, Ante Gavranovi\u0107, upozorava na brzinu promjena kojom se umjetnost medijske kontrole i upravljanja na\u0161eg razmi\u0161ljanja o svijetu i stvarnosti prilago\u0111ava dolasku \u201enovog vrlog svijeta\u201c. Kada upozorava na promjene u medijima usmjerava se na tiskane medije, nekada klasi\u010dne obrasce novinarstva i tzv.\u201cgatekeepere\u201c<a name=\"_ftnref74\"><\/a><a href=\"#_ftn74\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koji ne samo da mijenjaju taktiku informiranja i ogla\u0161avanja radi digitalizacije i internetskih mre\u017ea, ve\u0107 i strate\u0161ki promi\u0161ljaju i djeluju pripremaju\u0107i se za nove uvjete poslovanja i opstanka u okolnostima kada se sve vi\u0161e gube razlike izme\u0111u novinarstva i glasnogovorni\u0161tva.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gavranovi\u0107 namjerno razdvaja svijet mitova u novinarstvu i medijima od stvarnosti u kojoj se valja suo\u010diti i s mnogim mitolo\u0161kim obrascima i \u201elegendama\u201c poput onih kona\u010dnoj smrti tiskovina, drugim cyber-svjetovima ili globalnom umre\u017eavanju. Premda iluzijama suprostavlja profesionalno odra\u0111en posao i djelovanje u skladu sa zakonima ozbiljnog poslovanja, on itekako dobro upozorava na ponekad nedovoljno shva\u0107en virtualni karakter budu\u0107ih medija, \u010dak i u situaciji kada opstaju i klasi\u010dni novin(ar)ski oblici. Rije\u010d je o slu\u010dajevima kada se mediji \u2013 iz profitnih i marketin\u0161kih razloga \u2013 sve manje bave istra\u017eivanjem stvarnosti i doga\u0111ajima, ve\u0107 od postoje\u0107e stvarnosti i doga\u0111aja rade nejasne i mitolo\u0161ke koncepcije. Mitovi se bolje prodaju, \u010dak i u budu\u0107im tehnologijama koje \u0107e maksimalno dehumanizirati neke dru\u0161tvene aspekte i to u ime \u2013 racionalizacije kao temeljne ljudske karakteristike. Apsurdno \u2013 kako to gorko zvu\u010di&#8230;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sead Ali\u0107, primjerice, podrobno opisuje <em>zavo\u0111enje <\/em>medija i u medijima kao svojevrsni prikriveni mehanizam \u0161to vodi korijene iz dubokih potreba \u010dovjeka za osvajanjem (smisla ljubavi i postojanja) a vezan je i uz \u201eumna\u017eanje ljepote novim medijima\u201c. Umna\u017eanje i kopiranje pomo\u0107u novih tehnologija, od knji\u017eevnosti do filmske industrije ( i natrag&#8230;) posebno je nagla\u0161eno i ja\u010danjem utjecaja i dubine suvremenih (mas)medija i novih medijskih rje\u0161enja. Nekriti\u010dko odu\u0161evljenje razvojem tehnologije op\u0107enito i tehnologije novih medija zapravo otupljuje poglede javnosti koja zbog blje\u0161tavila proizvedene \u201estvarnosti\u201c ne vidi \u201estvarnu stvarnost\u201c interesa i kapitala, te izmjene u ulogama i statusu tih istih medija. Kako bi iluzija bila ve\u0107a \u201eumjetnici su, posebno knji\u017eevnici, sposobni naslutiti, prepoznati, inicirati&#8230; ali nakon njih dolaze <em>krupni igra\u010di<\/em> koji \u0107e na mjesec zalijepiti reklamu, odnosno koji \u0107e svemu dati mogu\u0107nost vje\u010dnog perpetuiranja kapitala i stjecanja koristi u obliku tu\u0111eg novca ili tu\u0111eg rada&#8230; Kako nekada tako i danas.\u201c<a name=\"_ftnref75\"><\/a><a href=\"#_ftn75\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Noam Chomsky kao o\u0161tri kriti\u010dar suvremenih korporacija, centara mo\u0107i i manipulacija masovnim medijima, tako\u0111er isti\u010de zavodljivost medijske propagande i proizvodnje iluzija. Javnost kao poslu\u0161no i zbunjeno stado pasivnih promatra\u010da postupno gubi svoju kriti\u010dnost i humanisti\u010dku orijentaciju, ciljeve pravednosti i uravnote\u017eene raspodjele, a za to najbolje slu\u017ee obnovljeni stari mitovi i nove mitolo\u0161ke bajke o \u201eizabranima\u201c, jedinom putu u demokraciju, te o razumljivoj i opravdanoj upotrebi sile i prije stvarnih napada(\u010da). Masmediji, prikrivene \u201esile masovnog razaranja\u201c postaju u apsurdnoj tragikomediji izokrenute stvarnosti, one savezni\u010dke i suu\u010desni\u010dke <em>sile dobra <\/em>(zvu\u010di li to pomalo kao drveno \u017eeljezo?) koje otkrivaju neotkriveno i potvr\u0111uju postojanje nepostoje\u0107eg, kao, primjerice, oru\u017eja masovnog uni\u0161tenja u Iraku ili svjetske teroristi\u010dke urote.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>IV.<\/strong><\/p>\n<p align=\"right\"><em>Sudjelovanje u iluziji proizvodi <strong>stvaran<\/strong> u\u010dinak<\/em><\/p>\n<p align=\"right\"><strong><em>Chris Hedges<\/em><\/strong><\/p>\n<p align=\"right\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Doba nove slike svijeta nije postalo\/nastalo samo-od-sebe ili samo kao puki rezultat nekada\u0161njih legendi o napretku koji je nezadr\u017eiv. \u201eSnaga internetskog medija narasla je do enormnih granica i ne le\u017ei samo u dostupnosti informacije nego se pretvara i u neograni\u010deno podru\u010dje za dezinformacije. Proces globalizacije donosi i znatne promjene u dru\u0161tvenim mjerilima i vrijednostima i uspostavlja nove odnose i standarde. Svi ti procesi, koji teku usporedo, djeluju interaktivno i bitno mijenjaju sliku svijeta.\u201c<a name=\"_ftnref76\"><\/a><a href=\"#_ftn76\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na ljudskoj razini individualnog po\u0161iljatelja (novinara&#8230;) i primatelja (javnost, publika&#8230;) prevladavaju neutralne iluzije \u2013 zata\u0161kavanje, prigu\u0161ivanje, bezosje\u0107ajnost, interesna objektivnost&#8230; Novine su roba, a novinari su distributeri, urednici proizvo\u0111a\u010di ambala\u017ee, vlasnici, marketin\u0161ki stru\u010dnjaci za brandove, a publika (p)ostaje sve poslu\u0161nije zbunjeno stado, sada ve\u0107 iz orwelijanske <em>\u017divotinjske farme<\/em>, stado kojem vi\u0161e ne trebaju ni psi \u010duvari jer se kre\u0107e samo i unaprijed ve\u0107 po mislima i \u017eeljama \u201epastira\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U svjetovima gdje mediji mijenjaju samo sliku svijeta a ne svijet sam, nikad vi\u0161e nije bilo medijskih djelatnika, izvr\u0161itelja, nikad manje (relevantnih) informacija po prosje\u010dnom \u010dlanu stada, nikad vi\u0161e umre\u017eenih informacija, a nikad slabije informiranosti. Mijenjaju se i predod\u017ebe o Ljepoti samoj, umjetnosti koja nikad nije bila bez iluzija, ali nikad nije bila samo Iluzija! Multikanali i multimedija dovode do razli\u010ditih kreacija i inovacija na podru\u010dju protoka informacija i komunikacijskim kanalima. No, ne zovu ih uzalud \u201eMartini medijima\u201c<a name=\"_ftnref77\"><\/a><a href=\"#_ftn77\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> jer ih se mo\u017ee konzumirati u svako vrijeme, na svakom mjestu, bilo gdje (<em>any time, any place, anywhere<\/em>&#8230;). Valja se i zapitati ho\u0107e li i kako specifi\u010dni programi i algoritmi zamjenjivati novinare, urednike, pa i konzumente, javnost samu? U filmu \u201eTotal Recall\u201c glavni junak hoda ulicama i ulaze\u0107i u komercijalnu i trgova\u010dku zonu dobiva reklamne trodimenzionalne i audiovizualne poruke naslovljene na njegovo ime. Ho\u0107e li nas reklame prepoznavati i nuditi se po osobnostima, Ho\u0107e li sloboda \u2013 govorio je pjesnik \u2013 mo\u0107i pjevati kao \u0161to su su\u017enji o njoj? Budu\u0107nost je po\u010dela, djeca po tinejd\u017eerskim \u010dasopisima ve\u0107 ispunjavaju kvizove sa znakovitom glavnom temom \u201ekojem tipu mobitela pripada\u0161?\u201c Potpuna iluzija stvara se i ve\u0107 odavno isku\u0161ava na najranjivijima \u2013 (naj)mla\u0111im generacijama.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Chris Hedges lucidno opisuje dana\u0161nji svijet medija i polo\u017eaj individue u njoj kao posjet me\u010du na turnejama hrva\u010da \u0161to ih organizira <em>World Wrestling Entertainment<\/em>, spektaklima na kojima sudjeluju milijuni ljudi, prenose ih svi mediji i kojima je glavna karakteristika da su borbe \u2013 namje\u0161tene, \u0161to svjesno ili nesvjesno znaju i organizatori i publika i mediji. No, ludilo i fasciniranost koje obuzima gledatelje sli\u010dno je i onima gladijatorskih igara s tom razlikom \u0161to su gladijatorska krv i urlici bili stvarni. No, pristanak na sudjelovanje u igri gdje se znaju pravila, kraj i pobjednici, zapravo su ritualne kao i iluzija \u0161to ih prati. Jesu li inicijacijske ili ne, ostaje pitanje kriti\u010darima, no zasigurno slu\u017ee za lak\u0161i <em>bijeg od stvarnosti<\/em>, neizbje\u017enim na\u010dinom pre\u017eivljavanja otu\u0111enog \u010dovjeka, kao \u0161to je to svojedobno oslikavao Erich Fromm.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ili, po rije\u010dima Josea Ortege y Gasseta, \u201eistina je kako je \u017eivot kaos u kojem se \u010dovjek osje\u0107a izgubljenim. Pojedinac tako ne\u0161to i o\u010dekuje, ali strahuje suo\u010diti se licem u lice s takvom stravi\u010dnom stvarno\u0161\u0107u, pa je stoga nastoji prikriti zakrivaju\u0107i je zastorom fantazije iza kojeg samog sebe mo\u017ee uvjeravati kako je sve jasno i razvidno.\u201c<a name=\"_ftnref78\"><\/a><a href=\"#_ftn78\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>&nbsp;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>V.<\/strong><\/p>\n<p align=\"right\"><em>Mi ne vjerujemo da istina ostaje istinom i kad joj skinemo koprenu<\/em><\/p>\n<p align=\"right\"><strong><em>Friedrich Nietzsche<\/em><\/strong><\/p>\n<p align=\"right\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Spektakli u kojima se gubi razlika izme\u0111u stvarnosti i iluzije, naprotiv, u kojima iluzija postaje punopravna stvarnost, u koju se vjeruje religioznom fanati\u010dno\u0161\u0107u, postala je masovna kultura samoobmane u \u010demu mediji sudjeluju svim raspolo\u017eivim kapacitetima. <em>Celebrity <\/em>su privremena zamjena za iluzije o besmrtnosti, a \u017eivot se i u informativnim emisijama promatra tek kao podloga za filmski scenarij ili dobru pri\u010du nekakve TV serije ili radio emisije. Hedges razmatra Carstvo opsjena u suvremenoj kulturi i dru\u0161tvu, analiziraju\u0107i ga kroz apsekte pojedina\u010dnih sfera opsjena u pismenosti, ljubavi, umnosti, sre\u0107e i Amerike kao Metropole Carstva ili simbola samog Carstva. U njemu je promid\u017eba nadomjestak za ideje i ideologije, politi\u010dki \u017eivot tako\u0111er je \u017eivot spektakla, a odlu\u010divanje, odgovornost za zajednicu, pravednost, etika&#8230;sve su to samo pojedina\u010dni rituali u kojima medijska Slika postoji samo da predod\u017ebu o stvarnosti potvrdi kao sebe samu i jednu jedinstvenu stvarnost.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uostalom, dramatiziranje stvarnih doga\u0111aja koje prestaje biti \u201edramatizacija\u201c, ve\u0107 postaje stvarni doga\u0111aj, nije samo zamisao iz pro\u0161lostoljetne Orwellove <em>1984<\/em>. Svi va\u017eniji doga\u0111aji, odnosno spektakli, od izbora do ratova ili vjen\u010danja kraljevskih obitelji, odavno su medijski proizvodi 21. stolje\u0107a u kojima vrijede ista pravila koja navodimo i za svaki zna\u010dajniji marketin\u0161ki proizvod ili <em>brendiranje<\/em>. U tome se, kao jo\u0161 jedna va\u017ena osobitost, gubi pravi identitet i stvarni ego, kako bi se stvorio novi identitet, priznat i prepoznatljiv u \u0161to \u0161irim razmjerima. Za Williama Deresiewicza su slava i povezivanje dva na\u010dina na koji se u suvremeno doba <em>celebrityja<\/em> i internetske kulture mo\u017ee \u201eovladati\u201c svijetom mase neprepoznatljivih pojedinaca, sve u cilju izdvajanja, makar i za 15 minuta medijske slave. \u201eTo je ono \u0161to \u017eeli ovodobno ja&#8230; \u017eeli biti vidljivo&#8230; ta nas zna\u010dajka potvr\u0111uje, tako sami sebi postajemo stvarni \u2013 time \u0161to nas drugi vide. Anonimnost je velika strava \u0161to vlada suvremenim dobom.\u201c<a name=\"_ftnref79\"><\/a><a href=\"#_ftn79\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sve u ime iluzije koja postaje toliko stvarna! \u2013 novi je slogan kojim nas mediji zasipaju svakodnevno bezbrojnim la\u017eima, obe\u0107anjima i prividima koji su za nas stvarniji \u0161to su \u2013 ljep\u0161i, privla\u010dniji i apsurdniji. Jedna bo\u010dica za\u0161e\u0107erenog pi\u0107a svjetskog imena vi\u0161e nije ni rje\u0161enje za \u017ee\u0111, niti za emociju sre\u0107e, ve\u0107 za cijelo <em>stanje<\/em> radosti, zadovoljstva i mudrosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kultura la\u017ei i narcisoidnosti ujedno je i kultura uvijek nove i svje\u017eije iluzije, kada, nakon dugotrajne uporabe, i zaboravljamo za\u0161to nam je na po\u010detku uop\u0107e i trebala. \u201eMi smo kultura kojoj se uskra\u0107ivalo, koja je pasivno odustala od lingvisti\u010dkih i intelektualnih alatki pomo\u0107u kojih smo se mogli nositi sa svom slo\u017eeno\u0161\u0107u (stvarnosti), odnosno kako bismo mogli razdvajati opsjenu od stvarnosti. Tiskanu rije\u010d zamijenili smo za blje\u0161tavu sliku.\u201c<a name=\"_ftnref80\"><\/a><a href=\"#_ftn80\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> A svijet medijske ljepote iluzija je u dubljem smislu od same zamisli spektakla \u2013 jer u medijskoj stvarnosti i ne trebate biti iskreni, po\u0161teni, stru\u010dni, pravedni, valja samo <em>odavati dojam<\/em>&#8230;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uostalom, ako je Marshall McLuhan ve\u0107 u djelu <em>Razumijevanje medija<\/em> (1964.) najavio svojevrstan raspad i destrukciju tzv. linearnog uma i poimanja stvarnosti modernog \u010dovjeka, upravo potenciranog promjenama u sferi medija, ne treba se ni \u010duditi \u0161to elektronski mediji posebno dokidaju prevlast teksta u podru\u010dju misli i osje\u0107anja. Vra\u0107amo li se to \u2013 u iluziji, naravno \u2013 \u201e\u010distoj\u201c percepciji stvarnosti kao (manipulativnom) idealu novog Doba informa(tiza)cije? Doba interneta kao da postaje Zlatno doba uklju\u010divanja i pristupa kona\u010dnoj viziji (iluziji?) slobode, ali i Mra\u010dno doba mediokriteta, manipulacije i narcisoidnosti, pa \u0161to je to onda vrhunska Umjetnost nego li vrhunska <em>iluzija<\/em> Umjetnosti? Dok kori\u0161tenje tehnologije i sposobnost medija postaju vrijednosti same po sebi, zna\u010dajnije i od samih u\u010dinaka i smisla samog kori\u0161tenja, ne trebamo se vi\u0161e pitati ho\u0107e li postojati nekakva \u201emetafizika digitalnog\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uostalom, samo lagani pregled svih onih koji su naslu\u0107ivali Ljepotu iluzije i neograni\u010denog razvoja iluzija koje bi nam trebao donijeti taj neslu\u0107eni i neograni\u010deni razvoj tehnologije (manipulacije), potvr\u0111uje ne da nam se <em>ne\u0161to<\/em> doga\u0111a, ve\u0107 da se to <em>ne\u0161to<\/em> ve\u0107 i dogodilo. Jer, i Goerge Sorel je upozoravao kako stvarni progres i razvoj pripadaju ponajvi\u0161e onima koji djeluju, a ne stvaraju slike i iluzije razli\u010ditih i (sve)mogu\u0107ih svjetova. Poistovje\u0107ivanje povijesti, progresa i razvoja s vrlinom, ono je \u0161to \u010dini osnovni grijeh \u010covjeka podvrgnutog Iluziji. Ili, dok George Herbert Mead upozorava kako je \u201efilozofija nekog razdoblja uvijek nastojanje interpretiranja njegovog najsigurnijeg stanja\u201c, on kao da predkazuje doba Interneta i multimedije gdje je \u201ezagarantirana sigurnost\u201c svijeta i pojedinca (\u0161to zapravo ne postoji u realnosti) jedan od najpo\u017eeljnijih ciljeva neoliberalnih kontrolora. Sve to sli\u010di i na svojevrsnu mitolo\u0161ku \u201ehajku\u201c gdje se s jedne strane, pojedinci pla\u0161e katastrofama, proizvedenim strahovima i opasnostima od rizi\u010dnih samostalnih akcija do\u017eivljavanja stvarnosti. Na drugoj strani ti isti pojedinci upadaju, u medijima ispletenu, mre\u017eu ugode, zabave, ne-razmi\u0161ljanja i otupljivanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U tom trenutku, po Baudrillardu, zapravo smo nespremni za stvarno suo\u010davanje s razvojem dru\u0161tva, nespremni na daljnji \u2013 stvarni \u2013 razvoj, i grlimo umom i tijelom iluziju kao ponovo otkrivenu istinu. Svijet iluzija zapravo je svijet zavodnika i zavedenih, gdje nema previ\u0161e mjesta za odraslije, samostalnije i sigurnije u sebe, jednostavno nisu dovoljno isplativi. A i nisu ba\u0161 dovoljno sigurno i dovoljno dugo \u2013 poslu\u0161ni.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U doba apsolutne komunikacije mediji proizvode, gle apsurda, svojevrsnu ne-komunikaciju, povla\u010denje u sebe i dru\u0161tvene mre\u017ee kao surogate stvarnog ljudskog kontakta. Neodgovornost koja iz toga proizlazi zapravo je vrhunac umjetnosti iluzionista. I premda zavo\u0111enje oduzima pravo zna\u010denje i pravi smisao postojanja (jedinke i dru\u0161tva ), odvla\u010di od stvarnosti, mi \u017eelimo osjetiti dra\u017e privida. Vrhunac simulakruma, poantira Baudrillard, zapravo je <em>istinitije od istinitog<\/em>, i dok izazov i zavo\u0111enje \u010dini Drugog slabijim, ve\u0107ina medijskih voajera i egzibicionista svoju snagu izvla\u010di iz Slike. Percepcija stvarnosti oslabljena je i\/ili iskrivljena, time dobivamo <em>vi\u0161e od stvarnosti<\/em>, a medijska Ljepota postaje <em>zadovoljstvo<\/em> samom iluzijom.&nbsp;&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>&nbsp;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>VI.<\/strong><\/p>\n<p align=\"right\"><em>Sadr\u017eaj medija je samo so\u010dan komad mesa \u0161to ga provalnik nosi da zavara psa \u010duvara na\u0161eg uma<\/em><\/p>\n<p align=\"right\"><strong><em>Nicholas Carr<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kako dru\u0161tvo postaje sve slo\u017eenije, a svijet opasniji \u2013 poja\u010dan i medijskom slikom sve ve\u0107e op\u0107e i pojedina\u010dne opasnosti \u2013 \u010dovjek sam, i u zajednici, sve vi\u0161e tra\u017ei sigurnost, no dobiva i ne znaju\u0107i samo <em>osje\u0107aj<\/em> sigurnosti, <em>dojam<\/em> kako je prepu\u0161tanje slikovitom svijetu isto kao i stvarno \u017eivljenje u njemu. George Ritzer u svojim analizama mekdonaldizacije dru\u0161tva i medija stavlja suvremenog \u010dovjeka u tri vrste kaveza \u2013 onog sa \u017eeljeznim re\u0161etkama gdje izlaza nema, granice slobode i kaveza su \u010dvrste i neprobojne, a pesimizam prevladava u sve manjem svijetu (za um promatra\u010da). Gumene re\u0161etke prvi su \u201eizlaz bez izlaza\u201c za medijski proizvedeno dru\u0161tvo \u2013 rastezljive su za povremeni bijeg i za pojedince koji se fokusiraju na u\u010dinke i brzinu, te iluziju da ne\u0161to ipak mogu sami realizirati, dok ih elasti\u010dnost ograni\u010denja ne vrati na po\u010detnu poziciju. Tre\u0107a vrsta su re\u0161etke budu\u0107nosti, bar\u0161unaste, ugodne, predvidljive, dostupne kojima ne treba otpor, ve\u0107 bla\u017eenstvo samog <em>osjeta <\/em>ograni\u010davanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">I, napokon, valja uzeti u obzir jo\u0161 jedno dublje promi\u0161ljanje medija i njihovog utjecaja na na\u0161u slobodu, to\u010dnije re\u010deno, na\u0161e poimanje i sposobnost da slobodu uop\u0107e i predo\u010dimo. Rasprava ovdje bi po\u010dela, ma koliko to apsurdno izgledalo, jo\u0161 od Aristotelove misli kako \u201emozak \u010duva tijelo od pregrijavanja\u201c, odnosno od svih povjesni\u010dara i filozofa koji su se bavili u\u010dincima razvoja civilizacije uop\u0107e i posebno tehnologije, te posljedicama i rezultatima koje progres ima ne samo na dru\u0161tvene i me\u0111uljudske odnose, ve\u0107 i na psihofiziolo\u0161ke u\u010dinke (ubrzavanja) vanjskih uzroka na \u010dovjekov um i svijest.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Neizbje\u017eni McLuhan stvari je naizgled premjestio u svojevrsni science fiction, premda je rije\u010d o duboko filozofskom poimanju medija i njihovih sadr\u017eaja: \u201eljudi postaju tek neznatno vi\u0161e od spolnih organa svijeta strojeva&#8230; opra\u0161ujemo strojeve onako kako p\u010dele opra\u0161uju bilje, dok strojevi ne steknu sposobnost da se reproduciraju sami.\u201c<a name=\"_ftnref81\"><\/a><a href=\"#_ftn81\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> A rije\u010d je o ve\u0107 navedenom <em>Razumijevanju medija<\/em> pisanom prije Interneta, cyberspacea ili digitalizacije s po\u010detka 21. stolje\u0107a!<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nicholas Carr upozorava na jo\u0161 jednu iluziju ili vlastito zamagljivanje zna\u010daja utjecaja medijskih sadr\u017eaja na na\u0161 psiholo\u0161ki i mentalni sustav, jer, iako znamo kako mozak vrlo sofisticirano i osjetljivo bilje\u017ei i percipira sve do\u017eivljaje (i spektakle, posebno) zanemarujemo \u010dinjenicu da ni mozak, um nije izvan takvih utjecaja. Odnosno dojmovi i utisci (otisci i virtualne stvarnosti) koje percipiramo i bilje\u017eimo u mozgu, te pohranjujemo kao sje\u0107anja, itekako ostavljaju fizi\u010dke\/fiziolo\u0161ke\/mentalne otiske na strukturi uma i ljudske svijesti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Medijski sadr\u017eaji nam daju materijala za na\u0161e razmi\u0161ljanje, ali i oblikuju na\u010din na\u0161eg razmi\u0161ljanja, medijski sadr\u017eaji mijenjaju obrasce na\u0161e percepcije, pa suvremena analiza i promi\u0161ljanje medija valja uzeti u ozbiljno razmatranje i dostignu\u0107a i istra\u017eivanja neuroznanosti i dubinske psihologije. Miran, usredoto\u010den i neometen um prije tek jednog stolje\u0107a postaje sve br\u017ei, isprekidani um u kojem svijest dobiva digitalnu matricu, ubacuju\u0107i i izbacuju\u0107i (<em>in&amp;out<\/em>) informacije i opa\u017eanja prema kriterijima koji zapravo sve vi\u0161e dolaze izvana ( ne iz <em>prave<\/em>, ve\u0107 virtualne stvarnosti). Neuroplasti\u010dnost i adaptibilnost mozga prema novim situacijama i okolnostima dosada je slu\u017eila uglavnom za poticanje kreativnosti, borbu za opstanak, iznala\u017eenje vi\u0161ih ciljeva egzistencije. No, to se zbivalo prema utjecajima stvarnosti koju ve\u0107 sada mijenjamo toliko da zapravo i mijenjamo djelovanje mozga kao takvo.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">I dok je, primjerice, umije\u0107e \u010ditanja osposobljavalo um za usmjerenim odr\u017eavanjem pa\u017enje na jedan predmet i sadr\u017eaj i time zapravo ja\u010dalo i razvijalo sposobnost pam\u0107enja i rasu\u0111ivanja, dana\u0161nje \u201egledanje\u201c web stranica, multimedijalnih sadr\u017eaja i\/ili hologramskih paketa informacija mijenja i mijenjat \u0107e dubinski na\u0161u mentalnu percepciju stvarnosti. A na\u0161 do\u017eivljaj i mentalna percepcija nekako po prvi put u povijesti imaju toliko <em>druga\u010diji<\/em> smjer od onog uobi\u010dajenog ili prirodnog\/priro\u0111enog. Novi mediji nisu dodatak starima, upozoravao je i McLuhan, a to rade i najsuvremeniji istra\u017eiva\u010di utjecaja medija (od medijske ovisnosti do utjecaja tzv. pro\u0161irene stvarnosti ili izravnog spoja ljudske svijesti i matrice informacija u virtualnom prostoru). Ne radi se (ponovo) o katastrofi\u010dnim prikazanjima, rije\u010d je o potrebi (ve\u0107 sada) dubljeg razumijevanja medija i medijskih sadr\u017eaja nego dosad, kako bi i u\u010dinci bili manje razorni po pojedinca i ljudsko dru\u0161tvo. Digitalizacija ne\u0107e vjerojatno zna\u010diti samo puko preno\u0161enje knjiga i pisma u digitalni i elektroni\u010dki medij, ve\u0107 \u0107e po\u0107i \u2013 prirodom i logikom samog razvoja medija \u2013 i do utiskivanja rije\u010di, slika i zvukova izravno u ljudski <em>cortex. <\/em>Vrlo vjerojatno to ne\u0107e biti uglavnom i samo zbog nekakvih interesa kontrolora iz <em>sf<\/em> filmova i romana, ve\u0107 i zbog potrebe da ljudski um \u201enadma\u0161i samog sebe\u201c u obradi nama danas nepojmljive koli\u010dine podataka i informacija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono \u0161to valja imati na umu nije strah od Novog, ve\u0107 bojazan kako \u0107emo Novo \u017eeljeti \u010dak i ako nije bitno ili je neva\u017eno. Analiza i obrada podataka ne\u0107e biti primaran izvor informiranja i spoznaje uop\u0107e, ve\u0107 samo <em>\u017eongliranje<\/em>, kako ka\u017ee Carr, podacima i \u010dinjenicama, \u017eongliranje i samom stvarno\u0161\u0107u u kojoj \u0107e i sama granica izme\u0111u dvaju stvarnosti biti jednostavno \u2013 iluzija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p align=\"right\"><em>Na samom kraju carstva \u010dak i uli\u010dne svjetiljke \u017eudjele su za jutrom kako bi ih netko mogao pogasiti&#8230;<\/em><\/p>\n<p align=\"right\"><strong>Joseph Roth<\/strong><em>, Propast Austrougarskog carstva<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn67\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn67\"><\/a><a href=\"#_ftnref67\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Kunstler ne razmi\u0161lja previ\u0161e o prosu\u0111ivanju ispravnog i neispravnog u suvremenosti, najvi\u0161e upozorava kako prema katastrofi\u010dnim prostorima i vremenima idemo ubrzano, to je \u201etip svijeta prema kojem nas vrijeme i doga\u0111aji tjeraju. Pred nama je gruba vo\u017enja preko neucrtane zemlje..\u201c <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn68\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn68\"><\/a><a href=\"#_ftnref68\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Znanje u budu\u0107nosti jo\u0161 vi\u0161e \u0107e se pro\u017eimati s medijima, kao i religija, teologija, primijenjena sociologija&#8230; <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn69\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn69\"><\/a><a href=\"#_ftnref69\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Jo\u0161 jedan mitolo\u0161ki obrazac \u2013 <em>horn<\/em> ili <em>korn<\/em> je rog izobilja koze Amaletije, iz koje \u010dovjek, spretan, snala\u017eljiv i smion, vje\u010dno grabi i dobiva dovoljno hrane i pi\u0107a. Mo\u017eda je u drevna vremena Amaletija kao jedna od predod\u017ebi Zemlje-hraniteljice to i omogu\u0107avala, no danas i sutra na\u0161 je planet daleko od izvora sveobilja. Posebno ne za <em>sve<\/em> ljude &#8211; <em>never more, <\/em>re\u010de gavran E. A. Poea&#8230; <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn70\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn70\"><\/a><a href=\"#_ftnref70\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Mi\u0161ljenje kako je apokalipti\u010dna faza nepovratno zapo\u010dela, te budu\u0107nost prijeti \u010dak i nestankom ljudi, zapravo je i jedna od teza o \u201ekraju \u010dovje\u010danstva\u201c, barem kakvog ga poznajemo i kakvog ga vi\u0161e-manje zami\u0161ljamo. Vidi <a href=\"http:\/\/www.die-off.com\/\">www.die-off.com<\/a>, pokreta\u010d koje je Jay Hanson. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn71\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn71\"><\/a><a href=\"#_ftnref71\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Sorel (1847.-1922.) francuski dru\u0161tveni mislitelj, polemi\u010dar i in\u017eenjer, kriti\u010dar moderne ideje progresa po kojoj je \u010dovje\u010danstvo napredovalo linearno, sada napreduje i nastavit \u0107e se neograni\u010deno razvijati u budu\u0107nosti. Ovdje je uzet kao primjer poveznice i upozorenja na razme\u0111i 19. i 20. stolje\u0107a, \u201estolje\u0107a razvoja uma i tehnologije\u201c&#8230; <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn72\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn72\"><\/a><a href=\"#_ftnref72\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Kunstler, J. H. <em>Trajna uzbuna<\/em>, str.22. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn73\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn73\"><\/a><a href=\"#_ftnref73\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Kupelian, D. <em>Marketing zla<\/em>, str. 9. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn74\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn74\"><\/a><a href=\"#_ftnref74\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;U djelu \u201eMediji, mitovi i stvarnost\u201c, kao i prethodnoj \u201eMedijska obratnica\u201c, A. G. upravo razra\u0111uje gubitak i nestanak osnovnih funkcija klasi\u010dnih medija, ali i pojavu novih MMM strategija \u2013 multimedija, multikanalnosti i multiplatforma, odnosno integriranja svih vrsta medija, svih oblika distribucije i svih pristupa klijentima <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn75\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn75\"><\/a><a href=\"#_ftnref75\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ali\u0107, S. <em>Mediji, od zavo\u0111enja do manipuliranja<\/em>, str. 33. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn76\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn76\"><\/a><a href=\"#_ftnref76\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Gavranovi\u0107, A. <em>Mediji, mitovi i stvarnost<\/em>, str. 47. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn77\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn77\"><\/a><a href=\"#_ftnref77\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Isto, str. 149. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn78\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn78\"><\/a><a href=\"#_ftnref78\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Hedges, C. <em>Carstvo opsjena. <\/em>str.17. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn79\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn79\"><\/a><a href=\"#_ftnref79\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Isto, str. 36. Hedges navodi i misao Lionela Trillinga po kojem je <em>iskrenost<\/em> bila zna\u010dajka na kojoj se temeljila osobnost i identitet u romanticizmu, u modernizmu to bi bila <em>vjerodostojnost<\/em>, a u postmodernizmu definitivno <em>vidljivost<\/em>. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn80\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn80\"><\/a><a href=\"#_ftnref80\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Isto, str. 60. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn81\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn81\"><\/a><a href=\"#_ftnref81\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi Carr, N. <em>Plitko<\/em>. <em>\u0160to Internet \u010dini na\u0161em mozgu<\/em>, str. 69. Carr izvodi iz ovog i tzv. intelektualnu etiku pojedine tehnologije, pa i digitalne, informati\u010dke. Intelektualna etika je i sama poruka koju mediji ili kakav drugi instrument prenosi na um i kulturu svojih korisnika. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ali\u0107, S. (2009), <em>Mediji, od zavo\u0111enja do manipuliranja<\/em>, AGM, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ali\u0107, S. (2012), <em>Masmediji \u2013 zatvor bez zidova,<\/em>Centar za filozofiju medija i mediolo\u0161ka istra\u017eivanja, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Carr, N. (2011), <em>Plitko<\/em>. <em>\u0160to Internet \u010dini na\u0161em mozgu<\/em>, Jesenski i Turk, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Chomsky, N. (1989), <em>Necessary Illusions. Thought Control in Democratic Societies<\/em>, South End Press, Boston, MA<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gavranovi\u0107, A. (2006), <em>Medijska obratnica<\/em>, Sveu\u010dili\u0161na knji\u017eara\/ICEJ, Opatija\/Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gavranovi\u0107, A. (2009), <em>Mediji, mitovi i stvarnost<\/em>, Sveu\u010dili\u0161na knji\u017eara, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Groothuis, D.(2003), <em>Du\u0161a u kiberprostoru<\/em>, STEPress, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hedges, C. (2011),<em>Carstvo opsjena. Kraj pismenosti i trijumf spektakla<\/em>,Algoritam, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kertzer,I. D.(1988.<strong>),<\/strong><em>Ritual, Politics and Power<\/em><strong>, <\/strong>Yale University Press, New Haven and London<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kunstler, J. H. (2011), <em>Trajna uzbuna<\/em>, Mozaik knjiga, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kupelian, D. (2010), <em>Marketing zla<\/em>, Harfa, Split<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">McLuhan, M. (2008.), <em>Razumijevanje medija<\/em>, Golden marketing\/Tehni\u010dka knjiga, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mead, G. H. (2003), <em>Um, osoba i dru\u0161tvo<\/em>, Jesenski i Turk\/Hrvatsko sociolo\u0161ko dru\u0161tvo, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ritzer, G. (1999), <em>McDonaldizacija dru\u0161tva. Istra\u017eivanje mijenjaju\u0107eg karaktera suvremenog dru\u0161tvenog \u017eivota<\/em>, Jesenski i Turk, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sorel, G. (2011), <em>Iluzija progresa<\/em>, Feniks knjiga, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0160u\u0161nji\u0107, \u0110. (1984), <em>Ribari ljudskih du\u0161a. Ideja manipulacije i manipulacija idejama<\/em>, Mladost, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vertov\u0161ek, N. (2009), Noam Chomsky \u2013 medijske iluzije i prokletstvo boga Janusa, u: <em>Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti<\/em>, priredila dr Uspenski E., Beograd, str. 139-152.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vertov\u0161ek, N. (2009), Medijska industrija iluzija i prevencija od medijske ovisnosti i manipulacije, u: <em>Habitus<\/em>, 16\/2009., Novi Sad, str. 178.-193.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">The Art of Media Manipulation \u2013 The Beauty of an Illusion is in the Mind of Observer <\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The future of global society is increasingly dependent on the future of global media. In the future digitized reality, the art will reflect the mass media views about the meaning and significance of Beauty in virtual reality. Is virtual and media correcting of society and history at the same time correcting the history of art, even art itself? Virtual and Digital Beauty, born with a help of illusions &#8211; using techniques of George Orwell and Huxley&#8217;s visions \u2013 contains more truth than the existing artistic beauty. Modern spectacle from advertising to mediaindustry of beauty and entertainment turn of the art in digital dystopia, which breaks the traditional and rational framework of society, creative expressions and value systems. The beauty and purity of the screen and the virtual images replace the tactile relationships with new redefinition of the concepts of truth and art. Can we really stand seduction in sense of Baudrillard or velvet bars of George Ritzer? New media are not just the addition of old classic ones, and a deeper understanding&nbsp; of media content is needed than ever before. Digitalization will not only mean the transfer of records into an electronic medium, but future technology will dent the words, images and sounds directly into the human brain. Man and his mind will surpass themselves, due to the need to process unimaginable amounts of information. Will the analysis and processing of data be the primary source of information and knowledge, or just juggling those data? Or will it turn into a juggling with the reality itself, where the borders will be \u2013only an illusion?<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><span lang=\"EN-US\"> <em><strong>Key words:<\/strong><\/em> <em>mass media, digitalization, virtual reality, art, illusion, mind, knowledge.<\/em><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres06\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"> <strong>&nbsp;2(3)#16 2013<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 62:316.3<br \/>\n        Izvorni \u010dlanak<br \/>Original scientific paper<br \/>\n        Primljeno: 2.7.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Monika Vre\u010dar<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Univerza na Primorskem, Slovenija<br \/>\nmonika.vrecar@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Final Death of the Author: Creativity in the Age of Information Society<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Monika Vrecar - Final Death of the Author.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nFulltext: pdf (390 KB), English, Pages 310 &#8211; 322<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>If we assume that creativity is a result of the inner dialogue of creative individual (author), during which he creates an improbable combination of elements (i.e. new information), how can we comprehend creativity today, after we technologically extended our individual consciousness and connected it into a \u201cglobal brain\u201d via telematics? Prevalence of information and communications technology enables us to create more new information than ever, and allows us to store it in artificial memory, where it could be reused by almost anyone. In the age of ICT, author seems to be superfluous and the inner dialogue has been replaced by interpersonal dialogue. Taken into consideration Vil\u00e9m Flusser\u2019s and Marshall McLuhan\u2019s theory of media, I will try to problematize new paradigm of creativity, as it is disclosing in information society.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>augmentation of communication processes, digital materialism, democratization of information production, aesthetics of information.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>1. Communication Systems and Information Systems<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Technical progress, as many theorists have so far agreed, is a crucial factor to the social and cultural changes throughout history. It has been argued by some media theorists (such as Benjamin, Innis, McLuhan, Flusser, Manovich, et al.) that technological advances correlate with the new forms of social systems and specifically with the augmentation of communication processes. Flusser, for instance, exclaimed that &#8220;every revolution, be it political, economic, social, or aesthetic, is, in the last analysis, a technological revolution&#8221;<a name=\"_ftnref82\"><\/a><a href=\"#_ftn82\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, while Marshall McLuhan identified every technological invention as a new extension of our physical and psychic bodies.<a name=\"_ftnref83\"><\/a><a href=\"#_ftn83\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In the last few decades, media studies research has been increasingly focused on communication and information systems and, ever since the occurrence of the information theory, the ambivalence between social categories and the technical aspect of such systems has been problematized. An interesting aspect of this dichotomy is collating communication in cultural and natural systems; in computer theory, for example, evolution can be understood as a logical and communicatory process, while its transitional forms are considered statistically, &#8220;a probabilistic distribution of histories (&#8230;).&#8221;<a name=\"_ftnref84\"><\/a><a href=\"#_ftn84\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Since information theory defines information as an objective (mind-independent) entity<a name=\"_ftnref85\"><\/a><a href=\"#_ftn85\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, communication is no longer understood merely in terms of social categories, but as a process that, as with all phenomena, submits to physical laws, and therefore it is a process which may be mathematically analyzed. However, the philosophical tradition of communication theory refuses to concentrate merely on the mathematical laws of communication and often stresses the semantic aspect of messages and the <em>forms of representation<\/em> of (objective) information in interpersonal communication.<a name=\"_ftnref86\"><\/a><a href=\"#_ftn86\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Phenomenologist Vil\u00e9m Flusser points out how, on account of the isomorphism in natural processes, we tend to forget the artificiality of human communication, which lies in codification. He believes the main characteristic of human communication is <em>conventional<\/em> <em>coding <\/em>initiated by<em> conscious intention, <\/em>rather than by natural instincts, while consideringhuman communication as natural induces ignorance of the artificiality of an underlying code.<a name=\"_ftnref87\"><\/a><a href=\"#_ftn87\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> In fact, Flusser initially understood communication from a phenomenological point of view, as a struggle <em>against<\/em> nature, claiming: &#8220;Human communication is an artistic technique whose intention is to make us forget the brutal meaninglessness of a life condemned to death.&#8221;<a name=\"_ftnref88\"><\/a><a href=\"#_ftn88\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The rising importance of such debates lies in the fact that increasing numbers of people are able to communicate with others in ever more diverse locations in the world (this phenomenon is commonly known as mass communication), while in the last few decades importance was placed on the enhanced efficiency of information processing. Finally, with computers, whole world(s) can be disassembled to elementary particles, translated to numbers (algorithms), consequently allowing us to process, collect, calculate and compute bits of information faster than with any other medium invented. The change of paradigm, such as the case of digitalization, which meant that all the traditional means of encoding messages had been submitted to discrete values in binary numeric form, significantly affected not only information processes, but inevitably communication processes \u2013 but can those two categories be considered independently at all?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Friedrich Kittler, in <em>The History of Communicating Media,<\/em> noted: &#8220;the transition from writing to technological media led to a decoupling of communication and information,&#8221;<a name=\"_ftnref89\"><\/a><a href=\"#_ftn89\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and eventuated the information theory, concerned mainly with the technical aspects of information. Information systems, Kittler claims, &#8220;are optimized in terms of the storage, processing and transmission of messages&#8221;<a name=\"_ftnref90\"><\/a><a href=\"#_ftn90\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, while communication systems &#8220;in addition to messages, also control the traffic of persons and goods&#8221;<a name=\"_ftnref91\"><\/a><a href=\"#_ftn91\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, and comprise all kinds of media \u2013 not only technical, while the information theory was triggered merely by the latter, and in deviation from the socio-cultural and socio-psychological conditions of communication. Kittler, however, suggests there is no reason not to analyze communication systems in the same way as information systems \u2013 with an emphasis on the technical aspect of media \u2013 since the features of communication systems can be sufficiently reformulated in terms of information theory, which would rid even the &#8220;triad of things communicated&#8221;<a name=\"_ftnref92\"><\/a><a href=\"#_ftn92\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, <em>messages<\/em>, <em>persons<\/em> and <em>goods<\/em>, of their sociological burden. In the context of information systems, he explains, &#8220;messages are essentially commands to which persons are expected to react. (&#8230;) As system theory teaches us, persons are not objects but addresses, [while] goods represent data in an order of exchange between said persons.&#8221;<a name=\"_ftnref93\"><\/a><a href=\"#_ftn93\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In reply to the above, it seems interesting how a discourse can immediately be considered less encumbered with laxity if it is derived from &#8220;more objective&#8221; natural sciences \u2013 and such is the case with information theory which initially tends to <em>explain<\/em> the phenomena of communication rather than <em>interpret<\/em> it.<a name=\"_ftnref94\"><\/a><a href=\"#_ftn94\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> However, we cannot ignore the fact that modern information theory, alongside relying on statistical mathematics, relies highly on statistical mechanics (thermodynamics), which is in many ways an interpretative, rather than strictly explanatory, discipline itself, demonstrating that the more we step into the area of the unknown, the more we are susceptible to interpretative theoretical methods, as &#8220;solid&#8221; and &#8220;objective&#8221; facts seem to be ever amending in time and space, which thwarts the idea of an absolute truth.<a name=\"_ftnref95\"><\/a><a href=\"#_ftn95\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Media studies, however, strongly rely on social and political categories from the outset, including the significance of free will in inducing changes in society. It is not surprising, then, that many media theorists were initially concerned with the power of manipulation implanted in the emerging mass media in the second half of the 20th century. As the discipline developed, more and more theorists abided by the idea of reciprocity as the inherent technical characteristic of a medium and its social function, alongside its remodeling of the social systems and reforming our sensory mode.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">According to <em>The Cambridge Dictionary of Philosophy<\/em>, communication theory does not exist as an independent discipline, or rather, it is simply equated with information theory; &#8220;a primarily mathematical theory of communication,&#8221;<a name=\"_ftnref96\"><\/a><a href=\"#_ftn96\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> while its philosophical engagement with the semantics of information is considered a mere repurposing of the angle of interest. In response to this confusion, in his essay <em>Communication Theory as a Field <\/em>(1999), communication theorist Robert T. Craig reconsiders the field of communication theorythrough defining seven main underlying traditions, as &#8220;each (&#8230;) [of these traditions] derives from and appeals rhetorically to certain commonplace beliefs about communication, while challenging other beliefs.&#8221;<a name=\"_ftnref97\"><\/a><a href=\"#_ftn97\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The purpose of the essay is, as he reveals, to reconstruct communication theory as a field, with the goal of dialogical or dialectical coherence, that is to say, not as a chimera of unified theory that would cover all of the seven traditions identified by Craig, but a &#8220;theoretical diversity, argument, debate&#8221;<a name=\"_ftnref98\"><\/a><a href=\"#_ftn98\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> which would be compatible with the lively and ever changing concept of communication. The suggested traditions cover social sciences in a narrower sense (the socio-psychological tradition, the socio-cultural tradition), along with more philosophical tendencies (the critical tradition, the phenomenological tradition, the rhetorical tradition, semiotics), as well as the theories examining information processing (the cybernetic tradition), in relation to which Craig provides the aforementioned example of the dictionary entry on <em>Communication theory <\/em>in<em> The Cambridge Dictionary of Philosophy <\/em>to indicate the confusion:&#8221;Communication theory. See INFORMATION THEORY.&#8221;<a name=\"_ftnref99\"><\/a><a href=\"#_ftn99\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vil\u00e9m Flusser comments on this confusion himself, when he notes: &#8220;The theory of information should be a method for the theory of communication, but it is often confused with it!&#8221;<a name=\"_ftnref100\"><\/a><a href=\"#_ftn100\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> At this point we can definitely see how the realization of the importance of rejoining the technical and semantic levels of the communication process has persisted ever since the pioneer work in information theory \u2013 Warren Weaver&#8217;s translation of Claude Shannon&#8217;s <em>Mathematical Theory of Communication <\/em>from mathematical language into theoretical terms,which expanded it with the inclusion of cultural categories. On the one hand, it is true, as Kittler notes,<a name=\"_ftnref101\"><\/a><a href=\"#_ftn101\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> that Shannon&#8217;s work strictly covered the engineering aspects of the communication process and was therefore focused on the technical level (LEVEL A), however, put in theory by Weaver, the addition of LEVEL B (semantic problem) and LEVEL C (effectiveness problem) was inevitable for comprehensive understanding, taking into account the interaction of all three levels. In the beginning, Weaver explains: &#8220;[The term] <em>communication<\/em> [in the <em>Mathematical Theory of Communication<\/em>, 1949] is used (&#8230;) to include all of the procedures bywhich one mind affects another.&#8221;<a name=\"_ftnref102\"><\/a><a href=\"#_ftn102\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> And even though Shannon clearly emphasizes the objective nature of <em>information<\/em> in stating: &#8220;The semantic aspects of communication are irrelevant to the engineering aspects,&#8221;<a name=\"_ftnref103\"><\/a><a href=\"#_ftn103\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Weaver adds: &#8220;But that doesn&#8217;t mean that the engineering aspects are necessarily irrelevant to the semantic aspects.&#8221;<a name=\"_ftnref104\"><\/a><a href=\"#_ftn104\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In contemporary media studies, one of the leading theorists on the subject of new media, Lev Manovich, intentionally replaces some recurring terms in this field with expressions less connoted with social sciences, in order to grasp the current media reality through the scope of computer science. In the monograph <em>The Language of the New Media<\/em>, he introduces the term &#8220;new media object&#8221;, &#8220;rather than &#8220;product&#8221;, &#8220;artwork&#8221;, &#8220;interdisciplinary media&#8221; or other possible terms<a name=\"_ftnref105\"><\/a><a href=\"#_ftn105\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> with the explanation that he aims to discuss &#8220;the general principles of new media which would hold across all media types, all forms of organization and all scales.&#8221;<a name=\"_ftnref106\"><\/a><a href=\"#_ftn106\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No less important is the association of the term &#8220;object&#8221; with its standard use in the discipline of computer science, which confirms Manovich&#8217;s intention behind his adopting the language of a given discipline in order to gradually analyze (theorize) the &#8220;computerization of culture&#8221;<a name=\"_ftnref107\"><\/a><a href=\"#_ftn107\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, progressing in the name of information technology. Manovich explains his method as follows: &#8220;I scrutinize the principles of computer hardware and software, and the operations involved in creating cultural objects on a computer, in order to uncover a new cultural logic at work.&#8221;<a name=\"_ftnref108\"><\/a><a href=\"#_ftn108\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> It seems, just as Flusser suggested some time ago, that Manovich indeed uses the knowledge of information theory primarily as a method, a method he declares &#8220;digital materialism&#8221;.<a name=\"_ftnref109\"><\/a><a href=\"#_ftn109\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>2. <em>Great Expectations<\/em>: Deceiving Commons and the Automation of the Mind<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ever since the popularization of information technology, the common user expectations on new media have been high and are summarized quite well in the following definition: &#8220;New media is a broad term in media studies, that emerged in the latter part of the 20th century, which refers to on-demand access to content anytime, anywhere, on any digital device, as well as to interactive user feedback, <em>creative participation<\/em> and community formation around the media content. Another important promise of new media is the <em>&#8220;democratization&#8221; of the<\/em> <em>creation, publishing, distribution and consumption of media content<\/em>.&#8221;<a name=\"_ftnref110\"><\/a><a href=\"#_ftn110\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The source of this quote is Wikipedia, and since it is not (yet) a standard practice to use such a reference in an academic paper, I suppose this aberration should be briefly vindicated. First of all, unlike many theoretical definitions, Wikipedia, as a digital, interactive (collaboratively edited) and hyperlinked encyclopedia, is closely related to the idea of new media epistemology, that is, rather than proceeding from a single point of view, like the expert theoretical definitions, it is based on incorporating the combinations and constant interactive modifications of many points of view, developing in appropriation of the broadband context. Secondly, as academic Richard Cavell pointed out in his conference speech at <em>Vil\u00e9m Flusser\u2019s and Marshall McLuhan\u2019s Theories of Communication Revisited<\/em>, the percentage of mistakes in Wikipedia is comparable to the average inaccuracy in the Encyclopedia Britannica, regardless of the fact that the latter has been composed by world-class experts.<a name=\"_ftnref111\"><\/a><a href=\"#_ftn111\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">More importantly, however, Wikipedia breaches the original principle of the &#8220;end to end argument&#8221;, introduced by network architects Jerome Saltzer, David Clark, and David P. Reed in 1981, following their ambition to introduce a free platform for the unlimited exchange of data, which would obtain the simplicity of a network and retain the complexity and intelligence at its ends (the users)<a name=\"_ftnref112\"><\/a><a href=\"#_ftn112\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, rather than accumulating intelligence within the network (like the Internet). Conversely, Wikipedia and other such websites for creating and accumulating knowledge on the network follow the principle of uniform template and introduce automation in the production of knowledge as well as in related creativity. As Lev Manovich observes, mass information processes are increasingly transmitted to automation, relying on statistical calculations in the &#8220;pattern of user interaction with information objects and displays&#8221;.<a name=\"_ftnref113\"><\/a><a href=\"#_ftn113\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">An important utility of automated programs is to translate &#8220;personal&#8221; messages to objective entities (statistical data) and produce calculations which estimate the user&#8217;s intentions. In this way, we can measure the common consensus about generally subjective perceptions, such as aesthetic qualities: the collected data consists of an inclusion of many &#8220;opinions&#8221; \u2013 or, rather, reactions \u2013 on a specific case, while the average calculation represents the optimal &#8220;truth&#8221; about the matter in question. This suggests &#8220;the truth&#8221; can now be measured quantitatively, and data is calculated by programs into patterns, which in return regulate the user\u2019s interactions.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">This logic is absolutely in conflict with the conception of a &#8220;free and creative&#8221; information society, which is the production of (new) information. Let me explain why. According to information theory, the more probable an event is to occur, the less information it carries.<a name=\"_ftnref114\"><\/a><a href=\"#_ftn114\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Since the &#8220;democratization&#8221; of information production (or mass information production), popular software and hardware has been tailored to the needs of the average user, and programs therefore only include the options which are more likely to be selected by a large number of users. By definition, all of the options ascribed to such programs are therefore highly probable and will carry low amounts of information when realized. As Warren Weaver pointed out more than half a century ago: &#8220;This word <em>information<\/em>, in communication theory, relates not so much to what you <em>do<\/em> say, as to what you <em>could<\/em> say. That is, information is a measure of one\u2019s freedom of choice when one selects a message.&#8221;<a name=\"_ftnref115\"><\/a><a href=\"#_ftn115\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> If the amount of information is measured by one&#8217;s freedom of choice, automation is the basic principle of reducing the user&#8217;s freedom of choice by inducing pre-calculated patterns and eliminating improbable combinations from the program\u2019s capacity.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lev Manovich considers &#8220;the automation of the mind&#8221; one of the basic characteristics of the computerized culture which has been dominating post-industrial society ever since the end of World War II, and promoting the logic of &#8220;production on demand&#8221; and &#8220;just in time&#8221; delivery which themselves were made possible by the use of computers and computer networks in all stages of manufacturing and distribution.<a name=\"_ftnref116\"><\/a><a href=\"#_ftn116\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> As opposed to the automation of the body (functions), previously dealt with in the industrial society, the abundance of information impossible to be processed and stored by our brains is now submitted to automatized computer programs, which are &#8220;programmed to replace the functions of human organs of observation, effort, and decision.&#8221;<a name=\"_ftnref117\"><\/a><a href=\"#_ftn117\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In the current circumstances, the automation of the mind, as was the case with the mechanical automation of the body in industrial society, is mostly relayed to the optimization of the production, manufacture and distribution of &#8220;goods,&#8221; far exceeding the demand and therefore creating it, mostly in order to increase control and enhance consumption. The most widespread computer network, the Internet, is therefore not \u2013 as it is often illustrated in cartoonish analogies \u2013 a free undefined space with limitless possibilities, even though it is definitely the perfect medium to lead to such beliefs, as various corporations are working hard on obtaining the interaction of the common user with technology at the surface of &#8220;the medium&#8221;, while most of its processes are in fact executed on the level of computer engineering under corporate ownership and protocol providers pursuing monopoly over communication channels, not to mention the increasing interest in the trade of online user data for commercial, political and ideological purposes.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The so-called &#8220;open source&#8221; databases such as Wikipedia are apparently free of copyright and can be limitlessly used and reused by anyone, however, it has to be taken into account that every medium has multiple operative layers, from &#8220;immaterial&#8221; electromagnetic waves to heavy physical infrastructure, and talking about the Internet as a free medium is like claiming anybody can build a house out of stones lying around. Indeed, someone has to sell us some land first, and the same goes for the Internet, except that in this case most of us have no idea of the ownership complexity behind it all. Regardless of how free the Internet appears to us, we should not forget all those boxes we tick under the scrolls of long and tedious small prints we never read (a.k.a. terms and conditions), which often come around as the <em>Faustian bargain <\/em>in the sense of ownership and disposition of user information. I cannot go into greatdetail at this point, but it is necessary to stress the fact that the notable downside of popularizing new media technology is the corporative and political interest in the generalization and automation of knowledge, which can lead (and is doing so, in my opinion) to the decline of inventiveness and creativity, on the account of reduced intentionality in the production of new information.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">From a phenomenological point of view, due to the new code, as we have found a way to translate every single level of our &#8220;reality&#8221; to numbers (algorithms), the appearance of the world has changed in such a way that it no longer supports the idea of objective knowledge consisting of <em>solid<\/em> facts. We can speak of the <em>fluidization<\/em> of the world, as sustainability is replaced by constant modifications in <em>the flow<\/em> of information, which are far too heterogeneous and elusive to be adequately processable by the human brain and are therefore subjected to automated programs that are able to immediately respond to all new in-field information (as long as this is in their capacity), while the given phenomena change our perception models, as we now perceive the world as a <em>constant change<\/em>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The misconception of new media as &#8220;creative technologies&#8221; comes precisely from trading every such change for <em>novelty<\/em>, and almost every user&#8217;s contribution to new media contents for a creative act.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>3. The Death of the Author \u2013 Again!<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The trend of calculating the human experience into patterns, which are projected back to the user as models of behavior, raises the question of the status of creativity in the new media environment in relation to the author as a creative individual, for it seems that creativity, which used to be considered mostly in terms of originality and distinctiveness, has shifted into the generalization of the creative process. It has to be stressed, again, that the &#8220;end to end argument&#8221;, as the original idea of free knowledge exchange via computer networks, follows the principle of the individual&#8217;s ability to exchange info via networks, while creativity and intelligence are in his hands from the outset, and cannot be acquired, stored or interfered with &#8220;online&#8221;.<a name=\"_ftnref118\"><\/a><a href=\"#_ftn118\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Placing the action (production, creation, evaluation) <em>within<\/em> the network opens space for the democratization of these processes and renders authorship partly insignificant, as more and more individuals are included in the &#8220;creative participation&#8221; of the production of information. However, as pointed out in the previous chapter, it also creates space for automation. From the technical viewpoint, automation is a principle congruous with the numerical coding and modular structure of a media object, as those characteristics enable the automation of many operations in the information process. As a repercussion of automation, Manovich points out, &#8220;human intention can be removed from the creative process, at least in part.&#8221;<a name=\"_ftnref119\"><\/a><a href=\"#_ftn119\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">At this point, after we touched upon the intrinsic technical properties of new media, I would like to turn to the &#8220;first death of the author&#8221; as contemplated by Roland Barthes in his notorious essay <em>The Death of the Author<\/em> (1967), for I claim that he was ultimately pointing to a conclusion comparable to mine, actually <em>stressing<\/em> the importance of the author in exceeding the structural and operative rigidity of language.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The problem with authorship, as far as Barthes understands it in relation to modern literature and its paradigm of literary criticism, has to do with pinpointing the author&#8217;s personal history as a source of the interpretation of his work. Of course, what Barthes detected was not a question of authorship, but a problem of historical thinking, which was, according to McLuhan and Flusser, initially caused by the <em>operational rules<\/em> inherent in the medium of writing. The linear, causal nature of the medium is consequent to the historical understanding of time and the causal juxtaposing of events. It was only natural for such a mode of perception to comprehend literary work as an event on a timeline and as a formal consequence of the preceding events, often related to the personal history of its author and other historical events. McLuhan argued that the sensory mode inflicted by a certain medium had the power to obscure the operational laws of that same medium.<a name=\"_ftnref120\"><\/a><a href=\"#_ftn120\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Simply put, the more we know how to write, the less we are aware of the process unfolding in the act of writing. The susceptibility to manipulation increases, as a vast majority of users know how to use the medium but have no knowledge of how the medium uses them \u2013 incidentally, today that knowledge is in the hands of computer programmers, who are rarely independent creators in our capitalist society.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The bottom line is that the modernists mentioned by Barthes (and I believe McLuhan was very much aware of this) managed to annihilate the historical, narrative quality of language through its <em>structural<\/em> subversion. In terms of information theory \u2013 they increased the amount of information by realizing an improbable event according to the given conditions (given medium), and therefore expanded the possibilities of expression concerning the medium of writing. In order to express creativity through the medium, without it being programmed by its operational rules, they had to <em>abuse<\/em> the medium and, from that point of view, the author as a creative individual certainly underlined their responsibility to expand (and exceed) the boundaries of the given medium.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The question we should ask is whether something similar is possible today in the world of new media. Can the new media technologies be <em>abused<\/em>? The <em>using<\/em> and <em>abusing<\/em><a name=\"_ftnref121\"><\/a><a href=\"#_ftn121\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> has to do with a difference in the utilization of media tools, or, in terms of information theory, with different levels of the production of information. In his interview in M\u00fcnchen (1991), Vil\u00e9m Flusser commented on this distinction when he spoke of the difference in operating on the functional level of the medium as opposed to the structural level of the medium. Flusser claims that technical media, along with the systems developed in computer science, are <em>structurally<\/em> complex, but whether they will be submitted to <em>functionally<\/em> complex use depends on the (education of the) users. So far, those complex systems have mostly been used for functionally simple uses, which is not challenging for creative thought, as such usage does not realize the potentials of structurally complex technology, instead, it merely follows its program.<a name=\"_ftnref122\"><\/a><a href=\"#_ftn122\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>4. New Media (and) Creativity: Toward the Aesthetics of Information <\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Creativity is one of the intrinsic human activities considered to effectively reflect (latent) changes in a given culture and its communication structures. If we were to define and measure the creativity input in the &#8220;new media object&#8221; using traditional aesthetic terms, the matter would soon become confusing, or, as Flusser noted, the &#8220;traditional measurement standards: the epistemological (&#8220;true-false&#8221;), the ethical (&#8220;good-bad&#8221;), and the aesthetic (&#8220;beautiful-ugly&#8221;)&#8221;<a name=\"_ftnref123\"><\/a><a href=\"#_ftn123\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> are not operative in such context. One of the side-effects of new media is the democratization of aesthetic evaluation \u2013 the judgment of which has been ascribed to subjective experience, while competent experts are now (since &#8220;postmodernity&#8221;) being ruled out by a multiplicity of opinions. As the relative nature of the subjective aesthetic experience suggests that the accuracy of an opinion cannot be measured objectively, could it be possible to calculate the probability of its accuracy with the help of information theory if we treat opinions simply as (objective) bits of information, as Kittler might suggest? In principle, it could not, since information is only ever objective outside its representation, at its source, while an opinion is a message <em>about <\/em>the information.<a name=\"_ftnref124\"><\/a><a href=\"#_ftn124\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Unless, of course, we treat the<em> reaction <\/em>as information, as anindependent event instead of a resultant opinion, or, in other words, unless we treat reactions as independent statistical data, which can be repurposed according to the context.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Information theory was initially developed to present information as quantitatively measurable and to utilize this measure in designing efficient and reliable devices for processing information. The information is always measured at the information source (event) and it is measured in accordance with the probability of its occurrence. The less probable an event the more information it carries, and if an event&#8217;s probability of occurrence in certain conditions is one hundred percent, then such an event carries zero information.<a name=\"_ftnref125\"><\/a><a href=\"#_ftn125\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pattern processing, however, tends to increase the ability to predict events, which in turn models our behavior, and we tend to (even nowadays) understand improbable events as something threatening and (aesthetically) unpleasing. It is, as Flusser would say, the law of novelty, and it is for this reason that &#8220;true&#8221; art is always regarded as something horrific at its occurrence.<a name=\"_ftnref126\"><\/a><a href=\"#_ftn126\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In his unpublished essay <em>To See Oneself Die<\/em>, Flusser pointed out that &#8220;art&#8221;, as an epistemological and ontological method of self-observation, has always reflected what was new in our society. Therefore, Flusser concluded, &#8220;there is only one basic criterion to judge &#8220;art&#8221;: namely the &#8220;newness&#8221; of what it shows us.&#8221;<a name=\"_ftnref127\"><\/a><a href=\"#_ftn127\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">To put this observation within the context of information theory, we do not consider the message of an &#8220;artwork&#8221; as reflecting the general opinion, but we consider a creation as an independent situation in which there are &#8220;various probabilities involved \u2014 those of getting to certain stages in the process of forming messages, and the probabilities that, when in those stages, certain symbols can be chosen next,&#8221;<a name=\"_ftnref128\"><\/a><a href=\"#_ftn128\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> for only then can we objectively measure its newness or improbability. In this context, the most informative creations are those that have the highest degree of improbability in the given conditions. However, if art is such an improbable event, how do we recognize it as art at all? The answer is simple: we recognize art by no other aesthetic criteria but its newness, since, by realizing highly improbable events and expanding possibilities, art always informs us on what is new in our society.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There is nothing revolutionary about the fact that the degree of creative input should be measured by the originality of ideas, however, the mere idea of originality in the vast universe of possibilities happens to be too vague. Therefore, we should measure the degree of creativity in proportion to the improbability of an event (product, artwork) in the given circumstances.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There is no need to point out the fact that highly improbable information, and hence the most creative (new) information, is generally ruled out when it comes to commercial programming, for it is impossible to write a program with no limits, hence including highly improbable combinations as the options in the program. Interesting things happen for this reason: in digitalization, we have a (mathematical) code, which in fact offers many more free choices than any other media (like the alphabet, for instance) and inherits much greater potential in the production of new (improbable, creative) information. But since only a limited number of people have learned to use <em>the actual code<\/em>, much fewer than the number of people who have learned to use its products, we now find ourselves in a situation where automation actually limits free choice and thus has a rebound effect on intention.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Most of the users of new media are thus submitted to the automated intention calculated within the capacity of the computer program. How can such a practice increase creativity? In my opinion, it certainly cannot. If we initially believed the death of the author had to do with the problem of overall creativity, it now turns out that next to no one can express ultimate creativity in new media, unless they have learned the code and subverted the program \u2013 in other words, unless they are a programmer.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Does it follow that programmers are the new artists? It would be more accurate to say that the new (<em>ideal<\/em> of) an artist is a programmer. Although programmers know how to use the code, they do not necessarily have the intention of <em>abusing<\/em> it, which is the ultimate act of keeping media alive.<a name=\"_ftnref129\"><\/a><a href=\"#_ftn129\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Therefore, I believe that the question of creativity in the new media world is related to its <em>modus operandi<\/em>, rather than the capabilities and prevalence of technology<em>.<\/em> It is a matter of the difference in the utilization of media tools, or, so to speak, between <em>using<\/em> and <em>abusing<\/em> the media.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn82\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn82\"><\/a><a href=\"#_ftnref82\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, &#8216;On Writing, Complexity and Technical Revolutions&#8217;, Interview by Mikl\u00f3s Petern\u00e1k in Osnabr\u00fcck, European Media Art Festival, September 1988 (10&#8217;30&#8221;). <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn83\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn83\"><\/a><a href=\"#_ftnref83\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;The originality of many of McLuhan&#8217;s concepts has often been questioned by his critics and it should be mentioned at this point that the idea of media as an extension of our senses most probably initially appeared in Freud&#8217;s <em>Civilization and Its Discontents<\/em> (<em>Das Unbehagen in der Kultur<\/em>, 1930). Nonetheless, McLuhan elaborated on it as one of the key concepts of his work. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn84\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn84\"><\/a><a href=\"#_ftnref84\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Robert Audi (ed.), <em>The Cambridge Dictionary of Philosophy<\/em> [2nd ed.], Cambridge University Press, 1999, p. 167. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn85\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn85\"><\/a><a href=\"#_ftnref85\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid., <\/em>p. 435 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn86\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn86\"><\/a><a href=\"#_ftnref86\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid., <\/em>p. 435; Robert T. Craig, &#8216;Communication Theory as a Field&#8217;, 1999,&lt;http:\/\/www9.georgetown.edu\/faculty\/irvinem\/theory\/Craig-CTF-1999.pdf&gt;, 23 November 2012. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn87\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn87\"><\/a><a href=\"#_ftnref87\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, &#8216;What is Communication&#8217;, in <em>Writings,<\/em> ed. Andreas Str\u00f6hl, University of Minnesota Press, 2002. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn88\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn88\"><\/a><a href=\"#_ftnref88\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid., <\/em>p. 4. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn89\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn89\"><\/a><a href=\"#_ftnref89\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Friedrich Kittler, <em>The History of Communication Media,<\/em> 1992, &lt;http:\/\/hydra.humanities.uci.edu\/kittler\/comms.html&gt;, September 2012. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn90\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn90\"><\/a><a href=\"#_ftnref90\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid.<\/em> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn91\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn91\"><\/a><a href=\"#_ftnref91\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid.<\/em> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn92\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn92\"><\/a><a href=\"#_ftnref92\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid.<\/em> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn93\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn93\"><\/a><a href=\"#_ftnref93\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid.<\/em> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn94\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn94\"><\/a><a href=\"#_ftnref94\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;See: Vil\u00e9m Flusser, &#8216;What is Communication&#8217;, p. 4. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn95\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn95\"><\/a><a href=\"#_ftnref95\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;See: Rudolf Arnheim, &#8216;Entropy and Art: An Essay on Disorder and Order&#8217;, 1971, &lt;http:\/\/academic.evergreen.edu\/curricular\/emergingorder\/seminar\/Week_7_Entropy_and_Art_Arnhei m.pdf&gt;, January 2013; Michael Baranger, &#8216;Chaos, Complexity, and Entropy&#8217;, &lt;http:\/\/necsi.edu\/projects\/baranger\/cce.pdf&gt;, December 2012. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn96\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn96\"><\/a><a href=\"#_ftnref96\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Robert Audi (ed.), <em>The Cambridge Dictionary of Philosophy<\/em>, p. 435. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn97\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn97\"><\/a><a href=\"#_ftnref97\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Robert T. Craig, &#8216;Communication Theory as a Field&#8217;, p. 119. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn98\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn98\"><\/a><a href=\"#_ftnref98\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid., <\/em>p. 123. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn99\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn99\"><\/a><a href=\"#_ftnref99\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Robert Audi in Robert T. Craig, &#8216;Communication Theory as a Field&#8217;, p. 141. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn100\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn100\"><\/a><a href=\"#_ftnref100\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, &#8216;On the Theory of Communication&#8217;, in <em>Writings,<\/em> ed. Andreas Str\u00f6hl, University of Minnesota Press, 2002, p. 20. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn101\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn101\"><\/a><a href=\"#_ftnref101\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Friedrich Kittler, <em>The History of Communication Media,<\/em> 1992, &lt;http:\/\/hydra.humanities.uci.edu\/kittler\/comms.html&gt;, September 2012. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn102\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn102\"><\/a><a href=\"#_ftnref102\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Warren Weaver, &#8216;Recent Contributions to The Mathematical Theory of Communication&#8217;, 1949, &lt;http:\/\/ada.evergreen.edu\/~arunc\/texts\/cybernetics\/weaver.pdf&gt;, July 2012, p. 5. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn103\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn103\"><\/a><a href=\"#_ftnref103\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid. <\/em> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn104\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn104\"><\/a><a href=\"#_ftnref104\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid. <\/em> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn105\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn105\"><\/a><a href=\"#_ftnref105\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Manovich, <em>The Language of New Media,<\/em> 2001, &lt;http:\/\/www9.georgetown.edu\/faculty\/irvinem\/theory\/Manovich-LangNewMedia-excerpt.pdf&gt;, November 2012, p. 39. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn106\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn106\"><\/a><a href=\"#_ftnref106\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Ibid. <\/em> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn107\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn107\"><\/a><a href=\"#_ftnref107\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 32. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn108\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn108\"><\/a><a href=\"#_ftnref108\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 35. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn109\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn109\"><\/a><a href=\"#_ftnref109\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn110\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn110\"><\/a><a href=\"#_ftnref110\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;&#8216;New Media&#8217;, Wikipedia, The Free Encyclopedia, &lt;http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/New_media&gt;, March 2012, my emphasis. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn111\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn111\"><\/a><a href=\"#_ftnref111\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Richard Cavell, &#8216;Mechanical Brides and Vampire Squids&#8217;, &#8220;Vil\u00e9m Flusser\u2019s and Marshall McLuhan\u2019s Theories of Communication Revisited&#8221; conference, Winnipeg 2011, &lt;http:\/\/vimeo.com\/43221279&gt;, September 2012. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn112\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn112\"><\/a><a href=\"#_ftnref112\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Lawrence Lessig, The Future of Ideas: The Fate of the Commons in a Connected World, New York: Random House, 2001, p. 35. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn113\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn113\"><\/a><a href=\"#_ftnref113\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Lev Manovich, The Language of New Media, p. 39. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn114\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn114\"><\/a><a href=\"#_ftnref114\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Robert Audi (ed.), The Cambridge Dictionary of Philosophy, p. 436. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn115\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn115\"><\/a><a href=\"#_ftnref115\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Warren Weaver, &#8216;Recent Contributions to the Mathematical Theory of Communication&#8217;, 1949, p. 5. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn116\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn116\"><\/a><a href=\"#_ftnref116\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Lev Manovich, &#8216;Automation of Sight: From Photography to Computer Vision&#8217;, &lt;manovich.net\/DOCS\/automation.doc&gt;, November 2012, p. 9. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn117\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn117\"><\/a><a href=\"#_ftnref117\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 2. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn118\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn118\"><\/a><a href=\"#_ftnref118\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Lawrence Lessig, The Future of Ideas: The Fate of the Commons in a Connected World, New York: Random House, 2001, p. 35. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn119\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn119\"><\/a><a href=\"#_ftnref119\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Lev Manovich, The Language of New Media, p. 53. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn120\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn120\"><\/a><a href=\"#_ftnref120\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Marshall McLuhan, &#8216;The Gadget Lover: Narcissus as Narcosis&#8217;, in Understanding Media: The Extensions of Man, London and New York: Routledge, 2010. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn121\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn121\"><\/a><a href=\"#_ftnref121\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;I have adopted the distinction between using and abusing the medium from a short essay by Julian Oliver, &#8216;The Game is Not the Medium or How to Ignore a Shiny Box&#8217;, which I strongly recommend. &lt;http:\/\/julianoliver.com\/output\/static\/papers\/The-Game-is-not-the-Medium_Oliver-2006.pdf&gt; <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn122\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn122\"><\/a><a href=\"#_ftnref122\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, &#8216;On Writing, Complexity and Technical Revolutions&#8217;, Interview by Mikl\u00f3s Petern\u00e1k in Osnabr\u00fcck, European Media Art Festival, September 1988 (10&#8217;30&#8221;). <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn123\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn123\"><\/a><a href=\"#_ftnref123\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, &#8216;Criteria\u2013Crisis\u2013Criticism&#8217;, in Writings, ed. Andreas Str\u00f6hl, University of Minnesota Press, 2002, p. 44. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn124\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn124\"><\/a><a href=\"#_ftnref124\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Robert Audi (ed.), The Cambridge Dictionary of Philosophy, p. 435. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn125\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn125\"><\/a><a href=\"#_ftnref125\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Ibid., p. 436. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn126\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn126\"><\/a><a href=\"#_ftnref126\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, &#8216;Habit: The True Aesthetic Criterion&#8217; in Writings, p. 51\u201357. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn127\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn127\"><\/a><a href=\"#_ftnref127\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vil\u00e9m Flusser, &#8216;To See Oneself Die&#8217;, Vill\u00e9m Flusser Archive Berlin. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn128\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn128\"><\/a><a href=\"#_ftnref128\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Warren Weaver, &#8216;Recent Contributions to the Mathematical Theory of Communication&#8217;, 1949, p. 7. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn129\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn129\"><\/a><a href=\"#_ftnref129\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Julian Oliver, &#8216;The Game is Not the Medium or How to Ignore a Shiny Box&#8217;, 2006, &lt;http:\/\/julianoliver.com\/output\/static\/papers\/The-Game-is-not-the-Medium_Oliver-2006.pdf&gt;, November 2011. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Bibliography<\/strong>:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Arnheim, Rudolf, &#8216;Entropy and Art: An Essay on Disorder and Order&#8217;, &lt;http:\/\/academic.evergreen.edu\/curricular\/emergingorder\/seminar\/Week_7_Entropy_and_Art_Arnheim.pdf&gt;, January 2013.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Audi, Robert (ed.), The Cambridge Dictionary of Philosophy [2nd ed.], Cambridge University Press, 1999.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Baranger, Michael, &#8216;Chaos, Complexity and Entropy&#8217;, &lt;http:\/\/necsi.edu\/projects\/baranger\/cce.pdf&gt;, December 2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Barthes, Roland, &#8216;The Death of the Author&#8217;, &lt; http:\/\/www.tbook.constantvzw.org\/wp-content\/death_authorbarthes.pdf&gt;, January 2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Cavell, Richard, &#8216;Mechanical Brides and Vampire Squids&#8217;, &#8220;Vil\u00e9m Flusser\u2019s and Marshall McLuhan\u2019s Theories of Communication Revisited&#8221; conference, Winnipeg 2011, &lt;http:\/\/vimeo.com\/43221279&gt;, September 2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Craig, Robert T., &#8216;Communication Theory as a Field&#8217;, &lt;http:\/\/www9.georgetown.edu\/faculty\/irvinem\/theory\/Craig-CTF-1999.pdf&gt; 23 November 2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vil\u00e9m, &#8216;Criteria\u2013Crisis\u2013Criticism&#8217;, in: ed. Andreas Str\u00f6hl, Writings, Minneapolis\/London: University of Minnesota Press, 2002.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vil\u00e9m, &#8216;Habit: The True Aesthetic Criterion&#8217; in: ed. Andreas Str\u00f6hl, Writings, Minneapolis\/London: University of Minnesota Press, 2002.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vil\u00e9m, &#8216;On the Theory of Communication&#8217;, in: ed. Andreas Str\u00f6hl, Writings, Minneapolis\/London: University of Minnesota Press, 2002.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vil\u00e9m, &#8216;On Writing, Complexity and Technical Revolutions&#8217;, Interview by Mikl\u00f3s Petern\u00e1k in Osnabr\u00fcck, European Media Art Festival, September 1988 (10&#8217;30&#8221;).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vil\u00e9m, &#8216;To See Oneself Die&#8217;, Vill\u00e9m Flusser Archive Berlin, August 2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Flusser, Vil\u00e9m, &#8216;What is Communication&#8217;, in: ed. Andreas Str\u00f6hl, Writings, Minneapolis\/London: University of Minnesota Press, 2002.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Freud, Sigmund, Nelagodje v kulturi, Ljubljana: Gyrus, 2001.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gray, Robert M., Entropy and Information Theory, New York: Springer Verlag, 2009.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Kona\u010dna smrt autora: Kreativnost u doba informacijskog dru\u0161tva<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Pretpostavimo da je kreativnost rezultat unutarnjeg dijaloga kreativnog pojedinca (autora) iz kojega nastaje nova informacija. No kako onda razumjeti kreativnost danas, kada je na\u0161a individualna svijest pro\u0161irena elektronskim medijima i telemetrijski uklju\u010dena u \u201cglobalni mozak\u201d? Sveprisutnost informacijske i komunikacijske tehnologije omogu\u0107uje nam da stvaramo nove informacije br\u017ee negoli ikad prije i pohranjujemo ih u forme umjetne memorije, u koje mo\u017ee svatko u\u0107i. S obzirom na to \u010dini se da je pojam autorstva prevladan, a unutarnji dijalog zamijenjen intersubjektivnim dijalogom. Dr\u017ee\u0107i se teorije medija Vil\u00e9ma Flussera i Marshalla McLuhana, problematiziram novu paradigmu kreativnosti kakva se razvija u dobu informacijske tehnologije.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>pove\u0107anje komunikacijskih procesa, digitalni  materijalizam, demokratizacija proizvodnje informacija, estetika informacija.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#17 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 17:7+004.738.5<br \/> Izvorni \u010dlanak<br \/>Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 1.7.2013.<br \/>\n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">\n<span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Ksenija Markovi\u0107<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\"> i Jelena J. Rvovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 170%;\" align=\"center\">Fakultet dramskih umetnosti, Beograd<br \/>\nksenijamarkovicart@yahoo.com<br \/>\njelena.rvovic@gmail.com\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Netika promocije umjetnosti<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/K. Markovic i J. J. Rvovic - Netika promocije umjetnosti.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (261 KB), Hrvatski, Str. 324 &#8211; 331<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Etika promocije umjetnosti na internetu, kroz analizu razvoja, mogu\u0107nosti, komunikacijske prakse, sadr\u017eaja i kori\u0161tenja interneta s prakti\u010dnim konsekvencama. Promocija umjetnosti za cilj ima da se djelo, takvo kakvo jest, predstavi na na\u010din koji ne\u0107e naru\u0161iti njegovu su\u0161tinu, a koji \u0107e privu\u0107i \u0161iru (raspolo\u017eivu) publiku. Specifi\u010dnost odnosa po\u0161iljatelj \u2013 objekt \u2013 primatelj u okviru komunikacijskih praksi dovodi do potrebe utvr\u0111ivanja kriterija va\u017enosti karakteristika objekta poru\u010divanja (samog umjetni\u010dkog djela) s jedne, i primatelja s druge strane. Pod\u010dinjavanjem na\u010dina promocije karakteru potencijalne publike dovodimo u pitanje, ne samo, etiku promocije umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva nego i stvarala\u0161tvo po sebi. Osnovno istra\u017eiva\u010dko pitanje autora je: ko\u010di li nedostatak etabliranih kriterija netike umjetnost ili je poti\u010de? Paradigma virtualne stvarnosti kroz prizmu neodre\u0111enih i nejasnih demarkacija, poti\u010de i druga istra\u017eiva\u010dka pitanja: prolazi li netika tek kroz formativni period ili bi trebalo, u kontekstu promocije umjetnosti na internetu, govoriti o neetici?<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>netika, internet, etika, promocija, umjetnost, umjetni\u010dko stvarala\u0161tvo, publika.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><i>Cyber-prostor<\/i> danas, konstitutivan je za shva\u0107anje stvarnosti (Vuksanovi\u0107, 2007: 9), pa je i postojanje ili odsutnost pojave i ideje u njemu odre\u0111uju\u0107e za na\u0161e (<i>medijski isposredovano<\/i>) poimanje iste. Zato se, sve vi\u0161e, u medijskoj dimenziji tra\u017ee prostori za rje\u0161avanje pat-pozicije odnosa svijeta i ljudske svijesti. (usp. Ali\u0107, 2011: 33) Premda pesimisti\u010dno, mogu\u0107e je tvrditi, da izostanak objekta u virtualnom svijetu podrazumijeva i izostanak percepcije medijskog subjekta o njemu, posredno i izostanak iz klasi\u010dno shva\u0107ene, realnosti. Prihva\u0107aju\u0107i Fiskovu ideju medijske proizvodnje dominantnog <i>osje\u0107aja realnosti<\/i>, a na primjeru televizijskih sapunica i sitcoma, name\u0107e se ideja implementacije ovakvog modela i na virtualni prostor mre\u017ee, koja kroz, svijesti prihvatljive modele i kombinaciju fantazije i zbilje, kreira privid realnosti, dalje prihva\u0107en kao realna stvarnost. Tako, hipnotizirana drugobivstvom vrte\u0107ih slika, svijest postaje njihov proizvod &#8211; proizvod tehni\u010dkih ekstenzija koje su \u010dovjeku izlazile u susret usmjeravaju\u0107i ga k podru\u010djima u kojima upravo te ekstenzije odre\u0111uju pravila igre. (Ali\u0107, 2011: 37)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Svijet virtualnog kao aktualni prostor preispitivanja metafizi\u010dkog shva\u0107anja vlastitog bi\u0107a i istinitosti stvari, tema je rasprave \u0161ireg konteksta, ali za temu suvremene promocije umjetnosti, navedeno je od izuzetne va\u017enosti jer se upravo u interakciji na\u0161e percepcije i realnog okru\u017eenja, a putem VR sustava, odvija proces disperzije djela umjetnosti. Rije\u010dju, danas, kako bi postojanje umjetnosti bilo potvr\u0111eno, bez obzira na njene ontolo\u0161ke kriterije, potrebno je u\u010diniti je \u0161to vidljivijom, prisutnom u <i>fikcionalnom realizmu, teleegzistentnom<\/i>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Primjena tzv. \u201ctehnolo\u0161kog imperativa\u201d diktira gotovo revolucionarne promjene, prisutne ne samo u sferi komunikacija, nego i u domeni umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva. Za uspostavljanje ovog naro\u010ditog prostora, njegovu disperziju i recepciju, odgovorna je djelomi\u010dno i sama umjetnost, jer je pro\u0161irila svoju djelatnost i u tzv. netradicionalne predmete i oblike stvarala\u0161tva. (Vuksanovi\u0107, 2007: 90)<br \/> I dok \u010dovjek kao racionalno bi\u0107e ne mo\u017ee biti svjestan sredine u kojoj \u017eivi, a koja je prema McLuhanu uvjetovana <i>sredstvima dru\u0161tvenog op\u0107enja i tehnologijom<\/i> koja se na njima zasniva, dotle je umjetnik toga svjestan, intuitivno, mada on to ne mo\u017ee izraziti na racionalan, uop\u0107avaju\u0107i na\u010din (1964: 13). Produkcija djela umjetnosti (na internetu), povezana je, dakle, s kulturnim i medijskim diskursom \u2013 na\u010din, oblici i koncept stvarala\u0161tva, zna\u010dajno su promijenjeni, a istu transformaciju pro\u017eivljava i odnos publika \u2013 djelo. U vezi s novim na\u010dinom komunikacije, stoji i \u010dinjenica da umjetnost u vrijeme vladavine estetike postaje dio specifi\u010dnog tr\u017ei\u0161ta <i>novog lijepog<\/i> i informacija, pa isto uvjetuje da nije dovoljno (samo) stvoriti djelo nego je neophodno i djelo djelom predstaviti. Ova i ovakva predstava, smje\u0161tena u svijet privida, i sama postaje privid po sebi, dobivaju\u0107i nove vrijednosti adekvatne sustavu u kojem egzistira.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Virtualni model egzistencije umjetni\u010dkog djela, u prakti\u010dnom smislu, nije drugo nego informacija o njegovom postojanju, oblikovana u odnosu na informati\u010dke mogu\u0107nosti, tako da djelo dobije komunikativnost adekvatnu VR sustavu i cilju komunikacije. Rije\u010dju, ono \u0161to se u ovakvoj komunikaciji razmjenjuje, predstavlja vizualno oblikovanu poruku koja intencionalno u sebi sadr\u017ei odre\u0111ene komunikacijske aspekte, prilago\u0111ene mediju posredstvom kojeg se razmjena aktualno obavlja. (usp. Vuksanovi\u0107, 2011: 88-89) Isto mo\u017eemo zvati i (virtualnom) promocijom djela \u2013 predstavom koja se ne zadr\u017eava isklju\u010divo na formi obavijesti, nego predmet istog promovira (reklamira) daju\u0107i mu odre\u0111eni vizualni identitet, prepoznatljivost, implicitno i prihva\u0107enost od strane virtualne zajednice. Kreiranje ove predstave podrazumijeva preno\u0161enje djela u novu egzistenciju, stvaranje \u201celektronskog odraza\u201d ili \u201cvirtualne replike stvarnosti\u201d. (usp. Vuksanovi\u0107, 2007: 33) Oblikovana adekvatnim elementima (rije\u010dju, slikom, zvukom), virtualna replika umjetni\u010dkog djela, i sama predstavlja svojevrsno djelo &#8211; sliku, mimezis, koji (onda kada je uspje\u0161an) u zadnjem sloju sadr\u017ei su\u0161tinu iz koje (i radi koje) je djelo, u fizi\u010dkoj realnosti, nastalo. U tom smislu, jedna od interpretacija principa <i>virtualnog o\u017eivljavanja umjetnosti<\/i>, mogla bi se nadovezati na croceansko o\u010dulotvorivanje <i>vizije<\/i>, kao razloga stvarala\u0161tva. Djelo, kao proizvod inteligibilne ideje, materijalizirane u fizi\u010dkoj egzistenciji radi njenog ponovnog pojavljivanja u perceptivnoj svijesti (a kroz kontemplaciju), sada tra\u017ei svoj virtualni odraz koji \u0107e, u novom sustavu i njemu adekvatnom procesu percipiranja, omogu\u0107iti spoznaju <i>istine<\/i> djela \u2013 spoznaju o njegovom osjetilnom postojanju, ali i osjetilnom \u201cpodrijetlu\u201d. Upravo ova spoznaja istine kroz pojavu koja ontolo\u0161ki odgovara prividu stvarnosti i koja je predefinirana zahtjevima sustava kojem pripada, predstavlja paradigmu zanimljivu za kriti\u010dke refleksije, ali i eti\u010dke dileme zasnovane na pitanju mo\u017ee li (ovakav) privid biti medij transcendencije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dodatni problem u sagledavanju potencijala (i eti\u010dnosti) tehni\u010dko-tehnolo\u0161ki isposredovanog preno\u0161enja estetske vrijednosti, ogleda se u \u010dinjenici da nov na\u010din podrazumijeva i nove rodove \u010dije karakteristike utje\u010du na karakter vrednovanja, ba\u0161 kao \u0161to i \u201cnove okolnosti\u201d impliciraju nove (ne)mogu\u0107nosti metafizi\u010dkog saznanja<a name=\"_ftnref132\"><\/a><a href=\"#_ftn132\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kada je estetska percepcija smje\u0161tena u programirani <i>layout<\/i> VR sustava, pitanje je \u0161to je klju\u010dno za ishodi\u0161te percipiranja: karakteristike promatra\u010da, promatranog ili okru\u017eenja u koje je proces promatranja smje\u0161ten. Naime, pored karakteristika subjekta i objekta, uvo\u0111enjem kategorije <i>mjesta promatranja<\/i>, dolazimo, do jo\u0161 jednog kriterija, potencijalno odre\u0111uju\u0107eg za estetski sud. S druge strane, karakter spomenutog mjesta promatranja, velikim dijelom, ovisan je o tehnolo\u0161ko-tehni\u010dkim pretpostavkama globalne cyber-kulture, od mogu\u0107nosti mre\u017ee kao novog prostora i vremena transcendencije. Kao \u0161to tradicionalna metafizika iz moderne filozofije subjekta i kasnije strukturalisti\u010dke teorije jezika prerasta u \u201cenergetiku slike\u201d (Vuksanovi\u0107, 2007: 27), isto se de\u0161ava i s estetikom, pa i <i>(e)modus vivendi<\/i> proizvoda umjetni\u010dkog djelovanja (kao i djelovanje po sebi) postaje odre\u0111eno pravilima onoga \u0161to Taylor i Saarinen nazivaju <i>imagologijom<\/i>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Treba imati u vidu i to da promocija proizvoda umjetni\u010dkog djelovanja, i sama podrazumijeva djelovanje iste vrste. Kako bi se umjetni\u010dkom djelu dodijelilo <i>(e)pakovanje<\/i>, potrebna je postprodukcija koja se, kao aktivnost zasnovana na kori\u0161tenju likovnih, muzi\u010dkih, scenskih (&#8230;) sredstava radi vizualizacije ideje, striktno povezuje s umjetno\u0161\u0107u po sebi, ili bar njenim primijenjenim oblikom. Iako pojedini teoreti\u010dari odbacuju vezu primijenjene umjetnosti i (mre\u017enog) marketinga, posebno u uvjetima ekspanzije dru\u0161tvenih mre\u017ea po\u010detkom XXI. stolje\u0107a<a name=\"_ftnref133\"><\/a><a href=\"#_ftn133\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, autori ovog rada zadr\u017eavaju mogu\u0107nost razmatranja spomenute veze, kao jednog od diskursa promi\u0161ljanja o normativima potencijalno uspje\u0161nog prevo\u0111enja umjetnosti u njen virtualni odraz. Zato, uz kategorije virtualne umjetnosti i virtualno isposredovane umjetnosti, uvodimo i <i>umjetnost u slu\u017ebi virtualnog<\/i> \u2013 multidisciplinarno umjetni\u010dko djelovanje s osobnim estetskim vrijednostima ovisnim o umjetni\u010dkom na\u010dinu i njegovoj uspje\u0161nosti u slu\u017ebi koju vr\u0161i.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Imperativ postojanja medijske (ili u\u017ee, internetske) etike uvjetuje i prihva\u0107anje postojanja <i>medijski lijepog<\/i> (\u0106alovi\u0107, 2011), kao proizvoda vizualne komunikacije zasnovane na semioti\u010dkom odnosu slike i zna\u010denja u virtualnom prostoru (a s ciljem medijskog komuniciranja slikom). Kao takvo, ono postaje konstituent, vizualno konstruirane kulture, u kojoj se (estetske) vrijednosti odre\u0111uju kako u odnosu na zadovoljene vrijednosti vizualno prikazanog, tako i <i>vrijednost samog prikazivanja<\/i>. Rije\u010dju, u medijatiziranom okru\u017eenju, koje promovira estetsko, ali i estetiku koristi kao <i>medij potro\u0161nje<\/i> (Vuksanovi\u0107), te\u0161ko je govoriti o esencijalnim vrijednostima <i>lijepog<\/i> i njegovom univerzalnom logosu. Ovo ne zna\u010di <i>ad acta<\/i> ukidanje matafizi\u010dke kategorije lijepog, nego, prije, uvo\u0111enje novih i novih rodova ovog pojma. Tako, u vremenu sveprisutne estetizacije, za suvremena esteti\u010dka gledi\u0161ta, umjetnost nije vi\u0161e jedini predmet istra\u017eivanja, ve\u0107 samo jedan od.<a name=\"_ftnref134\"><\/a><a href=\"#_ftn134\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jo\u0161 jedan od diskursa promi\u0161ljanja o tehni\u010dko-tehnolo\u0161ki izmijenjenom procesu estetskog saznanja odnosi se na <i>na\u010din percipiranja<\/i> koji se dominantno razvija razvojem mogu\u0107nosti interaktivnog uklju\u010divanja korisnika u medijski isposredovan sadr\u017eaj. Bezgrani\u010dna dostupnost pojavama smje\u0161tenim u virtualni prostor teleprisutno\u0161\u0107u, nadogra\u0111uje se mogu\u0107no\u0161\u0107u sudjelovanja medijskog subjekta, koje za cilj ima konstruiranje osje\u0107aja <i>slobode izbora <\/i>i kreacije. Internet, nije samo novi medij, ve\u0107 sinteza tradicionalnih masovnih medija koji, svojom multimedijalno\u0161\u0107u, integrira interpersonalno i masovno komuniciranje u novi oblik komunikacijske prakse \u2013 virtualno komuniciranje.<a name=\"_ftnref135\"><\/a><a href=\"#_ftn135\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ono preobra\u017eava recipijenta od pasivnog promatra\u010da u aktivnog u\u010desnika koji upravlja informacijama, a ova izmijenjena uloga i nove mogu\u0107nosti povla\u010de i nove eti\u010dke dileme. Samo uspostavljanjem jasnih (eti\u010dkih) normativa bilo bi mogu\u0107e odrediti vodi li ova \u201cpromjena\u201d bitnoj promjeni odnosa ili je promjena <i>per se<\/i>, te je li novoste\u010deno \u201cpravo na akciju\u201d mogu\u0107nost istinske participacije ili pak samo davanje prilike za kvazikretaivan doprinos \u201cpasivnog i nekriti\u010dkog konzumerizma\u201d (usp. Vuksanovi\u0107, 2011: 89).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tehnolo\u0161ka djelovanja se ne doga\u0111aju na nivou mnijenja ili pojmova, nego stalno i bez ikakvog otpora mijenjaju osjetilne razmjere ili obrasce opa\u017eanja. Ozbiljan umjetnik jedina je osoba koja je sposobna neka\u017enjeno se su\u010deliti s tehnologijom, ba\u0161 zbog toga \u0161to je stru\u010dnjak, svjestan promjena u osjetilnom opa\u017eanju (McLuhan, 1964: 54). Aktualnost digitalizacije stvarnosti i s njom u vezi virtualnog svijeta umjetnosti s \u010ditavim spektrom (novih) estetskih kategorija, zahtijeva uspostavljanje posebnih eti\u010dkih kriterija kojima bi se utvr\u0111ivala ispravnost oblikovanja virtualne forme umjetnosti, a u smislu njene adekvatnosti onome \u0161to ta umjetnost jest u svojoj fizi\u010dkoj i duhovnoj egzistenciji. Ukoliko se prihvati stanovi\u0161te da je su\u0161tina umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva u konceptu, ideji, misli tvorca koja ga na stvarala\u0161tvo nagna, djeluje prihvatljivo i preno\u0161enje te misli u novi format; smje\u0161tanje <i>djela<\/i> misli u (virtualni) prostor koji \u0107e omogu\u0107iti razlog umjetni\u010dkog \u010dina \u2013 ponovnu pojavu vizije s po\u010detka procesa stvarala\u0161tva (Croce). Kako bi ovo bilo mogu\u0107e, na\u010din oblikovanja virtualne prezentacije umjetnosti morao bi biti pod\u010dinjen eksplicitno vrijednostima onoga \u0161to se prezentira, ali kako razlozi prezentacije izlaze iz sfere (samo) stvarala\u0161tva, tako i oblikovanje biva uvjetovano kriterijima koji imaju malo ili nimalo veze sa samom kreacijom. Na taj na\u010din virtualna replika prestaje to biti, postaju\u0107i odraz ne samo onoga \u0161to odra\u017eava, ve\u0107 i onoga kome je odraz namijenjen, kao i pretpostavci virtualnog sustava u kojem se nalazi. Tako izmijenjena, umjetnost se ugra\u0111uje u kulturu, i samu izmijenjenu principima digitalno estetiziranog svijeta.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Medijski isposredovana, umjetnost izlazi iz svojih onti\u010dkih okvira. Njenom difuzijom u \u201cvirtualnom eteru\u201d, mijenja se odnos subjekt \u2013 objekt estetske percepcije &#8211; na\u010din percipiranje namjenski oblikuje tako da odgovara principima virtualne realnosti kao: metafizi\u010dkog dvojnika stvarnosti koji obitava u sferi privida s krajnjim ishodi\u0161tem u ekonomskoj i kulturnoj globalizaciji (Virlio). Kao tema i sredstvo virtualnog sustava, ona dobiva nove interpretacije, pa tako, primje\u0107uje Vuksanovi\u0107, postaje upadljiva i tendencija da se na suvremeni svijet umjetnosti gleda kao na poseban \u201esektor\u201c djelovanja u kulturi, a koji je u sprezi sa zabavom i rekreacijom, odnosno sve agresivnijim djelovanjem medija masovnih komunikacija. S druge strane, ukoliko kultura, ne samo prema svojoj formi, nego i po sadr\u017eaju, postaje roba, ka\u017ee Habermas, utoliko se osloba\u0111a onih momenata \u010dije prihva\u0107anje pretpostavlja izvjesno obrazovanje. Komercijaliziranje kulturnih dobara ne dovodi u obrnuti odnos, prema njihovoj slo\u017eenosti, standardiziranje kao takvo, nego ono prethodno pode\u0161avanje proizvoda koje im pru\u017ea zrelost za potro\u0161nju, odnosno garanciju da \u0107e mo\u0107i biti prihva\u0107ena bez strogih pretpostavki, sli\u010dno i bez nepovoljnih posljedica. Dodir s kulturom uzdi\u017ee, ali potro\u0161nja masovne kulture ne ostavlja nikakve tragove, ka\u017ee dalje Habermas; potro\u0161nja pru\u017ea izvjesnu vrstu iskustva, no ono se ne kumulira ve\u0107 regradira.<a name=\"_ftnref136\"><\/a><a href=\"#_ftn136\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ogla\u0161avaju\u0107i se u masovnim medijima, a kako bi privukla odre\u0111enu publiku, umjetnost je izgubila \u201eodre\u0111enje\u201c u svom obra\u0107anju. Postaju\u0107i globalno dostupna, teleprisutna i interaktivna ona se pribli\u017eila virtualnoj zajednici i medijskom subjektu, ali je objekt komunikacije svojom dostupno\u0161\u0107u izgubio na ekskluzivnosti. Istovremeno, transponiranje djela umjetnosti u virtualnu egzistenciju, za ishodi\u0161te \u010desto ima digitalno reproduciranje kopije, tj. kreiranje posebne medijske tvorevine, prilago\u0111ene, uglavnom, nekriti\u010dki definiranoj razmjeni. (usp. Vuksanovi\u0107, 2011: 92-93) Postoje\u0107i kao \u201csavr\u0161ena medijska simplifikacija\u201d (isto) i bivaju\u0107i sveprisutna, umjetnost \u201cgubi auru\u201d, \u201cpovla\u0161teni status\u201d, te njene vrijednosti bivaju podlo\u017ene izjedna\u010davanju s onim (vrijednostima) svijeta materijalnih dobara. Ovakav diskurs dovodi u pitanje bit umjetnosti, shva\u0107enu u esencijalisti\u010dkom smislu, a prakti\u010dne prilike navode na potrebu za normativima koji bi sprije\u010dili negativne konsekvence. Upotreba weba u, na primjer, pirateriji muzike ili filmova, umjesto klasi\u010dne metode presnimavanja, ne mijenja \u010dinjenicu da neeti\u010dko postupanje obuhva\u0107a kra\u0111u intelektualnog vlasni\u0161tva. Kao \u0161to upotreba digitalne fotografije<a name=\"_ftnref137\"><\/a><a href=\"#_ftn137\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> za mijenjanje fotografije i dalje obuhva\u0107a pitanje iskrenosti i istine. Metafora ove realnosti jest izraz <i>staro vino u novoj boci<\/i>, iako neregulirana priroda <i>cyberspacea<\/i> zapravo ote\u017eava borbu protiv moralne korumpiranosti (Day, 2004: 64).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zasnovana na sebi svojstvenim principima, disperzija umjetnosti na internetu otvara mnoga eti\u010dka pitanja, \u010dije je promi\u0161ljanje uvjetovano sagledavanjem virtualne stvarnosti. Predmet medijske etike ne odnosi se vi\u0161e samo na one koji plasiraju informacije publici, nego na sve sudionike u procesu medijatizacije<a name=\"_ftnref138\"><\/a><a href=\"#_ftn138\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Eti\u010dari zapravo tek sada po\u010dinju sustavno istra\u017eivati eti\u010dke dimenzije novog tehnolo\u0161kog univerzuma, etiku interneta, <i>netiku<\/i>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn132\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn132\"><\/a><a href=\"#_ftnref132\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; I Vuksanovi\u0107 se sla\u017ee da subjekt-objekt relacije, koju bi trebalo situirati u sasvim razli\u010dit kontekst preispitivanja (transhumanizam), a s ovim u vezi, i pitanja suvremenih shva\u0107anja prostora i vremena, bitno konceptualno izmijenjenih u eri digitalizacije i virtualizacije, ne samo umjetnosti ve\u0107 i \u010ditave realnosti, zna\u010dajno ontolo\u0161ko, ali i epistemolo\u0161ko pitanje koje se, na temelju ovakvih obrata mo\u017ee postaviti, odnosi na stvar istine, \u010desto tretirane kroz prizmu medijske stvarnosti, ili s obzirom na nju (2011*: 19) <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn133\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn133\"><\/a><a href=\"#_ftnref133\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Ako je marketing, pa i tzv. mre\u017eni marketing, povremeno bio tretiran kao sfera primijenjene umjetnosti, ovaj koncept je po\u010detkom XXI. stolje\u0107a, na dru\u0161tvenim medijima, zahvaljuju\u0107i valu korisni\u010dkog diletantizma \u0161to ih je zapljusnuo, a koji se ne pokazuje toliko u domeni tehni\u010dke, nego prije njihove kreativne upotrebe, po na\u0161em mi\u0161ljenju do\u017eivio totalni krah. Pritom na\u0161a kritika nije uperena protiv korisnika autodiktata, nego na fakticitet odsustva estetske, ali i svih drugih oblika kulture komuniciranja, \u0161to se aktualno ispoljavaju na mre\u017eama. (Vuksanovi\u0107, 2011: 96-97) <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn134\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn134\"><\/a><a href=\"#_ftnref134\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Razlog je i globalni plan matrice dana\u0161nje kulture koji isklju\u010duje ili marginalizira discipline poput filozofije, pa i filozofije umjetnosti, odnosno tradicionalne estetike. (Vuksanovi\u0107, 2011**: 298-299). <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn135\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn135\"><\/a><a href=\"#_ftnref135\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Recipijent mo\u017ee \u010ditati novine, slu\u0161ati radio, gledati televiziju, ali ne mo\u017ee utjecati na njihov sadr\u017eaj i nema mogu\u0107nost izbora. U masovnom komuniciranju komunikacijske uloge su, dakle, fiksirane, a komunikacija jednosmjerna: masovni medij je emiter, \u010ditatelj\/slu\u0161atelj\/gledatelj je recipijent. S druge strane, razmjena poruka izme\u0111u dva, vi\u0161e ili neograni\u010denog broja ljudi posredstvom weba, omogu\u0107ava izmjenu komunikacijskih uloga. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn136\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn136\"><\/a><a href=\"#_ftnref136\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Empirijski promatrano, te\u0161ko je razdvojiti ekonomsku od ukupne kulturalne prakse \u010dovje\u010danstva, ukoliko se \u017eeli izbje\u0107i korporativno pona\u0161anje vo\u0111eno i motivirano pohlepom za profitom. Ovo je mogu\u0107e zaobi\u0107i tako \u0161to \u0107e se u komercijalne svrhe proizvodnih procesa, diktiranih ekonomskim imperativom, ugraditi i tzv. \u201ckulturalni impuls.\u201d (Vuksanovi\u0107 2011**: 299). <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn137\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn137\"><\/a><a href=\"#_ftnref137\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Digitalizacija je proces elektronskog konvertiranja slika, zvuka i teksta i njihovog \u010duvanja u obliku znamenki koje se kasnije mogu dekodirati i vratiti u prvobitni proizvod ili neki njegov izmijenjeni oblik. Budu\u0107i da je \u201erekonstruirani\u201c proizvod savr\u0161ena kopija originala, bilo koju transformaciju originalnog sadr\u017eaja nemogu\u0107e je otkriti (Dej, 2004: 65). <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn138\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn138\"><\/a><a href=\"#_ftnref138\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; \u2026i u svakodnevnim razgovorima diskusijskih grupa i foruma na internetu, svi imaju mi\u0161ljenje o eti\u010dkim posljedicama. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ali\u0107, Sead, <i>\u010cemu filozofija ako nije filozofija medija,<\/i> Kultura, no. 133, 2011, pp. 26-41.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0106alovi\u0107, Dragan, <i>U potrazi za estetikom medija,<\/i> Kultura, no. 133, 2011, pp. 42-55.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dej, A. L. <i>Etika u medijima: primeri i kontraverze,<\/i> Medija centar, Beograd, 2004.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Habermas, Jurgen, <i>Javno mnenje: istra\u017eivanje u obvlasti jedne kategorije gra\u0111anskog dru\u0161tva,<\/i> Kultura, Beograd, 1996.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Makluan, Mar\u0161al, <i>Poznavanje op\u0161tila: \u010dovekovih produ\u017eetaka,<\/i> Prosveta, Beograd, 1964.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vuksanovi\u0107, Divna, <i>Filozofija medija: ontologija estetika, kritika,<\/i> \u010cigoja \u0161tampa, Beograd, 2007.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vuksanovi\u0107, Divna, <i>Tehnolo\u0161ki napredak i zastarelost &#8211; reprezentovanje likovnosti i dela likovnih umetnosti u novim dru\u0161tvenim medijima demonstrirano na primeru Facebook-a,<\/i> Kultura, no. 131, 2011, pp. 88-100.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vuksanovi\u0107, Divna, <i>Filozofija medija vs. misliti medije,<\/i> Kultura, no. 133, 2011*, pp. 13-25.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vuksanovi\u0107, Divna, <i>Estetika, kultura i savremena umetni\u010dka praksa,<\/i> Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti, no. 17, 2011**, pp. 297-309<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Nethics Promotion of Art<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Ethic promotion of art on the internet through analyses of using internet with the practical consequences, starting of promotion of art as the goal ( presenting the work of art in the way which will not violate it\u2019s essence). Specificity of the relationship between a sender \u2013 an object \u2013 a recipient in communication practice (the need to determinate the importance of the characteristics of the object (the work of art) from one and the recipient from the other side). Subordinating the way of promotion to the character of the potential audience (question not only about the nethic promotion of artistic creativity, but about creativity itself). Does the lack of established criteria of nethic inhibit or encourage art? The paradigm of virtual reality through the prism of vague and unclear demarcation , encourages authors to other questions : whether nethic passes through the formative period, or in the context of promotion of art, should speak about no-ethic?<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>no-ethics, Internet, ethics, promotion, art, artistic creativity, audience.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres08\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#18 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 159.922.23:004.946<br \/> Izvorni \u010dlanak<br \/>Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 1.7.2013.<br \/>\n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Tatjana Milivojevi\u0107, Violeta Cvetkovska-Ocokolji\u0107 i Dragana Jovanovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Megatrend sveu\u010dili\u0161te<br \/> <br \/>\nGoce Del\u010deva 8, 11070 Beograd, Srbija\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">tmilivojevic@megatrend.edu.rs<br \/>\nvcvetkovska-ocokoljic@megatrend.edu.rs<br \/>\ndjovanovic@megatrend.edu.rs<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Tjelesnost i virtualnost<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/T. Milivojevic i V. Cvetkovska-O. i D. Jovanovic - Tjelesnost i virtualnost.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (387 KB), Hrvatski, Str. 332 &#8211; 349<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Moje tijelo je osnova i to\u010dka susretanja svega postoje\u0107eg za mene. Me\u0111udjelovanje i objedinjenost osjetilnih sustava u jedinstvenoj, konkretnoj svijesti o svom jastvu i o svijetu, tvore cjelovito iskustvo, koje svoj sublimirani izraz nalazi u umjetnosti. Analogije, metafore, simboli, zna\u010denja i spoznaja izranjaju iz neurofiziolo\u0161kih sustava svih osjetila. Me\u0111utim, medijska virtualna stvarnost, isklju\u010divo je audiovizualna, s dominacijom vizualnog. Ostala eksteroreceptivna osjetila (dodir, miris i okus), kao i interoreceptivna (visceralna) i proprioreceptivna osjetila (informacije iz mi\u0161i\u0107a, osje\u0107aj tijela kao \u201euzemljenosti\u201c u svijetu) ostaju nestimulirana i nezaposlena. Budu\u0107i da je oblikovanje bogatstvo i tanano diferenciranje iskustva, stoga razvoj i realizacija kreativnih potencijala, ni\u010du iz raznovrsnosti i integriranosti opa\u017eajno-osjetilne osnove, poku\u0161at \u0107emo doku\u010diti mogu\u0107e posljedice redukcije osjetilnog iskustva na samo dva dominantna osjetila: vid i sluh.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>tjelesnost, osjetila, virtualnost, realnost, inkarnacija, participacija.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><i>Svijet je pjesma mojih osjetila\/ i nestat \u0107e kada umrem <\/i>(Eeva-Liisa Manner).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><i>Miris je osjetilo imaginacije <\/i>(Jean-Jacques Rousseau)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><i>Tijelo je zatvor du\u0161e osim kad je svih pet osjetila u potpunosti razvijeno i otvoreno <\/i>(William Blake)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Virtualni svjetovi istovrijemeno fasciniraju i pla\u0161e, i to najvi\u0161e svojom realisti\u010dno\u0161\u0107u. Kako utje\u010du na na\u0161 odnos prema \u201erealnoj\u201c realnosti? Potiskuju li je sve vi\u0161e? Mogu li je zamijeniti? Nove informacijske tehnologije, koje se brzo i neprekidno usavr\u0161avaju, ve\u0107 su dovele do ukidanja, odnosno prevladavanja nekih dimenzija i odrednica stvarnosti, kao \u0161to su prostor i vrijeme. U virtualnom prostoru i vremenu, nije vi\u0161e neophodna fizi\u010dka prisutnost, a mogu\u0107a je simultana prisutnost na vi\u0161e mjesta. Kre\u0107emo se i kad ostajemo na mjestu. Ne \u017eivimo vi\u0161e samo u jednom vremenu i prostoru, nego u mno\u0161tvu, u vremenskoj trenuta\u010dnosti i prostornoj sveprisutnosti. Tijelo je, od Descartesa definirano kao ono \u0161to zauzima odre\u0111eni prostor (prote\u017ena supstanca). Danas nas moderni svijet suo\u010dava s nemjestima virtualne stvarnosti, u kojoj slike zamjenjuju tijela. \u201eU talmudskoj literaturi, Bog se uobi\u010dajeno naziva <i>maqom, <\/i>\u2018mjesto\u2019. Ozna\u010dava li onda nemjesto ono \u201egdje Bog nije\u201c?<a name=\"_ftnref139\"><\/a><a href=\"#_ftn139\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Digitalizacija, dematerijalizacija svijeta, virtualnost, postaje na\u0161a realnost, svijet u kojem \u017eivimo. Ta pojava povla\u010di, odnosno obnavlja i veoma kompleksna ontolo\u0161ka pitanja o statusu realnosti, o odnosu izme\u0111u duha i tijela itd. Zato se moramo uhvatiti odmah na po\u010detku ovog teksta u ko\u0161tac s pojmovima virtualnog i realnog. Ne mo\u017eemo se postaviti prema virtualnom, a da ne odredimo na osnovi \u010dega, odnosno \u0161to nazivamo realnim. \u0160to je to realno do \u010dega nam je stalo, a za \u010dime strepimo da je ugro\u017eeno pipcima virtualnog? Na \u010demu temeljimo <i>princip realnosti<\/i>? Nije li kritika virtualnog odraz retrogradnog duha, nostalgije za pro\u0161lim, zdravorazumskim i intuitivnim poretkom stvari? Radi li se o iracionalnom nepovjerenju i odbacivanju novog svijeta jer vi\u0161e volimo oblike, teksturu i mirise predmeta, na primjer stare knjige ili one koje jo\u0161 miri\u0161u na svje\u017e tisak, dodir pera s papirom, materiju koju obra\u0111uje, s kojom se bori obrtnik, kipar, zemljoradnik? Umjetnika jo\u0161 uvijek zami\u0161ljamo u osun\u010danom, pomalo pra\u0161njavom ateljeu impregniranom mirisom terpentina i boja, ili u prirodi, sa \u0161e\u0161iri\u0107em na glavi ili kabanicom, ispred \u0161tafelaja; muzi\u010dara za ili sa svojim instrumentom, u prisnom, a ponekad napetom i konfliktnom odnosu s tim \u201enepodatnim\u201c predmetom, koji izo\u0161trenih osjetila, bezbroj puta ponavljanim pokretima nastoji da iz materije, s njom, izvu\u010de duhovnu ekspresiju i formu. Danas se crta, slika, projektira, komponira za kompjutorom, u prostoriji punoj strojeva, ekrana, kablova, u jednom te istom polo\u017eaju tijela, koji ne ukazuje da li \u010dovjek pred monitorom igra igrice, sla\u017ee pasijans, ili stvara umjetni\u010dko djelo. Filmovi se rade u 3D, a samo je pitanje vremena kada \u0107emo mo\u0107i osjetiti i mirise (pra\u0161ine na putu, cvije\u0107a, mora), dodir ki\u0161e i vjetra na licu, ukuse (vanilije, \u010dokolade, krvi) u filmskim projekcijama. Ru\u0161e se svi na\u0161i arhetipovi! Naizgled neograni\u010dene mogu\u0107nosti virtualnog u opona\u0161anju, odnosno u kreiranju realnosti, u njenom preina\u010denju i pobolj\u0161anju prema na\u0161oj \u017eelji i volji utje\u010du i na na\u0161e shva\u0107anje i tuma\u010denje realnosti. O tome svjedo\u010di razo\u010daranje djece koja, priviknuta na virtualne svjetove, prvi put vide \u201eprave\u201c \u017eivotinje u prirodi ili u zoolo\u0161kom vrtu. Njihove reakcije su uglavnom negativne, jer su realne \u017eivotinje blje\u0111ih boja, imaju neugodan miris, prljave su i \u201edosadne\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dana\u0161nje informacijsko-tehnolo\u0161ke mogu\u0107nosti u stvaranju virtualnih svjetova, po mnogo\u010demu su nalik realnom svijetu, ali i razvoj neurolo\u0161kih znanosti i novih tehnologija snimanja mozga (funkcionalna magnetna rezonanca) koji pokazuju kako nastaju osjeti, opa\u017eaji, emocije, raspolo\u017eenja, i koji ih mogu proizvesti stimulacijom odre\u0111enih zona, daju novi zamah konstruktivisti\u010dkim teorijama osjetilnog opa\u017eanja. Slijede\u0107i logiku tih eksperimenata lako dolazimo do njihove krajnje, idealisti\u010dko-solipsisti\u010dke konsekvence po kojoj je svijet moja predstava (Berkeley). Navodimo jedan citat koji filozofski solipsizam zaodijeva u (pseudo)znanstveni jezik: &#8220;Svi doga\u0111aji i predmeti koje sre\u0107emo u svom \u017eivotu \u2013 zgrade, ljudi, gradovi, automobili, mjesta \u2013 u stvari, sve \u0161to vidimo, dr\u017eimo, dodirujemo, osje\u0107amo, okusimo i \u010dujemo \u2013 postoji posredstvom percepcija koje stvara na\u0161 mozak&#8230; \u017divimo cijeli svoj \u017eivot unutar svog mozga. Ljudi koje vidimo, cvije\u0107e koje miri\u0161emo, muzika koju slu\u0161amo, vo\u0107e kojim se sladimo, vlaga na na\u0161im rukama \u2013 sve se to oblikuje u na\u0161em mozgu. U stvarnosti, ni boje, ni zvukovi, ni slike ne postoje u na\u0161em mozgu. Jedino \u0161to postoji u njemu su elektri\u010dni signali. To zna\u010di da \u017eivimo u svijetu kojeg formiraju elektri\u010dni signali u mozgu&#8230; I dodir se formira u mozgu kao uostalom i sva druga osjetila. To zna\u010di da kada dotaknete neki materijalni predmet, vi u va\u0161em mozgu osje\u0107ate je li taj predmet tvrd, mek, vla\u017ean, ljepljiv ili hrapav. Percepcije koje sti\u017eu iz vrhova va\u0161ih prstiju prenijete su mozgu u obliku elektri\u010dnih signala, koje potom va\u0161 mozak interpretira kao dodir. Na primjer, ako dotaknete neku hrapavu povr\u0161inu, nemogu\u0107e vam je odrediti je li ta povr\u0161ina stvarno hrapava ili je to na\u010din na koji vi opa\u017eate tu hrapavu povr\u0161inu. To je zato \u0161to vi nikada ne\u0107ete mo\u0107i dotaknuti original te hrapave povr\u0161ine. Va\u0161a spoznaja o dodiru neke povr\u0161ine je samo interpretacija odre\u0111enih stimulusa koju vr\u0161i va\u0161 mozak. Osoba koja razgovara sa svojim prijateljem, ispijaju\u0107i \u0161alicu vru\u0107eg \u010daja, istog trenutka \u0107e ispustiti tu \u0161alicu ako ope\u010de prste u kontaktu s njom. Me\u0111utim, osje\u0107aj intenzivne vru\u0107ine \u0161alice u stvari postoji samo u njenom mozgu, a ne izme\u0111u njenih prstiju.<a name=\"_ftnref140\"><\/a><a href=\"#_ftn140\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prisustvujemo tako dematerijalizaciji materijalnog (uz \u010desto neuko i neprimjereno pozivanje na kvantnu fiziku i nematerijalnu osnovu vidljive materije i kozmosa) , koja nalazi svoju potvrdu u medijskom virtualnom prostoru, pokazuju\u0107i svu dvosmislenost na\u0161eg odnosa prema realnom (tjelesnom, materijalnom, \u010dulnom). Ta dvosmislenost, dodu\u0161e, ima podrijetlo i u strujama koje se neprekidno provla\u010de kroz zapadnu misao: najprije, platonovski idealizam, koji stavlja pod sumnju stvarnost materije i pojavnog svijeta; zatim, aristotelizam s primjesama arapske misli u suprotstavljanju materije i forme, koji je u srednjem vijeku doveo do povezivanja materije s kaosom; i kona\u010dno, kr\u0161\u0107anstvo, u \u010dijem sredi\u0161tu se nalazi utjelovljeni Bog \u2013 kao paradoks materijalizacije s ciljem oduhovljenja, spiritualiziranja materije i tijela. Danas, me\u0111utim, na\u0161u kulturu ne prati vi\u0161e, kao sjena, stari antagonizam izme\u0111u duha i tijela, nego konflikt izme\u0111u tijela, shva\u0107enog kao predmeta, slike, mehanizma ili instrumenta i njegovih osjetila. To je druga\u010diji rascjep ili sukob koji se na engleskom jeziku izra\u017eava iskazom.: <i>we are losing touch.<\/i><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nismo li zato pomalo izgubljeni, dezorijentirani i upla\u0161eni? Zabrinjava li nas samo to virtualno, ili njegovi mogu\u0107i efekti, kao \u0161to su razni mentalni poreme\u0107aji, ovisnost, asocijalnost, bijeg od stvarnosti ili gubitak dodira s njom? Psihijatrija u sr\u017e mnogih poreme\u0107aja stavlja gubitak dodira sa stvarno\u0161\u0107u ili kako je jo\u0161 Freud rekao \u201eprincipa realnosti\u201c. Slu\u010dajevi skretanja s uma, samoizolacije, prekida dru\u0161tvenog \u017eivota, ubila\u010dkih i samoubila\u010dkih pohoda uslijed uranjanja u virtualne svjetove, identifikacije s virtualnim likovima i zapletima, neminovno nam name\u0107u pitanja o odnosu izme\u0111u realnog i virtualnog, odnosno pitanje trokuta koji povezuje \u010dovjeka, realno i virtualno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uzmimo za primjer simulator leta. Simulacija leta nastoji funkcionirati na isti na\u010din kao i realni let u realnoj letjelici. Simulira se kabina, meteorolo\u0161ki uvjeti leta, pejza\u017e koji se nadlije\u0107e, uzlijetanje, slijetanje, komande kojima se stabilizira letjelica, \u017eiroskop, itd. Simulacija se usavr\u0161ava tako da bude \u0161to sli\u010dnija realnosti, kako bi korisnik imao do\u017eivljaje ekstremno sli\u010dne realnom upravljanju avionom. \u0160to se tu doga\u0111a? U duhu fasciniranom simulacijom de\u0161ava se neka vrsta <i>transfera, pridodavanja<\/i>: formalnoj strukturi simulacije pridodajemo vjerovanje u njenu stvarnost, kao stvarnog predmeta, doga\u0111aja ili pojave. Zahtjevan i kompleksan posao elaboracije simulacije i njene sli\u010dnosti s realno\u0161\u0107u se brzo zaboravlja. Ostaje rezultat. Interface \u010dovjek &#8211; stroj je do te mjere unaprije\u0111en, sofisticiran i uvjerljiv da po\u010dinjemo vjerovati kako ma\u0161ina misli i razgovara s nama, da je simulacija (virtualno) ono realno. Lako se podlije\u017ee iluziji da je simulacija isto toliko realna koliko i ono \u0161to simulira; tj. da je nezavisna od svijesti. Po\u010dinjemo vjerovati da je ono \u0161to proizvodi misao jednako realno kao i ono \u0161to postoji izvan nje, da je simulacija virtualna li\u010dinka iz koje izlazi leptir realnog fenomena. Sigurno postoji neka vrsta opijenosti mo\u0107i u tom vjerovanju da se mo\u017ee ovladati stvaranjem, da se tehnolo\u0161kim sredstvima mo\u017ee izjedna\u010diti s Bogom u mo\u0107i da se proizvede cjelokupna pojavnost. Odatle slijedi i konstruktivisti\u010dki do\u017eivljaj realnosti kao ontolo\u0161ki neutemeljene, tj, kao proizvoda \u010dovjekovog neurolo\u0161kog aparata, njegovih mogu\u0107nosti i sposobnosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na temelju te mentalne iluzije buja fascinacija virtualnim. Zahvaljuju\u0107i memoriji umre\u017eenih strojeva, snazi softvera koji proizvode virtualne svjetove, mogu\u0107e je stvoriti paralelne univerzume, izgraditi kompletne gradove s prometnicama, buticima, restoranima, trgovima, prolaznicima (avatarima) s kojima je mogu\u0107e komunicirati, a sve na ekranu na\u0161ih monitora. Mogu\u0107e je izgraditi potpunu simulaciju dru\u0161tvenog \u017eivota. Isti je slu\u010daj s igrama strategije na internetu gdje se igra\u010d postavlja kao gospodar jedne nacije koju treba voditi, \u0161tititi od neprijatelja i unapre\u0111ivati. Drugi igra\u010di \u010dine isto sa svojim zemljama i odatle ishodi slo\u017eena interakcija koja te\u017ei biti ekvivalent kompleksne povijesti, rivalstava me\u0111u nacijama i ratova. A ratovi izme\u0111u tih nacija su ustvari samo interakcija pojedinaca koji, ra\u0161trkani po cijeloj planeti, sjede u svojim sobama, iza svojih monitora. Me\u0111utim, virtualni objekti mehani\u010dki nastavljaju vr\u0161enje zadataka za koje su bili programirani. Ako odete na spavanje, va\u0161e ku\u0107e, putovi, crkve, trupe mogu se sru\u0161iti tijekom no\u0107i. Na drugom kraju svijeta, drugi igra\u010d je upravo zapo\u010deo igru i virtualni univerzum opstaje <i>online<\/i>, nezavisno od vas, kao stvarni svijet, bez obzira na vremenske razlike na razli\u010ditim meridijanima. I u tom drugom svijetu, sve se mijenja brzinom neusporedivom s ljudskim vremenom povijesti i vremenom doga\u0111aja u prirodi.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vra\u0107amo se pitanju s po\u010detka: \u0161to podrazumijevamo pod realno\u0161\u0107u, na osnovi \u010dega razlikujemo realno od virtualnog. Dakle, tko se nalazi iza <i>online<\/i> svijeta, tko upravlja njime, tko sudjeluje u njemu, tko ga koristi i kontrolira? Prema zagri\u017eenim cyber-teoreti\u010darima, ili cyber-vjernicima &#8220;u cyber-prostoru umovi su povezani s umovima, u savr\u0161enom suglasju bez ograni\u010denja i nu\u017enosti fizi\u010dkog tijela\u201c (Heim, 1993:34). Diskurs o bestjelesnosti predstavlja tijelo kao prepreku na putu posttjelesnog informacijskog i nematerijalnog subjektiviteta (Kirby, 1997), bestjelesnih kompjutorskih operatera koji tvore \u201emasovnu konsensualnu halucinaciju\u201c (Gibson, 1986:51). Na hijerarhijskoj ljestvici tijelo postoji kao ni\u017eerazredni mehanizam, \u201emeso\u201c koje se razlikuje od ontolo\u0161ki superiornog i potencijalno autonomnog uma. To implicira da tijelo nije neophodno. U manje radikalnoj verziji, tijelo je neophodno, ali ne i esencijalno. Tijela su puki fiziolo\u0161ki mehanizmi koji podr\u017eavaju \u017eivot, a ne i epistemolo\u0161ki uvjeti. Drugim rije\u010dima, neophodna su, kao nekakav primitivan evolucijski relikt, za puko biolo\u0161ko postojanje, ali ne i fundamentalna za iskustvo i produkciju znanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Me\u0111utim, iza kompjutora nisu \u201ebestjelesni operateri\u201c ve\u0107 tijela \u2013 subjekti (Merleau-Ponty) \u2013 cjeloviti i jedinstveni, perceptivni, svjesni organizmi koji se umre\u017euju grade\u0107i intersubjektivnost. Pojedinci prije (ovo \u201eprije\u201c zna\u010di pretho\u0111enje u ontolo\u0161kom, a ne samo u kronolo\u0161kom smislu) upotrebe tehnologije, prije kreiranja i ulaska u virtualni svijet, prije umre\u017eavanja, \u017eive biolo\u0161ki svojim tijelom, u kojem ili polaze\u0107i od kojeg \u017eive i mentalno svojim umom i afektivno svojim srcem. Oni sami nisu strojevi, nisu roboti, nisu avatari, nisu proizvodi ni\u010dije ma\u0161te, digitalne vje\u0161tine i konstrukcije. Oni ne ostaju dvadeset\u010detiri sata prikovani za monitor, a kad je to slu\u010daj, kao u poreme\u0107ajima ovisnosti, tijelo im se osve\u0107uje \u2013 razbolijevaju se, skre\u0107u s pameti, haluciniraju, pa i umiru. Nisu u mogu\u0107nosti pre\u0107i u virtualnu bestjelesnost i besmrtnost, u beskona\u010dno samoobnavljanje i uskrsavanje Oni ne postoje samo iza tastature i njihov stvarni \u017eivot se ne svodi na kuckanje i pomjeranje mi\u0161a. Kolikogod se trudili, virtualni svjetovi \u0107e uvijek biti deficitni u odnosu na realnost \u2013 prije svega zato \u0161to je neprelazan uvjet i neprelazna granica svake virtualnosti, utjelovljena, \u010dulna, singularna subjektivnost. Virtualni svjetovi su nesposobni mobilizirati cjelokupnu subjektivnost, na opa\u017eajnom, kognitivnom i emocionalnom planu. Prije svega, ne mobiliziraju svih pet osjetila, samim tim ni njihovo slo\u017eeno me\u0111udjelovanje koje tvori cjelovitost opa\u017eajnog iskustva. Osim postizanja opa\u017eajne cjelovitosti, pojedina\u010dna osjetila vr\u0161e me\u0111usoban utjecaj, intenziviraju\u0107i, produbljuju\u0107i, izo\u0161travaju\u0107i jedno drugo. Tako na primjer, dodir poja\u010dava vid, vid poja\u010dava sluh ili okus, miris poja\u010dava vid (i eksterni i interni u vidu mentalne slike) itd. Me\u0111utim, ispred TV ekrana, ili iza kompjutora, tijelo je pasivno, inertno, kruto, umrtvljenih osjetila Za kompjutorom su aktivni samo prsti, i to \u010desto samo dva prsta! Kad bismo htjeli karikirati, zamislili bismo veliko oko povezano s dva pipka snabdjevena s po jednim prstom. Odsustvo raznovrsnosti osjetilnih nadra\u017eaja i reakcija inhibira asocijativne putanje i procese. Poznato je, naime, da osjetilo mirisa najbr\u017ee i naj\u017eivlje evocira uspomene, kretanje izaziva promjenu spacijalne i kognitivne perspektive, uvodi u druga\u010dija raspolo\u017eenja, osje\u0107anja, samim tim olak\u0161ava i kreativne iskorake. Prema kazivanju mnogih stvaraoca, kretanje, putovanja ili promjene enterijera ili pejza\u017ea (dakle, raznovrsna, diferencirana i dinami\u010dka stimulacija osjetila) znatno podupiru njihovu kreativnost. Virtualni svjetovi koji promi\u010du na ekranu, makar bili u 3D ili, u skoroj budu\u0107nosti, s dodatkom olfaktivnih i taktilnih primjesa, a sve u nastojanju da se postigne \u0161to potpunija realisti\u010dnost, eliminira nepredvidljiva, spontana intencija individualnih opa\u017eaja, osje\u0107anja i svijesti te njihova ukorijenjenost u intimnom, jedinstvenom i cjelovitom osje\u0107aju jastva.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U tome ponovo nalazimo odgovor na pitanje \u0161to je realnost koja, iako zata\u0161kana, zaboravljena, le\u017ei u osnovi svake virtualnosti. Koja je to fundamentalna realnost koja ontolo\u0161ki prethodi svijesti, misli, imaginaciji, spoznaji, nauci, tehnolo\u0161koj inovaciji? To je tijelo, konkretno, pojedina\u010dno, vlastito tijelo, sa svojim nervnim i osjetilnim sustavima. Naime, osnova svih psihi\u010dkih funkcija je osjetilno opa\u017eanje, odnosno tjelesnost. Tek od te uvijek pojedina\u010dne datosti, spoznaja se kre\u0107e k misaonoj apstrakciji, koja te\u017ei zaboraviti svoj preduvjet: izvornu, neposredovanu opa\u017eajno-osjetnu neposrednost tjelesnog postojanja u svijetu. Opa\u017eaj je neposredovana neposrednost, izvorna, neobjektivirana participacija organizma u univerzumu. (Marcel, 1934) To je postojanje u jedinstvu sa stvarima, supostojanje sa svijetom. Izvorno, ili fenomenolo\u0161ki, osjetilni opa\u017eaj se ne do\u017eivljava kao znak koji objekt emitira i koji nas obavje\u0161tava o njemu, niti kao konstrukcija na\u0161ih mo\u017edanih centara ili prijevod energetskih impulsa u predmetne forme \u2013 sve te ideje su naknadne, drugostupanjske ili sekundarne mentalne konstrukcije. Spontano opa\u017eamo stvari, kao da nam se u opa\u017eaju one same daju, a ne kao razli\u010dite od znakova koji proizlaze iz njih. Opa\u017eaj nije obavje\u0161tavanje, nego <i>modus bivstovanja<\/i>, <i>na\u010din egzistiranja<\/i>, neposredna participacija u univerzumu. On je \u201eu osnovi tuma\u010denja i komunikacije uop\u0107e, te ne mo\u017ee dakle sam biti tuma\u010denje ili komunikacija\u201c.(Prini, 1984:36) To je metafizi\u010dko zna\u010denje opa\u017eaja \u010dime se ne pori\u010de da nas neophodnosti akcije primoravaju da opa\u017eaje tretiramo kao poruke, ali je to sekundarno i izvedeno zna\u010denje koje ne mo\u017eemo legitimno apsolutizirati.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prva neposrednost misli i svakog mentalnog uzleta je opa\u017eaj. \u201eSama pitanja su mogu\u0107a samo na osnovi \u201eovog\u201c neposredne predstave. Kretanje misli nije mogu\u0107e bez susreta ili bolje re\u010deno sudara s elementom koji prekida njeno stanje privremenog odmora. Nijedna dijalektika ne postoji bez tog egzistencijalnog udara.\u201c (Marcel, 1934:40) Pogre\u0161no bi, me\u0111utim, bilo misliti da je \u010dulno opa\u017eanje nu\u017ena, ali tek prva stepenica i pokreta\u010d slo\u017eenijih kognitivnih akcija koje ga prevladavaju i ostavljaju iza sebe. Cjelokupna misao i misaona elaboracija pro\u017eeta je tjelesnim i osjetnim dimenzijama, \u0161to se ogleda i u metafori\u010dkoj prirodi jezika kao i u simboli\u010dkoj prirodi svih \u010dovjekovih kulturnih produkcija, a naro\u010dito umjetnosti. Sve \u0161to do\u017eivljavamo je rezultat skupa opa\u017eaja koji obuhva\u0107a sva na\u0161a osjetila kao i zna\u010denje koje prepoznajemo u stvarima, odnosno koje nastaje iz tuma\u010denja koje svakog trenutka dajemo tom proteiformnom skupu. Cjelokupna simboli\u010dka aktivnost proizlazi iz \u010dulnog iskustva, koje odra\u017eava, promi\u0161lja i preobra\u017eava. \u201eSve po\u010dinje pukim opa\u017eanjem, a potom i prepoznavanjem opa\u017eenog, \u0161to poti\u010de osje\u0107ajnost kojom se sve to vrednuje i pokre\u0107e odgovor. Odgovor je uvijek upravo razmjeran kvaliteti primljenih sadr\u017eaja i mogu\u0107nosti o\u010ditovanja (pojam definiran po Bachelardu) bi\u0107a. Do\u017eivljena i prepoznata kvaliteta uklapanja tog odgovora u realitet ka kome je usmjeren, jest \u010din spoznavanja bi\u0107a o sebi samome. Do\u017eivljavanjem neposrednog i neprekidnog odnosa sa svijetom, \u0161to uvjetuje stalno preusmjeravanje te\u017enji prema svijetu, obavlja se razvoj li\u010dnosti, njezina samospoznaja i zrenje.\u201c (Bojanin, 2002:65). Nije dovoljno re\u0107i da postoji kontinuitet izme\u0111u percepcije, osje\u0107ajnosti i inteligencije, jer se radi o povratnoj petlji u kojoj ove tri funkcije neprestano utje\u010du jedna na drugu i gdje opa\u017eaj nije samo pokreta\u010d ili poticatelj, odnosno kontrolor ili procjenitelj drugih psihi\u010dkih procesa, nego participira u njima i pro\u017eima ih.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dana\u0161nja znanost, u svim svojim disciplinama, odbacuje Descartesov rascjep izme\u0111u du\u0161e i tijela potvr\u0111uju\u0107i holisti\u010dku intuiciju da je \u010dovjek sinteza du\u0161e, tijela i duha. Nagla\u0161ava se povezanost uma i tijela i insistira se na metodama koje podr\u017eavaju to jedinstvo. Postoji kontinuitet i duboka veza u kojoj svi psihosomatski procesi doprinose, u ravnopravnom odnosu, organizaciji li\u010dnosti. Nema hijerarhijskog odnosa izme\u0111u duha i tijela, izme\u0111u psihe i some. Oboje su funkcionalni i sastavni dijelovi cjeline, kao i interaktivni aspekti te cjeline. Tjelesni fenomeni, kao \u0161to su mi\u0161i\u0107na aktivnost, disanje, polo\u017eaj tijela, mi\u0161i\u0107ne tenzije, neverbalna komunikacija, itd. utje\u010du na mentalne reprezentacije, i obrnuto. Intervencija na somatskom nivou utje\u010de na psihi\u010dki nivo i obrnuto. Konkretno, somatska intervencija bilo putem masa\u017ee, vje\u017ebi tjelesne svjesnosti, dodira, rada na disanju, itd. utjecat \u0107e na emocionalni, spiritualni i kognitivni aspekt li\u010dnosti. Uz to, prihva\u0107a se stav koji vidi porijeklo jo\u0161 od Spinoze i, kasnije, Piageta, po kojem psihu \u010dine odnosi izme\u0111u organizma i njegove sredine. Te relacije simultano uklju\u010duju: a) mentalne reprezentacije, b) fiziolo\u0161ko uzbu\u0111enje, c) komunikacijski utjecaj, d) feedback mehanizam pomo\u0107u kojega se u\u010di.<a name=\"_ftnref141\"><\/a><a href=\"#_ftn141\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, funkcionalno jedinstvo izme\u0111u duha i tijela \u2013 tijelo kao cjelokupna osoba, jer ono ne zna\u010di samo somu i ne zna\u010di da se mo\u017ee odijeliti od duha, tj. psihe \u2013 obuhva\u0107a i okru\u017eenje, svijet, potvr\u0111uju\u0107i filozofije koje tijelo ne shva\u0107aju kao ome\u0111eno u svojim granicama, nego kao sustav otvoren prema drugim sustavima. Tu prisutnost koja je i otvorenost prema, participaciju nalazimo u rije\u010di \u201eegzistirati\u201c (etimolo\u0161ki: biti izvan sebe).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jo\u0161 je Pierre Janet francuski psihijatar i filozof, koji je osnovao psiholo\u0161ku analizu iz koje je izrasla Freudova psihoanaliza, (a inspirirao je i mnoge klju\u010dne koncepte u individualnoj i analiti\u010dkoj psihologiji \u0161to su i Adler i Jung eksplicitno potvrdili) istra\u017eivao razvoj kognitivnih funkcija iz senzorno-motorno-emocionalnih osnova, i utjecao tako na shva\u0107anja Piageta. Janet se bavio odnosom izme\u0111u disanja i emocionalnosti i, zajedno s Charlesom Richetom veoma detaljno je ispitao i prikazao obrasce disanja kod neuroza. Ukazao je na pretjerano prsno disanje s malim abdominalnim pokretima, kao i obrnutu disfunkciju \u2013 nagla\u0161eno abdominalno disanje s neznatnom uklju\u010deno\u0161\u0107u toraksa; dalje, \u201eantagonisti\u010dko disanje\u201d koje je, u stvari, kontrapulsiraju\u0107e \u2013 grudi i abdomen se ne pomjeraju sinkrono. Opservirao je disanje klijenata u stanjima dubokog sna i do\u0161ao do mnogih korisnih nalaza. Prou\u010davaju\u0107i protok tjelesnih fluida ukazao je na blisku povezanost izme\u0111u kongestiranih tkiva, poreme\u0107ene cirkulacije, kardiovaskularne hipofunkcije, odnosno, hiperfunkcije, krvnog tlaka i emocionalne neravnote\u017ee (vazomotorna neuroza). Isto tako je ukazao na vezu izme\u0111u visceralnih senzacija i emocionalnosti i razvio \u010ditavu gastrointestinalnu teoriju neuroza u kojoj je zastupao povezanost izme\u0111u peristalti\u010dkih funkcija u utrobi i izra\u017eenih emocionalnih stavova. Istra\u017eivao je kvalitete vizualne i auditivne pa\u017enje u odnosu na emocionalnu reaktivnost i ukazivao na zna\u010daj kontakta o\u010dima. Osim eksterocepcije (funkcionalni sustav pomo\u0107u kojeg se dobivaju informacije od pet osnovanih osjetila) i interocepcije (informacije iz utrobe) bitna je i propriocepcija koja nam omogu\u0107uje informacije iz mi\u0161i\u0107a i na taj na\u010din mi\u0161i\u0107nu svijest i osje\u0107aj ravnote\u017ee (kinestezijsko osjetilo). Propriocepcija je fundamentalna za formiranje na\u0161e tjelesne slike, \u201euzemljenost\u201d u svijetu, koordinaciju i organizaciju kretanja.<a name=\"_ftnref142\"><\/a><a href=\"#_ftn142\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sredi\u0161te svijesti o svom postojanju (jer postojanje je uvijek samo moje, osobno, a tu\u0111e mi se uvijek i samo daje kroz moje) i o postojanju svih drugih stvari i pojava, jest, dakle, do\u017eivljaj vlastitog tijela. Opa\u017eaj je, kao \u0161to smo istaknuli, supostojanje sa svijetom. Moje tijelo je istovremeno egzistencijalni uzor i to\u010dka susretanja svih egzistencija. To zna\u010di da ne postoji egzistencija uop\u0107e, nego da egzistencija zna\u010di pojedina\u010dnu, \u010dulnu egzistenciju, s obzirom da je opa\u017eaj modus koji omogu\u0107uje kontinuitet izme\u0111u mog tijela i svega onog \u0161to mi mo\u017ee biti dano kao postoje\u0107e. Drugim rije\u010dima samo u odnosu na vlastito tijelo mo\u017ee se <i>in concreto<\/i> utvrditi demarkacijska linija koja dijeli egzistenciju od neegzistencije, odnosno realno od nerealnog ili od virtualnog. Upravo zbog toga je osje\u0107anje depersonalizacije uvijek pra\u0107eno i osje\u0107anjem derealizacije. Ba\u0161 zato \u0161to je protkan tom konkretnom vezom izme\u0111u mene, mog tijela i svijeta, egzistencijalni sud (sud o postojanju, odnosno nepostojanju ne\u010dega) je isklju\u010div privilegij utjelovljene li\u010dnosti. Ona je kao neko sredi\u0161te cjelokupne egzistencijalne orbite, ili neke vrste magnetskog polja koje privla\u010di sebi sve postoje\u0107e. Ideja nekakve \u010diste, dezinkarnirane inteligencije i kontemplacije, neuvjetovane tjelesno\u0161\u0107u, nema mogu\u0107nost stvari promatrati kao postoje\u0107e ili nepostoje\u0107e. Takva inteligencija te\u017ei da zaboravi, potisne ili i ukloni iz svijeta konkretno osjetilnu egzistenciju, \u0161to je naravno, nemogu\u0107 pothvat. (Marcel, 1949) Fenomenologija, u djelu Merleau-Pontyja i Heideggera, ne samo da tijelu daje prioritet kao epistemolo\u0161kom uvjetu znanja, ve\u0107 postavlja tehniku u primaran odnos s tijelom, kao uzajamno pro\u017eimaju\u0107e u procesima percepcije i spoznaje.\u201c (Richardson, 1999:6). U Merleau-Pontyjevu modelu utjelovljenih relacija, tehni\u010dko oru\u0111e ne predstavlja samo perceptualne ure\u0111aje ili ekstenzije, nego je inkorporirano u na\u0161e tjelesno polje ili tjelesnu shemu. Tako postoji korespondencija izme\u0111u tehnike, tijela, saznanja i percepcije. Fenomenolo\u0161ki i tjelesni pristupi pru\u017eaju, dakle, osnovu za razvijanje modela koji obja\u0161njava na\u010din na koji je virtualno ujedno i tehnolo\u0161ki skup <i>i<\/i> uvijek i tjelesno stanje.(Richardson, Harper)<a name=\"_ftnref143\"><\/a><a href=\"#_ftn143\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Merleau-Ponty i Gabriel Marcel su se, analizom (vlastite) tjelesnosti, suprotstavili dualisti\u010dkoj Descartesovoj predstavi koja i danas vlada, ako ne vi\u0161e znano\u0161\u0107u, onda zapadnom kolektivnom (pod)svije\u0161\u0107u, mi\u0161lju i praksom (\u0161to je vidljivo u na\u010dinu na koji se tretira tijelo u medicinskoj, farmaceutskoj, marketin\u0161koj, medijskoj, modnoj, potro\u0161a\u010dkoj i dr. praksi). Za ove autore ne postoji dualitet izme\u0111u mog tijela i moje du\u0161e, ve\u0107 upravo suprotno tome: \u010dovjek je \u017eivi \u201etotalitet\u201c. Tijelo nije neka vrsta katalizatora izme\u0111u svijeta i du\u0161e, ve\u0107 jedinstvo tijela i du\u0161e. Iskustvo inkarniranog bi\u0107a pokazuje nam da subjekt nije nekakva unutra\u0161njost (<i>ghost in the machine<\/i>), ve\u0107 da je bi\u0107e-u-svijetu, koja nastaje i stvara sebe kroz \u017eivot, \u0161to \u0107e re\u0107i kroz susret sa svijetom i drugima. Tijelo stanuje u svijetu, u njemu je ono \u201ekod sebe\u201c (<i>chez soi<\/i>). Tijelo odra\u017eava i mijenja svet, animira ga i tvori jedinstvo s njim, ili ulazi u odre\u0111enu sredinu, i poistovje\u0107uje se s odre\u0111enim projektima i kontinuirano se anga\u017eira (u tom svijetu, sredini). Za Merleau-Pontyja i Marcela, tijelo dakle nije ni predmet ni suma organa, ve\u0107 mre\u017ea veza, otvorena svijetu i drugima. Svijet je mjesto na kojem se susre\u0107u, povezuju i pro\u017eimaju tjelesnost i drugost. Merleau-Pontyjeve analize problematike vlastitog tijela uvijek upu\u0107uju na tijelo drugog, koliko u studijama dodira i seksualnosti, toliko i rije\u010di. On se u djelu <i>Vidljivo i nevidljivo<\/i> vra\u0107a na ta pitanja predla\u017eu\u0107i jednu ontologiju tijela. (Merleau-Ponty, 1964) Drugim rije\u010dima, uo\u010dava ograni\u010denja fenomenologije percepcije i odustaje od nje u ime filozofije ploti (<i>ontologie de la chair<\/i>), tjelesne ontologije. Prva iskonska nesumnjivost je tjelesno-opa\u017eajna prisutnost u svijetu, koja prethodi svakoj misaonoj konstrukciji, svakoj sumnji. Iako misao u okviru svojih logi\u010dkih i apstraktnih postupaka poku\u0161ava izbje\u0107i ili deformirati (konstrukcijom), njene egzistencijalne implikacije su ukorijenjene u intimnosti i intencionalnosti osjeta i osje\u0107aja, ili govore\u0107i posebnim marselovskim jezikom \u201einkarnacije\u201c i \u201eparticipacije\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Danas nas moderni svet suo\u010dava s nemjestima virtualne stvarnosti u kojoj slike zamjenjuju tijela. Me\u0111utim, fizi\u010dkom nemjestu odgovara i pravno i moralno nemjesto. (Coulmas)<a name=\"_ftnref144\"><\/a><a href=\"#_ftn144\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Snabdjeveni rukavicom, \u0161ljemom i kombinezonom, mo\u017eemo <i>osjetiti <\/i>te simulakrume. Ali nismo anga\u017eirani, involvirani u virtualni svijet, on nas ne poziva na odgovore i odgovornost, u njemu ne postoje drugost i drugi, samo projekcije na\u0161eg ja. Iz virtualnog svijeta, kao savr\u0161eno homogenizirane, \u201eispeglane\u201c stvarnosti, uklonjeni su slu\u010dajnost, nepredvidivost, prepreke, iznena\u0111enje, ushi\u0107enje, ograni\u010denje, pritisak, tenzija, ono \u0161to zovemo \u201eotpor materije\u201c ili \u201esukob s realno\u0161\u0107u\u201c. Naime, koncipirane, programirane, ugra\u0111ene prepreke, slu\u010dajnosti i otpori, nemaju djelovanje \u201epravih\u201c. Odnos je sli\u010dan onome izme\u0111u zami\u0161ljenog, izma\u0161tanog i stvarnog, s tim \u0161to se ne radi vi\u0161e o kreativnosti vlastite imaginacije, koja anga\u017eira osobno iskustveno (tjelesno-\u010dulno) pam\u0107enje. \u201eKako ne primijetiti da surfanje na netu nema ni\u0161ta zajedni\u010dkog sa surfanjem na snijegu ili na moru: jedino je rije\u010d sli\u010dna. U jednom slu\u010daju osjetilno tijelo je stavljeno me\u0111u zagrade, u drugom je ono naprotiv centralni sudionik.\u201c (Lipovecki, 2008:326). Kada nas povu\u010de spust, ili ponese val, ne mo\u017eemo pritiskom na gumb promijeniti situaciju. Moramo prevladati strah, biti maksimalno fokusirani, precizni u primjeni vje\u0161tine, ne samo zato \u0161to te\u017eimo najve\u0107em mogu\u0107em skladu na\u0161eg tijela s materijom, eleganciji, lako\u0107i pokreta i brzini, nego zato \u0161to nagonski \u017eelimo da izbje\u0107i pad, zadobiti ozljede, bol. U susretu na\u0161eg tijela s tijelom prirode, uklju\u010deno je \u010ditavo na\u0161e bi\u0107e: njegova hrabrost, sr\u010danost, koncentracija, osje\u0107anja, motivacija, vrijednosti (npr. samonadvladavanje, te\u017enja k izvrsnosti itd.). A to zna\u010di i na\u0161a pro\u0161lost (\u0161to nas je opredijelilo da prihvatimo izazov surfanja), i na\u0161a budu\u0107nost \u2013 \u010demu stremimo, (koji nam je cilj, svrha). Nasuprot tome, u virtualnom surfanju (ili bilo kojoj drugoj virtualnoj aktivnosti), mo\u017eemo odustati, isklju\u010diti se kadgod ho\u0107emo, \u010dim se umorimo ili osjetimo iritaciju, frustraciju, mo\u017eemo birati alternativne, lak\u0161e scenarije, mo\u017eemo re\u0107i \u201epujpike ne va\u017ei\u201c, jer sve je \u201ekobajagi\u201c, \u201ekao da\u201c, koliko god savr\u0161eno imitiralo realnost. U virtualnom svijetu nismo odgovorni za \u017eivote drugih igra\u010da, na\u0161a pogre\u0161na procjena, nespretnost, nemar ne\u0107e pokrenuti snje\u017enu lavinu koja zatrpava ekipu planinara. U virtualnom svijetu ne postoje namjere, postupci, posljedice, nego samo procedure, radnje, efekti. U virtualnom svijetu se ni sa \u010dim ne suo\u010davamo, ne sudaramo realno; niti nas i\u0161ta poziva, priziva, ranjava: nema kona\u010dnosti, kraja, boli, anksioznosti, krivice, kajanja, stida, grani\u010dnih situacija, nema, dakle, ni rada na materiji, na drugom, s kojim radimo ni na sebi, nema unutarpsihi\u010dkih sukoba, katarze, preobra\u017eaja, sublimacije. Nema gusto\u0107e, neprozirnosti, otpornosti stvarnosti koja poti\u010de na istra\u017eivanje, borbu, samoprevladavanje. Stjecanje i unapre\u0111ivanje vje\u0161tine u rje\u0161avanju zadataka postavljenih u virtualnim scenarijima, anga\u017eira minimalno na\u0161e tijelo, samim tim, u stvari jo\u0161 manje, na\u0161 karakter, etiku, emocije (osim frustracije i ljutnje kad nam ne uspijeva da pre\u0111emo na vi\u0161i nivo igre). Tijelom se suo\u010davamo s opasnostima i strahom od smrti. Njime sre\u0107emo ljudska bi\u0107a od krvi i mesa kao \u0161to smo mi<strong>. <\/strong>Tijelo je mjesto gdje se ra\u0111a \u017eelja, gdje se do\u017eivljava susret, lako\u0107a, gracioznost, radostan sklad, seksualnost, ili te\u017eina, mu\u010dnina, otpor<strong>, <\/strong>granice, umor, inertnost. Ni\u0161ta od toga nema veze s apstraktnom, na vizualnosti zasnovanom predstavom o tijelu-objektu u prostoru.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nelegitimno identificiranje znanstvenih i tehnolo\u0161kih analiza, odnosno dekonstrukcija i rekonstrukcija s izvornom opa\u017eajno\u0161\u0107u, derealizira fundamentalni do\u017eivljaj stvarnosti i otvara prostor za njenu apsolutnu virtualizaciju. Opa\u017eanje i saznanje se, s tog drugostupanjskog, sekundarnog stanovi\u0161ta, odvija u zatvorenom kolu vlastitih stanja svijesti, to\u010dnije re\u010deno mo\u017edanih stanja, ne izlaze\u0107i k njima i ne primaju\u0107i u sebe same stvari. Isto vrijedi i za ljubav, estetsko u\u017eivanje, vrednovanje itd. Ali i opa\u017eaj i misao i ljubav i vrednovanje su namjerni \u010dini koji afirmiraju transcendentnost bi\u0107a (objekata intencionalnosti) u odnosu na sebe same. Svijet, u svojoj puno\u0107i, sa svim bogatstvom tzv. sekundarnih kvaliteta, jest realan jer je prisutan. Svijet, bi\u0107a i pojave u njemu, iznena\u0111uje, nadahnjuje, ispunjava, odnosno osuje\u0107uje, ograni\u010dava, priti\u0161\u0107e, samo ukoliko transcendira stanja svijesti (mozga). Ekstremni imanentizam, po kojem je svijet proizvod neurolo\u0161ke organizacije, koja se tehnolo\u0161ki mo\u017ee podra\u017eavati kroz virtualne simulacije, kreira mo\u0107nu iluziju nerealnosti, tj. virtualnosti same stvarnosti. Naime, tjelesni \u010dovjek, konkretni pojedinac, integralni organizam osjetila i svijesti, koji di\u0161e, hrani se, izlu\u010duje, zamara se i odmara, koji je podlo\u017ean bioritmovima, meteorolo\u0161kim uvjetima, fiziolo\u0161kim ciklusima, stoji iza virtualnih svjetova kojima se pokatkad u samozaboravu predaje kao svojoj realnosti. Taj isti osjetno-opa\u017eajno-osje\u0107ajni organizam, u mentalnoj derealizaciji svijeta i sebe, do\u017eivljava svoju prvobitnu, nesvodivu, ishodi\u0161nu realnost kao nestvarnu, iluzornu. Tako biva mogu\u0107e potpuno poistovje\u0107enje s virtualnim likovima, koje se, u prilog ontolo\u0161kom realizmu, zavr\u0161ava realnim, materijalnim, tjelesnim dramama i tragedijama (posljednji slu\u010daj ubojstava na premijeri nastavka o Betmenu).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kako je to mogu\u0107e? Za\u0161to je tako lako zaboraviti po\u010delo, <i>arh\u00e9<\/i>, iz kojeg izranja i u koje utje\u010de sve stvarno i sve virtualno? Gabriel Marcel ukazuje na to da taj osnovani metafizi\u010dki nesporazum duguje ljudskoj sposobnosti da se mentalno distancira od tijela i da ga promatra s izvjesne udaljenosti, izla\u017eu\u0107i misao isku\u0161enju da se otrgne od vlastitog tijela i da se u odnosu na njega postavlja na stanovi\u0161te apstraktnog, bezli\u010dnog subjekta. Iako je ovaj objektivisti\u010dki stav neizbje\u017ean onda kada intervenira racionalna ili nau\u010dna refleksija, on je u osnovi proturje\u010dan. Bez utjelovljenosti, tj. bez tamnih, pojmu neprozirnih osjetno-osje\u0107ajnih osnova iskustva, koje se ne mogu u potpunosti intelektualno prozrijeti i posredovati, jer su primarni uvjet svake refleksije i svakog posredovanja, ne bi bila mogu\u0107a naknadna dijalekti\u010dna ili objektivisti\u010dka (re)konstrukcija. (Marcel, 1949) Problem idealisti\u010dkog, odnosno virtualisti\u010dkog solipsizma, kao krajnje konsekvence sveop\u0107e medijatizacije (u smislu digitalizacije i posredovanja tjelesno-opa\u017eajne neposrednosti), spektakularizacija stvarnosti, u tome je \u0161to po\u010diva na zaboravu vlastitih izvornih pretpostavki i korijena: a to je tjelesno, osjetilno bi\u0107e, tj. ukorijenjenost svih kognitivnih procesa u konkretnoj, pojedina\u010dnoj, organskoj, \u010dulnoj egzistenciji. U ideologiji virtualnosti gubi se (iz vida, sluha, dodira, kretanja, mirisa, ukusa&#8230;) pripadnost egzistencijalnom tlu, izvorna participacija u svijetu. Me\u0111utim, univerzalni korijeni misli i virtualnosti (koja je tako\u0111err misao, odnosno proizvod misli) su senzualisti\u010dki. Prvobitne datosti misli, ono <i>ovdje i sada<\/i> neposrednog opa\u017eaja su zaobi\u0111ene, zata\u0161kane i potisnute koprenom naknadnih mentalnih, tehni\u010dkih, umjetnih konstrukcija. Individualna, \u010dulna egzistencija je izvorna datost, prisutnost u svijetu koja prethodi svakoj refleksiji. Ono \u0161to mo\u017ee zbuniti jest \u010dovjekova sposobnost stvaranja mentalnih predstava o svemu i simulacija, dakle, i sposobnost reflektiranja fundamentalnog tjelesnog osje\u0107aja, ali bez mogu\u0107nosti da se on do kraja osvijetli, odnosno da postane potpuno prozirna datost \u2013 objekt za misao. Sa stanovi\u0161ta apstraktne misli, misli uop\u0107e, kao \u0161to je Hegel s neusporedivom snagom i jasno\u0107om uvidio, svaka se neposrednost pojavljuje kao podlo\u017ena beskona\u010dnim posredovanjima. To upravo va\u017ei za odre\u0111enja koja su konstitutivna za neposredno iskustvo \u2013 ovdje i sada. Ali moje konkretno <i>ovdje<\/i> i <i>sada<\/i>, za mene, kao konkretno bi\u0107e u konkretnoj situaciji ima jedinstveni zna\u010daj. Privilegij koji vezujem za svoje sada i ovdje ne mo\u017ee se objasniti ni pravdati sa stanovi\u0161ta nekakve misli uop\u0107e.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naknadni mentalni i misaoni procesi su, dakle, odgovorni za brkanje tjelesnog iskustva i predstave o tijelu kao stvari me\u0111u drugim stvarima. \u017divimo u svijetu koji na\u0161a osjetila samo djelomi\u010dno istra\u017euju. Dio koji prirodno dohva\u0107amo \u010dulima postao je neznatan u tehniciziranom svijetu. Na\u0161a osjetila su neuposlena. Ne dolazimo vi\u0161e do va\u017enih otkri\u0107a pomo\u0107u njih, nego pomo\u0107u strojeva. Me\u0111utim, utjelovljenost ili otjelovljenost (inkarnirana subjektivnost) je kompleksno iskustvo. Promatranjem najkonkretnijeg, najtjelesnijeg iskustva, otkrivamo da ono ni izdaleka nije \u201estvarnost sastavljena od razli\u010ditih dijelova postavljenih izvana jedni u odnosu na druge.\u201c Filozof Michel Henry se nadalje pita: \u201eMo\u017ee li se ono \u0161to nazivamo svojim tijelom prekriti tijelom <i>partes extra partes<\/i> fizi\u010dke prirode? Na\u0161e tijelo je prije svega \u017eivo tijelo i, s obzirom na to, pripada ontolo\u0161koj oblasti koja se, u skladu sa svojim fenomenolo\u0161kim odlikama, ne mo\u017ee poistovjetiti s prote\u017eno\u0161\u0107u.\u201c (Henry,2000: 36). Mentalna predstava ili shema tijela, projektirana i sveprisutna u medijskom prostoru, ne pripada istom poretku kao iskustvo vlastite tjelesnosti. Prikazi tijela su li\u0161eni somato-senzornih, taktilnih, termi\u010dkih, kinesteti\u010dkih, olfaktivnih, i drugih osjeta i opa\u017eaja, kao i njihove integracije u jedinstvenom osje\u0107aju vlastitog tijela, ali i tijela drugih i bivstvuju\u0107ih stvari. Utjelovljenost \u010dini da osje\u0107am prokrvljenost svoje \u0161ake, koja drhti i gr\u010di se uslijed hladno\u0107e, ili se znoji od vru\u0107ine, uzbu\u0111enja, treme; koja je ukru\u0107ena i nespretna,uslijed reumatskih bolova, ili gipka, uvje\u017ebana i skladna na klavijaturi. Vlastito tijelo svakako nije predmet ili alatka, a jo\u0161 je manje slika, predstava. Subjekt koji do\u017eivljava konkretno i \u017eivo iskustvo inkarnacije tako\u0111er nije \u010disti subjekt: nije an\u0111eo ili astralni entitet koji lebdi iznad svog tijela. Moj duh do\u017eivljava sebe kroz \u010dulni osje\u0107aj prisustva mog tijela. Zato se mo\u017ee re\u0107i da moje tijelo nije objekat, nije predstava, ve\u0107 istovremeno subjekt-objekt. Svijest o \u010dulnom iskustvu nije dezinkarnirana, bezli\u010dna misao. To je svijest koja postaje tijelo i mi\u0161i\u0107i, svijest koja sebe tjelesno propituje u \u010dulnoj, senzornoj sredini, s \u201eobje noge na zemlji\u201c, u potpuno ljudskom tijelu. Ukratko, moje tijelo je jedino mjesto mog ljudskog iskustva. Jedan drevni spis ka\u017ee: \u201eU tijelu treba tra\u017eiti duh<strong>\u201c. <\/strong>Utjelovljenost nije izgled, vanj\u0161tina tijela. Osje\u0107am svoje tijelo, sebe osje\u0107am u svom tijelu. Svijet i druge do\u017eivljavam u svom tijelu, svojim tijelom. Njime sam ukorijenjen ovdje i sada, u ovom prostoru i u ovom vremenskom trenutku. Polaze\u0107i od svog tijela odre\u0111ujem pravce u prostoru: desno, lijevo, gore, dolje. Kinesteti\u010dko osjetilo ima klju\u010dnu ulogu u prostornoj kognaciji, s obzirom da je prostorna lokalizacija kod \u010dovjeka uvijek integrirana u predstavi koju \u010dovjek ima o vlastitoj lokalizaciji. Polaze\u0107i od svog tijela situiram sebe u svijetu, razlikujem vanjsko od unutarnjeg. Istra\u017eujem granice svoje utjelovljenosti kroz izdr\u017eljivost, fizi\u010dki napor i vje\u017ebe, usvajanje novih tjelesnih vje\u0161tina.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Psihi\u010dko ja se izgra\u0111uje na osnovi tjelesnih iskustava. Tako na primjer, taktilno iskustvo, koje je topografsko po svojoj prirodi, uvodi pojam granica, omogu\u0107ava nam da razlikujemo sebe od drugih, unutra\u0161nje od vanjskog, a to iskustvo slu\u017ei kao model misli i spoznaje. Francuski psihoanaliti\u010dar Didier Anzieu je godinama istra\u017eivao zna\u010daj ko\u017ee za ljudsku psihu. On ukazuje na \u010dinjenicu da danas polovinu psihijatrijskih pacijenata \u010dine oni koji pate od tzv. grani\u010dnih poreme\u0107aja (<i>borderline<\/i>). To su osobe kod kojih pojam granica nije pravovremeno ili pravilno uspostavljen. Granice koje garantiraju jedinstvo i psihofizi\u010dki integritet individue su postale maglovite, neizvjesne ili nisu nikad ni uspostavljene. Anzieu to tuma\u010di time da primarno taktilno iskustvo nije bilo zadovoljavaju\u0107e te inidividua nema osje\u0107aj da <i>boravi <\/i>u svom tijelu (samim tim i u svijetu). Upravo se taj osje\u0107aj izgubio, prema ovom autoru, u modernom \u010dovjeku. Posljedice tog inicijalnog proma\u0161aja su \u010desto veoma te\u0161ke: \u201cDifuzno osje\u0107anje nelagode, osje\u0107anje da se ne boravi u vlastitom \u017eivotu, da se svoja misao i svoje tijelo promatraju izvana, da je osoba promatra\u010d ne\u010dega \u0161to jest i nije njegova vlastita egzistencija.\u201c(Anzieu, 1995:29). Moderna biologija potvr\u0111uje Anzieua. Neophodan fizi\u010dkom opstanku, dodir je neophodan i psihi\u010dkom pre\u017eivljavanju. Nedostatak dodira povla\u010di za sobom ozbiljne poreme\u0107aje pona\u0161anja. Istra\u017eivanja vo\u0111ena u SAD-u dokazuju da je razvoj bebe koja se redovno dodiruje i miluje superioran u svim aspektima u odnosu na bebe koje rastu u istim uvjetima, ali bez milovanja. (Ackerman, 1991) Spektakularan porast broja \u201egrani\u010dnih poreme\u0107aja\u201c je novi fenomen. U vrijeme Freuda, psihoanaliti\u010dka klijentela je u velikoj ve\u0107ini patila od histeri\u010dnih i paranoidnih neuroza, koje usprkos dramati\u010dnim simptomima, nisu jo\u0161 ozna\u010davale prekid izme\u0111u tijela i psihi\u010dkog <i>ja<\/i>. Te\u0161ko\u0107e identifikacije, identiteta i odnosa koje se osje\u0107aju u grani\u010dnim poreme\u0107ajima su sasvim druge prirode. One predstavljaju ishod evolucije koncepcije ljudskog tijela i tehnizacije i medijatizacije suvremene zapadne civilizacije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Iako ne postoje specifi\u010dne studije o utjecaju integralnog kori\u0161tenja svih osjetila na spoznaje, zna se vi\u0161e o odnosu izme\u0111u osje\u0107aja za prostor i njihovog odnosa s upotrebom kognitivnog oru\u0111a. Tako, kinesteti\u010dko osjetilo vr\u0161i i integraciju vizualnih, auditivnih i olfaktivnih opa\u017eaja. Pokret, kretanje utje\u010de na razvoj kore velikog mozga, odnosno inteligencije. Senzorna integracija igra izuzetno va\u017enu ulogu u kognitivnom razvoju, naro\u010dito u ranom djetinjstvu. Funkcionalno snimanje mozga je pokazalo kompleksnu ulogu osjeta u vizualnoj pa\u017enji, i motorici. Nau\u010dnici su konstatirali da primarni senzorni putovi nisu samo pode\u0161eni za preno\u0161enje opa\u017eajnih impulsa, ve\u0107 da omogu\u0107avaju i suptilna prilago\u0111avanja, anticipaciju, pa\u017enju ili budnost i integrirani su tako da daju uobli\u010denu, cjelovitu impresiju svijeta. U po\u010detku su bihevioralna istra\u017eivanja identificirala intermodalne veze izme\u0111u vizualnih i taktilnih stimulusa. Prou\u010davanja funkcionalnih snimaka mozga su pokazala kako jedan tip senzornog stimulusa (na primjer, kontakt) aktivira drugi senzorni sektor u mozgu. Druge studije su pokazale da je primjena nekog taktilnog stimulusa na ruci subjekta olak\u0161ava pa\u017enju za vizualne ili auditivne stimuluse. Motri\u010dka planifikacija i senzorne retroakcije za vrijeme motori\u010dkih radnji tako\u0111er ovise o mnogim senzornim sustavima. Kada senzorni sustavi pravilno funkcioniraju, ta intermodalnost pobolj\u0161ava na\u0161e odgovore u interakciji s okru\u017eenjem. Me\u0111utim, kada senzorni sustavi nisu dovoljno ili su previ\u0161e aktivni (senzorni deficit), pa\u017enja je onda neadekvatno usmjerena i raspore\u0111ena. Kada su senzorna integracija, pa\u017enja i motri\u010dka planifikacija ozbiljno disfunkcionalne, osobe se mogu osje\u0107ati dezorijentirane ili bez ravnote\u017ee \u2013 kao da se ne osje\u0107aju udobno u svom tijelu. To ima dalekose\u017ean utjecaj na koncentraciju, u\u010denje, prilago\u0111avanje na okru\u017eenje i socijalizaciju.<a name=\"_ftnref145\"><\/a><a href=\"#_ftn145\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prethodna elaboracija imala je za cilj odgovoriti na pitanje s po\u010detka teksta: \u0161to je ono realno do kojeg nam je stalo, a \u0161to do\u017eivljavamo kao ugro\u017eeno pipcima virtualnog? Na \u010demu temeljimo <i>princip realnosti<\/i>? Odgovorili smo da je fundamentalna, izvorna, neprelazna i neprekora\u010diva realnost konkretno, pojedina\u010dno tjelesno, \u010dulno bi\u0107e. Va\u017ean dio iskustva jedinstvene veze s mojim tijelom kao cjelinom je sinergisti\u010dka struktura koja obuhva\u0107a i objedinjuje organe opa\u017eaju\u0107eg tijela. To nas navodi da obrnemo \u010duveni Descartesov iskaz \u201eMislim, dakle postojim\u201c, u \u201ePostojim (tjelesno), dakle mislim&#8230;. saznajem, otkrivam, stvaram filozofske idealisti\u010dke, sustave, teorije kojima tijelo i materiju progla\u0161avam konstrukcijama uma ili iluzijama, stvaram strojeve posredstvom kojih kreiram virtualne svjetove. Ali za\u0161to je to relevantno za umjetnost, za stvarala\u0161tvo? Zar beskona\u010dne varijacije i mogu\u0107nosti kreiranja virtualnih svjetova nisu najbolje svjedo\u010danstvo o \u010dovjekovim stvarala\u010dkim mo\u0107ima? Da, ali samo onda kada im prethodi konkretno, realno iskustvo, tjelesni do\u017eivljaj sebe i svijeta. Kako isti\u010de Vasseleu, \u201emo\u017eemo u potpunosti iskusiti virtualno, taj osje\u0107aj bestjelesnosti <i>samo zato<\/i> \u0161to smo utjelovljeni\u201c. (Vasseleu, 1994: 160). Za umjetnika je tjelesnost (vidjeli smo da pod tijelom ne mislimo samo na somu, ve\u0107 i na duh) senzorno iskustvo, kao \u017eivljena, jedinstvena inkarnacija (intimnost, ukorijenjenost, dubina) i participacija (otvorenost ka, intencija) u svijetu materije i formi, fundament i svrha stvarala\u010dke produkcije. Svejedno u kojem mediju stvarao, bio on slikar, muzi\u010dar ili pjesnik.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uzmimo primjer slikarstva. Pojam vizibilnosti koji se javio kao potreba da se vi\u0111enom da dublji zna\u010daj, upravo te\u017ei obuhvatiti cjelokupnost jednog umjetni\u010dkog djela jer pretpostavlja slojevitost, dubinu koja je iza vi\u0111enog i koja uklju\u010duje tuma\u010denje (\u010ditanje) jezika slike i primarno je metafori\u010dkog karaktera. \u010culno vi\u0111enje se produ\u017eava duhovnim, koje povratno djeluje na dublje, diferenciranije, tananije i svestranije opa\u017eanje. Jer umjetni\u010dko djelo nikada nije gotov, svr\u0161eni \u010din, ve\u0107 uobli\u010dena cjelina koja se nadogra\u0111uje svakim novim opa\u017eajem, kao \u0161to unutar sebe sa\u017eima i sve napore tijekom stvaranja. Tako je u drevnim vremenima umjetnik u procesu stvarala\u0161tva sudjelovao u obradi sirovih minerala i ostalih prirodnih materijala kako bi grubu materiju pretvorio u najfiniji pigment a potom, kroz vid taktilne inicijacije, zapo\u010deo proces opredme\u0107ivanja ideje i to primarno sakralnog karaktera. Umjetnik je bio <i>uomo universalis<\/i> jer je posjedovao znanja iz umjetnosti, kemije, fizike i teologije te je putem misti\u010dkog sjedinjavanja s bogom, podra\u017eavao njegovo djelo, preobra\u017eavaju\u0107i prirodu i svrstavaju\u0107i je u precizan idejni poredak. Preobra\u017eavaju\u0107i materijale koje je koristio u stvaranju boja, veziva i lakova, u\u010denik (\u0161egrt) prolazio je put vlastitog preobra\u017eaja i postajao majstor. Predvorje stvarala\u0161tva, tako je uvijek bilo povezano s upoznavanjem prirode, ispitivanjem materije, a time i ispitivanjem vlastitog bi\u0107a. U srednjovjekovnom slikarstvu <i>Erminije<\/i> (priru\u010dnici) su uklju\u010divali i postupak za izobrazbu lika svetitelja koji je uvijek podrazumijevao podslikavanje od tamnih k svjetlijim tonovima, odnosno proces poznat kao <i>slikanje iz tame k svjetlosti<\/i>, \u0161to podjednako ukazuje na proces preobra\u017eavanja i ulazak iz nepoznatog, mra\u010dnog i skrivenog u eshaton. O vezi s prirodom i o poznavanju svojstava pojedina\u010dnih pigmenata, smola i veziva, govori i simbioza izme\u0111u slikarskog umije\u0107a i tehnika, i ljekovitosti. U srednjovjekovnim medicinskim priru\u010dnicima, brojne supstance koje su se koristile za pripremanje boja podjednako su se koristile i u lije\u010denju, o \u010demu govore vrlo precizne upute.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U knji\u017eevnosti, za Shakespeareov promatra\u010dki dar (\u0161to zna\u010di za njegovu \u010dulnu, opa\u017eajnu osjetljivost i tananost), Bill Brayson<a name=\"_ftnref146\"><\/a><a href=\"#_ftn146\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ka\u017ee: \u201eJedna od najzna\u010dajnijih odlika Shakespeareove umjetnosti je dodir stvarnog. Kao i kod bilo kojeg drugog pisca \u010diji je glas zanijemio, a tijelo odavno pre\u0161lo u prah, sve \u0161to ostane jesu rije\u010di na papiru, ali i prije nego \u0161to nadareni glumac o\u017eivi Shakespeareove rije\u010di, u njima postoji jasna prisutnost stvarnog, pro\u017eivljenog iskustva. Pjesnik koji primijeti da je gonjeni uzdrhtali zec \u2018rosom umiven\u2019 ili koji uspore\u0111uje svoj ukaljani ugled s \u2018bojad\u017eijskim djelom\u2019, pisac kod kojega mu\u017e ka\u017ee \u017eeni da je torbica \u2018na stolu prekrivenim turskom tapiserijom\u2019 ili onaj \u010diji je princ zapamtio da mu siroma\u0161ni dru\u017ebenik ima samo dva para svilenih \u010darapa, od kojih je jedan u boji kajsije \u2013 takav je umjetnik bio neuobi\u010dajeno otvoren za svijet i otkrio je na\u010din da dozvoli svijetu da u\u0111e u njegova djela.\u201d <a name=\"_ftnref147\"><\/a><a href=\"#_ftn147\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Knji\u017eevnici i poete nam do\u010daravaju svoje bogate opa\u017eajne do\u017eivljaje, oboga\u0107uju\u0107i na\u0161u opa\u017eajnost i \u010dulno iskustvo svijeta. Ali kako bi bili u stanju da to rade, kako bi uop\u0107e bili umjetnici, stvaraoci, oni i sami njeguju, usavr\u0161avaju i osvje\u0161\u0107uju svoju utjelovljenost. Na osnovi intenziviranog generaliziranog iskustva i kreativnog opa\u017eanja dolazi do nadahnu\u0107a i kreacije. (Kva\u0161\u010dev, 1976). Slikari, muzi\u010dari, arhitekti, knji\u017eevnici ne obrazuju i ne razvijaju samo \u010dulne kanale dominantne u njihovoj posebnoj umjetnosti. Oni svim \u010dulima, svestranim dodirom sa stvarno\u0161\u0107u i s drugim umjetnostima dolaze do svojih ideja i nadahnu\u0107a. Autor <i>Konstantinovog raskr\u0161\u0107a<\/i>, Dejan Stojiljkovi\u0107, na primjer, rekao je u jednom intervjuu da pi\u0161e samo uz odre\u0111enu muziku, jer ga ona stavlja u raspolo\u017eenje pogodno za kreativnost.<a name=\"_ftnref148\"><\/a><a href=\"#_ftn148\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zanimljivo je i da veliki znanstvenici, matemati\u010dari, fizi\u010dari govore o zna\u010daju koji umjetnosti, ali i druge \u010dulne stimulacije, kao \u0161to je \u0161etnja u prirodi (gdje su zaposlena sva osjetila) imaju u njihovom stvarala\u010dkom pregnu\u0107u. To nas i ne treba \u010duditi, jer se cjelokupno mi\u0161ljenje nu\u017eno zasniva na opa\u017eajnim predstavama i, obrnuto, u skladu sa shva\u0107anjem tijela kao jedinstva some i duha, cjelokupno aktivno opa\u017eanje obuhva\u0107a mi\u0161ljenje. Zato i jest od klju\u010dnog zna\u010daja, kako isti\u010de Arnheim, njegovati i obrazovati opa\u017eajnu osnovu mi\u0161ljenja. (Arnheim, 2003). Opa\u017eanje je ve\u0107, samo po sebi, inteligentna aktivnost, a misao se ne mo\u017ee nikada iskorijeniti iz opa\u017eajne \u201euzemljenosti\u201d. To zna\u010di da \u010dulno, opa\u017eajno siroma\u0161tvo, neuposlenost i atrofija nekih osjetila, nepotpun, reduciran do\u017eivljaj vlastite utjelovljenosti, utje\u010de i na osiroma\u0161enje kognitivnih (ali i afektivnih) funkcija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U svojoj rehabilitaciji ontolo\u0161kog realizma, odnosno ontologije tijela Gabriel Marcel iznosi egzistencijalnu afirmaciju (koja podsje\u0107a na Heideggera) po kojoj je \u201eJa postojim\u201c obuhva\u0107eno tvrdnjom \u201euniverzum postoji\u201c jer \u201estvarno pripadam svemu \u0161to je egzistencija \u2013 svijetu koji je moj i \u010dije je sredi\u0161te moje tijelo.\u201c(Marcel,1934:249) Tjelesnost je dodir, susret, pro\u017eimanje sa ploti svijeta. Idu\u0107i dalje od ge\u0161taltisti\u010dkog na\u010dela izomorfizma koje utvr\u0111uje postojanje sli\u010dnosti izme\u0111u ge\u0161talt principa i aktivnosti mozga prilikom opa\u017eanja, odnosno sli\u010dnosti izme\u0111u struktura koje organiziraju opa\u017eanje, mi\u0161ljenje i tuma\u010denje, Maslow postulira postojanje izomorfizma izme\u0111u ljudskog bi\u0107a i prirode. Svoj postulat zasniva na tome da je \u010dovjek dio prirode, a ne neko njoj strano, izvana nakalemljeno tijelo, te je logi\u010dno pretpostaviti sklad izme\u0111u njih. Da nema sli\u010dnosti i odre\u0111ene uskla\u0111enosti izme\u0111u \u010dovjekove konstitucije i konstitucije prirode, ne bi bilo mogu\u0107e saznavati, predvi\u0111ati i utjecati na prirodne pojave. Jednom rije\u010dju, interakcija izme\u0111u \u010dovjeka i prirode ne bi bila mogu\u0107a. (Maslow, 2001)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010covjekov um funkcionira po principu analogija i na taj na\u010din sebi predstavlja i tuma\u010di svijet koji ga okru\u017euje. S obzirom na to da predstave dobivene putem osjetila preslikavaju dio osobina objekta ili doga\u0111aja na koji se odnose, princip asocijativnosti, odnosno princip po kojem jedan tip forme uvijek tra\u017ei sebi analogan ili suprotan lik, na\u010din je putem kojeg \u010dovjek od najstarijih vremena spoznaje i uspostavlja vezu izme\u0111u vanjskog i unutra\u0161njeg svijeta. Arnheim je polaze\u0107i od pretpostavke da je \u010dovjek <i>centri\u010dno bi\u0107e<\/i> koje promatra svijet oko sebe nastanjen sekundarnim stvarima, utvrdio da je ovaj na\u010din shva\u0107anja svijeta prisutan i u umjetnosti. (Arnheim, 2003). Ishodi\u0161te metafore i simbola (a sam jezik je ve\u0107 metafori\u010dan i simboli\u010dan) u samoj je na\u0161oj tjelesnosti, u \u010dulnoj, opa\u017eajnoj i prostorno-vremenskoj dimenziji ljudske egzistencije. Metafori\u010dko mapiranje je zasnovano na tjelesnom iskustvu. Drugim rije\u010dima, metafore, simboli i zna\u010denja izranjaju iz neurofiziolo\u0161kih sustava na\u0161ih pet osjetila: vizualnog, auditivnog, olfaktivnog, gustativnog, taktilnog i somatosenzornog (Milivojevi\u0107, 2011). Ukorijenjenost u svim \u010dulima \u010dije me\u0111udjelovanje i objedinjenost u osje\u0107anju vlastitog tijela, tvore integralno iskustvo. Konkretno, cjelovito senzorno i osje\u0107ajno iskustvo nalazi svoj sublimirani izraz u umjetnosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Me\u0111utim, medijska, odnosno virtualna realnost, isklju\u010divo je audiovizualna, s dominacijom vizualnog. Ostali osjetilni sustavi ostaju nestimulirani i nezaposleni. Podsje\u0107amo da se radi o tri ostala eksteroceptivna osjetila: pored vida i sluha, to su dodir, miris i okus; o interoceptivnom sustavu (informacije koje dobivamo iz viscere) i o propriocepciji, koja nam omogu\u0107uje informacije iz mi\u0161i\u0107a i na taj na\u010din mi\u0161i\u0107nu svijest i osje\u0107aj ravnote\u017ee. Tako\u0111er, vrijedi podsjetiti da je propriocepcija fundamentalna za formiranje na\u0161e tjelesne slike, \u201euzemljenost\u201c u svijetu. Ako znamo da prvobitno oblikovanje, oboga\u0107ivanje i istan\u010dano diferenciranje iskustva u razvoju pojedinca duguju svim \u010dulnim funkcionalnim sustavima i njihovom uskla\u0111enom sudjelovanju; zatim i da intelektualni, emocionalni, socijalni razvoj, ali i razvoj kreativnih potencijala individue, po\u010diva na \u0161to bogatijoj i integriranijoj opa\u017eajno-osjetnoj osnovi, imamo razloga brinuti se za mogu\u0107e posljedice redukcije dodira sa stvarno\u0161\u0107u, za optimalan i kreativan razvoj ljudske li\u010dnosti, na samo dva dominantna osjetila: vid i sluh.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stvarala\u010dko opa\u017eanje, svestrana, izo\u0161trena, intenzivna \u010dulna percepcija i prisutnost u svijetu, primaran je proces i uvjet od kojeg ovise sve druge kreativne komponente. Winnicott definira kreativnost kao na\u010din percepcije (Marcel bi dodao participacije ili ukorijenjenosti u svijetu) i op\u0107eg pristupa jedne osobe vanjskom svijetu. Kreativna percepcija \u010dini ovaj svijet i sam subjekt percepcije, interesantnim, poticajnim, <i>stvarnim<\/i> i pru\u017ea \u010dovjeku osje\u0107aj da je vrijedno \u017eivjeti i stvarati.(Winnicott, 2000) Samo inkarnirani subjekt, prisutan i otvoren svijetu i drugima svim svojim, unutra\u0161njim i vanjskim, \u010dulima mo\u017ee biti kreativan. Suprotan pristup vanjskoj realnosti je \u010disto prilago\u0111avanje. Tada je percepcija potpuno pragmati\u010dna i naj\u010de\u0161\u0107e indiferentna prema svom bogatstvu dra\u017ei koje nemaju neposrednu prakti\u010dnu i upotrebnu vrijednost. Takav su\u017een, ograni\u010den i osiroma\u0161en odnos prema svijetu kod \u010dovjeka stvara osje\u0107aj praznine, dosade, depresivnosti i krnjeg postojanja. \u0160to je pojedinac tjelesno, \u010dulno, opa\u017eajno otvoreniji i senzibilniji, u intenzivnijem dodiru i dijalogu sa svime \u0161to ga okru\u017euje, to je prisutniji u stvarnosti. Drugim rije\u010dima, to je i sam stvarniji.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Civilizacijska nelagoda koja proistje\u010de iz ekstremne tehniciziranosti, koja doprinosi otu\u0111enju od prirode u sebi i izvan sebe, od tjelesnosti kao izvornog<i> neksusa<\/i> koji nas povezuje sa sobom, drugim bi\u0107ima, kozmosom, odra\u017eava se i u sve grozni\u010davijem traganju za obnovom izvornosti i jedinstva tijela (osjetila) i duha, putem raznih alternativnih aktivnosti, kao \u0161to su akupunktura, isto\u010dnja\u010dke vje\u0161tine (joga, aikido, kung-fu), art-terapija, terapija dodirom, energetskih terapija (reiki, bioeneregija) i sl. Istovremeno s usavr\u0161avanjem tehnolo\u0161kih pomagala, proteza, amplifikatora osjetila i virtualizacijom, raste vitalna potreba za ponovnim povezivanjem sa <i>stvarno\u0161\u0107u<\/i>, nostalgija za dodirom sa drugima i sa prirodom.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn139\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn139\"><\/a><a href=\"#_ftnref139\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Coulmas, C. <i>M\u00e9taphores des cinq sens dans l\u2019imaginaire occidental<\/i>, <a href=\"http:\/\/www.corinna-coulmas.eu\/metaphores-des-cinq-sens-dans-l-imaginaire-occidental.html\"><strong>http:\/\/www.corinna-coulmas.eu\/metaphores-des-cinq-sens-dans-l-imaginaire-occidental.html <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn140\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn140\"><\/a><a href=\"#_ftnref140\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Harun Yahya, <i>La mati\u00e8re &#8211; l\u2019autre nom de l\u2019illusion, <\/i><a href=\"http:\/\/harunyahya.fr\/fr\/works\/4737\/la-matiere-l\u2019autre-nom-de-l\u2019illusion\"><strong>http:\/\/harunyahya.fr\/fr\/works\/4737\/la-matiere-l\u2019autre-nom-de-l\u2019illusion <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn141\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn141\"><\/a><a href=\"#_ftnref141\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Dio o tjelesnoj psihoterapiji je preuzet iz istoimenog \u010dlanka na stranici Udru\u017eenja tjelesnih psihoterapeuta Srbije: <a href=\"http:\/\/www.tepsyntesis.org.yu\/psihoterapija.html\"><strong>http:\/\/www.tepsyntesis.org.yu\/psihoterapija.html <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn142\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn142\"><\/a><a href=\"#_ftnref142\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; <a href=\"http:\/\/www.tepsyntesis.org.yu\/psihoterapija.html\"><strong>http:\/\/www.tepsyntesis.org.yu\/psihoterapija.html <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn143\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn143\"><\/a><a href=\"#_ftnref143\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Richardson, I.and Harper, C.,Murdoch University, \u201e <a href=\"http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/2no2\/Papers\/Ingrid%20Richardson&amp;Carly%20Harper.htm\"><strong>Corporeal Virtuality: The Impossibility of a Fleshless Ontology<\/strong><\/a><em>\u201d<\/em> <a href=\"http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/2no2\/Papers\/Ingrid\"><strong>http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/2no2\/Papers\/Ingrid Richardson&amp;Carly Harper.htm<\/strong><\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn144\"><\/a><a href=\"#_ftnref144\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Coulmas, C. M\u00e9taphores des cinq sens dans l\u2019imaginaire occidental, <a href=\"http:\/\/www.corinna-coulmas.eu\/metaphores-des-cinq-sens-dans-l-imaginaire-occidental.html\"><strong>http:\/\/www.corinna-coulmas.eu\/metaphores-des-cinq-sens-dans-l-imaginaire-occidental.html <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn145\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn145\"><\/a><a href=\"#_ftnref145\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Podaci o rezultatima istra\u017eivanja, navedeni u ovom pasusu uzeti su iz Fernette, E. <i>Sensory Integration- Current Concepts &amp; Practical Implications<\/i>,na <a href=\"http:\/\/www.desarrollandomentes.com\/curso\/docs\/SensoryIntegration.pdf\"> <strong>http:\/\/www.desarrollandomentes.com\/curso\/docs\/SensoryIntegration.pdf <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn146\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn146\"><\/a><a href=\"#_ftnref146\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Brajson, B. \u0160ekspir Laguna, Beograd, 2010, predgovor, dostupan na <a href=\"http:\/\/www.portalibris.co.rs\/KnjigePDF\/Sekspir-pog01.pdf\"><strong>http:\/\/www.portalibris.co.rs\/KnjigePDF\/Sekspir-pog01.pdf <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn147\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn147\"><\/a><a href=\"#_ftnref147\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Brajson, B. Predgovor knjizi \u201e\u0160ekspir\u201c, <a href=\"http:\/\/www.portalibris.co.rs\/KnjigePDF\/&lt;b&gt;Sekspir&lt;\/b&gt;-pog01.pdf\"><strong>www.portalibris.co.rs\/KnjigePDF\/<strong>Sekspir<\/strong>-pog01.pdf <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn148\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn148\"><\/a><a href=\"#_ftnref148\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp; Meni je, na primjer, muzika jako bitna i kad radim i kad se odmaram. Odrastao sam uz kvalitetnu muziku koja se ra\u0111ala osamdesetih. Sva moja proza je pro\u017eeta muzikom. \u010cesto mi, pri pisanju, muzika podi\u017ee nivo osje\u0107anja. Sad pi\u0161em o nekim scenama srednjovjekovnih bitaka i slu\u0161am grupu koja svira epski rock-and-roll. To me inspirira&#8230;&nbsp;\u00bb Intervju vodio Slavko Tro\u0161elj,objavljeno: 12\/12\/2010 na <a href=\"http:\/\/www.politika.rs\/rubrike\/spektar\/zivot-i-stil\/Zivim-punim-plucima.lt.html\"> <strong>http:\/\/www.politika.rs\/rubrike\/spektar\/zivot-i-stil\/Zivim-punim-plucima.lt.html <\/strong><\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ackerman,D. <i>A natural History of the Senses<\/i>, Knopf Doubleday Publishing Group, New York, 1991.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Anzieu, D. <a href=\"http:\/\/fr.wikipedia.org\/wiki\/Le_Moi_Peau\">Le Moi Peau<\/a>, \u00c9d. Dunod, Paris, 1995.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Arnhajm, R. <i>Novi eseji o psihologiji umjetnosti<\/i>, SKC Beograd, Knji\u017eara i Univerzitet umjetnosti u Beogradu, 2003.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bojanin, S. <i>Tajna \u0161kole<\/i>, izd. Bojanin &amp; Mi\u0107i\u0107, 2002.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Brajson, B.<i> \u0160ekspir<\/i>, Laguna, Beograd, 2010, Predgovor dostupan na: <a href=\"http:\/\/www.portalibris.co.rs\/KnjigePDF\/Sekspir-pog01.pdf\">www.portalibris.co.rs\/KnjigePDF\/Sekspir-pog01.pdf<\/a>, konsultovan 28.08.2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Coulmas, C. <i>M\u00e9taphores des cinq sens dans l\u2019imaginaire occidental<\/i>, <a href=\"http:\/\/www.corinna-coulmas.eu\/metaphores-des-cinq-sens-dans-l-imaginaire-occidental.html\">http:\/\/www.corinna-coulmas.eu\/metaphores-des-cinq-sens-dans-l-imaginaire-occidental.html<\/a> , konsultovan 11.06.2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Fernette, E. \u201eSensory Integration- Current Concepts &amp; Practical Implications\u201c,<a href=\"http:\/\/www.desarrollandomentes.com\/curso\/docs\/SensoryIntegration.pdf\">http:\/\/www.desarrollandomentes.com\/curso\/docs\/SensoryIntegration.pdf<\/a>, konsultovan 23.06.2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gibson, W. <i>Neuromancer<\/i>, Ace, 1986.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heim, M. <i>The Metaphysics of Virtual Reality<\/i><i>,<\/i> Oxford University Press, 1993.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Henry, M. <i>Incarnation \u2013 une philosophie de la chair<\/i>, Seuil, Paris, 2000.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kirby, V. <i>Telling Flesh: The Substance of the Corporeal.<\/i> New York: Routledge, 1997.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kva\u0161\u010dev, R. <i>Psihologija stvarala\u0161tva<\/i>, ICS, Beograd, 1976.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lipovecki, \u017d. <i>Paradoksalna sre\u0107a &#8211; ogled o hiperpotro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu<\/i>, IKZS, Sremski Karlovci-Novi Sad, 2008.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marcel, G. <i>Etre et avoir<\/i>, Aubier, 1934.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marcel, G.: <i>Position et approches concr\u00e8tes du myst\u00e8re ontologique<\/i>, Nauwelers Louvain; Vrin Paris, 1949.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Maslov, A. <i>O \u017eivotnim vrednostima<\/i>, \u017darko Albulj, Beograd, 2001.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Merleau-Ponty, M.<i>Le Visible et l\u2019invisible<\/i>, Cl. Lefort, Gallimard, Paris, 1964.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Milivojevi\u0107, T. \u201eMo\u0107 metafore\u201c, Godi\u0161njak Fakulteta za kulturu i medije, br. 3. str. 61-79. Megatrend univerzitet, Beograd, 2011.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prini, P. <i>Gabriel Marcel<\/i>, Ed. Economica, 1984.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Richardson, I. \u201eLatour and Merleau-Ponty: Bodies, Tools and Technocultural Agency.\u201c Paper presented at <i>Technology as Culture Network Conference<\/i> (Technobodies: Agents, Networks, Affects), UWS Nepean Parramatta Campus, NSW, Australia, September 1999. <a href=\"http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/vol0202\/ingridrichardson.html\">http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/vol0202\/ingridrichardson.html<\/a>, konsultovano 30.06.2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Richardson, I. and Harper, C., <a href=\"http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/2no2\/Papers\/Ingrid%20Richardson&amp;Carly%20Harper.htm\">Corporeal Virtuality: The Impossibility of a Fleshless Ontology<\/a> <a href=\"http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/2no2\/Papers\/Ingrid%20Richardson%20&amp;%20Carly%20Harper.htm\">http:\/\/people.brunel.ac.uk\/bst\/2no2\/Papers\/Ingrid Richardson &amp; Carly Harper.htm<\/a> , konsultovan 20.05.2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tro\u0161elj,S. \u201e\u017divim punim plu\u0107ima\u201c, intervju sa Dejanom Stojiljkovi\u0107em, Politikin Kulturni dodatak, <a href=\"http:\/\/www.politika.rs\/rubrike\/spektar\/zivot-i-stil\/Zivim-punim-plucima.lt.html\">http:\/\/www.politika.rs\/rubrike\/spektar\/zivot-i-stil\/Zivim-punim-plucima.lt.html<\/a>, postavljeno 12\/12\/2010.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vasseleu, C. \u201eVirtual Bodies\/Virtual Worlds\u201c&#8217; <i>AFS<\/i> 19, 1994. pp. 155-169.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vinikot, D. <i>Igranje i stvarnost<\/i>, Zavod za ud\u017ebenike, Beograd, 2000.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Yahya, H. <i>La mati\u00e8re &#8211; l\u2019autre nom de l\u2019illusion, <\/i>dostupno u pdf formatu na <a href=\"http:\/\/harunyahya.fr\/fr\/works\/4737\/la-matiere-l'autre-nom-de-l'illusion\">http:\/\/harunyahya.fr\/fr\/works\/4737\/la-matiere-l\u2019autre-nom-de-l\u2019illusion<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Corporeity and Virtual<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The center of consciousness of one\u2019s existence and the existence of all other things and phenomena, is the experience of one\u2019s own body. The interaction of all sensory systems and their unification in the unique, concrete awareness of one\u2019s self and the world; form the integral experience, which finds its sublimated expression in art. Analogies, metaphors, symbols, meanings and cognition emerge from the neurophysiological systems of all our senses. However, the media virtual reality is audiovisual, with visual predominance. The other exteroceptive (touch, smell and taste), as well as interoceptive (visceral) and proprioceptive senses (information from muscles, sense of grounding) remain unstimulated and unemployed. Knowing that the formation and differentiation of experience, therefore development of creative potential is based on the richness and varietyof one\u2019s perceptual and sensory basis, we\u2019ll try to ifigure out the possible consequences of the reduction of our sensory experienceto two dominant senses: sight and hearing.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>corporeity, senses, virtuality, reality, incarnation, participation.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres09\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#19 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 178:316.259<br \/> Prethodno priop\u0107enje<br \/>Preliminary communication<br \/>\nPrimljeno: 15.7.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Ivana Greguric<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Visoka poslovna \u0161kola, Zagreb<br \/>\nibanez_ivana@yahoo.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Novi mediji i kiborgizirano tijelo kao prostor umjetnosti transhumanizma<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Ivana Greguric - Novi mediji i kiborgizirano tijelo kao prostor umjetnosti transhumanizma.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (482 KB), Hrvatski, Str. 350 &#8211; 364<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Novo odre\u0111enje \u010dovjeka u transhumanizmu kroz te\u017enju za transcendiranjem prirodno \u2013 ljudskog prisutno je i u samoj umjetnosti transhumanizma koja koristi \u010dovjekovo tijelo, nove medije, znanost i tehniku u stvaranju posthumane umjetni\u010dke slike \u010dovjeka. Preoblikovanje ljudskog tijela s ciljem nadila\u017eenja njegovih prirodnih mogu\u0107nosti postaje inspiracija i uto\u010di\u0161te umjetnika.<br \/> Stari atelijer umjetnika zamijenjen je \u00bblaboratorijem umjetnosti\u00ab koji koristi mo\u0107 robotike, novih medija, i medicinske zahvate na tijelu \u010dovjeka kao izra\u017eajna sredstva umjetnosti. Tijelo je shva\u0107eno kao medij u kojem se odre\u0111eni podaci mogu mijenjati. Razlog ovih nastojanja umjetnici vide u propitivanju granica izdr\u017eljivosti vlastitog tijela, njegova pobolj\u0161anja, dematerijalizacije i izgradnje mnogostrukih identiteta u virtualnoj stvarnosti. Transhumanisti\u010dka umjetni\u010dka slika svijeta u kojoj je prirodni \u010dovjek zamijenjen \u00bbkibor\u0161kom skulpturom\u00ab pridonosi s jedne strane, etabliranju transhumane slike \u010dovjeka u budu\u0107nosti, ali istovremeno ukazuje i na mogu\u0107e implikacije transhumanisti\u010dkog pristupa ljudskom tijelu. Vjerujemo u to, da se mogu, u ovo jo\u0161 dostatno vrijeme, otvoriti rasprave o eti\u010dnosti ovog pristupa.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>etika, kiborg, novi mediji, pobolj\u0161anje, umjetnost, transhumanizam.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>1. Uvod<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p align=\"right\">\u00bb<em>Novi mediji nisu most izme\u0111u \u010dovjeka i prirode: oni su priroda.<\/em> \u00ab<\/p>\n<p align=\"right\">Marshall McLuhan, 1969.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nedvojbeno je da tehnika, kao na\u010din \u017eivota, i novi mediji oblikuju na\u0161u kulturu i na\u0161u umjetnost. Teoreti\u010dar medija Marshall McLuhan razumio je medije i tehniku kao produ\u017eetak \u010dovjeka \u2013 pro\u0161irenje njegovih mogu\u0107nosti: \u00bbKota\u010d je produ\u017eetak noge (stopala), knjiga je produ\u017eetak oka, odje\u0107a produ\u017eetak ko\u017ee, elektronski mediji su produ\u017eetak sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava\u00ab.<a name=\"_ftnref149\"><\/a><a href=\"#_ftn149\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u010covjek je danas razvio \u00bbprodu\u017eetke\u00ab za sve one prigode za koje je do tada koristio svoje tijelo. Mehani\u010dko doba je \u00bbprodu\u017eilo\u00ab organe, a elektri\u010dno \u00bbprodu\u017euje\u00ab sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav. Prema njegovom mi\u0161ljenju, elektri\u010dna tehnologija prote\u017ee se na sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav gdje je \u00bbpoja\u010danje podno\u0161ljivo od strane \u017eiv\u010danog sustava samo kroz utrnulost ili blokiranje percepcije\u00ab.<a name=\"_ftnref150\"><\/a><a href=\"#_ftn150\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Taj proces koji prati svako pro\u0161irenje medija, McLuhan naziva \u00bbautoamputacija\u00ab. McLuhan smatra da svaki novi medij, odnosno, svaka nova tehnika stvara novo okru\u017eenje. \u00bb\u010cim tehnika pro\u0161iri neko od na\u0161ih \u010dula kultura se preoblikuje u mjeri u kojoj se nova tehnika koristi.\u00ab <a name=\"_ftnref151\"><\/a><a href=\"#_ftn151\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mediji i tehnika postaju svojevrsna proteza<a name=\"_ftnref152\"><\/a><a href=\"#_ftn152\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u010dovjeka, njegov produ\u017eetak pomo\u0107u kojeg postaje sve bli\u017ei vidokrugu tehnike. U tom kontekstu promi\u0161ljanje suvremene antropologije \u010dovjeka, tj. njegove biti postaje nerazdvojno od pitanja o biti tehnike.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tijelo se danas mo\u017ee produ\u017eiti i preoblikovati na dva na\u010dina: tehni\u010dkim sredstvima koja \u010dovjekovo tijelo produ\u017euju i preoblikuju u realnom svijetu i putem medija (Interneta) koji tijelo dematerijalizira i beskona\u010dno produ\u017euje (preoblikuje)u virtualnom prostoru. U oba slu\u010daja, \u010dovjek se nalazi u rascjepu izme\u0111u organske prirode i umjetno stvorene prirode &#8211; tehnike. On sve vi\u0161e postaje \u00bbtehnolo\u0161ka proteza svoje kopije\u00ab, ostatak nekada\u0161njeg \u010dovjeka, polu\u017eivi entitet koji \u017eivi samo uz pomo\u0107 tehnike.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pod utjecajem novih tehnologija i na njima utemeljenih novih medija dogodio se radikalni obrat i u umjetni\u010dkom na\u010dinu izra\u017eavanja. Transhumanisti\u010dkom umjetni\u010dkom produkcijom \u010dovjeku se mijenja izgled, namjena, oblik tijela i struktura. Povezan s razli\u010ditim napravama on se prikazuje kao hibridno bi\u0107e koje gubi svoju povijesnu ulogu i postaje sposobno samo za unaprijed programirane funkcije koje ga udaljuju od na\u0161eg \u00bbmudrog pretka\u00ab. Umjetni\u010dki projekti transhumanizma nalikuju na uratke iz tehni\u010dkih laboratorija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>2.<\/strong> <strong>Postljudsko i (re)produkcija \u010dovjeka u ra\u010dunalu \u2013 \u010covjek bez tijela <\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"> \u00bbFilozof kiberprostora\u00ab M. Heim dr\u017ei da je \u00bbsa svojim virtualnim okru\u017eenjem i simuliranim svjetovima, kiberprostor metafizi\u010dki laboratorij, oru\u0111e za prou\u010davanje na\u0161eg osjeta za realnost.\u00bb<a name=\"_ftnref153\"><\/a><a href=\"#_ftn153\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sherry Turkle smatra da nas ra\u010dunalo &nbsp; vodi preko svijeta snova i omogu\u0107ava kontemplaciju mentalnog \u017eivota koji egzistira odvojeno od tijela. Ra\u010dunalo je \u00bbevokativni objekt koji se nalazi izme\u0111u \u017eivog i ne\u017eivog svijeta.\u00ab<a name=\"_ftnref154\"><\/a><a href=\"#_ftn154\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Pomo\u0107u njega se granice izme\u0111u kategorija \u017eiv vs. ne\u017eiv odnose na interakciju \u010dovjeka i stroja koji se sve vi\u0161e pro\u017eimaju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Interaktivnost i apsolutna brzina Interneta doveli su do \u00bbinvencije perspektive stvarnog vremena (real time) koja nadilazi u va\u017enosti perspektivu stvarnog prostora (real space) (&#8230;)\u00ab.<a name=\"_ftnref155\"><\/a><a href=\"#_ftn155\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Nestajanjem granica izme\u0111u \u010dovjeka\/stroja, prirodnog\/umjetnog, mogli bismo u\u0107i u posthumani svijet \u00bbbez kontrole, gdje \u0107e na\u0161e \u017eelje biti podre\u0111ene sistemu.\u00ab <a name=\"_ftnref156\"><\/a><a href=\"#_ftn156\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00bbObe\u0107anje kibor\u0161kih znanja bilo je to da \u0107e kompjuter pomo\u0107i u postizanju centralizirane komande&#8230; <a name=\"_ftnref157\"><\/a><a href=\"#_ftn157\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i sve do skorijeg vremena bilo je vrlo te\u0161ko zamisliti bilo koji oblik racionalnosti (algoritmi\u010dke ili ne) koja ne bi bila centralizirana, hijerarhizirana i u stalnom strahu od gubljenja \u201etop-down\u201c nadzora. To je glavni razlog zbog kojeg je mno\u0161tvo \u201efin-de-siecle\u201c eskapada o demokratskom potencijalu kompjutera i interneta tako bizarna i tako bolesno besmislena.\u00ab<a name=\"_ftnref158\"><\/a><a href=\"#_ftn158\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Korisnici virtualne stvarnosti imaju utvarni osje\u0107aj da se bez tijela kre\u0107u kroz virtualno okru\u017eenje. <a name=\"_ftnref159\"><\/a><a href=\"#_ftn159\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovdje govorimo o bestjelesnoj realnosti, preobra\u017eaju ljudskog tijela u \u00abtijelo bez organa\u00bb \u2013 corps sans organe (Deleuzo). \u00abOdbacivanje organa\u00bb zahtijeva izolaciju tijela i odsje\u010denost osje\u0107aja za realnu stvarnost. Su\u010delje postaje na\u0161e glavno sredi\u0161te bivanja, glavni veznik i rascjep izme\u0111u \u010dovjeka i tehnologije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010covjekov identitet na Internetu je nestabilan, a tijelo odsutno. Internet kao mjesto \u00bbdekonstrukcije\u00bb tijela posjeduje pseudoljudske \u00bboblike \u017eivota\u00bb, kao \u0161to su \u00bbavatari\u00bb<a name=\"_ftnref160\"><\/a><a href=\"#_ftn160\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. No, \u010dinjenica da je korisnik, a i njegovo tijelo \u00bbprisutno\u00bb u mre\u017ei samo kao znak, otvara za umjetnika zanimljive mogu\u0107nosti za igranje s \u00bbumjetnim\u00bb ili \u00bbla\u017enim\u00bb tijelom &#8211; online tijelom koje ostavlja umjetan i digitalan trag na mre\u017ei.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>&nbsp;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ameri\u010dka umjetnica i sljedbenica transhumanizma, Natasha Vita u svom projektu <em>\u00abPrimo Posthuman 3M +\u00bb<\/em> (2000.) zagovara nove tehnologije koje nam trebaju omogu\u0107iti prevladavanje slabosti, a prije svega najve\u0107e slabosti tijela \u2013 smrtnosti. Koriste\u0107i biotehnologiju i nanotehnologiju razvija dizajn budu\u0107nosti koji ilustrira kriterije budu\u0107eg postljudskog tijela. \u00abPrimo Posthuman 3M +\u00bb takopredstavlja prototip budu\u0107eg tijela koje je sna\u017enije i fleksibilnije od trenutnog biolo\u0161kog tijela, te nudi pro\u0161irene performanse i pobolj\u0161ana osjetila. Ono ima mnoge funkcije i mogu\u0107e ga je nadograditi.<a name=\"_ftnref161\"><\/a><a href=\"#_ftn161\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dizajnirano tijelo, animirano 3-D modelom temelji se na tijelu njene tjelesne mase i pokazuje tehnolo\u0161ke procese koji su potrebni za opremanje i nadogradnju ljudskog organizma kako bi iz njega mogli ukloniti \u00abpoliti\u010dke, kulturne, biolo\u0161ke i psiholo\u0161ke granice\u00bb i \u00abprevladati ograni\u010denja u na\u0161em napretku i mogu\u0107nostima kao pojedinaca, kao organizacija, i kao vrste.\u00bb<a name=\"_ftnref162\"><\/a><a href=\"#_ftn162\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Odnos izme\u0111u tehnike i tijela istra\u017euje i ameri\u010dka umjetnica Tina La Porta u svom projektu <em>\u00ab<\/em><em>Future Body<\/em><em>\u00bb.<\/em> Koriste\u0107i model mre\u017ee kao platforme za interakciju La Porta problematizira proces odvajanja materijalnog tijela pomo\u0107u telekomunikacijske tehnologije, te se fokusira na uklju\u010denje i isklju\u010denje, fluktuacije u prijenosu i prijemu izme\u0111u zemljopisno odvojenih sudionika posredovanih su\u010deljem.<a name=\"_ftnref163\"><\/a><a href=\"#_ftn163\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Projekt tra\u017ei odgovor na potencijale i zna\u010denje utjelovljenja izgra\u0111enih unutar komunikacijskih tehnologija. Rezultat ovog eksperimenta ukazuje na mogu\u0107nosti dislociranog utjelovljenja unutar simboli\u010dkog carstva kiberprostora. Materijalno tijelo nestaje i biva zamijenjeno nematerijalnim obrisom prolazne prisutnosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Skeniranje i mapiranje tijela u 3-D tehnologiji, omogu\u0107uje nam projekt <em>\u00abEvaSys\u00bb<\/em> (1997.) austrijske umjetnice Eve Wohlgemuth. Nakon skeniranja svog tijela, Eve je sa\u010dinila njegovu trodimenzionalnu \u00abdigitalnu kopiju\u00bb i pohranila je u ra\u010dunalnom formatu na tvrdom disku ra\u010dunala (iznosi 1 MB kao i najmanja tekstualna datoteka).<a name=\"_ftnref164\"><\/a><a href=\"#_ftn164\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Umjetni\u010dko djelo <em>\u00abBody Scan\u00bb<\/em> (1997) tako\u0111er predstavlja primjer gubitka (biolo\u0161kog) materijala kao paradigme realnosti.<a name=\"_ftnref165\"><\/a><a href=\"#_ftn165\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ameri\u010dka umjetnica Victoria Vesna svojim umjetni\u010dkim projektom <em>\u00abBodies (c) Incorporated\u00bb <\/em>omogu\u0107ava ljudima da sami kreiraju svoja tijela u 3-D prostoru. Sudionici mre\u017ee mogu igrati komplicirane igre identiteta i pre\u017eivljavanja. Primjerice mogu izgraditi virtualno tijelo od raznih dijelova tijela, teksture i zvukova, i ste\u0107i \u010dlanstvo u ve\u0107oj zajednici vlasnika tijela. Doga\u0111aji u 3D prostoru izazivaju niz emocionalnih reakcija sudionika na koje se nastoji dobiti odgovor. Primjerice, kakvu psiholo\u0161ku predanost i privr\u017eenost vlasnici pokazuju prema svojim virtualnim tijelima? Kako tijelo postaje izvor u\u017eitka i tjeskobe dok prolazi kroz izmjene samih ruku vlasnika? <a name=\"_ftnref166\"><\/a><a href=\"#_ftn166\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>&nbsp;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>\u00abPersonal Eugenics\u00bb<\/em> (1999) projekt je australskog umjetnika Johna Tonkina koji omogu\u0107uje korisniku mre\u017ee da konfigurira svoje lice i na taj na\u010din promijeni svoj online identitet. Za sudjelovanje u projektu potrebno je interaktivno ra\u010dunalno su\u010delje koje omogu\u0107uje korisniku da snimi\/prenese sliku svog lica, zajedno s opisom tipa osobe \u010diji bi identitet \u017eelio poprimiti. Korisnik (i drugi korisnici) mogu razvijati svoje lice do \u017eeljenog izgleda. \u00abPersonal Eugenics\u00bb djeluje kao \u010dudesno mjesto na kojem mo\u017eemo transformirati i manipulirati svoje mogu\u0107nosti s digitalnim tehnologijama i gdje dru\u0161tveno po\u017eeljne karakteristike mogu biti \u00abkopirane\u00bb, a nepo\u017eeljne osobine \u00abizbrisane\u00bb.<a name=\"_ftnref167\"><\/a><a href=\"#_ftn167\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kori\u0161tenje postoje\u0107e biotehnologije, transplantaciju i futuristi\u010dke mogu\u0107nosti nanotehnologije s implantiranim personaliziranim mikro\u010dipom istra\u017euje projekt \u00ab<em>The Internal Organs of a Cyborg<\/em><em>\u00bb <\/em>engleske umjetnice Jane Prophet. Kroz pri\u010du znanstvene fantastike o dvoje likova \u010diji se \u017eivoti i identiteti sudaraju u bolni\u010dkoj sobi, Prophet istra\u017euje postljudsko kibor\u0161ko tijelo. Projekt predstavlja CD-ROM pri\u010du koja je ispri\u010dana u obliku stripa. Korisnik se mo\u017ee kretati kroz paralelne pri\u010de dvaju likova: Donald P Nym, uspje\u0161an direktor velike banke, a Chrissy Hastings, mlada \u017eena koja zara\u0111uje novac sudjelovanjem u ispitivanju lijekova i eksperimentima s implantatima. Kako bi zadovoljila svoju \u017eelju za pobolj\u0161anjem tijela, kupuje implantate na crnom tr\u017ei\u0161tu biotehnolo\u0161kih kirurgija, uklju\u010duju\u0107i mikro\u010dip na koji \u0107e prenijeti svoju osobnost. Oba lika susre\u0107u se prvi put u hitnoj pomo\u0107i. Chrissy je tu jer je ranjena zbog neizvr\u0161enja uplate na svom novom mikro\u010dipu, a Donald zbog sr\u010danog udara. Chrissy umire, a njeno srce je donirano Donaldu. Nakon smrti Chrissynog biolo\u0161kog tijela njezino se virtualno bi\u0107e samostalno aktivira s pomo\u0107u implantiranog osobnog \u010dipa. Chrissyno virtualno bi\u0107e po\u010dinje slati Donaldu biokemijske poruke i on po\u010dinje imati \u010dudne uspomene i osje\u0107aje, a zatim se razvije i postljudska ljubav nakon \u0161to on po\u010dne primati e-mail poruke od Chrissinog virtualnog ega<strong>.<\/strong><a name=\"_ftnref168\"><\/a><a href=\"#_ftn168\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>3. Ra\u010dunalno interaktivni performansi <\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"> Ameri\u010dka umjetnica Lynn Hershman se smatra pionirom na podru\u010dju ra\u010dunalno interaktivne instalacije. Ona koristi \u0161irok raspon medija i tehnike kako bi istra\u017eila teme individualnosti i osobnosti. Kroz svoju umjetnost, Hershman se fokusira na pitanja me\u0111usobnog komuniciranja tijela. Hershman je stvorila avatar \u00ab<em>Roberta Breitmore<\/em>\u00bb<a name=\"_ftnref169\"><\/a><a href=\"#_ftn169\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (1971-1978), umjetni lik kojeg je sama utjelovila i koji predstavlja njen alter ego. Avatar Breitmore je imala svoje vlastito pona\u0161anje, odje\u0107u, stan, \u017eivotne pri\u010de. U njenom prvom interaktivnom videu <em>\u00abLorna\u00bb<\/em> posjetitelji su mogli birati \u0161to \u017eele vidjeti, mogli su sudjelovati u kreiranju njena pona\u0161anja, donijeti va\u017ene odluke za lik, ali u isto vrijeme mogli su do\u017eivjeti njene emocije.<a name=\"_ftnref170\"><\/a><a href=\"#_ftn170\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lynn Hershman je u projektu \u00ab<em>Telerobotic Doll<\/em>\u00bbkoristila lutke Robertu iTillie. \u00abTillie je virtualna, Vi ste stvarni. Njene o\u010di su kamere. Klikni na oko i pomi\u010di njenu glavu. Probaj\u00bb.<a name=\"_ftnref171\"><\/a><a href=\"#_ftn171\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dvije telerobotske lutke napravljene su na na\u010din da Vam daju informacije i pogled koji se projicira na Internet. U mnogim slu\u010dajevima, radi se o spajanju ljudskih i tehni\u010dkih sposobnosti \u2013 kiborga, bi\u0107a \u010diji virtualni doseg i, u ovom slu\u010daju, vid, mo\u017eemo pro\u0161iriti izvan fizi\u010dke lokacije. Dok gledamo kroz o\u010di telerobotskih lutaka pretvaramo se u \u00abvirtualne kiborge\u00bb. Gledatelji mogu koristiti lutkine o\u010di kao sredstvo za vlastito daljinsko pro\u0161irenje vida. Svaka lutka je konstruirana tako da su joj o\u010di zamijenjene kamerama. Lutke je mogu\u0107e okretati fizi\u010dki i telerobotski. Kod Tillie, lijevo oko vidi u boji i evidentira okolinu u stvarnom vremenu \u2013 ono \u0161to ona vidi na monitoru koji se nalazi ispred nje. Gledatelji na Internetu mogu vidjeti \u0161to vide CybeRoberta i Tillie. Drugim rije\u010dima, oni vide kroz njihove o\u010di. Ra\u010dunala ovdje nisu samo u funkciji \u00abosobnog ra\u010dunala\u00bb ve\u0107 kao i Internet imaju mogu\u0107nost kolektivne upotrebe u kojoj se procesi i formacije individualizacije, kao i njihova integracija u tehnolo\u0161ki, dru\u0161tveni, prostorni i povijesni okoli\u0161 konvergiraju, te dobivaju priliku samoostvarivanja i rekonfiguriranja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>\u00ab<\/em><em>Inter_skin<\/em><em>\u00bb <\/em>je umjetni\u010dki projekt norve\u0161kog umjetnikaStahla Stenslieja. Rije\u010d je o digitalnom seksualnom pomagalu kojim komuniciramo s partnerom prenose\u0107i dodir. Dodiruju\u0107i sebe podra\u017eavamo partnera. Seksualni podra\u017eaj se prenosi ra\u010dunalno umre\u017eenim interfejsima s mogu\u0107no\u0161\u0107u kontrole ja\u010dine podra\u017eaja. Ovdje je rije\u010d o razmjeni informacija bez izravnih dodira materijalnih tijela pa su sudionici za\u0161ti\u0107eni od mogu\u0107ih bolesti. <a name=\"_ftnref172\"><\/a><a href=\"#_ftn172\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Kao i prethodni projekt Inter_skin, i <\/em>\u00ab<em>Poljubac budu\u0107nosti<\/em>\u00bbzaokupljen je interakcijom u tehnolo\u0161ki posredovanom dru\u0161tvu budu\u0107nosti.<em>\u010ce\u0161ka umjetnica <\/em>Lenka Klime\u0161ova nam omogu\u0107ava da uz pomo\u0107 maske opremljene vibracijskim mehanizmom detektiramo partnerov poljubac. Intimni odnosi s partnerom temelje se na razmjeni digitalnih informacija koje simuliraju emocije.<a name=\"_ftnref173\"><\/a><a href=\"#_ftn173\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>4. <\/strong><strong>Tijelo s <\/strong><strong>\u00ab<\/strong><strong>usa\u0111enim<\/strong><strong>\u00bb<\/strong><strong> tehni\u010dkim dodacima &#8211; Tijelo kao softwer i su\u010delje<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Postupci pobolj\u0161anja organskog tijela \u010dovjeka prisutni su u povijesti \u010dovje\u010danstva od prethistorijskih vremena. Zahvaljuju\u0107i ameri\u010dkom matemati\u010daru Norbertu Wieneru, koji se smatra za\u010detnikom kibernetike <a name=\"_ftnref174\"><\/a><a href=\"#_ftn174\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tijelo se danas tretira kao dinami\u010dan proces, ono je u stalnoj evoluciji pa se tehni\u010dkim sredstvima ta evolucija mo\u017ee ubrzati, mijenjaju\u0107i tijelu izgled, sadr\u017eaj i namjenu. Ono postaje podloga na kojoj tehnika slu\u017ei kao dodani organ, kao produ\u017eetak \u010dovjekovih osjetila. Takav su\u017eivot biolo\u0161kog tijela \u010dovjeka i tehni\u010dkog dodatka imenujemo kiborgom. On ozna\u010dava eru postljudskog u kojoj tijelo vi\u0161e ne\u0107e biti nu\u017eno kako bismo postojali.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"> Australski performer Stelios Arcadiou, poznatiji kao Stelarc, primjer je umjetnika koji koristi medicinske instrumente, proteze, robotiku, virtualnu stvarnost i internet u stvaranju svoje umjetnosti.<a name=\"_ftnref175\"><\/a><a href=\"#_ftn175\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Poznat po svojim kontroverznim radovima koji su uglavnom usmjereni na tijelo, koristi tehniku kako bi poja\u010dao i produ\u017eio svoje fizi\u010dko tijelo. Performansima \u00ab<em>Suspenzijama<\/em><em>\u00bb<\/em> (1976.-1988.) prvi put privla\u010di pa\u017enju javnosti vje\u0161aju\u0107i se za konopce i kuke isku\u0161avaju\u0107i na taj na\u010din izdr\u017eljivost tijela te mjere\u0107i svoje fizi\u010dke mogu\u0107nosti.<a name=\"_ftnref176\"><\/a><a href=\"#_ftn176\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Njegovo kori\u0161tenje tehnike koju povezuje s tijelom mo\u017eemo podijeliti na razli\u010dite pristupe proteti\u010dkom pove\u0107avanju \u010dovjekovih mogu\u0107nosti:<\/p>\n<ol>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Tehni\u010dki pri\u010dvr\u0161\u0107eno \u2013 tehnika spojena na tijelo (<em>Tre\u0107a ruka)<\/em><\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Tehni\u010dki umetnuto \u2013 tehnika unesena u tijelo (<em>Trbu\u0161na skulptura)<\/em><\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Tehni\u010dki pro\u0161ireno \u2013 tehnika koja pro\u0161iruje tijelo (<em>Eksoskeleton<\/em>)<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Tehni\u010dko produ\u017eivanje tijela u mre\u017eu (<em>Virtualna ruka<\/em>) <\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Tehni\u010dko povezivanje tijela na mre\u017eu (<em>Movatar<\/em>, <em>Ping Body, Parasite)<\/em><\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarc testira i pro\u0161iruje granice i kapacitete biolo\u0161kog ljudskog tijela. Njegov rad istra\u017euje razne postbiolo\u0161ke i postljudske strategije u performansima poput robotske \u00abtre\u0107e ruke<em>\u00bb<\/em>. \u00ab<em>Tre\u0107a ruka\u00bb<\/em> (1976.-1994.) je umjetna mehani\u010dka ruka tehni\u010dki pri\u010dvr\u0161\u0107ena na desnu ruku koja predstavlja dodatak te ima sposobnost neovisnog kretanja. Aktivira se kontrakcijom mi\u0161i\u0107a abdomena i nogu. Nakon vi\u0161egodi\u0161njeg kori\u0161tenja Stelarc je mo\u017ee intuitivno pokretati bez potrebe za svjesnom usredoto\u010deno\u0161\u0107u.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Povezivanje identiteta virtualnog i biolo\u0161kog je fokus Stelarcove nove izvedbe projekta \u00ab<em>Movatar\u00bb.<\/em>U Movatar performansu, Stelarc preokre\u0107e koncept avatara, gdje \u010dovjek kontrolira virtualno tijelo, s obrnutim pristupom \u2013 dopu\u0161taju\u0107i movataru autonomni virtualni entitet i djelomi\u010dnu kontrolu nad Stelarcovim vlastitim tijelom. Movatar <a name=\"_ftnref177\"><\/a><a href=\"#_ftn177\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> je virtualno tijelo ili avatar pro\u017eet umjetnom inteligencijom koja ga \u010dini djelomi\u010dno autonomnim i operativnim. Zaposjev\u0161i fizi\u010dko tijelo putem ure\u0111aja spojenih na Internet mo\u0107i \u0107e djelovati u stvarnom svijetu. Ako netko odjene ure\u0111aj i ulogira se u avatara postat \u0107e doma\u0107in inteligentnog virtualnog entiteta \u2013 kroz kojeg \u0107e se izraziti pokreti avatara. Pneumatski aktivirani pokreti proteze omogu\u0107avaju da gornji dio trupa djeluje precizno i sna\u017eno dok su noge fleksibilne i slobodne.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarcova djela su proizvedena u svjetlu onoga \u0161to Donna Haraway zove \u00abC3I metafora\u00bb: \u00abnaredba-kontrola-komunikacija-inteligencija\u00bb. <a name=\"_ftnref178\"><\/a><a href=\"#_ftn178\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Njegovo tre\u0107e uho, \u00ab<em>Extra Ear<\/em><em>\u00bb<\/em> je u stanju funkcionirati kao stanica na Internetu za emitiranje i primanje podataka. To je savitljiva proteza, konstruirana od mekog tkiva i fleksibilne hrskavice.<a name=\"_ftnref179\"><\/a><a href=\"#_ftn179\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ono predstavlja pro\u0161irenje ljudskog organa, te opona\u0161a prirodno uho po obliku i strukturi. Uzgojeno je u laboratoriju od prave ljudske hrskavice te operativnim putem transplantirano u unutra\u0161njost lijeve podlaktice.<a name=\"_ftnref180\"><\/a><a href=\"#_ftn180\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>U budu\u0107nosti planira postaviti mikrofone u tre\u0107e uho, te omogu\u0107iti prijenos na internetu. Prava u\u0161na \u0161koljka uzgojila bi se od mati\u010dnih stanica, no nepoznat je podatak gdje \u0107e biti ugra\u0111ena, da li u drugu ruku kao \u010detvrto uho ili \u0107e zamijeniti tvrdu hrskavicu sada\u0161njeg. Uho ne bi posjedovalo funkciju sluha ve\u0107 samo ispu\u0161tanja zvuka. Konekcijom na modem ili prijenosno ra\u010dunalo Stelarc bi imao mogu\u0107nost emitiranja audiozvuka. Dodatno uho predstavljalo bi neku vrstu internetske antene koja telemati\u010dki i akusti\u010dki proporcionalno pove\u0107ava jedno od tjelesnih osjetila. Ovaj projekt propituje ideju cjelovitosti tijela, te se konfrontira s rastu\u0107om mogu\u0107nosti manipuliranja \u017eivim sustavima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slu\u017ee\u0107i se robotikom Stelarc je konstruirao<em> \u00abHexapod\u00bb<\/em> <a name=\"_ftnref181\"><\/a><a href=\"#_ftn181\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, hibridnu ljudsko-ma\u0161insku arhitekturu koja se sastoji od 6 robotskih nogu kojima \u010dovjek mo\u017ee upravljati. Roboti\u010dka dinami\u010dka lokomocija i upravljanje kontrolirano je pokretanjem tijela i okretanjem torza. \u00abMi\u0161i\u010dna ma\u0161ina\u00bb, fleksibilan i stabilan mehanizam pokre\u0107e se kombinacijom elektri\u010dnog i pneumatskog sistema. Pri podizanju jedne noge pokre\u0107u se 3 mehani\u010dke noge koje se nakon zaustavljanja drugih pomi\u010du unaprijed. Tijelo stoji na tlu u sklopu postolja ma\u0161ine, koja uklju\u010duje ni\u017ee tijelo eksoskeletona priklju\u010denog na robot. Koder na bo\u010dnim zglobovima omogu\u0107ava \u010dovjeku da kontrolira pokrete i upravlja ma\u0161inom, te mijenja brzinu kojom \u017eeli putovati. Kad ma\u0161ina krene u pokret, nije vi\u0161e potrebno pitati se, tko je u kontroli, \u010dovjek ili ma\u0161ina, jer postanu potpuno integrirani i kre\u0107u se kao jedno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U performansima kao \u0161to su <em>\u00ab<\/em><em>Fractal flesh<\/em><em>\u00bb <\/em><a name=\"_ftnref182\"><\/a><a href=\"#_ftn182\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ili <em>\u00ab<\/em><em>Parasite<\/em><em>\u00bb<\/em> <a name=\"_ftnref183\"><\/a><a href=\"#_ftn183\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> umjetnik se doslovno zatvara na Internetu. U projektu \u00abParasite\u00bb, elektrode se pri\u010dvrste na krajevima mi\u0161i\u0107a, a impulsi iz elektroda dovode do prisilnog pokretanja njegova tijela. Kod izvedbe performansa \u00abFractal flesh\u00bb Internet ima funkciju pro\u0161irenja njegova \u017eiv\u010danog sustava. U ovom performansu, publika se putem ISDN linija mo\u017ee ulogirati u tijelo umjetnika. Putem \u00abtouch screen monitora\u00bb registrirani korisnici imaju dopu\u0161tenje stimulirati njegove dijelove tijela. Stelarc opisuje ovo \u00abiskustvo izvan tijela\u00bb kao elektroni\u010dku stimulaciju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarcov umjetni\u010dki cilj je podvrgavanje tijela tehnolo\u0161koj intervenciji pomo\u0107u koje tijelo postaje manipulativni predmet kojeg je mogu\u0107e izmijeniti, protegnuti, nadopuniti. Stelarc smatra da je potrebno nastaviti s daljnjom \u00abkiborgizacijom\u00bb tijela koje je postalo nedostatno i nesavr\u0161eno bez tehnike. Upravo zbog tog razloga Stelarc omogu\u0107ava svom tijelu da postane proteza u tehni\u010dkom okru\u017eju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kao motiv za kiborgizaciju tijela, Stelarc navodi susretanje sa su\u010deljem stare i nove pri\u010de o samostvaranju: \u00abSlike su besmrtne, tijela su prolazna. Tijelo se te\u0161ko uskla\u0111uje s o\u010dekivanjima svojih slika. Tijelo sada najbolje funkcionira kao njegova slika. Virtualna stvarnost omogu\u0107uje prekora\u010denje granica izme\u0111u mu\u0161kog\/\u017eenskog, \u010dovjeka\/stroja, vremena\/prostora. Bi\u0107e postaje smje\u0161teno izvan ko\u017ee. Ovo nije prekidanje ili cijepanje ve\u0107 istiskivanje svijesti. \u0160to zna\u010di biti \u010dovjek vi\u0161e nije stanje bi\u0107a koje je uronjeno u genetskoj memoriji nego u rekonfiguraciji bi\u0107a u elektromagnetskom polju \u2013 u carstvu slika.\u00bb <a name=\"_ftnref184\"><\/a><a href=\"#_ftn184\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kao i Stelarc, francuska umjetnica Orlan kroz svoje eksperimente \u017eeli prikazati vlastito tijelo kao softwer i su\u010delje koje je mogu\u0107e upotrijebiti na razli\u010dite na\u010dine.Orlan je 1990. godine po\u010dela rad <em>\u00ab<\/em><em>Reinkarnacija sv. Orlan<\/em><em>\u00bb<\/em><em>.<\/em> Umjetnost koristi za redizajn vlastitog lica uz pomo\u0107 niza kozmeti\u010dkih operacija. Njen umjetni\u010dki slogan je: \u00abMoje tijelo je moj program.\u00bb <a name=\"_ftnref185\"><\/a><a href=\"#_ftn185\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a njen fundamentalni cilj je dizajnirati novi identitet. Od svojih operacija ona \u010dini performans, snimaju\u0107i ih putem videa i nude\u0107i ih na prodaju putem Interneta. Tako\u0111er zahtijeva fotografiranje prije i poslije operacije kako bi dokumentirala postupan preobra\u017eaj njenog lica \u2013 kao primjerice u <em>\u00ab<\/em><em>Omnipresence<\/em><em>\u00bb<\/em> (1993).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Njema\u010dki umjetnici Micz Flor i Florian Clauss sa svojim <em>\u00ab<\/em><em>Cyber Tattoo<\/em><em>\u00bb<\/em> <a name=\"_ftnref186\"><\/a><a href=\"#_ftn186\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pokazuju da su se granice izme\u0111u fizi\u010dkog tijela i tehnologije u dobu biotehnologije po\u010dele pomicati. \u00abCyber Tattoo\u00bb je digitalni studio tetoviranja na Internetu koji ljudsku ko\u017eu pretvara u informacijski dokument. Korisnik se mora spojiti na ra\u010dunalo putem modema, te tada mo\u017ee tetovirati \u017eeljeni motiv izravno na vlastitoj ko\u017ei putem prijenosa podataka iz studija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>&nbsp;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dizajniranje slike tijela kroz ra\u010dunalnu simulaciju omogu\u0107uje i projekt talijanske umjetnice Alba d&#8217;Urbano <em>\u00abHautnah\u00bb<\/em> (1994). Na temelju ne\u010dije stvarne tjelesne mase, koja se upisuje u ra\u010dunalo, stvaraju se papirnati obrasci koji se mogu koristiti kao odjevni predmet. Mogu se nositi i kao druga ko\u017ea iznad prve.<a name=\"_ftnref187\"><\/a><a href=\"#_ftn187\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>5. Zaklju\u010dak <\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Umjetnost transhumanizma koristi nove medije i ljudsko tijelo kao sredstva i sadr\u017eaj svog umjetni\u010dkog izra\u017eavanja. Umjetni\u010dka djela pronalaze nove izraze u ambivalentnosti novih tehnika putem kojih se stvaraju konfiguracije kiborga i vizije budu\u0107eg tijela. Me\u0111utim, te iste tehnologije tako\u0111er su dio \u00abtehnika dominacije\u00bb koje tradicionalnu umjetnost nastoje osporiti i potisnuti u ropotarnicu povijesti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U posljednjim desetlje\u0107ima dvadesetog stolje\u0107a, Internet i kori\u0161tenje ra\u010dunala postaju kanal umjetni\u010dkog na\u010dina izra\u017eavanja u kojima se tijelo promatra kao sustav podataka koji se mo\u017ee prikazati u cjelosti u kiberprostoru (primjerice Stelarc \u00abMovatar\u00bb, Lynn Hershman \u00abTelerobotic Dolls\u00bb, Tina Laporta \u00abFuture body\u00bb ili Eva Wohlgemuth \u00abEvaSys\u00bb). Na drugoj strani u realnom svijetu ljudsko tijelo se nastoji pobolj\u0161ati i preoblikovati razli\u010ditim tehni\u010dkim dodacima i usadcima. \u010covjek s usa\u0111enim tehni\u010dkim dijelovima postaje sve vi\u0161e <em>automatos, <\/em>samopokretna naprava koja \u0107e se mo\u0107i programirati prema \u017eelji. U budu\u0107nosti \u0107e se nastojati mehanizirati i \u010dovjekove mentalne djelatnosti. Strojevi bi mogli misliti umjesto \u010dovjeka i postati subjekti, \u0161to bi zna\u010dilo kraj povijesne definicije \u010dovjeka kao subjekta \u2013 kraj povijesnog \u010dovjeka.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>&nbsp;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">S jedne strane, ljudsko tijelo se, dakle, dematerijalizira u beskona\u010dnom prostor-vremenu digitalnih znakova, a s druge strane tehni\u010dki usadci i dodaci pretvaraju \u010dovjeka u kiborga s tendencijom zamjene svih organskih dijelova tijela i stvaranja robota. Descartes je jo\u0161 u svoje vrijeme rekao \u00bbO samom tijelu nisam pak ni malo sumnjao, nego sam mislio da odvojito poznajem njegovu narav, koju bih &#8211; prema sada\u0161njem slu\u010daju &#8211; da sam je poku\u0161ao opisati, ovako objasnio: pod tijelom razumijevam sve ono \u0161to se mo\u017ee ograni\u010diti nekim oblikom, odrediti mjestom i tako ispuniti prostor da se iz njega isklju\u010duje svako drugo tijelo; koje se mo\u017ee opaziti pogledom, dodirom, sluhom, okusom ili njuhom, isto tako i gibati na razli\u010dite na\u010dine, ne samo od sebe, nego dodirom ne\u010dega drugog: jer sam sudio da tjelesnoj prirodi ne mo\u017ee nikako pripadati snaga da samu sebe pokre\u0107e, osje\u0107a ili misli&#8230; \u00ab <a name=\"_ftnref188\"><\/a><a href=\"#_ftn188\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Upravo se danas putem virtualne stvarnost, ili pak interakcije u stvarnom vremenu, organsko tijelo mo\u017ee stopiti s imaginarnom digitalnom slikom tijela. Unutar hibridnog prostora korisnici dobivaju mogu\u0107nost interakcije i vlastite tjelesne transformacije. Prostor = vrijeme omogu\u0107uje beskona\u010dno \u0161irenje i preoblikovanje tijela i identiteta.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tehni\u010dku budu\u0107nost \u010dovjeka Heidegger je vizionarski nazna\u010dio rije\u010dima: \u00bb\u0160to ako smo zapravo \u201eba\u010deni\u201c u ovaj svijet, ako se u njemu nikad ne osje\u0107amo kod ku\u0107e, nego uvijek dislocirano, &#8216;i\u0161\u010da\u0161eno&#8217;, i \u0161to ako je ta dislociranost na\u0161e konstitutivno, izvorno stanje, sam obzor na\u0161eg bitka?\u00ab<a name=\"_ftnref189\"><\/a><a href=\"#_ftn189\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0160to ako \u00bbtijelo mora postati kiborg kako bi opstalo u svijetu, smje\u0161teno u tehnologiziranome prostoru i rekonfigurirano u tehnolo\u0161kim pojmovima. Dodu\u0161e jo\u0161 nije sigurno predstavlja li to kontinuitet, \u017ertvu, transcendenciju ili predaju subjekta\u00ab<a name=\"_ftnref190\"><\/a><a href=\"#_ftn190\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Transhumanisti\u010dka umjetnost bi, me\u0111utim mogla imati i pozitivan utjecaj na percepciju tijela i njegovu evoluciju u budu\u0107nosti. Mo\u017eda \u0107e upravo umjetnici biti u polo\u017eaju da svojom komunikacijskom snagom i performansima isprovociraju publiku ukazuju\u0107i joj na problemati\u010dne eti\u010dke i dru\u0161tvene implikacije tjelesne transformacije novih znanstvenih istra\u017eivanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nasuprot zagovornicima transhumanizma pitamo se obe\u0107ava li nam stvarna ili umjetni\u010dka identifikacija s \u010dudovi\u0161nim kiborgom ili robotom sigurnu budu\u0107nost. \u0160to to zna\u010di za sve one koji za razliku od transhumanista nisu spremni kiborgizirati svoje tijelo? Koji eti\u010dki principi zastupaju bios (\u017eivot) biolo\u0161kog \u010dovjeka?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kraj civilizacije koji je najavio Francis Fukuyama<a name=\"_ftnref191\"><\/a><a href=\"#_ftn191\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, spominje i Paul Virilio u kiber dobu gdje zbog sve ve\u0107eg ubrzanja i neprestane interaktivnosti ne\u0107e ostati ni\u0161ta<em>: <\/em>\u00bbJednoga dana do\u0107i \u0107e dan kad dan vi\u0161e ne\u0107e do\u0107i.\u00ab <a name=\"_ftnref192\"><\/a><a href=\"#_ftn192\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn149\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn149\"><\/a><a href=\"#_ftnref149\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;McLuhan, Marshall (1994): \u00bb<em>The Medium is the Message<\/em>\u00ab u <em>Understanding Media: The Extensions of Man, <\/em>The MIT Press, Cambridge, str. 31-40. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn150\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn150\"><\/a><a href=\"#_ftnref150\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;McLuhan, Marshall (1964): \u00bbThe Medium is the Message\u00ab u <em>Understanding Media: The Extensions of Man, <\/em>The MIT Press, Cambridge, str. 43. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn151\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn151\"><\/a><a href=\"#_ftnref151\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;McLuhan, Marshall (1968): <em>Die Gutenberg-Galaxis. Das Ende des Buchzeitalters. <\/em>Naslov izvornika: The Gutenberg Galaxy. The Making of Typograpfhic Man. Toronto, 1962., Dusseldorf\/Wien, str. 20. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn152\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn152\"><\/a><a href=\"#_ftnref152\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Rije\u010d proteza potje\u010de od latinske rije\u010di prosthesis (stavljanje naprijed), te na taj na\u010din ozna\u010dava dodatak ili pro\u0161irenje. Proteza je umjetni dio tijela, pomagalo napravljeno od raznih materijala koje zamjenjuje izgubljen ili bitno o\u0161te\u0107en organ ljudskog tijela ili njegov dio. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/oxforddictionaries.com\/definition\/english\/prosthesis\">http:\/\/oxforddictionaries.com\/definition\/english\/prosthesis<\/a> &nbsp;[28. 11. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn153\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn153\"><\/a><a href=\"#_ftnref153\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Heim, Michael (1993): <em>The Metaphysics of virtual Reality<\/em>, Oxford University Press, New York, str. 83. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn154\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn154\"><\/a><a href=\"#_ftnref154\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Turkle, Sherry (1984): <em>The Second Self: Computers and the Human Spirit<\/em>, Simon and Schuster, New York, str. 106. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn155\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn155\"><\/a><a href=\"#_ftnref155\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Virilio, Paul (1995): <em>Speed and Information: Cyberspace Alarm!<\/em> u CTHEORY. Arthur Kroker, Marilouise Kroker (ur). Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=72\">http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=72<\/a> [10. 06. 2011.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn156\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn156\"><\/a><a href=\"#_ftnref156\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Pearce, Martin (1995): \u00bbFrom Urb to Beat\u00ab u <em>Architectural Design Profile: Architects in Cyberspace<\/em>, Vol. 7. Academy Edition, London, str. 7. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn157\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn157\"><\/a><a href=\"#_ftnref157\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Mirowski, Philip (2008): <em>Machine Dreams: Economics becomes a Cyborg Science<\/em>. Cambridge University Press, Cambridge, str. 284. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn158\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn158\"><\/a><a href=\"#_ftnref158\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Mirowski, Philip (2008): <em>Machine Dreams: Economics becomes a cyborg Science<\/em>. Cambridge University Press, Cambridge, str. 307. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn159\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn159\"><\/a><a href=\"#_ftnref159\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vidi Dagenais, Francine (1991): \u00bbPerfect Bodies\u00ab, u <em>Bioapparatus<\/em>, Catherine Richards &amp; Nell Tenhaaf (ur.), The Banff Centre, Banff, str. 43. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn160\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn160\"><\/a><a href=\"#_ftnref160\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Avatar u hinduizmu, utjelovljenje bo\u017eanstva (u \u010dovjeku ili \u017eivotinji); skr. avatara: sila\u017eenje. (prema rje\u010dniku stranih rije\u010di V. Ani\u0107 &#8211; I. Goldstein, Novi Liber, Zagreb 2004., str. 137.) Kada govorimo o kiberprostoru, avatari su slike \u2013 ikone: ljudi, \u017eivotinja itd. koje sudjeluju u kiberperformansu kao izvo\u0111a\u010di. Oko njihovog statusa u toj igri vode se filozofske rasprave. Osnovna dilema je sadr\u017eana u odgovoru na pitanje da li su oni samo ikone u rukama igra\u010da (\u010dovjeka kao subjekta) ili su oni samostalni igra\u010di u virtualnom prostoru (subjekti igre). <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn161\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn161\"><\/a><a href=\"#_ftnref161\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Transhumanist Arts &amp; Culture (2007): <em>Primo Posthuman future body design,<\/em> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.transhumanist.biz\/nanonatashavita-more.htm\">http:\/\/www.transhumanist.biz\/nanonatashavita-more.htm<\/a> [19. 06. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn162\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn162\"><\/a><a href=\"#_ftnref162\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;More, Max (2003): <em>Principles of Extropy (Perpetual Progress)<\/em>. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.extropy.org\/principles.htm\">http:\/\/www.extropy.org\/principles.htm<\/a>. [19. 06. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn163\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn163\"><\/a><a href=\"#_ftnref163\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;New Media Series (2000): <em>Tina La Porta &#8211; Where Will the Body Be int he Future?<\/em> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/web.njit.edu\/~kimmelma\/laporta.html\">http:\/\/web.njit.edu\/~kimmelma\/laporta.html<\/a> [11. 06. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn164\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn164\"><\/a><a href=\"#_ftnref164\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Wohlgemuth, Eva (1997): <strong>\u00ab<\/strong>Bodyscan<strong>\u00bb<\/strong> u <em>Fleshfactor<\/em> <em>Informationsmaschine Mensch<\/em>, Ars electronica, Springer, Wien &amp; New York, str. 299. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn165\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn165\"><\/a><a href=\"#_ftnref165\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Huffman Kathy Rae, Jahrmann Margarete (1997): <strong>\u00ab<\/strong>Evasys Experience<strong>\u00bb<\/strong> u <em>Telepolis<\/em>. Dostupno na: http:\/\/www.heise.de\/tp\/artikel\/4\/4089\/1.html [11. lipnja 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn166\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn166\"><\/a><a href=\"#_ftnref166\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Nechvatal, Joseph (1996): \u00abBodies (c) Incorporated\u00bb. <em>ThingReviews NYC<\/em>. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.bodiesinc.ucla.edu\/thing.html\">http:\/\/www.bodiesinc.ucla.edu\/thing.html<\/a> [11. 06. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn167\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn167\"><\/a><a href=\"#_ftnref167\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Capsula Powerhouse Arts Centre:<\/em> \u00abJohn Tonkin: Personal Eugenics (1999)\u00bb<em>, <\/em>Liverpool, Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.casulapowerhouse.com\/microsites\/cybercultures\/12_artist.swf\">http:\/\/www.casulapowerhouse.com\/microsites\/cybercultures\/12_artist.swf<\/a> [18. 08. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn168\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn168\"><\/a><a href=\"#_ftnref168\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Felix<\/em> (2000): \u00bbThe Internal Organs of a Cyborg\u00ab, Issue 5, Vol. 2, New York. Dostupno na: http:\/\/www.e-felix.org\/issue5\/prophet.html [21. 11. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn169\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn169\"><\/a><a href=\"#_ftnref169\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Art practical<\/em> (2011): Intervju s Lynn Hersmann (Patricia Maloney). Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.artpractical.com\/feature\/looking_for_roberta_breitmore\/\">http:\/\/www.artpractical.com\/feature\/looking_for_roberta_breitmore\/<\/a> [19. 11. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn170\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn170\"><\/a><a href=\"#_ftnref170\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Lynn Hershman Leeson <\/em>(2007): \u00bbBreitmore Roberta\u00ab, Fictive Art, dostupno na: <a href=\"http:\/\/fictive.arts.uci.edu\/roberta_breitmore\">http:\/\/fictive.arts.uci.edu\/roberta_breitmore<\/a> [18. 08. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn171\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn171\"><\/a><a href=\"#_ftnref171\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<em>Lynn Hershman<\/em> (1997): \u00bbTillie\u00ab, dostupno na: <a href=\"http:\/\/lynnhershman.com\/tillie\/You.html\">http:\/\/lynnhershman.com\/tillie\/You.html<\/a> [18. 08. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn172\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn172\"><\/a><a href=\"#_ftnref172\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;\u00bbStrojni feti\u0161izam\u00ab, <em>Kontejner, <\/em>25. lipnja 2004.Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.kontejner.org\/inter-skin\">http:\/\/www.kontejner.org\/inter-skin<\/a> [18. 08. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn173\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn173\"><\/a><a href=\"#_ftnref173\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;\u00bbPoljubac budu\u0107nosti\u00ab, <em>Kontejner, <\/em>19. prosinca 2004. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.kontejner.org\/kiss-future\">http:\/\/www.kontejner.org\/kiss-future<\/a> [18. 08. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn174\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn174\"><\/a><a href=\"#_ftnref174\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Kibernetika \u2013 znanost o op\u0107im zakonima procesa upravljanja i komunikacije; na\u010dinima primanja i iskori\u0161tavanja informacija u organiziranim sustavima \u2013 strojevima, \u017eivim organizmima i njihovom me\u0111usobnom odnosu. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn175\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn175\"><\/a><a href=\"#_ftnref175\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;\u00bbUmjetnik si napravio tre\u0107e uho na ruci\u00ab, <em>T Portal, <\/em>15. travnja 2009.Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.tportal.hr\/funbox\/funtime\/17331\/Umjetnik-si-napravio-trece-uho-na-ruci.html\">http:\/\/www.tportal.hr\/funbox\/funtime\/17331\/Umjetnik-si-napravio-trece-uho-na-ruci.html<\/a>. [15. 10. 2009] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn176\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn176\"><\/a><a href=\"#_ftnref176\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Scarry, Elaine (1985): <em>The Body in Pain: The Making and Unmaking of the World<\/em>, Oxford University Press, New York. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn177\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn177\"><\/a><a href=\"#_ftnref177\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Stelarc (1997-2002): <em>Movatar<\/em> [online]. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/movatar\/\">http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/movatar\/<\/a> [10. 02. 2010.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn178\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn178\"><\/a><a href=\"#_ftnref178\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Haraway, Donna (1991): \u00ab<em>A Cyborg Manifesto: Science, Technology, and Socialist Feminism in the Late Twentieth Century<\/em>\u00bb u Simians, Cyborgs and Women: The Reinvention of Nature, Donna Haraway (ur.), New York, str. 149\u2013181, str. 164, str. 175. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn179\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn179\"><\/a><a href=\"#_ftnref179\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Stelarc, (1998). <em>\u00bc scale ear<\/em> [online]. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/quarterear\/index.html\">http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/quarterear\/index.html<\/a> [18. 02. 2010.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn180\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn180\"><\/a><a href=\"#_ftnref180\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Stelarc, (1997-1999). <em>The Extra Ear<\/em> [online]. Dostupno na: http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/extra_ear\/index.htm [11. 01. 2010.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn181\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn181\"><\/a><a href=\"#_ftnref181\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Stelarc, (1998). <em>Exoskeleton, Event for extended Body and walking Machine<\/em> [online]. Dostupno na: http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/exoskeleton\/index.html [18. 12. 2009.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn182\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn182\"><\/a><a href=\"#_ftnref182\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Stelarc (1994): <em>Fractal flesh.<\/em> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/fractal\/index.html\">http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/fractal\/index.html<\/a> [18. 12. 2009.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn183\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn183\"><\/a><a href=\"#_ftnref183\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;\u00abThe Body Without Memory: An Interview with Stelarc\u00bb u <em>CTHEORY, <\/em>Arthur Kroker, Marilouise Kroker (ur). Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=354\">http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=354<\/a> [10. 06. 2011.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn184\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn184\"><\/a><a href=\"#_ftnref184\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Stelarc (1998): \u00abFrom Psycho-Body to Cyber-Systems. Images as post-human entities\u00bb u <em>The Cyberculture Reader, <\/em>D. Bell and B. M. Kennedy (ur.), Routledge London &amp; New York, str.123 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn185\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn185\"><\/a><a href=\"#_ftnref185\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Orlan (1996) \u00abConference\u00bb in Orlan: <em>This is my Body, this is my Software<\/em>, Duncan McCorquodale (ur.), Black Dog Publishing, London. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn186\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn186\"><\/a><a href=\"#_ftnref186\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Clauss Florian, Flor Micz: <em>Cyber Tattoo,<\/em> Dostupno na:&nbsp; <a href=\"http:\/\/www.scrollheim.de\/DanielsFrieling.html%20%5B10\">http:\/\/www.scrollheim.de\/DanielsFrieling.html [10<\/a>. 06. 2011.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn187\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn187\"><\/a><a href=\"#_ftnref187\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Alba d&#8217;Urbano (2012): <em>Hautnah<\/em><em>.<\/em> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.durbano.de\/hautnah\/index.html\">http:\/\/www.durbano.de\/hautnah\/index.html<\/a> [12. 06. 2012.] <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn188\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn188\"><\/a><a href=\"#_ftnref188\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Descartes, Ren\u00e9 (1975): \u00bbMeditacije o prvoj filozofiji\u00ab. u: Husserl, Edmund: <em>Kartezijanske meditacije<\/em>. s.l.: Biblioteka: Izvori i tokovi., str. 204. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn189\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn189\"><\/a><a href=\"#_ftnref189\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;\u017di\u017eek, Slavoj (2007): <em>O vjerovanju<\/em>, prevela: Marina Miladinov, izvornik: Slavoj \u017di\u017eek, On belief (2001.), Zagreb, str. 36. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn190\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn190\"><\/a><a href=\"#_ftnref190\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Bukatman, Scott (1993): <em>Terminal Identity: The Virtual Subject in Post-Modern Science Fiction<\/em>, Duke University Press, Durham, str. 247. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn191\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn191\"><\/a><a href=\"#_ftnref191\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Fukuyama, Francis (1992): <em>The End of History and the Last Man<\/em>, Hamish Hamilton, London. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn192\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn192\"><\/a><a href=\"#_ftnref192\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Virilio, Paul (1999): <em>Brzina osloba\u0111anja, <\/em>Naklada DAGGK, Karlovac. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Alba d&#8217;Urbano (2012): <em>Hautnah<\/em><em>.<\/em> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.durbano.de\/hautnah\/index.html\">http:\/\/www.durbano.de\/hautnah\/index.html<\/a> [12. 06. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Art practical<\/em> (2011): Intervju sa Lynn Hersmann (Patricia Maloney). Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.artpractical.com\/feature\/looking_for_roberta_breitmore\/\">http:\/\/www.artpractical.com\/feature\/looking_for_roberta_breitmore\/<\/a> [19. 11. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00abThe Body Without Memory: An Interview with Stelarc\u00bb&nbsp; u <em>CTHEORY, <\/em>Arthur Kroker, Marilouise Kroker (ur). Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=354\">http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=354<\/a> [10. 06. 2011.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bukatman, Scott (1993): <em>Terminal Identity: The Virtual Subject in Post-Modern Science Fiction<\/em>, Duke University Press, Durham, str. 247.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Capsula Powerhouse Arts Centre:<\/em> \u00abJohn Tonkin: Personal Eugenics (1999)\u00bb<em>, <\/em>Liverpool, Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.casulapowerhouse.com\/microsites\/cybercultures\/12_artist.swf\">http:\/\/www.casulapowerhouse.com\/microsites\/cybercultures\/12_artist.swf<\/a> [18. 08. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Clauss Florian, Flor Micz: <em>Cyber Tattoo<\/em>.<br \/> Dostupno na:&nbsp; <a href=\"http:\/\/www.scrollheim.de\/DanielsFrieling.html\">http:\/\/www.scrollheim.de\/DanielsFrieling.html<\/a> [10. 06. 2011.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010cati\u0107 Igor, Greguric Ivana (2009): <em>Kiborgoetika \u2013 presjeci\u0161te ili poveznica bioetike i tehnoetike<\/em>, projekt MZT-a \u00bbPrimjena sustavnosne teorije u ra\u0161\u010dlambi op\u0107e tehnike (120\u20130000000\u20131805)\u00ab, Zagreb.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dagenais, Francine (1991): \u00bbPerfect Bodies\u00ab, u <em>Bioapparatus<\/em>, Catherine Richards &amp; Nell Tenhaaf (ur.), The Banff Centre, Banff, str. 43.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Descartes, Ren\u00e9 (1975): \u00bbMeditacije o prvoj filozofiji\u00ab. u: Husserl, Edmund: <em>Kartezijanske meditacije<\/em>. s.l.: Biblioteka: Izvori i tokovi., str. 204.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Felix<\/em> (2000): \u00bbThe Internal Organs of a Cyborg\u00ab, Issue 5, Vol. 2, New York. Dostupno na: http:\/\/www.e-felix.org\/issue5\/prophet.html&nbsp; [21. 11. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Fukuyama, Francis (1992): <em>The End of History and the Last Man<\/em>, Hamish Hamilton, London.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Haraway, Donna (1991): \u00ab<em>A Cyborg Manifesto: Science, Technology, and Socialist Feminism in the Late Twentieth Century<\/em>\u00bb u Simians, Cyborgs and Women: The Reinvention of Nature, Donna Haraway (ur.), New York, str. 149\u2013181, str. 164, str. 175.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heim, Michael (1993): <em>The Metaphysics of virtual Reality<\/em>, Oxford University Press, New York, str. 83.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Lynn Hershman Leeson<\/em> (2007): \u00bbBreitmore Roberta\u00ab, Fictive Art. Dostupno na: <br \/> <a href=\"http:\/\/fictive.arts.uci.edu\/roberta_breitmore\">http:\/\/fictive.arts.uci.edu\/roberta_breitmore<\/a> [18. 08. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Lynn Hershman<\/em> (1997): \u00bbTillie\u00ab. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/lynnhershman.com\/tillie\/You.html\">http:\/\/lynnhershman.com\/tillie\/You.html<\/a> [18. 08. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Huffman Kathy Rae, Jahrmann Margarete (1997): \u00abEvasys Experience\u00bb u <em>Telepolis<\/em>. Dostupno na:&nbsp; http:\/\/www.heise.de\/tp\/artikel\/4\/4089\/1.html [11. 06. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marshall, Jonathan (2004): \u00bb<em>The Online Body Breaks Out? Asence, Ghosts, Cyborgs, Gender, Polarity and Politics<\/em>\u00ab.<br \/> Dostupno na : <a href=\"http:\/\/journal.fibreculture.org\/issue3\/issue3_marshall.html\">http:\/\/journal.fibreculture.org\/issue3\/issue3_marshall.html<\/a> [28. 04. 2009.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">McLuhan, Marshall (1994): \u00bbThe Medium is the Message\u00ab u <em>Understanding Media: The Extensions of Man, <\/em>The MIT Press, Cambridge.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mirowski, Philip (2008): <em>Machine Dreams: Economics becomes a Cyborg Science<\/em>, Cambridge University Press, Cambridge.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">More, Max (2003): <em>Principles of Extropy (Perpetual Progress)<\/em>. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.extropy.org\/principles.htm\">http:\/\/www.extropy.org\/principles.htm<\/a>. [19. 06. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nechvatal, Joseph (1996): \u00abBodies (c) Incorporated\u00bb. <em>ThingReviews NYC<\/em>. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.bodiesinc.ucla.edu\/thing.html\">http:\/\/www.bodiesinc.ucla.edu\/thing.html<\/a> [11. 06. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">New Media Series (2000): <em>Tina La Porta &#8211; Where Will the Body Be int he Future?<\/em> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/web.njit.edu\/~kimmelma\/laporta.html\">http:\/\/web.njit.edu\/~kimmelma\/laporta.html<\/a> [11. 06. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Orlan (1996) \u00abConference\u00bb in Orlan: <em>This is my Body, this is my Software<\/em>, Duncan McCorquodale (ur.), Black Dog Publishing, London.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Oxford Dictionary<\/em>. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/oxforddictionaries.com\/definition\/english\/prosthesis\">http:\/\/oxforddictionaries.com\/definition\/english\/prosthesis<\/a> [28. 11. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pearce, Martin (1995): \u00bbFrom Urb to Beat\u00ab u <em>Architectural Design Profile: Architects in Cyberspace<\/em>, Vol. 7, Academy Edition, London, str. 7.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00bbPoljubac budu\u0107nosti\u00ab, <em>Kontejner, <\/em>19. prosinca 2004.<br \/> Dostupno na:&nbsp; <a href=\"http:\/\/www.kontejner.org\/kiss-future\">http:\/\/www.kontejner.org\/kiss-future<\/a> [18. 08. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Scarry, Elaine (1985): <em>The Body in Pain: The Making and Unmaking of the World<\/em>, Oxford University Press, New York.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarc (1997-2002): <em>Movatar<\/em> [online]. Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/movatar\/\">http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/movatar\/<\/a> [10. 02. 2010.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarc, (1998). <em>\u00bc Scale Ear<\/em> [online].<br \/> Dostupno na:&nbsp; <a href=\"http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/quarterear\/index.html\">http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/quarterear\/index.html<\/a> [18. 02. 2010.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarc, (1997-1999). <em>The Extra Ear<\/em> [online].<br \/> Dostupno na: http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/extra_ear\/index.htm [11. 01. 2010.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarc, (1998). <em>Exoskeleton, Event for extended Body and walking Machine<\/em> [online].&nbsp; Dostupno na: http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/exoskeleton\/index.html [18. 12. 2009.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarc (1994): <em>Fractal flesh.<\/em><br \/> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/fractal\/index.html\">http:\/\/www.stelarc.va.com.au\/projects\/fractal\/index.html<\/a> [18. 12. 2009.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stelarc (1998): \u00abFrom Psycho-Body to Cyber-Systems. Images as post-human entities\u00bb u <em>The Cyberculture Reader, <\/em>D. Bell and B. M. Kennedy (ur.), Routledge London &amp; New York, str. 123.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00bbStrojni feti\u0161izam\u00ab, <em>Kontejner, <\/em>25. lipnja 2004.Dostupno na:&nbsp; <a href=\"http:\/\/www.kontejner.org\/inter-skin\">http:\/\/www.kontejner.org\/inter-skin<\/a> [18. 08. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Transhumanist Arts &amp; Culture (2007): <em>Primo Posthuman future body design,<\/em> Dostupno na: <a href=\"http:\/\/www.transhumanist.biz\/nanonatashavita-more.htm\">http:\/\/www.transhumanist.biz\/nanonatashavita-more.htm<\/a> [19. 06. 2012.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Turkle, Sherry (1984): <em>The Second Self: Computers and the Human Spirit<\/em>, Simon and Schuster, New York, str. 106.<br \/> \u00bbUmjetnik si napravio tre\u0107e uho na ruci\u00ab, <em>T Portal, <\/em>15. travnja 2009.Dostupno na:<a href=\"http:\/\/www.tportal.hr\/funbox\/funtime\/17331\/Umjetnik-si-napravio-trece-uho-na-ruci.html\">http:\/\/www.tportal.hr\/funbox\/funtime\/17331\/Umjetnik-si-napravio-trece-uho-na-ruci.html<\/a>.[15. 10. 2009.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Virilio, Paul (1999): <em>Brzina osloba\u0111anja, <\/em>Naklada DAGGK, Karlovac<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Virilio, Paul (1995): <em>Speed and Information: Cyberspace Alarm!<\/em> u CTHEORY. Arthur Kroker, Marilouise Kroker (ur). Dostupno na:<a href=\"http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=72\">http:\/\/www.ctheory.net\/articles.aspx?id=72<\/a> [10. 06. 2011.]<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Wohlgemuth, Eva (1997): <strong>\u00ab<\/strong>Bodyscan<strong>\u00bb<\/strong> u <em>Fleshfactor<\/em> <em>Informationsmaschine Mensch<\/em>, Ars electronica, Springer, Wien &amp; New York, str. 299.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u017di\u017eek, Slavoj (2007): <em>O vjerovanju<\/em>, prevela: Marina Miladinov, izvornik: Slavoj \u017di\u017eek, On belief (2001.), Zagreb, str. 36.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">New Media and Cyborgised Body as Space of Transhumanism Art<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>A new transhumanism concepts of \u2018\u2019human\u2019\u2019 and desire for transcending human boundaries is present in the post-modern art that uses new media, science and technology in the creation of post-human artistic vision of human. The transformation of the natural human body in order to enhance its natural limitations became an inspiration for many artists. The new \u2018\u2019art laboratory\u2019\u2019 uses the power of robotics, new media, and medical interventions as means of art expression. The reason for these efforts, artists see in questioning the limits of their own body, its improvements, dematerialization and the possibility of creating multiple identities in virtual reality. An example of a new concept \u2018\u2019cyborg\/robotic art&#8221; is an Australian artist and performance artist Stelarc who puts the body at the centre, as a representative object of art, &#8221;enlarged and increased\u2019\u2019 through the technological prosthesis. Such transhumanism art, in which natural man is replaced by a \u2018\u2019robotic sculpture&#8221; contributes to establishing transhuman image of future human nature.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><span lang=\"EN-US\"> <em><strong>Key words:<\/strong><\/em> <em>art, cyborgisation, media, virtual reality, transhumanism.<\/em><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres10\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#20 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 004.087:7<br \/> Pregledni \u010dlanak<br \/>Review article<br \/>\nPrimljeno: 17.6.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Nada Torlak<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Megatrend univerzitet, Fakultet za kulturu i medije, Beograd<br \/>\nnadatorlak@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Novi mediji \u2013 nova pravila i nova recepcija kulture i umjetnosti<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Nada Torlak - Novi mediji \u2013 nova pravila i nova recepcija kulture i umjetnosti.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (226 KB), Hrvatski, Str. 366 &#8211; 371<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Nove medijske tehnologije donose nezaustavljive promjene kako na medijskom, tako i na umjetni\u010dkom planu, ali i na cjelokupnoj dru\u0161tvenoj sceni. Televizija, Internet, mobilni mediji, ipod&#8230; dio su svakodnevice koji mijenja na\u010din \u201cproizvodnje\u201d informacija, njihovu distribuciju, ali i njihovo dekodiranje. <br \/> Krajem devedesetih godina pro\u0161log i po\u010detkom ovog stolje\u0107a u diskursu o digitalizaciji i medijskoj produkciji, pojedine autore je zahvatio tehnolo\u0161ki determinizam. Ovakvi tehnolo\u0161ki odre\u0111eni pristupi su posljednjih godina napu\u0161teni, jer tehnologija ne predstavlja silu \u201esama po sebi\u201c, ve\u0107 se prilago\u0111ava i primjenjuje u skladu s ve\u0107 postoje\u0107im vrijednosnim sustavima, a ti vrijednosni sustavi imaju kulturne, dru\u0161tvene i ekonomske korijene\u201c (\u00d6rnebring, 2010: 68). <br \/> Pojava i eksploatacija novih medija, pokre\u0107e nove debate u pogledu promoviranja i valoriziranja kulture i umjetnosti. <br \/> \u0160to se ti\u010de medijskih sadr\u017eaja koji zaokupljaju mlade, istra\u017eivanja su pokazala da ih u digitalnim medijima najvi\u0161e zanimaju teme vezane za masovnu kulturu (estrada, film, muzika). Kako je televizija i dalje najpopularniji medij, ustanovljeno je da ova populacija najredovitije prati filmski i serijski program, kvizove, dok je najmanje zanimaju kulturno-umjetni\u010dke i informativno-politi\u010dke emisije (Ili\u0161in, 2003:23). Tako se mo\u017ee re\u0107i da mladi od televizije prije svega o\u010dekuju zabavu (Ili\u0161in, 1999:148).<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>novi mediji, digitalizacija, umjetnost, kultura.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Komunikacija me\u0111u ljudima se mijenjala kroz stolje\u0107a, uglavnom sporo i mukotrpno. Mo\u017ee se re\u0107i da je cjelokupna ljudska povijest, povijest pisma, pismenosti, sporazumijevanja, preno\u0161enja poruka, odnosno komunikacije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Po\u0161to se komunikacija me\u0111u ljudima mijenjala kroz stolje\u0107a, lako je uo\u010diti kako je nu\u017eno da se jezik mijenja u ovakvim okolnostima. Zanimljivo je i kako se jezik pojednostavio. Nekada kompleksan sustav znakova, slova, rije\u010di, re\u010denica i pravila, sa \u0161tampom, radiom, TV-om i Internetom, on je u nekim aspektima reduciran na ono odakle je i po\u010dela pismenost: na crtanje slika kako bi se predstavilo zna\u010denje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">1. <strong>Kompjutor kao suvremeno i nezaobilazno sredstvo komunikacije<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Me\u0111utim, u posljednja dva desetlje\u0107a 20. stolje\u0107a, a posebno po\u010detkom 21. stolje\u0107a nove medijske tehnologije su donijele (i jo\u0161 donose) ubrzane i nezaustavljive promjene kako na medijskom, tako i na obrazovnom planu, ali i na cjelokupnoj dru\u0161tvenoj sceni. Televizija, Internet, mobilni mediji, ipod&#8230; dio su svakodnevice koji mijenja na\u010din \u201cproizvodnje\u201d informacija, njihovu distribuciju, ali i njihovo dekodiranje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Suvremeni masmediji koriste digitalne tehnologije u razli\u010ditim fazama proizvodnje vijesti, kao i za razli\u010dite platforme (od digitalnog emitiranja, web-stranica, do aplikacija za razli\u010dite prijenosne ure\u0111aje). Zbog toga recipijenti imaju i ve\u0107u slobodu izbora, odnosno na\u010dina primanja informacija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dru\u0161tvene, ekonomske, sociolo\u0161ke, kulturolo\u0161ke, a pogotovo tehnolo\u0161ke promjene itekako utje\u010du na promjene i evoluciju u novinarstvu. Tako je transformacija suvremenog \u017eurnalizma pod utjecajem ovih faktora, a prije svega, interneta, digitalizacije, platformi, dru\u0161tvenih mre\u017ea&#8230; o\u010digledna ve\u0107 i laicima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u201cNekada davno, poduze\u0107a koja su izdavala novine, \u010dasopise i knjige su radila malo \u0161to drugo; njihovo u\u010de\u0161\u0107e u drugim medijima je bilo malo,\u201d (Pool, 1983:23). Od tada se mnogo toga promijenilo u medijskoj produkciji: digitalne tehnologije se sada koriste u razli\u010ditim fazama proizvodnje vijesti \u2013 od prikupljanja, produkcije i prijenosa informacija, kao i za razli\u010dite platforme \u2013 od digitalnog emitiranja, web-stranica, do aplikacija za razli\u010dite prijenosne ure\u0111aje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Krajem devedesetih godina pro\u0161log i po\u010detkom ovog stolje\u0107a u diskursu o digitalizaciji i medijskoj produkciji, pojedine autore je zahvatio tehnolo\u0161ki determinizam. Tako, recimo, John Pavlik (2000: 229\u2013237) sugerira da je tehnologija oduvijek oblikovala novinarstvo. Po njegovu mi\u0161ljenju, nove tehnologije nude nove i efikasnije na\u010dine na koje novinari i svi ostali medijski radnici mogu obavljati svoj posao.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovakvi tehnolo\u0161ki odre\u0111eni pristupi su posljednjih godina napu\u0161teni, jer tehnologija ne predstavlja silu \u201esama po sebi\u201c,ve\u0107 se prilago\u0111ava i primjenjuje u skladu s ve\u0107 postoje\u0107im vrijednosnim sustavima, a ti vrijednosni sustavi imaju kulturne, dru\u0161tvene i ekonomske korijene\u201c (\u00d6rnebring, 2010: 68).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Neminovno, suvremeni \u010dovjek provodi ve\u0107i dioslobodnog vremena uz razli\u010dite vrste medija, jer, izme\u0111u ostalog, u njima pronalazi sadr\u017eaje i zna\u010denja vremena u kojem \u017eivi. Tako mediji, a posebno televizija, oblikuju vrijednosti o \u017eivotu i ljudskim odnosima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>2. Novi mediji \u2013 nova valorizacija kulture<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pojava i eksploatacija novih medija, pokre\u0107e nove debate u pogledu promoviranja i valoriziranja kulture i umjetnosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dana\u0161nji mediji, a posebno televizija, oblikuju vrijednosti o \u017eivotu i ljudskim odnosima, pogotovo kod mla\u0111e populacije. Obitelj, \u0161kola, crkva, vr\u0161njaci, utje\u010du na identitet i polo\u017eaj mladih u dru\u0161tvu, ali se taj utjecaj sve vi\u0161e pripisuje i televiziji, ali i drugim oblicima medijske kulture. Oni utje\u010du na na\u010din pona\u0161anja, razmi\u0161ljanja i formiranja predstava koje imaju o sebi i drugima. Roditelji, nastavnici i vr\u0161njaci nisu uvijek dovoljan izvor podr\u0161ke za dileme s kojima se suo\u010davaju mladi (\u0110eri\u0107, Studen, 2006:456-471).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U istra\u017eivanjima odnosa mladih prema medijima, jedno od glavnih pitanja koje se postavlja je potencijalni utjecaj medija na mlade, odnosno, proces socijalizacije. Pritom se socijalizacija shva\u0107a kao integriranje pojedinca u dru\u0161tveni \u017eivot kroz proces prilago\u0111avanja dru\u0161tvenim zahtjevima i normama, \u0161to podrazumijeva u\u010denje i shva\u0107anje vrijednosti i po\u017eeljnih oblika pona\u0161anja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Iako je jasno da je proces socijalizacije najintenzivniji u doba djetinjstva i rane mladosti, poznato je da on traje i u kasnijim \u017eivotnim razdobljima, kada &#8220;utje\u010de na modificiranje ve\u0107 stvorenih svojstava&#8221; (Zvonarevi\u0107, 1989:93). Primarni socijalizacijski agensi su roditelji (obitelj) i vr\u0161njaci (vr\u0161nja\u010dke grupe), a sekundarni su: \u0161kola, crkva i mediji, kao i radna sredina i razli\u010dita udru\u017eenja \u2013 politi\u010dke stranke, sindikati, interesne grupe i sli\u010dno (Dekker, 1991).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0160to se ti\u010de medijskih sadr\u017eaja koji zaokupljaju mlade, istra\u017eivanja su pokazala da ih u digitalnim medijima najvi\u0161e zanimaju teme vezane za masovnu kulturu (estrada, film, muzika).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kako je televizija i dalje najpopularniji medij, ustanovljeno je da ova populacija najredovitije prati filmski i serijski program, kvizove, dok je najmanje zanimaju kulturno-umjetni\u010dke i informativno-politi\u010dke emisije (Ili\u0161in, 2003:23). Tako se mo\u017ee re\u0107i da mladi od televizije prije svega o\u010dekuju zabavu (Ili\u0161in, 1999:148).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>3. Kori\u0161tenje interneta i novih medija<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Od svih medija koji su analizirani (televizija, film, radio, \u0161tampa, ra\u010dunala, internet), djeca najvi\u0161e gledaju televiziju, filmove, koriste ra\u010dunalo, pa tek onda slu\u0161aju radio i \u010ditaju novine.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kori\u0161tenje interneta i novih medija u Srbiji je u stalnom porastu, a skoro 20% ispitanika navodi internet kao svoj glavni izvor op\u0107eg informiranja. To internet stavlja na 2. mjesto me\u0111u medijima koji se koriste kao izvor informacija, poslije televizije. Televizija je godinama bila dominantan medij, ali joj je utjecaj u padu u odnosu na 2010.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovo je samo jedan od nalaza <a href=\"http:\/\/www.mc.rs\/mladi-i-novi-mediji-u-srbiji.4.html?eventId=8286\" target=\"_blank\">istra\u017eivanja o kori\u0161tenju interneta u Srbiji<\/a> koje je provela agencija Ipsos Strategic Marketing i predstavila ga javnosti na samom kraju 2011. godine.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vezanost za odre\u0111eni medij u visokoj je korelaciji s godinama ispitanika, pa utjecaj televizije raste kod starije populacije (87% je reklo da im je televizija glavni izvor informacija), dok je kod populacije od 12 do 29 godina (koje istra\u017eiva\u010di definiraju kao \u201cdigital natives\u201d) utjecaj televizije (49%) i interneta (43%) skoro izjedna\u010den.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">A 12% ljudi koji koriste internet \u010dine to preko mobilnog telefona, dok 54% ispitanika nikada ne koristi internet na ovaj na\u010din. \u0160to su ispitanici mla\u0111i, to u ve\u0107em postotku koriste mobilni telefon za pristup internetu, pa skoro 20% onih izme\u0111u 12 i 29 godina svakodnevno koristi internet preko mobilnog telefona.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>4. E-mail, chat i dru\u0161tvene mre\u017ee<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Korisnici interneta su kao naj\u010de\u0161\u0107e aktivnosti naveli one na dru\u0161tvenim mre\u017eama, slanje i primanje e-maila, informiranje i chat.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dru\u0161tvene mre\u017ee su u trendu. Na Facebooku je 2\/3 ljudi koji koriste internet, tj. 64%, dok ih je 2010. bilo 58%. Bilje\u017ei se i rast broja profila na Twitteru \u2013 7% u odnosu na 2% prethodne godine, kao i rast prisutnosti gra\u0111ana Srbije na mre\u017ei Google+, dok je pristutnost na MySpaceu u o\u010dekivanom padu.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Korelacija s godinama je i ovdje visoka, to\u010dnije mla\u0111i su aktivniji, a \u0161to su mla\u0111i ve\u0107a je vjerojatnost da imaju profil \u2013 skoro 90% mladih izme\u0111u 12 i 29 godina ima profil na Facebooku. Svega 34% populacije koja koristi Internet nema profil ni na jednoj od dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Od ponu\u0111enih sadr\u017eaja, gra\u0111ane na Internetu prije svega zanimaju vremenske prognoze, doga\u0111anja u gradu, zabava, sport i turizam, a u manjem postotku politi\u010dka i ekonomska zbivanja u zemlji i svijetu.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mlade je neophodno nau\u010diti da participiraju u medijskom \u017eivotu jednog dru\u0161tva, da upotrebljavaju vlastite resurse i utje\u010du djelomi\u010dno na njihovo oblikovanje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Publika se mo\u017ee uspje\u0161no suprotstaviti raznim vidovima medijske manipulacije (Kelner, 2004). Ovaj teoreti\u010dar se zala\u017ee za razvoj metode &#8221;kriti\u010dke medijske pismenosti&#8221; koja podrazumijeva da mladi izgrade kriti\u010dki odnos prema medijskim predstavama i diskursima. Kriti\u010dka medijska pismenost podrazumijeva i osposobljavanje mladih u razumijevanju stereotipa koji su eksplicitno i implicitno prisutni u medijima.Socijalni psiholozi i stru\u010dnjaci koji se bave kulturom i medijima ukazali su kako stereotipima nedostaje to\u010dnost i logika, pa se zato ozna\u010davaju i kao pogre\u0161ne generalizacije koje doprinose razvijanju predrasuda. Tako\u0111er su utvrdili i da zna\u010dajnu ulogu u razvijanju stereotipnih shva\u0107anja kod mladih imaju roditelji, nastavnici, vr\u0161nja\u010dke grupe, kao i mediji koji doprinose odr\u017eavanju predstava stvorenih u djetinjstvu (\u0110eri\u0107, Studen, 2006).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sudjelovanje u raznim oblicima medijske kulture uklju\u010duje, izme\u0111u ostalog, sposobnost shva\u0107anja i kriti\u010dkog odnosa prema porukama i zna\u010denjima koji le\u017ee u njihovoj osnovi. Mlade se treba pou\u010davati kako da koriste medije kao instrumente dru\u0161tvenih promjena, da ovladaju kriterijima za selekciju i vrednovanje informacija koje plasiraju mediji i da upoznaju alternativne oblike medijske kulture.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dokazano je da utjecaj masovnih medija ovisi o stupnju i na\u010dinu na koji ih primaoci koriste. Mediji utje\u010du na ljude, ali recipijente ne treba tretirati isklju\u010divo kao \u017ertve medijskog utjecaja, nego kao osobe koje su u ve\u0107oj ili manjoj mjeri sposobne biti aktivni u\u010desnici medijskog procesa.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dekker, H., <em>Political Socialization Theory and Research<\/em>, in Dekker and Meyenberg (eds.), Oldenburg, 1991:16-58.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0110eri\u0107, I., i Studen, R., Stereotipi u medijima i medijsko opismenjavanje mladih, Institut za pedago\u0161ka istra\u017eivanja<em>, <\/em><em>Zbornik<\/em> <em>Instituta<\/em> za <em>pedago\u0161ka istra\u017eivanja<\/em>, vol. 38, br. 2, Beograd, 2006: 456-471.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zvonarevi\u0107, M., <em>Socijalna psihologija<\/em>, \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1989.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ili\u0161in, N: <em>Mladi i televizijski medij<\/em>, Napredak, Zagreb, 2003.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kelner, D., <em>Medijska kultura<\/em>, Klio, Beograd, 2004.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00d6rnebring, H., Technology and Journalism-as-Labour: Historical perspectives, <em>Journalism <\/em>11(1), 2010: 57\u201374.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pavlik, J., The Impact of Technology on Journalism, <em>Journalism Studies<\/em>, 1(2), 2000:229\u2013237.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pool, Ithiel de Sola., <em>Technologies of Freedom.<\/em> Belknap Press, Cambridge, MA, 1983.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Poter, V.D\u017e.,<em> Medijska pismenost, <\/em>Klio, Beograd, 2011.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">New Media &#8211; New Rules and New Reception  of Art and Culture<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>New media technologies are bringing unstoppable changes in fields of the media and artistry, but also to the whole social scene. Television, the Internet, mobile media, Ipod&#8230;are all part of everyday life-changing way of \u201cproduction\u201d of information, their distribution, and their decoding.<br \/>\nIn the late nineties and at the beginning of this century, during discourse on digitization and media production, some authors were affected by technological determinism. Such technological approaches have been abandoned in recent years, because the technology is not a force \u201cin itself\u201d, but instead, is adapted and applied in accordance with the existing systems of values, and those systems of values have cultural, social and economic roots (\u00d6rnebring, 2010: 68).<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><span lang=\"EN-US\"> <em><strong>Key words:<\/strong><\/em> <em>new media, digitization, art, culture.<\/em><br \/> <br \/>\n<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres11\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#21 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 371.12:004.738.5<br \/> Prethodno priop\u0107enje<br \/>Preliminary communication<br \/>\nPrimljeno: 4.7.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Jelena Maksimovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Univerzitet u Ni\u0161u, Filozofski fakultet, Odjel za pedagogiju<br \/>\njmaximovic@filfak.ni.ac.rs<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Uloga interneta u istra\u017eiva\u010dkom radu nastavnika refleksivnog prakti\u010dara<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Jelena Maksimovic - Uloga interneta u istrazivackom radu nastavnika.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (435 KB), Hrvatski, Str. 372 &#8211; 383<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Suvremeno dru\u0161tvo dovelo je do mijenjanja odnosa prema nastavniku, koji od propagatora nastavnog procesa postaje pokreta\u010d kriti\u010dkog mijenjanja preuzimaju\u0107i ulogu kriti\u010dkog refleksivnog prakti\u010dara. Za refleksivnog prakti\u010dara va\u017ena je refleksija u akciji koju mo\u017eemo definirati kao spremnost za inovacije i djelovanja na novi na\u010din. Predmet istra\u017eivanja refleksivnog prakti\u010dara mo\u017ee biti raznolik, ali su istra\u017eivanja nastavnika refleksivnih prakti\u010dara vezana uvijek za njihovu vlastitu praksu. Istra\u017eivanja nastaju kao odgovor na konkretna pitanja, probleme i dileme odgojno-obrazovne prakse i predstavljaju poku\u0161aje neposrednog rje\u0161avanja tih problema, odnosno mijenjanja i usavr\u0161avanja te prakse. Od nastavnika refleksivnog prakti\u010dara o\u010dekuje se stalno pove\u0107anje medijske i informati\u010dke pismenosti za koje se smatra da adekvatno upotrijebljene doprinose podizanju kvalitete istra\u017eivanja. U radu se diskutira o ulozi interneta u istra\u017eiva\u010dkom radu nastavnika refleksivnog prakti\u010dara, kao i o prednostima i nedostacima interneta.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>istra\u017eivanja, nastavnik, refleksivni prakti\u010dar, internet, medijska pismenost, informati\u010dka pismenost.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Termin &#8221;nastavnici kao istra\u017eiva\u010di&#8221; prvi put je upotrijebio Lorense Stenhouse 1975. godine u knjizi <em>Uvod u istra\u017eivanje i razvijanje kurikiluma <\/em>(<em>An introduction to Curriculum Research and Development)<\/em>. Otada pa sve do danas, istra\u017eivanja nastavnika-prakti\u010dara nisu samo tema pedago\u0161kih metodolo\u0161kih rasprava, ve\u0107 i realnost. Nastavnici\u2013prakti\u010dari se sve \u010de\u0161\u0107e javljaju kao partneri istra\u017eiva\u010di ili samostalni istra\u017eiva\u010di u malim i akcionim istra\u017eivanjima. Teorija o nastavniku-prakti\u010daru popularnost duguje poku\u0161aju da odgovori na pitanje kako da prevladamo jaz izme\u0111u teorije i prakse u obrazovanju nastavnika. Istra\u017eivanjem prou\u010davanja i obrazovanja nastavnika, utvr\u0111uje se \u0161iroka baza mjerljivih varijabli i empirijski provjerljivih saznanja o njihovim odnosima. U sredi\u0161tu pedago\u0161kih istra\u017eivanja stoje odnosi izme\u0111u pristupa prou\u010davanja i ishoda u\u010denja u specifi\u010dnom obrazovnom i \u0161irem socijalnom kontekstu. Newman 2000. predstavlja klasifikaciju istra\u017eivanja nastavnika: (1) narativna istra\u017eivanja, u kojima nastavnik istra\u017euje osobnu povijest obrazovanja, s ciljem da sagleda njen utjecaj na vrijednosti koje zastupa poduzeta akcija, (2) tradicionalna istra\u017eivanja nastavnika, u kojima se, tako\u0111er, koristi narativni pristup, ali koja uklju\u010duje dnevnike nastavnog rada, u\u010deni\u010dke radove, zvani\u010dne dokumente, a za cilj imaju da nastavnik sagleda na koji na\u010din razli\u010diti faktori utje\u010du na njegov rad, (3) kriti\u010dka istra\u017eivanja, u kojima se obrazovanje stavlja u red politi\u010dkih stvari i istra\u017euje unutar institucionalnog sustava, (4) studije slu\u010daja, sveobuhvatna istra\u017eivanja jednog ili male grupe u\u010denika, koja imaju za cilj da nastavnik spozna implicitne pretpostavke na kojima zasniva svoj rad i donosi odluke, (5) istra\u017eivanja nastavnika kao refleksivnog prakti\u010dara, u kojima se preispituju ciljevi obrazovanja, odnosi izme\u0111u nastavnika, suradnja s roditeljima, (6) studije kriti\u010dkih situacija, istra\u017eivanja specifi\u010dnih problema, koja predstavljaju samo povod da se neko va\u017eno pitanje dublje sagleda i promisli.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nastavnici refleksivni prakti\u010dari rade u konkretnim, realnim situacijama, a ono \u0161to njih zanima su konkretni problemi u konkretnim uvjetima. Tijekom posljednja dva desetlje\u0107a, a posebno na ulasku u novi milenij, u pedago\u0161kim radovima i istra\u017eiva\u010dkoj praksi, sve su prisutnije alternativne paradigme: interpretativna i kriti\u010dka paradigma, u kojima se status i uloga istra\u017eiva\u010da, odnos pedago\u0161ke teorije i istra\u017eivanja, s jedne strane, i prakti\u010dnog odgojnog rada, s druge strane, promatraju druga\u010dije (Pe\u0161i\u0107, 2004:58-74). Upravo u kriti\u010dkoj ili konstruktivisti\u010dkoj perspektivi, nastavnici, na osnovi istra\u017eivanja i kriti\u010dkog promi\u0161ljanja svoje prakse mogu formulirati pedago\u0161ke teorije i istovremeno mijenjati tu praksu i uvjete u kojima se ona odvija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nastavnici\u2013prakti\u010dari se, prema iskustvu mnogih autora (Cochran-Smith &amp; Lytle, 1993), pokazuju kao veoma osjetljivi promatra\u010di, a subjektivnost u analizi i interpretaciji mo\u017ee se, kao i u drugim istra\u017eivanjima iste orijentacije, premo\u0161\u0107ivati grupnom diskusijom i ukr\u0161tanjem podataka iz vi\u0161e izvora, odnosno vi\u0161e tehnika. Me\u0111utim, nastavnici\u2013prakti\u010dari su s interpretativnog stanovi\u0161ta u prednosti u odnosu na vanjske istra\u017eiva\u010de jer \u010dine sastavni dio grupe koja se prou\u010dava. Primjedba na istra\u017eivanja nastavnika\u2013 prakti\u010dara, koja se naj\u010de\u0161\u0107e ograni\u010davaju na jedan razred ili \u0161kolu, jest pitanje reprezentativnosti takvog istra\u017eivanja i mogu\u0107nosti uop\u0107avanja njegovih rezultata. Neuspjeh brojnih reformi obrazovanja na razli\u010ditim nivoima potje\u010de upravo od toga \u0161to su one planirane i izvo\u0111ene izvan i mimo onih \u010dija je to praksa. Okolnosti koje djeluju ote\u017eavaju\u0107e na organizaciju pedago\u0161kih istra\u017eivanja su sljede\u0107e (Peli\u0107 u Kunda\u010dina: 2000: 528-533): (1) Statusna pitanja nastavnika i u\u010denika u pedago\u0161kim istra\u017eivanjima. Nastavnici koji u\u010destvuju u istra\u017eivanjima imaju slo\u017eenije i te\u017ee zadatke, vremenski su vi\u0161e anga\u017eirani, a nisu materijalno stimulirani za istra\u017eiva\u010dki rad. (2) Kod nastavnika postoji otpor na primjenu istra\u017eiva\u010dkih rezultata. (3) Nastavnici-prakti\u010dari nemaju potrebna znanja iz metodologije pedago\u0161kih istra\u017eivanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Va\u017eno je naglasiti da ne postoji jedan najefikasniji na\u010din stru\u010dnog usavr\u0161avanje nastavnika refleksivnih prakti\u010dara, ve\u0107 postoji vi\u0161e njih. Craft (2000: 10-11) navodi sljede\u0107e vrste stru\u010dnog usavr\u0161avanja koje je mogu\u0107e susresti u suvremenoj praksi nastavnika:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(1) akciona istra\u017eivanja,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(2) studiranje nastavnika u okviru postdiplomskih i specijalisti\u010dkih studija,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(3) kori\u0161tenje materijala za u\u010denje na daljinu,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(4) stru\u010dno usavr\u0161avanje u \u0161koli,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(5) mre\u017ena suradnja,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(6) u\u010destvovanje u radnim ili projektnim grupama (profesionalne grupe koje u\u010de),<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(7) praksa nastavnika na radnom mjestu, ali i u drugim \u0161kolama,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(8) osobna refleksija,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(9) suradni\u010dko u\u010denje,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">(10) u\u010denje posredstvom modernih informati\u010dkih tehnologija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Uvjeti za istra\u017eiva\u010dki rad nastavnika refleksivnih prakti\u010dara<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uvjeti za istra\u017eiva\u010dki rad nastavnika refleksivnih prakti\u010dara u obrazovanju, generalno gledano, vrlo su nepovoljni. To va\u017ei za sve prakti\u010dare, od odgajatelja u pred\u0161kolskim ustanovama do profesora u srednjim \u0161kolama. Pored formalnih i prakti\u010dnih ograni\u010denja i pote\u0161ko\u0107a za istra\u017eiva\u010dki anga\u017eman nastavnika, me\u0111u kojima su optere\u0107enost prakti\u010dnim odgojno-obrazovnim radom, nedostatak sredstava, male mogu\u0107nosti za objavljivanje rezultata istra\u017eivanja, najve\u0107a ograni\u010denja su stru\u010dno-metodolo\u0161ke prirode (Maksimovi\u0107, 2012: 54-64; Pe\u0161i\u0107, 2004: 58-74). Ukoliko budu\u0107i nastavnici razredne nastave dobiju metodolo\u0161ka znanja tijekom studija, ona ostaju u kontekstu u\u010denja o pojedinim nau\u010dnim disciplinama iz programa studija, a rijetko ili uop\u0107e nemaju formu prakti\u010dne obuke za samostalna istra\u017eivanja, jer obrazovanje je odvojeno od istra\u017eivanja, teorija od prakse, prakti\u010dari od istra\u017eiva\u010da. Sli\u010dna situacija se nastavlja i u kasnijim oblicima stru\u010dnog usavr\u0161avanja uz rad. Stru\u010dnjaci u oblasti obrazovanja, oni koji rade u praksi, nastavnici i profesori, najvi\u0161e su izlo\u017eeni permanentnom usavr\u0161avanju. Naj\u010de\u0161\u0107e se ti oblici usavr\u0161avanja svode na predavanja, seminare, razra\u0111ene pakete novih metoda ili programa koje bi oni trebali primijeniti u svom radu bez mogu\u0107nosti da sami kriti\u010dki preispituju i istra\u017euju vlastitu praksu. &#8221;Dvadesetogodi\u0161nji nastavnici imaju druga\u010dije potrebe i interese od onih kojima je trideset, \u010detrdeset ili pedeset godina. Dvadesetogodi\u0161njaci istra\u017euju nove opcije oko sebe, dok s \u010detrdeset godina mnogi prolaze kroz krizu srednjih godina kada se pitaju rade li ono \u0161to su mislili da \u0107e raditi i jesu li ostvarili ciljeve&#8221; (Stoll &amp; Fink, 2000:205).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada je rije\u010d o uvjetima za istra\u017eivanja nastavnika\u2013prakti\u010dara tijekom profesionalnog rada nailazimo na najnepovoljniji segment rada. To se odnosi kako na optere\u0107enost prakti\u010dnim radom u razredu, tako i na organizaciju rada obrazovnih institucija, koja je sa stanovi\u0161ta nastavnika krajnje individualizirana. Mogu\u0107nosti za grupni rad, me\u0111usobne razmjene i kooperativna istra\u017eivanja prakti\u010dno su nepostoje\u0107e. U strukturi radnog vremena nastavnika\u2013prakti\u010dara postoji segment koji se odnosi na pripremu za nastavu i stru\u010dno usavr\u0161avanje. Me\u0111utim, te formalne mogu\u0107nosti u ve\u0107ini slu\u010dajeva ostanu neiskori\u0161tene. S ukidanjem institucija koje su se bavile unapre\u0111ivanjem \u0161kolstva i obrazovanja, kao \u0161to su republi\u010dki i gradski zavodi za unapre\u0111ivanje odgojno-obrazovnog rada i Republi\u010dki institut, kao i skromnim sredstvima strukovnih udru\u017eenja, situacija u na\u0161oj zemlji je danas, jo\u0161 nepovoljnija nego prije jednog desetlje\u0107a.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010cinjenica je da su istra\u017eiva\u010di vezani za znanstvene institute i sveu\u010dili\u0161ta i pravilo je da su izvan odgojno-obrazovne prakse koju istra\u017euju. Primjer za to je ne samo institucionalna podvojenost nastavnog i znanstveno-istra\u017eiva\u010dkog rada nego i \u010dinjenica da istra\u017eiva\u010di iz akademskih sredina rijetko imaju za predmet svojih istra\u017eivanja vlastitu obrazovnu praksu, i da rezultate svojih istra\u017eivanja rijetko sami primjenjuju u vlastitom nastavnom radu (Clandinin &amp; Connelly, 1994). Podvajanju pedago\u0161ke teorije i odgojne prakse, istra\u017eivanja obrazovanja i samog obrazovnog rada istra\u017eiva\u010da i nastavnika, doprinijeli su masovnost obrazovnih sustava, moderna podjela rada, institucionalizacija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sli\u010dna situacija bila je karakteristi\u010dna i za druge zemlje. Tijekom posljednjeg desetlje\u0107a, javljaju se i samoinicijativne grupe prakti\u010dara \u2013 istra\u017eiva\u010da, a me\u0111u njima nabrajamo: Filadelfijsku kooperativu nastavnika koji u\u010de, Bostonsku grupu nastavnika (Cochran-Smith &amp; Lytle, 1993) i mnoge grupe i odbore posve\u0107ene podr\u0161ci i poticanju istra\u017eivanja prakti\u010dara. Istovremeno, programi i \u0161kole za profesionalno obrazovanje nastavnika sve vi\u0161e uklju\u010duju prakti\u010dnu obuku za istra\u017eivanje poznatu pod nazivom: istra\u017eiva\u010dki orijentirani programi obrazovanja u\u010ditelja (Cochran-Smith, 1994), kao i razli\u010diti oblici stru\u010dnog usavr\u0161avanja nastavnika.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U Srbiji ni profesori sveu\u010dili\u0161ta nisu u zavidnoj poziciji i najpovoljnijoj situaciji. S obzirom na to da mogu\u0107nosti napredovanja ovise o nau\u010dno-istra\u017eiva\u010dkom radu, sveu\u010dili\u0161ni profesori mogu biti anga\u017eirani na istra\u017eiva\u010dkim projektima ali ne s potpunim radnim vremenom, a mogu\u0107nost da se povremeno potpuno posvete istra\u017eiva\u010dkom projektu prakti\u010dno ne postoji, ukoliko \u017eele raditi na sveu\u010dili\u0161tu. Promjene u \u0161kolstvu su danas pitanje opstanka svakog dru\u0161tva i sve vizije koje mogu doprinijeti rje\u0161avanju svjetske krize obrazovanja morale bi to uzeti u obzir. U tom traganju za kvalitetnim rje\u0161enjima potrebno je razumijevanje i spremnost na promjene dru\u0161tvene zajednice, posebno politi\u010dara, ali i aktivna uloga svih profila prosvjetnih stru\u010dnjaka, koji moraju ponuditi stru\u010dna rje\u0161enja i pomo\u0107i u pripremanju i provo\u0111enju promjena.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Zna\u010daj interneta u istra\u017eivanjima nastave<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Internet je unio u rje\u010dnike novi termin za u\u010denje, u\u010denje preko mre\u017ee, tj. <em>online u\u010denje<\/em> (<em>online learning<\/em>). Online u\u010denje je klasificirano kao jedan sveobuhvatan termin koji se odnosi na u\u010denje pomo\u0107u ra\u010dunala i interneta. Nivoi ovog u\u010denja variraju, po\u010dev\u0161i od osnovnih programa koji uklju\u010duju tekst i grafiku kursa, vje\u017ebe, testiranje i snimanje rezultata rada, kao \u0161to su rezultati testa, pa sve do visoke sofistikacije. Sofistikacija bi mogla uklju\u010diti animacije, simulacije, audio- i videosekvence diskusijskih grupa s vr\u0161njacima i ekspertima, online mentorstvo, linkove na materijale pohranjene na intranetu ili na webu i druge resurse obrazovanja. Uz online u\u010denje formirao se i termin online obrazovanje. Srodni termini online u\u010denju su u\u010denje bazirano na webu (<em>web-based learning<\/em>), u\u010denje bazirano na tehnologiji (<em>technology-based learning<\/em>). U posljednjih nekoliko godina u trendu je upotreba termina elektronsko u\u010denje, ili elektronski podr\u017eano u\u010denje, e-u\u010denje (<em>e-learning<\/em>). Postoje razli\u010dite definicije ovog u\u010denja, a najupe\u010datljivije obja\u0161njenje ovog pojma ponudilo je Ministarstvo obrazovanja i vje\u0161tina Velike Britanije 2003. godine: &#8221;(&#8230;) ako netko u\u010di na na\u010din da koristi informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (IKT), on upotrebljava elektronsko u\u010denje\u201c (Brankovi\u0107 i Mandi\u0107, 2003). Elektronsko u\u010denje je na\u010din u\u010denja pri kojem se koristi ra\u010dunalna mre\u017ea za dostavljanje informacije, za interakciju i unapre\u0111ivanje procesa u\u010denja. U u\u010denju baziranom na novim tehnologijama spomenimo i oblik u\u010denja nazvan u\u010denje bazirano na resursu (<em>resource-based learning<\/em>). Ovaj termin postao je popularan zato \u0161to reflektira nove trendove i napredovanja i slu\u017ei kao krovni koncept koji pokriva termine kao \u0161to su otvoreno u\u010denje (<em>open learning<\/em>), fleksibilno u\u010denje (<em>flexible learning<\/em>), individualizirano u\u010denje, u\u010denje potpomognuto ra\u010dunalom (<em>computer aided learning<\/em>) i u\u010denje bazirano na projektu (<em>project based learning<\/em>).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Metoda istra\u017eivanja<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Predmet ovog istra\u017eivanja je uloga interneta u istra\u017eiva\u010dkom radu nastavnika refleksivnog prakti\u010dara. U istra\u017eivanju smo nastojali ispitati je li internet izvor znanstvenih informacija koje nastavnicima mogu olak\u0161ati istra\u017eiva\u010dki rad. U istra\u017eivanju je kori\u0161tena deskriptivna metoda, tehnika anketiranja i za posebne potrebe konstruiran upitnik. Istra\u017eivanje predstavlja dio opse\u017enijeg i \u0161ireg istra\u017eivanja vezanog za ulogu akcionih istra\u017eivanja i metodolo\u0161ke obrazovanosti nastavnika u unapre\u0111ivanju odgojno-obrazovne prakse. Postavljeni zadaci u istra\u017eivanju su sljede\u0107i: 1. Ispitati u koje svrhe nastavnici refleksivni prakti\u010dari koriste internet; 2. Ispitati omogu\u0107ava li kori\u0161tenje interneta prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku; 3. Ispitati s kojim se pote\u0161ko\u0107ama i preprekama nastavnici refleksivni prakti\u010dari susre\u0107u prilikom kori\u0161tenja informacija putem interneta.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Istra\u017eivanje je provedeno na 265 nastavnika razredne nastave osnovnih \u0161kola s visokom stru\u010dnom spremom. Karakteristike uzorka su sljede\u0107e (Tabela 1):<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p align=\"center\"><em>Tabela 1: Karakteristike uzorka po godinama radnog sta\u017ea nastavnika<\/em><\/p>\n<div align=\"center\">\n<table style=\"width: 576px;\" border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"132\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"96\">\n<p align=\"center\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"132\">\n<p align=\"center\">Frekvencija (f)<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">Postotak (%)<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">Kumulativni postotak (cf%)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"5\" valign=\"top\" width=\"132\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Godine radnog sta\u017ea<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"96\">\n<p align=\"center\">do 10<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"132\">\n<p align=\"center\">114<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">43.0<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">43.0<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"96\">\n<p align=\"center\">11-20<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"132\">\n<p align=\"center\">53<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">20.0<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">63.0<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"96\">\n<p align=\"center\">21-30<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"132\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">18.5<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">81.5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"96\">\n<p align=\"center\">31-40<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"132\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">18.5<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">100.0<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"96\">\n<p align=\"center\">Ukupno<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"132\">\n<p align=\"center\">265<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"108\">\n<p align=\"center\">100.0<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"108\">\n<p align=\"center\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0160kole u kojima je provedeno istra\u017eivanje odabrane su slu\u010dajnim uzorkom. U uzorak su u\u0161li nastavnici razredne nastave osnovnih \u0161kola s teritorija Vojvodine (Novi Sad, Subotica i Sombor), teritorija centralne Srbije (Beograd, Kragujevac i U\u017eice) i ju\u017ene Srbije (Ni\u0161, Leskovac i Vranje).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Analiza i interpretacija rezultata istra\u017eivanja<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na pitanje u koje svrhe nastavnici refleksivni prakti\u010dari koriste internet dobili smo sljede\u0107e podatke (<em>Tabela 2<\/em>).<\/p>\n<p align=\"center\"><em>Tabela 2:&nbsp; Kori\u0161tenja interneta<\/em><\/p>\n<div align=\"center\">\n<table style=\"width: 611px;\" border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" colspan=\"3\" valign=\"top\" height=\"26\">&nbsp;<\/td>\n<td colspan=\"4\" valign=\"bottom\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">Du\u017eina radnog sta\u017ea<\/p>\n<\/td>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"bottom\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">Ukupno<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"bottom\" width=\"239\" height=\"21\">\n<p align=\"center\">do 10g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">11-20g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">21-30g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">31-40g<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"6\" valign=\"top\" width=\"264\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U koje svrhe nastavnici refleksivni prakti\u010dari koriste internet?<\/p>\n<\/td>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pretraga informacija o inovacijama u nastavi<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">21<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">11<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">4<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">11<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">47<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">7.9%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">4.2%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">1.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">4.2%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">17.7%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pretraga relevantne literature za istra\u017eivanja<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">54<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">29<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">25<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">26<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">134<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">20.4%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">10.9%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">9.4%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">9.8%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">50.6%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gmail i Facebook<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">39<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">13<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">20<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">12<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">84<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">14.7%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">4.9%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">7.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">4.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">31.7%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" colspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"264\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ukupno<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">114<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">53<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">265<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"26\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"239\">\n<p align=\"center\">43.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">20.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">18.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"60\">\n<p align=\"center\">18.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"82\">\n<p align=\"center\">100.0%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p align=\"center\">c2 = 7.096, df = 6, p = 0.312, C = 0.161<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada su u pitanju mi\u0161ljenja nastavnika o kori\u0161tenju interneta u ovisnosti o du\u017eini radnog sta\u017ea, nai\u0161li smo na prili\u010dno ujedna\u010dene stavove. Najmanji postotak ispitanika (7,90%) u kategoriji onih s najmanje radnog iskustva (do 10 godina), smatra da su informacije o inovacijama u nastavi naj\u010de\u0161\u0107i razlog pretra\u017eivanja podataka na internetu. Najve\u0107i broj ispitanika (20,40%) ove kategorije, smatra da je svrha pretraga relevantne literature za istra\u017eivanja, dok jedan broj ispitanika (14,70%) izra\u017eava mi\u0161ljenje da su Gmail i Facebook naj\u010de\u0161\u0107i razlog kori\u0161tenja internata. Razlike procenata najizra\u017eenije su izme\u0111u prve i druge kategorije odgovora, ne\u0161to manje izme\u0111u prve i tre\u0107e, a najmanje izme\u0111u druge i tre\u0107e kategorije odgovora. Kada su u pitanju ispitanici s vi\u0161e godina radnog iskustva (11 do 20 godina), postotci su tako\u0111er ravnomjerno raspore\u0111eni. Pribli\u017eno ujedna\u010den postotak ispitanika u ovoj kategoriji misli da pretraga informacija o inovacijama u nastavi (4,20%), kao i Gmail i Facebook (4,90%) naj\u010de\u0161\u0107i razlog kori\u0161tenja interneta, dok je dvostruko ve\u0107i postotak ispitanika (10,90%) koji smatra da je svrha kori\u0161tenja interneta pretraga relevantne literature u istra\u017eiva\u010dke svrhe. Uo\u010dljiva je razlika procenata izme\u0111u druge i prve, odnosno druge i tre\u0107e kategorije odgovora, dok je razlika izme\u0111u prve i tre\u0107e kategorije neznatna. U kategoriji ispitanika sa sta\u017eem od 21 do 30 godina radnog iskustva, najmanji postotak (1,50%) odgovorio je da je pretraga informacija o inovacijama u nastavi naj\u010de\u0161\u0107e razlog kori\u0161tenja interneta. Najve\u0107i broj ispitanika (9,40%) ove kategorije, smatra da je svrha interneta pretraga relevantne literature za istra\u017eivanja, dok je neznatno manji postotak ispitanika (7,50%) mi\u0161ljenja da su Gmail i Facebook naj\u010de\u0161\u0107i razlog kori\u0161tenja interneta. Vrlo izra\u017eena razlika u procentima uo\u010dljiva je izme\u0111u prve i druge kategorije ispitanika, manje izme\u0111u prve i tre\u0107e, a najmanje izme\u0111u druge i tre\u0107e kategorije. Kada je rije\u010d o ispitanicima s najvi\u0161e radnog iskustva, od 31 do 40 godina radnog sta\u017ea, izra\u017eena mi\u0161ljenja veoma su sli\u010dna kao i kod prethodne tri kategorije po godinama radnog sta\u017ea, a najsli\u010dnija odgovorima grupe ispitanika s radnim iskustvom od 11 do 20 godina radnog sta\u017ea. Pribli\u017eno ujedna\u010den procent ispitanika u ovoj kategoriji mi\u0161ljenja je da su pretraga informacija o inovacijama u nastavi (4,20%), Gmail i Facebook (4,50%) svrha kori\u0161tenja interneta, dok dvostruko ve\u0107i postotak ispitanika (9,80%) smatra da je svrha pretra\u017eivanje relevantne literature za istra\u017eivanja. Uo\u010dljiva je razlika procenata izme\u0111u druge i prve, odnosno druge i tre\u0107e kategorije ispitanika, dok je razlika izme\u0111u prve i tre\u0107e neznatna. Izra\u010dunati hi-kvadrat (c2=7.096) pokazuje da u na\u0161em istra\u017eivanju mi\u0161ljenja nastavnika o internetu u odnosu na du\u017einu radnog sta\u017ea, nisu utvr\u0111ene statisti\u010dki zna\u010dajne razlike, iako je <em>p<\/em> blizu statisti\u010dke zna\u010dajnosti, \u0161to govori o tome da su mi\u0161ljenja nastavnika o ovom stavu pribli\u017eno ujedna\u010dena.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na pitanje omogu\u0107ava li kori\u0161tenje interneta prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku, dobili smo sljede\u0107e podatke.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p align=\"center\"><em>Tabela 3: Omogu\u0107ava li kori\u0161tenje interneta prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku?<\/em><\/p>\n<div align=\"center\">\n<table style=\"width: 624px;\" border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" colspan=\"3\" valign=\"top\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<td colspan=\"4\" valign=\"bottom\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">Du\u017eina radnog sta\u017ea<\/p>\n<\/td>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">Ukupno<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"bottom\" width=\"256\" height=\"21\">\n<p align=\"center\">do 10g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">11-20g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">21-30g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">31-40g<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"6\" valign=\"top\" width=\"264\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Omogu\u0107ava li kori\u0161tenje interneta prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku?<\/p>\n<\/td>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"112\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naravno<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">83<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">39<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">33<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">36<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">191<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">31.3%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">14.7%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">12.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">13.6%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">72.1%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"112\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Da, ako se a\u017eurira na vrijeme<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">29<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">14<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">16<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">11<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">70<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">10.9%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">5.3%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">6.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">4.2%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">26.4%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"112\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Za najnovije informacije ne omogu\u0107ava<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">2<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">0<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">0<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">2<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">4<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">.8%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">.8%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">1.5%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" colspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"264\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ukupno<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">114<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">53<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">265<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"40\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">43.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">20.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">18.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">18.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">100.0%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p align=\"center\">c2 = 4.978, df = 6, p = 0.547, C = 0.136<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Utvr\u0111eno je da ne postoji statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u odgovorima na ovo pitanje iako je <em>p<\/em> blizu statisti\u010dke zna\u010dajnosti. Na pitanje omogu\u0107ava li kori\u0161tenje interneta prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku, u ovisnosti o du\u017eini radnog sta\u017ea, nai\u0161li smo na prili\u010dno ujedna\u010dene stavove (Tabela 3). Najve\u0107i postotak ispitanika (31,30%) u kategoriji s najmanje radnog iskustva (do 10 godina), izrazio je stav da internet omogu\u0107ava prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku. Ne\u0161to manji procent ispitanika (10,90%) smatra da internet omogu\u0107ava kori\u0161tenje informacija, ali ako se a\u017eurira na vrijeme, a najmanji postotak ispitanika (8,00%) navodi da za najnovije informacije internet nije od koristi. Razlike postotaka mi\u0161ljenja najizra\u017eenije su izme\u0111u prve i tre\u0107e kategorije odgovora, ne\u0161to manje izme\u0111u prve i druge, a najmanje izme\u0111u druge i tre\u0107e kategorije odgovora. Najve\u0107i broj ispitanika (14,70%) u kategoriji radnog iskustva od 11 do 20 godina, mi\u0161ljenja je da internet omogu\u0107ava prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku. Ne\u0161to manji postotak ispitanika (5,30%) mi\u0161ljenja je da internet omogu\u0107ava kori\u0161tenje informacija, ali ako se a\u017eurira na vrijeme. U grupi ispitanika sa sta\u017eem od 21 do 30 godina radnog iskustva, najve\u0107i procent (12,50%) mi\u0161ljenja je da kori\u0161tenje interneta omogu\u0107ava prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku. Ne\u0161to manji postotak ispitanika (6,00%) mi\u0161ljenja je da internet omogu\u0107ava kori\u0161tenje informacija, ali ako se a\u017eurira na vrijeme. Kada je rije\u010d o ispitanicima s najvi\u0161e radnog iskustva, izra\u017eena mi\u0161ljenja se djelomi\u010dno razlikuju u odnosu na prethodne grupe ispitanika. Najve\u0107i procent ispitanika (13,60%) mi\u0161ljenja je da kori\u0161tenje interneta omogu\u0107ava prijenos znanja i informacija u kratkom vremenskom roku. Ne\u0161to manji postotak ispitanika (4,20%) smatra da internet omogu\u0107ava kori\u0161tenje informacija, ali ako se a\u017eurira na vrijeme, dok najmanji procent ispitanika (8,00%) izra\u017eava mi\u0161ljenje da internet za najnovije informacije nije od koristi. Razlike procenata mi\u0161ljenja najizra\u017eenije su izme\u0111u prve i druge kategorije odgovora, ne\u0161to manje izme\u0111u prve i tre\u0107e, a najmanje izme\u0111u druge i tre\u0107e kategorije odgovora. Testiranjem hipoteze pomo\u0107u hi-kvadrat testa (c2=4.978) o statisti\u010dkoj zna\u010dajnosti razlika, u ovisnosti o du\u017eini radnog sta\u017ea, utvr\u0111eno je: da ne postoje statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u mi\u0161ljenjima ispitanika, \u0161to pokazuje da nastavnici bez obzira na radno iskustvo imaju ujedna\u010dene stavove.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na pitanje u upitniku s kojim pote\u0161ko\u0107ama se nastavnici refleksivni prakti\u010dari susre\u0107u prilikom kori\u0161tenja informacija putem interneta, dobili smo sljede\u0107e informacije:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p align=\"center\"><em>Tabela 4: Pote\u0161ko\u0107e nastavnika refleksivnih prakti\u010dara prilikom kori\u0161tenja informacija putem interneta<\/em><\/p>\n<div align=\"center\">\n<table style=\"width: 629px;\" border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" colspan=\"3\" valign=\"top\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<td colspan=\"4\" valign=\"bottom\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">Du\u017eina radnog sta\u017ea<\/p>\n<\/td>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"bottom\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">Ukupno<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"bottom\" width=\"256\" height=\"21\">\n<p align=\"center\">do 10g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">11-20g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">21-30g<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"bottom\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">31-40g<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"6\" valign=\"top\" width=\"280\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pote\u0161ko\u0107e nastavnika refleksivnih prakti\u010dara prilikom kori\u0161tenja informacija putem interneta<\/p>\n<\/td>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Neograni\u010dena mogu\u0107nost pristupa informacijama<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">67<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">30<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">35<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">43<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">175<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">25.3%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">11.3%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">13.2%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">16.2%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">66.0%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Previ\u0161e podataka<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">38<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">17<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">9<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">3<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">67<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">14.3%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">6.4%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">3.4%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">1.1%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">25.3%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Plasiranje neprovjerenih informacija<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">9<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">6<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">5<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">3<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">23<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">3.4%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">2.3%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">1.9%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">1.1%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">8.7%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td rowspan=\"2\" colspan=\"2\" valign=\"top\" width=\"280\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ukupno<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">f<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">114<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">53<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">49<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">265<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" width=\"37\">\n<p align=\"center\">%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"256\">\n<p align=\"center\">43.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">20.0%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">18.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"64\">\n<p align=\"center\">18.5%<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"56\">\n<p align=\"center\">100.0%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p align=\"center\">c2 = 18.279, df = 6, p = .006, V = .189, C = 0.254<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na osnovu dobivenog c2=18.279 utvr\u0111eno je da postoji statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u odgovorima izme\u0111u grupa nastavnika formiranih na osnovi du\u017eine radnog sta\u017ea (p&lt;0.01). Kramerov koeficijent korelacije je visok \u0161to ukazuje na ja\u010dinu razlike u odgovorima. Kada su u pitanju stavovi nastavnika refleksivnih prakti\u010dara o pote\u0161ko\u0107ama u kori\u0161tenju informacija putem interneta, a u ovisnosti o du\u017eini radnog sta\u017ea (Tabela 4), dobili smo proturje\u010dne podatke. Najve\u0107i postotak ispitanika (25,30) u kategoriji onih s najmanje radnog iskustva (do 10 godina), smatra da je neograni\u010dena mogu\u0107nost pristupa informacijama ponekad pote\u0161ko\u0107a, dok manji broj ispitanika (14,30%) ove kategorije, smatra da je razlog tome previ\u0161e podataka na internetu, dok je najmanji postotak ispitanika (3,40%) mi\u0161ljenja da se preko interneta plasiraju neprovjerene informacije. Razlike u procentima najizra\u017eenije su izme\u0111u prve i tre\u0107e kategorije odgovora, dok su izme\u0111u prve i druge, odnosno druge i tre\u0107e razlike iste. Najve\u0107i broj ispitanika (11,30%) s vi\u0161e godina radnog iskustva (11 do 20 godina), smatra da je neograni\u010dena mogu\u0107nost pristupa informacijama pote\u0161ko\u0107a kori\u0161tenja interneta. Polovina od tog broja (6,40%) smatra da je razlog tome previ\u0161e informacija, a najmanji broj ispitanika (2,30%) mi\u0161ljenja je da se na internetu plasiraju neprovjerene informacije. Uo\u010dljiva je razlika procenata izme\u0111u prve i tre\u0107e, ne\u0161to manje izme\u0111u prve i druge kategorije odgovora, dok je najmanje uo\u010dljiva izme\u0111u druge i tre\u0107e kategorije odgovora. U grupi ispitanika sa sta\u017eem od21 do 30 godina radnog iskustva,najve\u0107i postotak (13,20%) smatra da je neograni\u010dena mogu\u0107nost pristupa informacijama pote\u0161ko\u0107a, znatno manji procent (3,40%) smatra da je previ\u0161e podataka negativna strana interneta, a najmanji procent ispitanika (1,90%) mi\u0161ljenja je da se na internetu plasiraju neprovjerene informacije. Veoma izra\u017eena razlika u procentima uo\u010dljiva je izme\u0111u prve i tre\u0107e kategorije odgovora, ne\u0161to manje izme\u0111u prve i druge, a najmanje izme\u0111u druge i tre\u0107e kategorije ispitanika. Kada je rije\u010d o ispitanicima s najvi\u0161e radnog iskustva, izra\u017eeni stavovi sli\u010dni su prethodnoj grupi ispitanika s jednim desetlje\u0107em manje radnog iskustva. Najve\u0107i procent ispitanika (16,20%) mi\u0161ljenja je da je neograni\u010dena mogu\u0107nost pristupa informacijama glavna pote\u0161ko\u0107a pretra\u017eivanja, dok je drasti\u010dno manji procent ispitanika (1,10%) mi\u0161ljenja da na internetu ima previ\u0161e informacija, a isti postotak ispitanika (1,10%) mi\u0161ljenja je da se na internetu plasiraju neprovjerene informacije. Uo\u010dljiva je razlika procenta mi\u0161ljenja izme\u0111u prve i duge, odnosno prve i tre\u0107e kategorije odgovora, dok je procent mi\u0161ljenja za drugu i tre\u0107u kategoriju odgovora ujedna\u010den. Testiranjem hipoteze pomo\u0107u hi-kvadrat testa (c2=18.279) o statisti\u010dkoj zna\u010dajnosti razlika, u ovisnosti o du\u017eini radnog sta\u017ea, pokazalo je: da postoje statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u stavovima nastavnika o pote\u0161ko\u0107ama prilikom kori\u0161tenja interneta, \u0161to pokazuje da nastavnici u ovisnosti o radnom iskustvu imaju razli\u010dite stavove po ovom pitanju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Zaklju\u010dna razmatranja<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Predmet istra\u017eivanja nastavnika refleksivnih prakti\u010dara je njihova praksa, a upravo procesi u\u010denja i prou\u010davanja su dinami\u010dni. Prou\u010davanje u\u010denja u jednom konkretnom razredu poma\u017ee nastavniku da razumije ne samo taj ve\u0107 i druge razrede, isto kao \u0161to takve studije koriste drugim prakti\u010darima vi\u0161e nego rezultati eksperimentalnih i pojedinih empirijskih istra\u017eivanja. Nastavnici se naj\u010de\u0161\u0107e smatraju posrednicima ili tehni\u010darima, \u010diji je zadatak pripremanje i vo\u0111enje nastave na temelju razra\u0111enih uputa koja dobivaju izvan same \u0161kole. Njihova uloga je vi\u0161e zanatska, a manje profesionalna i stvarala\u010dka. Uloga nastavnika kao istra\u017eiva\u010da jo\u0161 uvijek je nedovoljno cijenjena i poticana kako u pripremanju studenata u\u010diteljskih i pedago\u0161kih fakulteta, tako i u stru\u010dnom usavr\u0161avanju zaposlenih nastavnika. U\u010denje nastavnika naj\u010de\u0161\u0107e se ostvaruje u obliku kontinuiranog stru\u010dnog usavr\u0161avanja koje zapo\u010dinje prvim danom, a zavr\u0161ava se zadnjim danom vlastite profesionalne prakse (Craft, 2000: 47). S obzirom na to da internet postaje glavni i najva\u017eniji izvor informacija i komunikacije, nastavnicima refleksivnim prakti\u010darima pristup rezultatima drugih istra\u017eiva\u010da, literaturi, podacima i \u010dinjenicama mnogo je jednostavniji i lak\u0161i nego prije nekoliko desetlje\u0107a.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na osnovi provedenog istra\u017eivanja dobili smo sljede\u0107e podatke:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">1. Izra\u010dunati c2=7.096 pokazuje da, u pogledu mi\u0161ljenja nastavnika o svrsi upotrebe interneta u odnosu na du\u017einu radnog sta\u017ea, nisu utvr\u0111ene statisti\u010dki zna\u010dajne razlike. Iako je <em>p<\/em> blizu statisti\u010dke zna\u010dajnosti, stavovi ispitanika o internetu pribli\u017eno su ujedna\u010deni.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">2. Testiranjem hipoteze hi-kvadrat testom (c2=4.978) o statisti\u010dkoj zna\u010dajnosti razlika, u ovisnosti o du\u017eini radnog sta\u017ea, utvr\u0111eno je da ne postoje statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u mi\u0161ljenjima ispitanika po pitanju brzine preno\u0161enja informacija putem interneta, \u0161to pokazuje da nastavnici bez obzira na radno iskustva imaju ujedna\u010dene stavove.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">3. Testiranjem hipoteze hi-kvadrat testom (c2=18.279) o statisti\u010dkoj zna\u010dajnosti razlika, u ovisnosti o du\u017eini radnog sta\u017ea, pokazalo je da postoje statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u stavovima nastavnika u pogledu pote\u0161ko\u0107a prilikom kori\u0161tenja interneta (p = 0.547). Ovo nam ukazuje da ispitanici, od radnog iskustva imaju razli\u010dite stavove po ovom pitanju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Brankovi\u0107, D. i Mandi\u0107, D. (2003) Metodika informati\u010dkog obrazovanja sa osnovama informatike. Banja Luka: Filozofski fakultet.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Clandinin, D. J. &amp; Connelly, F. M. (1994): Personal experience Methods. In N. K. Denzin &amp; Y. S. Lincoln (Eds.), <em>Handbook of Qualitative Research<\/em>. Thousand Oaks, California: Sage Publications.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Cochran-Smith, M. (1994): The Power of Teacher Research in Teacher Education. In Hollingsworth, S. &amp; Socket, H. (1994): <em>Teacher Resaerch nad Educational Reform<\/em>. Chicago: University of Chicago Press.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Cochran-Smith, M. &amp; Lytle, S. (1993): <em>Inside-Outside: Teachers Research and Knowledge<\/em>. New York: Teacher College Press.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Craft, A. (2000): <em>Continuing Professional Development: A Practical Guide for Teachers and Schools<\/em>. London: Routledge.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kunda\u010dina, M. (2000): Pedago\u0161ka istra\u017eivanja u \u0161koli. <em>Pedagogija<\/em>, vol.38, broj 3-4, str. 528-533.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Maksimovi\u0107, J. (2012): Researcher-practitioner\u2019s role in action research, <em>Andrago\u0161ka spoznanja (The Andragogic Perspectives)<\/em>, broj 2, pp. 54-64. Znanstvena zalo\u017eba, Filozofska fakulteta universe v Ljubljani.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Newman, J. M. (.2000). Action research: A brief overview. Forum: Qualitative social research(On-line Journal). Online: <a href=\"http:\/\/qualitative-research.net\/fqs.%20Vol.%20No.%201.%202000\">http:\/\/qualitative-research.net\/fqs. Vol. No. 1. 2000<\/a>, January.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pe\u0161i\u0107. M. (2004): <em>Pedagogija u akciji (Metodolo\u0161ki priru\u010dnik),<\/em> Beograd: Institut za pedagogiju i andragogiju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stenhouse, L. (1975): <em>Introduction to Curriculum Research and Development<\/em>. London: Heinemann Education.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stoll, L. &amp; Fink, D. (2000): <em>Mijenjajmo na\u0161e \u0161kole<\/em>. Zagreb: Educa.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Role of the Internet in Teacher Reflexive Practitioners Research<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Modern society has led to a changing attitude towards the teacher, propagator of the teaching process becomes a critical driver of changing taking on the role of critical reflective practitioners. For a reflective practitioner is an important reflection of the action can be defined as the willingness to innovate and act in new ways. Case study of a reflective practitioner can be varied, but research reflective teacher practitioners still tied to their own practice. Surveys made in response to specific questions, problems and dilemmas of educational practice and an immediate attempt to solve these problems and make changes, and training and practice. The teacher reflective practitioner is expected to steadily increase in media and information literacy that are believed to contribute adequately used to improving the quality of research. This paper discusses the role of the internet in research reflective teacher practitioners, as well as the advantages and disadvantages of the internet.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><span lang=\"EN-US\"> <em><strong>Key words:<\/strong><\/em> <em>research, teacher, reflective practitioner, internet, media literacy, computer literacy.<\/em><\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres12\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;2(3)#22 2013<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 316.733(497)\/R. Amadeus<br \/> Pregledni \u010dlanak<br \/>Review article<br \/>\nPrimljeno: 6.7.2013.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Adriana Sabo<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Vojvode Stepe 152, 11040 Beograd, Srbija<br \/>\nimeprezime259@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">\u201eOti\u0161\u2019o je svak\u2019 ko valja \u2013 Rambo Amadeus, Eurovizija i crnogorski turizam\u201c<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/Adriana Sabo - Rambo Amadeus - Eurovizija i crnogorski turizam.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (1760 KB), Hrvatski, Str. 384 &#8211; 402<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; \n\nline-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" \n\nlang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; \n\nline-height: 170%;\"><em>Antonije Pu\u0161i\u0107,  javnosti poznatiji pod pseudonimom Rambo Amadeus, se na kulturnoj sceni  Jugoslavije pojavio osamdesetih godina pro\u0161log veka, od kada kotinuirano gradi  imid\u017e umetnika koji u svakoj situaciji nastoji da \u0161okira i provocira. U okviru  Jugoslovenske, a zatim i srpske i crnogorske muzi\u010dke sene, Rambo se postavio u  ulogu kriti\u010dara, posvetiv\u0161i svoju karijeru ismevanju politi\u010dara, turbo-folk  zvezda, bogata\u0161a i svih drugih koji su u shva\u0107eni kao &bdquo;neprijatelji&ldquo; &bdquo;prave&ldquo;  umetnosti, &bdquo;dobrog&ldquo; ukusa itd. U tom smislu je takmi\u010denje za Pesmu Evrovizije  \u010desto bilo na meti kritike ovog umetnika. U skladu sa njegovom praksom  \u0161okiranja publike treba videti i odluku da, kao pretstavnik Crne Gore, nastupi  na takmi\u010denju za Pesmu Evrovizije, a kako je sam istakao, u cilju pospe\u0161enja  turizma ove zemlje. U radu je u\u010dinjen poku\u0161aj sagledavanja pesme, teksta i  video spota za pesmu &bdquo;Euro Neuro&ldquo; u skladu sa prethodno iznesenim tvrdnjama. Tako\u0111e,  za tuma\u010denje navedene pesme i spota, kao zna\u010dajan se pokazao koncept balkanizma  koja detaljno razvija Marija Todorova, a koji podrazumeva analizu  samoreprezentacije stanovnika Balkana. Drugim re\u010dima, u tekstu se nastoji  sagledati pesma &bdquo;Euro Neuro&ldquo; Ramba Amadeusa u kontekstu njegove umetni\u010dke  poetike i na\u010dina na koji su Crna Gora \u2013 kao balkanska zemlja sa velikim  turisti\u010dkim potencijalom \u2013 i njeni stanovnici predstavljeni evropskoj publici.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; \n\nline-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di: <\/p>\n<p><\/em><\/strong><em>Rambo Amadeus, Evrovizija, balkanizam, Euro, Neuro, Crna Gora.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Antonije Pu\u0161i\u0107, poznatiji pod pseudonimom Rambo Amadeus, svoju karijeru je zapo\u010deo osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, kao umjetnik koji je uvijek nastojao \u0161okirati i provocirati. Tijekom posljednjih dvadesetak godina, pa\u017eljivo je gradio imid\u017e ekscentrika i provokatora, kriti\u010dara re\u017eima, popularne kulture, kao i svih oblika zabave koji nose \u201eetiketu\u201c ki\u010da ili \u0161unda. Takve su, na primjer, kritika na\u010dina \u017eivota vi\u0161e klase koja se tijekom 2000. godine formirala u Srbiji, prezentirana pjesmom \u201eUrbano, samo urbano\u201d ili brojne naslove usmjerene na kritiku Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima, kao \u0161to su one s albuma \u201ePsiholo\u0161ko-propagandni komplet M-91\u201d iz 1991. godine. U tekstu koji slijedi, analizirat \u0107e se muzika, tekst i razli\u010diti aspekti videospota za pjesmu \u201cEuro Neuro\u201d, kojom je Amadeus predstavljao Crnu Goru na natjecanju za pjesmu Eurovizije koje se 2012. godine odr\u017ealo u Azerbajd\u017eanu, s ciljem ukazivanja na na\u010dine na koje je prikazana Crna Gora kao balkanska zemlja. U tom smislu \u0107e od posebnog zna\u010daja biti koncept balkanizma, shva\u0107en na na\u010din na koji ga je elaborirala Maria Todorova.<a name=\"_ftnref193\"><\/a><a href=\"#_ftn193\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U knjizi <em>Imagining the Balkans<\/em>, Todorova nastoji ukazati na mnogobrojne na\u010dine na koje su, u kontekstu opozicije istok\/zapad, zemlje Balkana percipirane od strane zemalja zapadne Europe, a zatim i razmotriti utjecaje koje su takva vi\u0111enja imala na formiranje identiteta zemalja Balkana, ali i dr\u017eava zapadnog i sjevernog dijela kontinenta. Autorica inzistira na \u010dinjenici da se koncept orijentalizma, kako ga je formulirao Said ne mo\u017ee adekvatno primijeniti i na Balkan. Za razliku od Orijenta o kojem govori Said, ovaj poluotok je konkretno geografsko podru\u010dje, sa svojom povije\u0161\u0107u, kulturom i obi\u010dajima, te mu zbog toga, smatra Todrova, nije mogu\u0107e pripisati misteriozne i egzoti\u010dne karakteristike, kao \u0161to je to slu\u010daj s Orijentom koji mo\u017ee obuhva\u0107ati Bliski i Daleki istok, islamske zemlje, Aziju itd. Ukazuju\u0107i na korijene koje orijentalizam i balkanizam imaju u 19. stolje\u0107u, autorica navodi: \u201eIstok je, op\u0107enito uzeto, konstruiran za Zapad kao egzoti\u010dan i izmi\u0161ljen svijet, prebivali\u0161te legendi, bajki i \u010dudesa [&#8230;] Orijent je \u2019postao simbol slobode i bogatstva\u2019\u201c (Todorova, 2009: 13). Za razliku od njega, Balkan je, \u201esa svojom nema\u0161tovitom konkretno\u0161\u0107u i gotovo potpunim odsustvom bogatstava, izazivao jasan, naj\u010de\u0161\u0107e negativan stav\u201c (Todorova, 2009: 14). Tako je, tijekom posljednja dva stolje\u0107a, istok Europe povezivan s \u201eindustrijskom zaostalo\u0161\u0107u, nedostatkom naprednih dru\u0161tvenih odnosa i institucija tipi\u010dnih za razvijen kapitalisti\u010dki zapad, iracionalnim i praznovjernim kulturama netaknutim od strane zapadnog prosvjetiteljstva\u201c (Todorova, 2009: 11\u201312), \u0161to ukazuje na to da podjela na istok i zapad ima i vremensku dimenziju \u2013 istok koji stalno \u201ekasni\u201c u razvoju (koji se vidi pravolinijski) za zapadom. Balkanske zemlje su tako\u0111er, shva\u0107ene kao barbarske, divlje, nekultivirane, zemlje \u010dije je dru\u0161tvo organizirano po plemenskim principima. Za temu kojom se bavim je posebno va\u017eno shva\u0107anje Balkana kao podru\u010dja \u201eizme\u0111u\u201c \u2013 \u201eizme\u0111u Istoka i Zapada, Europe i Azije [&#8230;] Balkan je tako\u0111er [shva\u0107en kao] most izme\u0111u stupnjeva razvoja, \u0161to uvjetuje kategorije kao \u0161to su polurazvijen, polukoloniziran, poluciviliziran, poluorijentalan (semideveloped, semicolonial, semicivilized, semioriental) \u201c (Todorova, 2009: 16). Tako\u0111er, dok je egzoti\u010dni orijent povezivan sa \u017eenstveno\u0161\u0107u i eroti\u010dno\u0161\u0107u, Balkan je bio (i jo\u0161 uvijek jest) \u201eobilje\u017een mu\u0161ko\u0161\u0107u\u201c. Tako je tipi\u010dan njegov stanovnik \u201eneciviliziran, sirov, surov i, bez izuzetka, raspojasan\u201c (Todorova, 2009: 14). Slika Balkana, navodi Todorova, \u201evi\u0161e je od stereotipa. Pojavljuje sa kao vi\u0161a stvarnost, odraz fenomenolo\u0161kog svijeta\u201c (Todorova, 2009: 184). Autorica, dakle, isti\u010de da je \u201eBalkan opisivan kao drugo Europe [&#8230;] [a] njegovi stanovnici [kao oni koji] se ne \u017eele prilagoditi standardima pona\u0161anja postavljenim kao norma u civiliziranom svijetu\u201c (Todorova, 2009: 3). Tako, balkanizam svjedo\u010di i o neraskidivoj vezi izme\u0111u znanja i mo\u0107i o kojoj je pisao (izme\u0111u ostalih) i Foucault.<a name=\"_ftnref194\"><\/a><a href=\"#_ftn194\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u201eU svakom se dru\u0161tvu produkcija diskursa u isti mah kontrolira, selektira, organizira i raspodjeljuje, i to izvjesnim postupcima \u010dija je uloga ukrotiti mo\u0107i i opasnosti diskursa\u201c (Foucault, 2007: 8), pi\u0161e Foucault, isti\u010du\u0107i da u proizvodnji diskursa i znanja, klju\u010dnu ulogu ima mo\u0107. Drugim rije\u010dima, onaj tko opisuje, istra\u017euje, saznaje, stoji na poziciji mo\u0107i i u stanju je kontrolirati znanje koje se proizvodi. U ovom slu\u010daju, mo\u0107 se nalazi na strani zemalja zapadne Europe, \u010diji su istra\u017eiva\u010di formirali negativnu sliku Balkana u odnosu na koju su se njihove kulture mogle definirati kao superiorne. Drugim rije\u010dima, zemlje zapadno od Balkana su bile autori, i to autori \u201eu smislu principa grupiranja diskursa, autor[i] koji se poima[ju] kao jedinstvo i porijeklo njihovih zna\u010denja [zna\u010denja diskursa, prim. autorice], kao sredi\u0161te njihove koherentnosti\u201c (Foucault, 2007:21), slike koju svijet ima o Balkanu i njegovim stanovnicima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kako \u0107e se pokazati, djelatnost Ramba Amadeusa predstavlja dobar pokazatelj na\u010dina na koji stanovnici Balkana vide sebe. On kroz muziku ulazi upravo u dijalog s navedenim stereotipima o nerazvijenosti i zaostalosti lokalnih zemalja, a predstavom Balkanaca koju na taj na\u010din proizvodi \u2013 a koja je zapravo u skladu s negativnom predstavom koja je formirana u zapadnom dijelu Europe \u2013 svjedo\u010di i o na\u010dinima na koje funkcionira znanje. Pjesma \u201eEuro Neuro\u201c, komponirana u cilju predstavljanja jedna balkanske zemlje ostatku Europe, predstavlja vrlo dobar primjer balkanizma. U tom \u0107e se smislu u nastavku teksta nastojati istaknuti na\u010dini na koje su Crna Gora i Balkan prikazani publici koja je 2012. godine pratila natjecanje za pjesmu Eurovizije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Prvi dio: Rambo do 2011. godine<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Rambo Amadeus se na jugoslavenskoj sceni pojavio 1988. godine, s albumom <em>O tugo jesenja<\/em>. Njime se muzi\u010dar predstavio publici kao kriti\u010dar popularne kulture, narodne tradicije, visoke umjetnosti, kao umjetnik koji se slu\u017ei humorom i satirom. Prilikom stvaranja muzike, Amadeus pose\u017ee za postmodernim tehnikama kola\u017eiranja, citiranja i parafraziranja, stvaraju\u0107i na taj na\u010din muzi\u010dki tijek koji obiluje ponavljanjima, sa\u010dinjen od kratkih motivskih cjelina koje se slobodno \u201esjeckaju\u201c i \u201elijepe\u201c. Iz \u0161iroke palete popularnih ili klasi\u010dnih muzi\u010dkih \u017eanrova, Rambo bira pojedine, karakteristi\u010dne elemente koje zatim spaja, \u010dime \u010desto posti\u017ee komi\u010dan efekt. Samim svojim pseudonimom, ovaj umjetnik je istaknuo i zna\u010daj pro\u017eimanja i sukobljavanja visoke i popularne muzike i umjetnosti \u2013 Rambo je lik iz istoimenog filma kojega glumi popularni holivudski glumac Sylvester Stallone, dok Amadeus predstavlja referencu na Mozarta, ikonu klasi\u010dne, u\u010dene muzike.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>&nbsp;<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-122\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image002.jpg\" alt=\"\" width=\"313\" height=\"320\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image002.jpg 313w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image002-293x300.jpg 293w\" sizes=\"(max-width: 313px) 100vw, 313px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Omot albuma \u201eO tugo jesenja\u201c, Rambo kao Amadeus<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>&nbsp;<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na pjesmama s ovog albuma (ali i u onima koje su nastale kasnije), javljaju se citati klasi\u010dnih, ali i narodnih i popularnih melodija. <em>O tugo jesenja<\/em> zapo\u010dinje parafrazom Straussove simfonijske poeme \u201eTako je govorio Zaratustra\u201c u pjesmi \u201eVanzemaljac\u201c, za kojom slijedi naslov \u201eFala ti majko\u201c u kojoj se \u010duje \u010duveni rif iz pjesme \u201eSmoke on the Water\u201c grupe Deep Purple. Ova pjesma obiluje referencama na popularne osobe kao \u0161to su Lepa Brena, Bora \u0110or\u0111evi\u0107, Ki\u0107o Slabinac itd. Tako\u0111er, pjesma \u201eGaudeamus\u201c je koncipirana kao spoj ove poznate akademske pjesme i mje\u0161ovitog ritma, tipi\u010dnog za narodnu glazbu naroda Balkana, \u0161to predstavlja primjer <em>par exellence<\/em> prakse povezivanja visoke i popularne kulture.<a name=\"_ftnref195\"><\/a><a href=\"#_ftn195\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako\u0111er, na ovaj na\u010din su akademska pjesma s tekstom na latinskom i ritam koji se vezuje za narodnu muziku (a ona za Balkan) postavljeni kao gotovo nespojive suprotnosti, \u010dime se, mo\u017ee se re\u0107i, zvu\u010dno oslikava podijeljenost europskog kontinenta na istok i zapad.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na ovom albumu Rambo ne pjeva, nego recitira, a u pjesmama se posebno isti\u010de karikiranje na\u010dina na koji pjevaju muzi\u010dari koji su tada izvodili tzv. novokomponiranu narodnu muziku ili, kako su kolokvijalno nazivani, narodnjaci. Tekstovi pjesama obiluju humorom i satirom i predstavljaju muzi\u010darev komentar na pojave koje ga okru\u017euju. Tako na primjer, pjesmom \u201eBeton\u201c s istog albuma, Amadeus komentira dominaciju betona nad prirodom i uni\u0161tavanje \u017eivotne sredine u cilju urbanizacije, pjesma \u201eVanzemaljac\u201c opisuje privi\u0111enja pijanog \u010dovjeka dok se vra\u0107a ku\u0107i, a \u201eFala ti majko\u201c je posve\u0107ena mu\u0161ko-\u017eenskim odnosima. U njoj muzi\u010dar hvali svoje izuzetne ljubavni\u010dke vje\u0161tine, operiraju\u0107i stereotipom o balkanskom ma\u010do mu\u0161karcu. Rambo koristi priliku da sebe postavi kao nekog druga\u010dijeg i boljeg od tada popularnih pjeva\u010da i bendova, o \u010demu svjedo\u010de stihovi:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u201eA Bora \u010corba pati zbog \u017eena \u0161to su im tijela obna\u017eena<br \/> Guzate, sisate, lomne u struku, zbog njih razvija desnicu ruku<br \/> Miroslavu ruka podrhtava dok mu \u017eena mirno spava<br \/> O tugo jesenja!<br \/> A Brega pati zbog izvjesne \u017eene insektima zara\u017eene<br \/> Pediculis pubis!\u201c<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovakvo isticanje heteroseksualnosti (normalnosti?), vidljivo kroz objektivizaciju \u017eena \u2013 o \u010demu svjedo\u010de i stihovi pjesme \u201eFala ti majko\u201c u kojima ka\u017ee, na primjer, \u201eJa sam Rambo sa Balkana, volim \u017eene ljep\u0161e od Brene!\u201c, ili&nbsp; \u201eSamo valja cura fina koja nosi bokal vina, daj da vino popijem, da ti ki\u010dmu savijem, kompaktna smo mi cjelina dok se gu\u017eva posteljina\u201c \u2013 rivalstvo s drugim mu\u0161karcima ili inzistiranje na vlastitim sposobnostima koje su prikazane kao su\u0161tinski va\u017ene za \u201epravog\u201c mu\u0161karca, ostat \u0107e va\u017ena karakteristika osobnosti Ramba Amadeusa. Tako\u0111er, upotreba psovki i kolokvijalnih izraza, \u010deste aluzije na seks, alkohol, drogu itd, predstavljaju aspekte njegove osobnosti, koja \u0107e ostati prisutna tijekom cijele karijere. Upravo je na taj na\u010din afirmirana slika o grubom, nepristojnom i sirovom Balkancu, na koju upu\u0107uje Todorova.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Njegov naredni album <em>Ho\u0107emo gusle<\/em> iz 1989. godine, nastavlja putem koji je trasiran prvim ostvarenjem. Njime se, na \u0161to ukazuje sam naziv, problematizira mjesto narodne muzike i folklora u jugoslavenskoj kulturi, s posebnim akcentom na crnogorski identitet simboli\u010dno predstavljen guslama.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-123\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image004.jpg\" alt=\"\" width=\"295\" height=\"295\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image004.jpg 295w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image004-150x150.jpg 150w\" sizes=\"(max-width: 295px) 100vw, 295px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Omot albuma \u201eHo\u0107emo gusle\u201c Ramba Amadeusa<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na njemu se nalazi i provokativna pjesma \u201eAmerika i Engleska\u201c koja najavljuje \u201eKataklizmu kapitalizma\u201c, ukazuje na dihotomiju zapad-istok i na neke od tipi\u010dnih primjera antikapitalisti\u010dkog diskursa u Jugoslaviji \u2013 o tome svjedo\u010de i stihovi<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u201eSvi dobro vide, a niko da prizna<br \/> plimu rasizma i liberalizma<br \/> side i homoseksualizma<br \/> <em>sve su to produkti kapitalizma<\/em>\u201c<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tu je i pjesma \u201eBalkan boy\u201c, pjesma koja mo\u017ee biti neka vrsta manifesta Rambovog ma\u010dizma. U njoj Rambo repa na zvuk gusli upotpunjen matricom, dok u refrenu gusle zamjenjuje gitarski rif koji asocira na onaj iz refrena pjesme \u201e(I can\u2019t get no) Satisfation\u201c grupe Rolling Stones. Tekst refrena pjesme glasi: \u201eJa sam Balkan boy i smrdim na znoj i kad-tad ja bi\u0107u tvoj\u201c. Spot<a name=\"_ftnref196\"><\/a><a href=\"#_ftn196\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> prikazuje muzi\u010dara kako, s prijateljem sjedi pored ognji\u0161ta, sa sakoom lagodno preba\u010denim preko le\u0111a, pu\u0161i, i prepri\u010dava neobi\u010dan doga\u0111aj koji ga je od raspojasanog Balkanca \u201epretvorio\u201c u \u010dovjeka koji se navikao na sapun i na zubnu pastu. S obzirom na to da cijeli videospot ima samo jedan kadar i nema radnju (bar u odnosu na spotove tada\u0161njih hitova), mo\u017ee se re\u0107i da Amadeus time preispituje ovaj medij i njegovu ulogu u popularnoj kulturi.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-124\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image006.jpg\" alt=\"\" width=\"296\" height=\"226\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Segment spota za pjesmu \u201eBalkan boy\u201c<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na istom albumu se nalazi i pjesma \u201eGlupi hit\u201c kojom se kritizira ideja muzi\u010dkog hita i produkcije videospotova koja ga prati. Njen tekst je \u0161aljiv, ali i provokativan i svakako, dana\u0161njim rje\u010dnikom re\u010deno, politi\u010dki nekorektan. Govori o anonimnom obo\u017eavatelju koji muzi\u010daru preko telefona svaku ve\u010der izjavljuje ljubav, \u0161to Rambo komentira rije\u010dima: \u201eSlu\u010daj vrlo delikatan, \u010dujem mu\u0161ki glas, ne znam samo je li tenor, bariton il\u2019 bas. E \u010dudim se tvome nastranom hobiju, u Crnu Goru tak\u2019e ljude \u0161alju na robiju. Pristojan svijet u ovo doba spava, \u2019ajde spavat\u2019 jebala te telefonska sprava!\u201c. Njime se (tematikom, banalnim rimama, psovkama) parodiraju i ljubavni hitovi koji predstavljaju nezaobilazan segment popularne muzike.<a name=\"_ftnref197\"><\/a><a href=\"#_ftn197\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Spotovi za ovu pjesmu su jednostavni, niskobud\u017eetni. Prvi<a name=\"_ftnref198\"><\/a><a href=\"#_ftn198\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> prikazuje Ramba koji le\u017ei u krevetu i prepri\u010dava nam \u201eneobi\u010dan doga\u0111aj\u201c. Ova \u201elinija radnje\u201c je ispresijecana kratkim kadrovima kojima se aludira na razli\u010dite klasike popularne kulture. Tako, vidimo Ramba koji igra u stilu klasi\u010dnih brodvejskih predstava, \u010detiri pjeva\u010da \u010dija pojava i pokret predstavljaju jasnu aluzija na tzv. \u201ebarbershop\u201c stil, kao i prikaz mu\u0161karca obu\u010denog u junaka iz neke sjevernja\u010dke mitologije, u gustom krznu, s rogatom kacigom i \u010deki\u0107em u ruci (s obzirom na to da se na osnovi kostima ne mo\u017ee odrediti to\u010dno porijeklo junaka, on mo\u017ee izazvati \u010ditav spektar asocijacija), kao i Ramba u ulozi Edvarda Makazi\u0107a iz istoimenog filma. Odabir ovih primjera je, \u010dini se, u potpunosti slu\u010dajan i nije u vezi sa samim tekstom, \u0161to je jedan mogu\u0107 vid parodiranja videospotova ljubavnih hitova. Tako\u0111er, na osnovi nespretnih pokreta likova iz spota, njihovog uko\u010denog dr\u017eanja i potpunog odsustva gracioznosti brodvejskih igra\u010da u slu\u010daju Rambovog plesa, jasno je ukazano na to da se radi o parodiji, a da je taj tko parodira balkanski ma\u010do mu\u0161karac \u2013 jer pravi mu\u0161karac ne ple\u0161e graciozno, to je mahom \u017eenska osobina.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-125\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image008sve.jpg\" alt=\"\" width=\"550\" height=\"433\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image008sve.jpg 550w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image008sve-300x236.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 550px) 100vw, 550px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Razli\u010diti oblici klasike<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>&nbsp;<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Refrenom \u201eGlupog hita\u201c, stvara se asocijacija na televizijske jinglove i \u201elaku\u201c muziku (u trenutku nastanka pjesme), u Jugoslaviji sve popularnijeg kapitalisti\u010dkog svijeta. Izme\u0111u strofe i refrena postoji sna\u017ean kontrast. U strofi je u prvom planu ritam, gitara i bubanj ponavljaju jedan ritmi\u010dki obrazac, nad kojim Amadeus recitira tekst, dok se u refrenu javlja jednostavna melodija, kao i zvuk limenih puha\u010da kojim se aludira na pompoznu zvu\u010dnost hitova. Muzika, tekst i slika, povezani su na, mo\u017ee se re\u0107i bukvalan na\u010din. Kadrovi videospota se smjenjuju u skladu s ritmikom teksta \u2013 jedan stih ili jedna strofa pra\u0107eni su jednim kratkim kadrom. Tako\u0111er, prilikom spomena rije\u010di telefon, na primjer ili telefonska sprava, u prvom planu se isti\u010de telefonska slu\u0161alica, dok su rije\u010di \u201eRambo, ja te volim\u201c, povezane s kadrom mu\u0161karaca (u kostimu mitolo\u0161kog junaka ili obu\u010denih kao vokalni sastav) koji protagonistu izjavljuju ljubav. Rije\u010di koje izgovara Rambova savjest (\u201eNisi opr\u2019o noge! Nisi opr\u2019o zube!) pra\u0107ene su kadrom muzi\u010dara preru\u0161enog u Edvarda Makazi\u0107a, a njegov glas je elektronski modificiran tako da zvu\u010di dublje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Drugi spot<a name=\"_ftnref199\"><\/a><a href=\"#_ftn199\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> za ovu pjesmu upu\u0107uje na iste zaklju\u010dke, premda je njegova \u201eradnja\u201c u potpunosti dovedena do apsurda i ni na koji na\u010din nije povezana s tekstom. U spotu je prikazan Rambo koji, u nekoj vrsti paradne vojne uniforme \u0161eta ulicama Beograda, zaustavlja tramvaje, \u201eregulira\u201c promet, \u010disti cipele drugim \u010dlanovima benda itd. Njime Amadeus ulazi u stvaran \u017eivot svojih sugra\u0111ana, prikazuju\u0107i obi\u010dne ljude na ulicama, u tramvajima, radnike na gradili\u0161tima itd. Na taj na\u010din, on koncipira spot koji za cilj ima ismijati videospotove tada\u0161njih hitova u kojima se mahom mogu vidjeti muzi\u010dari predstavljeni u luksuznom okru\u017eenju. U njemu su slika, muzika i tekst povezani na sli\u010dan na\u010din kao i u prethodnom primjeru \u2013 jedan kadar, jedna strofa ili stih, dok su i video i muzika izgra\u0111eni kola\u017enim lijepljenjem segmenata i kroz ponavljanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-126\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image016.jpg\" alt=\"\" width=\"393\" height=\"286\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image016.jpg 393w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image016-300x218.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 393px) 100vw, 393px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Segment spota za pjesmu \u201eGlupi hit\u201c <\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovaj broj sugerira i va\u017enost odnosa Ramba Amadeusa prema televizijskom mediju, i sadr\u017eajima koji se putem njega prezentiraju. Kako primje\u0107uje Ivana Vuksanovi\u0107, netrpeljivost koju Amadeus iskazuje prema televiziji ispoljava se prije svega kroz videospotove odre\u0111enih pjesama u kojima se \u201e[&#8230;] \u010dita i autokritika zbog svog doprinosa televizijskoj manipulaciji \u2013 svijest o sebi kao buntovniku protiv sustava uhva\u0107enog u mehanizam istog sustava\u201d (Vuksanovi\u0107, 2004: 78). Videospot je izuzetno va\u017ean za stvarala\u010dku poetiku ovog autora koji svoju karijeru zapo\u010dinje u vrijeme kada ta forma izra\u017eavanja predstavlja integralni dio popularne muzike.<a name=\"_ftnref200\"><\/a><a href=\"#_ftn200\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> S jedne strane, video spot tijekom osamdesetih godina u kapitalisti\u010dkom svijetu ima prije svega komercijalnu ulogu \u2013 odabir pjesama s jednog albuma za koje \u0107e se snimiti videospot, vr\u0161io se \u201e[&#8230;] na osnovi prora\u010duna o brzini odgovora ciljane grupe slu\u0161atelja\u201c (Straw, 1993: 7). Dakle, slu\u017eio je u svrhu \u201estvaranja hita\u201c od jedne pjesme s odre\u0111enog albuma i za njeno pribli\u017eavanje publici. S druge strane, za Amadeusa, videospot prije svega ima ulogu u dodatnom obja\u0161njenju teksta i muzike s kojima je u tijesnoj sprezi, odnosno, predstavlja vid umjetni\u010dkog izra\u017eavanja koji ima podjednako zna\u010dajnu ulogu kao i muzika.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tako na primjer, u spotu za pjesmu \u201eLM Hit\u201c ili \u201eKatodna i kanalizaciona, dvije bratske cijevi\u201d, s albuma <em>Titanik <\/em>iz 1997. godine, Rambo iznosi kritiku upravo na temu komercijalnih hitova i videospotova koji ih prate dovode\u0107i ovaj koncept (videospota) do apsurda. Naime, spot za ovu pjesmu<a name=\"_ftnref201\"><\/a><a href=\"#_ftn201\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> je koncipiran kroz smjenu potpuno bijelog, potpuno crnog ekrana i crvene, bijele i plave to\u010dke (u bojama jugoslavenske zastave) na crnom ekranu.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-127\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image018.jpg\" alt=\"\" width=\"415\" height=\"235\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image018.jpg 415w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image018-300x170.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 415px) 100vw, 415px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>&nbsp;Segment spota pjesme \u201eLM hit\u201c ili \u201eKatodna i kanalizaciona, dvije bratske cijevi\u201d (1997)<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>&nbsp;<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tekstom se jasno kritiziraju popularni brojevi koji nastaju devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, a koji za cilj imaju skretanje pa\u017enje slu\u0161atelja od bijede u kojoj \u017eive. Tako, Rambo ka\u017ee: \u201cNe filozofiraj Rambo, no napravi hit, narod je te tvoje filozofije sit, napravi nam pjesmu da na radio talasa, da slu\u017ei za zabavu narodnih masa\u201c. Na taj na\u010din je ponovo na\u010dinjen otklon od \u201ezapadnih ideja\u201c kao \u0161to su komercijalizacija muzike i stvaranje hitova, \u010dime se iznova istaknuo jaz izme\u0111u \u201ezapada\u201c i Balkana. Ukazuju\u0107i na vezu cijevi iz televizora i kanalizacijskih cijevi, muzi\u010dar daje komentar na sli\u010dnost u kvaliteti i tipu sadr\u017eaja koji ove cijevi prenose.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Va\u017eno je uo\u010diti i da se Amadeus na muzi\u010dkoj sceni Jugoslavije pojavljuje na samom kraju devetog desetlje\u0107a u kojem je, kako se tada pompozno isticalo, na\u0161a zemlja dobila, \u201esvoju\u201c, \u201eauteti\u010dnu\u201c rock-scenu (\u010desto nazivanu alternativnom ili novovalnom) zahvaljuju\u0107i prodoru britanskog novog vala na ove prostore. Njeni akteri su sebe vidjeli kao protute\u017eu sve ve\u0107oj popularnosti pjeva\u010da novokomponirane narodne muzike koji su u Jugoslaviji u\u017eivali izuzetnu popularnost. U tom periodu se potencira i podjela na selo i grad, ruralno i urbano, koja se nalazila u sredi\u0161tu opozicije rock-and-roll\/\u201cnarodnjaci\u201c \u2013 rock-and-roll su mahom slu\u0161ali mladi iz grada, dok je narodna muzika bila bli\u017ea stanovnicima sela. Ipak, tzv. rokeri su svoje identitete gradili u odnosu na \u201enarodnjake\u201c koji su, uslijed migracija stanovni\u0161tva u sve ve\u0107em broju iz ruralnih sredina dolazili u gradove. Rambo Amadeus se, tako, \u201esvrstao\u201c uz rokere, s kojima je dijelio negtivan stav prema pjeva\u010dima\/cama i obo\u017eavateljima narodne muzike, i u okviru ovog miljea je te\u017eio stjecanju priznanja publike. Kako primje\u0107uje Vesna Miki\u0107, jugoslavenski rock-and-roll je od svojih po\u010detaka bio pra\u0107en romanti\u010darskim diskursom koji su njegovali muzi\u010dki kriti\u010dari, a koji je podrazumijevao inzistiranje na originalnosti, autenti\u010dnosti i kreativnosti kao glavnim odlikama dobre i kvalitetne muzike. U tom smislu je u okviru doma\u0107eg svijeta rock-and-rolla, ovakav diskurs predstavljao \u201ejedini \u2019pravi\u2019 vodi\u010d kroz otkrivanje \u2019pravih vrijednosti\u2019\u201c (Miki\u0107, 2011: 193).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ista autorica primje\u0107uje da su:<\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">\u201ePored obaveznog odbijanja komercijalizacije, bilo kroz otvoreno ga\u0111enje ili, kada je to bilo odgovaraju\u0107e, kroz \u2019razradu\u2019 ove teme u jo\u0161 jedan stereotip po kojem nas \u2019slava nije promijenila\u2019, promoviranje [&#8230;] vrijednosti originalnosti, individualizma proklamiranog kroz sukob s autoritetima, razli\u010ditih oblika dru\u0161tveno neprihvatljivog pona\u0161anja, neprikladnost, razni oblici neposlu\u0161nosti, ogromna energija, karizma itd\u201c (Miki\u0107, 2011: 193).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U tom smislu se Rambo Amadeus (i u ovom slu\u010daju mislim na njegovu cjelokupnu osobnost, kao i na umjetni\u010dki rad) treba sagledati i kao produkt vremena u kojem je stasavao, te se njegova umjetnost mo\u017ee vidjeti i kao manifestacija, do (u tom trenutku) krajnosti dovedenih ideja originalnosti i buntovni\u0161tva ostvarene kroz potpuno odbijanje komercijalizacije. Kako podjela na rokere i narodnjake (a samim tim i podjela na \u201edobru\u201c\/originalnu\/nekomercijalnu i \u201elo\u0161u\u201c\/masovno proizvo\u0111enu\/komercijalnu muziku) ostaje aktualna i u posljednjem desetlje\u0107u pro\u0161log stolje\u0107a, mo\u017ee se re\u0107i i da je njegovo posezanje za kritikom i satirom zapravo sredstvo za postizanje originalnosti koja je, u \u201esvijetu rokera\u201c, bila uvjet popularnosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mo\u017ee se re\u0107i da su sve karakteristike navedene u prethodnom citatu, uo\u010dljive i u djelatnosti Ramba Amadeusa. Posebno su se manifestirale kroz brojne intervjue koje je tijekom karijere davao, kao i kroz javne nastupe u kojima se uo\u010dava sna\u017ean otpor prema svim, ve\u0107 navedenim aspektima javnog \u017eivota, ali i sna\u017ena energija i karizma, pobuna protiv autoriteta i individualizam o kojima pi\u0161e Miki\u0107. Rambo se, tako, naj\u010de\u0161\u0107e odlu\u010divao za neposredan nastup i na\u010din govora, uz obilje psovki, \u201ebezobraznih\u201c i provokativnih komentara, otvorenog ismijevanja osoba iz javnog \u017eivota itd. Reputaciju ekscentrika, gradio je i pomo\u0107u vizualne prezentacije, \u010desto se pojavljuju\u0107i u svjetle\u0107em odijelu, zlatnim cipelama, bundi s dezenom leoparda, ili u ko\u017enom kaputu \u201eoki\u0107enom\u201c uti\u010dnicama za struju. Za ovu temu je posebno interesantan njegov intervju iz 2008. godine za televiziju OBN u kojem iznosi svoj izrazito negativan stav prema Euroviziji i vrijednostima koje ona predstavlja,<a name=\"_ftnref202\"><\/a><a href=\"#_ftn202\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> izjavljuju\u0107i da nikada ne bi nastupio na manifestaciji tog tipa. Isti\u010du\u0107i kako bi ga bilo sram da sudjeluje na jednoj takvoj \u201e\u0161und manifestaciji\u201c, Amadeus daje i opis Eurosonga koji je, \u010dini se, predstavljao smjernicu prilikom realizacije pjesme \u201eEuro Neuro\u201c. Naime, na samom po\u010detku, ovo natjecanje naziva \u201eNeurosongom\u201c i dodaje da je dobio prijedlog da napi\u0161e pjesmu \u201eko \u0161to [ti] umije[\u0161], zajebantsku, malo da ima i engleski [&#8230;]\u201c, \u0161to mo\u017ee biti dobar, premda pojednostavljen opis njegovog posljednjeg hita.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Drugi dio: Rambo i Eurovizija<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Krajem 2011. godine, u javnosti je odjeknula vijest, da \u0107e Rambo Amadeus biti predstavnik Crne Gore na natjecanju za pjesmu Eurovizije koje se naredne godine odr\u017ealo u Azerbajd\u017eanu. Povodom takve odluke, gostovao je i u Dnevniku RTV CG,<a name=\"_ftnref203\"><\/a><a href=\"#_ftn203\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kada je rekao: \u201eMojim dosada\u0161njim djelovanjem bilo je nezamislivo da se dogodi da ja ovakav kakav jesam, u\u010destvujem na jednoj tako lakiranoj, straight zabavi kao \u0161to je Eurovizija. Me\u0111utim, meni sama Eurovizija nije toliko zanimljiva, koliko mi je zanimljiv izazov da unaprijedimo malo taj turizam i to od \u010dega se \u017eivi\u201c. U istom pojavljivanju, Amadeus navodi da \u0107e ovom pjesmom morati pomiriti ono \u0161to vole ljudi iz Azerbajd\u017eana, a \u0161to, prema njegovim rije\u010dima ima sli\u010dnosti s ukusom balkanske publike \u2013 kolo, narodne no\u0161nje, pucanje iz oru\u017eja \u2013 i ono \u0161to vole stanovnici sjeverne Europe koji \u201enerado jedu mesa [i] nerado se tuku po kavanama\u201c. Upravo je ova suprotstavljenost \u201enas\u201c (agresivnih balkanskih ljubitelja masne hrane i narodnih obi\u010daja) i \u201enjih\u201c (u\u0161togljenih, dosadnih Europljana) ono \u0161to le\u017ei u osnovi pjesme \u201eEuro Neuro\u201c i spota koji je prati.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mo\u017ee se re\u0107i da je predstavnik Crne Gore pred publiku iznio vlastito vi\u0111enje \u201erecepta\u201c uspje\u0161nosti koji je 2004. godine uspostavio \u017deljko Joksimovi\u0107. Naime, ovaj predstavnik Srbije i Crne Gore, koji je te godine osvojio drugo mjesto, ponudio je sliku zemlje isto\u010dne Europe koja se pokazala kao izuzetno dopadljiva za publiku koja prati Euroviziju. Ona podrazumijeva \u201emje\u0161avinu \u2019etno\u2019 zvukova (nejasnog porijekla: mogu biti srpski, kao i hrvatski, bosanski, ili gr\u010dki, albanski&#8230;), s primjesom \u2019arhai\u010dnog\u2019 u na\u010dinu izgradnje melodije i insturmentalizaciji, s ne\u0161to univerzalnijim zvucima i aran\u017emanima pop muzike. Rezultat je neka vrsta ubla\u017eenog world musica koji je daleko od stereotipnih \u2019slika\u2019 balkanske muzike [&#8230;], kao i od bilo koje vrste \u2019autent\u010dnog\u2019 [&#8230;] muzi\u010dkog naslije\u0111a.\u201c (Miki\u0107, 2007: 34). Tako\u0111er, va\u017eno je napomenuti da je izvo\u0111enje pjesme na materinjem jeziku pjeva\u010da\/ica veoma dobro primljeno od strane publike.<a name=\"_ftnref204\"><\/a><a href=\"#_ftn204\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Drugim rije\u010dima, ono \u0161to se ispostavilo kao uspje\u0161an recept za koncipiranje pjesme koja \u0107e predstavljati neku od dr\u017eava Balkana na Euroviziji, jest prezentiranje te zemlje na na\u010din na koji je vidi zapad. U tom smislu se, gotovo kao nu\u017enost pokazuje pojava nekog egzoti\u010dnog obilje\u017eja \u2013 bilo da je u pitanju zvuk instrumenta poput zurli, tapana itd, neka karakteristi\u010dna rije\u010d, odijelo s \u2019etno\u2019 obilje\u017ejima ili melodija koja se obi\u010dno opisuje kao isto\u010dnja\u010dka \u2013 koje \u0107e stanovnike zapadne Europe asocirati na daleke i misteriozne predjele egzoti\u010dnog istoka. Dakle, na tragu ideja Marije Todorove se mo\u017ee re\u0107i da na ovaj na\u010din balkanske zemlje sebe predstavljaju kao egzoti\u010dno drugo zapadne Europe.<a name=\"_ftnref205\"><\/a><a href=\"#_ftn205\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Upravo arbitrarno povezivanje Istoka i Zapada, kao i predstava \u201enas\u201c na na\u010din na koji mislimo da nas vide \u201eoni\u201c (i na koji vidimo sebe?), jest i glavna odlika pjesme \u201eEuro Neuro\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-128\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image020.jpg\" alt=\"\" width=\"350\" height=\"262\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image020.jpg 350w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image020-300x225.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 350px) 100vw, 350px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>\u017deljko Joksimovi\u0107, nastup na natjecanju za pjesmu Eurovizije s pjesmom \u201eLane Moje\u201c, 2004.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U intervjuu za Time, Amadeus o ovoj pjesmi ka\u017ee: \u201eEuropska unija i euro se nalaze u nekoj vrsti neuroti\u010dne situacije, tako da sam \u017eelio pomo\u0107i. Nemam lijek. Ovo je samo dijagnoza. \u2019Euro Neuro\u2019 je dijagnosti\u010dka pjesma s terapeutskim nuspojavama\u201c.<a name=\"_ftnref206\"><\/a><a href=\"#_ftn206\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tekst pjesme,<a name=\"_ftnref207\"><\/a><a href=\"#_ftn207\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> daje rje\u0161enje problema Europske unije (\u201edon\u2019t be dogmatic, bureaucratic\u201c, na primjer), i to iz perspektive nekoga tko je promatra sa strane. Rambo, tako, inzistira na svojoj razli\u010ditosti i \u010dinjenici da se ne uklapa u kontekst u kojem se nalazi \u2013 \u0161to je istaknuto rije\u010dima \u201eDifferent mission, different school\u201c, \u201erazli\u010dita misija, razli\u010dita \u0161kola\u201c, na primjer. Pjesma po\u010dinje, mo\u017ee se re\u0107i, njegovim predstavljanjem publici, i to rije\u010dima: \u201eEuro skeptic, analfabetic\u201c, \u010dime se na samom po\u010detku uspostavlja distanca u odnosu na Europu i njene tekovine. Tekst je osmi\u0161ljen na engleskom, a rije\u010di koje su u njemu nagla\u0161ene ukazuju na vezu izme\u0111u crnogorskog i engleskog jezika, budu\u0107i da mahom predstavljaju anglizme kojima obiluju kako crnogorski, tako i drugi jezici regije. Tako\u0111er, pojedine rije\u010di su \u010dak napisane na crnogorskom \u2013 na primjer pacifizam, altruizam, liberalizam, turizam, optimizam \u2013 a uo\u010dljivo je i mije\u0161anje njema\u010dkog i crnogorskog jezika, \u010dime se aludira na komunikaciju mje\u0161tana primorskih naselja s turistima: \u201eBlaue grotte ausflug do Zanjica, heute habbe Hobotnica\u201c. Kori\u0161tene su i pojedine, \u201ezvu\u010dne\u201c rije\u010di kao \u0161to su nacionalizam (rije\u010d koja se uspostavlja kao paradigmati\u010dna za zemlje na Balkanu), snobizam, nudizam ili liberalizam. Tako\u0111er, u skladu s dotada\u0161njom poetikom Ramba Amadeusa, tekst je banaliziran nabrajanjem i, \u010dini se nasumi\u010dnim rimovanjem posljednjih rije\u010di u stihu. Ovakav tekst je izgovoren na izuzetno \u201elo\u0161em\u201c engleskom, \u010dime se aludira na na\u010din na koji pri\u010daju mnogi stanovnici Balkana, primorani da, uslijed sve ve\u0107eg prodora anglosaksonske kulture na ove prostore, \u201elome jezik\u201c govore\u0107i engleski, za koji se mo\u017ee re\u0107i da simbolizira ono napredno i urbano, \u201ezapadno\u201c. Na osnovi teksta, i na\u010dina na koji je u pjesmi izgovoren, ne mo\u017ee se jasno odrediti iz koje balkanske zemlje dolazi izvo\u0111a\u010d, ve\u0107 je njime pjesma samo okvirno locirana u ovaj dio isto\u010dne Europe. Amadeus, dakle, sebe prikazuje onako kako nas naj\u010de\u0161\u0107e vide drugi Europljani. Tekst koncipiran na ovaj na\u010din upu\u0107uje upravo na Balkan kao na most izme\u0111u Istoka i Zapada, odnosno na regiju koja (ni)je (n)i na Istoku (n)i na Zapadu.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na ove zaklju\u010dke dodatno upu\u0107uju muzika i slika. Naime, nakon zloslutnog uvoda pra\u0107enog zvukom dubokih guda\u010da, \u010duje se puha\u010dki instrument koji donosi motiv egzoti\u010dnog prizvuka. Zvuci svih instrumenata kori\u0161teni u skladbama dobiveni su elektronskim putem, \u010dime se mo\u017ee stvoriti asocijacija na narodne pjesme koje se na zabavama \u010desto izvode na sintesajzerima. Na taj na\u010din je, samom kvalitetom zvuka ukazano na karakteristike prodora narodnih obilje\u017eja u urbane sredine ovih prostora. Po\u010detne rije\u010di, pra\u0107ene zloslutnim smijehom i zvukom guda\u010da u dubokom registru, \u201eoslikane\u201c su prikazom Ramba kao tipi\u010dnog balkanskog mu\u0161karca, s dugom neurednom bradom i brkovima, krznenom kapom, u dugom kaputu i \u010dizmama, raspojasanog, kako navodi Todorova. Nastavak spota prati Ramba koji na magarcu ja\u0161e kroz maslinik k moru. U kadru se u krupnom planu vide \u201enarodna\u201c obilje\u017eja \u2013 \u0161arena torba, korpa sa staklenom, vjerojatno rakijskom fla\u0161om \u2013 ali i megafon, kojim \u0107e protagonist tijekom spota najavljivati svoj dolazak. U nekoliko kratkih kadrova nazna\u010deno je da ovaj predstavnik ruralne sredine, s planina silazi na more \u2013 u civilizaciju. Protagonist je obu\u010den u gumene \u010dizme, hla\u010de, bijelu potko\u0161ulju i stari sako, a na glavi nosi vunenu kapu \u010dime je i vizualno predstavljen kao netko tko ne pripada okru\u017eenju u koje dolazi. Na taj na\u010din je na samom po\u010detku pjesme uspostavljen identitet \u201enas\u201c koje \u0107e pjesma reprezentirati. \u201eMi\u201c smo Balkanci, divlji, necivilizirani, raspu\u0161teni, sirovi.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-129\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image022sve.jpg\" alt=\"\" width=\"307\" height=\"324\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image022sve.jpg 307w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image022sve-284x300.jpg 284w\" sizes=\"(max-width: 307px) 100vw, 307px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>\u201eEuro Neuro\u201c, Rambo na magarcu i doma\u0107i proizvodi<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Iako Rambo kroz \u010ditavu pjesmu recitira, melodijske asocijacije na Balkan (shva\u0107en kao isto\u010dni, drugi dio Europe) su, \u010dini se, o\u010digledne. Muzi\u010dki tijek je, kao i u ranijim pjesmama, koncipiran fragmentarno, kroz ponavljanja kratkih fraza. Strofa je pra\u0107ena raznovrsnim ritmi\u010dkim figurama dok je refren, \u010diji tekst glasi \u201eEuro neuro, euro neuro, monetary break dance. Euro neuro, euro neuro, give me chance to re-finance\u201c mjesto na kojem se pojavljuju melodijske fraze. Dakle, sli\u010dno kao i u \u201eGlupom hitu\u201c, u strofi je dominantan ritam, dok refren donosi melodiju. Izme\u0111u dva puta ponovljenog \u201eEuro neuro\u201c, koje izgovara pjeva\u010d, \u010duje se zvuk violina koje donose kratak motiv \u201eisto\u010dnja\u010dkog prizvuka\u201c, dok se ponavljanje teksta od strane grupe pjeva\u010da izvodi na na\u010din sli\u010dan onom iz crnogorskih narodnih pjesama koje pjevaju mu\u0161karci. Rije\u010di \u201emonetary break dance\u201c, pra\u0107ene su melodijom ukra\u0161enom trilerima. Tako\u0111er, u pjesmi se, iznad matrice, u instrumentalnom segmentu pjesme, \u010duje zvuk gusali, \u0161to je postupak tipi\u010dan za world music, a kojim se na vrlo efektan na\u010din spajaju istok (gusle, ruralni predjeli) i zapad (tehnologija, napredak). Na taj na\u010din je, tako\u0111er, vizualna predstava prirodnih ljepota Crne Gore, upotpunjena zvukom.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sama videoprezentacija pjesme svakako predstavlja segment u kojem se ve\u0107 iznesene teze najbolje uo\u010davaju. Kako navodi Jody Berland, videospot je omogu\u0107io muzi\u010dkoj industriji da premosti prostorni jaz izme\u0111u muzike i njenih konzumenata. \u201eS videospotom, sada sna\u017enije integrirana muzi\u010dka\/filmska\/televizijska industrija, ponovo uspostavlja svoje globalne i doma\u0107e mo\u0107i, a prije svega mo\u0107 da u\u0111e u prostor, bilo \u010diji prostor, i da nekog odvoji od njega\u201c (Berland, 1993: 22). Spot za pjesmu \u201eEuro Neuro\u201c Ramba Amadeusa, potencijalnog gledaoca iz zapadne Europe kojem je prvenstveno namijenjen, prenosi u egzoti\u010dan svijet ju\u017enih, kristalno plavih mora, visokih zelenih planina, fantasti\u010dne doma\u0107e kuhinje, ali u kojem, na\u017ealost, \u017eive (neprilago\u0111eni?) ljudi potpuno druga\u010diji od njih. Dakle, i videoprezentacija pjesme ukazuje na binarnu suprotstavljenost mi-oni, ali i na izvjesno mije\u0161anje \u201eegzoti\u010dnih\u201c i \u201ebalkanskih\u201c obilje\u017eja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ja\u0161u\u0107i na magarcu kroz Crnogorsko primorje, Rambo Amadeus prolazi kroz reklamu turisti\u010dke agencije \u2013 prije nastanka pjesme je u vi\u0161e navrata isticano da je cilj njegovog odlaska na Euroviziju promocija turisti\u010dke ponude Crne Gore. U spotu su prikazani predjeli u kojima se susre\u0107u more i planine, nepregledni maslinici, zatim otok Sveti Stefan, ulcinjska pla\u017ea, \u0161arolika tr\u017enica u Baru na kojoj dobro\u0107udna baka prodaje doma\u0107e proizvode, ali i jahte (u tivatskom \u201eporto Montenegru\u201c), spa centri, hoteli, no\u0107ni klubovi, skupi auti i djevojke (jo\u0161 jedna \u201eprirodna ljepota\u201c koju Crna Gora ima u ponudi) koje u bikinijima ili bez njih u\u017eivaju u svim ljepotama koje Crna Gora mo\u017ee pru\u017eiti. Drugim rije\u010dima, prikazane su atraktivne lokacije i sadr\u017eaji koji bi stranim turistima mogli biti zanimljivi. Tako\u0111er, na ovaj na\u010din je predstavljena i urbana, moderna Crna Gora, zemlja u kojoj bi zapadnoeuropski turisti mogli u\u017eivati, te treba re\u0107i da u tom smislu jest napravljen izvjestan pomak u pravcu uklapanja ove zemlje u okvire \u201ecivilizirane Europe\u201c.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-130\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image026.jpg\" alt=\"\" width=\"378\" height=\"162\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image026.jpg 378w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image026-300x129.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 378px) 100vw, 378px\" \/><br \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-131\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image028.jpg\" alt=\"\" width=\"250\" height=\"167\" \/><br \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-132\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image030.jpg\" alt=\"\" width=\"358\" height=\"163\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image030.jpg 358w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image030-300x137.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 358px) 100vw, 358px\" \/><br \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-133\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image032.jpg\" alt=\"\" width=\"281\" height=\"161\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Neke od atraktivnih lokacija prikazanih u spotu<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kroz taj svijet glamura, Amadeus prolazi na magarcu i, s jedne strane nastoji, zahvaljuju\u0107i strancima, zaraditi novac, a sa druge izazvati njihovo ga\u0111enje time \u0161to postoji u kontekstu u kojem ne pripada. On tako ulazi u spa centar u kojem naru\u010duje masa\u017eu za sebe i magarca, kojeg hrani mrkvom dok on u\u017eiva u koktelu ili zaustavlja promet na jednom od puteva koji vode do mora \u2013 jer magarac je mnogo sporiji od skupih automobila. Ova \u017eivotinja je, navodi Rambo, \u201esimbol odr\u017eivog razvoja. Ima pogon na sve \u010detiri i mo\u017ee i tamo gdje d\u017eip ne mo\u017ee\u201c,<a name=\"_ftnref208\"><\/a><a href=\"#_ftn208\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a \u010dini se da je postala i glavna maskota njegovog odlaska na Euroviziju \u2013 na nastupu u Bakuu, prikazan je \u201etrojanski magarac\u201c, a o njegovoj popularnosti me\u0111u publikom svjedo\u010di i \u010dinjenica da su brojni intervjui s umjetnikom zapo\u010dinjali pitanjem novinara\/ki o njegovoj odluci da u spot uvede tu \u017eivotinju.<a name=\"_ftnref209\"><\/a><a href=\"#_ftn209\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako je magarac, mo\u017ee se re\u0107i, postao sinonim \u201ezaostalog\u201c Balkana koji \u017eeli u EU, a mo\u017eda je u tom smislu posebno indikativan posljednji kadar u kojem jede novac (eure) koji je na svom putu zaradio Rambo.<a name=\"_ftnref210\"><\/a><a href=\"#_ftn210\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vrlo eksplicitno postavljanje protagonista u suprotnost \u201eZapadu\u201c, u\u010dinjeno je u segmentu spota u kojem Amadeus, u gumenim \u010dizmama ulazi u jahtu na kojoj borave \u0160ve\u0111ani (na \u010diju je nacionalnost ukazao kratkom pojavom misice koja nosi lentu s natpisom \u201eMiss Sverige\u201c, kao i zastavom koja se na jahti vijori), \u201eugla\u0111eni sjevernjaci\u201c, o kojima je govorio u gostovanju na dnevniku TV CG, koji su potpuno \u0161okirani njegovim bahatim pona\u0161anjem. Ovaj segment spota prati tekst: \u201eI got no ambition, for high position and competition with their condition\u201c, \u0161to bi se slobodno moglo prevesti kao \u201eNemam ambicije prema visokom polo\u017eaju i takmi\u010denju s njihovim stanjem\u201c. Vezom ovakvog teksta i slike stanovnika jedne ure\u0111ene i razvijene sjevernoeuropske zemlje se, mo\u017eda o\u010diglednije nego u ostatku spota, isti\u010de jaz izme\u0111u stanovnika sjeverne i jugoisto\u010dne Europe, ali se i ukazuje na nepostojanje \u017eelje da se taj jaz premosti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-134\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image034.jpg\" alt=\"\" width=\"456\" height=\"198\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image034.jpg 456w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image034-300x130.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 456px) 100vw, 456px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>\u201eBalkan boy\u201c i zaprepa\u0161tena \u0160ve\u0111anka<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovaj videospot \u201eu svijet\u201c \u0161alje i sliku Crne Gore kao zemlje kojom dominiraju patrijarhalni i tradicionalisti\u010dki stavovi, \u0161to, kako isti\u010de Todorova, jest jedan od tipi\u010dnih na\u010dina na koji se Balkan percipira.<a name=\"_ftnref211\"><\/a><a href=\"#_ftn211\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Naime, ukoliko se osvrnemo na na\u010din na koji su u spotu prikazane rodne uloge, dolazimo do zaklju\u010dka da se patrijarhat nalazi u osnovi dru\u0161tvenog ure\u0111enja ove zemlje. Tako je Rambo i ovdje imid\u017e neurednog ma\u010do mu\u0161karca, \u0161to se ogleda u njegovom \u201estajlingu\u201c \u2013 gumene \u010dizme, bijela potko\u0161ulja, vunena kapa, neobrijan, \u010dupav \u2013 ali i u pona\u0161anju. U tom smislu je posebno upe\u010datljiva scena na jahti u kojoj Amadeus, izgovaraju\u0107i rije\u010di \u201ealways be cool like a swiming pool\u201c, prilazi bazenu u kojem se nalaze dvije djevojke i teatralno se pere u predjelu pazuha, \u010dime potvr\u0111uje predstavu Balkanca koji je \u201eneciviliziran, sirov, surov i, bez izuzetka, raspojasan\u201c (Todorova, 2009: 14). Spot je ispunjen i predstavama mladih, mr\u0161avih i, po utvr\u0111enim standardima ljepote, lijepih djevojaka. One su uvijek prikazane u drugom planu, kao ukras, dio pejza\u017ea i turisti\u010dke ponude Crne Gore \u2013 razgledavaju grad, ispijaju koktele u spa centru (u ovom kadru im se vide samo noge), ple\u0161u u no\u0107nom klubu ili se gole \u0161e\u0107u pla\u017eom. Obu\u010dene su po posljednjoj modi, prikazane kao urbane, i u skladu s europskim standardima privla\u010dnosti, i kao takve nimalo ne zanimaju protagonista jer, \u010dini se, ne odgovaraju tradicionalnoj predstavi majke i doma\u0107ice.<a name=\"_ftnref212\"><\/a><a href=\"#_ftn212\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-135\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image036.jpg\" alt=\"\" width=\"450\" height=\"190\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image036.jpg 450w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image036-300x127.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 450px) 100vw, 450px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-136\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image038.jpg\" alt=\"\" width=\"488\" height=\"223\" srcset=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image038.jpg 488w, https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/clip_image038-300x137.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 488px) 100vw, 488px\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Rambo i djevojke<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Iz svega navedenog, dakle, mo\u017ee se zaklju\u010diti kako je pomo\u0107u pjesme \u201eEuro Neuro\u201c Ramba Amadeusa i spota koji je prati, u prvi plan istaknuta turisti\u010dka ponuda Crne Gore, ali je to u\u010dinjeno tako da je afirmirana (negativna?) slika koju veliki dio stanovnika zapadne Europe ima o balkanskim zemljama. Dakle, pod pla\u0161tem borbe za ovu privrednu granu, afirmirani su brojni negativni stereotipi o stanovnicima Crne Gore, a zatim i drugih balkanskih zemalja. Tako\u0111er, Rambo je pjesmom \u201eEuro Neuro\u201c, zapravo nastojao napraviti hit, i to upravo po principima koje je kritizirao \u201eGlupim hitom\u201c, na primjer. A \u201eEuro Neuro\u201c je, za razliku od drugih njegovih pjesama, zaista hit. Sadr\u017eaj spota ove pjesme nema namjeru ismijavati (mada se to mo\u017ee u\u010diniti na prvi pogled), ili zahvaljuju\u0107i apsurdu, problematizirati sam medij videospota, nego afirmirati odre\u0111ene vrijednosti. Sli\u010dan zaklju\u010dak se izvodi i na osnovi analize muzike u kojoj se preple\u0107u \u201eurbani\u201c zvuk matrice i aluzije na narodni melos stavljen u funkciju stvaranja zvu\u010dnih asocijacija na podru\u010dje iz kojeg muzi\u010dar dolazi, a ne u svrhu kritike raznih oblika eksploatacije ovih motiva od strane zvijezda s ovih prostora, kao \u0161to je to do tada bio slu\u010daj. Dakle, ovaj muzi\u010dar je u pjesmi \u201eEuro Neuro\u201c nastojao zadr\u017eati neke od osnovnih karakteristika njegove dotada\u0161nje poetike, kao \u0161to su humor i satira, postmodernisti\u010dki muzi\u010dki izraz, apsurd i banalnost, ali je na\u010din njihove upotrebe u ovom slu\u010daju u potpunosti druga\u010diji. Umjesto da dovede u pitanje vrijednosti koje se ovim natjecanjem promoviraju, Amadeus je zapravo samo predstavio njihovo nali\u010dje i afirmirao ih, postavljaju\u0107i sebe i svoju zemlju u ulogu drugog u odnosu na koje se (izme\u0111u ostalog) Europa definira kao civilizirana, razvijena i napredna.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn193\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn193\"><\/a><a href=\"#_ftnref193\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Maria Todorova, <em>Imagining the Balkans<\/em>, Oxford: Oxford University Press, 2009. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn194\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn194\"><\/a><a href=\"#_ftnref194\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Za vi\u0161e informacija o na\u010dinu na koji Foucault shva\u0107a mo\u0107, vidjeti, na primjer: Michel Foucault, <em>Istorija seksualnosti<\/em>, prev. Jelena Staki\u0107, Loznica: Karpos, 2006. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn195\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn195\"><\/a><a href=\"#_ftnref195\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Pjesme Ramba Amadeusa obiluju referencama i aluzijama, kako u muzi\u010dkom, tako i u tekstualnom i vizualnom aspektu. Ovom prilikom su iznesene samo neke, budu\u0107i da bi detaljna analiza svake pjesme zahtijevala suvi\u0161e prostora. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn196\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn196\"><\/a><a href=\"#_ftnref196\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=C_ntmxAu0Lg\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=C_ntmxAu0Lg<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn197\"><\/a><a href=\"#_ftnref197\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Treba primijetiti da je parodija na ljubavne tekstovi koji se mahom fokusiraju na ljubav izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene, ostvarena prikazom ljubavi mu\u0161karca prema mu\u0161karcu.&nbsp; <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn198\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn198\"><\/a><a href=\"#_ftnref198\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=c7RnQWua7e0\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=c7RnQWua7e0<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn199\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn199\"><\/a><a href=\"#_ftnref199\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=nyDJK_VarFY\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=nyDJK_VarFY<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn200\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn200\"><\/a><a href=\"#_ftnref200\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Za vi\u0161e informacija o kontekstu u kojem nastaje videospot i njegovoj povijesti vidjeti, na primjer: Will Straw,: \u201cPopular Music And Postmodernism in the 1980s\u201d, u Simon Frith, Andrew Goodwin, Lawrence Grosberg,&nbsp; <em>Sound &amp;Vision, The Music Video Reader<\/em>, New York: Routledge, 1993, 2\u201317. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn201\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn201\"><\/a><a href=\"#_ftnref201\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=IyC2XiI6bWk\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=IyC2XiI6bWk<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn202\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn202\"><\/a><a href=\"#_ftnref202\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=ajsy-nIW4Zw\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=ajsy-nIW4Zw<\/a>. Klip predstavlja samo jedan segment cjelokupnog intervjua posve\u0107enog ovoj temi. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn203\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn203\"><\/a><a href=\"#_ftnref203\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=2MSPrI3o664\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=2MSPrI3o664<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn204\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn204\"><\/a><a href=\"#_ftnref204\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;O tome svjedo\u010di i \u010dinjenica da su za sli\u010dnom prezentacijom posegnuli i predstavnici Hrvatske (2005, Boris Novkovi\u0107,\u201eVukovi umiru sami\u201c i 2006, Severina \u201eMoja \u0161tikla\u201c) i Bosne i Hercegovine (2006, Hari Mata Hari, \u201eLejla\u201c, 2007, Marija \u0160esti\u0107, \u201eRijeka bez imena\u201c), na primjer. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn205\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn205\"><\/a><a href=\"#_ftnref205\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vi\u0161e detalja o primjerima razli\u010ditih na\u010dina na koje sebe vide stanovnici Balkana, mo\u017ee se vidjeti u Maria Todorova, <em>Imagining the Balkans<\/em>, Oxford: Oxford University Press, 2009, 38 \u2013 61. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn206\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn206\"><\/a><a href=\"#_ftnref206\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/world.time.com\/2012\/04\/06\/rambo-amadeuss-euro-neuro-eurovision-takes-on-the-eurozone\/\">http:\/\/world.time.com\/2012\/04\/06\/rambo-amadeuss-euro-neuro-eurovision-takes-on-the-eurozone\/<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn207\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn207\"><\/a><a href=\"#_ftnref207\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.eurovision.tv\/event\/lyrics?event=1573&amp;song=26833\">http:\/\/www.eurovision.tv\/event\/lyrics?event=1573&amp;song=26833<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn208\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn208\"><\/a><a href=\"#_ftnref208\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.blic.rs\/Zabava\/Vesti\/312108\/Magarac-i-ja-smo-glavni-u-spotu\">http:\/\/www.blic.rs\/Zabava\/Vesti\/312108\/Magarac-i-ja-smo-glavni-u-spotu<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn209\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn209\"><\/a><a href=\"#_ftnref209\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;O tome svjedo\u010de i sljede\u0107i naslovi: Milan Ad\u017ei\u0107, \u201eRambo Amadeus: Magarac je moj uzor\u201c, <em>Novosti<\/em>, 8.9.2012.<br \/>Simonida Milojkovi\u0107, \u201e&#8221;Magarac i ja smo glavni u spotu, <em>Blic Online<\/em>, 15.3.2012. Rada Brajovi\u0107, Evrovizija: Rambo i drveno magare na prvoj probi, <em>Vijesti Online<\/em>, 13.5.2012. Jovana Gligorijevi\u0107, \u201eHeroj na magarcu\u201c, <em>Vreme<\/em>, 29.3.2012. <br \/> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn210\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn210\"><\/a><a href=\"#_ftnref210\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;U lipnju 2013. godine, napravljen je i animirani spot za ovu pjesmu \u010diji je glavni lik \u2013 magarac. <a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=cTCaso4QkGQ\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=cTCaso4QkGQ<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn211\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn211\"><\/a><a href=\"#_ftnref211\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Za vi\u0161e detalja vidjeti, na primer, Maria Todorova, \u201eFrom Discovery to Invention, from Invention to Classification\u201d, u <em>Imagining the Balkans<\/em>, Oxford: Oxford University Press, 116\u2013139. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn212\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn212\"><\/a><a href=\"#_ftnref212\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Vi\u0161e o stereotipnom shva\u0107anju majke u crnogorskom dru\u0161tvu, mo\u017ee se pro\u010ditati ovdje: <a href=\"http:\/\/www.vijesti.me\/kolumne\/rad-ljubavi-kolumna-130803\">http:\/\/www.vijesti.me\/kolumne\/rad-ljubavi-kolumna-130803<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Berland, Jody (1993):\u201eSound, Image and Social Space: Music Video and Media Reconstruction\u201c, Simon Frith, Andrew Goodwin, Lawrence Grosberg,&nbsp; <em>Sound &amp;Vision, The Music Video Reader<\/em>, Routledge, New York, 20\u201336.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Fuko, Mi\u0161el (2007): <em>Poredak diskursa<\/em>, Loznica: Karpos.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Miki\u0107, Vesna (2007): \u201eEurovision Song Contest through Serbian Lenses\u201c, in <em>Nutida Musik. Central Balkans <\/em>, vol. 3, The Swedish Section of ISCM, Sankt Eriksgatan, 32\u201336.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Miki\u0107, Vesna (2011): \u201eRomantic Notions in the Popular Music Discourses \u2013 Several Examples from Serbia\u201c, u: Leon Stefanija, Nico Sch\u00fcler (eds), <em>Approahes to Music Research. Between Practice and Epistemology<\/em> , vol.6, Peter Lang Pub Inc, 191\u2013198.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Straw, Will (1993): \u201cPopular Music And Postmodernism in the 1980s\u201d, u Simon Frith, Andrew Goodwin, Lawrence Grosberg,&nbsp; <em>Sound &amp;Vision, The Music Video Reader<\/em>, Routledge, New York, 2\u201317.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vuksanovi\u0107, Ivana (2004): \u201eRok muzika i muzi\u010dki spot: slu\u010daj Ramba Amadeusa\u201c, u Vesna Miki\u0107, Tatjana Markovi\u0107 (ur), <em>Muzika i mediji<\/em>, Beograd: Fakultet muzi\u010dke umetnosti, 74\u201380.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gligorijevi\u0107, Jovana (2012): \u201eHeroj na magarcu\u201c, <em>Vreme<\/em>, 29.3.2012. (<a href=\"http:\/\/www.vreme.com\/cms\/view.php?id=1043626\">http:\/\/www.vreme.com\/cms\/view.php?id=1043626<\/a>, dostupno u kolovozu 2012.)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"https:\/\/www.facebook.com\/permalink.php?story_fbid=116084018515386&amp;id=141961815829012\">https:\/\/www.facebook.com\/permalink.php?story_fbid=116084018515386&amp;id=141961815829012<\/a> (dostupno u kolovozu 2012.)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u201eRambo Amadeus: Magarac i ja smo glavni u spotu\u201c, <em>Buka<\/em>, 15.3.2012, (<a href=\"http:\/\/www.6yka.com\/novost\/20843\/rambo-amadeus-magarac-i-ja-smo-glavni-u-spotu\">http:\/\/www.6yka.com\/novost\/20843\/rambo-amadeus-magarac-i-ja-smo-glavni-u-spotu<\/a> (dostupno u kolovozu 2012.)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.eurovision.tv\/\">http:\/\/www.eurovision.tv<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Adams, Lee William, \u201cRambo Amadeus\u2019 \u2018Euro Neuro\u2019: Eurovision Takes On the Euro Zone\u201d, TIME, 6.4.2012, <a href=\"http:\/\/world.time.com\/2012\/04\/06\/rambo-amadeuss-euro-neuro-eurovision-takes-on-the-eurozone\/\">http:\/\/world.time.com\/2012\/04\/06\/rambo-amadeuss-euro-neuro-eurovision-takes-on-the-eurozone\/<\/a> (dostupno u kolovozu 2012.)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Rambo&nbsp; Amadeus predstavnik Crne Gore na Pjesmi Eurovizije 2012. godine u<\/em><em>&nbsp;Azerbajd\u017eanu<\/em>, gostovanje u Dnevniku 2, na TV Crne Gore, 12.12 2011.<br \/> <a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=2MSPrI3o664\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=2MSPrI3o664<\/a> (dostupno u kolovozu 2012.)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Intervju s Rambom Amadeusom za TV OBN iz 2008. godine, <a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=ajsy-nIW4Zw\">http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=ajsy-nIW4Zw<\/a> (dostupno u kolovozu 2012).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">&#8216;Anyone who is worth something, went away&#8217; &#8211; Rambo Amadeus, Eurosong and Tourism in Montenegro<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>In this paper, I will focus my attention on the latest song by Rambo Amadeus, titled Euro Neuro, and it\u2019s music video, that are meant to represent Montenegro on the Eurovision song contest. Given the fact that, from the beginning of his career in late 1980\u2019s, the main goal of his musical output was to make fun of the musical mainstream, I would like to shed some light on his decision to enter the aforementioned contest, using theories of media and popular music. I would argue that by deciding to do so, he entered the \u201cworld\u201d of mainstream that he, up until recently, mocked. I\u2019m going to analyze musical, textual and visual content of his latest song, and of another song, Glupi hit (Stupid Hit, in which he mocks musical hits), in order to point out that he entered the field of mainstream thanks to some changes in the visual presentation of the song, whilst his music remained the same as is was in, for example Glupi hit.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>Rambo Amadeus, Eurovision, pop culture, Stupid hit.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres13\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<p class=\"MsoNormal\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\">II PRIKAZI<\/p>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-121\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" alt=\"inmediasresno3malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n  <strong>&nbsp;<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>University of Arts in Belgrade<br \/> MA Cultural Policy and Management<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">\n<span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Vesna \u00d0uki\u0107, Sofija Drecun<\/span>\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Slana\u010dki put 78d, 11060 Beograd, Srbija<br \/>\nvesna.djukic@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Rimska 4, 11000 Beograd, Srbija<br \/>\nsofijadrecun@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">A Comparative Analysis of Media Pluralism and Content Diversity Policy in Slovenia, Hungary, Croatia and Serbia<\/span><\/strong><\/p>\n<p align=\"center\">Subject: Cultural Policy and Cultural Rights<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/3\/V. Dukic S. Drecun - A Comparative Analysis of Media Pluralism and Content.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nFulltext: pdf (416 KB), English, Pages 404 &#8211; 425<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 12.0pt; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Introduction<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>The purpose of this paper<\/strong> is to explain and present the existing policies and practices on media pluralism and content diversity in four different states in Europe, through comparing and analyzing two member states of the European Union, Hungary and Slovenia, and two non-EU countries, Serbia and Croatia. The main goal of this paper is to recommend solutions for better practices in media pluralism and content diversity in one of the analyzed countries, Serbia. The countries previously mentioned have been chosen for the analyses and comparison due to their close proximity to each other, and the similar composition of their minority populations.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Media pluralism and content diversity<\/strong> are considered essential for the functioning of a democratic society and are the corollaries of the fundamental right to freedom of expression and information as guaranteed by Article 10 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms. Pluralism of media with diverse ownership and viewpoints, independence and transparency &#8212; is generally believed to contribute to a press that honors the ideals of democracy and reflects diversity within society. Diversity of content examines the environment for inclusion of political, sexual, gender, ethnic, racial, religious and other minority viewpoints, representations and issues. Therefore, in order to achieve greater unity between its citizens for the purpose of safeguarding and promoting the ideals and principles which are their common heritage and fostering economic and social development, it is crucial to have a well developed media landscape.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>The methodology<\/strong> used for this paper consists in gathering and analyzing the information regarding the current cultural policy objectives of the selected countries concerning the topic of media pluralism and content diversity, an analysis of the infrastructure of their media landscape, and the actions taken by the government. The main sources of information for writing this research paper include: an information database used for monitoring the existing and new instruments for cultural policies in the European countries, a project of ERICarts \u2013 Compendium of Cultural policies and Trends in Europe, websites such as Council of Europe, Europa \u2013 Gateway to the European Union, ACT \u2013 Association of Commercial Television in Europe, European alternatives and EBU \u2013 European Broadcasting Union, as well as additional research reports, official government websites, journal articles, and selected literature from the fields of cultural policy and cultural management.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Presentation of the Issue<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Since Hungary and Slovenia are member states of the EU and Croatia has already passed negotiations for joining the EU, whilst Serbia is in the process of setting a date for the negotiations and is a candidate state, all of the analyzed countries are bound to follow the EU policy recommendations and objectives.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There are three major long-term EU objectives concerning media pluralism and content diversity<a name=\"_ftnref213\"><\/a><a href=\"#_ftn213\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>:<\/p>\n<ol style=\"list-style-type: disc;\">\n<li><span style=\"line-height: 170%;\"> Establishing a pan-European coalition of civil society organizations with an interest in media pluralism going beyond exclusively professional or sectorial associations. Working title: European Media Council. Nothing of this kind currently exists, and the creation of such a Council would be a significant advance in promoting media freedom at a pan-European level and providing ongoing support to advances in and advocacy for the protection of media pluralism at the level of European institutions.<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\"> Bringing about a substantial improvement in legislation regarding media pluralism and freedom at a pan-European level, through a campaign within the European Parliament and the possible launch of a European Citizens\u2019 Initiative to directly target the European Commission. Legislation within the current EU competences to be improved includes: a) The implementation of the European Commission&#8217;s own Media Pluralism Monitor, employing clear indicators for threats to media pluralism in the Member States, and\/or b) The definition of clearer and more effective anti-trust legislation at the EU level governing concentration in media and publicity.<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\"> Campaigning for media pluralism and freedom at the European level, raising awareness of the European dimension of the defense of media freedom, and developing a common transnational platform going beyond the already-existing EU competences.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In accordance with the statute of the Council of Europe and the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, UNESCO&#8217;s Convention on the Protection and Promotion of the Diversity of Cultural Expressions, and different recommendations written by the EU Committee of Ministers, specific policy issues concerning media pluralism and content diversity, the Committee of Ministers has recommended specific measures. The recommendation entitles measures for:<\/p>\n<ol style=\"list-style-type: disc;\">\n<li><span style=\"line-height: 170%;\"><strong>Promoting structural pluralism of the media<\/strong>\u2013 the general principle member states should follow, how the ownership regulations, access regulation and interoperability should be applied, and what the public service media, as well as other media, should ensure to contribute to pluralism and diversity.<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\"><strong>Promoting content diversity <\/strong>\u2013since pluralism of information and diversity of media content will not be automatically guaranteed by the multiplication of the means of communication offered to the public, member states should define and implement an active policy in this field, including monitoring procedures, and adopt any necessary measures in order to ensure that a sufficient variety of information, opinions and programs is disseminated by the media and is available to the public. Therefore, a promotion of wider democratic participation and internal diversity, allocation of broadcasting licenses and must carry\/must offer rules, raising awareness of the role of media and support measures, are what member states should encourage. <\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\"><strong>Media transparency <\/strong>\u2013 ensuring that the public has access to various types of information on existing media outlets, concerning the structural influences or support and the person and bodies participating. <\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\"><strong>Scientific research<\/strong> \u2013 support scientific research and study in the field of media concentration and pluralism and promote public debate on these matters. <\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Presentation of the Situation<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Hungary<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hungary is a parliamentary republic which joined the EU on the 1st of May 2004.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Legislation<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Constitution of Hungary legally guarantees freedom of speech, expression and press, alongside the Press Law of 1986 and the Media Law of 1996. The Media Law regulates content and ownership in electronic media. Freedom of press prohibits censorship and restricts dissemination of harmful content, hate speech is also regulated by the Media Law and the sanctioning body, the National Radio and Television Board (ORTT).&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Following the technological evolution and the EU policies in 2005, the parliament passed a law on electronic freedom of information, which obliges government bodies and organizations to make relevant information about their work, including the outcomes of legislative and judicial procedures, publicly accessible on the Internet.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The newest change in legislature concerning media pluralism in Hungary was in 2010, where the mission and structure of public television were stipulated in the <em>Act on Media Services and Mass Media (CLXXXV\/2010)<\/em><em>.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Regulatory Authority<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The main supervisory body is the ORTT, the National Radio and Television Committee, in charge of the allocation of frequencies and supervising the observation of the Media Law, including the amount of time allocated for advertising and appropriateness of the content of programs. Included in the ORTT is a commission dedicated to dealing with complaints from viewers. The supervisory body has the authority to fine broadcasters or suspend broadcasting. ORTT is formed by the nominees of the parliamentary parties, whereas the president is appointed by the president and the prime minister of Hungary, therefore the board reports to the parliament on a regular basis.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Landscape<a name=\"_ftnref214\"><\/a><a href=\"#_ftn214\"><span style=\"font-size: 10.0pt;\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/span><\/a>, Pluralism and Content Diversity<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Public media in Hungary functions on four channels: national radio, national television, Duna TV and the Hungarian Press Agency. They are all governed by the Public Service Foundation (K\u00f6zszolg\u00e1lati K\u00f6zalap\u00edtv\u00e1ny).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Concerning the fight against the monopoly of and the competition in the media landscape, the National Competition Authority has been effectively applying anti-trust measures, preventing a few buyouts. However, when it comes to commercial media, the majority is owned by international capital, for example, the two nationwide commercial channels are well ahead of the number one public channel in terms of the number of viewers: their combined share of viewers was 45% in spring 2011, as opposed to MTV\u2019s (Magyar Telev\u00edzi\u00f3) 10%. When applying for a long-term license, these nationwide commercial channels had to include certain promises of a cultural character in their programming scheme, however due to the relative decrease in advertising budgets, the cultural content of these media has fallen considerably. However, the new Media Law increased the share of Hungarian (minimum 33.3%) and European (minimum 50%) films; they are 50% and 60% in public media.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">According to the Media Law, the third category of media includes the community television and radio channels on the local and regional levels.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Approximately 75% of households had access to 57 channels in Hungarian, including the Hungarian versions of multinational chains, in addition to international ones in their original languages, via cable television. The situation on the radio is similar, since there are three national public service channels and several dozen national and local stations.&nbsp; Printed media is audited by the Hungarian Audit Bureau of Circulations (MATESZ, <a href=\"http:\/\/www.matesz.hu\/\">http:\/\/www.matesz.hu<\/a>), with a combined print run of 8.96 million copies, about half of which are national, and the other half local and regional papers. The largest print belongs to the free weekly Budapesti Piac, with 690,000 copies, while tabloids run around 200,000 daily and the largest political dailies sell 40,000 to 60,000 copies. Each of these papers has an internet version and a number of widely read internet-only newspapers exist.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Slovenia<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slovenia is a parliamentary republic which joined the EU on the 1st of May 2004.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Legislation<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Mass Media Act was introduced in Slovenia in 1994; it has been revised a few times, but the last revision was made in 2006, when it was adopted by the parliament. The revised act abolished the former restrictions on ownership to 33% for any person, including foreigners, and assigned the task of restricting ownership concentration to the state. Another crucial change introduced was the \u201cright of correction\u201d, by which anybody who was upset or offended by what had been written or said or implied about him\/her, including comments, and wanted to present different, \u201copposite\u201d facts, could demand a \u201ccorrection\u201d, and this correction would have to be published in the same place (including the front page) and occupying the same space or even larger, since this correction could be longer than the original article. This possibility allowed a number of controversial &#8220;corrections&#8221; resulting in the limitation and oppression of editorial independence and journalistic freedom to criticize. Due to this, in 2008, the new government planned to reconsider the Mass Media Act and media legislature in general.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Public broadcasting is regulated by the 1994 Law on RTV Slovenia, which was amended in 2005, after a special referendum for this law was held and after the law passed with a 50.2% majority. The main change was that the parties forming the Government now had a majority in the newly created Programming Council \u2014 which would replace the existing Council of RTV Slovenia \u2014 and in the Supervisory Board. Since this practice had a lot of flaws in 2008, the newly formed left-wing government announced that new changes would be adopted in 2010.&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Regulatory Authority<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Ministry of Culture represents the main regulatory body, alongside the Media Inspector and the Directorate for Media who act under the framework of the Ministry of Culture. The Ministry of Culture supervises the implementation of the Mass Media Act \u2013 the fundamental legal document regarding press and mass media in general. The Media Inspector, based within the Ministry of Culture, deals with breaches of the Mass Media Act on his own initiative or after complaints from members of the public (the complaints cannot be anonymous), he cannot commit monitoring on his own.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Furthermore, the Agency for Post and Electronic Communications of the Republic of Slovenia (APEK) and the Broadcasting Council (SRDF) are regulatory bodies responsible for broadcasting and telecommunications, issuing broadcast licenses, and supervising the adherence of broadcasters to the determined obligations.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Landscape, Pluralism and Content Diversity<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In the past few years media pluralism has been one of the most political issues of all government activities in Slovenia.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Local, regional and student channels that are considered of special importance for their communities must provide local and regional content (news, current affairs and culture), or content dedicated to students. Television and radio channels that are considered to be of special importance receive benefits such as: preferential treatment when applying for broadcasting frequencies, lower prices for copyright and, where possible, free distribution by cable operators; it is also possible for them to receive funds from the state budget for specific projects. A number of quotas have been imposed on television and radio channels of special importance:<\/p>\n<ol style=\"list-style-type: disc;\">\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">&#8220;Local television and radio channels of special importance&#8221; must cover 10% of the population of Slovenia and broadcast at least 30% of local in-house content production daily;<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">&#8220;Regional television and radio channels of special importance&#8221; must cover between 10% and 50% of the population of Slovenia and broadcast at least 30% of regional in-house content production daily; and<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">&#8220;Non-profit television and radio channels&#8221; must broadcast at least 30% of in-house production (news and current affairs, arts, educational, cultural and entertainment content) daily.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">As a means of defence against monopoly, different anti-trust measures have been undertaken:<\/p>\n<ol style=\"list-style-type: disc;\">\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Ownership &#8211; potential investors have to receive permission from the Ministry of Culture, which consults with the Agency for Post and Electronic Communication, the Securities Market Agency, the Competition Protection Office and the Broadcasting Council, if they intend to acquire 20% or more of the proprietary shares or the voting rights in newspaper, television or radio companies. Also, the report has to be open to the public each year concerning ownership data and possible fluctuations. <\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Cross-media ownership &#8211; owners can be involved in either radio or television broadcasting, but not in both. The owner of a radio or television channel can control up to 20% of the shares or voting rights at a daily newspaper and vice versa. There are no limits regarding cross-media ownership of magazines, radio or television channels. Advertising agencies cannot own or control more than 20% of the shares or voting rights of a radio or television channel. Telecommunications companies cannot own a radio or television channel.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The share of domestic vs. imported media programs:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Public TV<\/span> &#8211; The public broadcaster, RTV Slovenia, includes Television Slovenia (Televizija Slovenija) and Radio Slovenia (Radio Slovenija). There are five public service television channels: SLO1, SLO2 and TV 3 (parliamentarian program) are national channels, and Television Koper\/Capodistria and Television Maribor (Tele M) are regional channels. The EU &#8220;Television without Frontiers&#8221; directive is, to a certain extent, mirrored in Article 92 of the Mass Media Act, which lists the following requirements for RTV Slovenia:<\/p>\n<ol style=\"list-style-type: disc;\">\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">European audiovisual production must account for the majority of airtime of annual public service broadcasting;<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Both channels of public service television transmission, SLO1 and SLO2, have to reserve at least 25% of their annual airtime for programs produced in Slovenia; and<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">The public service broadcasters must reserve 10% of their schedule for programs by independent producers.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Private TV<\/span> \u2013 there are&nbsp; 35 commercial television channels. The Mass Media Act imposes that 20% of the commercial stations&#8217; daily broadcast time must be produced in-house or on the behalf of the broadcaster, and that two per cent of the stations&#8217; annual broadcast time must consist of films of Slovenian origin or other works from the field of literature, science and art.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Slovenian music<\/span><span style=\"text-decoration: underline;\"> quotas<\/span><span style=\"text-decoration: underline;\"> <\/span>&#8211; the prescribed share of Slovenian music to be broadcast daily by radio or television programs is 20%. This percentage is 40% in the case of national radio and television programs and 25% for radio and television channels of special importance.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Arts and culture programs <\/span>&#8211; the share of these programs, in total broadcasting, is approximately 5%, and there are regular program series with cultural or artistic content.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Specific training programs<\/span> &#8211; many specific training programs for journalists concerning intercultural dialogue and diversity of views are mostly organized by the Peace Institute and the Slovene Association of Journalists; some of the recent topics were: multicultural societies and the media, the position of Roma people in the media, and the media and social\/ethnic minorities.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Croatia<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatia is a parliamentary republic which is in the process of accession to the EU.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Legislation<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Croatian constitution guarantees freedom of expression and freedom of the press, therefore banning censorship, and entitling journalists to report and access information, also granting them the right of correction if legal rights are violated by published news.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian media are governed by the Law on Media, the Law on Electronic Media, the Law on Croatian Radio-Television and the Law on the Right to Access Information, which have been harmonized with European standards.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Criminal code and civil code are used through the provision on defamation and libel in media. Even so, ethical violations are limited only to moral condemnation; even though a regulatory body exists, called the Code of Ethics of the Croatian Journalists&#8217; Association, its judgment is limited to making the judgment public.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Regulatory Authority<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There are three regulating bodies for the media market in Croatia: the Council for Electronic Media, the Committee for information, ICT and media, and Agency for Telecommunications.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Council for Electronic Media has the power to monitor electronic media, issue warnings, file charges, make recommendations and support self-regulation.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Committee for Information, ICT and Media is the parliamentary body authorized to discuss media issues decided on in parliament; it participates in drafting laws on print and electronic media, discusses laws on the right to information, instigates the rights to information and communications through new technologies (the Internet), and promotes the use of computers and the Internet.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Agency for Telecommunications is a mediation body in out-of-court disputes between users and the providers of telecommunications services, and a protector of consumer rights.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Landscape, Pluralism and Content Diversity<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Diversity and plurality of media are particularly promoted by the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of Electronic Media, established by the Electronic Media Act provisions that have included the Audiovisual Media Services Directive (AVMS Directive) solutions. The fund is administered by the Council for Electronic Media (VEM), and financed by 3% of Croatian Radio Television license fees. It supports broadcasters at local and regional levels who serve local communities and sometimes introduce the usage of local dialects in broadcasting (e.g., in the Istria region). A substantial interest in promoting and supporting diversity and plurality in the media also comes from the market, which has already influenced growth and diversification of the media and media programs.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In 2010, there were 168 radio stations, five of which were national, while others were regional or local, 870 print media, 30 TV channels (nine with national concessions) and 66 Internet service providers.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatia has successfully undergone a process of digital switchover, therefore creating space for the Council for Electronic Media to publish tenders for new licenses, and from 2010 several national licenses have been given to music channels, sports channels, financial news channels and two specialised entertainment channels owned by Nova TV and RTL.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Media production in the arts, humanities, cultural history and identity is mostly broadcast on Croatian Television&#8217;s First Channel and Croatian Radio&#8217;s Third Programme that later became completely devoted to culture. Culture has a constant share of 4% of total radio broadcasting.&nbsp; Since local television and radio station broadcasts are directly dependent to the market they have a larger amount of commercial programmes than the national stations. The daily press covers cultural life and social\/political events, a number of specialised bi-monthly magazines (e.g. Zarez, Vijenac) write extensively about art and culture. The best known specialist journals in the cultural field are Kontura (visual arts), Frakcija (performing arts), \u010ciP, Oris (architecture), Most (The Bridge &#8211; literature), Europski glasnik (European Herald &#8211; culture and sciences), Hrvatski filmski ljetopis (Croatian Film Chronicles &#8211; film), etc. In June 2011, the Ministry of Culture supported the publication of 92 programs of local, regional or national (printed and online) cultural journals. In the process of privatization, the law stipulates that broadcasters must have a certain amount of cultural and art programs.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"text-decoration: underline;\">Serbia<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Serbia is a parliamentary republic which is in the process of negotiations for the accession to the EU.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Legislation<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Due to its former repressive regime, the revision of a new legal framework was needed in Serbia after 2000. A group of independent experts prepared drafts of the new regulations in accordance to EU standards. First, Serbia got the Broadcasting Act (2002) that was designed to establish order in the field of broadcasting. In 2003, a new Public Information Law was introduced, which regulated the principles of public communication. The Law on Free Access to Information of Public Importance was adopted in 2004, and the Law on Advertising in 2005.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Public Information Act introduced the principles of pluralism of ideas and opinions and outlawed censorship and information monopoly, introducing a dual broadcasting system, consisting of a public service (controlled by independent bodies) and commercial media.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Broadcasting Act from 2002 made privatization of all radio and television stations mandatory (except for public service broadcasters RTS and RTV) by the end of 2006. However, in 2009, there were 58 radio and TV stations whose privatization was postponed.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Regulatory Authority<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">There are three regulating bodies in Serbia: the Republic Broadcasting Agency (RRA) established in 2005, the Republic Telecommunication Agency (RATEL) also established in 2005, and the Press Council established in 2010; print and new media are not regulated.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Republic Broadcasting Agency (RRA) has authority over the strategy for the development of the broadcasting sector, issuing available broadcasting licenses, on the basis of the standards it defines, setting rules and instructions for broadcasters, and monitoring their work. It is also given the power to appoint the managing board of RTS, which in turn chooses RTS (national broadcasting public service) directors.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Telecommunications Agency (RATEL) is in charge of defining the conditions for radio frequency spectrum usage, drafting the Radio Frequency Allocation Plan, allocation of frequencies to radio and TV stations and monitoring the usage of the radio frequency spectrum.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Press Council is a self-regulatory body for print media which aims to secure the implementation of ethical journalistic code in the press and its service to the public interest.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media Landscape, Pluralism and Content Diversity<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In Serbia, the major producer of cultural programs, such as drama, TV films, educational programs, documentaries etc., is public broadcasting that sometimes undertakes the practice of outsourcing to film production companies. In order to prevent the direct commercialization of programs, broadcasters are stipulated by law to produce their own programs in order to protect national culture and to foster employment of local artists and media professionals.&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">From 2005, RTS national public broadcaster took the function of collecting license fees. The broadcasting agency announced a few competitions: one for national broadcast licenses and two for regional broadcast licenses (Belgrade and Vojvodina). 20 candidates applied for national licenses, out of which 5 were granted permission for broadcasting TV programs and 5 for broadcasting radio programs. As previously mentioned, the process of privatization was postponed until 2009 and thus far 24 local media (owned by local authorities) were sold and 38 other local media organizations underwent the process of privatization. The precedents were made for TV and radio station Studio B, as a media company of the city of Belgrade and the city of Subotica kept the local radio public because of its multilingualism and its importance for the Hungarian minority. The main anti-trust measures to prevent media concentration after privatization prohibit broadcasters that:<\/p>\n<ol style=\"list-style-type: disc;\">\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Limit foreign media ownership up to a maximum of 49% in the overall founding capital of a media company. It also regulates cross-ownership and media concentration depending on broadcasting coverage;<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Have more than 5% of the ownership in another broadcasting company with a national license;<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Broadcast more than one television and more than one radio program in the same area;<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Have more than 5% of the ownership in a daily newspaper company which publishes newspapers with a circulation of more than 30,000 copies, and vice versa;<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Have more than 5% of the ownership in a news agency, and vice versa; and<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Simultaneously publish a daily newspaper with a circulation of more than 30,000 copies.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">And for broadcasters with local and regional coverage which:<\/p>\n<ol style=\"list-style-type: disc;\">\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Have more than 30% of the ownership in another local and regional broadcasting company in the same area; and<\/span><\/li>\n<li><span style=\"line-height: 170%;\">Simultaneously publish a local daily newspaper in the same or a neighboring area.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Law on Free Access to Information of Public Importance, which enables both journalists and citizens to have easy access to relevant information, was approved in November 2004. At the beginning, it was not welcomed by the government institutions and public institutions and organizations, however, during 2008, there were 55,850 requests for information from public bodies, which is six times more than in 2007.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Since Serbia represents a multi-ethnic society, some of the radio or TV stations and newspapers are broadcast and published in all the languages of the various ethnic communities in Serbia, which represents a solid base for further development and improvement of their activities. As a way of supporting these media and other media programs at the time of a global crisis, the Ministry of culture allocated around \u20ac800,000 to support media organizations, through an open call for applications.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Comparative Analysis<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Table 1: Comparison between four analyzed countries in regards to cultural diversity and inclusion policies, and language policies in the media landscape<\/strong><\/p>\n<table border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"93\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Country<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"99\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Official<br \/> Language(s)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"306\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Legally Recognized<br \/> Languages of Minority<br \/> Cultural Groups<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"210\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Legal Provisions to Promote<br \/> the use of Languages of<br \/> Minority Cultural Groups in<br \/> Radio\/TV Programming<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"93\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Hungary<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"99\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hungarian<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"306\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian, German, Romanian, Romani, Ruthenian, Polish, Serbian, Slovakian, Bulgarian, Greek, Armenian, Ukrainian and Slovenian<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"210\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">YES<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"93\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Slovenia<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"99\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slovenian<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"306\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hungarian, Italian and Romanian<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"210\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">NO<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"93\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Croatia<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"99\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"306\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Czech, German, Hungarian, Italian, Serbian, Slovenian and Ukrainian.<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"210\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">YES<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"93\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Serbia<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"99\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Serbian<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"306\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In those areas where significant numbers of ethnic minorities live, the minority languages are in official use concurrently with the Serbian language.<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"210\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">YES<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">As can be seen in the table, Slovenia, unlike the others, does not have legal provisions for promoting the use of minority languages; however, they have regulated the media landscape in a form where more than 75% of population has access to cable and satellite television where such programs exist.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Table 2: Comparison between four analyzed countries regarding their regulatory bodies and major laws<\/strong><\/p>\n<table border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"84\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Country<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"333\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Main Regulatory Bodies<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"301\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Major Laws<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"84\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Hungary<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"333\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">National Communications Authority (NHH)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">National Radio and Television Authority (ORTT)<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"301\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Act on Media Services and Mass Media<\/em><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"84\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Slovenia<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"333\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Agency for Post and Electronic Communications (APEK)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Broadcasting Council<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ethics Commission of Journalists<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Listener and Viewer Ombudsman of RTV Slovenia<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ministry of Culture<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"301\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Law on RTV Slovenia<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mass Media Act<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"84\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Croatia<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"333\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian Chamber of Commerce<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian Competition Agency<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian Parliament<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian Standards Institute<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Electronic Media Agency<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ministry of Sea, Transport and Infrastructure<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"301\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Law on Media, Law on Electronic Media, Law on Croatian Radio-Television, Law on the Right to Access Information<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\" bgcolor=\"#CCCCCC\" width=\"84\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Serbia<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"333\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Republic Broadcasting Agency (RRA)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Republic Telecommunication Agency (RATEL)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ministry of Culture<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\" width=\"301\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Public Information Act<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Broadcasting Law<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Free Access to Information Law<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ethical Code of Serbian Journalists<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 14.0pt; line-height: 150%;\">Scope of the Problem<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The country for which this paper will define the scope of the problem is Serbia.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In spite of a lot of effort invested in drafting new bills, laws and radically changing the media landscape, through harmonization with European laws, the legal framework is still incomplete and inconsistent, because it does not provide enough guarantees for media autonomy, diversity and fair competition. Most of the new legislation has been considerably delayed before being passed, and it has been met with controversies when adopted. However, the Law on Free Access to Information of Public Importance, which allows access to the documents of public authorities, has made the greatest progress.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In order to preserve political influences, the government introduced changes to the drafts of the Public Information Act and the Broadcasting Law. These changes gave the right to the state to launch and run media outlets except for news agencies, also to restrict the free distribution of information.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In the Broadcasting Law, the number of members of the Broadcasting Agency Council &#8211; a newly established independent regulatory body &#8211; was reduced from 15 to 9 and the procedures for their nominations were set up in such a way that the government could influence the nomination of at least half the members. This discredited the idea of introducing a new regulatory authority right from the very beginning. This resulted in legal inconsistencies and a blockade of the privatization process, which led to there being no fully functional media market in Serbia, and no basis for economic stability and autonomous editorial policies of the commercial media. The consequence is that commercial media have to compete with the media which are financed both by the state budgets and advertising revenues. Also, a number of illegal broadcasters operate in the media scene, not paying for their licenses, VAT or any other tax, since they have found a loophole in determining the regulatory body that would punish them or stop them from working.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In 2009, the government introduced new controversial amendments to the Public Information Act, which increased fines for law offenses such as violations of the presumption of innocence, violations of the rights of minors, etc., thus making serious threats to media freedom.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The state of regulatory independent bodies in Serbia is more than troublesome. Until 2005, the Council of the Republic Regulatory Agency had troubles and was inoperable due to the government appointing council members without any elections or transparency, and so on.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The delays in privatization and establishing a regulatory body affected the future work of the Broadcasting Agency, since it has still not been able to manage as an autonomous institution. The Agency does not have the human or financial resources to perform at optimum. Its role in creating a development strategy for the broadcasting sector is marginal. It rarely monitors the work of broadcasters and does not make these results publicly available. It admits that a majority of broadcasters violate the Law on Advertising and had pressed charges against them for the first time in 2010. The work of the Agency itself is not transparent; the terms of the council members are breached and so on.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Therefore, a change in the media landscape in Serbia is necessary and inevitable in order to make the accession to the EU, but it is also necessary to operate transparently, with no political controversies and legally. A strategy of development has to be created, because if it is not, then Serbia\u2019s democracy will have to be questioned.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 14.0pt; line-height: 150%;\">Conclusion and Recommendations<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Since Slovenia and Hungary, of the four analyzed countries, are already member states of the European Union, and Croatia has set a date for accession, whilst accession for Serbia represents a pre-set goal, media pluralism and content diversity are one of the goals emphasized in this paper.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slovenia, as can be concluded from the information presented and the situation analyses, represents an example of good practice, and a good role model for Croatia and Serbia. Croatia has already implemented some of the actions similar to the Slovenian media market. In Slovenia, the changes that started taking place following the post-1990s parliamentary elections, first in the field of newspapers and later followed by radio and TV stations, stick out in this landscape with new private and commercial broadcasters with foreign capital participation. The media that were recognized as important to the community (local, regional or student based) received state subsidiaries and benefits so that they could compete on the commercial market. Croatia has recently done a lot concerning media pluralism and content diversity; however, a lot is still to be done. Since they will soon have access to European funds, they will be able to improve their media landscape, and implement and use the good practices of European countries as well as their know-how.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">However, in Hungary the good practice situation changed recently, in 2011, when the government introduced 30 new laws, including a major constitutional revision, thus putting the fundamental rights of freedom of speech at risk. The European Commission raised serious questions, since the European Union Charter of Fundamental Rights clearly states that the \u201cfreedom and pluralism of the media shall be respected\u201d. Vice-president Margot Wallstr\u00f6m stated the following after reviewing the situation: &#8220;Communication \u2013 understood as a lively and civilized debate among citizens \u2013 is the lifeblood of democracy. The media are its veins and arteries. The information they provide should be comprehensive, diverse, critical, reliable, fair and trustworthy&#8221;. The people tried to fight it and took to the streets to protest. The situation still hasn\u2019t been resolved.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">So, this brings us to the question of whether the situation in Serbia will bring forth a scenario similar to that in Hungary. If Serbia doesn\u2019t revise its laws and the implementation of those laws, continuing to work by the government, or, to be more precise, political rules, the situation will become even worse.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The issues of ownership transparency and ownership concentration were to be settled in a separate law in 2011. However, this law is still in the drafting process.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The following represents the recommended actions and policy instruments that could be used in order to create the grounds for better achievement. The regulatory bodies in Serbia which would at least benefit from the proposal are RATEL, RRA, The Press Council and the Ministry of Culture.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 14.0pt; line-height: 150%;\"><em>Recommendations:<\/em><\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Reinforcing the implementation of existing media laws<\/strong> &#8211;&nbsp; regulating mechanism represents an effective way of ensuring freedom of information, free flow of information, diversity of opinion and media pluralism, thus respect of the existing laws should be a solid ground before introducing new and improved regulations.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Harmonization of the EU recommendations and regulations standard <\/strong>\u2013 in order to establish a timely, modern, transparent and justified framework for further media development, Serbia has to take positive steps and adjust national regulations according to new European regulations.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Recognition and development of new media<\/strong> \u2013 even though new media and the Internet may have a low level of penetration to the population, it is crucial to recognise and follow the world trends that will also be present here in the near future, if they are not already present.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Reinforcement of the mechanisms of co-regulation and self-regulation<\/strong> &#8211; setting up the basic rules of conduct and content related regulations, harmful content should be sanctioned according to joint codex, whilst other types should be left to editorial assessment.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Regulation of transparency of ownership and ownership concentration<\/strong> \u2013 even though it has already been announced, and it is said the law is in the drafting phase, it needs to be introduced.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>References:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.culturalpolicies.net\/\">http:\/\/www.culturalpolicies.net<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/europa.eu\/\">http:\/\/europa.eu<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.ebu.ch\/\">http:\/\/www.ebu.ch<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.acte.be\/\">http:\/\/www.acte.be<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.euroalter.com\/\">http:\/\/www.euroalter.com<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.ejc.net\/\">http:\/\/www.ejc.net<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/ec.europa.eu\/\">http:\/\/ec.europa.eu<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.seemo.org\/\">http:\/\/www.seemo.org<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Recommendation Rec(2003)9 of the Committee of Ministers to Member States on Measures to Promote the Democratic and Social Contribution of Digital Broadcasting<\/strong> <em>(Adopted by the Committee of Ministers on 28th May 2003 at the 840th meeting of the Ministers&#8217; Deputies)<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Appendix:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Appendix 1 \u2013 Media Market in Hungary<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Appendix 2 \u2013 Media Market in Slovenia<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Appendix 3 \u2013 Media Market in Croatia<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Appendix 4 \u2013 Media Market in Serbia<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong><span style=\"text-decoration: underline;\">Appendix 1 \u2013 Hungary<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>The Press<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nepszabadsag &#8211; daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Magyar Hirlap &#8211; daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Magyar Nemzet &#8211; daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nepszava &#8211; daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heti Vilaggazdasag &#8211; political and business weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Budapest Sun &#8211; English-language<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Budapest Times &#8211; English-language<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Television<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Magyar Televizio (MTV) public, operates two channels<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Duna TV &#8211; public, satellite channel geared towards Hungarian minorities in neighboring countries<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV2 &#8211; private, terrestrial<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">RTL Klub &#8211; private, terrestrial<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hir TV (News TV) &#8211; private, news<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Radio<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hungarian Radio &#8211; public, operates the Kossuth, Petofi and Bartok networks<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">InfoRadio &#8211; private, news<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Class FM &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Neo FM &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Juventus Radio &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>News Agencies\/Internet<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">MTI &#8211; state-owned, English-language pages<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hungary Around the Clock &#8211; English-language news site<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Havaria Press &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong><span style=\"text-decoration: underline;\">Appendix 2 \u2013 Slovenia <\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>The Press<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dnevnik &#8211; Ljubljana-based daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Delo &#8211; Ljubljana-based daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vecer &#8211; Maribor-based daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slovenske Novice &#8211; daily tabloid<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Finance &#8211; business daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nedeljski dnevnik &#8211; weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mladina &#8211; weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Primorske Novice &#8211; regional daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Slovenia Times &#8211; English-language weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Television<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">RTV Slovenia &#8211; public broadcaster, operates two national TV channels and regional services<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pop TV &#8211; commercial<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kanal A &#8211; commercial<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV3 &#8211; commercial<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Radio<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">RTV Slovenia &#8211; public broadcaster, operates national radio stations A1, Val 202 and Ars, regional services and a tourist station with news in English and German<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Radio Hit &#8211; commercial<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Radio City &#8211; commercial<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>News Agency<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slovene Press Agency<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong><span style=\"text-decoration: underline;\">Appendix 3 \u2013 Croatia<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>The Press<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ve\u010dernji list &#8211; daily, mass-circulation daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jutarnji list &#8211; mass-circulation daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slobodna Dalmacija &#8211; Split-based daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Novi list &#8211; Rijeka-based daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Glas Istre &#8211; Pula-based daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Poslovni dnevnik &#8211; business daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Business.hr &#8211; business daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Globus &#8211; Zagreb-based political weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nacional &#8211; Zagreb-based political and cultural weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Television<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian TV &#8211; public, operates national networks<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">RTL Televizija &#8211; national, private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nova TV &#8211; national, private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Radio <\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian Radio &#8211; public, operates three national networks<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Radio 101 &#8211; private, Zagreb area<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Otvoreni Radio &#8211; private, national<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Narodni Radio &#8211; private, national<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>News Agencies\/Internet<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hina &#8211; English-language pages<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Croatian Information Centre &#8211; English-language pages<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Index.hr &#8211; news portal<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong><span style=\"text-decoration: underline;\">Appendix 4 &#8211; Serbia<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>The Press<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Politika &#8211; private daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Blic &#8211; popular private daily, English-language pages<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Danas &#8211; private daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Glas javnosti &#8211; private daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">NIN &#8211; private weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vreme &#8211; private weekly<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ve\u010dernje novosti &#8211; daily<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Television<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Radio-Television Serbia (RTS) &#8211; government-funded<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">B92 TV &#8211; private, English-language web pages<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV Pink &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prva srpska TV &#8211; private, formerly Fox TV<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV Avala &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Happy TV &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Studio B TV &#8211; run by Belgrade city council<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Radio<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Radio-Television Serbia (RTS) &#8211; government-funded<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">B92 &#8211; private, English-language web pages<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Association of Independent Electronic Media &#8211; representing private local radio and TV stations<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>News Agencies<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tanjug &#8211; state-run, English-language pages<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Beta &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">FoNet &#8211; private<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn213\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn213\"><\/a><a href=\"#_ftnref213\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<a href=\"http:\/\/www.euroalter.com\/european-initiative-for-media-pluralism\/\">http:\/\/www.euroalter.com\/european-initiative-for-media-pluralism\/<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn214\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn214\"><\/a><a href=\"#_ftnref214\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;Appendix 1 <\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>II Uz drugi simpozij Filozofija medija (2012) &nbsp; &nbsp;2(3)#11 2013 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 7.01:004.087Izvorni \u010dlanakOriginal scientific paper Primljeno: 30.6.2013. &nbsp; &nbsp; Sead Ali\u0107 Sveu\u010dili\u0161te Sjever &#8211; Sveu\u010dili\u0161ni centar Koprivnica sead.alic@centar-fm.org The Synergy of Artistic Approaches within the Openness of [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":121,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[39],"tags":[310,314,309,296,316,287,302,311,315,252,298,307,297,290,288,295,305,126,299,306,304,289,291,121,313,300,286,303,293,308,294,312,301,292],"class_list":["post-137","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-3","tag-otiso-je-svak-ko-valja-rambo-amadeus","tag-a-comparative-analysis-of-media-pluralism-and-content-diversity-policy-in-slovenia","tag-adriana-sabo","tag-calculating-creativity","tag-croatia-and-serbia","tag-divna-vuksanovic","tag-dragana-jovanovic","tag-eurovizija-i-crnogorski-turizam","tag-hungary","tag-ivana-greguric","tag-jelena-j-rvovic","tag-jelena-maksimovic","tag-ksenija-markovic","tag-media-and-the-technological-turn-truth","tag-mediji-kao-umjetnost","tag-monika-vrecar","tag-nada-torlak","tag-nenad-vertovsek","tag-netika-promocije-umjetnosti","tag-novi-mediji-nova-pravila-i-nova-recepcija-kulture-i-umjetnosti","tag-novi-mediji-i-kiborgizirano-tijelo-kao-prostor-umjetnosti-transhumanizma","tag-polona-tratnik","tag-power-and-resistance","tag-sead-alic","tag-sofija-drecun","tag-tatjana-milivojevic","tag-the-synergy-of-artistic-approaches-within-the-openness-of-new-media","tag-tjelesnost-i-virtualnost","tag-tradicionalna-umjetnost-u-doba-multimedije-i-mreznih-komunikacija","tag-uloga-interneta-u-istrazivackom-radu-nastavnika-refleksivnog-prakticara","tag-umjetnost-medijske-manipulacije-ljepota-iluzije-jest-u-umu-promatraca","tag-vesna-dukic","tag-violeta-cvetkovska-ocokoljic","tag-zeljko-rutovic","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"<!-- This site is optimized with the Yoast SEO plugin v27.5 - https:\/\/yoast.com\/product\/yoast-seo-wordpress\/ -->\n<title>\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"II Uz drugi simpozij Filozofija medija (2012) &nbsp; &nbsp;2(3)#11 2013 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 7.01:004.087Izvorni \u010dlanakOriginal scientific paper Primljeno: 30.6.2013. &nbsp; &nbsp; Sead Ali\u0107 Sveu\u010dili\u0161te Sjever &#8211; Sveu\u010dili\u0161ni centar Koprivnica sead.alic@centar-fm.org The Synergy of Artistic Approaches within the Openness of [&hellip;]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2011-11-22T13:28:27+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"354 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3\",\"datePublished\":\"2011-11-22T13:28:27+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/\"},\"wordCount\":70859,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2011\\\/11\\\/inmediasresno1malo3.png\",\"keywords\":[\"\u201eOti\u0161\u2019o je svak\u2019 ko valja \u2014 Rambo Amadeus\",\"A Comparative Analysis of Media Pluralism and Content Diversity Policy in Slovenia\",\"Adriana Sabo\",\"Calculating Creativity\",\"Croatia and Serbia\",\"Divna Vuksanovi\u0107\",\"Dragana Jovanovi\u0107\",\"Eurovizija i crnogorski turizam\u201c\",\"Hungary\",\"IVANA GREGURIC\",\"Jelena J. Rvovi\u0107\",\"Jelena Maksimovi\u0107\",\"Ksenija Markovi\u0107\",\"Media and the Technological Turn: Truth\",\"Mediji kao umjetnost\",\"Monika Vre\u010dar\",\"Nada Torlak\",\"Nenad Vertov\u0161ek\",\"Netika promocije umjetnosti\",\"Novi mediji \u2013 nova pravila i nova recepcija kulture i umjetnosti\",\"Novi mediji i kiborgizirano tijelo kao prostor umjetnosti transhumanizma\",\"Polona Tratnik\",\"Power and Resistance\",\"Sead Ali\u0107\",\"Sofija Drecun\",\"Tatjana Milivojevi\u0107\",\"The Synergy of Artistic Approaches within the Openness of New Media\",\"Tjelesnost i virtualnost\",\"Tradicionalna umjetnost u doba multimedije i mre\u017enih komunikacija\",\"Uloga interneta u istra\u017eiva\u010dkom radu nastavnika refleksivnog prakti\u010dara\",\"Umjetnost medijske manipulacije \u2013 ljepota iluzije jest u umu promatra\u010da\",\"Vesna \u00d0uki\u0107\",\"Violeta Cvetkovska-Ocokolji\u0107\",\"\u017deljko Rutovi\u0107\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 3\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2011\\\/11\\\/inmediasresno1malo3.png\",\"datePublished\":\"2011-11-22T13:28:27+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2011\\\/11\\\/inmediasresno1malo3.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2011\\\/11\\\/inmediasresno1malo3.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasresno3malo\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-3\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"II Uz drugi simpozij Filozofija medija (2012) &nbsp; &nbsp;2(3)#11 2013 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 7.01:004.087Izvorni \u010dlanakOriginal scientific paper Primljeno: 30.6.2013. &nbsp; &nbsp; Sead Ali\u0107 Sveu\u010dili\u0161te Sjever &#8211; Sveu\u010dili\u0161ni centar Koprivnica sead.alic@centar-fm.org The Synergy of Artistic Approaches within the Openness of [&hellip;]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2011-11-22T13:28:27+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"354 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3","datePublished":"2011-11-22T13:28:27+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/"},"wordCount":70859,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png","keywords":["\u201eOti\u0161\u2019o je svak\u2019 ko valja \u2014 Rambo Amadeus","A Comparative Analysis of Media Pluralism and Content Diversity Policy in Slovenia","Adriana Sabo","Calculating Creativity","Croatia and Serbia","Divna Vuksanovi\u0107","Dragana Jovanovi\u0107","Eurovizija i crnogorski turizam\u201c","Hungary","IVANA GREGURIC","Jelena J. Rvovi\u0107","Jelena Maksimovi\u0107","Ksenija Markovi\u0107","Media and the Technological Turn: Truth","Mediji kao umjetnost","Monika Vre\u010dar","Nada Torlak","Nenad Vertov\u0161ek","Netika promocije umjetnosti","Novi mediji \u2013 nova pravila i nova recepcija kulture i umjetnosti","Novi mediji i kiborgizirano tijelo kao prostor umjetnosti transhumanizma","Polona Tratnik","Power and Resistance","Sead Ali\u0107","Sofija Drecun","Tatjana Milivojevi\u0107","The Synergy of Artistic Approaches within the Openness of New Media","Tjelesnost i virtualnost","Tradicionalna umjetnost u doba multimedije i mre\u017enih komunikacija","Uloga interneta u istra\u017eiva\u010dkom radu nastavnika refleksivnog prakti\u010dara","Umjetnost medijske manipulacije \u2013 ljepota iluzije jest u umu promatra\u010da","Vesna \u00d0uki\u0107","Violeta Cvetkovska-Ocokolji\u0107","\u017deljko Rutovi\u0107"],"articleSection":["In Medias Res broj 3"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png","datePublished":"2011-11-22T13:28:27+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2011\/11\/inmediasresno1malo3.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasresno3malo"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-3\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 3"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=137"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/121"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=137"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=137"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}