{"id":1420,"date":"2025-08-27T14:19:23","date_gmt":"2025-08-27T14:19:23","guid":{"rendered":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?p=1420"},"modified":"2025-08-27T14:20:24","modified_gmt":"2025-08-27T14:20:24","slug":"edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/","title":{"rendered":"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava"},"content":{"rendered":"\n

Amila \u0160ljivo Grbo<\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta u Sarajevu<\/p>\n\n\n\n

amila.sljivo@fpn.unsa.ba<\/u><\/a>)

Sa\u017eetak <\/strong><\/p>\n\n\n\n

U postmodernom periodu razvoja civilizacije ljudska prava niti su novost, niti nepoznanica. Industrijsko i postindustrijsko doba danas mo\u017eemo ozna\u010diti kao vrijeme borbe za prava \u010dovjeka i vrijeme afirmacije osvojenih prava i sloboda kako bi se u procesu demokratizacije svijeta \u0161irio ideal ljudskih prava. Historijski gledano, borba za ljudska prava traje dugo, neusporedivo du\u017ee od vremena njihove primjene, ali je razvoj globalnog dru\u0161tva nakon Drugog svjetskog rata posebno zna\u010dajan po opredijeljenosti ve\u0107ine zemalja za primjenu i uva\u017eavanje ljudskih prava. Temelj tog novog historijskog doga\u0111anja predstavlja dokument u kojem su sa\u017eeta sva bitna prethodna teorijska iskustva i koji je danas op\u0107epoznat pod nazivom Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima <\/em>(1948). Njeno polazi\u0161te da se ‘sva ljudska bi\u0107a ra\u0111aju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima’ ozna\u010dava prekretnicu u postmodernoj svijesti ve\u0107ine \u010dovje\u010danstva, a u znanstvenom i politi\u010dkom smislu to predstavlja promjenu paradigme u artikulaciji politike i posebno pravne znanosti. Iako i prije Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima <\/em>histori\u010dari bilje\u017ee nastanak va\u017enih dokumenata za \u010dovje\u010danstvo, ona je ipak temelj suvremenog razumijevanja ljudskih prava i sloboda i izvor tzv. prvoj generaciji ljudskih prava i nastanka jednog ozbiljnog pitanja koje glasi: koja prava imaju primat \u2013 individualna ili kolektivna.<\/p>\n\n\n\n

Usporedo sa spoznajom va\u017enosti ljudskih prava za \u010dovje\u010danstvo i posebno opredijeljenosti demokratskih dru\u0161tava da primjenjuju i razvijaju ljudska prava, narastale su i mogu\u0107nosti za njihovo afirmiranje. Rije\u010d je o masovnim medijima koji su i u ovom slu\u010daju, kao i ina\u010de, dvostruko bitni: a) informiraju gra\u0111anstvo i b) zala\u017eu se razli\u010ditim metodama za afirmaciju ljudskih prava u javnosti. Time su mediji postali, ne samo dio demokratske javnosti, nego i veoma bitan faktor edukacije gra\u0111anstva o ljudskim pravima i slobodama. Ovaj rad predstavlja upravo osvrt koliko na razvoj ljudskih prava, toliko i na razvoj medija posredstvom kojih je omogu\u0107ena njihova \u0161iroka afirmacija. Centralna ideja, zapravo, rezultat je na\u0161e spoznaje da ljudska prava nisu trajno osvojena, ve\u0107 da su i dalje sastavnica ozbiljne ljudske borbe za njihov spas.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> pravo, sloboda, ljudsko pravo, dokument, medij, edukacija, \u010dovje\u010danstvo, civilizacija, javnost, gra\u0111ani, vlada, ideologija.<\/p>\n\n\n\n

    \n
  1. Uvod<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

    Danas se \u010desto u nauci konstatira da ljudska prava nisu neka velika nepoznanica, pa ni u kakvim uvjetima se po\u0161tuju i primjenjuju, a u kakvim se kr\u0161e i negiraju. Granica izme\u0111u dva vremena \u2013 prvog, u kojem se ne pridaje pa\u017enja ljudskim pravima i drugog, od kada se ozbiljno i precizno u formalnom smislu govori o ljudskim pravima je i vrijeme dono\u0161enja nekoliko dokumenata me\u0111u kojima je najva\u017enija Op\u0107a ili Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima <\/em>(1948) usvojena nakon Drugog svjetskog rata. Ova deklaracija koja je donesena u okolnostima tereta historijskih iskustava o tragedijama izazvanim u Drugom svjetskom ratu, a u ambijentu dvije totalitarne ideologije – fa\u0161izma i staljinizma, posebno je va\u017ena po spoznatoj potrebi za univerzalnim principima \u010dija primjenjivost vodi ka obavezi uva\u017eavanja ljudskih prava. Me\u0111utim, ovdje se vrlo ozbiljno postavljaju dva vrlo va\u017ena pitanja: 1. kako osposobiti \u2013 educirati (ljude) gra\u0111ane o tome \u0161to su ljudska prava i zbog \u010dega su ona tako va\u017ena i 2. kako privoljeti vlade dr\u017eava da se opredijele za po\u0161tivanje i za\u0161titu ljudskih prava u nejednako razvijenom svijetu, svijetu razli\u010ditih sistema u dr\u017eavama i, posebno, u razlici koja je vrlo transparentna kada su u pitanju radikalne ideologije \u010dije su tvorevine totalitarni re\u017eimi i u kojima se na najsuroviji na\u010din kr\u0161e ljudska prava. Tu je istovremeno i posebno pitanje: kako u okolnostima razli\u010ditih kultura, rasa, religija, tradicija, urbanog i ruralnog na\u010dina \u017eivota, slo\u017eenosti oblika dru\u0161tvenosti od plemenskog na\u010dina odlu\u010divanja do suvremenog gra\u0111anstva koje ima pravo i slobodu da svoje sisteme gradi slobodno, a vlast izabira na slobodnim izborima, \u0161tititi ljudska prava. Upravo u ovako slo\u017eenim okolnostima vrlo je va\u017eno razumjeti na koji na\u010din usmjeriti proces osposobljavanja medija da se bave ljudskim pravima na afirmativan na\u010din i istovremeno da \u0161ire znanje o njima. Ako se stvari postave na ovaj na\u010din, onda imamo mogu\u0107nost da iz teorijskog naslje\u0111a koje se\u017ee od vremena Rima i prvih oblika obavje\u0161tavanja na trgovima, pa sve do danas, sagledamo enormne mogu\u0107nosti medija od kojih se o\u010dekuje, prije svega, istina \u2013 istina o doga\u0111aju. Stoga je ovdje va\u017eno naglasiti da sva dru\u0161tva, ma kako da su slo\u017eena, razvijena ili nerazvijena u okolnostima sve slo\u017eenijeg \u017eivota, imaju potrebu da blagovremeno saznaju informacije kako unutar sebe samih, pa onda i najva\u017enije informacije iz svijeta. Otud nova mogu\u0107nost prijenosa zvuka i slike (digitalna tehnologija i sl.) mo\u017ee poslu\u017eiti kao fantasti\u010dna prilika da se kona\u010dno obrane ljudska prava. Me\u0111utim, tu dolazimo do razli\u010ditih prepreka, razli\u010ditih praksi, razli\u010ditih \u0161kola u\u010denja, javnog i komercijalnog tipa medija i interesa po kojima se svijet danas dijeli i zbog \u010dega se ozbiljno postavlja pitanje – je li mogu\u0107a obrana ljudskih prava na na\u010din primjene principa na kojima je postavljena Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima<\/em>, posebno nakon izre\u010dene poruke za koju se civilizacija ponadala da je iskreno izre\u010dena u paroli: ‘NIKAD VI\u0160E’, nakon holokausta. Ovdje je, zapravo, poseban problem pitanje mogu li se svi segmenti dru\u0161tva, mediji, ljudi, jednostavno re\u010deno stanovni\u0161tvo, odnosno gra\u0111anstvo, osposobiti za obranu ljudskih prava posebnom edukacijom ili, pak, na neki drugi na\u010din. Preciznije, mo\u017ee li se jedno dru\u0161tvo trajno osposobiti za po\u0161tivanje ljudskih prava? Ovdje treba napomenuti da je historija hirovita, da su na sceni dru\u0161tva, ideologije i sistemi tzv. dvostrukog morala, pa i to da je Marks bio u pravu kada je upozorio da se historija dva puta ponavlja (‘JEDANPUT KAO TRAGEDIJA, A DRUGI PUT KAO FARSA’) i da to name\u0107e vrlo ozbiljnu potrebu kako za permanentnom borbom za za\u0161titu ljudskih prava, tako i za osposobljavanjem \u2013 edukacijom o ljudskim pravima. \u010cesto se na ljudska prava gleda iz pozicije kozmi\u010dke udaljenosti ili, pak, suprotno tome, kao na ne\u0161to \u0161to nam je trajno priro\u0111eno. I jedno i drugo su zapravo iluzija, ako se zanemari permanentna ljudska borba, pa i ljudsko \u017ertvovanje za obranu standarda koji moraju postati sastavnica pravnih i politi\u010dkih sistema, a time i obaveza re\u017eima, odnosno politi\u010dkih elita da ih uva\u017eavaju shodno odgovornosti koja se zakonima propisuje u slu\u010daju osporavanja ili kr\u0161enja ljudskih prava.<\/p>\n\n\n\n

    ‘Prije vi\u0161e od pola stolje\u0107a Eleanor Roosevelt je na pitanje: ‘Gdje po\u010dinju ljudska prava’, odgovorila: ‘Na malim mjestima, u blizini ku\u0107e \u2013 tako blizu i na tako malom prostoru da se ono ne mo\u017ee vidjeti ni na jednoj karti svijeta. Sve dotle dok ta prava nemaju tamo neki smisao, ona ga ne\u0107e imati ni drugdje’. ‘Ideja da se relevantna analiza ljudskih prava utemelji na smislu koji ona imaju ‘u blizini ku\u0107e’, vodi nas do pitanja koje naj\u010de\u0161\u0107e ostaje po strani filozofskih, pravnih i politi\u010dkih rasprava o promicanju i za\u0161titi ljudskih prava. Rije\u010d je o tome zna li i \u0161to zna svaki gra\u0111anin o op\u0107im ljudskim pravima i slobodama, te kako i gdje o njima u\u010di, odnosno tko, kako i gdje ga o njima pou\u010dava<\/em>‘. <\/sup>(Spaji\u0107 – Vrka\u0161, 2003: 54)<\/p>\n\n\n\n

    Ovaj citat u kojem je istaknuto na vrlo razumljiv na\u010din \u0161to u praksi primjene zna\u010di koncept ljudskih prava i dokle on treba dosegnuti, na najdirektiji na\u010din otvara pitanje kojim putem i\u0107i do cilja kojeg je Roosevelt postavila. Jedan od najbitnijih procesa koji vode ka cilju naziva se vrlo jednostavno \u2013 EDUKACIJA. To je jednostavan izraz, na prvi pogled posve je poznat izraz, ali kao pojam vrlo je kompleksan, problemati\u010dan, \u010desto optere\u0107en nerazrje\u0161ivim pitanjima, pa i paradoksalan. Pa upravo je stoga u stavu 2 \u010dlana 26. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima<\/em> napisano da ‘obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i ja\u010dati po\u0161tivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda’. Pojasnimo \u0161to ovo zna\u010di. To zna\u010di da se na svestran na\u010din izgra\u0111uje ljudska li\u010dnost s mno\u0161tvom sposobnosti bez \u010dega nema dru\u0161tvenog razvoja. Ovdje se ne radi samo o obrazovanju u formalnom smislu u okviru obrazovnih ustanova, ve\u0107 o permanentnom osposobljavanju shodno stupnju dru\u0161tvenog razvoja u smislu funkcija svih oblika dru\u0161tvene svijesti, a ponajprije nauke i njenih derivata. Ako sad postavimo pitanje koja je uloga novinara i medija, onda \u0107emo do\u0107i do odgovora da je dvojaka: a) djelovanjem posredstvom medija na osposobljavanju gra\u0111ana na polju spoznaje ljudskih prava kako onih formalnih predvi\u0111enih normama (zakonima), tako i onih koje diktira sama zajednica, pa i priroda ljudskog \u017eivota, a zatim i sfera religije, kulture i morala, b) osposobljavanje i samih novinara za profesionalan rad u medijima, posebno u pra\u0107enju ostvarivanja ili kr\u0161enja ljudskih prava. To zna\u010di slobodnu komunikaciju izme\u0111u gra\u0111ana i novinara.<\/p>\n\n\n\n

      \n
    • Doba raslojenosti i razlika: ljudska prava, mediji i edukacija<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

      Novo razdoblje koje nastupa pojavom pandemije COVID-19 veoma je upozoravaju\u0107e. Za\u0161to? Ono je upozoravaju\u0107e prije svega stoga \u0161to se od kraja Drugog svjetskog rata i postignutog konsenzusa za dono\u0161enje dokumenta o ljudskim pravima kojeg smo naprijed spomenuli (Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima<\/em>) u funkciji ostvarivanja mira, jednakosti i slobode razvija i ideologija demokracije i ljudskih prava i to u kapitalisti\u010dkim dr\u017eavama pobjednicama fa\u0161izma, ali i na nivou cijelog svijeta. Nakon eskalacije obolijevanja od virusa COVID-19 i prinudom proizvedene potrebe za pasivizacijom golemog dijela \u010dovje\u010danstva u cilju ograni\u010davanja pandemije, pojavila se diskusija o tome \u0161to treba \u010diniti. Po\u010detni odgovor je bio NE uspostavi svjetskog modela, ve\u0107 nacionalnom tipu rje\u0161avanja novonastalog problema, ali i u skladu sa sugestijama Svjetske zdravstvene organizacije. Usporedo s objavljivanjem pandemije COVID-19 otvorila se, zapravo, diskusija kako \u0107e se dalje razvijati svijet: globalizacija ili suverenitet dr\u017eava. U toj dilemi na\u0161la se i ideologija demokracije i ljudskih prava, zbog \u010dega u ovom trenutku nitko ne zna kako \u0107e se dalje razvijati svjetsko dru\u0161tvo, odnosno u \u0161to \u0107e se zaputiti nacionalne dr\u017eave. Borba za globalnu primjenu ljudskih prava, posebno u najbogatijim i najrazvijenijim zemljama svijeta zamijenjena je ideologijom \u010diji je osnovni izraz ljudsko pravo bez jasnog koncepta njegovog ostvarenja. Budu\u0107i da su koncepti edukacije ljudi sa\u010dinjeni ranije, a programi ostali razli\u010diti i sve do trenutka izbijanje pandemije COVID-19, mi\u0161ljenja smo da se treba ponadati da je va\u017eno i dalje tuma\u010diti i braniti ljudska prava jer o\u010dekujemo da odbrana ljudskih prava uistinu predstavlja garanciju za o\u010duvanje mira i slobodnog \u017eivota bez obzira na razlike. U tom smislu treba razvijati i slobodu medija i novinarski profesionalizam. Zbog toga smo naprijed naglasili da je veoma va\u017ena Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima<\/em>, ali i formirani segment Ujedinjenih naroda UNESCO kojem je u zada\u0107i da se bavi na me\u0111unarodnom nivou principima i oblicima obrazovanja za sve na jednak na\u010din, a to zna\u010di posebno u onom segmentu koji je obavezan (osnovno obrazovanje), ali i u onom koji je stvar opredjeljenja ili mogu\u0107nosti ljudi (srednje i visoko obrazovanje). U tom kontekstu va\u017eno je raspravljati o zadatim principima koji o tome govore. Zapravo, rije\u010d je o Statutu UNESCO-a u kojem je nazna\u010deno, pored ostalog, da se tragi\u010dni rat (Drugi svjetski rat) dogodio kao posljedica nepo\u0161tivanja na\u010dela ‘dostojanstva, jednakosti i me\u0111usobnog po\u0161tivanja’, te da je nu\u017eno reafirmirati demokratska na\u010dela dostojanstva i jednakosti na na\u010din kako to donosi ili kako to nala\u017ee Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima<\/em>. Ako pogledamo u \u010demu je ustvari problem kada se radi o potrebi promicanja i za\u0161tite ljudskih prava, nije te\u0161ko zaklju\u010diti da je rije\u010d o tome da se nedovoljno poznaju ljudska prava, ali da se osporavaju i instrumenti kojima se ona \u0161tite, pa se zbog toga mora raspravljati o edukaciji, odnosno \u0161irokom osposobljavanju kako bi se ljudska prava razumjela kako je to naprijed i nagla\u0161eno kada je citirana Anna Eleanor Roosevelt. Jer bez permanentne edukacije nema djelotvorne za\u0161tite budu\u0107i da na sceni postoje ljudi, dr\u017eave i re\u017eimi koji kreiraju i rat i mir.<\/p>\n\n\n\n

      Me\u0111utim, pitanje rata ili mira, preciznije re\u010deno, dilema rat ili mir, nije posve jednostavna kako se to \u010dini na prvi pogled. Ta dilema se ustvari locira i razumije u sklopu veoma \u0161irokog podru\u010dja ideologije i kulture iz kojih se crpe razli\u010dite ideje i pokre\u0107u razli\u010diti procesi kakav je npr. mir nakon konflikta. Ako se tome doda sfera ekonomije, a u sklopu ekonomije spektar interesa razli\u010ditih elita, klasa, kulturnih ili politi\u010dkih grupa, onda je to zapravo ogromno podru\u010dje iz kojeg mediji crpe mno\u0161tvo informacija, ali i bez kojih nema konstruktivnih dru\u0161tvenih procesa kakav je npr. demokracija. Na\u0161 interes za ovakav koncept razumijevanja ovih pitanja jeste namjera sadr\u017eana u \u010dinjenici da medijska kultura predstavlja sastavnicu profesionalizma, ali i da se odgovori na pitanje koliko je novinarski profesionalizam znak razvoja tog segmenta kulture koji je istovremeno uvjet razvoja demokracije. Ovdje se kao odgovori mogu ponuditi razli\u010diti sadr\u017eaji me\u0111u kojima su medijska kultura, medijska pismenost, osposobljenost za razumijevanje modernih globalnih procesa, odnosno regionalnih integracija, kakve su one i koje su od njih u grani\u010dnom pojasu s konfliktima. To nisu jednostavna pitanja na koja se mo\u017ee dati ad hoc<\/em> odgovor. Ta pitanja zahtijevaju permanentna istra\u017eivanja, edukacije na bazi istra\u017eivanja i posebno prihva\u0107anje najaktualnijih standarda i kultura kao \u0161to su politi\u010dka kultura demokracije, medijska kultura, proces nau\u010davanja pozitivnih iskustava iz tradicija, ukazivanje na njihov zna\u010daj u aktualnom trenutku u kojem se posredstvom medija treba podr\u017eavati progres, a progres je, u to nema nikakve sumnje, oslonjen na teoriju, na prirodnu i tehni\u010dku znanost i tako integrirano \u010dini moderno filozofsko stremljenje \u010dije je ishodi\u0161te dru\u0161tveni progres.<\/p>\n\n\n\n

      Ako se sad usmjerimo samo na novinarstvo, onda \u0107emo naglasiti sljede\u0107e: na jednoj strani se nalazi gra\u0111anstvo, odnosno publika, zahtjev da se zna i saznaje na bazi istine i dr. i na drugoj strani ekonomija, tehnolo\u0161ki izumi, neslu\u0107ene nove mogu\u0107nosti koje oni daju, te kapital koji se locira kao posrednik izme\u0111u ove dvije strane. Tu je sada precizno lociran zna\u010daj, ali i nu\u017eda edukacije. Razlika <\/strong>me\u0111u slojevima publike i nejednak interes za edukacijom, istina, postoji, ali se ona postupno mo\u017ee ubla\u017eavati uporedo s padom cijena tehni\u010dkih naprava posredstvom kojih se emitiraju poruke i \u0161iri mogu\u0107nost edukacije. Tu je razliku mogu\u0107e na\u0107i, ali i ubla\u017eavati jo\u0161 (posebno) u sferi potro\u0161nje u kojoj se ‘du\u0161e siroma\u0161nijih’ podmiruju surogatima koje njihovi kreatori javno nude kao vjerodostojne proizvode. Otud je sve \u010de\u0161\u0107i i aktualniji govor o medijskoj pismenosti od velike koristi. Me\u0111utim, i dalje taj problem ostaje otvoren.<\/p>\n\n\n\n

        \n
      • Subjektivno i objektivno u novinarskom istra\u017eivanju <\/strong><\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

        U okviru tema koje vrlo \u010desto proizvode potrebu za raspravom, za kriti\u010dkim provjeravanjem i prosudbom, ozbiljno mjesto zauzima i tema o subjektivnom i objektivnom novinarskom pristupu u istra\u017eivanju odre\u0111enog pitanja. Ova problematika \u0161iroko se razumije i pod druga\u010dijim naslovom koji glasi: Problem jednostranosti u medijskom izvje\u0161tavanju, ali i ona direktno postavlja isti zahtjev o potrebi provjere \u0161to je i kako novinar radio. Istovremeno se mo\u017ee re\u0107i da se odgovorom na ovaj zahtjev, odnosno pitanje, propituje je li novinar u sklopu svog istra\u017eivanja krivotvorio ili nije, je li povrijedio zakon, kodeks ili ljudsko pravo i sl. Rije\u010d je o problemu jednostranosti koji je \u010desto prisutan kao metoda rada novinara, posebno u slu\u010dajevima kada medij ili novinar, ili i medij i novinar nisu slobodni ili su ovisni o vlasni\u0161tvu. O \u010demu se sve ovdje radi i \u0161to treba provjeravati? Da bi se govorilo o ovim va\u017enim pitanjima, a da bi teorijski stav bio objektivan i relevantan za potrebe edukacije, nu\u017eno je provjeravati sljede\u0107e: istinu, tj. to\u010dnost sadr\u017eaja istra\u017eiva\u010dkog nalaza i sl. O tome Louis Alvin Day u knjizi ‘Etika u medijima’ napominje: ‘Ono \u0161to u novinarskoj profesiji nije opravdano i smatra se smrtnim novinarskim grijehom jest izmi\u0161ljanje ili mijenjanje sadr\u017eaja izjave, \u010dak i kada odra\u017eava su\u0161tinsku istinu onoga \u0161to je re\u010deno’ (Day, 2004: 106). Kada se proanalizira i do kraja razumije ovaj stav, onda se zapravo vrlo jednostavno zaklju\u010di – u novinarstvu je presudno samo jedno pitanje, ali uz to i najkrupnija sumnja kao ozbiljan pratilac tog pitanja. To pitanje glasi: sadr\u017ei li novinarski rad istinu ili je taj rad proizvoljan. Cijela se stvar mo\u017ee razumjeti i ovako: rad je objektivan ili je la\u017ean, ili bla\u017ee re\u010deno subjektivan, a to je u bitnoj vezi s pitanjem o afirmaciji ljudskih prava. O ovome valja govoriti posebno stoga \u0161to senzacionalizam kao mre\u017ea povla\u010di ambiciju mno\u0161tva novinara u sferu senzacionalisti\u010dkog novinarstva da bez istra\u017eivanja nastavljaju kazivanje o neprovjerenim doga\u0111ajima ili pona\u0161anjima npr. politi\u010dkih li\u010dnosti ili ljudi iz poslovnog svijeta, ljudi iz kulture, estrade, oblasti glume i muzike itd. Ovakvo novinarstvo posebno dovodi u pitanje ljudska prava koja se \u017ertvuju za ra\u010dun senzacionalizma. Do toga dolazi \u010dak i onda kada se naslu\u0107uje istina, me\u0111utim medij ili novinar imaju poseban interes da odstupaju od istine. Takvo novinarstvo nerijetko prerasta u egoisti\u010dni interes novinara, posebno u slu\u010dajevima kad novinar zna da vlastodr\u0161ci imaju interes za takvim novinarskim uradcima kako bi se potiskivala i na kraju prikrila istina. Ovakav pristup rezultat je interesa novinara da sebi osiguraju lagodniju poziciju ili, druk\u010dije re\u010deno, osiguraju odre\u0111enu privilegiju jer su svjesni \u010dinjenice da vlastodr\u0161ci npr. nemaju interes da se istina sazna. U dru\u0161tvima s autokratskim re\u017eimima, u nerazvijenim dru\u0161tvima u kojima je visok stupanj korupcije, ali i u sferi krupnog kapitala gdje su interesi vezani za visoke profite, neobjektivni pristupi novinara imaju podr\u0161ku. Ovdje treba re\u0107i da, na\u017ealost, ni nauka ni njeni istra\u017eiva\u010di nisu uvijek i u cjelini imuni na takve izazove. To potvr\u0111uju primjeri naru\u010denih istra\u017eivanja iz raznih podru\u010dja znanosti, i prirodne i dru\u0161tvene, pa i komunikologije posebno.<\/p>\n\n\n\n

        Ono \u0161to je zapravo za objektivnu nauku koja istra\u017euje pitanje istine i stvarnosti, pa i istine o stanju ljudskih prava u jednom dru\u0161tvu veoma bitno, je \u010dinjenica – \u0161to se misli pod istinom. Istina se mo\u017ee razumjeti na razli\u010dite na\u010dine ovisno o tome kome i \u010demu \u0107e istina poslu\u017eiti. Nedvojbeno je da istina mo\u017ee biti sagledavana kao vjerovanje \u2013 uvjerenje, tj. kao dogma ili kao osje\u0107aj. Metodolo\u0161ki gledano, kada je nauka u pitanju, rije\u010d je o pristupu, ali kada se radi o stanju istine u dru\u0161tvenim odnosima, onda se susre\u0107emo s pitanjem kome se istina prire\u0111uje, kome se prilago\u0111ava, tko zahtijeva ili treba istinu. Ako pretpostavimo da se kr\u0161e ljudska prava, da ta kr\u0161enja grani\u010de sa zlo\u010dinom ili bukvalno predstavljaju zlo\u010din, \u010dega je historija puna, onda dolazimo do zaklju\u010dka da je pitanje istine vezano za interes vlasti. U posljednje vrijeme govori se o odnosu kineske vlasti prema Ujgurima kao zlo\u010dinu, o \u010demu svjedo\u010de i \u017eivi dokazi onih koji su pro\u0161li proces tzv. reedukacije, ali kineska vlada govori da to nije istina, da je tu rije\u010d o pomo\u0107i jednoj vjerskoj ili etni\u010dkoj grupi kako bi se ona integrirala u dru\u0161tvo. Kada smo napomenuli da je historija prepuna te\u0161kih primjera navest \u0107emo i pitanje u\u017eivanja ljudskih prava, npr. manjina, najamnih radnika, rasne diskriminacije i sl. iz \u010dega se zaklju\u010duje da vlade zapravo kr\u0161e ljudska prava. Postavlja se pitanje kako do\u0107i do saznanja kakvo je uistinu stanje ljudskih prava u odre\u0111enom dru\u0161tvu ili, jednostavnije re\u010deno, na osnovu \u010dega je mogu\u0107e raspoznati jesu li osigurane pretpostavke za u\u017eivanje ljudskih prava. Istra\u017eiva\u010di koji se bave stanjem ljudskih prava uglavnom se sla\u017eu da su, kada je ovo prepoznavanje u pitanju, dva momenta veoma va\u017ena: vlada i nacionalni zakon. Ako nacionalni zakoni osiguravaju u\u017eivanje ljudskih prava, to nije dovoljna osnova za zaklju\u010dak da se ljudska prava i ostvaruju. Ako je vlada sklona kr\u0161enju ljudskih prava, ona omogu\u0107ava da se nacionalni zakoni ne po\u0161tuju ili zaobilaze. Obja\u0161njenja koja vlada daje ili, pak, koristi znanstvenike da u ime nje obrazla\u017eu stav vlade, pripadaju sferi manipulacije i tu nema objektivne istine. To je mi\u0161ljenje u funkciji la\u017ei radi interesa zbog kojih se kr\u0161e ljudska prava. U aktualnom trenutku Bosne i Hercegovine npr. takvih slu\u010dajeva ima mnogo i oni su transparentni: od osporavanja jezika u \u0161kolama preko segregacije i podjele u\u010denika u \u0161kolama po vjerskoj pripadnosti, negacije nacionalne pripadnosti itd. To potvr\u0111uje da se permanentno kr\u0161e ljudska prava, ali i da se koristi la\u017e kao istina, posebno onda kada vlasti konstantno govore da rade u skladu sa zakonom. Ima mnogo takvih primjera u politi\u010dkom \u017eivotu Bosne i Hercegovine gdje se uo\u010dava velika razlika izme\u0111u ustavnih normi kojima se jam\u010de sva, pa i ljudska prava gra\u0111aninu, ali u praksi ona se ne ostvaruju. To je potvrdio u vi\u0161e slu\u010dajeva Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu svojim presudama: presudom po tu\u017ebi Sejdi\u0107 \u2013 Finci, presudom po tu\u017ebi Fate Orlovi\u0107, presudom po tu\u017ebi Irme Baralije iz Mostara itd. Takvih primjera na globalnoj razini i u malim i u velikim zemljama, i u demokratskim i nedemokratskim ima mnogo. Primjeri presuda o povredi ljudskih prava upozoravaju na potrebu da se mijenja odnos vlada prema gra\u0111anima u smjeru osiguranja uvjeta za u\u017eivanje ljudskih prava, ali i potrebu da se mediji bave istra\u017eivanjem kako primjene nacionalnih zakona kojima se jam\u010de ljudska prava, tako i pona\u0161anjem vlasti koja omogu\u0107ava njihovu primjenu. Ovo je vrlo slo\u017eeno pitanje zbog kojeg je nu\u017ena kontrola vlade u pogledu izvr\u0161avanja obaveza prema gra\u0111anima i u skladu s ustavom i nacionalnim zakonima. Podjela vlasti na zakonodavnu, izvr\u0161nu i sudsku, te slobodni izbori, \u010dine va\u017ene pretpostavke za po\u0161tivanje i primjenu ljudskih prava. Budu\u0107i da se medijima \u010desto prigovara da javnosti plasiraju svoju istinu, va\u017eno je napomenuti da mediji nemaju svoju istinu. Mediji su ovisni o istra\u017eivanju kao putu do istine. To istra\u017eivanje stoga mora biti a\u017eurno kako bi javnost bila blagovremeno informirana o potrebi da se traga za istinom i da se na tom putu mora biti objektivan. Ovdje nema potrebe raspravljati o istini na filozofski na\u010din, ve\u0107 izvje\u0161tavati na bazi \u010dinjenica. U novinarstvu se to \u010desto razumijeva kao dokumentiranje. Izno\u0161enje \u010dinjenica koje je novinar otkrio ili ih dobio iz povjerljivih izvora predstavlja za odre\u0111enu priliku istinu. \u0160to to zna\u010di? To zna\u010di da novinar ne treba dalje tragati za \u010dinjenicama kako bi dokumentirao svoju istinu ili eventualno udovoljio interesu medija zbog orijentacije medija ka odre\u0111enom cilju, ve\u0107 da uzima materijalne \u010dinjenice i predstavi ih javnosti. Da bi se ovo ispo\u0161tovalo novinar mora biti objektivan, te treba predstaviti i sve dostupne fakte koji \u0107e rasvijetliti doga\u0111aj. Budu\u0107i da novinar mo\u017ee biti subjektivan i prenagla\u0161avati zna\u010daj doga\u0111aja ili informacije o doga\u0111aju, valja znati da to u profesionalnom istra\u017eiva\u010dkom novinarstvu nije dopu\u0161teno. Nema obezvrje\u0111ivanja, ni omalova\u017eavanja zna\u010daja \u010dinjenica, a ni pristranosti, pa u tom slu\u010daju ni prenagla\u0161avanja zna\u010daja odre\u0111enih dokaza tamo i u slu\u010daju gdje to nije potrebno. Objektivan pristup, ustvari, zna\u010di obavezu da se svim akterima doga\u0111aja daju iste \u0161anse kako bi saop\u0107ili javnosti svoje vi\u0111enje doga\u0111aja. U slu\u010dajevima kr\u0161enja ljudskih prava mediji su prvi koji saznaju, a novinari su ti koji otkrivaju tko kr\u0161i ljudska prava. Poznato je da vlast posjeduje informacije, dakle ona zna istinu, ali ne treba \u010dekati da vlast sama obavijesti javnost o kr\u0161enju ljudskih prava. Takvo \u0161to se rijetko doga\u0111a, jer vlast uglavnom prikriva kr\u0161enja ljudskih prava, \u010dak i onda kada je odre\u0111ene institucije upozoravaju na prekr\u0161aje. Valja priznati da je uloga institucija kako lokalnih i nacionalnih, tako i me\u0111unarodnih u procesu primjene i po\u0161tivanja ljudskih prava klju\u010dna, ali da na institucije mo\u017ee djelovati vlast. Me\u0111utim, treba naglasiti da novinarstvo informira, a ne presu\u0111uje, ono razotkriva doga\u0111aje i informira javnost o njima i time oblikuje javno mnijenje. U tom smislu novinarstvo prema vlasti zauzima kriti\u010dki stav i vr\u0161i provjeru \u010dinjenica. Budu\u0107i da se na ovakav na\u010din promi\u0161lja uloga istra\u017eiva\u010dkog novinarstva u kritici prekr\u0161itelja ljudskih prava, treba naglasiti i sljede\u0107e: prvo, rije\u010d je o novinarstvu u demokratskom dru\u0161tvu i drugo, rije\u010d je o obavezi da se svakom gra\u0111aninu na jednak na\u010din omogu\u0107i da posredstvom medija uka\u017ee na kr\u0161enja ljudskih prava, odnosno da iska\u017ee svoje mi\u0161ljenje. ‘Novinarstvo (\u017eurnalizam) je zanat prikupljanja, obrade, sortiranja i objavljivanja informacija, u funkciji javnog interesa definiranoga ljudskim pravom na obuhvatnu, a\u017eurnu i, prije svega, to\u010dnu informaciju’ (Be\u0161ker, I.\u00b7Obad, O., 2004: 20-21). Ovdje treba napomenuti da je \u010desto isticanje istine kao klju\u010dnog pojma u komunikacijskoj znanosti i ne samo u njoj, ve\u0107 i u drugim naukama filozofske i teolo\u0161ke orijentacije ustvari vrlo nu\u017eno kako bi se branila istina. Poznato je da o svemu istina postoji. O tome je jo\u0161 govorio i Immanuel Kant. Me\u0111utim, tokom povijesti ljudi su se vrlo \u010desto opredjeljivali da istinu zaobilaze, da je skrivaju ili, pak, negiraju. Tako je tokom minulih stolje\u0107a u svijesti ljudi stvorena mogu\u0107nost ili predstava o vi\u0161e istina, ovisno o tome kakvi su ljudski interesi ili kakve interese naprosto name\u0107u dru\u0161tveni odnosi, ljudske pozicije i uloge. To je razlog \u0161to danas posve jasno i otvoreno govorimo o problemu subjektivnog i objektivnog novinarskog izvje\u0161tavanja, potvrde istine ili njenog zaobila\u017eenja. Ono \u0161to je kreacija samog novinara mo\u017ee biti blisko ili sasvim udaljeno od istine. Ono ne mora biti posve to\u010dno i to nije problem. Problem je onda kada javnost to prihva\u0107a kao stav autoriteta koji se po\u0161tuje, kojeg javnost poznaje, razumije i cijeni. O ovim pitanjima \u010desto se raspravlja kao o pitanjima mi\u0161ljenja i istine. Mi\u0161ljenje nije problem kada je u suglasnosti s istinom, ali mi\u0161ljenje mo\u017ee biti problem ako se procjenjuje istina, istina vrednuje ili se o njoj govori u negativnom kontekstu. Na primjer, najaktualnije pitanje prve tre\u0107ine 21. stolje\u0107a je pitanje cjepiva protiv virusa COVID-19 kao \u017eivotnog spasa, kao rje\u0161enja najva\u017enijeg \u017eivotnog problema, odnosno kao pitanje spasonosnog lijeka za za\u0161titu \u010dovje\u010danstva. Me\u0111utim, neki autoriteti su dopustili sebi da u javnosti svojim mi\u0161ljenjem izraze sumnju u postojanje koronavirusa, a potom i apsurdnost cjepiva. Stoga je \u010dovje\u010danstvo, umjesto jednog krajnje ozbiljnog problema, imalo zapravo dva problema, jer je odre\u0111eni broj ljudi slijedio stavove onih koji su izazvali sumnju. Ti stavovi su ponekad bili toliko utjecajni da su ih te\u0161ko razbijali i dobri novinari, profesionalci i mediji koji su cijenjeni u cijelom svijetu.<\/p>\n\n\n\n

          \n
        • Rat, slu\u017ebena istina, novinarska istina i istina o kr\u0161enju ljudskih prava<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

          Pandemija COVID-19 i za novinare i za medije, a na\u017ealost i za cijelo \u010dovje\u010danstvo predstavljala je posve nov problem. Za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo, pored njegove tragi\u010dne dimenzije, bili su  vrlo interesantni i na\u010dini rje\u0161avanja sveop\u0107e ljudske nevolje koju je virus donio. Nakon ste\u010denih iskustava koje je vrlo brzo donijela znanost,  na\u010din zbrinjavanja ljudi oboljelih od koronavirusa je bio pobolj\u0161an u velikom broju zemalja. Me\u0111utim, ozbiljno pitanje koje zahtijeva jo\u0161 ozbiljnija istra\u017eivanja i novinara i medija ne ti\u010de se sumnji u nauku, ali se ti\u010de primjene nauke u svrhu lije\u010denja, a uz to i financijskih malverzacija koje se vrlo \u010desto spo\u010ditavaju vlastima, pa i upravlja\u010dima medicinskih resursa zbog \u010dega je po\u010dinjena diskriminacija prema odre\u0111enom broju pacijenata. Uz to, ustanovljeno je i prikrivanje broja umrlih, pa i blagovremeno medicinski zbrinutih, zbog \u010dega je dolazilo do pove\u0107anja smrtnosti oboljelih. Javnosti su poznati primjeri pona\u0161anja vi\u0161e lidera dr\u017eava (D.Trump, J.Bolsonaro i dr.) <\/strong>koji su se s omalova\u017eavanjem odnosili prema zahtjevu lije\u010dnika i uglednih medicinskih znanstvenika, \u0161to je imalo te\u0161ke i tragi\u010dne posljedice. Time \u0107e se, vjerovati je, dugi niz godina baviti razli\u010diti istra\u017eiva\u010di, a posebno istra\u017eiva\u010di \u2013 novinari u sferi kr\u0161enja ljudskih prava.<\/p>\n\n\n\n

          No bez obzira na to bolno i vrlo krupno pitanje, postoji obaveza da se ne\u0161to ka\u017ee i o nesre\u0107ama dru\u0161tvenog karaktera koje nisu uvijek posve dostupne za novinare. To su tragedije iz razli\u010ditih ratova koji su se dogodili i doga\u0111aju, kako u 20. tako i u 21. stolje\u0107u. Gotovo da nema dana, a da se negdje u svijetu nije vodio ili ne vodi rat. Ako tome dodamo razli\u010dite radikalne postupke koji su za posljedicu imali ozbiljne ljudske \u017ertve, \u017ertve posve nedu\u017enih ljudi, onda pored priznanja medijima koji su o tome govorili valja prigovoriti novinarima koji se bave istra\u017eiva\u010dkim novinarstvom da to \u010dine vi\u0161e kako bi saop\u0107ili odre\u0111enu vijest, a manje iz potrebe da se sistematski i iz krajnje humanih poriva bave istra\u017eivanjem ovih slu\u010dajeva \u010dije \u017ertve predstavljaju rezultat ozbiljnih zlo\u010dina. Ratovi se vode posve javno, pa su i informacije o njima javne, ali o zlo\u010dinima koji se \u010dine u ratnim sukobima niti ima dovoljno informacija, niti su informacije o tim zlo\u010dinima od strane vojnih snaga koje ih \u010dine dostupne javnosti sve dok ne budu otkrivene od strane novinara i medija. Problemi o kojima smo ovdje govorili upozoravaju na potrebu urgentnog djelovanja novinara istra\u017eiva\u010da. Istra\u017eiva\u010dko novinarstvo za razliku od nekih drugih istra\u017eivanja u dru\u0161tvenim naukama nije naj\u010de\u0161\u0107e dugoro\u010dno orijentirano, nego se od njega tra\u017ei hitno djelovanje, ne samo zbog potrebe da se o zlo\u010dinu sazna, nego zbog puno va\u017enije potrebe da se zlo\u010din zaustavi, da se npr. prekine vojna akcija u kojoj stradaju nedu\u017eni ljudi i sl. Ista pitanja mogu biti u interesu istra\u017eivanja u oblasti sociologije, strategije ratovanja, vojnih doktrina i sl., ali ona mogu biti dugoro\u010dna, a njihovi rezultati kori\u0161teni u razotkrivanju, odnosno stjecanju znanstvenih spoznaja i otkrivanju istine. Ovdje valja dodati da je u praksi informacijama koje donose novinari \u2013 istra\u017eiva\u010di i koje su bliske istini vrlo \u010desto suprotstavljena tzv. slu\u017ebena istina koja se objavljuje putem raznih saop\u0107enja, konferencija press slu\u017ebi ili u izjavama razli\u010ditih funkcionera. Nije nepoznato da dru\u0161tvo kao dinami\u010dan, \u017eiv organizam svakodnevno producira razli\u010dite procese, razli\u010dite odnose me\u0111u kojima su i oni koji su posljedica nezakonitog postupanja s ljudima, koji su posljedica kr\u0161enja ljudskih prava, a neki od njih i najkrupnija zlodjela koja nisu rezultat pojedinca ili nekog nesavjesnog postupka gra\u0111anina, ve\u0107 su produkt organiziranog postupanja javne ili tajne organizacije. Primjer za to su Nigerija, Mijanmar, Kina, Rusija itd. No ovdje treba naglasiti da me\u0111u zemljama koje smo naveli postoje razlike u \u010dinjenici tko stoji iza zlo\u010dina, pa i u slu\u010dajevima kada to \u010dine osobe ovla\u0161tene zakonom. Na primjer, slu\u010dajevi rasnog karaktera koji su se dogodili u Americi nisu identi\u010dni politi\u010dkim slu\u010dajevima koji su se doga\u0111ali u Ruskoj Federaciji, a koji su bili politi\u010dke naravi. Oba ova slu\u010daja nisu identi\u010dni s doga\u0111anjima u Kini koji su etni\u010dkog karaktera. Problem je u tome \u0161to tzv. pro dr\u017eavni mediji u slu\u010dajevima koje smo spomenuli, posebno kineski i ruski, medije koje mi smatramo objektivnim i demokratskim karakteriziraju kao neobjektivne, a informacije koje se na njih odnose progla\u0161avaju la\u017enim. Dovoljno je spomenuti odre\u0111ene politi\u010dke doga\u0111aje koji se ve\u017eu za opoziciju u Ruskoj Federaciji i stvari \u0107e postati jasne. Ovo nismo navodili da bi kritizirali ruske ili kineske medije. Naprotiv, to smo naveli da bi ukazali kako objektivnost ili neprofesionalan odnos koji prakticira medij, pored informiranja, uti\u010de i na drugu funkciju medija koju nazivamo edukativnom funkcijom, a koja poma\u017ee gra\u0111anima da razumiju slu\u010dajeve o kojima govore mediji i istovremeno da se osposobljavaju da uspostavljaju\u0107i kriti\u010dki odnos procjenjuju valjanost informacije. Budu\u0107i da su danas gra\u0111anima gotovo svake dr\u017eave na svijetu dostupni gotovo svi mediji svijeta, ali i da se u toj \u0161arolikosti te\u0161ko sna\u0107i i ispravno procijeniti kako je doga\u0111aj prezentiran, stvari izgledaju jo\u0161 slo\u017eenije. Otud se sve vi\u0161e govori o osposobljavanju gra\u0111anina za dobru procjenu i za kriti\u010dki stav prema saop\u0107avanju informacija o doga\u0111ajima. Naro\u010dito je te\u0161ko u slu\u010dajevima kada mediji iz najrazvijenijih demokratskih dr\u017eava saop\u0107avaju stavove svojih politi\u010dkih lidera koji su motivirani interesom, a zapravo nije te\u0161ko procijeniti da je stvarnost druga\u010dija. Tako npr. <\/strong>predsjednik Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava ka\u017ee da Izrael ima pravo da se brani, a nakon toga kre\u0107u demonstracije u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama kojima se upozorava da Izrael \u010dini zlo\u010dine nad Palestincima. Mediji o tome informiraju javnost, ali veoma rijetko isti\u010du \u0161to je tu istina, iako je vidljivo \u0161to mediji pre\u0161u\u0107uju stoga \u0161to je istina. Ova pitanja pripadaju koliko sferi op\u0107e kulture i vrijednostima op\u0107e kulture, toliko i onome \u0161to se naziva medijska kultura. <\/strong>Me\u0111utim, posljednju deceniju karakterizira tehnolo\u0161ki napredak kojeg sad uobi\u010dajeno nazivamo digitalizacijom koja je uzrokovala ekspanziju razli\u010ditih medija, koje zapravo odre\u0111uju razli\u010diti interesi i \u010dija zada\u0107a nije u elementarnim odrednicama istinitost. Prisustvujemo zapravo jednoj novoj medijskoj slici svijeta i svojevrsnoj zagu\u0161enosti u ponudi informacija za koje je te\u0161ko ustvrditi da su nastale kao posljedica stvarnih doga\u0111aja, a uz po\u0161tivanje poznatih profesionalnih standarda. Ozbiljno je pitanje jesmo li u ovoj ekspanziji suu\u010desnici u jednom kontroliranom kaosu informacija i \u010demu one slu\u017ee. Me\u0111utim, jo\u0161 uvijek se raspoznaje pona\u0161anje razli\u010ditih medija u njihovom interesu da neke doga\u0111aje prezentiraju, neke zataje, zbog \u010dega i treba isticati edukativnu funkciju posredstvom koje \u0107e gra\u0111ani uspostavljati svoj kriti\u010dki odnos pri kompariranju informacija koje dobivaju od razli\u010ditih medija. Jednostavnije re\u010deno, mediji su du\u017eni u ovakvim okolnostima kreirati mogu\u0107nost osposobljavanja za razumijevanje informacija \u010dime \u0107e se \u0161tititi demokratski odnosi u dru\u0161tvu i graditi demokratski progres. U tom sklopu na medije valja gledati kroz prizmu mno\u0161tva funkcija koje oni mogu imati u modernom dru\u0161tvu. Ako poku\u0161amo na to ukazati vrlo razumljivim jezikom, onda valja re\u0107i da pored edukativne funkcije mediji imaju kulturnu, ekonomsku, politi\u010dku i duge. funkcije, \u010dime se unapre\u0111uje ljudska dru\u0161tvenost i osposobljenost za razumijevanje demokratskih potreba u suvremenom dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n

          Na\u017ealost rusko \u2013 ukrajinski rat nas je veoma ozbiljno upozorio na potrebu kriti\u010dkog promatranja posebno politi\u010dkih sadr\u017eaja i informacija koje proisti\u010du iz politika koje silom atakiraju na vrijednosti modernog dru\u0161tva, posebno na istinu i slobodu, ali i na temeljno prirodno pravo \u2013 ljudsko pravo na \u017eivot. Kada se u Putinovom verbalnom izrazu analiziraju samo dvije to\u010dke ruskih nacionalnih razloga i interesa, onda se vidi da su ti iskazi daleko od istine, ali i da proizvode tzv. svoju istinu koja ih motivira na rat, a istina je negacija i potiranje ukrajinske kulture. Zapravo, mo\u017ee se sa \u017ealo\u0161\u0107u konstatirati da je u svim ratovima koji su vo\u0111eni u drugoj polovini 20. i s po\u010detka 21. stolje\u0107a prva stradala istina, kao i to da je u svim tim ratovima prije sukoba oru\u017ejem poveden rat informacijama. Istini za volju, nisu svi propagandni projekti identi\u010dni, ali ruska propaganda pripada najdrasti\u010dnijim modelima gra\u0111enim u doba fa\u0161izma, ali i u doba totalitarizma kojeg je utemeljio J. V. Staljin. Sli\u010dna propagandna aktivnost organizirana je i provedena kao uvod u agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od strane re\u017eima S. Milo\u0161evi\u0107a u Srbiji. Me\u0111utim, ono \u0161to je svojom hrabro\u0161\u0107u i pobunom protiv Putinovog re\u017eima u Moskvi ozna\u010dila urednica ruske dr\u017eavne televizije Marina Ovsyannikova 14. marta 2022. godine, zaslu\u017euje i ljudsko i profesionalno novinarsko po\u0161tovanje: kada je po\u010dinila incident i u vrijeme emitiranja vijesti potpuno nenadano prezentirala transparent na kojem je pisalo ‘ZAUSTAVITE RAT, NE VJERUJTE PROPAGANDI’. Uz to, jako je va\u017eno spomenuti i njen iskaz u kojem je otkrila da nije mogla dalje podnositi kako je njena majka podlegla permanentnoj propagandi koju provodi dr\u017eavni medij \u0161to je zna\u010dilo prihva\u0107anje la\u017ei kao istine. Ovo, naravno, potvr\u0111uje da propaganda vrlo \u010desto na du\u017ei rok opredjeljuje stavove ljudi, jer propagandu ne razumiju kao la\u017e, nego kao istinu. Kada se u Bosni i Hercegovini danas slu\u0161a govor ekstremnih nacionalista iz reda srpskog naroda i gotovo trideset godina nakon rata, vide se u\u010dinci takve propagande. Ovi primjeri ne ukazuju samo na u\u010de\u0161\u0107e novinara, odnosno medija u \u0161irenju propagande, nego i na spregu izme\u0111u politike koja se nastavlja u obliku rata i medija koji su u vlasni\u0161tvu politike ili, u najbla\u017eem smislu te rije\u010di, pod politi\u010dkim utjecajem. Ovdje je od va\u017enosti nazna\u010diti i primjer Javnog radio \u2013 televizijskog servisa Bosne i Hercegovine \u010diji je izvje\u0161taj o radu odbijen u dva navrata (posljednji na sjednici Doma naroda Parlamentarne skup\u0161tine Bosne i Hercegovine 24. marta 2022. godine) zbog \u010dega je doveden u pitanje rad ovog javnog RTV servisa. Javnosti u Bosni i Hercegovini je poznata \u010dinjenica da je Javni radio \u2013 televizijski servis Bosne i Hercegovine izvr\u0161avao svoje funkcije primjenjuju\u0107i uglavnom profesionalne standarde zbog \u010dega su predstavnici Srba i Hrvata u Domu naroda glasali protiv izvje\u0161taja. Obrazlo\u017eenje za takvo pona\u0161anje nije skrivano, jer je navodno srpska strana bila nezadovoljna iskazom da se u okviru rada ovog javnog RTV servisa ne zastupaju interesi Srba – \u010ditaj vlasti u Republici Srpskoj.<\/p>\n\n\n\n

          U raspravama o medijima internet zauzima bitno mjesto, posebno stoga \u0161to je bez sumnje uticao na poticanje ideja o va\u017enosti medijske pismenosti koja se sti\u010de posredstvom obrazovanja, odnosno ukazivanjem na va\u017enost obrazovanja u razvoju medijske pismenosti. Internet je dopunio ‘svijet medija’ u trenutku kad se \u010dinilo da su sami masmediji vrh koji je dosegnut u razvoju medija. Ovdje je potrebno ukazati na to da je zapravo tehnolo\u0161ki razvoj, kako u digitalnom smislu tako i u smislu kozmi\u010dkih projekata, enormno doprinio novim kreativnim mogu\u0107nostima medija. Me\u0111u tim mogu\u0107nostima nazire se i funkcija medija u razvoju ljudske i dru\u0161tvene svijesti i potrebi o afirmaciji ljudskih prava, kritici njihovog osporavanja, ali i njihovoj za\u0161titi. Iako je televizija, makar se tako \u010dini i danas, najrespektabilniji medij, internet je zadobio globalno zna\u010denje i otud valja priznati da je on izuzetno bitan za obrazovanje publike kako bi se unapre\u0111ivala ljudska prava. Ovakvo zaklju\u010divanje ima smisla i pored toga \u0161to su evidentne devijacije, posebno kod onih medija koji svoje sadr\u017eaje uskla\u0111uju ne s interesima publike, nego s interesima svojih kontrolora, odnosno vlastodr\u017eaca. Na ovakve pojave je ukazano jer se svakodnevno diljem svijeta odvijaju procesi autokratskog karaktera unato\u010d na\u0161im dobrim \u017eeljama, zapravo se treba re\u0107i da konstruktivne i destruktivne akcije u medijima permanentno traju i da se pokazuju istovremeno i kao borba za slobodu medija, ali i kao borba ne samo za slobodu medija i slobodu izra\u017eavanja, ve\u0107 i za suspenziju ljudskih prava ili njihovo opasno ugro\u017eavanje. Od takvih tendencija nije po\u0161te\u0111en ni internet. Posve je jasno da su dru\u0161tvene mre\u017ee vezane za kriminal, za specijalne ratove, za la\u017ene informacije, za ugro\u017eavanje \u017eivota, zloupotrebu djece, ugro\u017eavanje prirode itd.<\/p>\n\n\n\n

            \n
          • Zaklju\u010dno razmatranje<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

            Mediji predstavljaju vrlo slo\u017een segment intelektualnog i tehnolo\u0161kog, pragmati\u010dkog i spoznajnog i tome sl. i nije ih mogu\u0107e na jednostavan na\u010din analizirati, niti odvojiti od ukupnog dru\u0161tvenog ambijenta u kojem se odvijaju njihove funkcije. Stoga nema potpunog teorijskog slaganja izme\u0111u teoreti\u010dara medija i njihovih razumijevanja funkcija medija, pa ni o njihovim ulogama u dru\u0161tvu. Zato valja na medije gledati kroz prizmu njihovog historijskog razvoja i potrebe dru\u0161tva da se informira, da se kulturno uzdi\u017ee, da se obrazuje, zabavlja itd. Marshall McLuhan nas je upozorio na \u010dinjenicu i da je ‘medij poruka’ i da tehnika mijenja okru\u017eenje. To se mo\u017ee uzeti posve to\u010dnim jer je zapravo put razvoja dru\u0161tva odre\u0111en tehni\u010dkim kreacijama temeljenim na znanosti. U tom smislu geneza funkcija medija vezana je za povijesni hod, odnosno genezu od poruke naslikane ili napisane i postavljene ‘na trgu’ do interneta koji zadovoljava ljudske potrebe u suvremenosti. U tom sklopu nu\u017eno je gledati i na funkcije medija bez obzira \u0161to ni oko toga nema punog slaganja me\u0111u teoreti\u010darima. Otud smo ovdje skloni pojednostaviti razumijevanje funkcija i promatrati ih kroz neka klasi\u010dna razumijevanja. Mediji imaju funkciju informiranja, edukativnu funkciju, funkciju zabave, funkciju socijalizacije itd. Me\u0111utim, nije cilj ove napomene da se na \u0161kolski na\u010din nazna\u010de sve funkcije, nego da se upozori na kvalitetu sadr\u017eaja posredstvom kojeg se uti\u010de na publiku i kakav se cilj time posti\u017ee. Ovo je danas jako ozbiljno pitanje i ukazuje na potrebu za analizom i razumijevanjem u rasponu od najjednostavnije istinite vijesti do vrlo slo\u017eenih razli\u010ditih sistema propagande danas. No budu\u0107i da smo mi precizno definirali svoj zadatak koji se ti\u010de edukacije publike (gra\u0111anstva) o ljudskim pravima i njihovoj afirmaciji, ta nas je na\u0161a analiza dovela do zaklju\u010dka da mediji u demokratskom dru\u0161tvu imaju edukativnu funkciju stoga \u0161to sa svojim sadr\u017eajima po\u010divaju na platformi sistema vrijednosti \u010diji su segment ljudska prava. Otud smo mi\u0161ljenja da se edukativna funkcija mo\u017ee sagledati u sklopu segmenta kulture, posebno politi\u010dke kulture demokracije koja je pretpostavka postojanja i po\u0161tivanja ljudskih prava.<\/p>\n\n\n\n

            Me\u0111utim, sve vi\u0161e se govori o pitanjima kako je mogu\u0107e razumjeti medije u vremenu njihove ekspanzije i \u0161to uop\u0107e dodati onome \u0161to je ve\u0107 o njima napisano. Mora se priznati da se znanost o medijima, koju jedni nazivaju naprosto lo\u0161im izrazom mediologija, drugi teorijom o medijima, tre\u0107i komunikologijom itd. nije odve\u0107 razvila nakon \u0161to su svoj doprinos dali Harold Laswell, Marshall McLuhan, Jurgen Habermas i dr., ali tako\u0111er, mora se priznati i da se znanost o medijima jo\u0161 uvijek oslanja na sociologiju, pa i na filozofiju ili politologiju, a nerijetko i na historiju, a da nema nekih novosti u pogledu odgovora na sljede\u0107a klju\u010dna pitanja: 1. \u0161to mediji mogu dobrog donijeti svijetu i u\u010diniti ga boljim, slobodnijim, kulturnijim, humanijim i 2. \u0161to ljudi trebaju u\u010diniti za medije ili protiv njih. Ta pitanja, valja priznati, lebde iznad nas kao hitna potreba i otvoren poziv da se ne\u0161to nanovo istra\u017ei, a da to ne bude lamentacija nad \u010dinjenicom odnosa vlasnika i medija, odnosa politike i medija, javnih i komercijalnih medija, medija kao sredstva propagande ili obnavljanje pitanja – \u0161to to mediji rade u ratovima, itd. Sve su ovo funkcije medija uz pomo\u0107 kojih se ostvaruje ne\u0161to dobro ili lo\u0161e, pa je tu pitanje – kad je \u0161to dobro, a kad je \u0161to lo\u0161e i za koga. Jasno je da su mediji dio sadr\u017eaja duha, tipa i karaktera dru\u0161tva na odre\u0111enom stupnju njegova razvoja. Kada je pao Berlinski zid, mislilo se da su demokracija i sloboda teorijski i vrijednosni par koji omogu\u0107ava prolaz dalje u budu\u0107nost, da je perspektiva u transformaciji dru\u0161tva iz oblika u kojem se nalazi u otvorena i slobodna dru\u0161tva, a diskusija se povela o tome kako to ostvariti. U posljednjih sto godina dva puta se raspravljalo o tzv. novom poretku, o novoj arhitekturi Evrope i o globalizaciji, te o pitanju \u0161to u\u010diniti i uz pomo\u0107 kojih metoda usmjeriti svijet k razvoju u skladu sa \u017eeljenim vrijednostima. U toj ambiciji pogled s kraja 20. stolje\u0107a ozna\u010davao je 21. stolje\u0107e kao idealno vrijeme prihvatljivog stupnja razvoja svijeta. Taj na\u0161 svijet kojeg smo \u017eeljeli, mediji su ozna\u010davali kao ‘globalno selo’, teorija o medijima veli\u010dala je snagu medija, a znanstvenici s podru\u010dja dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti veli\u010dali su demokraciju i njene vrijednosti me\u0111u kojima su na vrhu vrijednosnog sistema ljudska prava. Na\u017ealost, pravci razvoja se nisu poklapali s dobrim \u017eeljama. Permanentni ratovi izme\u0111u 90.-ih i 2000. godine i ratovi koji su se na Balkanu poveli kao prosuta energija oslobo\u0111ena raspadom Jugoslavije poljuljali su nadu u po\u017eeljnu perspektivu, ali i upozorili na medije kao najmodernija sredstva ratovanja. Genocid po\u010dinjen u Srebrenici ponizio je plemenite ljude i ideje i pokazao da razvijene demokracije nisu imale snagu da ga sprije\u010de. I tek \u0161to se prividno smirila rana na tijelu Bo\u0161njaka, dogodila se nova agresija u Evropi \u2013 Ukrajina. Diferencijacija politi\u010dkih ideja i koncepcija o razvoju svijeta sve je bli\u017ea slici stanja po\u010detka 20. stolje\u0107a, s tim \u0161to su sredstva za vo\u0111enje ratova enormno uve\u0107ana, a ekspanzija medija postala nov temelj za propagandne ratove. Opet govorimo da u ratu istina ‘gine’ prva. Ostalo nam je jo\u0161 samo da se zapitamo \u0161to novo mogu u\u010diniti mediji i tko \u0107e, kako i \u010dime \u0161tititi ljudska prava.<\/p>\n\n\n\n

            Literatura<\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n

            Bak\u0161i\u0107 \u2013 Mufti\u0107, J. (2002) Sistem ljudskih prava<\/em>. Sarajevo: Magistrat.<\/p>\n\n\n\n

            Bercis, P. (2001) Osloboditi prava \u010dovjeka<\/em>. Zagreb: Politi\u010dka kultura.<\/p>\n\n\n\n

            Be\u0161ker, I.\u00b7Obad, O. i dr. (2004) Is<\/em>tra\u017eiva\u010dko novinarstvo<\/em>, Zagreb: PressData<\/em> \u2013 MEDIJSKA AGENCIJA HND.<\/p>\n\n\n\n

            Dej, L.A. Etika u medijima, Primeri i kontroverze<\/em>. Beograd: Medija centar.<\/p>\n\n\n\n

            Donnelly, J. (1999) Me\u0111unarodna ljudska prava<\/em>. Sarajevo: Helsin\u0161ki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n

            Romi\u0107, J.R. (1994) Koraci prema slobodi<\/em>. Zagreb: K.Kre\u0161imir.<\/p>\n\n\n\n

            Sadikovi\u0107, \u0106. (2001) Evropsko pravo ljudskih prava<\/em>. Sarajevo: Magistrat.<\/p>\n\n\n\n

            Spaji\u0107 – Vrka\u0161, V. (2003) Me\u0111unarodni standardi i strategije u\u010denja za ljudska prava<\/em>, U:   Vu\u010dini\u0107, N., Spaji\u0107 \u2013 Vrka\u0161, V., Bejkovi\u0107, S. ur. Zbornik Ljudska prava za nepravnike. Centar za ljudska prava Univerziteta Crne Gore, Filozofski fakultet Univerziteta u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n

            Stanov\u010di\u0107, V. (2003) Vlast i sloboda<\/em>. Beograd: Udru\u017eenje za politi\u010dke nauke Srbije.<\/p>\n\n\n\n

            \u0160ljivo Grbo, A. (2017) Etika, pravo i mediji<\/em>. Sarajevo: Fakultet politi\u010dkih nauka.<\/p>\n\n\n\n

            \u0160ljivo Grbo, A. (2009) Mediji i demokratizacija dru\u0161tva<\/em>. Sarajevo: Fakultet politi\u010dkih nauka.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

            Amila \u0160ljivo Grbo Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta u Sarajevu amila.sljivo@fpn.unsa.ba) Sa\u017eetak U postmodernom periodu razvoja civilizacije ljudska prava niti su novost, niti nepoznanica. Industrijsko i postindustrijsko doba danas mo\u017eemo ozna\u010diti kao vrijeme borbe za prava \u010dovjeka i vrijeme afirmacije osvojenih prava i sloboda kako bi se u procesu demokratizacije svijeta \u0161irio ideal ljudskih prava. Historijski […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1421,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[947],"tags":[958,961,960,952,475,953,950,956,954,951,959,645,955],"class_list":["post-1420","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-26","tag-amila-sljivo-grbo-2","tag-civilizacija","tag-covjecanstvo","tag-dokument","tag-edukacija","tag-gradani","tag-ideologija","tag-javnost","tag-ljudsko-pravo","tag-medij","tag-pravo","tag-sloboda","tag-vlada","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nEdukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Amila \u0160ljivo Grbo Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta u Sarajevu amila.sljivo@fpn.unsa.ba) Sa\u017eetak U postmodernom periodu razvoja civilizacije ljudska prava niti su novost, niti nepoznanica. Industrijsko i postindustrijsko doba danas mo\u017eemo ozna\u010diti kao vrijeme borbe za prava \u010dovjeka i vrijeme afirmacije osvojenih prava i sloboda kako bi se u procesu demokratizacije svijeta \u0161irio ideal ljudskih prava. Historijski […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2025-08-27T14:19:23+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-08-27T14:20:24+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-2.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"587\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"744\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"admin\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"admin\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"31 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"admin\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\"},\"headline\":\"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava\",\"datePublished\":\"2025-08-27T14:19:23+00:00\",\"dateModified\":\"2025-08-27T14:20:24+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/\"},\"wordCount\":7835,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-2.png\",\"keywords\":[\"Amila \u0160ljivo Grbo\",\"civilizacija\",\"\u010dovje\u010danstvo\",\"dokument\",\"edukacija\",\"gra\u0111ani\",\"ideologija\",\"javnost\",\"ljudsko pravo\",\"medij\",\"pravo\",\"Sloboda\",\"vlada\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 26\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/\",\"name\":\"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-2.png\",\"datePublished\":\"2025-08-27T14:19:23+00:00\",\"dateModified\":\"2025-08-27T14:20:24+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-2.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-2.png\",\"width\":587,\"height\":744},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\",\"name\":\"admin\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"admin\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\"],\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/mirsaddubravic\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"Amila \u0160ljivo Grbo Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta u Sarajevu amila.sljivo@fpn.unsa.ba) Sa\u017eetak U postmodernom periodu razvoja civilizacije ljudska prava niti su novost, niti nepoznanica. Industrijsko i postindustrijsko doba danas mo\u017eemo ozna\u010diti kao vrijeme borbe za prava \u010dovjeka i vrijeme afirmacije osvojenih prava i sloboda kako bi se u procesu demokratizacije svijeta \u0161irio ideal ljudskih prava. Historijski […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2025-08-27T14:19:23+00:00","article_modified_time":"2025-08-27T14:20:24+00:00","og_image":[{"width":587,"height":744,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-2.png","type":"image\/png"}],"author":"admin","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"admin","Est. reading time":"31 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/"},"author":{"name":"admin","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3"},"headline":"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava","datePublished":"2025-08-27T14:19:23+00:00","dateModified":"2025-08-27T14:20:24+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/"},"wordCount":7835,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-2.png","keywords":["Amila \u0160ljivo Grbo","civilizacija","\u010dovje\u010danstvo","dokument","edukacija","gra\u0111ani","ideologija","javnost","ljudsko pravo","medij","pravo","Sloboda","vlada"],"articleSection":["In Medias Res broj 26"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/","name":"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-2.png","datePublished":"2025-08-27T14:19:23+00:00","dateModified":"2025-08-27T14:20:24+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-2.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-2.png","width":587,"height":744},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/edukativna-funkcija-medija-u-afirmaciji-ljudskih-prava-2\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Edukativna funkcija medija u afirmaciji ljudskih prava"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3","name":"admin","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","caption":"admin"},"sameAs":["https:\/\/centar-fm.org"],"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/mirsaddubravic\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1420","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1420"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1420\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1422,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1420\/revisions\/1422"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1421"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1420"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1420"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1420"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}