{"id":1423,"date":"2025-08-27T14:28:00","date_gmt":"2025-08-27T14:28:00","guid":{"rendered":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?p=1423"},"modified":"2025-08-27T14:31:20","modified_gmt":"2025-08-27T14:31:20","slug":"crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/","title":{"rendered":"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Ivan Balabani\u0107<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Institut za migracije i narodnosti<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;<a href=\"mailto:ivan.balabanic@imin.hr\"><u>ivan.balabanic@imin.hr<\/u><\/a>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Sa\u017eetak<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u0160ezdeset godina nakon zavr\u0161etka Drugoga vatikanskog koncila Katoli\u010dka Crkva se i dalje suo\u010dava s izazovima i prilagodbama u odnosu prema svijetu. Ovaj koncil (1962.-1965.) bio je povijesna prekretnica, donose\u0107i promjene unutar same Crkve i u njezinu pristupu svijetu, uklju\u010duju\u0107i globalne procese sekularizacije i modernizacije. Promjene su bile vidljive u temama kao \u0161to su liturgijska prilagodba, otvorenost dijalogu s razli\u010ditim dru\u0161tvenim sferama te novo promi\u0161ljanje o ulozi Crkve u modernom dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon zavr\u0161etka koncila, Katoli\u010dka Crkva u Hrvatskoj, sli\u010dno kao i u ostatku svijeta, do\u017eivjela je unutarnje strukturne promjene, ali i prilagodbu pastoralnih pristupa. Uvedena su nova sredstva komunikacije koja su postala zna\u010dajna za \u0161irenje evan\u0111eoske poruke i ja\u010danje katoli\u010dkog identiteta. U ovom se razdoblju osobito isti\u010de pokretanje vjerskog tiska, kao i pove\u0107ana prisutnost Crkve u medijima, koja je omogu\u0107ila lak\u0161u dostupnost informacija i vjerskog obrazovanja \u0161irem krugu vjernika.<\/p>\n\n\n\n<p>Sekularizacija, kao proces odvajanja politi\u010dke i javne sfere od religijskih institucija, bila je va\u017ean izazov za Crkvu. Ovaj fenomen \u010desto se do\u017eivljava kao prijetnja, ali u koncilskim dokumentima i suvremenim tuma\u010denjima sekularizacija je prepoznata i kao prilika da Crkva redefinira svoju ulogu. Koncil je jasno naglasio da Crkva nije protiv svijeta, ve\u0107 je u slu\u017ebi svijeta i ljudskog spasenja, \u0161to se odra\u017eava u pastoralnoj orijentaciji koja uklju\u010duje ve\u0107u otvorenost i dijalog.<\/p>\n\n\n\n<p>U Hrvatskoj, nakon koncila, uloga Crkve u dru\u0161tvenom \u017eivotu pokazuje jasnu dinamiku, osobito kroz liturgijske reforme \u010dime se omogu\u0107uje aktivnije sudjelovanje vjernika. Ipak, promjene nisu pro\u0161le bez unutarnjih podjela, koje su posebno izra\u017eene izme\u0111u tradicionalisti\u010dkih i progresivnih struja unutar klera i laika. Ove tenzije \u010desto proizlaze iz razli\u010ditih pogleda na sekularizaciju, liturgijske reforme i prilagodbu crkvenih u\u010denja suvremenim potrebama vjernika.<\/p>\n\n\n\n<p>Kroz prou\u010davanje pastoralne teologije i prakse nakon Koncila o\u010dito je da Crkva u Hrvata zadr\u017eava va\u017eno mjesto u dru\u0161tvenom i kulturnom \u017eivotu Hrvatske. Kroz nove oblike komunikacije i pastoralne prilagodbe, Crkva nastoji odgovoriti na suvremene izazove, uklju\u010duju\u0107i i pitanje vlastitog identiteta u sve sekularnijem dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n<p>Klju\u010dne rije\u010di: Drugi vatikanski koncil; sekularizacija; komunikacija; dijalog; liturgijske reforme &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Abstract<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Sixty years after the conclusion of the Second Vatican Council, the Catholic Church continues to face challenges and adaptations in its relationship with the world. This council (1962\u20131965) marked a historic turning point, initiating changes within the Church itself and in its approach to the world, especially in light of global processes of secularization and modernization. These transformations were evident in themes such as liturgical adaptation, openness to dialogue with various social spheres, and a rethinking of the Church&#8217;s role in modern society.<\/p>\n\n\n\n<p>Following the Council\u2019s conclusion, the Catholic Church in Croatia, similar to other parts of the world, underwent internal structural changes as well as adjustments in pastoral approaches. New communication tools were introduced, becoming essential for disseminating the Gospel message and reinforcing Catholic identity. Notably, this period saw the establishment of religious press outlets and an increased media presence of the Church, which facilitated broader access to information and religious education among the faithful.<\/p>\n\n\n\n<p>Secularization, understood as the separation of the political and public spheres from religious institutions, presented a significant challenge for the Church. While this phenomenon is often perceived as a threat, conciliar documents and contemporary interpretations have also recognized secularization as an opportunity for the Church to redefine its role. The Council emphasized that the Church is not opposed to the world but exists in service to it and to human salvation, an orientation reflected in a pastoral approach that favors openness and dialogue.<\/p>\n\n\n\n<p>In Croatia, the Church&#8217;s role in social life has demonstrated clear dynamism post-Council, particularly through liturgical reforms that enable more active participation of the faithful. Nevertheless, these changes have not been without internal divisions, particularly between traditionalist and progressive factions within both clergy and laity. These tensions frequently arise from differing perspectives on secularization, liturgical reforms, and the adaptation of Church teachings to contemporary needs.<\/p>\n\n\n\n<p>Through examining pastoral theology and practice since the Council, it is clear that the Catholic Church in Croatia maintains an important place in the social and cultural life of the nation. Through new forms of communication and pastoral adaptation, the Church seeks to address contemporary challenges, including questions of its own identity in an increasingly secular society.<\/p>\n\n\n\n<p>Keywords: Second Vatican Council; secularization; communication; dialogue; liturgical reforms<\/p>\n\n\n\n<div data-wp-interactive=\"core\/file\" class=\"wp-block-file\"><object data-wp-bind--hidden=\"!state.hasPdfPreview\" hidden class=\"wp-block-file__embed\" data=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/Ivan-B.pdf\" type=\"application\/pdf\" style=\"width:100%;height:600px\" aria-label=\"Embed of Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas.\"><\/object><a id=\"wp-block-file--media-944c7a57-c31d-4c81-988a-9f16860fc691\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/Ivan-B.pdf\">Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas<\/a><a href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/Ivan-B.pdf\" class=\"wp-block-file__button wp-element-button\" download aria-describedby=\"wp-block-file--media-944c7a57-c31d-4c81-988a-9f16860fc691\">Preuzmi<\/a><\/div>\n\n\n\n<p><strong>Uvod<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Sljede\u0107e godine (2025.), navr\u0161it \u0107e se 60 godina od svr\u0161etka Drugoga vatikanskog koncila. Bio je to va\u017ean doga\u0111aj za Katoli\u010dku Crkvu, ali i za svijet u kojem \u017eivi i djeluje. Nakon Koncila do\u0161lo do velikih promjena u Crkvi, ali i u njenim odnosima sa svijetom. Sada, poslije vi\u0161e od pola stolje\u0107a, mo\u017eda se mo\u017eemo zapitati \u0161to se ovim Koncilom dogodilo, \u0161to se promijenilo? Je li se promijenilo ne\u0161to od onoga \u0161to se stolje\u0107ima zami\u0161ljalo da je potrebno promijeniti <em>reformom<\/em>, promjenom organizacije oblika djelovanja, strukturno, dakle, samo formalno? Ili su nastale promjene u umu i ustrojstvima<em>,<\/em>&nbsp;sr\u017ene ili bitne promjene s obzirom na fundamentalno duhovnu narav Crkve i svrhu njena postojanja kao institucije?<\/p>\n\n\n\n<p>Da bismo dobili kakav-takav odgovor na to pitanje, pogledat \u0107emo kako su rimski biskupi, pape, dakle sam vrh u\u010diteljstva Katoli\u010dke Crkve, u dva stolje\u0107a koja su prethodila sazivanju ovog Koncila, vidjeli Crkvu i njezin poglaviti problem u moderno doba, a zatim kako je do\u0161lo do sazivanja Koncila, koje je odredbe donio i na kraju postaviti pitanje: ako se Koncil ozbiljno potrudio promisliti ne samo o Crkvi nego i o svijetu, ako je u komunikacijskom podru\u010dju u\u010dinio ozbiljne korake prema odgovaraju\u0107im novim oblicima navije\u0161tanja Evan\u0111elja, je li se uspjelo samu Crkvu, kler i laike, iznutra usmjeriti metanoji, obra\u0107enju uma i srca? Prema tezi koju zastupamo u ovom istra\u017eivanju, odgovor se mo\u017ee dobiti ako Crkva nakon Koncila doista ima bitno promijenjen svoj odnos spram svijeta, a to se provjerava u njenu pristupu procesima <em>sekularizacije<\/em>. Prema tezi koju ovdje postavljamo, ti procesi su pozitivni s obzirom na narav Crkve i njeno poslanje u svijetu. To je predznak <em>vremena kairosa<\/em>koja valja prepoznati i u njima odgovaraju\u0107e djelovati.<\/p>\n\n\n\n<p>U ovom istra\u017eivanju va\u017eno mjesto ima pojam sekularizacija. Taj pojam ima vi\u0161e politi\u010dko-pravnih, ideolo\u0161kih i religijskih zna\u010denja. U kulturalno-filozofijskom smislu sekularizacija je proces odvajanja ljudske misli i politi\u010dke javne sfere dru\u0161tva od skrbni\u0161tva ili ovisnosti o nekoj religijskoj ustanovi. Sekularizacija, u ideologijskom smislu, mo\u017ee biti izdignuta na razinu politi\u010dkih programa i tada se, sa stajali\u0161ta kr\u0161\u0107anske vjere, pretvara u ideologiju totalitarnog <em>sekularizma<\/em>&nbsp;koji te\u017ei zatvaranju dru\u0161tva \u201cpred svime \u0161to je religiozno\u201d. To je, dakako, i sa stajali\u0161ta razvoja demokratskog dru\u0161tva i sa stajali\u0161ta Crkve neprihvatljivo jer su pripadnici Crkve istodobno i \u010dlanova politi\u010dke zajednice, Dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n<p>Mi taj pojam ovdje koristimo da bismo naglasili promjenu pogleda sa strane crkvenog u\u010diteljstva na predmet evangelizacije, a to je <em>svijet<\/em>. No taj svijet se sav sa strane Crkve, do Drugoga vatikanskog koncila, vidio isklju\u010divo kao podru\u010dje djelovanja Sotone. Sva borba oko <em>prevlasti <\/em>u dru\u0161tvu na kr\u0161\u0107anskom Zapadu izme\u0111u klera na \u010delu s Papom i Careva\/Kraljeva i od po\u010detka Novog vijeka kada slu\u017ebeno dolazi do <em>odvajanja<\/em>&nbsp;duhovne od svjetovne vlasti, bazirana je na tome da je u o\u010dima papa svijet je ontolo\u0161ki ni\u017ee, svakako, manje vrijedno podru\u010dje i duhovna <em>vlast<\/em>&nbsp;je svojim dostojanstvom i mo\u0107i nadre\u0111ena svjetovnoj <em>vlasti<\/em>. No prema samom na\u010delu sekularizacije, svjetovno (sekularno) je politi\u010dka, vanjska sfera, a duhovna mo\u0107 se ne isklju\u010duje nego svoj autoritet iskazuje bez presizanja u politi\u010dko podru\u010dje. <em><\/em><\/p>\n\n\n\n<p>\u010cini se da su u posljednjih dvjestotinjak godina i vode\u0107i teolozi i sami rimski biskupi, pape, odreda smatrali da nema ni\u010dega problemati\u010dnog u samoj Crkvi, nego da je svijet zao te da se bez izravna upletanja utjecaja Crkve jednostavno razvija u pogre\u0161nom smjeru. Zapravo, od kraja Srednjeg vijeka, uzrok svim neda\u0107ama vidjeli su u ubrzanu propadanju staroga dru\u0161tveno-politi\u010dkog poretka kakav je u svim zemljama tzv. kr\u0161\u0107anskog svijeta vladao tijekom Srednjega vijeka, do prije Francuske revolucije. Katoli\u010dka Crkva, izazvana Lutherovom pobunom, jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e se okrenula sebi u namjeri da se oja\u010da za borbu sa svijetom, koji zbog svoga slobodoumlja i oholosti na o\u010digled srlja u propast. Nakon Lutherova istupa pomi\u0161ljalo se na op\u0107i koncil koji \u0107e potvrditi osudu tobo\u017enjih reformatora i osna\u017eiti autoritet Vrhovnog Sve\u0107enika, pape i pokrenuti svoju protureformaciju, tj. obnovu Crkve.<\/p>\n\n\n\n<p>Stoga je odr\u017ean <em>Tridentski koncil<\/em>&nbsp;(uz prekide, 1542.-1552). Osim osudom Luthera i njegovih sljedbenika, posve razumljivo, ozbiljno se pozabavio i dogmatskim pitanjima (isto\u010dni grijeh, pitanje opravdanja, sakramenti\u2026), dakle teolo\u0161kim tuma\u010denjima, va\u017enim za nutarnji, duhovni \u017eivot Crkve. Turbulentna vremena su se nastavila u gotovo neprekidnim &#8216;vjerskim ratovima&#8217; tako da u vremenima Prosvjetiteljstva i njegova zadnjeg stadija, romantizma, u intenzivnu procesu ra\u0111anja nacija dolazi i do propasti same papinske dr\u017eave. Ultrakonzervativni papa Pio IX. (umro 1878.) kardinalima je (1864.) najavio odr\u017eavanje novog koncila da se na ovaj poseban na\u010din dosko\u010di izvanrednim nevoljama Crkve&#8217; i taj koncil, poznat kao <em>Prvi vatikanski<\/em>, odr\u017ean je od 8. prosinca 1869. do srpnja 1870. Potvr\u0111en je primat pape, a sredi\u0161nja to\u010dka koja je te\u0161kom mukom prihva\u0107ena bila je nova dogma o nezabludivosti pape kada o stvarima vjere i morala progovara slu\u017ebeno. Crkva se dakle i na ovom koncilu, najozbiljnije, isklju\u010divo bavila samo sobom.<\/p>\n\n\n\n<p>U 20. stolje\u0107u, me\u0111utim, nakon dva svjetska rata i pojave totalitarnih ideologija fa\u0161izma, nacizma i komunizma, u svijetu su se dogodile velike politi\u010dke i dru\u0161tvene promjene. Papa Ivan XXIII. (papa od 1958.-1963.) sazvao je novi op\u0107i crkveni sabor, Drugi vatikanski koncil. I na njemu se, prema rije\u010dima Ivana XXIII. htjelo nepromjenjivi polog vjere potvrditi, ali i izre\u0107i razumljivije dana\u0161njem \u010dovjeku. Na tom Koncilu se \u201epo prvi put u povijesti sabora stavlja u prvi plan <em>problem svijeta <\/em>i Crkve u njemu\u201c. Pred koncilske Oce ostavljeno je, dakle, pitanje: Je li Katoli\u010dka Crkva protiv svijeta ili je Crkva u svijetu \u2013 radi njegova spasenja?<\/p>\n\n\n\n<p>Mo\u017eemo posve op\u0107enito primijetiti da su pape druge polovine 19. st., primjerice Pio IX, Leon XIII., zatim u 20. st. Pio X. (umro 1914.), Pio XI. (umro 1929,) i Pio XII. (umro 1958.) svoj pogled tako\u0111er usmjerili na svijet, ali ne kao na ne\u0161to pozitivno, nego kao na drugo ime za zablude modernog doba. Stoga je po\u010dela odlu\u010dna borba protiv novih filozofskih, sociopoliti\u010dkih i znanstvenih ideja, te protiv totalitarnih ideologija. U 20. st. liberalizam je oja\u010dao. Kao politi\u010dka i dru\u0161tvena filozofija koja promi\u010de individualna prava, gra\u0111anske slobode, demokraciju i slobodu poduzetni\u0161tva i tr\u017ei\u0161ta, unutar jednoga drugog procesa povezivanja \u010dovje\u010danstva, zvanog globalizacija, dobio je novi zamah. Proces zapo\u010det u Renesansi, dozreo u Prosvjetiteljstvu i Francuskoj revoluciji, programatski izre\u010den u paroli: <em>Egalit\u00e9, Fraternit\u00e9, Libert\u00e9<\/em>&nbsp;poprima nove oblike u programima novih totalitarnih ideologija. Jednakopravnost, bratstvo, sloboda. Dru\u0161tvo se ima urediti prema demokratskom na\u010delu koje pru\u017ea jednake mogu\u0107nosti svima bez razlike. No liberalni kapitalizam koji tako nastaje proizveo je i sve vi\u0161e produbio jaz izme\u0111u siroma\u0161ne ve\u0107ine \u010dlanova dru\u0161tva i bogate manjine, tako\u0111er u demokratskim dr\u017eavama &#8216;slobodnog svijeta&#8217;, kao i u totalitarnim sustavima dr\u017eavnog kapitalizma, socijalizma i sl. Pri\u010da o bratstvu svih ljudi tu pada, profit i pojedina\u010dni interes je u \u017eari\u0161tu politike. A sloboda strada najvi\u0161e jer ne postoji vi\u0161i kriterij istine osim onog \u0161to u apsolutnoj &#8216;slobodi&#8217; &#8216;demokratski&#8217; odlu\u010de oni koji imaju vlast, tj. kapital. U liberalizmu stvarno vladaju pod-ideologije individualizma, relativizma, nihilizma. Svima je zajedni\u010dko da osporavaju tradicionalne vrijednosti judeo-kr\u0161\u0107anske civilizacije. Tendencije dolaze svome vrhuncu u 21. stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160to je tu kr\u0161\u0107anstvo, konkretno Katoli\u010dka Crkva (a to pitanje bi vrijedilo i za druge kr\u0161\u0107anske Crkve)? U ve\u0107ini dr\u017eava neko\u0107 kr\u0161\u0107anskog svijeta religijske institucije, uvjetno re\u010deno crkve, slu\u017ebeno su &#8216;odvojene od dr\u017eave&#8217;. \u0160to je tu, dakle, Crkva? Je li religiozna ustanova koja se bori <em>protiv svijeta, <\/em>dakle, i protiv dr\u017eave<em>? <\/em>Ona je ustanova u svijetu. Koju ulogu onda ima takva Crkva u svijetu? Ona je u svijetu radi njegova spasenja po Evan\u0111elju. Smije li takva Crkva biti <em>dio svijeta<\/em>? Duga povijest svih Crkava svjedo\u010di da mo\u017ee, premda to prema evan\u0111elju ne bi smjela biti. &#8216;Crkve konstantinske ere&#8217; to vi\u0161e ili manje su bile i do danas na odre\u0111en na\u010din to jesu. Jesu li najvi\u0161e &nbsp;zato u dubokoj krizi? Koje je pravo ishodi\u0161te te krize danas?<\/p>\n\n\n\n<p>Odgovora je vi\u0161e. No ve\u0107inom, za duboku krizu i pogotovo za o\u0161tru podijeljenost koja postoji i unutar Katoli\u010dke Crkve (izme\u0111u koncilskih progresista i protukoncilski raspolo\u017eenih tradicionalista) mnogi nalaze u <em>sekularizaciji<\/em>. U svijetu i u Crkvi me\u0111u Hrvatima uistinu postoji o\u0161tra podjela na progresivno i na konzervativno orijentirane vjernike.<\/p>\n\n\n\n<p>Koji je izlaz iz krize? Osobno obra\u0107enje i odreknu\u0107e od vladanja. Crkva, laici i kler jesu u svijetu, unutar velikoga ljudskog dru\u0161tva. Manje rije\u010dima, vi\u0161e djelom. Podupiru\u0107i svijest o nu\u017enosti uzajamnog prihva\u0107anja, pomaganja, solidarnosti i dijaloga, ne samo izme\u0111u Crkava, nego i unutra\u0161njeg dijaloga, primjerice u Katoli\u010dkoj Crkvi izme\u0111u biskupa i pape, biskupa i suradnika prezbitera, \u017eupnika i \u017eupljana, da se osnivaju i rade zajedni\u010dka vije\u0107a, biskupske konferencije, koncilom predvi\u0111ene sinode. \u201eDa bi Crkva mogla izvr\u0161avati \/svoju\/ zada\u0107u \/biti u slu\u017ebi \u010dovjeka\/, du\u017enost joj je da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tuma\u010di ih u svjetlu Evan\u0111elja. Treba, dakle, upoznati i shvatiti svijet u kojem \u017eivimo, njegova o\u010dekivanja, te\u017enje i \u010desto dramati\u010dan zna\u010daj\u201c (Gaudium et Spes, br. 4).<\/p>\n\n\n\n<p>Istaknimo odmah, dr\u017eimo da je ovim Koncilom do\u0161lo do odlu\u010dnog zaokreta, do preusmjerenja pogleda Crkve. Ali da bi to Crkva mogla, mora se promijeniti, prvenstveno iznutra. Usmjeriti ozbiljan pogled na stanje u sebi samoj, na vjeru vjernika u koje spadaju svi koji su kr\u0161teni, od pape do posljednjeg laika, a zatim na izazove koji dolaze pastirskoj brizi (pastoralu) cijele Crkve uslijed <em>promjena<\/em>&nbsp;koje su se dogodile i koje se doga\u0111aju u svijetu. Odatle potreba novih oblika pastorala, potreba prikladnije <em>prilago\u0111enosti svijetu, da se uzajamno kr\u0161\u0107ani i svijet me\u0111usobno razumiju; sve, <\/em>dakle, radi vjerodostojnijeg i u\u010dinkovitijeg navije\u0161tanja Evan\u0111elja.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em><strong><em>Otvorenje Koncila i njegov cilj <\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong><em><strong><em><\/em><\/strong><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Koncil je sve\u010danom ceremonijom sve\u010dano otvoren 11. listopada 1962. u bazilici svetog Petra u Vatikanu. Ovom prigodom papa Ivan odr\u017eao je govor <em>Gaudet Mater Ecclesia<\/em>&nbsp;(\u201eRaduje se Majka Crkva\u201c) u kojem je nazna\u010dio glavnu svrhu koncila: \u201eSada je naime potrebno da se cjelokupan, ni u \u010dem okrnjen kr\u0161\u0107anski nauk u ovo na\u0161e doba prigrli s novom gorljivo\u0161\u0107u, vedre i smirene du\u0161e, i to u onom zna\u010denju, shva\u0107anju i obliku kako to napose odsijeva iz spisa Tridentskog sabora i Prvoga vatikanskog koncila; potrebno je \u2013 kako to \u017earko \u017eele svi prista\u0161e kr\u0161\u0107anskoga, katoli\u010dkoga i apostolskog duha \u2013 da se taj isti nauk \u0161to bolje i \u0161to dublje upozna, pa da du\u0161e \u0161to potpunije pro\u017eme i oblikuje; potrebno je da se taj ustaljeni i nepromjenljivi nauk, koji treba vjerno obdr\u017eavati, istra\u017euje i navije\u0161ta onako kako to tra\u017ei na\u0161e vrijeme. Jer jedno je sam poklad vjere, odnosno istine koje valja \u0161tovati, a sadr\u017eane su u na\u0161em nauku, a drugo je na\u010din kojim se one navije\u0161taju, dakako, u istom smislu i zna\u010denju\u201c. Tom na\u010dinu valja posvetiti najvi\u0161e pozornosti i ustreba li, strpljivo se oko njega truditi; naime, u obrazlaganju gradiva trebat \u0107e uvesti one metode koje su prete\u017eno pastoralnog obilje\u017eja.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Ciljevi i svrha sazivanja op\u0107ega crkvenog sabora, Drugoga vatikanskog, ukratko bi se mogla opisati:<em>&nbsp;<\/em>unaprijediti kr\u0161\u0107anski \u017eivot vjernika, a ustanove koje su podvrgnute promjenama bolje prilagoditi potrebama na\u0161eg vremena, stvarnim potrebama svijeta u kojem Crkva \u017eivi i djeluje; zatim, promicati sve \u0161to god bi moglo pridonijeti jedinstvu svih koji vjeruju u Krista i poja\u010dati ono \u0161to bi pomoglo da se \u0161to ve\u0107i broj na\u0111e u krilu Crkve.&nbsp;<em><\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Osim usmjerenosti na nutarnju obnovu \u017eivota Crkve kao Bo\u017ejeg naroda, crkvenih struktura, Koncil je postavio i cilj prema van &#8211; otvoriti se velikim promjenama nastalim u svijetu (globalizacija, sekularizacija) i, op\u0107enito, promicati dijalog sa svijetom kako bi Crkva djelotvorno pomogla na rje\u0161avanju goru\u0107ih problema zajedni\u010dkih svim \u010dlanovima dru\u0161tva, u duhu Evan\u0111elja.<\/p>\n\n\n\n<p>Velika je novost prepoznavanje vrednote svijeta koji je dobar i stoga valja po\u0161tivati autonomiju ovozemnih stvarnosti. Svijet od Stvoritelja ima vlastita pravila i zakone razvojnog dinamizma. Za kr\u0161\u0107anstvo proces sekularizacije nije nipo\u0161to nepogoda, naprotiv svijet je izazov Crkvi da prilagodi na\u010dine i sredstva komuniciranja svojeg navije\u0161tanja Evan\u0111elja vode\u0107i ra\u010duna o promjenama koje se doga\u0111aju.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em><strong><em>\u0160to se ovim Koncilom i koliko uspjelo?<\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong><em><strong><em><\/em><\/strong><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Prema crkvenom pravu (<em>Codex Iuris Canonici<\/em>) &#8216;Sabori su zborovi biskupa i odre\u0111enih drugih nosilaca jurisdikcije, koje saziva papa i koji pod njegovim predsjedavanjem odlu\u010duju o pitanjima kr\u0161\u0107anske vjere i crkvene discipline, za koje je potrebna potvrda pape.&nbsp;Nabraja se 21 op\u0107i crkveni sabor. U duga\u010dkoj crkvenoj povijesti bilo je mnogo razli\u010ditih koncila ili sabora: provincijskih, dijecezanskih (sinode), a tu su i biskupske konferencije. Dolaskom na papinsko prijestolje pape koji je uzeo ime Ivan, pape Ivana XXIII. (papa od 1958.-1963.), odr\u017ean je jo\u0161 jedan op\u0107i crkveni koncil.<em><\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Taj koncil uspio je u \u017eivot Crkve uvesti mno\u0161tvo promjena. Koliko? Jednostavno bi se moglo kazati: podosta. Vanjskih ili formalnih? Ve\u0107inom vanjskih koje bi, dakako, imale biti put nutarnjim promjenama, koje se ti\u010du mentaliteta, mi\u0161ljenja, u smislu osobna obra\u0107enja \u010dlanova Crkve, uistinu osobne uspostave odnosa s Bogom. Je li se to dogodilo? Te\u0161ko je odgovoriti jer nitko ne zna \u0161to je u \u010dovjeku, a najva\u017enije je jer to zna\u010di &#8216;prihvatiti koncil&#8217;. Na prvi pogled, me\u0111utim, mo\u017eemo kazati da u op\u0107oj Crkvi, a tako je i u Crkvi me\u0111u Hrvatima, me\u0111u klerom i laicima, golema ve\u0107ina \u0161utke &#8216;prihva\u0107a&#8217; Koncil. No postoji i znatan broj protivnika Koncila, koji \u010dak dr\u017ee da je Koncil bio pogre\u0161an korak u sigurnu hodu Crkve. \u010cini se da je do promjena, unutar klera i Bo\u017ejeg naroda, ipak, bar donekle do\u0161lo. A uvjereni smo da nutarnju obnovu, pravu promjenu uma i srca, uporno svojim novim i osebujnim stilom usmjeruje i papa Franjo. Zvu\u010di uvjerljivo tvrdnja da se koncilsko nastojanje usmjerilo vi\u0161e na izvanjskost, a papa udara na klerikalizam, samodostatnost, nove oblike pelagijanstva i gnosticizma., u te\u017enji postizanja prave novosti Koncila nazna\u010dene u njegovim odlukama koja se svodi na spoznaju potrebe <em>otvaranja Crkve<\/em>&nbsp;suvremenom<em>&nbsp;svijetu<\/em>&nbsp;kako bi Crkva na pravi na\u010din davala svoj doprinos \u010dovje\u010danstvu u rje\u0161avanju goru\u0107ih problema dana\u0161njice. Otvorenost je nutarnje, dubinsko raspolo\u017eenje duha. U tom smislu i ovim istra\u017eivanjem nastojimo potvrditi tezu da sami <em>procesi sekularizacije<\/em>&nbsp;nisu suprotnost zada\u0107i Crkve, navije\u0161tanju Evan\u0111elja. Da je sekularizacija za Crkvu pozitivan proces, znak vremena, da joj se pru\u017ea mogu\u0107nost da bude vjernija svojoj zada\u0107i \u2018biti u svijetu\u2019, pomagati njegovu razvoju, ali da ne bude \u2018od svijeta\u2019, politi\u010dka organizacija. Sve su Crkve, bez iznimke, u gotovo dvotisu\u0107ljetnoj svojoj \u2018konstantinskoj povijesti\u2019 u tom pogledu poprili\u010dno zakazale.<\/p>\n\n\n\n<p>Posve razumljivo, ima onih koji u pogledu u\u010dinaka Koncila izri\u010du sumnju. Jesu li se strukture promijenile? Ka\u017eu, tek pone\u0161to, \u010desto samo promjenama naziva, a rade dalje po svome. Uvijek isti donose bitne odluke. To\u010dno je da se nakon Koncila manje govori o \u2018stadu\u2019, radije o laicima, o Bo\u017ejem narodu, da se manje spominje \u2018apostolat\u2019, vi\u0161e potreba \u2018dijaloga\u2019. Ne govori se ni o \u2018pridobivanju svijeta za Krista\u2019 nego o \u2018slu\u017eenju svijetu\u2019.<\/p>\n\n\n\n<p>Mnogo se i strukturno promijenilo. Nije dakle rije\u010d samo o promjenama u taktici, \u0161to bi se moglo predbaciti papama, da je bilo sve do u nedavno u povijesti upravljanja Crkvom. Recimo, po\u010dev\u0161i od pape Lava XIII. Crkva je sve vi\u0161e bila svjesna da u \u017eelji za o\u010duvanjem ste\u010denih pozicija u dru\u0161tvu ne mo\u017ee ra\u010dunati na stara savezni\u0161tva, pa je popu\u0161tala ko\u010dnicu da bi stekla nova. Ko\u010dnicu je pritegnuo papa Pio IX. (umro 1878.) u odnosu na nepo\u017eeljna moderna strujanja u svijetu, u svom <em>Syllabus errorum<\/em>, dakle osude u obrani svega novoga misle\u0107i na stara dobra vremena. Sada, na kraju 19. i od po\u010detka 20. st. da bi stekla naklonost novih saveznika u politici i vratila, ako je ikako mogu\u0107e, \u0161to vi\u0161e izgubljenog radni\u0161tva, nije s tolikom odlu\u010dno\u0161\u0107u odbijala ni neka \u2018demokratska\u2019 na\u010dela pri odlu\u010divanju da bi stekla i naklonost gra\u0111anskog sloja. Prema tim skepticima, ista bi taktika bila le\u017eala i u pozadini nekih nastojanja Drugoga vatikanskog koncila. Oni su uvjereni da se Katoli\u010dka Crkva Koncilom sredinom 20. st. zapravo \u017eeljela uhvatiti u ko\u0161tac s nezaustavljivim dru\u0161tvenim procesom zvanim <em>sekularizacija. <\/em>Mogu\u0107e je da su neki biskupi na Koncilu i tako promi\u0161ljali. \u010citali su socijalne enciklike, po\u010dev\u0161i od <em>Rerum Novarum<\/em>&nbsp;pape Lava XIII. (1891.) do inauguralne enciklike <em>Summi Pontificatus<\/em>&nbsp;Pija XII.&nbsp;(1939.). Primjerice, papa Pio XI., u enciklici <em>Divini Redemptoris<\/em>&nbsp;(1937.), je napisao: \u201eBorba izme\u0111u dobra i zla, \u017ealosna mre\u017ea isto\u010dnoga grijeha, nastavila je bjesniti u starome svijetu; stari napasnik nikada nije sustao svojim la\u017enim obe\u0107anjima zavoditi ljudski rod. Tako su se tijekom stolje\u0107a nizali prevrati sve do ove zadnje nedavne revolucije koja se rasplamsala i koja biva ozbiljnom prijetnjom, a mogli bismo kazati, da gotovo posvuda opsegom i silovito\u0161\u0107u prema\u0161uje sve do\u017eivljeno u negda\u0161njim progonstvima uperenim protiv Crkve. Cijeli narodi izlo\u017eeni su pogibli da se vrate ve\u0107em zastra\u0161uju\u0107em barbarstvu od onoga u kojem se nalazilo \u010dovje\u010danstvo u vremena Otkupiteljeva dolaska. Ta tako opasna prijetnja, ve\u0107 ste razumjeli, \u010dasna bra\u0107o, je bolj\u0161evi\u010dki i bezbo\u017eni komunizam koji \u017eeli uni\u0161titi dru\u0161tveni poredak i satrti temelje kr\u0161\u0107anske uljudbe\u201c. A i papa Pio XII. je u spomenutoj enciklici <em>Summi Pontificatus<\/em>&nbsp;(1939.) idealizirao sliku srednjovjekovnog kr\u0161\u0107anstva, proiza\u0161lu od domi\u0161ljanja njema\u010dkog filozofa i knji\u017eevnika Novalisa (druga pol. 18. st.) pa je pokretanje rasapa toga tobo\u017ee visoko razvijenog kr\u0161\u0107anstva pripisao protestantizmu i ateizmu. Nesigurno stanje modernog doba bilo bi posljedica protestantizma. Papa pi\u0161e da je Crkva \u201edala duhovnu koheziju Europi koja je odgojena, oplemenjena i ulju\u0111ena po kri\u017eu i dosegla takav stupanj civilizacijskog napretka da je mogla podu\u010diti druge narode i druge kontinente. No nakon \u0161to su se brojna odijeljena bra\u0107a otrgnula od nepogre\u0161ivog u\u010diteljstva Crkve, do\u0161la su dotle da su napustila sredi\u0161nju dogmu kr\u0161\u0107anstva, Spasiteljevo bo\u017eanstvo i tako ubrzala put duhovnog propadanja\u201d. Drugim rije\u010dima, dobrobit dru\u0161tva tijesno je povezana s dogmom o nezabludivosti pape, pro\u0161lost kr\u0161\u0107anstva bila je sjajna, a sekularizacija je djelo Sotone. U takvu pogledu na povijest, slika <em>svijeta <\/em>posve je iskrivljena. Svijet<em>&nbsp;<\/em>je u njoj po sebi pasivan. Svijet je mjesto tisu\u0107ljetne borbe izme\u0111u Sotone i Crkve. Prijetnja je grozna \u0161to Sotona u novom vijeku uspijeva izvojevati, uzastopno, niz pobjeda. A Crkva gradi uljudbu, civilizaciju i najbolje \u010duva dru\u0161tveni <em>poredak<\/em>. Kad Sotona uspije u razaranju Crkve, svijet propada.<\/p>\n\n\n\n<p>Sekularizacija koja odmi\u010de kr\u0161\u0107ansku vjeru iz javnog \u017eivota kriva je za dekristijanizaciju dru\u0161tva. Sekularizacija i dekristijanizacija su dvije strane iste medalje i od sekularizacije proistje\u010du sve zablude u modernoj filozofiji koje nadahnjuje Sotona. Prema predkoncilskim papama, Crkvi u suvremenom svijetu zapravo predstoji ozbiljna zada\u0107a: <em>povratak<\/em>&nbsp;na stanje kakvo je bilo u Srednjem vijeku. A Crkva stoji \u010dvrsto i nepokolebljivo samom svojom te\u017einom ili veli\u010dinom. Desetlje\u0107ima prije Koncila je \u017eiva te\u017enja aktivnih klerika i laika vratiti svijet, &#8216;posvetiti&#8217; svijet Kristu Kralju, ponovno ga osvojiti, treba li i putem &#8216;demokracije&#8217;, pa su tu i Demokr\u0161\u0107anske stranke po raznim katoli\u010dkim zemljama. A <em>svijet ? <\/em>Svijet je u vlasti svoga Kneza, Sotone. Svijet je sam po sebi nevrijedan, inertna tvar koju je mogu\u0107e oblikovati i urediti kr\u0161\u0107anskim djelovanjem. Kr\u0161\u0107anstvo je jedini \u010dimbenik prikladan za taj zadatak.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em><strong><em>Je li se s obzirom na me\u0111uodnose Crkve i <\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong>svijeta <\/strong><strong><em><strong><em>Drugim vatikanskim koncilom ne\u0161to bitno promijenilo? <\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong><em><strong><em><\/em><\/strong><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Drugi vatikanski koncil pokrenut je u \u017eelji da Crkva u\u010dvrsti svoj nauk, bolje ga izre\u010de kako bi bila razumljivija ljudima, a u dokumentima Koncila jak je naglasak na nu\u017enosti <em>uspostave<\/em>&nbsp;<em>dijaloga sa svijetom<\/em>. Da bi za to bila sposobna, koncilska konstitucija <em>Crkva u suvremenom svijetu<\/em>, poznata po po\u010detnim rije\u010dima kao <em>Gaudium et spes, Radost i nada, <\/em>u<em>&nbsp;Uvodnim konstatacijama <\/em>programatski \u017eeli promjene mentaliteta i struktura u samoj Crkvi. Isti\u010de se da je Crkva <em>u slu\u017ebi<\/em>&nbsp;\u010dovjeka, da ima zada\u0107u cijeloj ljudskoj obitelji pokazati kako je, kao Bo\u017eji narod, du\u017ena zapo\u010deti razgovor &#8216;o razli\u010ditim problemima, donose\u0107i svjetlo iz Evan\u0111elja i pru\u017eaju\u0107i ljudskom rodu one spasonosne sile koje sama Crkva, vo\u0111ena Duhom Svetim, prima od svoga Utemeljitelja&#8217;.&nbsp;U IV. glavi <em>Radosti i nade<\/em>, pod naslovom <em>Zada\u0107a Crkve u suvremenom svijetu<\/em>, o\u010dito imaju\u0107i na pameti, procese <em>sekularizacije<\/em>&nbsp;koji se pretvaraju u ideologiju <em>sekularizma<\/em>&nbsp;(br. 40), a na temelju neupitne va\u017enosti \u010duvanja dostojanstva ljudske osobe, same ljudske zajednice i duboka zna\u010denja ljudske djelatnosti, Koncil isti\u010de da je &#8216;sve to temelj odnosa izme\u0111u Crkve i svijeta i baza za njihov me\u0111usobni dijalog&#8217;.&nbsp;Crkva je \u017eivotno &#8216;prisutna u ovom svijetu te s njime i \u017eivi i radi&#8217;. U daljnjim brojevima (42-45) razla\u017ee se o pomo\u0107i koju Crkva mo\u017ee pru\u017eiti pojedincima, \u0161to se trudi dati ljudskom dru\u0161tvu, op\u0107enito ljudskoj djelatnosti po kr\u0161\u0107anima, a <em>\u0161to mo\u017ee primiti od dana\u0161njeg svijeta<\/em>&nbsp;\u2013 sve, dakako, na spasenje ljudskog roda po Kristu.<\/p>\n\n\n\n<p>U istom duhu Koncil je donio i Dekret \u201eInter mirifica\u201c, o sredstvima dru\u0161tvenog saobra\u0107anja. &#8216;Izme\u0111u zapanjuju\u0107ih izuma tehnike \u0161to ih je, pogotovo u dana\u0161nje vrijeme, ljudski duh uz pomo\u0107 Bo\u017eju razvio&#8217; vidi izume &#8216;koji su otvorili nove putove da se lako saop\u0107uju najrazli\u010ditije vijesti, misli i upute&#8217; (br.1). Koncil govori o Zada\u0107i Katoli\u010dke Crkve (br. 3) &#8216;da i pomo\u0107u sredstava dru\u0161tvenog saobra\u0107anja propovijeda i da ljude u\u010di o njihovoj ispravnoj uporabi. Crkvi, dakle, pripada naravno pravo da upotrebljava i posjeduje bilo koju vrstu tih instrumenata ukoliko su potrebni i korisni za kr\u0161\u0107anski odgoj i za bilo koje njezino djelovanje u svrhu spasenja du\u0161a&#8217;, pravo informiranja. Sva sredstva javnog komuniciranja moraju biti u funkciji formiranja &#8216;ispravna javnog mnijenja&#8217;. Civilna vlast bi u kori\u0161tenju tih sredstava morala osigurati svima pravo na istinitu informaciju, &#8216;bez povreda pravde i ljubavi, cjelovito, moralno ispravno i prikladno&#8217;, tj, da sveto po\u0161tuje moralne zakone i zakonita prava i dostojanstvo \u010dovjeka, kako u tra\u017eenju vijesti tako i u njihovu objavljivanju. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em><strong><em>\u0160to se to Koncilom promijenilo u nutarnjem \u017eivotu Crkve, u strukturnom pogledu, a \u0161to glede promjene mentaliteta<\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong><em><strong><em><\/em><\/strong><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Poku\u0161ajmo pregledno nabrojiti ve\u0107inu vanjskih ili ustrojstvenih promjena koje spominju kriti\u010dari, ispustiv\u0161i neke krajnje podrobne, poput broja i vrste svije\u0107a, izgleda raspela i sl. Samo nabrajamo, uz poneki komentar. Ima promjena u vezi s oprostima. Promjena u podjeli blagoslova, u liturgijskom kalendaru. Predvi\u0111eno je novo kanonsko pravo. Novi katekizam. Novi obrazovni sustav. Promjene u redovni\u010dkom \u017eivotu. Reorganizacija Rimske kurije. Ukidanje Indeksa zabranjenih knjiga. Odbacivanje nekih simbola vlasti (papinska stolica, tijara itd.). Manja je usredoto\u010denost na \u010da\u0161\u0107enje svetaca. Ima upozorenja na kakvo\u0107u umjetni\u010dkih djela, zahtjeva za uklanjanjem bezvrijednih djela. Promijene su u glazbi. Promijene su u molitvi \u010dasoslova, op\u0107enito u javnim molitvama. Promjena je u katehezi. S obzirom na zakonodavnu mo\u0107 biskupa, ona je kasnije dodatno pro\u0161irena, s odgovaraju\u0107im smanjenjem rimske jurisdikcije i dobila je kona\u010dan status u novom Zakoniku kanonskog prava. Tako\u0111er, bit \u0107e prigovora na nagla\u0161avanje kolegijalnosti; za biskupe se ka\u017ee da sada &#8220;zapravo trpe gubitak kontrole&#8221; budu\u0107i da mogu biti skloni prepustiti svoj autoritet lokalnim ili nacionalnim vije\u0107ima, pove\u0107ano se oslanjati na lai\u010dke &#8216;stru\u010dnjake&#8217;. Kazat \u0107e da se te\u017ei posti\u0107i uskla\u0111enost sa svijetom, kori\u0161tenje &#8216;lijeka milosr\u0111a&#8217; umjesto autoriteta i ispravljanja. Ka\u017eu kriti\u010dari da je o\u010dit pomak naglaska s istine na slobodu &#8211; suprotno prastarom obi\u010daju borbe protiv zabluda i krivovjerja; sada se \u010dini kao da zabluda i krivovjerje \u201eba\u0161 i nisu velika stvar, ne\u0161to vrlo ozbiljno\u201c. Tu je i \u201eusredoto\u010denost na jedinstvo nau\u0161trb istine\u201c. Nadalje, ukinuti su Prosni dani. Promijenjeni propisi posta i nemrsa. Ukinuto je pripremno razdoblje prije korizme. Smanjen je naglasak na pokoru i mrtvljenje ili trapljenje. O\u010dit je zaborav da smo militantna, borbena Crkva. Uvo\u0111enjem mnogih promjena slabi osje\u0107aj \u010dvrstine, stalnosti, stabilnosti. Prije Drugog vatikanskog sabora postojala je velika stabilnost. Na one koji su tra\u017eili promjenu gledalo se sumnji\u010davo, sada je psihologija pomaknuta da se \u0161to lak\u0161e prihvati promjenu. Sada se gotovo \u010dini kao da ni\u0161ta ne mo\u017ee biti bez promjene, za razliku od Svetog pisma, koje uistinu govori o Bo\u017ejoj ljubavi i milosr\u0111u, ali \u010desto detaljno opisuje stroge kazne za neposlu\u0161nost Bogu. Postkoncilska Crkva ima tendenciju da se jako usredoto\u010di na ljubav i milosr\u0111e. Tu su i promjene u obredima, koje uzrokuju ra\u0161iren gubitak po\u0161tovanja i sve\u010danosti, \u010desto slu\u010dajeve zloporaba, svetogr\u0111a i profanacije. Pastiri zaboravljaju da je njihov prvi posao spas du\u0161a. \u201eSada sve\u0107enici misle da je njihov posao u\u010diniti da se sami osje\u0107aju bolje ili da djeluju kao psihijatri.\u201c O\u010dita je i promjena pogleda na smrtnu kaznu. Suprotno onome \u0161to je Crkva oduvijek nau\u010davala, \u010dini se da postkoncilska Crkva osu\u0111uje smrtnu kaznu \u010dak i za one koji su krivi za te\u0161ke zlo\u010dine. Tu je promijenjeno i postupanje prema onima koji po\u010dine samoubojstvo. Od Drugog vatikanskog koncila op\u0107enito se pretpostavlja da osobe koje si oduzmu \u017eivot nisu odgovorne za svoje postupke. Umjesto sigurnosti zavladao je relativizam. Nadalje, &nbsp;tu su promjene u arhitekturi, izgradnji crkava. Nasuprot nadahnjuju\u0107im katoli\u010dkim crkvama pro\u0161lih vremena, mnoge moderne crkve su jednostavne, neprivla\u010dne, \u010dak i ru\u017ene. Prije su davale \u010dast Bogu, \u201epou\u010davale i uzdizale srce i um k Bogu\u201c. Dana\u0161nje crkve kao gra\u0111evine nastoje biti egalitarne s obi\u010dnim zgradama i \u010desto ne uspijevaju ve\u0107 samim izgledom izvana i iznutra posti\u0107i uzdizanje srca i uma Bogu. Nadalje, tu je u odredbama i naglasak na vrijednosti i nu\u017enosti trpljenja promjena, \u010dime se ostavlja dojam da tradicije i dogme moraju biti otvorene kompromisima. S \u201ejedne prave crkve\u201c otvara se put nekakvoj gotovo univerzalnoj religiji i odricanju autoriteta u korist \u201e\u017eelje\u201c. Pretjerano se nagla\u0161ava ljudsko dostojanstvo. \u0160iroko je rasprostranjen nedostatak svijesti o vlastitoj gre\u0161nosti, zaborav na stvarnost zla. Toleriraju se postupci koji te\u017ee ugroziti nerazrje\u0161ivost braka, npr. dosad nevi\u0111en je broj poni\u0161tenja. Tu je pojava revolucionarnih novih, protestantiziranih liturgija. Promijenjen je i obred re\u0111enja &#8211; obred kr\u0161tenja i obredi drugih sakramenata. Ukinute su i neke izri\u010dito \u017ertvene molitve u misi. Ta je promjena prili\u010dno problemati\u010dna jer je nalik na promjene koje su proveli protestantski &#8216;reformatori&#8217; u 16. stolje\u0107u. Ukinuto je i liturgijsko crno ruho. Promjenom su zahva\u0107eni i oltari. Mramorni oltari zamijenjeni su drvenim stolovima, to je \u201edegradacija\u201c oltara. Oltar koji predstavlja Krista, u mnogim novim crkvama, umjesto da bude uzdignut iznad laika, sada mo\u017ee biti na istoj razini &#8211; ili \u010dak ni\u017ee od razine laika. Pojavljuje se pri\u010dest u objema prilikama. Ta praksa dovodi i do profanacije, svetogr\u0111a i zamagljivanja razlike izme\u0111u sve\u0107enika i laika. Ova praksa je \u201euvedena nezakonito i kao pobuna protiv vlasti\u201c. Uvo\u0111enjem narodnog jezika Crkva gubi kontrolu, gubi svoju univerzalnost, mijenjaju se njene molitve izgovorene u \u201ejedan glas\u201c da vi\u0161e nalikuju \u201eKuli babilonskoj\u201c. Tu je i pri\u010dest na ruku. Takva praksa tako\u0111er je dovela do profanacija, svetogr\u0111a i zamagljivanja razlike izme\u0111u sve\u0107enika i laika, a tako\u0111er je \u201euvedena ilegalno i kao pobuna protiv vlasti\u201c. Skra\u0107en je, prakti\u010dno je dokinut i euharistijski post. Uklonjena je i ograda koja dijeli prezbiterij, oltar od ostalog dijela crkve \u2013 uklanjanjem te ograde ne samo da se pri\u010desnike poti\u010de da stoje radije nego da kle\u010de dok se pri\u010de\u0161\u0107uju, ve\u0107 njezino uklanjanje slu\u017ei zamagljivanju razlike izme\u0111u sveti\u0161ta i la\u0111e te izme\u0111u sve\u0107enika i vjernika. Cijeli je jo\u0161 niz drugih promjena: \u201eOsiroma\u0161eno\u201c je liturgijsko ruho, postoji mogu\u0107nost da ne budu u oltarima mo\u0107i svetih, da se sakralno pjevanje zamijeni svjetovnom glazbom, \u0161to je popra\u0107eno i mogu\u0107no\u0161\u0107u promjene glazbenih instrumenata (npr. umjesto orgulja gitare i bubnjevi). Uklonjeni su i pobo\u010dni oltari. Ukinute mnoge svetkovine. Mnogi su blagdani izba\u010deni iz univerzalnog kalendara (ili im je dat ni\u017ei status). Drasti\u010dne promjene nastale su i u molitvama za druge blagdane. Na primjer, u izvornom latinskom jeziku, gdje je rije\u010d du\u0161a, nema je za Dan svih vjernih pokojnih, 2. studenog. Svije\u0107e u crkvi &#8211; smanjene su ili eliminirane. Sada neke mogu biti elektri\u010dne. Raspelo u crkvi &#8211; mo\u017ee biti smanjeno, nakrivljeno, mo\u017ee i ne imati lik Isusa koji pati, itd. Mogu biti samo goli kri\u017eevi. Promijenjen je o naglasak na sakramentu pokore. Umjesto ispovjedaonice mo\u017ee biti &#8216;soba za pomirenje&#8217;. Poslije Drugog vatikanskog koncila, sakrament pokore gotovo se mo\u017ee \u010diniti kao susret s psihijatrom, a ne kao izraz \u017ealosti za ne\u010dije grijehe. Op\u0107enito, tu je olako prela\u017eenje s formalnosti na neformalnost. Uzdizanje \u010dovjeka uz zaborav na Boga (usredoto\u010denost na \u010dovjeka nasuprot usredoto\u010denosti na Boga). \u010cini se da \u010dovjek skre\u0107e pogled s Boga na sebe. Nadalje, s obzirom na promjene od Koncila (popu\u0161tanje pokore, discipline, itd.), moglo bi se \u010dak upitati: \u201eJe li Sabor u\u010dinio sve u nastojanju da ugodi ljudima?\u201c Jer o\u010dit je pomak naglaska sa \u201e\u017divot je te\u0161ko, ozbiljno putovanje\u201c na \u201e\u017divot je radost\u201c. Takva promjena ne samo da nas ne uspijeva zadr\u017eati usredoto\u010denima na na\u0161u pravu svrhu u \u017eivotu, ve\u0107 nas tako\u0111er ne uspijeva pripremiti za pote\u0161ko\u0107e koje mogu nai\u0107i. O\u010dit je zaborav na strah Gospodnji \/ strah od osude. Op\u0107enito, \u010desto se neprikladno rukuje svetim stvarima. Tu su i \u017eenske osobe, npr. ministrantice u blizini oltara. Gotovo je potpun gubitak latinskog. Zatim su tu i pitanja pravovjerja. Tolerira se ili ne osu\u0111uje krivovjerje. Ne spominje se ili se prera\u0111uje stari nauk da \u201eizvan Crkve nema spasenja\u201c. Umjesto \u201egnu\u0161anja\u201c nad modernim svijetom ide se k prihva\u0107anju tog svijeta. O\u010dito je poricanje apsolutnih istina, tj. \u201eporicanje izvjesnosti\u201c. O\u010dite su promjene koje mogu implicirati la\u017enu \u201eapsolutnu jednakost\u201c spolova, ustupke \u0161tetnom feministi\u010dkom planu, odbacivanju tradicionalnih i biblijskih koncepata u vezi s ispravnim postupcima i ulogama \u017eena, npr. da \u017eene pokrivene glave u crkvi \u0161ute. O\u010dita je potpora osu\u0111enom konceptu \u201eodvajanja Crkve i dr\u017eave\u201c. O\u010dit je pomak od slu\u017eenja Bogu na slu\u017eenje ljudima. Postoji \u201eocrnjivanje povijesne crkve\u201c. Ima jo\u0161 nekih op\u0107enitih kriti\u010dki primjedbi. Na primjer, neke je elemente reforme te\u0161ko uskladiti s tradicijom; pove\u0107ana je vlast lokalne crkvene vlasti na \u0161tetu papinske vlasti. Univerzalni dokumenti se vi\u0161e ne moraju objavljivati na slu\u017ebenom jeziku Crkve. De\u0161ava se kretanje od jedinstva prema nejedinstvu, od jednoobraznosti prema pluralizmu. Zazire se od &#8216;negativnih&#8217; tema (Pakao, Sud, Grijeh, \u010cistili\u0161te, itd.). Vi\u0161e ne govorimo o grijehu upravo u vrijeme kada je svijet gre\u0161niji nego ikad. Dokumenti proiza\u0161li nakon Drugoga vatikanskog sabora obi\u010dno su nejasni\/dvosmisleni i mo\u017ee se \u010dak \u010diniti da sadr\u017ee proturje\u010dja. Odi\u0161u \u201epretjeranim optimizmom\u201c, nedostatkom svijesti da imamo neprijatelje i fokusirani su radije na Zemlju negoli na Nebo, kao da \u0107e raja na zemlji ikada biti. O\u010dit je pomak od nadnaravnog ka svjetovnom. Na djelu je novi optimizam kao da isto\u010dnog grijeha nikada nije ni bilo. Opada ugled pape i mirno se gleda na slabljenje Crkve. Usvaja se \u201epoja\u010dana, gotovo nezasitna \u017ee\u0111 za novim&#8221;. Od poslu\u0161nosti se prelazi na neposluh. U svijesti vjernika gubi se osje\u0107aj za autoritete. Pove\u0107ana je neovisnost, tolerira se kremiranje, \u0161to je prije bila osu\u0111ivano. Ispu\u0161tena su mnoga katoli\u010dka nau\u010davanja iz bogoslu\u017eja. Pribli\u017eava se protestantima. Pru\u017ea se potpora la\u017enoj doktrini evolucije. \u0160iri se la\u017eni ekumenizam. Namjesto Crkve koja je obratila svijet tu je Crkva \u201eOtvorena svijetu\u201c. Napu\u0161ta se Stara Misa. Nestaje poniznosti pred Bogom (npr. \u0161utnja u crkvi, klanjanje, odgovaraju\u0107a odje\u0107a, pona\u0161anje). Ne po\u0161tuje se sve\u0107enika koji je u zajednici mjesto Krista, okre\u0107e se le\u0111a Euharistiji, sve\u0107enike zove imenom. Primaju Krista na ruku ne misle\u0107i da se prima Gospodina. Nema vi\u0161e anatema, cvjeta neposluh.&nbsp;<em><\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Iz prethodnog odlomka lako je zaklju\u010diti da je nakon Koncila do\u0161lo do poja\u010danih podjela unutar klera i laka na progresiste i tradicionaliste. Mnoge odredbe Koncila, prema poimanju konzervativnih tradicionalista, u njihovu umu su promjene na gore. Svrha koju im je Koncil namijenio sigurno je bila olak\u0161ati obra\u0107enje, promjenu mentaliteta vjernika, kako u laika tako u pripadnika klera. Ti\u010du se doista vanjskih ustrojstava, struktura, putem kojih Crkva \u017eivi nutarnjim duhovnim \u017eivotom nastoje\u0107i izvr\u0161iti svoje poslanje. U umu vjernika progresista (tradicionalisti ih zovu i &#8216;modernistima&#8217;), te su promjene pobolj\u0161anja.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em><strong><em>Strukturne promjene nakon Koncila<\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Koncil izrijekom ne govori ni protiv ni u prilog procesa sekularizacije. Implicite, kada se pogleda koncilske izjave o svijetu, o ulogama i zada\u0107ama Crkve kao Bo\u017ejeg Naroda u svijetu, utemeljeno se mo\u017ee zaklju\u010diti da se, prema ovom Koncilu, proces sekularizacije u sada\u0161njem trenutku \u017eivota Crkve \u010dak gleda kao po\u017eeljna socioreligijska pojava. Dakako, jedino <em>sekularizam<\/em>&nbsp;je neprihvatljiv jer je pripadni dio svake totalitarne ideologije. Dr\u017eimo da je u takvome pristupu svijetu, koji je fundamentalno dobar i bogat vlastitim od Boga danim vrijednostima, ujedno klju\u010d za razumijevanje krajnje svrhe Drugog vatikanskog koncila: u\u010diniti Crkvu slobodnom od politike i tako prikladnijom da navije\u0161ta Evan\u0111elje \u2013 svijetu. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Kada u nekom dru\u0161tvu nema sekularizacije? Onda kada vlada teocentrizam u kojemu \u010dovjek staje na Bo\u017eje mjesto i <em>poistovje\u0107uje <\/em>duhovnu i svjetovnu sferu ili kada se u nekom totalitarnom politi\u010dkom sustavu, deklarativno i stvarno, represijom isklju\u010duje religija. Ina\u010de, \u0161to se ti\u010de svijeta, Bog je uvijek Gospodar svega stvorenja, a \u2018vidljivo\u2019 stvorenje nije zbog ljudskih grijeha izgubilo vlastitu, iskonsku dobrotu i vrijednost. Svijet je <em>uvijek<\/em>, pa i nakon moralnog pada prvih ljudi i svih kasnijih moralnih zala bitno dobar, a prema nau\u010davanju Koncila, ima svoju autonomiju jer u sebi, kao proizvod kojemu bitak Bog Stvoritelj trajno stvara, ima najdublje od Bo\u017ejih svojstava dobra, istine i ljepote (teorija participacije, Toma Akvinski).&nbsp;Stoga svijet ima svoj pravila, prirodne sile i zakone, te mogu\u0107nosti razvoja (evolucije), sukladno Bo\u017ejem naumu stvaranja. \u201eAko pod autonomijom ovozemnih stvarnosti podrazumijevamo da stvorene stvari pa i sama dru\u0161tva imaju vlastite zakone i vrijednosti koje \u010dovjek mora pomalo otkrivati, primjenjivati i sre\u0111ivati, onda je sasvim opravdano zahtijevati takvu autonomiju: to je ne samo zahtjev ljudi na\u0161eg vremena nego to odgovara i volji Stvoritelja. Sve, naime, stvari Samim tim \u0161to su stvorene imaju svoju konzistenciju, istinu, dobrost, vlastite zakone i ustrojstvo; to \u010dovjek mora po\u0161tivati tako da pojedinim znanostima i umije\u0107ima prizna njihove vlastite metode\u00ab.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em><strong><em>Komunikacijsko stanje u Crkvi u Hrvata nakon 1945.<\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong>&nbsp;\u2013 <\/strong><strong><em><strong><em>vjerski tisak<\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong>&nbsp;<\/strong><strong><em><strong><em><\/em><\/strong><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u0160to je od vjerskog tiska izlazilo od 1945. do 1969. na podru\u010dju biv\u0161e dr\u017eave, mo\u017ee se na\u0107i u beogradskom listu \u201cNa\u0161a \u0161tampa\u201d, prosinac 1970. (str. 8-9). U tom popisu za Hrvatsku ima nepotpunosti, primjerice ne spominje se katoli\u010dke novine \u201eGore srca\u201c, pokrenute 1946. (Trsat, Rijeka, zatim 5-6 godina izlazile u Zagrebu). Nastupom nove komunisti\u010dke vlasti po\u010detkom svibnja 1945. ukinuta su sva <em>vjerska glasila<\/em>&nbsp;koja su izlazila u vrijeme Nezavisne dr\u017eave Hrvatske. Zabranjeno je tiskanje religioznih tekstova i knjiga, zatvorene sve vjerske \u0161kole. Od katoli\u010dke periodike izlazi samo u Beogradu \u201eBlagovest\u201c (1946.-1950.), u Sarajevu godi\u0161nje kalendar <em>Dobri Pastir<\/em>&nbsp;(glasilo s vlastima suradnog Udru\u017eenja sve\u0107enika, od 1954.-1964.). Na radiju se slu\u0161a Radio Vatikan i Glas Amerike. No od 60-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a i nakon Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) do danas, dogodile su se velike tehnolo\u0161ke promjene u sredstvima komunikacije, dakle i unutar oblika pastoralne komunikacije Crkve. Pojavili su novi izdava\u010di i nakladnici. Od velike va\u017enosti s obzirom na komunikaciju, osobito putem tiskovina, zna\u010dio je osnutak Centra za koncilska istra\u017eivanja <em>Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost<\/em>&nbsp;(1968.). Do\u0161lo je do pokretanja dvotjednika <em>Glas Koncila<\/em>&nbsp;(1962.) i drugih mjese\u010dnih edicija za \u0161iri krug \u010ditatelja, ali i redovnog izla\u017eenja teolo\u0161kih stru\u010dnih i znanstvenih \u010dasopisa. O\u010dito je da putem tiska, radija, TV, Interneta anga\u017eirani klerici i laici \u017eele \u2018osigurati kontinuitet katoli\u010dkog identiteta na\u0161eg naroda\u2019. Ivan Fu\u010dek, godine 2006. je napisao: \u201eNa laicima, do sada s prigu\u0161enim glasom u Crkvi, jest da razbiju stanoviti pesimizam, la\u017enu nemo\u0107, vjersku nepokretnost i neku stagnaciju koja priti\u0161\u0107e \u010ditav na\u0161 narod. Iz toga tunela treba brzo izi\u0107i! Ne smijemo vi\u0161e dopustiti prvu ili odsudnu rije\u010d negativcima, kriti\u010darima koji samo ru\u0161e, onima koji su izgubili prave vrijednosti pa sve redom preko prljavih medija uni\u0161tavaju. Na\u0161u mladost imaju spasiti, postaviti na noge i hrabro \u2013 kroz katoli\u010dku formaciju osigurati kontinuitet katoli\u010dkoga identiteta na\u0161ega naroda\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>O 10. godi\u0161njici izla\u017eenja Glasa Koncila dr Drago \u0160imund\u017ea je za GK napisao: \u201eU nas se, istina, u posljednjih desetak godina pojavilo dosta \u2014 mo\u017eda malo i previ\u0161e! \u2014 katoli\u010dkih listova i glasila, kojima bi jednako toliko trebalo odati priznanje. Pa ipak u ovoj desetogodi\u0161njici, a i ina\u010de, Glas Koncila zaslu\u017euje posebnu pa\u017enju: najprije zbog svoje novinske formacije (namijenjen je svim slojevima), zbog prihva\u0107anja ovoga glasila kao na\u0161ih hrvatskih katoli\u010dkih novina, pa zbog svoje odli\u010dne obavije\u0161tenosti i uno\u0161enja kr\u0161\u0107anskog duha u na\u0161 prostor i vrijeme\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em><strong><em>Nova sredstva komuniciranja nakon Koncila, po\u010dev\u0161i od sredi\u0161ta, od Crkve u Rimu, od Vatikana, do Crkava diljem svijeta<\/em><\/strong><\/em><\/strong><strong><em><strong><em><\/em><\/strong><\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Razli\u010dita su i <em>komplementarna podru\u010dja komuniciranja<\/em>&nbsp;u cijeloj Katoli\u010dkoj Crkvi, po\u010dev\u0161i od samog sredi\u0161ta Katoli\u010dke Crkve, Rima i Vatikana. Tu se sredstva komunikacije ubrzano razvijaju nakon Drugoga svjetskog rata, dakle, ve\u0107 vi\u0161e od jednog stolje\u0107a. Tako Sveta Stolica ima na raspolaganju vrlo razli\u010dite i sna\u017ene \u201einstrumente dru\u0161tvene komunikacije\u201c \u2013 knjige, novine, fotografiju, radio, televiziju, internet \u2013 koji su nicali jedan za drugim i u neku ruku, jedan do drugog, ali i neovisno. Drugi Vatikanski sabor odr\u017ean sredinom 20. st. bio je uistinu prijelomni doga\u0111aj i s obzirom na svijest o va\u017enosti svih novih sredstava komunikacije.&nbsp;Cjelokupna nutarnja i izvanjska orijentacija Katoli\u010dke Crkve kao da se stubokom promijenila. Nema sumnje da je Katoli\u010dka Crkva nakon Koncila svijetu predstavila svoje &#8216;novo lice&#8217;. Najuo\u010dljivija crta poslije-koncilske Crkve je promjena u svim aspektima njenog \u017eivota, nutarnjeg i vanjskog. Nikada papa nije davao intervjue kako to radi papa Franjo.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Zaklju\u010dak<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Tema ovog istra\u017eivanja je Crkva u Hrvata nakon Drugoga vatikanskog koncila, kako su se u njoj dogodile strukturne promjene koje su pokrenute u cijeloj Crkvi nakon Koncila. Vidjeli smo da je Drugi vatikanski sabor pokrenuo duboke promjene u liturgijskim propisima rimskog obreda: Odobrena su prevo\u0111enja liturgijskih tekstova na narodne jezike kako bi se omogu\u0107ilo ve\u0107e sudjelovanje svih vjernika u bogoslu\u017eju i kako bi sakramenti bili razumljiviji velikoj ve\u0107ini laika. Predvi\u0111ene su i revizije kanonskog prava, novi katekizam, nove molitve\/pjesme, novi liturgijski kalendar, novi postupci kanonizacije, novi obredi re\u0111enja i kr\u0161tenja, novi postupci egzorcizma, promijene s obzirom na oproste itd. Iako II vatikanski sabor nije <em>zahtijevao<\/em>&nbsp;nego je dopustio neke promjene (primjerice, narodni jezik u liturgiji, pri\u010dest na ruku), smatra se da im je dao sna\u017ene poticaje pa je u praksi do\u0161lo i do \u0161irokog prihva\u0107anja te promjene. Ima istine u tvrdnji tradicionalista da se promijenila cjelokupna orijentacija Crkve. Promjene doista ne revidiraju dogme, no ipak, u nekih ostavljaju dojam da se Crkva duboko promijenila. Prema mi\u0161ljenju konzervativnih tradicionalista po\u0161la je u pogre\u0161nom smjeru i sam Koncil bio je nepotreban, a prema nekima bio je pogre\u0161ka, pogre\u0161an korak u \u017eivotu Crkve. Da bismo dobili bolju sliku koliko se promjeno dogodilo koncilskim odlukama i naknadnim uputama provedbe, mi smo naveli smo samo neke, nabrojene od jednog kriti\u010dara, o\u010dito naklonjenog konzervativnim tradicionalistima.<\/p>\n\n\n\n<p>Nastojali smo pokazati koliko je Drugi vatikanski sabor, odr\u017ean u Vatikanu od 1962.-1965., bio vrlo va\u017ean doga\u0111aj za cijelu Katoli\u010dku Crkvu. Iako je od svr\u0161etka Koncila pro\u0161lo vi\u0161e od pola stolje\u0107a, premali je vremenski odmak da bi se o njemu i posljedicama njegovih odluka donosilo neke koliko-toliko sigurne ili kona\u010dne, dovoljno utemeljene zaklju\u010dke.&nbsp;Ipak, sa sigurno\u0161\u0107u se ve\u0107 mo\u017ee tvrditi da je to bio najva\u017eniji op\u0107i koncil koji je odr\u017ean u moderno doba, dakle, nakon Tridentskog sabora (1545.- 1563.) i nakon Prvoga vatikanskog sabora (1869. \u2013 1870.), a da su mogu\u0107e i neke bar djelomi\u010dne za sada\u0161nje vrijeme va\u017ene prosudbe. Znamo razloge njegova sazivanja, koji je poglaviti cilj imao pred o\u010dima papa Ivan XXIII. kad ga je odlu\u010dio sazvati, a donekle i koje je u\u010dinke proizveo u crkvenom \u017eivotu, ovdje konkretno, kako se sve to odrazilo u \u017eivotu Katoli\u010dke Crkve u Hrvata, a ti razlozi sazivanja kao i poglaviti ciljevi danas su doista aktualni.<em>&nbsp;<\/em>Stoga je i za Katoli\u010dku Crkvu prve polovine 21. stolje\u0107a od velike va\u017enosti kako se Koncil komunicira i smjernice koje je zacrtao \u2013 provode, formalno i stvarno, nutarnje.<em><\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Kao op\u0107enito u Crkvi, komunikacija unutar pastoralne teologije i prakse u Katoli\u010dkoj Crkvi u Hrvata, nakon Drugoga vatikanskog koncila do danas je do\u017eivjela velike promjene, sukladno op\u0107im politi\u010dkim, dru\u0161tvenim i tehnolo\u0161kim promjenama u svjetskim razmjerima. Drugi vatikanski koncil bio je prekretnica i u pogledu oblika komuniciranja. Naglasak je stavljen na otvorenost, dijalog i modernizaciju, u svrhu razumijevanja kr\u0161\u0107anske poruke sa strane vjernika i sa strane svijeta. Pod pojmom komunikacija ovdje razumijevamo sustavno oda\u0161iljanje i primanje kulturnih, pobli\u017ee socioreligijskih informacija ili poruka, komuniciranje na kakvo nailazimo u Bibliji Staroga i Novoga Zavjeta. U sociologijskom polju i takvo komuniciranje religijskih sadr\u017eaja va\u017ean je pojam jer je religija u svim civilizacijama sastavni dio kulturnog fenomena, a vjernici su istodobno \u010dlanovi civilnog dru\u0161tva i \u010dlanovi svojih vjerskih zajednica.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi vatikanski koncil htio je u prvom redu pokrenuti duboke promjene prvenstveno u nutarnjem \u017eivotu Crkve, u mentalitetu klerika i laika, u crkvenim strukturama, a zatim u odnosima sa svijetom: s Dr\u017eavom i s drugim kr\u0161\u0107anskim Crkvama. Sazivaju\u0107i Koncil, papa Ivan XXIII. to je podveo pod pojam \u2018posada\u0161njenje\u2019 poruke spasenja, crkvenog nauka, <em>otvaranje<\/em>&nbsp;svijetu prericanjem nauka jezikom koji ljudi razumiju. Otvaranje prozora i vrata vjetru Duha koji osvje\u017eava i obnavlja \u017eivot. Da se dobije \u2018Novo lice Crkve\u2019 koja je ljudima po\u017eeljna. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Literatura<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Akvinski, T. Summ. Theol. Th., I, q. 8, art. 1: Oportet quod Deus sit in omnibus rebus, et intime.<\/p>\n\n\n\n<p>Crkva u svijetu. (2012) Papa Ivan XXIII.: Govor pri otvorenju Koncila 11. listopada 1962. Vol. 47, No. 4.<\/p>\n\n\n\n<p>Dekret o sredstvima javnog saobra\u0107anja. Drugi vatikanski koncil. Dokumenti. (1972) Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, str. 41-50.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi vatikanski koncil. (1972) Dokumenti, 2. izmj. izdanje, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi vatikanski koncil. (1965) Gaudium et Spes. Dostupno na: https:\/\/www.vatican.va\/archive\/hist_councils\/ii_vatican_council\/documents\/vat-ii_const_19651207_gaudium-et-spes_en.html (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi vatikanski koncil. (1963) Inter Mirifica. Dostupno na: https:\/\/www.vatican.va\/archive\/hist_councils\/ii_vatican_council\/documents\/vat-ii_decree_19631204_inter-mirifica_en.html (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi vatikanski koncil. (2023) Usp. A. Scelzo, Dal Concilio al web. La comunicazione vaticana e la svolta della riforma, Vatican City, Libreria Editrice Vaticana.<\/p>\n\n\n\n<p>Franjo. (2013) Evangelii Gaudium. Dostupno na: https:\/\/www.vatican.va\/content\/francesco\/en\/apost_exhortations\/documents\/papa-francesco_esortazione-ap_20131124_evangelii-gaudium.html (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Franjo. (2018) Gaudete et Exsultate. Dostupno na: https:\/\/www.vatican.va\/content\/francesco\/en\/apost_exhortations\/documents\/papa-francesco_esortazione-ap_20180319_gaudete-et-exsultate.html (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Hal\u00edk, T. (2023) Popodne kr\u0161\u0107anstva., Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb.<\/p>\n\n\n\n<p>IKA. (n.d.) Umro je istaknuti hrvatski teolog, isusovac o. Ivan Fu\u010dek. Dostupno na: https:\/\/ika.hkm.hr\/novosti\/umro-je-istaknuti-hrvatski-teolog-isusovac-o-ivan-fucek\/ (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Ivan XXIII. (1962) Gaudet Mater Ecclesia &#8211; Raduje se majka Crkva, Crkva u svijetu, Vol. 47, No. 4, 2012.<\/p>\n\n\n\n<p>Jedan, H. (1980) Crkveni sabori, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, str. 176.<\/p>\n\n\n\n<p>Konstitucija Sacrosanctum Concilium o svetoj liturgiji, svrha Sabora, br. 1. (1972) Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, 2. izmj. izdanje, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, str. 8.<\/p>\n\n\n\n<p>Leo XIII. (1891) Rerum Novarum. Dostupno na: https:\/\/www.vatican.va\/content\/leo-xiii\/en\/encyclicals\/documents\/hf_l-xiii_enc_15051891_rerum-novarum.html (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Pius XI. (1937) Divini Redemptoris. Dostupno na: https:\/\/www.vatican.va\/content\/pius-xi\/en\/encyclicals\/documents\/hf_p-xi_enc_19370319_divini-redemptoris.html (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Pius XII. (1939) Summi Pontificatus. Dostupno na: https:\/\/www.vatican.va\/content\/pius-xii\/en\/encyclicals\/documents\/hf_p-xii_enc_20101939_summi-pontificatus.html (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Pius IX. (1864) Syllabus of Errors. Dostupno na: https:\/\/www.papalencyclicals.net\/pius09\/p9syll.htm (Pristupljeno: 12.11.2024).<\/p>\n\n\n\n<p>Rusconi, S. (2021) Storia del cristianesimo e delle Chiese. Hrvatski prijevod: Povijest kr\u0161\u0107anstva i kr\u0161\u0107anskih Crkava, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, str. 7.<\/p>\n\n\n\n<p>Scelzo, A. (2023) Dal Concilio al web. La comunicazione vaticana e la svolta della riforma. Vatican City, Libreria Editrice Vaticana.<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160imund\u017ea, D. (1972) Uz desetu obljetnicu \u201cGlasa koncila\u201d, Crkva u svijetu, str. 373-375.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ivan Balabani\u0107 Institut za migracije i narodnosti &nbsp;ivan.balabanic@imin.hr&nbsp; Sa\u017eetak \u0160ezdeset godina nakon zavr\u0161etka Drugoga vatikanskog koncila Katoli\u010dka Crkva se i dalje suo\u010dava s izazovima i prilagodbama u odnosu prema svijetu. Ovaj koncil (1962.-1965.) bio je povijesna prekretnica, donose\u0107i promjene unutar same Crkve i u njezinu pristupu svijetu, uklju\u010duju\u0107i globalne procese sekularizacije i modernizacije. Promjene su [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1424,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[947],"tags":[964,962,632,966,965,963],"class_list":["post-1423","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-26","tag-dijalog","tag-drugi-vatikanski-koncil","tag-ivan-balabanic","tag-komunikacija","tag-liturgijske-reforme","tag-sekularizacija","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"<!-- This site is optimized with the Yoast SEO plugin v27.5 - https:\/\/yoast.com\/product\/yoast-seo-wordpress\/ -->\n<title>Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Ivan Balabani\u0107 Institut za migracije i narodnosti &nbsp;ivan.balabanic@imin.hr&nbsp; Sa\u017eetak \u0160ezdeset godina nakon zavr\u0161etka Drugoga vatikanskog koncila Katoli\u010dka Crkva se i dalje suo\u010dava s izazovima i prilagodbama u odnosu prema svijetu. Ovaj koncil (1962.-1965.) bio je povijesna prekretnica, donose\u0107i promjene unutar same Crkve i u njezinu pristupu svijetu, uklju\u010duju\u0107i globalne procese sekularizacije i modernizacije. Promjene su [&hellip;]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2025-08-27T14:28:00+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-08-27T14:31:20+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-3.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"595\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"742\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"admin\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"admin\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"33 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"admin\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\"},\"headline\":\"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas\",\"datePublished\":\"2025-08-27T14:28:00+00:00\",\"dateModified\":\"2025-08-27T14:31:20+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/\"},\"wordCount\":8535,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-3.png\",\"keywords\":[\"dijalog\",\"Drugi vatikanski koncil\",\"Ivan Balabani\u0107\",\"komunikacija\",\"liturgijske reforme\",\"sekularizacija\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 26\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/\",\"name\":\"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-3.png\",\"datePublished\":\"2025-08-27T14:28:00+00:00\",\"dateModified\":\"2025-08-27T14:31:20+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-3.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-3.png\",\"width\":595,\"height\":742},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\",\"name\":\"admin\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"admin\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\"],\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/mirsaddubravic\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"Ivan Balabani\u0107 Institut za migracije i narodnosti &nbsp;ivan.balabanic@imin.hr&nbsp; Sa\u017eetak \u0160ezdeset godina nakon zavr\u0161etka Drugoga vatikanskog koncila Katoli\u010dka Crkva se i dalje suo\u010dava s izazovima i prilagodbama u odnosu prema svijetu. Ovaj koncil (1962.-1965.) bio je povijesna prekretnica, donose\u0107i promjene unutar same Crkve i u njezinu pristupu svijetu, uklju\u010duju\u0107i globalne procese sekularizacije i modernizacije. Promjene su [&hellip;]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2025-08-27T14:28:00+00:00","article_modified_time":"2025-08-27T14:31:20+00:00","og_image":[{"width":595,"height":742,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-3.png","type":"image\/png"}],"author":"admin","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"admin","Est. reading time":"33 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/"},"author":{"name":"admin","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3"},"headline":"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas","datePublished":"2025-08-27T14:28:00+00:00","dateModified":"2025-08-27T14:31:20+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/"},"wordCount":8535,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-3.png","keywords":["dijalog","Drugi vatikanski koncil","Ivan Balabani\u0107","komunikacija","liturgijske reforme","sekularizacija"],"articleSection":["In Medias Res broj 26"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/","name":"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-3.png","datePublished":"2025-08-27T14:28:00+00:00","dateModified":"2025-08-27T14:31:20+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-3.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-3.png","width":595,"height":742},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/crkva-u-hrvata-u-komunikacijskim-promjenama-od-svrsetka-drugog-vatikanskog-koncila-do-danas\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Crkva u Hrvata u komunikacijskim promjenama od svr\u0161etka Drugog vatikanskog koncila do danas"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3","name":"admin","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","caption":"admin"},"sameAs":["https:\/\/centar-fm.org"],"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/mirsaddubravic\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1423","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1423"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1423\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1428,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1423\/revisions\/1428"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1424"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1423"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1423"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1423"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}