{"id":1458,"date":"2025-08-27T15:49:47","date_gmt":"2025-08-27T15:49:47","guid":{"rendered":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?p=1458"},"modified":"2025-08-27T15:49:57","modified_gmt":"2025-08-27T15:49:57","slug":"umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/","title":{"rendered":"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija"},"content":{"rendered":"\n<p><strong><u>Goran Sunajko<\/u><\/strong><strong><u><\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><a href=\"mailto:gsunajko@ffzg.hr\"><u>gsunajko@ffzg.hr<\/u><\/a>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eMala, uska vrata, otvaraju cijeli svijet\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Gaston Bachelard, <em>La Po\u00e9tique de l\u02bcEspace<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Uvod: fragmentizam<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Otvaranje <em>Ane Karenjine<\/em>&nbsp;aforizmom: \u201esve sretne obitelji sli\u010de jedna drugoj; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj na\u010din\u201c prikazuje svu silinu ove knji\u017eevne forme. U povijesti knji\u017eevnoga i filozofskog izraza kratka je forma bila tek neznatno zastupljena u odnosu na dominantna djela u kojima je istaknuti dio podre\u0111en monumentalnoj cjelini. Ontolo\u0161ka i semanti\u010dka podre\u0111enost dijela cjelini nekoga proznoga djela slijedi iz ideje hijerarhiziranoga na\u010dina pisanja. Njeguje se poredak va\u017enosti dijelova u izvo\u0111enja pri\u010de, a dio mo\u017ee biti tek primjer koji \u010ditatelja nakratko odvla\u010di od pri\u010de kako bi ga jo\u0161 sna\u017enije njoj vratio. Kratka forma, me\u0111utim, \u010desto temeljena na fragmentu zami\u0161ljena je druk\u010dije. Semantika fragmenta mo\u017ee, ali ne mora proizlaziti iz smisla cjeline djela kojega je dio. Otuda fragment, diskontinuirano\u0161\u0107u i rupturom teksta, nosi izvanhijerarhijski potencijal, omogu\u0107uju\u0107i neovisnost dijela o cjelini, donose\u0107i time formu u kojoj su svi dijelovi, prema na\u010delu horizontalnosti, jednako va\u017eni. Interpretativnost se teksta tako ne mora odnositi samo na cjelinu, ve\u0107 svoj potencijal mo\u017ee graditi samo na pojedinom segmentu koji fundira kao zaseban izvor.<\/p>\n\n\n\n<div data-wp-interactive=\"core\/file\" class=\"wp-block-file\"><object data-wp-bind--hidden=\"!state.hasPdfPreview\" hidden class=\"wp-block-file__embed\" data=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/Goran-S.pdf\" type=\"application\/pdf\" style=\"width:100%;height:600px\" aria-label=\"Embed of Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija.\"><\/object><a id=\"wp-block-file--media-5e2c58da-7163-4517-b3aa-3713eb76a1eb\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/Goran-S.pdf\">Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija<\/a><a href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/Goran-S.pdf\" class=\"wp-block-file__button wp-element-button\" download aria-describedby=\"wp-block-file--media-5e2c58da-7163-4517-b3aa-3713eb76a1eb\">Preuzmi<\/a><\/div>\n\n\n\n<p>U \u010duvenom tekstu <em>Ovo nije lula<\/em>, Foucault \u0107e demonstrirati razliku izme\u0111u vertikalne (hijerarhijske) i horizontalne semantike umjetni\u010dkog djela obrazla\u017eu\u0107i razliku dvaju pojmova sli\u010dnosti: <em>ressemblance<\/em>&nbsp;i <em>similitude<\/em>. Tradicionalna vertikalnost polazi od sli\u010dnosti (<em>ressemblance<\/em>) koja podrazumijeva nalikovanje dijela cjelini. U njemu nema slobode fragmenta u odnosu na cjelinu iz koje proizlazi, ve\u0107, zapisat \u0107e francuski filozof, postoji suverenost cjeline nad svojim dijelovima. Druk\u010dije je s pojmom sli\u010dnosti kao simulakruma (<em>similitude<\/em>). Ovdje nema nadre\u0111enosti ili suverenosti cjeline nad svojim dijelovima. Hijerarhijska vertikalnost supstituirana je semanti\u010dkom horizontalno\u0161\u0107u prema kojoj je svaki dio semanti\u010dki jednako va\u017ean. Konzekventno naslikana lula i ona stvarna koja joj slu\u017ei kao predlo\u017eak, na \u010duvenoj Magritteovoj slici, ne stoje u odnosu sli\u010dnosti (<em>ressemblance<\/em>) kako bi oko moglo zaklju\u010diti, ve\u0107 u odnosu similarnosti (<em>similitude<\/em>). One supostoje kao horizontalno jednako vrijedne i istinite lule.&nbsp;Stoga \u0107e Grant re\u0107i da se \u201eaforizam po svojoj prirodi opire logi\u010dnom slijedu i hijerarhiji i kroz koji mo\u017eemo slijediti vi\u0161e ruta. Nadalje, kao \u017eanr koji se mo\u017ee na\u0107i posvuda, aforizam nam tako\u0111er omogu\u0107uje putovanje na mnoge iznena\u0111uju\u0107e na\u010dine kroz i izme\u0111u mno\u0161tva pisaca i tema, disciplina i \u017eanrova, razdoblja i mjesta.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Fragmentizam se tako u filozofskoj tradiciji mo\u017ee pratiti od razlike izme\u0111u pretsokrati\u010dkih gnoma i dijalo\u0161kog karaktera Platonova filozofiranja, izme\u0111u isklju\u010duju\u0107eg fragmenta i uklju\u010duju\u0107eg dijaloga. Istra\u017euju\u0107i povijest fragmentizma, Andrew Hui poja\u0161njava kako je Heraklitov <em>logos<\/em>&nbsp;suprotstavljen Platonu na najmanje dva temeljna na\u010dina: \u201eprvo, njegova doktrina fluksa je u suprotnosti s teorijom forme;&nbsp;i drugo, dojam koji se stje\u010de (potvr\u0111en po tradiciji) je da je njegovo razmi\u0161ljanje usamljeno, monolo\u0161ko, mizantropsko, dok je Platon uvijek dru\u0161tven, dijalo\u0161ki, pozivaju\u0107i (\u2026). U njihovu neuspjehu da postavljaju pitanja i odgovaraju na njih ili \u010dak izgra\u0111uju zajednicu u\u010denja, Heraklitove mra\u010dne izreke suprotne su samoj ideji Sokratova ispitivanja.&nbsp;\u010cini se da heraklitovci nisu ba\u0161 dobri sugovornici, njihovi <em>gn\u014dmai<\/em>&nbsp;su jednosmjerne ulice koje ne vode nigdje.\u201c&nbsp;Otada se filozofski fragmentizam mo\u017ee pratiti od Plutarhovih, Senekinih i Augustinovih djela, preko Erazmovih, Baconovih i Schopenhauerovih do najizra\u017eanijih Wittgensteineovih i Nietzscheovih aforizama&nbsp;koji pro\u017eimaju \u010ditavu mu filozofiju. U <em>Sumraku idola<\/em>&nbsp;tako zapisuje: \u201eMoja je ambicija u deset re\u010denica re\u0107i ono \u0161to svi drugi ka\u017eu u knjizi \u2013 ono \u0161to svi drugi <em>ne ka\u017eu<\/em>&nbsp;u knjizi.\u201d<\/p>\n\n\n\n<p>U knji\u017eevnosti se mo\u017ee pratiti od Biblije, preko renesansnih izvora, do francuske (Montaigne, Pascal, La Bruy\u00e8re, La Rochefoucauld), realisti\u010dke ruske (Tolstoj) i modernisti\u010dke talijanske knji\u017eevne tradicije (Sbarbaro, Rebora, A. Soffici i dr.) koja, odbacuju\u0107i roman i dramu, pod utjecajem Croceove estetike nagla\u0161ava samostalnost fragmenta, lirski intuicionizam i razlomljenost sintakse. Dok \u0107e Mark Bell u studiji o frankofonom romanu 20. stolje\u0107a, me\u0111u ostalima, ispitivati kako se aforizmi u romanima Prousta, Colette i Gidea nose na ukupnom diskursu romana i njegovoj \u010ditateljskoj recepciji, Nancy i Lacoue-Labarthe \u0107e u kapitalnoj studiji o fragmentizmu inzistirati na razdoblju njema\u010dkoga romantizma kao odlu\u010dnom fragmentalisti\u010dkom razdoblju, nalaze\u0107i tako va\u017enost kratke forme i fragmenta, prije svega u Friedricha Schlegela, Goethea i Novalisa, ali i drugih pisaca okupljenih oko \u010dasopisa <em>Anthenaum<\/em>.&nbsp;Francuski dvojac nagla\u0161ava va\u017enost ranoromanti\u010darskih previranja na novoosnovanom Sveu\u010dili\u0161tu u Jeni zaklju\u010duju\u0107i: \u201eda fragment ne isklju\u010duje sustavno izlaganje. To ne zna\u010di da je takvo izlaganje puki vi\u0161ak ili ostatak akademskih navika. Suprisutnost fragmentarnog i sustavnog ima dvostruki i odlu\u010duju\u0107i zna\u010daj: on implicira da su i jedno i drugo utemeljeni u Jeni unutar istog horizonta, te da je taj horizont sam horizont sustava \u010diju je nu\u017enost ba\u0161tinio i o\u017eivljavao romantizam.\u201c&nbsp;Podr\u017eava ih i Grant, napominju\u0107i kako se \u201enatjecanje izme\u0111u aforizma i fragmenta, kao alternativnih naziva za diskontinuirano pisanje op\u0107enito, najprije pojavilo u razdoblju romantizma.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Osloba\u0111anje fragmenta kasnije je postalo jedno od najva\u017enijih oru\u017eja postmoderne koja je, kako u jezi\u010dkom, tako i u umjetni\u010dkom aspektu, nastojala ustati protiv semanti\u010dke hijerarhije sustava nad svojim dijelovima. Osloba\u0111anje pojedina\u010dnoga, \u201epolitika malih pomaka\u201c, minimalizam, post-fakticitet i post-istina tako su donijeli novi put u filozofskom, umjetni\u010dkom i politi\u010dkom smislu, a knji\u017eevnici i pjesnici sve se vi\u0161e orijentiraju kratkoj formi koja, izbjegavaju\u0107i \u201eveliku pri\u010du\u201c, nastoji izravnije i bez \u201enametanja\u201c velikih istina doprijeti do publike. Lyotard je tako pokazao kako nastupa kraj metanaracije koja je nastojala obuhvatiti cjelinu. Narativna funkcija gubi svoje \u010dimbenike, velikog junaka, velike opasnosti, velike zaplete i veliki cilj. Narativnost se raspr\u0161uje u obla\u010di\u0107e narativnih jezi\u010dnih elemenata, ali tako\u0111er i onih denotativnih, preskriptivnih i deskriptivnih.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Grant \u0107e zaklju\u010diti da aforizam mo\u017ee obavljati ovu funkciju u svijetu pod pretpostavkom da, ako je iskustvo koje je pri\u010da neko\u0107 oblikovala u ne\u0161to korisno pro\u0161lo, to mo\u017ee samo zato \u0161to se, s malim pomakom perspektive, \u010dini da je \u017eanr prijenosnik same te informacije koja zasjenjuje pri\u010du \u010dine\u0107i je nestalom. Drugim rije\u010dima, njegova odanost iskustvu ili informacijama ne \u010dini aforizam toliko va\u017enim danas, ve\u0107 \u010dinjenica da se nalazi na njihovu vrhu.&nbsp;Ljudi koji rijetko \u010ditaju duge knjige pa \u010dak i kratke pri\u010de, napominje Morson, \u201ejo\u0161 uvijek cijene najve\u0107e primjere najkra\u0107ih knji\u017eevnih \u017eanrova. Odavno sam fasciniran ovim kratkim \u017eanrovima. \u010cini se da le\u017ee upravo ondje gdje mi je srce negdje izme\u0111u knji\u017eevnosti i filozofije.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Upravo se ondje smjestilo spisateljsko pero na\u0161ega protagonista Predraga Fincija koji, \u0161to je sasvim rijetka vrsta toga izraza, kratkom formom \u0161e\u0107e izme\u0111u filozofskog i knji\u017eevnog svijeta, kako uostalom i prili\u010di dugoj francuskoj kulturnoj tradiciji gdje u njezinu suvremenom razdoblju gotovo da i nema va\u017enog filozofa koji ujedno nije i knji\u017eevnik ili pisac.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Fincijev fragmentizam <\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Od njegovih kapitalnih studija, poput esteti\u010dkih ogleda <em>\u010citatelj Hegelove estetike<\/em>&nbsp;i <em>\u0160to se svi\u0111a svima: komentari uz Kantovo shva\u0107anje umjetnosti<\/em>, odnosno leksikografske sistematike <em>Estetska terminologija<\/em>&nbsp;u kojima Predrag Finci slijedi stroge zakonitosti izvo\u0111enja strukovna sadr\u017eaja, valja razlikovati slobodniju, kratku formu kojom se mo\u017ee re\u0107i ono \u0161to grandiozna sistematika ne mo\u017ee. Va\u017eno je istaknuti da se u toj razlici ne radi o <em>\u0161to<\/em>, nego o <em>kako<\/em>&nbsp;je napisano, a <em>modus<\/em>&nbsp;\u010dini razliku izme\u0111u strogog znanstvenika koji pi\u0161e to\u010dno i opu\u0161tenog umjetnika koji pi\u0161e lijepo. Pisati to\u010dno mo\u017ee se nau\u010diti, no pisati lijepo dar je koji se ne stje\u010de iskustvom. Predrag Finci ne pi\u0161e samo to\u010dno, nego i lijepo, a to \u010dini razliku koja se najizravnije osje\u0107a u kratkoj pri\u010di jer u njoj nema prostora za skrivanje me\u0111u recima \u2013 sve je vidljivo, ogoljeno do same biti knji\u017eevnog izraza. U tom se \u017eanru sarajevski pisac s dugogodi\u0161njom londonskom adresom ogleda ve\u0107 dugo. <em>Sve dok<\/em>, <em>Filozofske pri\u010de<\/em>&nbsp;i <em>Elektroni\u010dka \u0161pilja<\/em>&nbsp;samo su noviji primjeri filozofskog promi\u0161ljanja izra\u017eena kratkom knji\u017eevnom formom. Isje\u010dci \u2013 \u201eNikome nije manje od \u0161ezdeset, a ima ih kojima je blizu sto\u201c; \u201eHomer nije bio Autor. Taj je pojam novijeg datuma pa Homera samo uvjetno mo\u017eemo tako opisati\u201c; \u201eSvuda oko nas ima mi\u0161eva i ma\u010daka. Mala stvorenja, prema kojima se odnosimo na razne na\u010dine. Mi\u0161eve ljudi ne vole, ma\u010dke vole.\u201c&nbsp;\u2013 spojeni su jedinstvenim \u017eanrom kratke forme koja je katkad samo pri\u010da, a katkad aforizam smi\u0161ljen da bi izrekao kakav provokativan uvid. Ovdje \u0107emo temeljem njegova kratke pri\u010de <em>Zapisi veselog filozofa<\/em>&nbsp;demonstrirati autorovu snagu fragmentarnog i aforisti\u010dkoga stila.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Zapisi veselog filozofa<\/strong><strong>&nbsp;<\/strong><strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Pri\u010da je ovo \u201elokalnog filozofa\u201c, biv\u0161eg profesora estetike sarajevskoga Filozofskog fakulteta o slavnim filozofima i njihovim zgodama popra\u0107ena slikovnim izrazom likovne umjetnice i profesorice sarajevske Akademije likovnih umjetnosti. Dok Predrag Finci pri\u010da rije\u010dima, Amela Had\u017eimejli\u0107 to \u010dini slikama, \u010dime se doga\u0111a sinteza rije\u010di i slike u jedinstvenu pri\u010du. Mnoge \u0107e u\u017eivaoce knji\u017eevnosti od epova, romana i drama vi\u0161e veseliti kratka pri\u010da jer ondje se umjetnik te\u017ee mo\u017ee skriti me\u0111u retke grandioznih struktura, a u\u017eivaoca mora, umjesto sporo, razvu\u010deno i tromo, odu\u0161eviti iznenada, izravno i dovitljivo, onako kako to autor aforizama \u010dini. Knjiga je prema intenciji samog autora \u201ealternativna pripovijest\u201c temeljena na imaginaciji, ironiji i autoironiji jer \u201efilozofi odgovaraju na pitanja o kojima ih nitko ne pita.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Radnja pri\u010de zapo\u010dinje u Sarajevu iz kojeg lokalni filozof, veseljak po naravi i pri\u010di, putuje svijetom nalaze\u0107i zgode vode\u0107ih svjetskih filozofa, ogoljuju\u0107i ih do (ne)prepoznatljivosti koja u isti mah fascinira i zabrinjava. U sarajevski sumrak u restoranu s onu stranu Miljacke, lokalni filozof izme\u0111u loze i kave te predjela i bijelog vina u mislima pi\u0161e ovu knjigu pa heraklitovski i bergsonovski misli kako sve te\u010de pa tako i sama knjiga kao struja svijesti koja ipak zavr\u0161ava u cjelini. \u201eSjedi, dakle jest\u201c. Napisao je on jednu sli\u010dnu knjigu ranije i napominje da su \u201eo njoj govorili s uva\u017eavanjem oni koji su je vidjeli, s jo\u0161 ve\u0107im oni koji nisu\u00ab jer zna on dobro da \u00bb\u0161to o knjizi manje ljudi znaju, vi\u0161e je cijene.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>***<\/p>\n\n\n\n<p>Knjiga je to koja na sarkasti\u010dan na\u010din ozbiljno progovara o biti nastojanja gotovo svih va\u017enih svjetskih filozofa. Forma je knji\u017eevna, a sadr\u017eaj filozofski. Jer je pisana aforisti\u010dki nemogu\u0107e ju je podijeliti tipi\u010dnim podjelama prema kronolo\u0161kim, tematskim ili nekim drugim logi\u010dkim rje\u0161enjima ili joj pri\u0107i utabanim stazama, no tek kad se \u010ditava pro\u010dita odaje jedinstvo neke cjeline koja se samo intuitivno, ali uz pretpostavku elementarnoga filozofijskoga znanja mo\u017ee spoznati. Autor dijakronijski nalazi sebi imanentnu logiku koja i \u010ditatelju ubrzo postaje logi\u010dnom jer se ona ipak razvija od antike do danas, a za ovu \u0107emo priliku izdvojiti samo nekoliko grupa filozofa razvrstanih prema tradicijama i \u0161kolama, kako bismo mogli slijediti navedeni dijakronijski smisao knjige, ali \u0107emo i neke koje nose dodatnu zanimljivost ostaviti izvan podjela.<\/p>\n\n\n\n<p>Autor tako zapo\u010dinje od izvora, s anti\u010dkim filozofima Talesom, Anaksimandrom, Anaksimenom, Pitagorom i drugima me\u0111u koje se uvukao aforizam <em>Mobitel<\/em>&nbsp;kao nov oblik komunikacije koji filozofa pribli\u017eava ljudima od kojih bi se zapravo trebao udaljavati kako bi mogao misliti. O njemu pi\u0161e: \u201eLjudi lokalnom filozofu sve dalji, ideje sve bli\u017ee. Bolje da nastavi s pravljenjem svojih bilje\u0161ki, to je njegov na\u010din komuniciranja, razgovora s odsutnim, nai\u0107i \u0107e na ove zapise jednom netko, tome znanom ili jo\u0161 nepoznatom sugovorniku je tekst i namijenjen, zato Lokalni njemu sve najprije ho\u0107e i treba re\u0107i, poslije \u0107e s drugima razgovarati\u201c&nbsp;Autor nadalje u fragmentu <em>Sofizmi<\/em>&nbsp;detektira i raskrinkava suvremenike koji su daleko od sofista pa pi\u0161e: \u201eZbunjuju\u0107e zagonetke kojima se dokazuju apsurdne tvrdnje. Nekada su njima sofisti, znalci, profesionalni filozofi zbunjivali svoju publiku, ukazivali im tako na problemati\u010dni karakter istine, a u novoj verziji ih koriste razne vi\u0161e-manje domi\u0161ljate, lukave lopu\u017ee i moralne hulje. Njihovi paradoksi danas glase ovako: Mrzim sve koji mrze; Uni\u0161titi sve koji su za uni\u0161tenje; Po\u0161teno je krasti od lopova; Nisam ubojica ako ubijem ubojicu. I sve u tom stilu.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p><em>Gozba<\/em>&nbsp;donosi o\u010dekivane zanimljivosti, poput one kako je Platon jedini koji na njoj nije bio prisutan. Gozba je doga\u0111aj na kojem su se iznosila velika filozofska pitanja, a lokalni filozof isti\u010de kako mnogi danas u imitaciji iste pomisle nakon nekoliko \u010da\u0161a sli\u010dno, zaboravljaju\u0107i da su Grci vino mije\u0161ali s vodom kako bi ostali trezveni, odnosno razboriti. Autor se rado prisje\u0107a u knjizi \u010desto navo\u0111enog hercegova\u010dkog prijatelja S. pa i ovdje pi\u0161e: \u201eTaj je unosio u kavanu filozofiju, a poslije bi njega iznosili iz kavane.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Lokalni nadalje pi\u0161e i o Platonu i o Aristotelu, osobito o onome poznatome stavu kako Aristotel od svojeg u\u010ditelja nije ni\u0161ta shvatio. Unato\u010d tome izgradio je misaonu pala\u010du koju nitko nije mogao zaobi\u0107i, a \u010dije se je duhovno carstvo bilo ve\u0107e od zemaljskoga carstva njegova najpoznatijeg u\u010denika \u201eposlije \u010dije se smrti filozof morao dati u bijeg, nisu njegovi vi\u0161e bili na vlasti\u201c.&nbsp;Osobito je i na sjajan na\u010din pogo\u0111ena kritika onih koji su se pozivali na Aristotelovu misao o srednjosti, odnosno umjerenosti jer autor pi\u0161e kako su jedni to shvatili kao zalog za pravljenje kompromisa, drugi kao oportunizam, a tre\u0107i kao mudrost mediokriteta. Zato se Lokalni okre\u0107e suprotno, prema naru\u0161avanju mjere i po\u017eeljnosti pretjerivanja jer kako sam pi\u0161e: \u201epa \u0161to ako pretjeram (&#8230;), poslije danima ne\u0107u u kavanu, ni izlaziti mnogo, po cijeli dan mogu \u010ditati Metafiziku. Nije morao brinuti ho\u0107e li u tome prekora\u010diti mjeru, jer se u stvarima uma to rijetko desi. A kad se desi, onda drugi o tom siromahu brinu. Barem u zemlji u kojoj Lokalni sada \u017eivi.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Vezano za navedeno pretjerivanje u nekim opisima Descartesove filozofije izdvajamo autorovu opasku vezanu uz aristotelijanski nauk o umjerenosti. Tako Lokalni, i sam francuski \u0111ak, izjavljuje \u201e<em>Descartes c\u02bcest la France<\/em>\u00ab jer Francuzi su u svemu bili umjereni, racionalni, odmjereni i razboriti. Pili su malo vina, uz jelo. Zato su smislili konjak, da bi se na kraju oni kojima je do toga mogli po\u0161teno napiti.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Kinika Diogena, koji je gore pre\u0161u\u0107enome Aleksandru Makedonskome rekao da mu se skloni sa sunca, Lokalni, mo\u017eda ba\u0161 na tragu spomenutih vina i konjaka, rado povezuje s buretom, ali iz drugih razloga. Naime, kako ka\u017ee, danas se to naziva garsonijerom, a ponekad i jednosobnim stanom: \u201eNeke stanovnike tih nastambi i dalje smatraju filozofima i pjesnicima, iz raznih razloga, naj\u010de\u0161\u0107e zato \u0161to mnogo pri\u010daju, a ne mogu platiti kiriju.\u201c&nbsp;Blizu kinicima su stoici, pa u istoimenom fragmentu autor iznosi jednostavnost njihova pristupa svijetu, to\u010dnije sudbini s kojom se treba pomiriti pa mnogi danas slijede njihov nauk \u017eive\u0107i tiho, povu\u010deno, ne pitaju\u0107i mnogo, \u0161to \u201enaro\u010dito raduje svakoga u &#8216;vladaju\u0107im strukturama&#8217; za koje pu\u010danstvo uporno glasa, &#8216;na\u0161i su&#8217;, &#8216;ne talasaj&#8217;, &#8216;bit \u0107e dobro samo se strpi&#8217;, &#8216;trpi&#8217;, i to \u0107e pro\u0107i&#8230; I tako, pro\u0111e \u017eivot.\u201c&nbsp;U fragmentu <em>Skepticitzam<\/em>&nbsp;Lokalni dobro primje\u0107uje kako njihova skepsa, koja je izvorno polazila od toga da svaka tvrdnja mo\u017ee biti i suprotna pa se treba suzdr\u017eavati od suda (epohe), danas politi\u010darima slu\u017ei upravo za sve ono suprotno. Ne vjeruju protivnicima, neistomi\u0161ljenicima, ali ni istomi\u0161ljenicima, ni sami sebi ne vjeruju jer svaki \u010das tvrde suprotno od onoga \u0161to su tvrdili ranije. Pogre\u0161no ih ljudi shva\u0107aju jer oni su oduvijek mislili ono \u0161to sada ka\u017eu. I najva\u017enije, oni se nikada ne suzdr\u017eavaju od suda, ne dr\u017ee ni do znanja ni do istine (epohe) \u201epa i nisu pravi skeptici.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>***<\/p>\n\n\n\n<p>Prelaze\u0107i preko brojnih zanimljivih aforizama ostavljaju\u0107i za sobom empirizam i prosvjetiteljstvo, ostajemo u ovome aforisti\u010dkome putu na klasi\u010dnom njema\u010dkom idealizmu, zaustavljaju\u0107i se najprije na Kantu kojem se Lokalni u svojem akademskom radu rado usmjeravao. U fragmentu <em>Kantovo uzvi\u0161eno<\/em>&nbsp;pisac tako zapo\u010dinje Kantovim radnim navikama, ali i time kako ovaj nikada nije imao iskustvo o onome o \u010demu je govorio, kako i prili\u010di jednome transcendentalnome (prediskustvenome) filozofu. Znamo, dakako, svi koji smo Kanta \u010ditali kako, suprotno empiristima, u umu ne mo\u017ee biti ni\u010dega \u0161to je prethodno bilo u iskustvu. U protivnom ne mogu se formulirati nikakva pa ni moralna na\u010dela. Zato Lokalni pi\u0161e: \u201eNije nigdje iz svog mjesta micao, ali je o dalekim krajevima iz knjiga znao mnogo, \u010dak druge savjetovao kuda im je najbolje putovati i \u0161to trebaju tamo vidjeti.\u201c. Upravo ovdje pisac pokazuje Kantovu usmjerenost pojmu uzvi\u0161enoga u estetici. Oceanom nije plovio, ali ga je navodio za primjer uzvi\u0161enoga jer smisao je taj da esteti\u010dar uzvi\u0161eno promatra s distance, za razliku o ribara ili moreplovca kojima more nije promatrala\u010dki u\u017eitak, nego svakodnevno pre\u017eivljavanje.<\/p>\n\n\n\n<p>Druk\u010dije je s pojmom lijepoga pa u fragmentu <em>Ljepota<\/em>&nbsp;esteti\u010dar navodi kako se govori o idealno, umjetni\u010dki i prirodno lijepome. Radije on koristi lijepo, nego ljepotu jer filozofski su pojmovi mu\u0161koga roda, dok ljepota nije. Radi to iz suvremene politi\u010dko-korektne opreznosti. Ljepota je, poja\u0161njava, izlo\u017eena stalnim manipulacijama i projekciji agresivne (feministkinje bi rekle: mu\u0161ke) \u017eelje u kojoj zna\u010dajnu, ako ne i dominantnu ulogu imaju seksualne aluzije i asocijacije. Upitan \u0161to o svemu tome misli lokalni filozof spremno odgovori da je to vrlo kompleksno, vi\u0161e dru\u0161tveno nego filozofsko pitanje, on osobno radije koristi termin lijepo, nego ljepota, \u201ea za samu ljepotu je \u010desto u \u017eivotu bio zainteresiran, osobno, ne mo\u017ee u tom pogledu biti objektivan, &#8216;nego pitajte moju kolegicu na drugom katu, ona predaje na rodovskim studijima, to joj je u nastavnom planu i programu, ona bi ne\u0161to o tome morala znati.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>\u010citatelj Hegelove estetike, na\u0161 lokalni filozof koji \u017eivi u zemlji u kojoj o Hegelovoj filozofiji nemaju visoko mi\u0161ljenje, o Hegelu pi\u0161e u razli\u010ditim aforizmima od kojih \u0107e o tome najizravnije re\u0107i u fragmentu <em>Klub<\/em>. \u201eUva\u017eeni profesor F., koji nikada nije cijenio, nipo\u0161to volio Hegelovu filozofiju, dapa\u010de, sve najgore o njoj mislio, odbi poziv Lokalnog, ne\u0107e, veli, s njim u klub Univerzitetskih nastavnika: &#8216;Tamo sjede sve sami hegelijanci&#8217;.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Zato u fragmentu <em>Apsolutno<\/em>&nbsp;Lokalni pri\u010da o odnosu Schellinga i Hegela koji se mora donijeti gotovo u cijelosti. Na poziv Fakulteta da napadne stajali\u0161ta starog prijatelja, a imao je i razloga jer je ovaj u <em>Fenomenologiji duha<\/em>&nbsp;opisao njegovu filozofiju kao idealisti\u010dki pucanj iz pi\u0161tolja i no\u0107 u kojoj su sve krave crne, Schelling sve obrnu, \u010ditav misaoni sustav u kojem filozofiju smjesti na najni\u017ei, a umjetnost na najvi\u0161i rang svojeg transcendentalnog idealizma. \u201eSchelling je u svojoj filozofiji identiteta pokazao da je objektivno i subjektivno sjedinjeno u samom znanju, jer je identitet predo\u010denoga i onoga \u0161to predo\u010duje samo u samosvijesti, \u0161to je to\u010dka u kojoj su subjekt i objekt iskonski jedno. Filozof identiteta, dakle, ipak ostade vjeran ideji apsoluta u kojem se sve objedinjuje, i subjektivno, i objektivno, o tome ne\u0107e biti spora. Tako su svi bili zadovoljni, i napada\u010d i napadnuti, a ni univerzitetski savjet nije imao nikakvih primjedbi, sve su s nerazumijevanjem odobravali.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Uz taj je hegelijanski svijet dijalektika nezaobilazna pa aforizam o dijalekti\u010darima moramo ostaviti da, fenomenologijski re\u010deno, govori sam:<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eSreo je lokalni filozof mnogo ljudi, bilo ih je i me\u0111u njegovim kolegama, koji \u010dovjeku nikada ne\u0107e re\u0107i da nije u pravu, a nikada ne misle da je u pravu. Takvi &#8216;dijalekti\u010dari&#8217; jedan dan tvrde jedno, sutra suprotno, jedan dan vjeruju u ovo, sutra u ono, u jednom dru\u0161tvu zastupaju jednu i jedinu istinu, u drugom suprotnu, tako\u0111er jednu i jedinu. \u010covjek se, ka\u017eu takvi, mora mijenjati s promjenama. Njihova istina je uvijek ona trenutka, prihvatljivo im je uvijek politi\u010dko stajali\u0161te onih koji su na vlasti, a moralno ono \u0161to &#8216;mo\u017ee valjati&#8217;, ne daju oni obraz, do nov\u010danika jo\u0161 vi\u0161e dr\u017ee, treba pre\u017eivjeti na ovoj skupo\u0107i. Lokalni nikako nije volio takve ljude. Bli\u017ei i dra\u017ei mu je bio njegov uvijek pribrani drugar, koji je prostodu\u0161no, a iskreno vjerovao da su svi ti dijalekti\u010dki odnosi, a posebno &#8216;jedinstvo suprotnosti&#8217;, seksualne prirode. Tako je dodu\u0161e mislio i o drugim pitanjima: &#8216;<em>Baza<\/em>&nbsp;je kada imam besplatan ru\u010dak, nekad dobijem i manji honorar, to je najva\u017enije, a <em>nadgradnja<\/em>&nbsp;je pivo, ponekad bude i seksa, a ako ni\u0161ta ne bude onda u kino&#8217;.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Osobito je zanimljiv odnos Lokalnoga prema idealizmu dijalekti\u010dki suprotnome &nbsp;materijalizmu. Pitanje je samo je li razlog negda\u0161nji \u017eivot u Jugoslaviji ili sada\u0161nji u Engleskoj. U fragmentu <em>Bakunjinov Plan i program<\/em>&nbsp;autor iznosi slu\u010daj kada Bakunjin na pole\u0111ini vozne karte napisa Plan i program anarhizma no u strahu anarhist svoje djelo proguta, a \u201eradnik \u017eeljeznice u uniformi konduktera&nbsp;ga izbaci na sljede\u0107oj stanici, pa Bakunjin nastavi pje\u0161ke, odlu\u010dan da napi\u0161e op\u0161irno djelo protiv dr\u017eave i svih njenih institucija, protiv diktature proletarijata i velikih kompanija, a mo\u017ee dodati poneku i protiv \u017didova, ne\u0107e \u0161tetiti.\u201c&nbsp;O Marxu i marksizmu Lokalni pi\u0161e iz doma\u0107e i svjetske perspektive. Kada je rije\u010d o doma\u0107oj osvr\u0107e se na vrijeme kada je na vlasti bila \u201eavangarda radni\u010dke klase\u201c i kada je na mnogim fakultetima bio predavan marksizam. \u201eNa ispitu u mjestu S. profesor V. upita jednu studenticu zavr\u0161ne godine filozofije: &#8216;\u0160to biste mi mogli re\u0107i o Karlu Marxu?&#8217;. &#8216;E, profesore&#8230; Sve najljep\u0161e, sve najljep\u0161e!&#8217;\u201c&nbsp;Iz svjetske perspektive Lokalni pi\u0161e u fragmentu <em>Obiteljski dijalog<\/em>&nbsp;tako da ga je najbolje donijeti u cijelosti:<\/p>\n\n\n\n<p>\u201e&#8217;Izvolite, Karl, emigrirati, ve\u0107 ste bili u Francuskoj, va\u0161a revolucija je ovdje u Njema\u010dkoj ugu\u0161ena, nema ni\u0161ta od toga, bje\u017eite sada u Englesku, vi njihovu kulturu cijenite, i njihovu literaturu volite, \u010dak i onaj \u010dudni Sternov roman, tamo pi\u0161ite i \u0161irite svoje ideje, ako ih usvoje u Rusiji jo\u0161 i bolje, neka skroz propadnu, ali samo idite iz Njema\u010dke, drag ste mi \u010dovjek, to vam ka\u017eem za va\u0161e dobro, a i dobro moje k\u0107erke, policija vas ve\u0107 ima na oku, ovo je mirna, prosperitetna zemlja, bit \u0107e svima bolje bez vas&#8217; \u2013 re\u010de liberalno nastrojeni gospodin von Westphalen, budu\u0107i punac Karla Marxa i ve\u0107 tada otac budu\u0107eg, vrlo konzervativnog ministra unutarnjih djela.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8216;Molim, molim, uradit \u0107u kako savjetujete, ili da ka\u017eem nare\u0111ujete, uskoro \u0107u na put, ne\u0107u se vi\u0161e ni vra\u0107ati u na\u0161u Njema\u010dku, ali recite mi, molim vas, \u0161to \u0107ete ako u ovoj mirnoj zemlji reda, rada i discipline uz sve mjere opreza jednom za kancelara postave Adolfa Hitlera\u00ab (88)? Na tragu toga, Lokalni pi\u0161e i o poku\u0161aju ostvarenja socijalizma u Rusiji: \u00bb&#8217;Kako koji pobjegne ili ga protjeraju iz prve zemlje socijalizma, ili je egzistencijalist, ili mistik. Zar ni jedan od vas nije marksist?&#8217; \u2013 upita na te\u010dnom ruskom gospodin B. tek prispjelog filozofa. &#8216;Od njih smo pobjegli&#8217; \u2013 odgovori filozof, a onda brzo doda &#8216;Od onoga \u0161to oni nazivaju marksizmom&#8217;.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>***<\/p>\n\n\n\n<p>Posebnu pozornost treba usmjeriti posljednjem dijelu knjige u kojem se autor osvr\u0107e na modernisti\u010dke smjerove u filozofiji, koji su imali sna\u017ean utjecaj na umjetni\u010dke pravce 20. stolje\u0107a. Zapo\u010dinje s Nietzscheom, trajnom inspiracijom svakog modernog esteti\u010dara. U istoimenom fragmentu opisuje poznati <em>m\u00e9nage \u00e0 trois<\/em>&nbsp;smisao kojega je te\u0161ko nadma\u0161iti: \u201e&#8217;Ba\u0161 je onaj Ree dobar prijatelj, najbolji, jedini je on primijetio koliko sam se u javnoj ku\u0107i prepao, ni smrt Boga me nije toliko \u0161okirala, maknuti se nisam smio, dr\u017eao se za klavir, Ree me na vrijeme oslobodio gospo\u0111ice Salome i njenog bi\u0107a (<em>Ima uvijek ludila u ljubavi<\/em>), s njom na kraj ne bi iza\u0161ao ni \u010dovjek \u010dija je formula za veli\u010dinu<em>&nbsp;amor fati<\/em>, ni nad\u010dovjek, mo\u017eda \u0107e dr. Freud mo\u0107i s njom (<em>Ima i razboritosti u ludilu<\/em>), on zna mnogo toga o ljudskoj du\u0161i, skoro kao Dostojevski&#8217;.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>U fragmentu <em>Hvalisavac<\/em>&nbsp;Lokalni opisuje Nietzschea kao samohvalisavca koji tvrdi da pi\u0161e najbolje knjige te da \u0107e jednog dana svi fakulteti prou\u010davati samo njegovo djelo. Imao je smisla za humor, samosvijest genija. \u201eJesu njegove spomenute tvrdnje arogantne, ali \u0161to se tih tvrdnji ti\u010de, najgore je \u0161to je Nietzsche bio potpuno u pravu. A to se nikome, pa ni filozofima, ne opra\u0161ta. Primjedbe o njegovom nedostatku skromnosti iznose danas tek poneki, od filozofa samo oni u svakom pogledu skromni.\u201c&nbsp;Autoru omiljeni Henri Bergson, predstavnik vitalizma, u istoimenom aforizmu opisan je kao tvorac pojma trajanja, a intuicionizam koji ga je krasio Lokalnome predstavlja klju\u010d u neposredan uvid u \u017eivot, a time i u umjetnost, no iznosi i poznati paradoks: \u201eBergson je bio ro\u0111ak velikog, jednog od najboljih pisaca XX. stolje\u0107a, Marcela Prousta, ali je filozof dobio Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost. Tako je to nekada bilo.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Glede same filozofije \u017eivota Lokalni iznosi ozbiljnu napomenu. Naime, filozofija \u017eivota je pobudila svijest o obi\u010dnom, svakodnevnom \u017eivotu, \u201epa su ovi njeni neupu\u0107eni, neuki sljedbenici povjerovali da svaki za sebe mo\u017ee stvoriti neku filozofiju, zasnovanu na osobnom iskustvu. Nije ih lako uvjeriti da to nije filozofija \u017eivota u pravom smislu rije\u010di. A posebno im nije jasno da se filozofija, pa i ona \u017eivota, u\u010di iz djela filozofa, ne iz vlastitog \u017eivota.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>O Sigmundu Freudu u istoimenome fragmentu Lokalni pi\u0161e onako kako se od ozbiljnog filozofa o\u010dekuje jer psihoanaliza je jedno vrijeme, a i danas nekima nadomjestak za pitanja na koja nije mogla odgovoriti filozofija, mo\u017eda i s razlogom. Druge su Freudove namjere, navodi Lokalni, naime da nije rije\u010d o filozofiji, nego o lije\u010denju. \u201e&#8217;Moja psihoanaliza \u0107e najprije pomo\u0107i meni, pa mojima, a siguran sam da \u0107e mi klijenti biti i mnogi susjedi i poznanici, kada se pro\u010duje da poma\u017eem ljudima sa psihi\u010dkim problemima ordinacija \u0107e mi biti puna svaki dan, \u0161to ih vi\u0161e budem ru\u017eio i otkrivao im koliko su opsjednuti sami sobom, perverzni, frustrirani, puni kompleksa i emocionalno nestabilni jer su imali nesnosne roditelje, te\u0161ko djetinjstvo, a i seksualne probleme, bit \u0107e i meni i njima sve bolje, znam to po sebi&#8217;.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>O Heideggeru autor navodi kako su ga se, nakon \u0161to je umro, sjetili i lokalni \u017eitelji hercegova\u010dkoga kr\u0161a, a o Jaspersu kako je odolijevao svim situacijama (krajnjim i grani\u010dnim), o njemu je u vi\u0161e navrata govorilo i nekoliko kolega lokalnog filozofa, citiralo ga i nekoliko mjesnih novinara, \u201e\u010dak i jedan politi\u010dar, ali ni to nije ozbiljnije na\u0161kodilo Jaspersovoj dobroj reputaciji\u201c.&nbsp;Camusa u istoimenome fragmentu Lokalni brani od onih koji su htjeli umanjiti njegov zna\u010daj, no nakon dobivene Nobelove nagrade promijenili su stav, a nakon njegove smrti \u201epo\u010de\u0161e se utrkivati u tome koji je prije, na vrijeme shvatio veli\u010dinu njegova djela.\u201c&nbsp;Fragment posve\u0107en prvaku francuskoga egzistencijalizma i fenomenologije Jean-Paulu Sartreu govori o primatu egzistencije pred esencijom, o va\u017enosti slobode i apsurdnosti osvjedo\u010dene zidom. No na \u0161aljiv na\u010din prikazuje Lokalni poziciju Sartrea u odnosu na filozofe suvremenike:<\/p>\n\n\n\n<p>\u201e&#8217;Htio bih, draga Simone, izgledati kao Camus, a biti pametan kao Merleau-Ponty&#8217;. &#8216;Molim vas, Jean Paul, nemojte ve\u010deras vi\u0161e piti, po\u010deli ste pretjerivati, samog sebe prekora\u010divati, morate biti odgovorni za ono \u0161to \u010dinite&#8217;.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>George Bataille je za Lokalnoga bio fin, tih, ugla\u0111en gospodin. \u201eBio marljiv na poslu, u Nacionalnoj knji\u017enici. \u0160to se nije usudio uraditi u privatnom \u017eivotu, opisao je u svojim knjigama.\u201c&nbsp;Na Luk\u00e1csevu primjeru autor sjajno prikazuje \u0161to je to realizam pa u istoimenome fragmentu predo\u010dava kako je Luk\u00e1cs opisao Franza Kafku kao bur\u017eoaskog pisca: \u201eKada mu jednu no\u0107 zalupa na vrata policija postade mu jasno da je Kafka realist, a istina svijeta najprije u knjigama, samo one tada nisu &#8216;lijepa knji\u017eevnost&#8217;, nego zastra\u0161uju\u0107e pri\u010de, svakako \u0107e dopuniti i korigirati tekst, a i sebe sama, ako ga puste.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Preko <em>Eichmanna u Jeruzalemu<\/em>, naslovu \u010duvene knjige Hannah Arendt koja je pratila su\u0111enje nacisti\u010dkom zlo\u010dincu koji se, iako posve pogre\u0161no, pozivao i na samoga Kanta, lokalni filozof sarkasti\u010dno zaklju\u010duje: \u201eKada je Eichmann saznao koliko Hannah Arendt pu\u0161i, ozbiljno se zabrinuo da joj ne dozvole pu\u0161iti u sudnici, mogla bi njena opaka navika na\u0161koditi njegovom delikatnom zdravstvenom stanju, sud \u0107e morati uva\u017eiti da je njegovo zdravlje ozbiljno naru\u0161eno zbog njegove predanosti poslu u te\u0161kim ratnim okolnostima, ne\u0107e ga valjda sada izlo\u017eiti pogubnom dimu gospo\u0111e Arendt.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>U fragmentu <em>Dilema<\/em>&nbsp;Lokalni razmi\u0161lja hermeneuti\u010dki i donosi nam primjer: \u201e&#8217;Postoji li neka bit ili je sve samo jezi\u010dka igra? Kod Husserla jedno, kod Wittgensteina drugo&#8217; \u2013 prebirao je u sebi lokalni, dok je \u010dekao da mu konobar donese kavu i jo\u0161 jedan konjak, uskoro \u0107e ku\u0107i. &#8216;Ako ovako nastavim, uskoro \u0107u ih mo\u0107i osobno pitati.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Prema postmoderni autor se odnosi kriti\u010dki i sarkasti\u010dno, \u0161to je bitno u dana\u0161njoj poplavi postmodernih pristupa. Tako iznosi Lyotardovo odre\u0111enje postmoderne kao nepovjerenja prema narativu i zaklju\u010duje: \u201ePostmoderna dekonstrukcija je ozbiljan kriti\u010dki pristup filozofiji, iza kojega vi\u0161e nema ni kritike, a ni tradicionalne, idealisti\u010dke filozofije.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Na kraju autor se ironi\u010dno osvr\u0107e na suvremene filozofe, odnosno one \u010dija je suvremenost odmijenjena popularno\u0161\u0107u. Primje\u0107uje da je filozofija s katedri i salona iza\u0161la u medije i da ondje dominiraju filozofi koji se manje razumiju u filozofiju, ali bolje od drugih razumiju funkcioniranje medija. Prisje\u0107a se vremena kada je netko najprije bio bitan po djelu, a onda po pojavljivanju. U najopse\u017enijem fragmentu <em>Doba popularnih autora<\/em>&nbsp;koji je svojevrsna kritika suvremenoga doba Lokalni pi\u0161e: \u201eStari filozofi su bili poznati po svojim idejama, novi po svojim pojavljivanjima. Stalno prisustvo &#8216;novih filozofa&#8217; u svim vrstama javnih medija u\u010dinilo je da ih ljudi vi\u0161e znaju po javnim nastupima i istupima, nego po njihovim teorijskim djelima. Sve ove &#8216;nove filozofe&#8217; odlikuje \u010desto davanje intervjua, u\u010de\u0161\u0107e u svim vrstama okruglih stolova i televizijskih emisija, velika proizvodnja tekstova, uglavnom vezanih za &#8216;temu dana&#8217;, \u010desta upotreba citata iz djela &#8216;mjerodavnih filozofa&#8217; (\u0161to njihovim knjigama daje obol ozbiljnosti), ponekad neto\u010dni podatci, nedostatak sistematskih istra\u017eivanja i misaone konzistentnosti, ali su mnogo zabavni i pristupa\u010dni. Svaki \u010das razmi\u0161ljaju na drugu temu, na drugom mjestu. Ni jedan takav &#8216;estradni filozof&#8217; nema jasnu i cjelovitu filozofsku teoriju, nikada im nije ni trebala, ali svaki ima nagla\u0161enu politi\u010dku poziciju, koju zna, kada zatreba, &#8216;prilagoditi konkretnoj situaciji&#8217;.\u201c&nbsp;Nema vi\u0161e velikih filozofa. Nema neporecivih autoriteta u filozofiji, nastavlja egzistencijalisti\u010dki zabrinuto Lokalni. Onakvih, kakvi su bili Kant, Hegel, Husserl ili Heidegger jer \u201enjihova mjesta danas popunjavaju &#8216;popularni autori&#8217;. Na\u0161e doba je doba prosje\u010dnosti. &#8216;Mjerodavne filozofe&#8217; su naslijedili tuma\u010di dru\u0161tvenih pojava, interpretatori tu\u0111ih djela, filozofski \u017eurnalisti i duhovni \u017eongleri.\u201c&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Knjige takvih \u201efilozofa\u201c, zabrinjava Lokalnoga, samo su odgovor na zov trenutka, one nisu istra\u017eivanja, nego reagiranje, uvijek su politizirane i to na\u010din da nastoje biti opozicijske vladaju\u0107im idejama \u201epa u svom udvaranju permanentnom ljudskom nezadovoljstvu imaju ne\u0161to populisti\u010dko i jako, jako privremeno\u201c.&nbsp;Ne bi se oni obradovali takvom kritikom, nastavlja Lokalni, jer tvrde da su demokrati, liberali, protivnici svake tiranije te se bore za slobodu i eti\u010dka na\u010dela.<\/p>\n\n\n\n<p>Sa filozofiji svojstvenim zabrinutim tonom lokalnog filozofa zavr\u0161avamo ovu pri\u010du koja je upozorenje za vrijeme koje ne dolazi, ve\u0107 je ovdje:<\/p>\n\n\n\n<p>Dosta je danas takvih knjiga, a i autora, i na novoj ljevici i na novoj desnici (naglasak je svakako na \u201enovoj\u201c), koje jedino objedinjuje \u017eelja za atraktivno\u0161\u0107u i potreba za medijskom pozorno\u0161\u0107u. Neki od njih \u010dak postado\u0161e estradne zvijezde, jer su im sve teme, iskazano na \u201ezanimljiv\u201c, \u201erazumljiv\u201c, \u201eprihvatljiv\u201c, \u201epristupa\u010dan\u201c na\u010din, povezane sa aktualnim politi\u010dkim doga\u0111ajima i kulturnim fenomenima. \u201eMisliti svoje vrijeme\u201c \u2013 to je slogan nove filozofije. U prijevodu: pisati o onome \u0161to zanima publiku. Vje\u010dnost je negdje drugdje. Metafizi\u010dka pitanja su ostala u knjigama filozofa iz pro\u0161lih vremena. Fundamentalna, temeljna pitanja su napu\u0161tena u novoj filozofiji, jer ona nikako ne mogu biti u toj vrsti popularnih knjiga.<\/p>\n\n\n\n<p>Da je tomu tako pisac ovog osvrta uvjerio se i sam. Jedna od najboljih studentica filozofije, usmjerenija na prakti\u010dke i prakti\u010dne implikacije, na konzultacijama mu je rekla kako su mu predavanja suvi\u0161e apstraktna. Postalo mu je jasno da je vrijeme zabrinutosti ponovno nastupilo, kako pokazuje i Lokalni, jer ako filozofija treba iz apstraktnoga prije\u0107i u konkretno, u dru\u0161tveno-politi\u010dka zbivanja svakodnevice, onda je samo jedno pitanje klju\u010dno \u2013 opstoji li gdje jo\u0161 filozofija?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Goran Sunajko gsunajko@ffzg.hr&nbsp; \u201eMala, uska vrata, otvaraju cijeli svijet\u201c Gaston Bachelard, La Po\u00e9tique de l\u02bcEspace Uvod: fragmentizam Otvaranje Ane Karenjine&nbsp;aforizmom: \u201esve sretne obitelji sli\u010de jedna drugoj; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj na\u010din\u201c prikazuje svu silinu ove knji\u017eevne forme. U povijesti knji\u017eevnoga i filozofskog izraza kratka je forma bila tek neznatno zastupljena u odnosu [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1460,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[947],"tags":[188,974,973],"class_list":["post-1458","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-26","tag-filozofija","tag-finci","tag-goran-sunajko","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"<!-- This site is optimized with the Yoast SEO plugin v27.4 - https:\/\/yoast.com\/product\/yoast-seo-wordpress\/ -->\n<title>Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Goran Sunajko gsunajko@ffzg.hr&nbsp; \u201eMala, uska vrata, otvaraju cijeli svijet\u201c Gaston Bachelard, La Po\u00e9tique de l\u02bcEspace Uvod: fragmentizam Otvaranje Ane Karenjine&nbsp;aforizmom: \u201esve sretne obitelji sli\u010de jedna drugoj; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj na\u010din\u201c prikazuje svu silinu ove knji\u017eevne forme. U povijesti knji\u017eevnoga i filozofskog izraza kratka je forma bila tek neznatno zastupljena u odnosu [&hellip;]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2025-08-27T15:49:47+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-08-27T15:49:57+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-29.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"593\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"754\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"admin\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"admin\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"22 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"admin\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\"},\"headline\":\"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija\",\"datePublished\":\"2025-08-27T15:49:47+00:00\",\"dateModified\":\"2025-08-27T15:49:57+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/\"},\"wordCount\":5651,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-29.png\",\"keywords\":[\"FILOZOFIJA\",\"Finci\",\"Goran Sunajko\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 26\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/\",\"name\":\"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-29.png\",\"datePublished\":\"2025-08-27T15:49:47+00:00\",\"dateModified\":\"2025-08-27T15:49:57+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-29.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2025\\\/08\\\/image-29.png\",\"width\":593,\"height\":754},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3\",\"name\":\"admin\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"admin\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\"],\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/mirsaddubravic\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"Goran Sunajko gsunajko@ffzg.hr&nbsp; \u201eMala, uska vrata, otvaraju cijeli svijet\u201c Gaston Bachelard, La Po\u00e9tique de l\u02bcEspace Uvod: fragmentizam Otvaranje Ane Karenjine&nbsp;aforizmom: \u201esve sretne obitelji sli\u010de jedna drugoj; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj na\u010din\u201c prikazuje svu silinu ove knji\u017eevne forme. U povijesti knji\u017eevnoga i filozofskog izraza kratka je forma bila tek neznatno zastupljena u odnosu [&hellip;]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2025-08-27T15:49:47+00:00","article_modified_time":"2025-08-27T15:49:57+00:00","og_image":[{"width":593,"height":754,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-29.png","type":"image\/png"}],"author":"admin","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"admin","Est. reading time":"22 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/"},"author":{"name":"admin","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3"},"headline":"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija","datePublished":"2025-08-27T15:49:47+00:00","dateModified":"2025-08-27T15:49:57+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/"},"wordCount":5651,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-29.png","keywords":["FILOZOFIJA","Finci","Goran Sunajko"],"articleSection":["In Medias Res broj 26"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/","name":"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-29.png","datePublished":"2025-08-27T15:49:47+00:00","dateModified":"2025-08-27T15:49:57+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-29.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2025\/08\/image-29.png","width":593,"height":754},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/umijece-kratke-forme-fincijeva-aforisticka-filozofija\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Umije\u0107e kratke forme: Fincijeva aforisti\u010dka filozofija"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/d51738cc8c90093403481b42d5f446f3","name":"admin","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5f1fc1ac2e671f9711f60360e90515a0b3218ff58ed3531d1d9f0d582913c47a?s=96&d=mm&r=g","caption":"admin"},"sameAs":["https:\/\/centar-fm.org"],"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/mirsaddubravic\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1458","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1458"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1458\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1461,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1458\/revisions\/1461"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1460"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1458"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1458"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1458"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}