{"id":274,"date":"2014-09-16T17:35:55","date_gmt":"2014-09-16T17:35:55","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2014\/09\/16\/in-medias-res-broj-6\/"},"modified":"2014-09-16T17:35:55","modified_gmt":"2014-09-16T17:35:55","slug":"in-medias-res-broj-6","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-6\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 6"},"content":{"rendered":"

IV Uz \u010detvrti simpozij Filozofija medija (2014)<\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  4(6)#1 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

UDK 316.774:125
\n Izvorni \u010dlanak
\n Original scientific paper
\nPrimljeno: 15.1.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Damir Smiljani\u0107<\/span><\/p>\n

Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Odsek za filozofiju
\nmetaphilosoph@yahoo.de<\/p>\n

Ponovno ro\u0111enje duha u medijima.
\nSpecifi\u010dnost medijalnog obrata u filozofiji duha <\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (293 KB), Hrvatski, Str. 828 – 837
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Metafizika je nekada propagirala ideju besmrtnosti onog duhovnog \u2013 sada mediji preuzimaju i konkretno provode tu ideju u djelo. Pojam duha se vi\u0161e ne koncipira supstancijalisti\u010dki, nego procesualisti\u010dki. Na izazove novih medija prilikom (re)produkcije duha, stoga, na adekvatan na\u010din mora odgovoriti dana\u0161nja filozofija. U tradiciji teorije objektivnog duha postoje upori\u0161ne to\u010dke za filozofsko promi\u0161ljanje ovih efekata medija. Ali filozofija mora probiti uske pojmovne okvire postavljene od strane tradicije i krenuti novim putevima konceptualnog promi\u0161ljanja. U \u010dlanku \u0107e u kratkim crtama biti nazna\u010deno koje transformacije \u0107e pretrpjeti poimanje fenomena duha pod utjecajem medija.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> medijalni obrat, filozofija duha, objektivni duh, Hans Freyer, Nicolai Hartmann, besmrtnost.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 izvjesno vrijeme se u filozofiji i kulturolo\u0161kim naukama promi\u0161ljaju konsekvence tzv. medijalnog obrata<\/em> (medial turn<\/em>). Mediji se ne uzimaju vi\u0161e samo kao posrednici odnosa izme\u0111u ljudi i svijeta, nego kao one instance koje upravo uspostavljaju i oblikuju taj odnos. Mediji nisu samo spona izme\u0111u subjekta i objekta, nego ono \u0161to ih obuhva\u0107a (ono sveobuhvatno<\/em>, da upotrebim jedan metafizi\u010dki izraz). Na nivou filozofske samorefleksije to je \u2013 prije svega u germanskom govornom podru\u010dju \u2013 vodilo do koncepcije jedne zasebne medijalne filozofije<\/em> (Medienphilosophie<\/em>), koja nije vi\u0161e samo jedna od mogu\u0107ih specifi\u010dnih filozofskih disciplina, nego koja treba biti fundament ostalim disciplinama.<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mo\u017eda ovo zvu\u010di previ\u0161e smjelo, ali moja teza bi bila da tako poimana filozofija medija postaje nova prima philosophia<\/em> (ono \u0161to je ranije bila metafizika za okcidentalnu tradiciju).<\/p>\n

Nezavisno od toga ho\u0107e li ova teza nai\u0107i na konsenzus ili ne, pretenzija na primat implicira temeljnu refleksiju i obnovu pojmovnog instrumentarija. Pojavljivanje nove discipline ne donosi samo nove pojmove i misaone figure, nego isto tako mo\u017ee, nekad upotrebljavane, tijekom vremena otrcane pojmove prikazati u novom svjetlu i dati im novi smisao. Jedan od takvih pojmova, koji su dugo smatrani metafizi\u010dkim, bio je i pojam duha<\/em>. Od starogr\u010dkih mislilaca preko skolasti\u010dkih teologa i novovjekovnih racionalista do predstavnika njema\u010dkog idealizma taj pojam je posjedovao izvjesnu auru koju je, me\u0111utim, polako po\u010deo gubiti u posthegelovskoj filozofiji, sve dok u logi\u010dkom pozitivizmu nije eliminiran kao besmislena rije\u010d. Ali pojam duha je i u malo\u010das navedenoj tradiciji od Platona do Hegela pretrpio zna\u010dajne modifikacije. Duh se u metafizici nije smatrao samo ne\u010dim subjektivnim, nego i ne\u010dim \u0161to se nalazi izvan (ljudskog) subjekta \u2013 u prirodi i u bo\u017eanstvu. To je reflektirala upotreba tog pojma kod Hegela: on razlikuje subjektivni<\/em>, objektivni<\/em> i apsolutni duh<\/em>. No, poslije Hegela dolazi do zanimljivog obrata u poimanju onog duhovnog: ono \u0161to se zove objektivnim duhom po\u010dinje se dovoditi u vezu s materijalnim stvarima, a danas i s medijima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Teorije objektivnog duha<\/strong><\/p>\n

U kontekstu svog filozofskog sustava Hegel je pod objektivnim duhom smatrao one forme duha koje nisu isklju\u010divo vezane za individualni duh pojedinca, nego one koje se ostvaruju u mediju dru\u0161tvenosti, kao na\u010din realizacije slobode \u2013 slobodna volja svoju unutra\u0161nju slobodu dovodi u vezu s vanjskom objektivno\u0161\u0107u u vidu partikularnih prohtjeva, vanjskih dobara i me\u0111uljudskih odnosa. Tako su forme objektivnog duha kod Hegela: pravo<\/em>, moralnost<\/em>, obi\u010dajnost<\/em> (u sklopu ove obitelji, gra\u0111ansko dru\u0161tvo, dr\u017eava).<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Poslije Hegela objektivni duh postaje predmet filozofije kulture<\/em>. Taj trend nagovje\u0161tava ve\u0107 Wilhelm Dilthey govorom o objektivacijama \u017eivota <\/em>ili duha<\/em> \u2013 smisao ovog pojma se pro\u0161iruje. Sada sve ono \u0161to mo\u017ee biti predmet duha, odnosno u \u010demu se duh mo\u017ee objektivirati postaje objektivacija tog duha.<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ali kod Diltheya \u2013 kao uostalom i kod Hegela \u2013 teorija objektivnog duha nije sustavno razra\u0111ena.<\/p>\n

Ono \u0161to su propustili Hegel i Dilthey, uspio je me\u0111u prvima u\u010diniti njema\u010dki sociolog Hans Freyer svojom Teorijom objektivnog duha <\/em>(1923). Podnaslov djela ve\u0107 ukazuje na transformaciju same tematike: u svom „Uvodu u filozofiju kulture“ (tako glasi podnaslov) ovaj sociolog (!) daje novo odre\u0111enje objektivnog duha i daje pregled njegovih razli\u010ditih formi. Za Freyera je posebno va\u017eno da se duh objektivira u „materijalnim tvorevinama“. On objektivacijama duha prilazi sa semioti\u010dke<\/em> to\u010dke gledi\u0161ta: one imaju znakovni karakter, \u0161to zna\u010di da se njima upu\u0107uje na ne\u0161to \u2013 dakle, one imaju smisao<\/em>. (Tu se vidi bliskost s Diltheyevom pozicijom.) Freyer razlikuje tri tipa objektivacije duha. Prva objektivacija ti\u010de se odnosa svijesti i predmetnog svijeta; on se slu\u017ei i Diltheyevim pojmom „predmetnog shva\u0107anja“. „Stojimo pred \u010dinjenicom da je predmetni svijet, kojeg u djelima predmetnog shva\u0107anja pronalazimo kao u sebi zatvoren sklop, popri\u0161te imanentnih relacija izme\u0111u smisla i znaka: pojedina\u010dni dijelovi i djelomi\u010dni sklopovi tog predmetnog svijeta mogu postati smisleni sadr\u017eaj znakova.“<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Druga objektivacija se ti\u010de karaktera radnji koje s jedne strane mogu imati izra\u017eajnu vrijednost, a s druge da budu nosioci objektivnog smisla. Nekome mogu pokazati put nesigurnim, drhtavim, energi\u010dnim, mlitavim, brzim pokretom ruke \u2013 trenutno du\u0161evno stanje i karakter determiniraju na\u010din pokazivanja, ali nezavisno od toga svaki pokret rukom ukazuje na pravac prema nekom cilju \u2013 to je njegov objektivni smisao. „[U] prikazuju\u0107oj kretnji se putem druge objektivacije znak izdvaja iz procesa svoje geneze, on se iskristalizira, postaje \u201aobjektivan‘: objektivan nosilac objektivnog smisla.“<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tek u tre\u0107oj objektivaciji se znak u potpunosti emancipira od konteksta svoje geneze \u2013 tako \u0161to biva objektiviran u nekom materijalu<\/em>. „Tre\u0107i objektivacijski korak se, dakle, sastoji u odvajanju znaka od vlastitog tijela. Op\u0107enitije i to\u010dnije izra\u017eeno: on se sastoji u tome da se znak, vanjski nositelj smisla, izdvaja iz tijeka izvodila\u010dkog akta i poprima \u010dvrstu formu trajnog sastava.“<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Neki arhai\u010dni znak kao \u0161to je zabrana prilaska nekom teritoriju tako ispunjava trostruki uvjet: kao prvo on ima objektivno zna\u010denje (referira na neko stanje stvari), zatim taj smisao nosi u sebi, tako da nije neophodno da bude prisutan onaj tko je taj znak prvobitno postavio kako bi se razumio njegov smisao, te naposljetku opstoji u nekom materijalnom obliku, \u0161to zna\u010di da se osamostalio i da mu nije potrebna aktualizacija od strane aktera koji se kao prvi slu\u017eio tim svrhovitim znakom.<\/p>\n

Freyer daje klasifikaciju oblika objektivnog duha. On razlikuje pet osnovnih formi: obli\u010dje<\/em> [Gebilde<\/em>], sprava<\/em> [Ger\u00e4t<\/em>], znak<\/em> [Zeichen<\/em>], socijalna forma<\/em> [Sozialform<\/em>] i obrazovanje<\/em> [Bildung<\/em>]. Ovdje nas posebno zanima kategorija sprave. Njegova definicija te kategorije ka\u017ee nam sljede\u0107e: „Sprave su one forme objektivnog duha \u010diji smisleni sadr\u017eaj \u010dini sastavni dio jednog svrhovito ure\u0111enog djelatnog sklopa.“<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ako se za primjer uzme slu\u010daj kada netko pije vodu \u2013 onaj tko pije vodu mo\u017ee se poslu\u017eiti odgovaraju\u0107im sredstvima kako bi zadovoljio svoju potrebu. Jedan od tih slu\u010dajeva je upotreba \u010da\u0161e koja je u odre\u0111enom vremenskom trenutku supstituirala upotrebu \u0161ake kojom se zahva\u0107ala voda. Karakter sprave je parcijalan<\/em> i posredni\u010dki<\/em> (Freyer ka\u017ee apstraktno: vektorski<\/em>, a ne centri\u010dno izgra\u0111en). Objekt, koji fungira kao sprava ima sljede\u0107e odlike: „[O]n jest i prema svom smislu ostaje u biti samo dio, on nije dovoljan samom sebi, nego \u017eeli biti ponovo uklju\u010den u cjelinu radnje kako bi joj slu\u017eio. On uvijek ukazuje izvan sebe, nikad nije obli\u010dje s hermeti\u010dnim zna\u010denjskim sadr\u017eajem. Nego zahtijeva ispunjenje svojih smislenih intencija posredstvom pridolaze\u0107ih upotrebnih<\/em> djela.“<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Nekada je potrebno mnogo posredni\u010dkih koraka, kako bi sprava bila napravljena (primjer: ako ho\u0107u izraditi \u010da\u0161u od drveta, moram prona\u0107i metal, ovaj pak tako obraditi da bude \u0161iljat i o\u0161tar, zatim napraviti dr\u0161ku, uglaviti o\u0161tricu u nju i onda obra\u0111ivati komad drveta time \u0161to \u0107u iskopati \u0161upljinu itd.). Upotreba sprava tako po\u010diva na slo\u017eenoj seriji radnji i pokreta. To navodi Freyera na antropolo\u0161ku tezu: „\u010covjek je \u017eivotinja koja ide zaobilaznim putevima.“<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kategorija sprave mo\u017ee dobivati razli\u010dit smisao u ovisnosti o konkretnoj svrsi: mo\u017ee biti oru\u0111e, oru\u017eje, aparat, stroj itd. Jedna od mogu\u0107nosti varijacije instrumentalnog karaktera sprave, koju Freyer ne spominje, a koja je od va\u017enosti za na\u0161u tematiku, jest medij<\/em> \u2013 postoje sprave koje slu\u017ee kao mediji. Ali ako uzmemo pojam medija u \u0161irem smislu, onda sve one forme sprava, koje su malo\u010das spomenute, mogu biti podvedene pod pojam medija. Jesu li onda pojam sprave i medija identi\u010dni, ako ih poimamo u Freyerovu smislu? Postoji jedna klju\u010dna razlika \u2013 funkcija medija nije samo posreduju\u0107a. Ona se mo\u017ee osamostaliti i sama biti povod za diferencijaciju i produkciju (novog) smisla. I ono \u0161to medij kao sprava proizvodi (ono na \u0161to on ukazuje izvan sebe) mo\u017ee zaokru\u017eiti cijeli djelatni proces i zahvatiti samu spravu u sebe. Tako filmski projektor, jedna tehni\u010dka sprava, projicira na projekcijskom platnu filmsku sliku, ali on nije samo dio koji bi se mogao zamijeniti, nego je bitni, sastavni dio samog filma \u2013 oni zajedno \u010dine jednu suvislu cjelinu, jedan smisleni sklop.<\/p>\n

Korak dalje od Freyera u elaboraciji ideja teorije objektivnog duha oti\u0161ao je Nicolai Hartmann u svom djelu Problem duhovnog bitka<\/em> (1933). Sli\u010dno kao i kod Freyera radi se o uvodu u jednu specifi\u010dnu filozofsku subdisciplinu \u2013 ovog puta u filozofiju povijesti<\/em>. U ovoj opse\u017enoj knjizi Hartmann poku\u0161ava ujedno udariti temelje teoriji duhovnih nauka<\/em>.<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> On razlikuje tri forme duha: personalni<\/em>, objektivni<\/em> i objektivirani<\/em> duh. Mogli bismo ih opisati i kao individualni, kolektivni i opredme\u0107eni duh. Nas ovdje zanima posljednja forma duha koja odgovara tre\u0107oj objektivaciji duha kod Freyera. \u017divi, povijesni duh koji se realizira u odre\u0111enom vremenskom trenutku objektivira se u odre\u0111enim obli\u010djima (on ih „otpu\u0161ta iz sebe“), oblicima koje odlikuje poseban na\u010din opstojanja, druk\u010diji od bivstvovanja samog duha koji ih je proizveo.<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Objektivirani duh je iza\u0161ao iz domene \u017eivog duha, bio on individualan ili kolektivan. Ne radi se vi\u0161e o \u017eivom duhu, to nije „povijesno realni, nego onaj duh koji je samo u svojoj uobli\u010denosti kao takvoj postao stabilan“.<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Budu\u0107i da on mo\u017ee odvojeno od \u017eivog duha voditi zasebnu egzistenciju, on „nad\u017eivljava“ i „traje du\u017ee“ od personalnog i objektivnog duha. Bitak objektiviranog duha je irealan<\/em>, otuda objektivacije duha opredme\u0107ene u nekom materijalu obitavaju u zasebnoj sferi koju ne doti\u010de tijek povijesti. Ali budu\u0107i da je te objektivacije proizveo \u017eivi duh, on na izvjestan na\u010din i dalje \u017eivi u njima, \u010dak i kad sam vi\u0161e ne postoji (odnosno njegov nosilac). Pa ipak, objektivacijama duha je potreban \u017eivi duh barem onih koji ih recipiraju (\u010ditatelji, gledatelji, slu\u0161atelji itd.), jer ih on iznova aktualizira. Objektivirani duh se javlja u razli\u010ditim formama razli\u010ditog trajanja. Tako je ve\u0107 obi\u010dni govor jedna vrsta objektivacije misli, ali ona nije u potpunosti samostalna \u2013 potreban je govornik (tako\u0111er i slu\u0161atelj). Bez njegovog (njihovog) prisustva ne mo\u017ee biti ni govora. Hartmann navodi dva razloga za\u0161to neke objektivacije traju du\u017ee od drugih: zna\u010daj sadr\u017eaja<\/em> tih objektivacija i kvaliteta materijala<\/em> u kojem se ti sadr\u017eaji objektiviraju. Tako situacija kao okvir (raz)govora daje zna\u010daj izgovorenoj rije\u010di koja je sama po sebi efemernog karaktera. S druge strane, kada se rije\u010d zapi\u0161e \u2013 svejedno na koji na\u010din \u2013 ona postaje neovisna o govornom kontekstu i mo\u017ee ubudu\u0107e biti pro\u010ditana i mo\u017ee je razumjeti neki drugi \u017eivi duh, \u010dak i vi\u0161e stolje\u0107a kasnije. To ne zna\u010di da je ona nepropadljiva, jer sam materijal mo\u017ee biti uni\u0161ten, npr. spaljen, ako je papir u pitanju. Ali ipak ostaje izvjesna perzistentnost kao obelje\u017eje tako objektivirane rije\u010di.<\/p>\n

U sklopu svojih razmi\u0161ljanja Hartmann formulira „op\u0107i zakon objektivacije“: „[S]vaki objektivirani duh, shva\u0107en kao cjelovito obli\u010dje, u svojoj biti je dvoslojan, dvostruko obli\u010dje; a oba sloja u njemu su po svom na\u010dinu bivstvovanja heterogeni. \u010culno-realni sloj egzistira nezavisno od shva\u0107aju\u0107eg duha, ali duhovni sadr\u017eaj, koji je fiksiran u njemu \u2013 pozadinski sloj cjelokupne slike \u2013 egzistira samo \u201aza‘ nekog shva\u0107aju\u0107eg duha.“<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, materijalni medij, u kojem se duh objektivira, \u010dini prednju stranu fenomena objektivacije duha, a duhovni sadr\u017eaj, koji biva reaktualiziran u nekom novom (\u017eivom) duhu, sa\u010dinjava njegovu pozadinu. Samim time je okarakteriziran i specifi\u010dan modus bivstvovanja objektivacije duha naspram shva\u0107aju\u0107eg duha: „Ona ne poseduje po-sebi-bitak, nego samo za-njega-bitak.“<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako shodno stanovi\u0161tu kriti\u010dkog realizma<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „novi ontolog“ Hartmann razrje\u0161ava „aporiju“<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koju pronalazi na polju teorije objektiviranog duha, naime, problem kako naizgled nesuvisla materija, u kojoj je oblikovan neki sadr\u017eaj, dobiva smisao \u2013 posredstvom aktivnosti drugog \u017eivog duha koji recipira taj sadr\u017eaj. Odr\u017eavaju li se, recimo, samo slova nanesena mastilom na papir, odnosno crte\u017e uklesan u kamen ili pak opjevan u nekom epu, odnosno svijet oslikan na zidu? Svakako da je neophodna operacija razumijevanja, jer bez nje slova na papiru ili urezi u kamenu ne bi imali nikakvo zna\u010denje. Sredstva, kojima se fiksira smisleni sadr\u017eaj, neophodna su, ali nisu dovoljna \u2013 jer bez razumijevanja (ponovnog spoznavanja) nema aktualizacije smisla. Potrebno je da objektivaciji duha pristupi \u017eivi (povijesno realni) duh, da bi se njen smisao mogao realizirati. Otuda se radi o trijadi\u010dkoj relaciji<\/em>: jedan \u017eivi duh (1) objektivira neki smisleni sadr\u017eaj u odre\u0111enom materijalu (2) koji se pojavljuje<\/em> nekom novom \u017eivom duhu (3) kako bi bio ponovo „o\u017eivljen“ u njegovoj interpretaciji.<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Koju korist teorija medija mo\u017ee imati od Hartmannove teorije objektiviranog duha? Upravo se o medijima mo\u017ee re\u0107i da na paradigmatski na\u010din predstavljaju trijadi\u010dku relaciju o kojoj govori ovaj teoreti\u010dar objektivnog duha. Mediji doslovno posreduju izme\u0111u nositelja \u017eivog (personalnog, a posebno kolektivnog) duha istog, ali tako\u0111er i razli\u010ditog vremena, oni su mjesto u kojem se dodiruju dva duha (mada se mogu i razi\u0107i, \u0161to zna\u010di da je mogu\u0107e i pogre\u0161no razumijevanje ili \u010dak nerazumijevanje od strane recipiraju\u0107eg duha). Time se pokazuje dvostruki status medija: oni trebaju nosioce personalnog ili objektivnog duha izme\u0111u kojih posreduju, ali oni postoje nezavisno od njih u vidu nekog materijalnog supstrata. Mogli bi stoga re\u0107i da su u onti\u010dkom pogledu samostalni, ali u epistemi\u010dkom nesamostalni (Hartmann ide korak dalje i smatra da je i njihov bitak nesamostalan, da je samo bitak-za-druge \u2013 ali to je ve\u0107 za dublju diskusiju.) Mediji su ujedno most izme\u0111u dva razli\u010dita vremena ili doba \u2013 \u010ditaju\u0107i Shakespeareove drame ulazimo u duhovni svijet poznog 16. stolje\u0107a, gledaju\u0107i Picassovu sliku ili gledaju\u0107i neki Eisensteinov film osje\u0107amo nemiran duh previranja ranog 20. stolje\u0107a. Iako nam se taj duh \u010dini nepristupa\u010dnim \u2013 jer on nije vi\u0161e \u017eiv, to\u010dnije: njegovi nositelji \u2013 mi razvijamo senzibilitet za prikazani smisao zahvaljuju\u0107i mo\u0107i na\u0161eg (\u017eivog) duha da se preko medija „u\u017eivi“ u tvorevinu ranijeg duha. Mediji su transmiteri<\/em> smisla, tako\u0111er i utjelovljeni duh<\/em>. <\/p>\n

 <\/p>\n

Medial turn<\/em><\/strong> u filozofiji duha.<\/strong><\/p>\n

Da se pojam duha i pojam medija mogu dovesti u me\u0111usobnu vezu, pokazuju i neke tendencije u sklopu novije filozofije duha (ono \u0161to se u anglosaksonskoj tradiciji naziva philosophy of mind<\/em>). Navest \u0107u ovdje monografiju Matthiasa Vogela Mediji uma<\/em> (2001). U njoj Vogel zastupa tezu kako se adekvatna teorija racionalnosti mo\u017ee razviti samo na osnovi obuhvatne analize proc\u00easa razumijevanja, a to zna\u010di da ona obuhva\u0107a i razumijevanje nejezi\u010dnih komunikativnih radnji. Pojam medija se ovdje shva\u0107a \u0161ire nego u sociolo\u0161kim teorijama medija. On se egzemplificira na primjeru estetske komunikacije (pri tome se Vogel poziva na pojam medija kako ga je formulirao ameri\u010dki pragmatist John Dewey). I sama estetska komunikacija se vidi kao dimenzija razvoja racionalnosti. Zato Vogel na kraju svoje knjige mo\u017ee re\u0107i: „Mediji su \u2013 prema ovdje razvijenom shva\u0107anju \u2013mediji uma u dvostrukom smislu: Oni su mediji koji nas vode k umu, i oni su ono u \u010demu se na\u0161 um realizira.“<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Ovo je samo jedan od novijih primjera potrebe za uvo\u0111enjem pojma medija u diskusiju o osnovama teorije racionalnosti (uma). Ali ta teorija, kao i uop\u0107e philosophy of mind<\/em> mo\u017ee\u00a0 imati koristi od teorije objektivnog duha. Zato je autor predlo\u017eio da se ona nadove\u017ee na prethodno predstavljene teorije Hansa Freyera i Nicolai Hartmanna. Na koji na\u010din filozofija duha mo\u017ee profitirati? Vidjeli smo da u kontekstu rehabilitacije kategorije\u201a objektivacija duha‘ i njenog povezivanja s pojmom medija postaje va\u017ean pojam sprave <\/em>ili instrumenta<\/em> (prisjetimo se upotrebe te kategorije u Freyerovoj teoriji duha). Kako bih naslikao jednu sliku, moram koristiti \u010detkicu, da bih izveo simfoniju, potrebni su mi muzi\u010dki instrumenti, da napi\u0161em knjigu, potrebna mi je olovka ili tastatura osobnog ra\u010dunala. Ovo se mo\u017ee smatrati banalno\u0161\u0107u. Ali implikacije upotrebe sprava valja zasebno promotriti. Obi\u010dno se smatra da je ono najva\u017enije na duhu dato u vidu nekog smisla ili zna\u010denja koji su povezani s odre\u0111enim znacima. Taj semioti\u010dki model znacima dodjeljuje posredni\u010dku funkciju (oni posreduju izme\u0111u misli i objekta misli, izme\u0111u onoga \u0161to misli ili namjerava jedan subjekt i onoga \u0161to shva\u0107a i razumije drugi subjekt). Me\u0111utim, u teoriji objektivnog duha je sam sustav znakova (primjer: jezik) samostalan i produktivan \u2013 kao tvorevina duha on obitava u prostoru smisla i zna\u010denja (mogli bismo \u010dak re\u0107i: u svijetu ideja, u popperovskom smislu). Subjekti participiraju svojom mi\u0161lju u tom svijetu (Karl R. Popper bi rekao: u „tre\u0107em svijetu“). On je autonoman, misao mu se treba prilagoditi.<\/p>\n

Iako se i mediji mogu podvesti pod kategoriju sprave, njihov instrumentalni karakter je specifi\u010dan. Posebnost medija se sastoji u tome \u0161to oni imaju obilje\u017eja kako objektivnog, tako i objektiviranog duha. Oni nisu samo proizvod duha, nego i sami ono \u0161to proizvodi (objektivira) duh. Danas o duhu ima smisla govoriti samo onda ako se taj duh u ne\u010demu objektivirao (kompjuterskim rje\u010dnikom re\u010deno: ukoliko je memoriran<\/em>). Mediji slu\u017ee procesuiranju i memoriranju podataka u kojima se objektivira duh. To \u0161to se ovdje slu\u017eimo kompjuterskom terminologijom nije slu\u010dajno, jer se na primjeru sredstava vezanih za kompjutersku tehnologiju mo\u017ee predo\u010diti promjena u poimanju duha. Tako se ljudsko tijelo mo\u017ee smatrati hardwareom<\/em>, a duh i svi kognitivni procesi softwareom<\/em>. Duh nije vi\u0161e ne\u0161to nevidljivo, nedodirljivo, nematerijalno \u2013 on se javlja paralelno s upotrebom odre\u0111enih (tehni\u010dkih) sredstava. <\/p>\n

Svojevremeno je Ernst Cassirer promjenu u koncipiranju pojmova, koja se dogodila u domeni znanosti u 20. stolje\u0107u, opisao kao prijelaz sa supstancijalnih<\/em> na funkcionalne pojmove<\/em>.<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U svjetlu medijalnog obrata mo\u017eemo re\u0107i da je duh desupstancijaliziran i funkcionaliziran kao resurs za produkciju i protok informacija o svijetu. Njegova bit vi\u0161e ne le\u017ei u onome \u0161to se raznim medijima prenosi (u „smislu“ ili „zna\u010denjima“), nego u samom prijenosu. Duh nije vi\u0161e neka misti\u010dna supstancija skrivena u ljudskom subjektu, nego \u017eiv proces u tijeku kojeg se selektiraju, sekvenciraju, opa\u017eaju i razumiju suvisli kognitivni sadr\u017eaji. Duh nastaje trenutno u aktiviranju odre\u0111enih medija koji preko opa\u017eajnih znakova prenose kodirana zna\u010denja koja slu\u017ee uspostavljanju kontakta s drugim osobama kao potencijalnim participantima u sferi objektivnog duha. Dakle, objektivni duh ne postoji nezavisno od medija, nego se ostvaruje kroz njih. <\/p>\n

Kao \u0161to je ukratko prikazano, jedan od glavnih teoreti\u010dara objektivnog duha, naime njema\u010dki ontolog Nicolai Hartmann pravio je razliku izme\u0111u objektivnog<\/em> i objektiviranog duha<\/em>: objektivirani duh je onaj duh koji je inkorporiran u tzv. objektivacijama kao ne\u017eivim entitetima koji imaju smisao. Jedno od obilje\u017eja koje on prepoznaje kod objektivacija duha jest njihova perzistentnost<\/em>, njihova (relativna) otpornost na vrijeme. Objektivirani duh traje du\u017ee od \u017eivog duha (personalnog i kolektivnog), on o njemu ne ovisi, on ga nad\u017eivljava, upravo zahvaljuju\u0107i njegovoj odvojenosti od duha pojedinaca. To nije neka nova misao jer se i ranije govorilo da djela \u017eive du\u017ee od njihovog autora, ali ona dobiva novi smisao, kada se u razmatranje uklju\u010di preno\u0161enje duhovnih sadr\u017eaja putem medija. Naime, zahvaljuju\u0107i raznovrsnim medijima mogu\u0107e je (re)produkocirati sadr\u017eaje u razli\u010ditim vremenima, eventualno i u novim formatima. Duh se u vidu prikazanog sadr\u017eaja reaktualizira u novim okolnostima, \u0161to se mo\u017ee odraziti i na zna\u010denje tog sadr\u017eaja, u smislu da dobije neku novu zna\u010denjsku nijansu. Transponiranje kognitivnih sadr\u017eaja iz jednog medija u drugi je \u010dinjenica zanimljiva za teoriju objektivnog duha (primjer: neki prozni tekst se mo\u017ee adaptirati i izvesti u kazali\u0161tu ili mo\u017ee biti ekraniziran, zatim se mo\u017ee izvesti u vidu muzi\u010dkog djela i sl.). Filmski medij preferira druga\u010diju stilsku obradu od muzi\u010dkog ili likovnog, zato adaptiranje neke teme ili si\u017eea shodno novom mediju za sobom povla\u010di nove zadatke, a njihovo rje\u0161avanje u duhu tog medija doprinosi tome da ta tema postane sadr\u017eajnija i plodnija. Multimedijalno\u0161\u0107u<\/em> se oboga\u0107uje pogled na svijet.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Za kraj ovog priloga ostaje da se otvori jedna perspektiva od antropolo\u0161kog zna\u010daja. Ona se ti\u010de fenomena smrti<\/em>. Za ranije teoreti\u010dare objektiviranog duha je bilo jasno da samo taj duh mo\u017ee opstati u vremenu, dok personalni duh pojedinca, pa \u010dak i objektivni duh \u010ditavih ljudskih kolektiva nestaje zajedno s prestankom tjelesnih funkcija odnosno nestankom tih kolektiva s povijesne scene. (Sli\u010dno kao i s idejom dru\u0161tva: dru\u0161tvo se odr\u017eava uprkos brojnim individualnim smrtnim slu\u010dajevima.) Mo\u017eemo oti\u0107i korak dalje i re\u0107i da onda posebno objektivacije duha (ili \u0161to je isto: objektivirani duh) ne mogu prestati postojati, barem dok je materijalna baza o\u010duvana (iako \u2013 kako je to Hartmann rekao \u2013 i ona nekad mo\u017ee biti nagri\u017eena zubom vremena). Ali ono \u0161to je va\u017enije jest da oni misaoni sadr\u017eaji koji su memorirani u medijima i koji se kroz njih prenose stje\u010du jednu posebnu onti\u010dku kvalitetu kojoj bih dao paradoksalan naziv: aktualna besmrtnost<\/em>. \u0160to to zna\u010di? To zna\u010di da su zahvaljuju\u0107i participiranju u sferi zna\u010denja („ideja“) ti sadr\u017eaji nepromjenjivi (primjeri: matemati\u010dki iskazi kao „2 + 2 = 4“, figura Don Kihota koja nije samo literarna, nego ima i tipsko zna\u010denje, melodija jedne muzi\u010dke kompozicije koja ostaje ista bez obzira na to kojim se instrumentima izvodi itd.), ali oni svoju nepromjenjivost mogu demonstrirati tek onda kada bivaju aktualizirani putem razli\u010ditih medija. Tako \u010dovjek stvaranjem umjetni\u010dkih i drugih djela zaista mo\u017ee transcendirati vlastitu kona\u010dnost, budu\u0107i da u nekom drugom vremenu (a to mo\u017ee biti i nekoliko stolje\u0107a ili \u010ditavo tisu\u0107lje\u0107e kasnije) njegova djela i ono \u0161to je on od svojih misli inkorporirao u njima mo\u017ee biti percipirano i shva\u0107eno od strane ljudi koji \u017eive u sasvim drugim kulturnim i socijalnim sredinama. Tko razumije misao nekog velikog filozofa ili zanstvenika, na neki na\u010din je aktualizirao njegov duh. Ali kao segment u sklopu objektivnog duha, a ne kao kopiju njegovog subjektivnog duha. Samo u simboli\u010dnom smislu mo\u017eemo re\u0107i da je kroz novog interpretanta za\u017eivio duh Homerov, Newtonov ili Kantov \u2013 nikako u doslovnom. Istina, postoji tradicija prizivanja duhova u sklopu koje ljudi fungiraju kao mediji za primanje poruka iz onog svijeta. Ali mislim da \u0107e ubudu\u0107e medijalna filozofija duha iza\u0107i na kraj s idejom besmrtnosti i bez regresa u okultno mi\u0161ljenje.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. sada ve\u0107 reprezentativnu publikaciju Stefan M\u00fcnker\/Alexander Roesler\/Mike Sandbothe (ed.), Medienphilosophie<\/em>. Beitr\u00e4ge zur Kl\u00e4rung eines Begriffs, Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt a. M. 2003.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. G. W. F. Hegel, Enzyklop\u00e4die der philosophischen Wissenschaften III (Werke 10)<\/em>, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 1986, str. 303\u2013365 (\u00a7\u00a7 483\u2013552).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. o razlici njegovog pojma objektivnog duha od onog Hegelovog Wilhelm Dilthey, Der Aufbau der geschichtlichen Welt in den Geisteswissenschaften<\/em>, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 1981, str. 180\u2013185.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nHans Freyer, Theorie des objektiven Geistes<\/em>. Eine Einleitung in die Kulturphilosophie, zweite durchgesehene und teilweise ver\u00e4nderte Auflage, Verlag von B. G. Teubner, Leipzig\/Berlin 1928, str. 23. [Sve citate iz ovog djela s njema\u010dkog preveo autor, D. S.]
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, str. 29.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, str. 31.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, str. 61.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, str. 62.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTo se vidi ve\u0107 iz podnaslova djela. Usp. Nicolai Hartmann, Das Problem des geistigen Seins<\/em>. Untersuchungen zur Grundlegung der Geschichtsphilosophie und der Geisteswissenschaften, 3., unver\u00e4nderte Auflage, Walter de Gruyter & Co., Berlin 1962.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nHartmann pravi razliku izme\u0111u objekcije<\/em> i objektivacije<\/em>: u objekciji kao spoznajnom \u010dinu ne\u0161to postaje objekt za neki subjekt, a ono samo se pritom ne mijenja; u objektivaciji se proizvodi ne\u0161to \u0161to nije tako postojalo prije tog \u010dina. „U objekciji je \u017eivi duh samo prihva\u0107aju\u0107i, u objektivaciji je stvaraju\u0107i.“ (Nicolai Hartmann, Das Problem des geistigen Seins<\/em>, str. 407.) [Sve citate iz ovog djela s njema\u010dkog preveo autor, D. S.]
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. isto, str. 408.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, str. 425-426.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, str. 426.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nU Hartmannovom ontolo\u0161kom u\u010denju dominira model slojevanja<\/em> (sloj neorganskog, organskog, du\u0161evnog, duhovnog). No, dok \u017eivi duh \u010dovjeka biva no\u0161en od svih slojeva, objektivacija duha po\u010diva direktno na sloju stvarstvenog (uglavnom neorganskog). Prirodni slijed bivstvenih slojeva je u objektivaciji „raskinut“ (tako to sam Hartmann ka\u017ee). Duhovni bitak ovdje biva direktno no\u0161en od neorganskog sloja. To je onti\u010dka specifi\u010dnost duhovnih objektivacija.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nU onom samorazumljivom ovdje le\u017ei ono zagonetno \u2013 to je smisao aporije.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. o ovom tro\u010dlanom odnosu isto djelo, str. 450\u2013452.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMatthias Vogel, Medien der Vernunft<\/em>. Eine Theorie des Geistes und der Rationalit\u00e4t auf Grundlage einer Theorie der Medien, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 2001, str. 399. [Citat s njema\u010dkog preveo autor, D. S.]<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nVidi Ernst Cassirer, Substanzbegriff und Funktionsbegriff<\/em>. Untersuchungen \u00fcber die Grundfragen der Erkenntniskritik, Verlag von Bruno Cassirer, Berlin 1910.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Cassirer, Ernst, Substanzbegriff und Funktionsbegriff<\/em>. Untersuchungen \u00fcber die Grundfragen der Erkenntniskritik, Verlag von Bruno Cassirer, Berlin 1910.<\/p>\n

Dilthey, Wilhelm, Der Aufbau der geschichtlichen Welt in den Geisteswissenschaften<\/em>, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 1981.<\/p>\n

Freyer, Hans, Theorie des objektiven Geistes<\/em>. Eine Einleitung in die Kulturphilosophie, zweite durchgesehene und teilweise ver\u00e4nderte Auflage, Verlag von B. G. Teubner, Leipzig\/Berlin 1928.<\/p>\n

Hartmann, Nicolai, Das Problem des geistigen Seins<\/em>. Untersuchungen zur Grundlegung der Geschichtsphilosophie und der Geisteswissenschaften, 3., unver\u00e4nderte Auflage, Walter de Gruyter & Co., Berlin 1962.<\/p>\n

Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, Enzyklop\u00e4die der philosophischen Wissenschaften III (Werke 10)<\/em>, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 1986.<\/p>\n

M\u00fcnker, Stefan\/Alexander Roesler\/Mike Sandbothe (ed.), Medienphilosophie<\/em>. Beitr\u00e4ge zur Kl\u00e4rung eines Begriffs, Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt a. M. 2003.<\/p>\n

Vogel, Matthias, Medien der Vernunft<\/em>. Eine Theorie des Geistes und der Rationalit\u00e4t auf Grundlage einer Theorie der Medien, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 2001.<\/p>\n

 <\/p>\n

The Rebirth of Spirit in Media.
\n
\nThe Specifics of Medial Turn in Philosophy of Mind <\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Once metaphysics propagated the idea of immortality of spirit – nowadays media take on and realize concretely this idea. The concept of mind has to be conceived in a processualistic and not in a substantialistic way. Hence the contemporary philosophy must adequately face the challenges of the new media during the (re)production of mind. In the tradition of the so-called theory of objective mind there are some clues to philosophical observation of these media effects. But philosophy has to exceed the conceptual framework established by traditional thinkers and to break new ground of making concepts. In this paper the author sketches how the conception of mind phenomenon will be transformed under the influence of media.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> medial turn, philosophy of mind, objective mind, Hans Freyer, Nicolai Hartmann, immortality.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasresno6malo\"<\/p>\n

\n  4(6)#2 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

UDK 004.087:070
\n Prethodno priop\u0107enje
\n Preliminary communication
\nPrimljeno: 20.2.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Sla\u0111ana Stamenkovi\u0107<\/span><\/p>\n

Fakultet za sport, Beograd
\nsladjastamenkovic@yahoo.com<\/p>\n

Novinarstvo i mediji budu\u0107nosti \u2013 kreiranje identiteta i stvarnosti<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (375 KB), Hrvatski, Str. 838 – 858
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Mediji i novinarstvo su u stalnoj neizvjesnosti uzrokovanoj utjecajem online zajednice. Izvjesna je promjena: kao na\u010dina distribucije sadr\u017eaja konzumentima, medijskog sadr\u017eaja i njegove produkcije. Promjene izazvane metamedijem \u2013 internetom mijenjaju poziciju medija na tr\u017ei\u0161tu i osnovnu ulogu novinarstva. Kao odgovor na navedene izazove u SAD-u se jo\u0161 prije nekoliko godina po\u010deo razvijati koncept \u201epoduzetni\u010dkog novinarstva\u201c (entrepreneurial journalism) koji je jo\u0161 uvijek nedovoljno poznat u europskoj javnosti. Ra\u010dunala ve\u0107 pi\u0161u vijesti, a stru\u010dnjaci za umjetnu inteligenciju u kompaniji Google, predvi\u0111aju da \u0107e do 2029. ra\u010dunala biti pametnija od ljudi, da \u0107e u narednih 15 godina postajati sve inteligentnija i da \u0107e mo\u0107i razumjeti \u0161to govorimo, u\u010diti iz iskustva, \u0161aliti se, pri\u010dati pri\u010de, pa \u010dak i o\u010dijukaju. Novinarstvo jo\u0161 uvijek nije prona\u0161lo obrise svog novog identiteta, ali ga dijelom odre\u0111uju logika brzine, kratkotrajnosti, konkurencije i povr\u0161nosti. Uloga urednika se drasti\u010dno mijenja \u2013 urednik treba osmisliti viziju, kut promatranja i stvoriti okru\u017eenje razli\u010ditih specijalista koji \u0107e zami\u0161ljeno provoditi to u djelo. Kako bismo imali ve\u0107e efekte po ogla\u0161iva\u010de, od novinara i urednika se o\u010dekuje da se ne pona\u0161aju izolirano u odnosu na medijski biznis i da poznaju mehanizme o kojima ovisi ho\u0107e li se i kako ogla\u0161iva\u010di pojaviti u sklopu online medija. Po\u0161tuju\u0107i ure\u0111iva\u010dki integritet, novinari su ti koji bi trebali utjecati na ve\u0107i anga\u017eman \u010ditatelja. Nova profesija u medijskoj sferi je prire\u0111iva\u010d sadr\u017eaja (Content Curation), gdje su od velike koristi novinarska i uredni\u010dka iskustva. Kompjuterski posredovana komunikacija zamjenjuje stvarnu komunikaciju, a mediji vi\u0161e ne reprezentiraju stvarnost ve\u0107 je kreiraju. U takvim uvjetima mediji vi\u0161e nisu odre\u0111eni svojim monopolskim ili oligopolskim statusom, ve\u0107 je njihova pozicija na tr\u017ei\u0161tu odre\u0111ena kreiranjem vlastitog identiteta u online okru\u017eenju bez granica. Klasi\u010dni mediji su i dalje u procesu tra\u017eenja efikasnih poslovnih modela i modela zarade koji \u0107e zamijeniti modele koji vi\u0161e ne funkcioniraju. U narednih nekoliko godina kreiranje sadr\u017eaja kao oblast bit \u0107e okosnica formiranja bud\u017eeta kompanija za tri zavisna podru\u010dja \u2013 mediji, marketing i PR. Ignoriranje promjena u medijima i novinarstvu koje se u razvijenom dijelu svijeta pokre\u0107u samo zna\u010di da neki mediji ne\u0107e pre\u017eivjeti, da \u0107e neki novinari ostati bez posla ili postati prire\u0111iva\u010di sadr\u017eaja. Promjene kao stalan modus vivendi i u Srbiji i regiji su vidljive kroz promjene u na\u010dinu kori\u0161tenja medija, ali i kroz promjenu strukture mesijskog sadr\u017eaja, \u0161to je tema istra\u017eivanja provedenog za potrebe ovog rada. Za predvi\u0111anje budu\u0107nosti medija i novinarstva potrebne su \u010dinjenice u \u010dijem je odsustvu mogu\u0107e osloniti se na promi\u0161ljanja i iskustva razvijenih medijskih zajednica. Jedno je sasvim izvjesno: novinarstvo i mediji ne\u0107e funkcionirati na na\u010din kako je to bilo dosada.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> novinarstvo, mediji, budu\u0107nost, tehnolo\u0161ki razvoj, promjene.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

„The news business should be run like a business. It can and should be analyzed and run like a business. Thinking of news as a business is not only NOT bad for quality, objective journalism, but is PRO quality, objective journalism. A healthy business is the foundation for being able to build high quality products, and to do so sustainably.<\/em> That includes journalism. Analyzed as a business, the news industry is going through a fundamental restructuring and transformation, for worse and for better.“<\/em><\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

UVOD <\/strong><\/p>\n

„Novinarstvo se nalazi u epohalnoj transformaciji, va\u017enoj koliko i pronalazak telegrafa i televizije“<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, i pred novim izazovom izbora i kreiranja vlastitog identiteta i na\u010dina konstruiranja realnosti. Jedna od perspektiva je sadr\u017eana u navedenom citatu u kojem se sugerira da je news business<\/em>, isto \u0161to i svaki drugi biznis, i da je to dobro za kvalitetno i objektivno novinarstvo. Novinarstvo je ve\u0107 do\u017eivjelo revolucionarne promjene pod utjecajem razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija od procesa prikupljanja, produkcije, skladi\u0161tenja, ure\u0111ivanja i distribucije. Naj\u010de\u0161\u0107e se u prvi plan stavlja multimedijalni karakter vijesti do kojeg je dovela promjena osnovnih obrazaca proizvodnje i distribucije. Ciljevi poput produktivnosti, efikasnosti i profitabilnosti u pri\u017eeljkivanoj ekonomiji obima u medijima potisnuli su tradicionalne novinarske vrijednosti na margine rasprava o transformiranju novinarstva u dio medijskog biznisa. Novinarstvo je ina\u010de \u010desto tema (ne)stru\u010dnih rasprava, ali je u suvremenoj fazi pod ve\u0107im pritiskom potrebe da se transformira, ukoliko to ve\u0107 nije, u proces obrade i pakiranja materijala, prije nego li je originalno, kreativno i objektivno stvaranje. Ako je transformacija (u biznis) nu\u017ena zna\u010di li to i da \u0107e novi alati i savr\u0161enija tehnologija stvoriti savr\u0161eno novinarstvo? Tradicionalno novinarstvo ina\u010de ve\u0107 dugo koristi nove alate, nove tehnologije, posebno internet kao metamedij koji je u\u0161ao u osnove novinarstva jo\u0161 u dvadesetom stolje\u0107u.<\/p>\n

U traganju za obrisima odgovora pribjegla sam istra\u017eivanju me\u0111u studentima u\u010diteljskog fakulteta koji se prvi susre\u0107u sa sada\u0161njim digitalnim uro\u0111enicima, poku\u0161avaju\u0107i istra\u017eiti njihove medijske preferencijale, odnos prema medijskim sadr\u017eajima i prije svega njihovo razumijevanje medija. Kako su mediji dio mirko- i makrosfere, globalni ve\u0107 du\u017ee od dva desetlje\u0107a, odgovore o budu\u0107nosti potra\u017eila sam u predvi\u0111anjima Jamesa Cantona, futurista koji predvi\u0111a pravce razvoja globalnih kompanija, a ina\u010de savjetuje predsjednike vlada i direktore 800 najve\u0107ih svjetskih kompanija, skicira na osnovi prethodnih pravaca i modela razvoja. Njegova knjiga Ekstremna budu\u0107nost<\/em> zaista pru\u017ea brojna predvi\u0111anja, koja bar u ovoj oblasti garantira brzinu i neizvjesnost promjena. <\/p>\n

 <\/p>\n

NOVINARSTVO I MEDIJI U SRBIJI U ONLINE OKRU\u017dENJU<\/strong><\/p>\n

Mediji i novinarstvo su u stalnoj neizvjesnosti uzrokovanoj utjecajem online zajednice. Izvjesna je promjena: na\u010dina distribucije sadr\u017eaja konzumentima, medijskog sadr\u017eaja i njegove produkcije. Digitalizacija produkcije, distribucije i izlaganja promijenila je sveukupnost medijskog sustava, digitalna konvergencija je uvjetovala konvergenciju medija. Razlog je sasvim jednostavan: jednom kada su masmedijski materijali digitalizirani lako ih je pretvarati u bilo koji oblik. Iako je ovaj proces zapo\u010det tek pre desetak godina, sada je to svakodnevna rutina u medijima budu\u0107i da „digitalizacija sadr\u017eaja poti\u010de distribuciju u ve\u0107em broju medija jer zahvaljuju\u0107i njoj sadr\u017eaj postaje vi\u0161eplatformski skup podataka“ (Turow, 2012:304). Pojam koji je neodvojiv od novih medija \u2013 konvergencija, definira se i kao „prepletanje puteva ili kombinacija koja rezultira u transformaciji sve od konvergiraju\u0107ih tehnologija ili entiteta, kao i u stvaranju nove tehnologije ili entiteta“ (Fidler, 2004:374). Rije\u010d je o interdisciplinarnom pojmu koji povezuje medijsku tehnologiju, industriju, sadr\u017eaj i publiku\/korisnike, smatra teoreti\u010dar medija i masovnih komunikacija Henry Jenkins i dodaje da „kada govorimo o konvergenciji, mislimo na pet paralelnih procesa \u2013 tehni\u010dku, ekonomsku, dru\u0161tvenu, kulturnu i globalnu konvergenciju“ (Jenkins, 2001:93). Promjene izazvane metamedijem \u2013 internetom mijenjaju poziciju medija na tr\u017ei\u0161tu i osnovnu ulogu novinarstva, uz ja\u010danje ekonomskih i politi\u010dkih pritisaka. M\u0435dijski monitoring za p\u0435riod travanj \u2013 rujan 2014. prov\u0435d\u0435n u organizaciji Fondacij\u0435 Konrad Ad\u0435nau\u0435r, ukazuj\u0435 na pad prof\u0435sionalnosti u srpskim m\u0435dijima, a analiti\u010dari su uvj\u0435r\u0435ni kako novi m\u0435dijski zakoni n\u0435\u0107\u0435 mnogo pomo\u0107i da s\u0435 to popravi. Tvrdi se da s\u0435 m\u0435diji udaljavaju od svoj\u0435 osnovn\u0435 funkcij\u0435, informiranja gra\u0111ana i pribli\u017eavaju s\u0435 tabloidizaciji i bilt\u0435nizaciji, odnosno, postaju sr\u0435dstvo propagand\u0435. Vi\u0161\u0435 od 90 posto ispitanih u pripremi ovog izvje\u0161taja smatra da u m\u0435dijima postoji c\u0435nzura i autoc\u0435nzura, 73 posto smatra da m\u0435diji n\u0435 izvj\u0435\u0161tavaju obj\u0435ktivno, 90 posto smatra da n\u0435 izv\u0435\u0161tavaju analiti\u010dno, a 95 posto da n\u0435 izvj\u0435\u0161tavaju kriti\u010dno. Dio obja\u0161njenja za ovakvo stanje u novinarstvu i medijima Srbije nudi podatak da svaki \u010detvrti dinar u medijskoj zajednici potje\u010de iz dr\u017eavne blagajne.<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0160\u0435f D\u0435l\u0435gacij\u0435 EU u Srbiji Michael D\u0435v\u0435nport, smatra da je rje\u0161enje novi Zakon o javnom informiranju „koji pr\u0435dvi\u0111a finaciranj\u0435 m\u0435dijskog sadr\u017eaja od javnog int\u0435r\u0435sa iz javnih fondova, ali i uspostavljanj\u0435 pravila j\u0435dnakih za sv\u0435 za konkuriranj\u0435 za javn\u0435 fondov\u0435, Devenport podsj\u0435\u0107a kako \u0107\u0435 od lipnja 2015. godin\u0435 biti promij\u0435nj\u0435na vlasni\u010dka struktura u m\u0435dijima \u010diji je osniva\u010d vlada ili lokalna samouprava, t\u0435 da \u0107\u0435 taj proc\u0435s „iz t\u0435m\u0435lja izmij\u0435niti m\u0435dijsku sliku u Srbiji“.<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Dosad j\u0435 dominantna praksa u Srbiji bila da s\u0435 iz javnih fondava najvi\u0161\u0435 financiraju javna pr\u0435duz\u0435\u0107a koja s\u0435 bav\u0435 informiranj\u0435m \u0161to j\u0435 bila skupa i \u010d\u0435sto politi\u010dki oboj\u0435na praksa. Sada j\u0435 pr\u0435d dr\u017eavnim organima mogu\u0107nost da mnogo \u0161ir\u0435, kroz proj\u0435kt\u0435 financiraju raznovrsn\u0435 program\u0435 koji \u0107\u0435 stvarno zadovoljiti int\u0435r\u0435s\u0435 gra\u0111ana, b\u0435z obzira na njihovu politi\u010dku opr\u0435dij\u0435lj\u0435nost“, kazao j\u0435 D\u0435v\u0435nport i poru\u010dio da \u0107\u0435 EU biti spr\u0435mna pomo\u0107i razvoju m\u0435dijsk\u0435 sc\u0435n\u0435 u Srbiji, ali j\u0435 na dr\u017eavi, da tu sc\u0435nu i stvori.“<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Uz nerije\u0161en pravni okvir, elektronski mediji su pred ozbiljnim tehnolo\u0161kim promjenama u kontekstu procesa digitalizacije, \u010diji r\u0435zultati pr\u0435dstavljaju dinami\u010dan napr\u0435dak, poslj\u0435dic\u0435 \u010dega \u0107\u0435, t\u0435k, mij\u0435njati m\u0435dijsku sf\u0435ru. Iako nij\u0435 poslj\u0435dnja po \u00a0mod\u0435rnizaciji svog radiofr\u0435kv\u0435ntnog sp\u0435ktra (BIH tako\u0111\u0435r ima probl\u0435ma) Srbija prili\u010dno kasni u ovom proc\u0435su, a razlozi za to su uglavnom bili financijsk\u0435 i t\u0435hni\u010dk\u0435 prirod\u0435. Proc\u0435s \u0107\u0435 obuhvatiti ukupno 120 televizijskih \u00a0stanica koj\u0435 sada \u0435mitiraju program\u0435 pr\u0435ko mr\u0435\u017e\u0435 z\u0435maljskih oda\u0161ilja\u010da.<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> V\u0435\u0107 povr\u0161na istra\u017eivanja i analiz\u0435 poslovanja ovih t\u0435l\u0435vizija ukazuju na v\u0435lik\u0435 razlik\u0435 u njihovom t\u0435hni\u010dko-t\u0435hnolo\u0161kom i programskom statusu. U grupu onih koji malo bolj\u0435 stoj\u0435 s opr\u0435mom i r\u0435sursima spadaju programi javnih s\u0435rvisa i t\u0435l\u0435vizij\u0435 kom\u0435rcijalnih \u0435mit\u0435ra s nacionalnom pokriv\u0435no\u0161\u0107u. Svi ostali su dal\u0435ko ispod suvremenih t\u0435hnolo\u0161kih standarda, a v\u0435\u0107ina njih ispod donj\u0435g praga n\u0435ophodnih r\u0435sursa za rad. Ovakvo stanj\u0435 naj\u010d\u0435\u0161\u0107\u0435 s\u0435 obrazla\u017e\u0435 kao poslj\u0435dica v\u0435li\u010din\u0435 tr\u017ei\u0161ta na kom\u0435 svaka od TV funkcionira kao i razlikama u pristupu prof\u0435siji od stran\u0435 vlasnika ovih m\u0435dija. Ukupni prihodi od ogla\u0161avanja, koj\u0435 sv\u0435 t\u0435l\u0435vizij\u0435 ubiru kao dominantan poslovni prihod, prot\u0435klih godina bilj\u0435\u017e\u0435 zna\u010dajan pad tako da s\u0435 brojka s n\u0435kada\u0161njih 250 milijuna, sv\u0435la na oko 100 milijuna \u0435ura ukupn\u0435 godi\u0161nj\u0435 potro\u0161nj\u0435 na televizijsko ogla\u0161avanj\u0435 u Srbiji. Manj\u0435 t\u0435l\u0435vizij\u0435, koje n\u0435maju pristup glavnim t\u0435l\u0435vizijskim ogla\u0161iva\u010dima, ne\u0107e imati velike \u0161anse za opstanak. <\/p>\n

Uz ekonomsku neizvjesnost i poja\u010dane politi\u010dke pritiske novinari svjesno odustaju od profesionalnih standarda pa „z\u0435mlj\u0435 u kojima j\u0435 stupanj m\u0435dijskih sloboda na ni\u017e\u0435m nivou i u kojima j\u0435 novinarstvo manj\u0435 n\u0435zavisno i prof\u0435sionalno, imaju visoku razinu korupcij\u0435“<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> smatra St\u0435phan Russ-Mohl, prof\u0435sor Sveu\u010dili\u0161ta u Luganu i dir\u0435ktor proj\u0435kta Evropski ops\u0435rvatorij novinarstva. To nij\u0435 samo probl\u0435m u Srbiji, ve\u0107 sv\u0435 vi\u0161\u0435 u isto\u010dnoeuropskim z\u0435mljama, ali i na Zapadu<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „gdj\u0435 ulaganj\u0435 u m\u0435dij\u0435 nij\u0435 vi\u0161\u0435 profitabilno kao biznis, ali mo\u017e\u0435 biti izuz\u0435tno „isplativo“ ako koristit\u0435 m\u0435dij za stjecanj\u0435 politi\u010dkog utjecaja. Za\u0161to bi n\u0435tko kupovao bilo koji m\u0435dij, ako n\u0435 mo\u017e\u0435 da zaraditi na tom\u0435, tako da j\u0435 j\u0435dini razlog upravo „vj\u0435\u017ebanj\u0435“ politi\u010dkog utjecaja.“<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Novinari, dakle, ne trpe samo pritiske poslodavaca, ve\u0107 su indirektno pod pritiscima, dr\u017eave i vladaju\u0107ih politi\u010dkih elita, kao i pod pritiscima ogla\u0161iva\u010da koji financiraju njihove poslodavce. Sve to nu\u017eno vodi k autocenzuri i odustajanju od profesionalizma i osnovnih na\u010dela novinarske etike. Profesionalno i odgovorno novinarstvo, sve vi\u0161e se povla\u010di pred tabloidnim, senzacionalisti\u010dkim i novinari postaju „medijski agenti politi\u010dko-financijskog osiguranja svoje medijske ku\u0107e“ (Plevnik, 2003:127), a zabavni, trivijalni i spektakularni sadr\u017eaji dominiraju nad „prvorazrednim“ informacijama i temama od javnog zna\u010daja. „M\u0435diji imaju tri klju\u010dn\u0435 ulog\u0435 \u2013 j\u0435dna j\u0435 da budu \u010duvari d\u0435mokracij\u0435, odnosno, kontroleri vlasti \u2013 \u0161to zna\u010di da dovod\u0435 on\u0435 koji su nosioci javnih funkcija u priliku da polo\u017e\u0435 ra\u010dun\u0435 i odgovornost za svoj rad. Druga j\u0435 da brzo omogu\u0107\u0435 informacij\u0435 koj\u0435 su va\u017en\u0435 gra\u0111anima za dono\u0161\u0435nj\u0435 odluka i tr\u0435\u0107a da prika\u017eu raspon razli\u010ditih mi\u0161lj\u0435nja o kontrov\u0435rznim t\u0435mama u dru\u0161tvu. N\u0435stankom d\u0435batnih \u0435misija, m\u0435diji su ispra\u017enj\u0435ni od ovih sadr\u017eaja, u j\u0435dnoj va\u017enoj dim\u0435nziji za d\u0435mokraciju pojavilo s\u0435 prazno m\u0435sto. A ho\u0107e li m\u0435diji biti dobri proizvo\u0111a\u010di r\u0435klama i donositelji profita svojim vlasnicima to j\u0435 za javnost n\u0435va\u017eno.“ (Snje\u017eana Milivojevi\u0107, intervju za tjednik NIN, 2014.)<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Druga\u010diju perspektivu potreba i zanimanja gra\u0111ana Srbije, od ove koju iznosi Milivojevi\u0107, pru\u017ea lista najtra\u017eenijih sadr\u017eaja i stranica. Dru\u0161tv\u0435na mr\u0435\u017ea Facebook i dalj\u0435 j\u0435 najtra\u017e\u0435nija i najposj\u0435\u0107\u0435nija stranica na int\u0435rn\u0435tu, kako u svij\u0435tu, tako i u Srbiji. To j\u0435 potvrdio i srpski int\u0435rn\u0435tski pr\u0435tra\u017eiva\u010d, Krstarica, koji tradicionalno priop\u0107ava najtra\u017e\u0435nij\u0435 pojmov\u0435 na int\u0435rn\u0435tu. Nakon Facebooka, slij\u0435di Google, zatim vij\u0435sti i vr\u0435m\u0435nska prognoza. „To pokazuj\u0435 kako tabloidi n\u0435maju toliki informativni utjecaj koji su imali do ovih godina i da s\u0435 korisnici int\u0435rn\u0435ta sv\u0435 vi\u0161\u0435 informiraju put\u0435m dru\u0161tv\u0435nih mr\u0435\u017ea“<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ocjenjuje kulturolog Ratko Bo\u017eovi\u0107.<\/p>\n

 <\/p>\n

PRIMJERI NOVE KOMUNIKACIJSKE PARADIGME<\/strong><\/p>\n

Nova komunikacijska paradigma logi\u010dna je posljedica revolucije koju je donijelo digitalno doba. Prije samo desetak godina bilo je potrebno vi\u0161e sati kako biste odre\u0111enu informaciju prenijeli, a lanac produkcije je podrazumijevao sudjelovanje ve\u0107eg broja ljudi. Zahvaljuju\u0107i dru\u0161tvenim mre\u017eama danas su potrebne minute.<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prije spomenutog desetlje\u0107a \u00a0informacije su kreirale kompanije ili institucije, danas informacije kreira svatko \u2013 dru\u0161tveni aktivizam je postala popularna sintagma. Mogu\u0107nost nekomuniciranja ili odbijanja aktivnog dijaloga prakti\u010dno vi\u0161e i ne postoji \u2013 ako vi ne komunicirate, o vama \u0107e se pri\u010dati i sliku o vama \u0107e kreirati netko drugi, ponekad zasnovanu i na neprovjerenim i nepreciznim informacijama. Novinari nisu vi\u0161e ekskluzivni proizvo\u0111a\u010di vijesti, nisu vi\u0161e niti jedini profesionalci na tom podru\u010dju. Sve vi\u0161e ih se preseljava u slu\u017ebe i agencije za odnose s javno\u0161\u0107u. Prij\u0435 dvad\u0435s\u0435t godina na dva novinara, u prosj\u0435ku, postojao j\u0435 j\u0435dan m\u0435nad\u017e\u0435r za odnose s javno\u0161\u0107u koji u to vrij\u0435m\u0435 nij\u0435 imao mnogo prof\u0435sionalnog iskustva. Danas postoje dva menad\u017eera za odnose s javno\u0161\u0107u na j\u0435dnog novinara i ti m\u0435nad\u017e\u0435ri su bolj\u0435 obu\u010d\u0435ni i zara\u0111uju mnogo vi\u0161\u0435 novca od novinara. R\u0435dakcij\u0435 koje su sv\u0435 malobrojnij\u0435, zatrpavaju s\u0435 priop\u0107enjima koja su pon\u0435kad toliko dobro napisana da s\u0435 mogu samo pr\u0435pisati. Veliki broj kompanija i institucija osnovao je specijalizirane timove za kreiranje sadr\u017eaja i njihov plasman kroz tradicionalne i digitalne kanale. Oni sami za sebe postaju redakcije ili izdava\u010di koji direktno komuniciraju s interesnim skupinama javnostima, oslanjaju\u0107i se pritom sve vi\u0161e na vlastite kanale. Iako je korporativni sektor prvi uhvatio korak s ovom promjenom, brzo su se priklju\u010dili i ostali, pa danas \u010dak i politi\u010dke stranke imaju posebne timove za stvaranje sadr\u017eaja i direktnu komunikaciju s glasa\u010dima na internetu. Sve ovo utje\u010de i na pona\u0161anje ostalih u lancu komunikacije. Klasi\u010dni mediji \u0107e, tako\u0111er, trpjeti velike promjene, ve\u0107ina tiskanih medija \u0107e adaptirati svoje uredni\u010dke politike i redakcijsku strukturu tako da fokus stave na rad na informativnim portalima.<\/p>\n

 <\/p>\n

NOVI MEDIJSKI KONTEKST<\/strong><\/p>\n

Odnos koji ljudi imaju prema m\u0435dijima \u2013 tradicionalnim, masovnim m\u0435dijima i digitalnim m\u0435dijima su vi\u0161\u0435dim\u0435nzionalni, ba\u0161 kao \u0161to je novi kontekst prisustva medija u \u017eivotima ljudi. Nov\u0435 informacijsko-komunikacijske t\u0435hnologij\u0435 omogu\u0107ile su nov\u0435 platform\u0435, mo\u0107ne pr\u0435tra\u017eiva\u010de, nove oblike izra\u017eavanja poj\u0435dina\u010dnih id\u0435ja i mogu\u0107nosti za raspravu, nove vidove distribucij\u0435 znanja, online zaj\u0435dnic\u0435. Za suvremenu medijsku publiku se tvrdi da je obrazovanija i samosvjesnija u izboru medijskih sadr\u017eaja. Baudrillard tvrdi kako se ljudi prema modernim medijima nalaze u specifi\u010dnoj situaciji: „Od njih se istovremeno tra\u017ei da se konstituiraju kao autonomni, odgovorni i svjesni subjekti i da se konstituiraju kao pokorni, inertni, poslu\u0161ni, prilago\u0111eni objekti“ (Baudrillard, 1991:89). Sukladno dostupnosti i ra\u0161irenosti, novi mediji, prema\u0161uju utjecaje tradicionalnih. Mladi su publika novih medija, oni radije koriste Facebook ili Twitter, nego tradicionalne medije, mobilni telefon prije nego televizijski ili radioaparat kao platformu za informiranje. To je rezultat istra\u017eivanja me\u0111u studentima U\u010diteljskog fakulteta, provedenog u velja\u010di 2014. za potrebe ovog rada. Mre\u017ee na internetu i mobilni telefon koristi 90, odnosno 87 posto ispitanih, ali i zna\u010dajan dio njih gleda televizijski program (79%). U odnosu na period od prije deset godina, vi\u0161e (26%) i mnogo vi\u0161e (46%) koristi medije, \u0161to zna\u010di da dvije tre\u0107ine njih vi\u0161e koristi medije u odnosu na desetlje\u0107e unazad<\/em>. Promijenjena je struktura medijskih sadr\u017eaja: najrje\u0111e se \u010dita tisak (85%), slu\u0161a radio (65%) dok je na tre\u0107em mjestu po koli\u010dini posve\u0107enog vremena televizija (47%). Samo klasi\u010dne medije koristi tek 4 posto sudionika istra\u017eivanja, dok \u0161est puta vi\u0161e (26%) koristi samo nove medije. Bez obzira na to je li rije\u010d o tradicionalnim ili novim medijima, ve\u0107ina (63%) ih koristi za informiranje o temama koje su im zanimljive, za zabavu (40%), dok samo mali broj ispitanika (5%) medije koristi da bi se educiralo.<\/em><\/p>\n

Redoslijed osnovnih funkcija medija nije bitno promijenjen tijekom poslednjeg desetlje\u0107a. Usporedit \u0107emo dalje kori\u0161tenje medija za zabavu sa stanovi\u0161ta podjele na tradicionalne i nove medije: dru\u0161tvene mre\u017ee, naj\u010de\u0161\u0107e Facebook, za zabavu i komunikaciju s poznatim i nepoznatim osobama koristi 90% studenata U\u010diteljskog fakulteta.<\/em> Vi\u0161e od polovine (53%) se informira samo preko dru\u0161tvenih mre\u017ea, dok me\u0111u onima koji koriste i klasi\u010dne medije, ve\u0107ina (80%) bira njihove informativne sadr\u017eaje, polovina\u00a0 se opredjeljuje za zabavne, a na tre\u0107em mjestu su (26%) obrazovni sadr\u017eaji tradicionalnih medija. Bez profila na nekoj dru\u0161tvenoj mre\u017ei samo je\u00a0 jedan posto sudionika ankete.<\/em> Novinarstvo u Srbiji nezavisnim smatra samo \u0161est posto anketiranih, da nije sasvim nezavisno izjasnilo se 26%, dok je dvije tre\u0107ine ocijenilo da je zavisno (22%), od ekonomije (20%) i politike (29%). Pribli\u017ean je rezultat odgovora na pitanje o ovisnosti medija, pa je mogu\u0107e zaklju\u010diti da studenti imaju visoku osobnu razinu razumijevanja medija. <\/em>Kada je rije\u010d vjerodostojnosti sadr\u017eaja medija na skali od 1-5, dva posto ispitanika je pro\u0161irilo skalu na deset, kako bi izrazili manipulativni karakter programa, mali broj (4%) smatra da mediji pru\u017eaju realisti\u010dnu sliku svijeta, dok je najve\u0107i dio ocijenio da su mediji manipulativni (27%) i vrlo manipulativni (48%), odnosno tri \u010detvrtine ukupnog broja ispitanika. Velika ve\u0107ina (88%) misli da zna „\u010ditati“ medijske sadr\u017eaje, ali bi vi\u0161e od polovine, (59%) rado poha\u0111alo te\u010daj medijske pismenosti.<\/em> U televizijskom programu im nedostaju pozitivni primjeri (74%) i \u017eivotne pri\u010de koje inspiriraju (72%), vi\u0161e sporta (45%), zabave i korisnih informacija (44%), dok pretjeranim smatraju dio informativnih programa posve\u0107enih aktivnostima politi\u010dara (83%), vijesti o kriminalu, nesre\u0107ama i druge, negativnog sadr\u017eaja. Posebno je zanimljivo da je 59 posto imalo ideju o druga\u010dijem kreiranju po\u010detka centralnih informativnih emisija. Ovi mladi ljudi znaju \u0161to \u017eele od medija (starih i novih), bli\u017ei su im novi, \u0161to je vrlo va\u017eno s aspekta \u010dinjenice da \u0107e im za samo nekoliko godina biti povjerena djeca pred\u0161kolskog uzrasta, koja su ve\u0107 sada, prema istra\u017eivanju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, izlo\u017eena medijskim sadr\u017eajima i do deset sati dnevno. Rezultati istra\u017eivanja me\u0111u osnovcima nekoliko \u0161kola u Beogradu pokazuju koliko su mladi opsjednuti ra\u010dunalima; bez njega nijedan dan ne mo\u017ee provesti gotovo 10 posto u\u010denika, \u0161to ukazuje da polako postaju ovisnici od ra\u010dunalima. <\/p>\n

 <\/p>\n

NOVI MEDIJSKI „MODELI“<\/strong><\/p>\n

Kreativni odgovori, nove strategije i raznovrsni modeli najpotrebniji su u vrijeme velikih promjena. U svijetu tradicionalnih, masovnih medija zna\u010daj novinara bio je presudan budu\u0107i da je u medijskoj industriji novinarstvo uglavnom bilo mogu\u0107e prakticirati unutar medijskih ku\u0107a (uz relativno kratku povijest freelance<\/em> novinarstva). Mnogobrojni problemi u tradicionalnim medijima, od politi\u010dkih pritisaka i sve intenzivnijeg utjecaja ekonomskih centara mo\u0107i, do sve te\u017eih uvjeta rada i financijske situacije u kojoj se nalaze novinari, primoravaju medijske profesionalce da tragaju za novim modelima poslovanja kako bi opstali u medijskoj sferi. Kao odgovor na navedene izazove u SAD-u se, u Centru inovacija i komunikacija, na Sveu\u010dili\u0161tu Stenford<\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, jo\u0161 prije desetak\u00a0 godina po\u010deo razvijati koncept „poduzetni\u010dkog novinarstva“ (entrepreneurial journalism<\/em>). Tu praksu, kroz seminare i razli\u010dite projekte, obi\u010dno prenose organizacije nevladinog sektora koje u svom nazivu ili u\u00a0 opisu djelatnosti imaju prefiks „nezavisni“. Novinari osim upoznavanja sa specifi\u010dnostima web novinarstva, obu\u010davaju se i za definiranje biznis modela, kao i za produkciju web-stranica koji \u0107e zahvaljuju\u0107i svom sadr\u017eaju i dizajnu na najbolji na\u010din odgovoriti potrebama specifi\u010dne ciljne grupe.<\/p>\n

Iako su te\u010dajevi posve\u0107eni poduzetni\u010dkom novinarstvu ve\u0107 godinama sastavni dio studijskih programa na presti\u017enim ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima koji obrazuju novinare, ovaj koncept je jo\u0161 uvijek nedovoljno poznat u Europi.<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Direktor Medijskog programa za jugoisto\u010dnu Europu Fondacije Konrad Adenauer Kristijan \u0160par ka\u017ee da „ovaj program donosi dvostruku korist, jer omogu\u0107ava mladim novinarima samozapo\u0161ljavanje, a istovremeno omogu\u0107uje razvoj neovisnog online novinarstva koje nedostaje svim zemljama jugoisto\u010dne Europe.“<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0160par smatra kako je „poduzetni\u010dko novinarstvo\u00a0 nedovoljno poznat termin u javnosti, ali u osnovi on podrazumijeva razvoj neovisnog online novinarstva, rad novinara kao freelancera i samozapo\u0161ljavanje novinara, kao i razumijevanje novinarstva kao nezavisnog biznisa, prvenstveno na internetu. To je vrlo bitno za sve zemlje regije jer tradicionalni mediji jo\u0161 ne omogu\u0107uju dovoljno raznovrsnosti i uravnote\u017eenog izvje\u0161tavanja koji su neophodni za svaku demokraciju“. On ka\u017ee kako bi upravo online mediji mogli omogu\u0107iti tu medijsku raznovrsnost i uravnote\u017eeno izvje\u0161tavanje koje nam nedostaje, jer su mediji u na\u0161oj regiji izrazito polarizirani, pa tako, primjera radi, s jedne strane imamo medije koji izrazito pozitivno izvje\u0161tavaju o svojim vladama, a s druge strane medije koji izvje\u0161tavaju izuzetno negativno. „Novinari definitivno trebaju vi\u0161e razmi\u0161ljati na preduzetni\u010dki na\u010din ili barem razmotriti mogu\u0107nost samozapo\u0161ljavanja, jer su uvjeti rada u ve\u0107ini tradicionalnih medija vrlo lo\u0161i i mnogi vlasnici ne poti\u010du novinare na kriti\u010dko i nezavisno novinarstvo, a poznato je da novinari nisu ni dovoljno pla\u0107eni. Zbog toga se danas poduzetni\u010dko novinarstvo javlja kao neka vrsta alternative, ali i odli\u010dna \u0161ansa za mlade novinare da zapo\u010dnu svoje karijere i budu nezavisni“, obja\u0161njava \u0160par i dodaje da za pokretanje sitea nisu potrebna sredstva ni novci kao za pokretanje nekog tiskanog medija ili televizije, \u0161to dodatno olak\u0161ava razvoj ovog novog koncepta u novinarstvu. Autori ovog programa smatraju kako je dodatan problem u tradicionalnim medijima \u010dinjenica da mnogi vlasnici u regiji nisu izdava\u010di, ve\u0107 biznismeni iz drugih sektora privrede, koji su nerijetko aktivni i u politi\u010dkom \u017eivotu i koriste medije kao podr\u0161ku za svoje poslovne ili politi\u010dke interese, pa medije samim tim ne koriste za proizvodnju kvalitetnih medijskih sadr\u017eaja, ve\u0107 kao vid politi\u010dkog pritiska. Stoga se razvojem online sfere ujedno otvara i nova \u0161ansa za razvoj nezavisnog novinarstva, a jedan od preduvjeta je da novinari inovacijama redefiniraju svoju struku i suprotstave se ekonomskoj realnosti njihove profesije.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n KOMPJUTORI & NOVINARI<\/strong><\/p>\n

Pravce razvoja medijske sfere diktiraju promjene koje dolaze od najrazvijenijih, najmo\u0107nijih i najbogatijih globalnih kompanija. U digitalnom svijetu gdje \u0107e na svakoj platformi informacija biti previ\u0161e, samo sadr\u017eaj koji \u0107e se svojom vrijedno\u0161\u0107u i jedinstveno\u0161\u0107u izdvajati od drugih, zadobit \u0107e povjerenje. Dakle, oni koji znaju ispri\u010dati pri\u010du ostaju i dalje najuspje\u0161niji, pa makar ne bili kreativni stvaratelji ljudske vrste. Ray Kurzweil, stru\u010dnjak za umjetnu inteligenciju u kompaniji Google, predvi\u0111a da \u0107e do 2029. ra\u010dunala biti pametnija od ljudi. Poduzetnik i futurolog ve\u0107 je predvidio da \u0107e u narednih 15 godina kompjutori postajati sve inteligentniji i da \u0107e mo\u0107i razumjeti \u0161to govorimo, u\u010diti iz iskustva, \u0161aliti se, pri\u010dati pri\u010de, pa \u010dak i o\u010dijukati. Kurzweil (66) se smatra jednim od vode\u0107ih svjetskih stru\u010dnjaka za umjetnu inteligenciju, a me\u0111u tehnolozima je popularizirana njegova ideja „singulariteta“ \u2013 trenutka u budu\u0107nosti kada \u0107e ljudi i strojevi postati jedno. Google ga je zaposlio krajem 2012. kako bi radio na sljede\u0107em projektu kompanije \u2013 pretra\u017eiva\u010du koji se slu\u017ei umjetnom inteligencijom i poznaje nas bolje, nego \u0161to mi znamo sami sebe. U intervjuu za Observer New Review<\/em> Kurzweil ka\u017ee kako mu kompanija nije dala nikakva izri\u010dita uputstva, osim \u0161to mu je nalo\u017eila da prona\u0111e na\u010din da „nau\u010di“ Google da razumije prirodan jezik. „Moj projekt je osnivanje pretrage za razumijevanje jezika. Kada pi\u0161ete \u010dlanak, vi ne stvarate zanimljivu kolekciju rije\u010di, vi imate ne\u0161to za re\u0107i i Google bi trebao inteligentno i organizirano prera\u0111ivati informacije iz cijelog svijeta. Poruka u va\u0161em \u010dlanku je informacija, ali to ra\u010dunala ne razumiju. Zato, \u017eelimo da oni \u010ditaju sve \u0161to se nalazi na internetu i svaku stranicu svake knjige, kako bi mogli sudjelovati u inteligentnom dijalogu s korisnicima i odgovarati na njihova pitanja.“ Kurzweilova predvi\u0111anja samo su dio ranijih najava da Google radi najve\u0107i laboratorij umjetne inteligencije na svijetu. Kurzweil je poznat po izumima koji su promijenili svijet: prvom desktop skeneru, prvom kompjuterskom programu koji je mogao prepoznati slogovne fontove i prvom sintesajzeru govora. On je 1990. predvidio da \u0107e kompjuter pobijediti svjetskog \u0161ampiona u \u0161ahu do 1998. (1997. IBM-ov Deep Blue pobedio je Garija Kasparova) i da \u0107e world wide web biti hit, i to u trenutku kada je mre\u017eu koristilo svega nekoliko znanstvenika.<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Pametni kompjuteri ve\u0107 zamjenjuju novinare. Potres koji\u00a0 je Los Angeles pogodio u o\u017eujku 2014. imao je snagu od 5,3 stupnja Rihterove ljestvice, ali prvu vijest je objavio „Los Angeles Times“ samo par minuta nakon \u0161to se dogodio. Njen autor nije bio novinar koji je u rano jutro dr\u017eao prste na tastaturi \u010dekaju\u0107i nenajavljeni potres. Superbrza vijest stigla je zahvalju\u0107i robotiziranom pisanju koje je ovaj list po\u010deo koristi. Kena Schwenckea, novinara i programera „LA Timesa“, potres je probudio u 6 i 25 ujutro. On je ustao iz kreveta, oti\u0161ao do kompjutera gdje je vidio da ga kratka vijest koju je napisao robot ve\u0107 \u010deka i samo je pritisnuo „objavi“. Schwencke, koji je bio potpisan ispod vesti nije autor vesti ve\u0107 program „Kvejkbot“ koji je on napravio pre ne\u0161to vi\u0161e od dve godine. „Kvejkbot“ se u pisanju vesti oslanjao na verodostojne izvore, poput Ameri\u010dkog geolo\u0161kog zavoda, i ubacivao podatke u ve\u0107 pripremljen osnovni tekst. \u0160venke tvrdi da je robotizirano pisanje u slu\u010daju „LA Timesa“ samo dodatna pomo\u0107. „Ono \u0161tedi ljudima dosta vremena i za odre\u0111ene pri\u010de omogu\u0107uje informaciju obi\u010dno na jednako dobar na\u010din kao i bilo tko drugi. Kako ga mi vidimo, ono ne\u0107e ukinuti bilo \u010diji posao ve\u0107 \u0107e svakome posao \u010diniti interesantnijim“.<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iako su mediji objavili da je „LA Times“ rodona\u010delnik ovakve futuristi\u010dke vrste novinarstva, algoritmi poput „quakebotovog“ u upotrebi su u proteklih nekoliko godina i veliki siteovi su ih ve\u0107 koristili za pisanje vijesti. \u010cika\u0161ka firma „Narative science“ specijalizirana je za robotizirano pisanje i njene algoritme korsite veliki internetski igra\u010di, ali rijetko koji od siteova prizna da im vijest nije napisala ljudska ruka. Prema dostupnim podacima prije „LA Timesa“, samo je magazin „Forbes“ otvoreno priznao da je koristio usluge robotiziranog pisanja za svoj site.<\/p>\n

 <\/p>\n

DIGITALNE MEDIJSKE STRATEGIJE<\/strong><\/p>\n

Mediji u zemljama s du\u017eom tradicijom profesionalnog novinarstva vi\u0161e od dva desetlje\u0107a imaju svoje digitalne strategije i vizije budu\u0107nosti novinarstva. New York Timesov inovacijski izve\u0161taj, dokument kreiran kao strate\u0161ki odgovor na aktualna doga\u0111anja u sferi online medija, trebao bi predstavljati po\u010detnu to\u010dku pri definiranju na\u010dina djelovanja relevantnih klasi\u010dnih medija na internetu u odnosu na medijsku konkurenciju koja nije iz sfere klasi\u010dnih medija. “ The value of the homepage is decreasing.<\/em> Only a third of our readers ever visit it. And those who do visit are spending less time: page views and minutes spent per reader dropped by double-digit percentages last year.<\/em>The business side still has a major role to play, but the newsroom needs to claim its seat at the table because packaging, promoting and sharing our journalism requires editorial oversight.”<\/em><\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>Ovaj klju\u010dni dokumnt nastao je kao odgovor na siteove koji mijenjaju globalnu online sliku, a da pritom, nemaju veze s medijima, ali imaju s medijskim biznisom. Razumljivi su razlozi za\u0161to su inovacije\/promjene, razvoj i odr\u017eivost naj\u010de\u0161\u0107e upotrijebljene rije\u010di u vrijeme tehnolo\u0161kih „oluja“. U ve\u0107ini tih strategija novinarstvo je sve vi\u0161e dio medijskog biznisa. Jason Seiken, odgovorni urednik britanskog Telegrapha (Telegraph Media Group) smatra da „novinari i mediji koji razumiju vrijeme u kojem \u017eivimo mogu samo priznati da \u017eivimo u zlatnom dobu novinarstva, a da \u0107e se zlatno doba medija dogoditi uskoro, ali samo za medije koji to \u0161to se doga\u0111a oko njih shvate i uspje\u0161no primijene“<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Najuspe\u0161niji dru\u0161tveni mediji i siteovi kao \u0161to su BuzzFeed ili ViralNova imaju zna\u010dajnije ve\u0107u posje\u0107enost od klasi\u010dnih medija na internetu. Ove vrste medija imaju mnogo kvalitetniju ponudu za ogla\u0161iva\u010de od klasi\u010dnih medija. Pritom ako klasi\u010dni mediji ne koriste podatke s vlastitih stranica, tko su njihovi korisnici i \u0161to oni \u017eele zbog pove\u0107anja kvalitete anga\u017emana s korisnicima medijskog sitea, njihova konkurencija \u0107e to u narednom periodu iskoristiti. Uloga urednika u online medijima se drasti\u010dno mijenja \u2013 urednik treba osmisliti viziju, kut promatranja i stvoriti okru\u017eenje razli\u010ditih specijalista koji \u0107e zami\u0161ljeno provoditi u djelo. Postoje na webu mnogo precizniji alati od uredni\u010dkog osje\u0107aja koji govore o tome koje pri\u010de birati i kakve efekte donose svojim radom pojedini novinari, pi\u0161e odgovorni urednik Telegrafa i savetuje „da bi imali ve\u0107e efekte po ogla\u0161iva\u010de, novinari i urednici ne mogu se pona\u0161ati izolirano u odnosu na medijski biznis i ne mogu ne poznavati mehanizme o kojima ovisi ho\u0107e li \u0107e se i kako ogla\u0161iva\u010di pojaviti u sklopu online medija. Po\u0161tuju\u0107i ure\u0111iva\u010dki integritet, novinari su ti koji bi trebali utjecati na ve\u0107i anga\u017eman \u010ditatelja.“<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako na globalnom planu problem i re\u0161enje vidi Jason Seiken, odgovorni urednik britanskog Telegrapha.<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

DIGITALIZACIJA & TABLOIDIZACIJA<\/strong><\/p>\n

Zbog ovda\u0161njeg malog tr\u017ei\u0161ta koje generira male prihode svjedoci smo da ogromna ve\u0107ina medija na internetu ide u “tabloidizaciju”. Tu se gubi osje\u0107aj za ure\u0111iva\u010dku politiku, viziju jedinstvenosti medija, pa za rezultat imamo \u010dinjenicu da je ogromna ve\u0107ina medija ista \u2013 svi sli\u010de jedni na druge i ve\u0107ina ovih medija postaje sve manje relevantna i u medijskom biznisu i u novinarstvu. „Tabloidi nisu srpski izum, ali u Srbiji oni imaju vi\u0161estruku ulogu: da zabavljaju i anesteziraju mase, sotonizuju nepo\u017eeljne pojedince i veli\u010daju vo\u0111e za \u010diji ra\u010dun rade. Pojedini od njih pritom ne biraju rije\u010di, bilo da je cilj nekoga diskreditirati ili podi\u0107i u visine.“ Kolumnist Teofil Pan\u010di\u0107 dodaje da su tabloidi u razvijenom svijetu prije svega tr\u017ei\u0161ni fenomen koji mnogi ljudi vole i koji se prave za \u0161iroku publiku. Kod nas je, smatra Pan\u010di\u0107, problem to \u0161to ve\u0107ina tabloida uglavnom nije osnovana iz tr\u017ei\u0161nih razloga, nego zato \u0161to je u biti "zakamuflirana grupa za razli\u010dite vrste obra\u010duna". <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Rukovoditelj specijalisti\u010dkih poslijediplomskih studija iz e-poslovanja<\/a>, na Fakultetu tehni\u010dkih nauka u Novom Sadu, Dragan Varagi\u0107 smatra da \u0107e ovaj pristup (biltenizacija i tabloidizacija) i ignoriranje stvarnosti gurnuti sve ve\u0107i broj online medija u “ponor”, ako se ne promijeni percepcija na\u010dina postizanja efekata za ogla\u0161iva\u010de i na\u010dini privla\u010denja \u010ditatelja na siteove medija.<\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Uvo\u0111enje sve efikasnijih sustava ogla\u0161avanja koji imaju upori\u0161te u koli\u010dini posjeta \u2013 ekonomija obujma, dovest \u0107e do generalnog pada ukupnih prihoda velike ve\u0107ine online medija. Ne mogu se doma\u0107i mediji takmi\u010diti s globalnim, iako se od 2012. godine u Srbiji u online medijskoj sferi doga\u0111aju sli\u010dne stvari kao u SAD-u. Godine 2012. site Telegraf.rs bez podr\u0161ke nekog klasi\u010dnog medija za 6 mjeseci do\u0161ao je na listu deset najposje\u0107enijih siteova u Srbiji, trenutno je na tre\u0107em mjestu.<\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Godine 2014. site Srbijadanas.com za 5 mjeseci dolazi na deveto mjesto\u00a0 najposje\u0107enijih siteova u Srbiji. Za \u0161est mjeseci, prema podacima za listopad 2014. godine (lista Gemius Audience Servisa) ovaj site je \u0161esti \u00a0po posje\u0107enosti doma\u0107i medijski site u Srbiji. Oba sitea zara\u0111uju na razli\u010dite na\u010dine od reklamiranja, i predstavljaju va\u017ean primjer da se mo\u017ee kreirati uspje\u0161na online medijska strategija. Svi siteovi koji su na aktualnoj listi u prvih deset intenzivno koriste postoje\u0107e resurse koje nudi internet, prije svega dru\u0161tvene mre\u017ee, za pove\u0107anje\/odr\u017eanje posje\u0107enosti, \u0161to je uglavnom slu\u010daj i za drugih deset na ovoj listi. Od klasi\u010dnih medija, online medijske strategije uspje\u0161no primjenjuje kompanija Ringier s tri sitea me\u0111u deset najuspje\u0161nijih. Antena grupa koja je imala krajem 2012. godine dva sitea u dru\u0161tvu najboljih, ali je izostala online strategija za jedan od prvih i najboljih siteova u Srbiji, site B92, koji posljednjih mjeseci 2014. stalno gubi broj posjeta. Od klasi\u010dnih medija jo\u0161 Kurir-info i site Novosti pokazuju da imaju dobro osmi\u0161ljenu online medijsku strategiju. Lista najposje\u0107enijih siteova u Srbiji potvrda je da dio medija u Srbiji prihva\u0107a stvarnost interneta u kojoj \u017eivimo, i sve bolje koristi internet u svojoj poslovnoj strategiji, ali i da ima portala vijesti koji imaju kvalitetnu ure\u0111iva\u010dku politiku, a nemaju dovoljno znanja o tome kako se kreiraju i distribuiraju vijesti u dana\u0161njem okru\u017eenju dru\u0161tvenih medija, i\/ili nemaju dovoljno prihoda da bi zna\u010dajnije uve\u0107ali svoju vidljivost. Ve\u0107ina medija s kvalitetnijom ure\u0111iva\u010dkom politikom ima problem u percepciji aktualnog medijskog biznisa. Percepcija online sadr\u017eaja, smatraju IT stru\u010dnjaci, najve\u0107i je problem novinarstva, ali \u0107e se s vremenom mijenjati kako mediji s ozbiljnom ure\u0111iva\u010dkom politikom budu sve vi\u0161e usvajali resurse i znanja iz oblasti aktualnog medijskog biznisa.<\/p>\n

Ako se kreiranje medijskih sadr\u017eaja promatra s poslovnog aspekta, ono se mo\u017ee podijeliti na:
\n Informativne sadr\u017eaje,<\/em> koji predstavljaju u osnovi posao koji obavljaju novinari pri kreiranju novinarskih vijesti.<\/p>\n

Promotivne sadr\u017eaje<\/em>, koje je najjednostavnije objasniti kroz kreiranje kvalitetnih tekstova o odnosima s javno\u0161\u0107u, koji, da bi bili dovoljno kvalitetni, moraju sadr\u017eavati informativnu funkciju \u2013 moraju biti vrijedni kao vijest (newsworthy). To su naj\u010de\u0161\u0107e na webu sadr\u017eaji kompanijskih web-siteova i\u00a0 kompanijski blog sadr\u017eaji.<\/p>\n

Prodajne sadr\u017eaje<\/em>, koji predstavljaju klasi\u010dni poslovni interes na webu, i mogu se vidjeti na primjerima razli\u010ditih e-prodavaonica. <\/p>\n

Kao posebna kategorija u podru\u010dju upravljanja online sadr\u017eajima va\u017ean je i aspekt prire\u0111ivanja sadr\u017eaja <\/em>(Content Curation).<\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Varagi\u0107 smatra kako zbog aktualnog stanja na online medijskom prostoru postoji sve ve\u0107a potreba da novinari i urednici po\u010dnu shva\u0107ati kako realno funkcionira medijski biznis, kao i da online konkurencija dodatno pokazuje da nepoznavanje svih poslovnih funkcija sadr\u017eaja od strane urednika i novinara postaje sve ve\u0107i problem. Argumenti pristalica nu\u017enosti promjene percepcije novinara i urednika u novom, online okru\u017eenju su da je, najprije, dobro poznavanje kreiranja i upravljanja promotivnim i prodajnim sadr\u017eajima vrlo perspektivan posao i da su osnova kvalitetnog kreiranja svih tipova sadr\u017eaja znanja iz novinarske struke. Tako\u0111er se ukazuje na promjene u plasmanu informacija. U narednih nekoliko godina kreiranje sadr\u017eaja kao podru\u010dje bit \u0107e okosnica formiranja bud\u017eeta kompanija za sva tri me\u0111uovisna podru\u010dja \u2013 mediji, marketing i odnosi s javno\u0161\u0107u. I svi \u0107e biti ovisni o jednom bud\u017eetu \u2013 bud\u017eetu za kreiranje i plasiranje online sadr\u017eaja.<\/p>\n

 <\/p>\n

ZNANJE ZA (ONLINE)\u00a0 MEDIJE<\/strong><\/p>\n

Kriza i promjene u medijskoj industriji jesu globalne, ali se one razli\u010dito o\u010dituju u razli\u010ditim politi\u010dkim, ekonomskim, kulturnim i medijskim okvirima. Povijest pokazuje da bolje prolazi i opstaje onaj tko prepozna i iskoristi potencijale. Ako medijske profesije, posebno novinarske tuma\u010dimo u skladu sa sociolo\u0161kim tuma\u010denjem „profesije, to su identiteti koje treba graditi, statusi koje treba braniti, teritorijei koje treba \u0161tititi, klijentela koju treba ohrabriti“ (Paradez, 2009:224) bilo da je rije\u010d o identitetu, statusu ili ne\u010dem tre\u0107em, \u010dinjenica je, pod utjecajem novih tehnologija, izdiferencirane su profesije novih medija. Ovu promjenu uvjetovala je transformacija medija iz kanala (gdje je programski sadr\u017eaj isklju\u010divo reproduciran) do autonomne programsko-produkcijske cjeline koja istovremeno mo\u017ee ponuditi vizualne, auditivne i na tekstu zasnovane informacije. Na osnovi usporedne analize karakteristika tradicionalnih i novih medija, mada ve\u0107 dugo nema opravdanja za tu dihotomiju, osim u analiti\u010dke svrhe, dolazimo do zaklju\u010dka da je promjene mogu\u0107e identificirati isklju\u010divo u programskoj logici, odnosno menad\u017ementu programa. Osnovni uzrok ovome je u stupnju interaktivnosti, odnosno mogu\u0107nosti korisnika sadr\u017eaja novih medija da iste selektiraju ili kreiraju, komentaraju, (re)distribuiraju. Ovakav koncept nastao je na pricipu personaliziranih medija, s obzirom da je individualnost jedna od osnovnih karakteristika online medija. Me\u0111utim, kada je rije\u010d o teorijskim, tehni\u010dkim i stru\u010dnim znanjima koje medijski profesionalac mora posedovati\u00a0 dolazimo do zaklju\u010dka da ona nisu bitno razli\u010dita, ve\u0107 da dolazi do druga\u010dijeg pristupa istim znanjima, odnosno da se ta znanja koriste na druga\u010diji na\u010din.\u00a0 Pisanje za \u0161tampu i online medije, na primjer, u oba slu\u010daja podrazumijeva da pri\u010da bude dobro napisana, ali se razlikuje po na\u010dinu pisanja, koji je primjeren mediju. Tradicionalan na\u010din pisanja podrazumijeva predstavljanje informacije u potpunosti, to\u010dno i po smislenom redu, koju \u0107e \u010ditatelj pratiti od po\u010detka do kraja. Online novinarstvo predstavlja sasvim druga\u010diji na\u010din stvaranja pri\u010de. „Dodavanjem linkova k vanjskim informacijama ve\u0107ina web-stranica postaje vi\u0161esmjerna \u2013 poti\u010de vas da sami odre\u0111ujete put, da se zadr\u017eite na jednom aspektu pri\u010de i o njemu pro\u010ditati ne\u0161to vi\u0161e“ (Kraig, 2010:167). Publika na ovaj na\u010din ulazi u interakciju s online informacijom i nema sigurnog vodi\u010da u profesionalnom novinaru, ve\u0107 je sam sebi vodi\u010d kroz tekst. Uspje\u0161ni novinari u XXI. stolje\u0107u bit \u0107e oni koji svoje pisanje prilagode novom na\u010dinu \u010ditanja vijesti \u0161to zahtijeva poznavanje tradicionalnih tehnika novinarskog pripovijedanja i potpuno novo razmi\u0161ljanje o na\u010dinu strukturiranja pri\u010de. Moglo bi se tvrditi da dolazi i do konvergencije znanja, medijski profesionalac i sam mo\u017ee postati konvergentna sredina, u kojoj znanje prolazi onaj proces koji su pro\u0161li tradicionalni mediji. U analogiji, dolazi do kvantitativne, ali ne i kvalitativne promjene znanja \u2013 iako je rije\u010d o relativno istim podru\u010djima znanja koje medijski profesionalac mora posedovati, oni moraju biti prilago\u0111eni novom medijskom okru\u017eenju u kojem je neophodno poznavati tr\u017ei\u0161te, veli\u010dinu i zna\u010daj konkurencije kao i potencijale daljnjeg razvoja. U tom smislu, kao \u0161to je neophodna interakcija izme\u0111u razli\u010ditih medija, mora postojati i interakcija izme\u0111u razli\u010ditih podru\u010dja i nivoa znanja, pogotovo s obzirom na \u010dinjenicu da je znanje klju\u010dna kategorija koja profesionalca razlikuje u odnosu na korisnike medija. <\/p>\n

Obrazovanje je temelj svake profesije koja \u0107e o\u010duvati povjerenje onoliko koliko je spremna prihvatiti odgovornost, pridr\u017eavati se pravila struke i eti\u010dkih kodeksa.\u00a0 Prema istra\u017eivanju koje je provela Heather Prudey 30% anketiranih poslodavaca tra\u017ei da se u obrazovanju naglasak stavi na vje\u0161tinu, a samo 7%\u00a0 tra\u017ei znanje. U istom istra\u017eivanju 60% onih koji zapo\u0161ljavaju od novinara o\u010dekuje da \u0107e biti: znati\u017eeljni, pozitivni, entuzijasti, sposobni raditi pod pritiskom i brzo u\u010diti. Nisu isticali da tra\u017ee sklonost razmi\u0161ljanju ili osje\u0107aj javne du\u017enosti i odgovornosti (prema De Bourghe, 2003:109). \u00a0“Kako bi ispunili ono \u0161to se od njih o\u010dekuje, novinarima je potrebno\u00a0\u00a0 obrazovanje koje im omogu\u0107ava da shvate \u0161iru perspektivu sebe, ali i dru\u0161tva, kako bi mogli postavljati pitanja i dovoditi u pitanje. Vje\u0161tine su u tome potrebne, ali i intelektualna\u00a0 sigurnost koja dolazi od znanja” (De Bourghe, 2003:110). U informacijskoj d\u017eungli, me\u0107avi ili jednostavnije, prezasi\u0107enoj javnoj sferi, informacijama, za uspje\u0161nu i efektivnu javnu komunikaciju neophodna je i medijska pismenost korisnika medijskih sadr\u017eaja. Za sve one koji u tom lancu plasiranja i konzumacije informacija sudjeluju bitno je da budu medijski pismeni i na ispravan na\u010din „\u010ditaju“ poruke. Tri upori\u0161ta medijske pismenosti o kojima govori James Poter „osobni polo\u017eaj, raspolo\u017eivo znanje i vje\u0161tine (Poter, 2011: 37), pove\u0107avaju \u00a0sposobnost pravilnog dekodiranja informacija i smanjuju mogu\u0107nost manipulacije masmedijskim sadr\u017eajima. <\/p>\n

Nesporna je \u010dinjenica da je suvremena tehnologija promijenila globalnu komunikacijsku sliku, ali ne na tako pojednostavljen i ograni\u010den na\u010din kako se u ranim fazama istra\u017eivanja novinarstva u digitalnom dobu gradio utopijski pogled na to novinarstvo. Klju\u010dne odlike online novinarstva: hipertekst, interaktivnost i multimedija (Deuze, 2004) usmjerile su istra\u017eivanja novinarstva u novom obliku na kori\u0161tenje ovih potencijala, dok je bitna funkcija novinarstva u klasi\u010dnom smislu (prikupljanja, obrade i diseminacije informacija) ostala na periferiji interesa istra\u017eiva\u010da. Razlike u poimanju suvremenog novinarstva su toliko velike, da IT teoreti\u010dari upu\u0107uju studente novinarstva i online novinare na siteove stranih medijskih kompanija, tvrde\u0107i da u svojim ud\u017ebenicima na fakultetima mogu prona\u0107i znanja iz osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. S druge pak strane, rana istra\u017eivanja online novinarstva upu\u0107uju na cut and paste journalism<\/em> (Fenton, 2010); churnalsim<\/em> (O\u02b9Neill &Harcup, 2008) canibalisation of news<\/em> (Philips, 2010); vanilla news and vanilla journalism<\/em> (Franklin, 2012), sugeriraju\u0107i da sadr\u017eaj informativnih portala sadr\u017ei vijesti iz vi\u0161e izvora, vanjskihih, prije nego kreiranih u redakciji. Najprije je njihov kreator industrija odnosa s javno\u0161\u0107u, potom, pojedinci i grupe, pripadnici online zajednice na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a na kraju i informativne agencije, globalni i lokalni mediji. U takvim uvjetima mediji vi\u0161e nisu odredjeni svojim monopolskim ili oligopolskim statusom, ve\u0107 je njihova pozicija na tr\u017ei\u0161tu odre\u0111ena kreiranjem vlastitog identiteta u online okru\u017eenju bez granica. To je budu\u0107nost, gdje \u0107e uspje\u0161nost komunikacije biti primarno zasnovana na aktualnosti <\/em>i atraktivnosti<\/em> sadr\u017eaja koji se nudi i mogu\u0107nosti za uspostavljanjem kvalitetnog dijaloga, odnosno interakciji<\/em>. U narednim godinama ne\u0107e biti va\u017eno tko informaciju plasira (institucija, kompanija, agencija za odnose s javno\u0161\u0107u) niti putem kojih kanala dolazi do nas (objavom u novinama, organizacijom doga\u0111aja ili brzim postavljanjem na neku od dru\u0161tvenih mre\u017ea). Svakog od nas zanimat \u0107e isklju\u010divo kakvu vrijednost ta informacija za nas ima i \u0161to mo\u017eemo s njom da u\u010diniti, \u0161to iz nje nau\u010diti ili zaklju\u010diti. Ignoriranje promjena u medijima i novinarstvu koje se u razvijenom dijelu svijeta pokre\u0107u samo zna\u010di da neki mediji ne\u0107e pre\u017eiveti, da \u0107e neki novinari ostati bez posla ili postati prire\u0111iva\u010di sadr\u017eaja. Promjene kao stalan modus vivendi i u Srbiji i regiji su vidljive kroz\u00a0 promene u na\u010dinu kori\u0161tenja medija, ali i kroz promjenu strukture medijskog sadr\u017eaja. Jedno je sasvim izvesno: novinarstvo i mediji ne\u0107e funcionirati na na\u010din kako je to bilo dosad. Izvjesna je jedino neizvjesnost.<\/p>\n

 <\/p>\n

ZABAVA \u2013 EKSTREMNA BUDU\u0106NOST MEDIJA<\/strong><\/p>\n

Neizvjesnost i velike promjene, “budu\u0107nost koja je izuzetno dinami\u010dna, puna te\u0161ko\u0107a i multidimenzionalna, \u010dije je osnovno svojstvo neizvjesnost” (Kanton, 2009:17) predvi\u0111a u svojoj knjizi “Ekstremna budu\u0107nost” James Kanton futurist na \u010delu instituta za intelektualne usluge. Tu i takvu budu\u0107nost dijelit \u0107e novinarstvo i mediji, koje on opisuje isklju\u010divo kao zabavne, a komunikacije kao jednu od deset industrija inovacijske privrede (4. mjesto). U indekse ekstremne budu\u0107nosti u narednih desetak godina, uz robote, trgovinu vlastitim DNK-om preko interneta (\u2026) Kanton ubraja i podatak da svaki Amerikanac prosje\u010dno dnevno provodi gledaju\u0107i televiziju na internetu 10 deset sati, a 2040. “inovacije na podru\u010dju medija omogu\u0107uju vi\u0161i nivo razumijevanja me\u0111u kulturama i tako doprinose smanjenju globalnih nesporazuma i sukoba (\u2026) \u00a0Komunikacije i internet dostupni su svim zemljama i narodima.” (Kanton, 2009:76) Zabavni mediji (sustav za razmjenu ideja, kulture i zabave), obrazovanje i stjecanje znanja (stvaranje neposrednih, prenosivih, trenutno raspolo\u017eivih izvora znanja koji \u0107e imati kapacitet Kongresne biblioteke SAD-a i upravljanje znanjem) su na kraju liste. ”Zamislimo vi\u0161e od osam milijardi ljudi u 2040. godini povezanih u \u017eivu, dinami\u010dnu inovacijsku privredu u kojoj svi oni kupuju, prodaju, stvaraju izume, komuniciraju, dijele, obrazuju se i stvaraju budu\u0107nost zahvaljuju\u0107i inovacijama, koje \u0107e postajati sve mo\u0107nije, sve jeftinije i sve vi\u0161e doprinositi budu\u0107em napretku pojedinaca, to je moje predvi\u0111anje” (Kanton, 2009: 96). Mnogo ranije, 2025. godine, sveop\u0107i pristup internetu \u0107e biti besplatan, a me\u0111u \u0161est najtra\u017eenijih struka, na prvom mjestu \u0107e biti televizijski producenti koji ostvaruju interakciju sa stvarno\u0161\u0107u. Kanton svoja predvi\u0111anja smje\u0161ta u okvir “\u010dudne” i “radikalne” nauke, obja\u0161njavaju\u0107i da se u proteklih pedeset godina u svijetu dogodilo vi\u0161e promjena nego u prethodnih pedeset tisu\u0107a godina. Predvi\u0111a da \u0107e u narednih pedeset godina do\u0107i do radikalnijih promjena, posebno kada je rije\u010d o na\u0161em tijelu i umu. Ho\u0107emo li biti spremni suo\u010diti se s neodoljivom najezdom radikalne nauke koja se pribli\u017eava takvom brzinom da je “u vrijeme kada\u00a0 je ova knjiga stigla do \u010ditatelja \u010dak deset posto onog \u0161to se u njoj naziva\u00a0 budu\u0107no\u0161\u0107u ve\u0107 stvarnost” (Kanton, 2009: 320). Me\u0111u 10 najzna\u010dajnijih tendencija koje \u0107e utjecati na budu\u0107nost pojedinca, u svijetu brojnijem za tri milijarde ljudi, Kanton kao desetu navodi: “Pojedinci moraju voditi ra\u010duna i \u0161titi se od manipulacije informacija koja bi mogla ograni\u010diti osobne slobode” (Kanton, 2009:360).<\/p>\n

 <\/p>\n

ZAKLJU\u010cNA RAZMATRANJA<\/strong><\/p>\n

Suvremena istra\u017eivanja novinarstva uglavnom povezuju kompleksne, heterogene dru\u0161tvene odnose s medijskim praksama na mikronivoima ukazuju\u0107i na fluidnost polja novinarstva koje se konstitira na razli\u010ditim nivoima i u razli\u010ditim kontekstima u kojima se pro\u017eimaju i prelamaju globalni procesi i lokalne prakse. Heterogeni dru\u0161tveni procesi, svojstveni informacijskom dobu uvjetuju preobra\u017eaje novinarstva u najmanje tri me\u0111usobno povezana aspekta:\u00a0 profesionalnom,\u00a0 dru\u0161tvenom i ekonomskom. Promjene u profesionalnom aspektu, posebno intenzivirane \u0161irenjem digitalnih tehnologija, ispoljavaju se u razli\u010ditim shva\u0107anjima novinarske profesije (tradicionalni i moderni) \u0161to u kona\u010dnici utje\u010de na promjenu novinarske prakse i zanatskih alata (Milivojevi\u0107, 2011:19). Takve promjene uvjetovane su i zahtjevima za multitasking<\/em> novinarima sposobnim za kompletnu produkciju vijesti u sadr\u017eajnom i tehnolo\u0161kom smislu. Online novinarstvo redefinira samu bit novinarstva, ali i vijesti kao osnovnog oblika, pa je pitanje mo\u017ee li se novinarstvo i dalje definirati kao „zbir institucionaliziranih praksi smje\u0161tenih unutar medija“ (Milivojevi\u0107, 2011: 11). Novinari definirani kao „profesionalna grupa (Radojkovi\u0107 & Stojakovi\u0107, 2003: 138), a novinarstvo kao otvorena profesija“, budu\u0107i da ulazak u nju nije uvjetovan formalnim obrazovanjem, vi\u0161e \u0107e odgovarati prirodi online novinarstva. Postoji ve\u0107i broj razloga za\u0161to je na svjetskom nivou i dalje nerije\u0161en problem statusa novinarstva i medija u vezi s problemima koje poti\u010de online okru\u017eenje, ali jedan od prvih i najva\u017enijih razloga jest to\u010dno definiranje uloge novinarsta i uloge medija u tom problemu. Novinarstvo i mediji kao struke iza\u0107i \u0107e iz “krize identiteta”, ali to ne zna\u010di da \u0107e i ve\u0107ina medija prona\u0107i svoj pravi put u poslovnom okru\u017eenju weba u nadolaze\u0107nim godinama. A \u0161to je s estetskim, kreativnim, kulturnim sadr\u017eajima i kako \u0107e oni biti plasirani u okru\u017eenju online medijske sfere? Izbor je prepu\u0161ten segmentiranoj, mobilnoj, raspr\u0161enoj, nomadskoj publici. Dosad su se mnogi mediji uspjeli priklju\u010diti novonastaloj medijskoj stvarnosti i prilagoditi se \u017eanrovima online medija, jer oni predstavljaju sljede\u0107i korak u masovnoj medijskoj komunikacijskoj teoriji i praksi i kao takvi utje\u010du na daljnji razvoj medija. Prije dva desetlje\u0107a Mc Quail je zapisao: „proces promjena nalikuje na vlak koji je krenuo i ubrzava, ali odredi\u0161te mu se jo\u0161 ne vidi.“ (Mc Quail 1994: 5)\u00a0 Novinarstvo jo\u0161 uvijek nije prona\u0161lo obrise svog novog identiteta, ali ga dijelom odre\u0111uju logika brzine, kratkotrajnosti, konkurencije i povr\u0161nosti. „Ne mo\u017eemo govoriti o dnevnom, ve\u0107 o desetominutnom novinarstvu. To je online“<\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jedan od vode\u0107ih teoreti\u010dara novih medija, Lev Manovi\u010d tvrdi da je rije\u010d o dru\u0161tvu informacija zasnovanom na obradi podataka u kojem je „postalo va\u017enije prona\u0107i na\u010dine za efektnije i efikasnije postupanje s ve\u0107 nagomilanom koli\u010dinom medijskog materijala nego registrirati novi materijal ili to raditi na nove na\u010dine (Manovi\u010d, 2001: 76). Dok su u eri dominacije tr\u017ei\u0161nog koncepta ekonomije medijski sadr\u017eaji, pa dakle i informacija \/ vijest smatrani robom, najnovija teorijska promi\u0161ljanja, uvjetovana tehnolo\u0161kim promjenama i dominacijom digitalnog diskursa u komunikaciji napu\u0161taju \u010dak i teorije o informaciji kao robi i govore o modelu \u2013 usluge, tragaju\u0107i za novim poslovnim konceptima naplate te iste usluge. Ekspanzija industrije zabave samo je poja\u010dala njen globalni utjecaj, smanjuju\u0107i kontinuirano prostor informativnog, interpretativnog i istra\u017eiva\u010dkog, u korist globalne medijske industrije zabave u novoj ekonomiji pa\u017enje. Poter u svojoj studiji o medijskoj pismenosti navodi tvrdnju Devenporta i Beka, autora knjige Ekonomija pa\u017enje: razumijevanje nove poslovne valute: “U postindustrijskim dru\u0161tvima pa\u017enja je postala vrednija valuta od one koja se nalazi na bankovnim ra\u010dunima… Razumijevanje i upravljanje pa\u017enjom danas je najzna\u010dajniji \u010dinitelj poslovnog uspjeha“ (Poter, 2011:92).<\/p>\n

\n Nije li u eri postnovinarstva i dominantno digitalnog svijeta informacija pretenciozno bacati objektiviziran pogled u (novinarsku) budu\u0107nost? Jedan od odgovora je i novinski naslov iz pro\u0161log stolje\u0107a: <\/p>\n

“Mislim da se svijetu moze prodati najvi\u0161e pet kompjutera”, Tomas Wotson, predsjednik kompanije IBM, 1943. <\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/a16z.com\/2014\/02\/25\/future-of-news-business<\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nwww.stateofthemedia.org <\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nOd svih novaca koje su republi\u010dki, pokrajinski i lokalni dr\u017eavni organi izdvojili u 2014. godini za financiranje medija samo je 10 posto dodijeljeno medijskim ku\u0107ama putem natje\u010daja, a sav ostali novac dat je putem subvencija i direktnim ugovaranjem, pokazalo je istra\u017eivanje koje su zajedno proveli Balkanska istra\u017eiva\u010dka mre\u017ea (BIRN Srbija) i Nezavisno udru\u017eenje novinara Srbije (NUNS). Ovo istra\u017eivanje je tako\u0111er pokazalo da je putem natje\u010daja podijeljeno oko 95 milijuna dinara iz dr\u017eavnog prora\u010duna, a prosje\u010dna vrijednost projekta, iznosila je izme\u0111u 200.000 i 450.000 dinara. Novac iz kase za podobne medije,<\/em> Izvor: Pregled, 09\/26\/2014; Strana: 5
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

http:\/\/www.uns.org.rs\/desk\/media-news\/27758\/-devenport-medijska-slika-u-srbiji-bice-iz-temelja-izmenjena.html<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

Od toga je s\u0435dam programa nacionaln\u0435 pokriv\u0435nosti, dva pokrivaju Vojvodinu, 28 \u0435mitira r\u0435gionaln\u0435 program\u0435, dok 83 \u0435mitira lokaln\u0435 program\u0435, uglavnom za podru\u010dja svojih op\u0107ina.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/www.uns.org.rs\/desk\/media-news\/27994\/-novinari-sami-da-se-odbrane-od-cenzure.html13.12.2014.
\n<\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPosebno je Italija prepoznatljiva po Berluskonijevom medijskom biznisu.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/uns.org.rs\/desk\/media-news\/27096\/mediji-preziveli-diktaturu-ali-nece-demokratiju-.html
\n<\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

http:\/\/uns.org.rs\/desk\/media-news\/28106\/bozovic-tabloidi-bez-informativnog-uticaja.html <\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRa\u010dunala se rutinski koriste u filmskoj industriji i televizijskoj produkciji za izradu \u0161pica, titlova, specijalnih efekata i monta\u017eu. U izdava\u0161tvu tiska, novina i \u010dasopisa ra\u010dunala su postala nezamjenjiva za pisanje tekstova, prijelom i tisak finalnih proizvoda. Za izradu\u00a0 digitalnih fotografija, posebno velikih formata (za bilborde, za autobuse), tako\u0111er se koriste ra\u010dunala. U distribuciji tradicionalnih medija odavno se koriste ra\u010dunala. Jo\u0161 1999. godine autor ovog rada bio je svjedok distribucije dnevnog lista Radni\u010dke novine u Pekingu preko centara i tiskara u vi\u0161e od dvadeset gradova. Novine New York Times i Wall Street Yournal vi\u0161e od dva desetlje\u0107a digitalne kopije svojih izdanja \u0161alju u tiskare \u0161irom zemlje kako bi tamo bile tiskane i distribuirane. Ovo su samo neki primjeri kako je digitalizacija produkcije, distribucije i izlaganja promijenila sveukupnost medijskog sustava, digitalna konvergencija je uvjetovala konvergenciju medija.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

http:\/\/www.injo.stanford.edu\/
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPrvi priru\u010dnik namijenjen novinarima koji planiraju pokrenuti vlastite medijske projekte na webu predstavljen je u okviru drugog seminara o preduzetni\u010dkom novinarstvu koji je odr\u017ean od 10. do 12. rujna u Beogradu. Seminar je organiziran u okviru Medijskog programa za jugoisto\u010dnu Europu Fondacije Konrad Adenauer i okupio je 11 novinara s Balkana koji su u\u010dili kako samostalno pokrenuti medijske projekte na webu, razviti biznis modele i omogu\u0107iti financijsku odr\u017eivost svojih projekata.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/rs.ejo-online.eu\/3663\/ekonomija-medija\/onlajn-mediji-sansa-za-nezavisno-novinarstvo<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/www.economy.rs\/elektronsko-poslovanje\/10652\/it-vesti\/Racunari-ce-do-2029–biti-pametniji-od-ljudi.html<\/a> 1. o\u017eujak 2014. <\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPrema http:\/\/www.blic.rs\/Vesti\/Svet\/453684\/Roboti-pisu-vesti-u-LA-tajmsu-i-Forbsu<\/a>, posje\u0107eno 30.3.2014.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/www.niemanlab.org\/2014\/05\/the-leaked-new-york-times-innovation-report-is-one-of-the-key-documents-of-this-media-age\/<\/a> str. 23<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/www.pressgazette.co.uk\/jason-seiken-outlines-his-vision-leading-digitally-native-telegraph-journalism-golden-age <\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

Temeljna istra\u017eivanja o novinarstvu u doba interneta dostupna su na siteu NL Nieman Journalism Lab, projektu posve\u0107enom traganju za odgovorima na pitanja: \u0161to budu\u0107nost donosi medijima i kako se mijenja novinarstvo. Izme\u0111u ostalog 2014. godina je posve\u0107ena istra\u017eivanju dru\u0161tvenih medija:
\n
\nhttp:\/\/www.niemanlab.org\/2014\/12\/complicating-the-network-the-year-in-social-media-research\/
\n<\/a> <\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/www.dw.de\/tabloidi-u-srbiji-ni-dno-nije-granica\/a-18143278 <\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n<\/p>\n

Novinarstvo i Mediji 3.0 – Informativni, promotivni i prodajni sadr\u017eaji<\/a><\/p><\/blockquote>\n