{"id":276,"date":"2014-09-16T17:35:55","date_gmt":"2014-09-16T17:35:55","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2014\/09\/16\/in-medias-res-broj-7\/"},"modified":"2014-09-16T17:35:55","modified_gmt":"2014-09-16T17:35:55","slug":"in-medias-res-broj-7","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7"},"content":{"rendered":"<p class=\"MsoNormal\">IV Uz \u010detvrti simpozij Filozofija medija (2014)<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"1inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#11 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 37.014.53-028.82:316.422.4<br \/>\n Izvorni \u010dlanak<br \/>\n Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 14.6.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Dragan \u0106alovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Megatrend University<br \/>\nFaculty of Culture and Media, Belgrade<br \/>\ncalovic_dragan@yahoo.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Community Art as a Medium for Future<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/D. Calovic, Community Art as a Medium for Future.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (308 KB), English, Str. 998 &#8211; 1010<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>In this article we will examine the possibilities of strengthening local communities through art. Art is seen as a powerful force able to bring visions to local community members and to initiate their involvement in social reconstruction. We will analyse the perspectives of development of local urban places into local cultural spaces. For such development, cooperation between artists and urban residents is recognised as highly important. Different art projects can inspire local community members to build stronger connections and help them to define visions of better society. Cooperation in artistic work can gather community members and inspire them to involve in political decision-making process. It also can improve their ability to state program of society development in a more democratic, more inclusive manner.<\/em><\/p>\n<p><span style=\"mso-tab-count: 1;\">&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em><\/p>\n<p>Role of art and alternative education, we consider as crucial in initiating social actions that are able to truly reconstruct local communities, to redefine a status and to change perception of marginalised social places and to inspire those who live in the same neighbourhood to cooperate and fight for common interest. For this reason, we will analyse perspectives of development approaches in which art and alternative education can come together to create changes.<\/em><\/p>\n<p><span style=\"mso-tab-count: 1;\">&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em><\/p>\n<p>Creation of new cultural space needs development of alternative education, that can encourage community members to overcome old prejudices, and it also needs inclusive arts practices, that can help people to connect each others and to find their vision of betterness. Through art and alternative education they may doscover their power to recreate reality and to change the situation that oppresses them. Instead to \u201cintegrate\u201d or \u201cincorporate\u201d into the society that multiply injustice, alienation, and separation, they may perceive that they are members of a community, so they are able to engage themselves to participate in its recreation. If we make efforts to reimagine our cultural space, we may discover our potentials to visualise authentic development and our strength to challenge old ideological prejudices.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>alternative education, community art, cultural space, participation, theory of art.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Statement of the problem<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Throughout the years, the notion of community has been explored through various approaches. Activists and scholars alike have underline an urgent need for new understanding of community. In Western countries, increased social mobility is recognized as one of the main factors that has caused the decreased sense of community (Keyes, 1973; Putnam, 2000). Many activists come together to recreate, reconstruct and reform communities through the social relationships (Green &amp; Haines, 2002; Hutzel, 2005). Loss of motivation to act, has resulted in acceptance of specific non-acting mechanisms. Mechanisms of non-acting are perpetuated by weakened influence on political decisions and failing educational systems.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">While this perceived loss of community sense infiltrates the majority of urban residents, youths have developed a much stronger social identity. However, even they have developed a strong sense of social identity, their responses to unjustice, issues of oppression, classism, etc., mostly are not directed to social improvement. One of the reasons that local social networks have not been recognised as a powerful force, able to initiate wide reform of society, is lack of vision. Schools, public institutions and media, having a reputation for developing competitive, superficial and narcissistic individuals, have constructed social context in which creativity, proactive thinking and social responsibility are highly marginalised. Lack of vision how to create a better society, as much as lack of beliefs in ability to make changes, keep members of social networks out of struggle for more influential, more democratic community.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">In this article we will examine the possibilities of strengthening local communities through art. Art is seen as powerful force able to bring visions to local community members and to initiate their involvement in social reconstruction. We will analyse the perspectives of development of local urban places into local cultural spaces. For such development, cooperation between artists and urban residents is recognised as highly important. Different art projects can inspire local community members to build stronger connections and help them to define visions of a better society. Cooperation in artistic work can gather community members and inspire them to involve in political decision-making process. It also can improve their ability to state program of society development in a more democratic, more inclusive manner. Local initiatives can be the driving force in transformation of marginalised urban places.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"> However, redevelopment projects, initiated by those with decision-making power rarely activate local forces. Instead of that, authors of those projects, very often, aim to motivate residents of specific part of the urban area to participate in colaborative actions that much more reflect their vision of community development then that articulate the visions of local community members. Even though there are many groups, organizations and individuals who work tirelessly to improve social conditions in marginalized urban places, many of realised programs have emphasized the role of service institutions. However, service institutions often &ldquo;create a wall between lower income communities and the rest of society \u2013 a wall of needs which, ironically enough, is built not on hatred but (at least partly) on the desire to &lsquo;help&rsquo;&rdquo; (Kretzmann &amp; McKnight, 1993:2).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"> Role of art and alternative education, we consider as crucial in initiating social actions that are able to truly reconstruct local communities, to redefine a status and to change perception of marginalised social places and to inspire those who live in the same neighbourhood to cooperate and fight for common interests. For this reason, we will analyse perspectives of developmental approaches in which art and alternative education can come together to create changes.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Alternative education<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00a0Alternative education we can describe in connection with social reconstruction as a preparation and motivation for reconstruction of society that will better serves the interests of all groups of people (compare Sleeter &amp; Grant, 1999:189). A particular interest of ours is alternative education that is connected with cultural changes. Paulo Freire explores the role of experiental, liberating education as a preparation for cultural revolution. &ldquo;&rsquo;Cultural revolution&rsquo; takes the total society to be reconstructed, including all human activities, as the object of its remolding action. Society cannot be reconstructed in a mechanistic fashion; the culture which is culturally recreated through revolution is the fundamental instrument for this reconstruction. &rsquo;Cultural revolution&rsquo; is the revolutionary regime&rsquo;s maximum effort at <em>conscientiza\u00e7\u00e3o<\/em> \u2013 it should reach everyone, regardless of their personal path&rdquo;(Hutzel, 2005:13; Freire, 1993:158-159).<a name=\"_ftnref1\"><\/a><a href=\"#_ftn1\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> He emphasizes that both humanization and dehumanization are possibilities for a person, but only the first is the people&rsquo;s vocation (Freire, 2005:43). One of the main goals of alternative education certainly should be a recognition of dehumanization.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The struggle for humanization should affect not only those whose humanity has been stolen, but also those who have stolen it (compare Freire, 2005:44). So we can imagine an inclusive negotiation that will not change relation between centre and margin, but that will erase any distinction between them. This inclusive nagotiation must be historically radical, in Freire&rsquo;s understanding of radicalism, and in connection with his thoughts that &ldquo;[\u2026], sooner or later being less human leads the oppressed to struggle against those who made them so. In order for this struggle to have meaning, the oppressed must not, in seeking to regain their humanity (which is a way to create it), become in turn oppressors of the oppressors, but rather restores of the humanity of both&rdquo; (Freire, 2005:44). Alternative education should be recognised as powerful force, able not only to deconstruct mechanisms of oppression and to show that dehumanization is not a given destiny but the result of an unjust order (Freire, 2005:44), but also to create new visions of struggle and to initiate radical historical changes.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">True liberation, as the great humanistic task, has as its condition education for understanding of oppressive society. Only through such education, oppressed can recognised their tendention to become oppressors, which is specific for initial stage of every social struggle, as essentially wrong. Becoming oppressors, former oppressed actually reestablish old conditions, even though the rols are changed. This is why the revolution that is focused on redistribution of power, but that keeps old interpretation of society, is historically meaningless. Revolution, by which society can be truly reshaped, is conditioned by very different structure of thoughts that leads those who enter the struggle.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Understanding of oppressive society requires understanding of mechanisms of its reproduction. It requires an effort to recognise the reality of oppression as a historical fact, but not as a historical necessity. However, this can not be accomplish through official system of education, which is the part of the same mechanisms that reproduce ideology of oppression. So what we need is alternative education. Education that can change outdated ideals and that can renew our understanding of humanity.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Education that we need should provide new visions that can inspire both oppressed and oppressors to come together in a process of reconstruction of a society. What we propose here are a radical social changes through reconstruction of cultural space. Different system of values, different aspirations and different horizonts for future development can arise only under different cultural circumstances.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Only new cultural space can provide <em>the new knowledge<\/em>. What we mean when we say new knowledge are not a new results of scientific researches, but knowledge that grows on radically new paradygm. That kind of new knowledge can be accomplished only through a new system of values. That&rsquo;s why new cultural space is crucial for a process of overcoming all prejudices of old society.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Education for a new community should provide a perspectives for liberation. However, each revolution, which transforms a concrete situation of oppression by establishing the proces of liberation, must confront the phenomenon that during the initial stage of their struggle, the oppressed find in the oppressor their model of <em>manhood<\/em> (Freire, 2005:46). That is why the oppressed very often recognise a revolution as an opportunity to become oppressors. The fear of changes, which equally affects oppressors as oppressed, lead them to almost fanatic obsession of allocation of roles in a society, keeping them away from the process of liberation. Luck of vision has as its one condition desire for freedom without liberation. This is the tragic contradiction that alternative education must take into account.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Alternative education should provide necessary elements for engagement in a struggle for reconstruction of a community. Even more, it should inspire to solidarity, to active participation in community growth and to development of an authentic interpretation of community. Such concept of education has to be inclusive and has to provide cooperation between all participants in learning process.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">However, while scholars respond to loss of community through research, writing and theory, activists and educators respond through social action and education, which keep their actions often in isolation from one another (Hutzel, 2005:11). Emphasizing this problem, Karen Elizabeth Hutzel recognises pragmatism as aproach that coalesces theory and practice and that provides method by which more successful solutions can be found (Hutzel, 2005:11). Pragmatism is seen as approach that can connect scholars, educators and activists in coordinnate action, that has strong potentials to reach success of practical application in the community. Even though scholars and educators are crucial for society reconstruction process, they have to work together to accomplish stated goals. Both educators and schorars should come together to bring new visions to life. While scholars can offer critical reflection of society and provide the new visions, educators can open access to their theories for community members.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">New visions, if they are radical, can not be discuss through official institutions of some society. Those institutions are not only controled by established mechanisms of monitoring and systems that maintain <em>status quo<\/em>, but they are based in ideology that can to contaminate purity of new ideas. Because of that, cooperation between educators and scholars has to be established through independent chanels like alternative education.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">However, the new ideas, especially if they are radical, are never easily accepted by community members. That means that alternative education is not enough. Participants in\u00a0 struggle for a new society have to be enlighten. They have to be inspired both to accept new knowledge and to get involved in community changing process. Alternative education aims to reach members of the society and helps them to evolve into participants and constructors of a new society. But as there no huge changes taken by one person, no matter how strong he or she is, there is also no radical changes of society taken by separated individuals, community members which are dedicated to become participants of a new society, but which are not gathered in common action. Hence, alternative education has to be unseparate from actions that connect new society constructors.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Besides that, alternative education has to find new approaches and methods that radically differ from those accepted in institutional education process. Educators should not persuade, they should not state paradygm of new knowledge as a frame that has potential to discredit all approaches that are uncoordinated with dominant systems of beliefs and with conventionally accepted methodology. Quite the opposite, they should open horizons for true thinking, which always includes reflections that are critical and creative. Alternative education process must provide experience that connect different individualities and that strengthen their critical and creative potentials enforcing them to define common vision.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What we suggest here is experiential learning through creative connectivity. Learning that initiates changes through democratic participation in common creative project. Its agenda should cut at the very nature of how old society interprets culture and knowledge. Only education that seeks to change the <em>status quo<\/em>, as opposed to reinforce it (Freire), has potential to develop democratic values. Such radical reconstruction we consider possible only through recreation of cultural space. Stuggle for a new society may not be accomplished at a political or economical level, keeping old interpretations of the world. For that reason, alternative education should provide field of opportunities not just for free imagination but also for free creation of a new cultural space, that will be at the root of political and economic changes.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Community art<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The field of community art has emerged as an umbrella over such practices as pragmatic art, visual culture art education, community-based art education, etc., in which the art is understood as closely connected with community life. Dissanayake emphasized that traditional uses of arts are inherently cultural, connected with the everyday lifes of communities through ritual and celebration (Dissanayake, 1988). The same vision is placed in idea of art as community constructor. The idea of art as community constructor can be best compared with understanding of placement that art has within indigenous societies as the cultural center of their community life (T. Anderson, 2003). For indigenous society members, art was not just a symbol of social relations (Dissanayke, 1988), but also a function which strengthens social bonds (Dewey, 1934). Imbedded in the arts, shared stories and meanings create a sense of unity (Hutzel, 2005:19) by expressing the life of the community (Dewey, 1934:328). Dewey explains that social customs are uniform external modes of action because they are saturated with story and transmitted meaning (Dewey, 1934:326). Analysing the role of the arts through traditionalism, modernism and postmodernism, Terry Anderson (2003) has applied a combined approach to his vision of &ldquo;art for life&rdquo; (Hutzel, 2005:18). He suggested that many social reconstructionists, introduced with and inspired by traditions of indigenous societies, &ldquo;have recentred art as an artifact or performance that reflects and facilitates the cultural life of a community&rdquo;(T. Anderson, 2003:62; Hutzel, 2005:18). Their approach is connected with Dewey&rsquo;s understanding that collective individuality and social bonds exists through the shared aesthetic of a community (Dewey, 1934).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Even though the arts of indigenous societies, arts that were communal, are the source out of which all fine arts have developed (Dewey, 1934:327), in Western theory, socially-based arts are often interpreted as pragmatic use of art for purposes that stay out of art itself. In oppose to traditional aesthetics, pragmatic theory of art is &ldquo;based on the assumption that art should do something worthwhile for the members of the community that produces the art. Specifically, art should pave the way to a world that is socially, politically or (most frequently) spiritually better&rdquo; (R. Anderson, 1990:208; Hutzel, 2005:21).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Like R. Anderson, Kretzmann and McKnight also suggest that artists shoud take a part in a process of community development. From the pragmatic viewpoint they emphasize that &ldquo;artists are <em>weavers<\/em> whose skills help to keep [\u2026] communal fabric intact. They also have the ability to create new patterns within it in response to current community needs and demands\u2026 An artist&rsquo;s vision can even create new possibilities for community growth and further development\u2026 Artists take pride in their work. This pride grows in proportion to the acceptance not only to the artist&rsquo;s sense of self-esteem but also to the community&rsquo;s positive recognition of its own unique character and value&rdquo; (Kretzmann &amp; McKnight, 1993:95-96; Hutzel, 2005:22). They recognise artists as important participants within community regeneration process, because of their ability to bring new visions and to initiate bonding of a community.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">However, affects of social mobility and new communacional technology have minimized the need for local community conections within particularly territory of place. Reunderstanding of social bonding among residents of an urban area, weaks potentials of different urban places to become centres of cooperative actions for new society. Without a vision of community development, residents of urban areas stay indifferent to the wider urban politics and excluded from the participation in a process of teritorial restructuration of society. Because of that, artistic initiatives focused on projects that have potential to connect residents of an urban area and to motivate them to interact each other, can influence their perception of themselves, and help them to state common vision for future growth. Participatory art projects have potential not only to provoke willingness among residents of some urban area to participate in community activities, but also to inspire them to become more active participants of democratic society.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Through development of interactive works, art can show the way how to rebuild our society to become more democratic. Beside that, artistic vision can provide ideas for innovative development of society. Describing art as inherently cultural, Lippard considers that &ldquo;all art is a framing device for visual and\/or social experience, it is difficult for an artform to dispense altogether with the frame, or to change frames on the spot, offering multuple views of the ways in which a space or place can be and is used. The challenge is to establish more bonds radiating out from the art <em>community<\/em> \u2013 to marginalized artists, to participant communities and audiences, allowing the art idea to become, finally, part of the social multicenter rather than an elite enclave, sheltered and hidden from public view or illegibly representing privileged tastes in public view&rdquo; (Lippard, 1997:286; Hutzel, 2005:21). Acording to this point of view, we can propose a perspective of social development through reconstruction of cultural space on micro level. Reconnected through inclusive artistic projects, members of local communities will be able to state common vision for future growth of society and to share that vision with others. Art can inspire them to become more cooperative and to develop their way of thinking in a more democratic manner.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Karen Elizabeth Hutzel suggests that &ldquo;community art can be situated within community organizing and community visioning as the potential to nagotiate for a pragmatic social reconstructionist agenda in art education&rdquo; (Hutzel, 2005:24). As an example of a successful campaign for community development in which the social capital provided the most significant assets for participation, organizing and visioning, she pointed at Dudley Street Neighborhood Initiative in Boston, Massachusetts (Hutzel, 2005:24; Medoff &amp; Sklar, 1994). She emphasized that this case study had presented a successful community mobilization effort to revitalize an urban neighborhood, where &ldquo;a community mural was an important asset of this initiative, which encouraged teenagers to enter into the community development process&rdquo; (Hutzel, 2005:24).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Arthur Danto (1981) and Arto Haapala (1989) regard interpretation as a criterion of the existence of an artwork. According to their point of view, works of art exist only as interpreted. Sami Pihlstr\u00f6m compares their understanding of art with pragmatism and Popperian World 3 ontology (Pihlstr\u00f6m, 2000:4). Aming to specify the world of human-made cultural artefacts that are not reducible to the physical world (World 1) or to the subjective states of individual minds (World 2), Karl Popper entered the concept of <em>World 3<\/em>. As Pihlstr\u00f6m interpretates, &ldquo;the key idea here is that works of art, as cultural entities irreducible to mental states or to physical objects and events but nevertheless &lsquo;embodied&rsquo; in physical nature and requiring human mental action in order to exist, ought to be as World 3 entities, roughly in the sense in which scientific theories, natural numbers, or societies and institutions are taken to exist in World 3&rdquo; (Pihlstr\u00f6m, 2000:4). It is important to emphasize that Popper within concept of World 3 had not discussed art in any detail, so Pihlstr\u00f6m do not takes the Popperian three-world ontology too literary, but rather as a heuristic tool to be used in order to emphasize the irreducibility of the mental and cultural &ldquo;levels&rdquo;of existence, as Pihlstr\u00f6m himself underlines (Pihlstr\u00f6m, 2000). He continues that, without social institutuions or practices within which works are created, recived, interpreted and assessed as works of art, there could be no works of art at all (Pihlstr\u00f6m, 2000:4). Works that we recognise as artistic, without specific world of arts, could be marked only as a commonplace objects, &ldquo;[\u2026], pieces of matter instead of sculptures or paintings, sounds in the air instead of symphonies, material copies of books and manuscripts instead of poems or novels. The existence of such works <em>as<\/em> works of art necessarily presupposes a complex network of socio-cultural relationships on the cultural level of World 3, irreducible to Worlds 1 and 2&rdquo;( Pihlstr\u00f6m, 2000:4). According to this, works of art, as cultural entities, belong to World 3, and only through this conceptual level they can be realised.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What we propose here is art that ocupies whole <em>World 3<\/em>. It is actually an interpretation of art as powerful force, able to reshape community that produces it. If we imagine social context as a specific matherial that can be used by artists, we can consider a perspective of development of such artistic practices that deal with social context. Interpretation of art we are proposing is connected with understanding of art of indigenous societies, but it also has its origins in theoretical approaches that shaped development of vanguard, socialist realism, land art, appropriation art, etc. This interpretation does not requires a specific artistic strategy, but rather it gathers different artistic approaches, that are focused on reconstruction, rebuilding or reinterpretation of social context.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">As Hutzel suggests &ldquo;art can provide the means toward approaching a social reconstructionist agenda for a more equal and equitable society&rdquo; (Hutzel, 2005:24). She underlines Beardsley&rsquo;s words that &ldquo;art fosters mutual sympathy and understanding and offers an ideal for human life&rdquo;(Beardsley, 1981\/1958:574-575; Hutzel, 2005:24). So we can imagine an movement for social reconstruction through recreation of cultural space. Aesthetic experience that gathers members of some community, becomes powerful force, able to bring new visions and to inspire to action.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Conclusion<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The use of art as a community-constructor has been applied by practitioners and considered by theoreticians (Adejumo, 2000; Emme, 1998; Bastos, 1998; Hutzel, 2005). Over the time, different approaches and visions how to utilize the arts as an educational, social service tool, have developed. So now we have both theoretical framework and practical experience to state basic agenda to reconstruct cultural space through art and education.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Community-based art education provides an approach to connecting classrooms to the local community. The goal is to strengthen connections between community members and art practitioners. After continuous classroom observation of art teachers, Katter (2002) have noticed the absence of community connections in schools. &ldquo;As I look back over my years of teaching and my observations of the teaching of others, I sense a neglect of really connecting with community. So often the teaching of art ignores the culture of the community, as though art existed somewhere else, outside of the local community, or apart from the lives of the students&rdquo; (Katter, 2002:5; Hutzel, 2005:28). Even thouth community-based art education practices have received scattered attention from various art educators over the years (Hutzel, 2005:28), we still need to take significant efforts to connect community members with artists and to encourage their involvement in a process of cultural space development. But this connecting should go thgough education. So what we need is a new knowledge that will inspire community residents to get involved in a reconstruction projects and artistic actions that will connect them into community.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">That kind of knowledge should be radical and stated on democratic principles. We agree to Bastos when she suggests to incorporate Freire&rsquo;s vision to promote social changes through education. &ldquo;A Community-based art education project attentive to Freire&rsquo;s ideas has the potential to bring to light the context of art production through study of local art: dynamics of social interaction in a given community, as well as power struggles, cultural influences, and history&rdquo; (Bastos, 1998:58). Education we are proposing here should fill the needs of all community members and should have potentials to lead them to a better society. Similary to Bastos ideas, we suggest that vision of better reality can iniciate a need for changing that reality.<a name=\"_ftnref2\"><\/a><a href=\"#_ftn2\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Our vision is to promote alternative education and artistic projects that can connect communities and inspire its members to affect changes in society, bringing new cultural context to life.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">At these place we want to emphasize significance of connecting communities. Education that has democratic foundations has to be multicultural. So it is closed to T. Anderson&rsquo;s concept of art for life, in which he proposed actions for a global, rather than tribal community. &ldquo;This entails embracing our own cultures for their particular values and strenghts, but also recognising that our own cultural ways are not the only good and correct ways of engaging the world&rdquo; (T. Anderson, 2003:63, Hutzel, 2005:30). In oppose to T. Anderson, we do not propose a global community, but a network of communities that are connected on global level. However without democratic perspective, without orientation to involve all community members and to teach them how to understand and how to help each other, any kind of education will stay powerless to bring improvement to society. What we need are integrative efforts that engage all society members, and that are strong enough to ensure cooperation for common good.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Reconstruction of cultural space is not a task that can be done if we follow the program which is state on some institutional level. Actions that are truly radical and that lead community to beternes, should be initiated and nagotiaded by community members. That is why we need art to connect residents of different urban area and to inspire them to think beyond ideological framevork they had accepted over the years of ideological training (through institutions such are school, church, family, media, etc.), and that is why we need alternative education to encourage them to act.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Following Freire&rsquo;s critique of <em>banking concept of education<\/em> (Freire, 2005:73) we can underline that any developing program that is planned without consulting community members, considers them as adaptable, manageable beings. Analysing education, Freire has noticed that &ldquo;the more students work at storing the deposits entrusted to them, the less they develop the critical consciousness which would result from their intervention in the world as transformers of that world. The more completely they accept the passive role imposed on them, the more they tend simply to adapt to the world as it is and to the fragmented view of reality deposited in them&rdquo; (Freire, 2005:73). Like banking concept of education, that has capability to minimize or annual the student&rsquo;s creative power (Freire, 2005:74), community reconstruction projects, that offer to community members an illusion of acting through the action of the activists, do not have potentials to trully reconstruct community.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">What we need are not projects with staten agenda, but rather projects with an <em>agenda-in-progress<\/em>. Projects that have potentials to inspire to action and to involve all community members to a vision-making process. Projects that open new horizons and that lead community members aut of position of margin.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">As long as we offer solutions, rather than we open new possibilities, democratic progress will stay an ideal which can not be reached in practice. The only way to change situation is to change the way of thinking. What we need is a new cultural space in which new social realtions will be made. However, creation of new cultural space needs development of alternative education, that can encourage community members to overcome old prejudices, and it also needs inclusive arts practices, that can help people to connect each others and to find their vision of betterness. Through art and alternative education they may doscover their power to recreate reality and to change the situation that oppresses them. Instead to &ldquo;integrate&rdquo; or &ldquo;incorporate&rdquo; into the society that multiply injustice, alienation, and separation, they may perceive that they are members of a community, so they are able to engage themselves to participate in its recreation. If we make efforts to reimagine our cultural space, we may discover our potentials to visualise authentic development and our strength to challenge old ideological prejudices.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn1\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn1\"><\/a><a href=\"#_ftnref1\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nConscientiza\u00e7\u00e3o (conscientization) is a term first coined by Freire in his book <em>Pedagogy of the Oppressed<\/em> (<em>Pedagogia do Oprimido<\/em>, first published in Portuguese in 1968), that signify an attempt to use education as a means of consciously shaping the person and the society. <\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn2\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn2\"><\/a><a href=\"#_ftnref2\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>&bdquo;[&#8230;] knowledge of immediate reality can incite a need for changing that reality&ldquo;(Bastos, 1998:58).<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literature:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Adejumo, C. O. (2000). &bdquo;Community-Based Art&ldquo;. <em>School Arts<\/em>. 99(6), 12-13.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Anderson, R. (1990). <em>Calliope&rsquo;s Sisters: A Comparative Study of Philosophies of Art<\/em>. Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Anderson, T. (2003). &bdquo;Art Education for Life&ldquo;. <em>The International Journal of Art and Design Education<\/em>. 22(1), 58-66.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bastos, F. M. C. (1998). <em>Making the Familiar Strange: Teacher&rsquo;s Interpretations of Community Art<\/em>. Dissertation. Indiana University.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Beardsley, M. (1981\/1958). <em>Aesthetics: Problems in the Philosophy of Criticism<\/em>. Indianapolis: Hackett Publishing Company<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dewey, J. (1934). <em>Art as Experience<\/em>. New York: The Berkley Publishing Group.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dissanayake, E. (1988). <em>What Is Art For?<\/em> Seattle: University of Washington Press.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Emme, M. J. (1998). &bdquo;Teaching to the future: community activism and art education&ldquo;. <em>School Arts<\/em>. 97(5), 6-7.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Freire, P. (2005). <em>Pedagogy of the Oppressed<\/em>. New York: Continuum.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Green, G. P. &amp; Haines, Anna. (2002). <em>Asset Building and Community Development<\/em>. Thousand Oaks, CA: Sage Publications.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hutzel, K. E. (2005). <em>Learning from Community: A Participatory Action Research Study of Community Art for Social Reconstruction<\/em>. Dissertation, The Florida State University.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Katter, E. (2002). &bdquo;Community conections&ldquo;. <em>School Arts<\/em>. 101(7), 4.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kayes, R. (1973). <em>We the lonely people: Search for community<\/em>. New York: Harper-Row.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kretzmann, J. P. &amp; McKnight, J. L. (1993). <em>Building Communities from the Inside Out: A Path Toward Finding and Mobilizing a Community&rsquo;s Assets<\/em>. Chicago: ACTA Publications.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lippard, L. R. (1997). <em>The Lure of the Local: Senses of Place in a Multicentred Society<\/em>. New York: The New Press.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lowe, S. S. (2000). &bdquo;Creating Community: Art for Community Development&ldquo;. <em>Journal of Contemporary Ethnography<\/em>. 29(3), 357-386.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pihlstr\u00f6m, S. (2000). &bdquo;Pragmatism, Art, and the Real World Action&ldquo;. <em>Criticism &amp; Theory for Music Education<\/em>. 1 (1), 2-32.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Putnam, R. D. (2000). <em>Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community<\/em>. New York: Simon &amp; Schuster.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sleeter C. E. &amp; Grant, C. A. (1999). <em>Making Choices for Multicultural Education: Five Approaches to Race, Class, and Gender<\/em>. Upper Saddle River, NJ: Prentice-Hall, Inc.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Warren, M. R. (2001). <em>Dry Bones Rattling: Community Building to Revitalize American Democracy<\/em>. Princeton, New Jersey: Princeton University Press.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Umjetnost kao medijum za budu\u0107nost<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>U tekstu se ispituju mogu\u0107nosti ja\u010danja lokalnih zajednica putem umetnosti. Autor zastupa stav da je putem umetnosti mogu\u0107e preneti vizije \u010dlanovima lokalnih zajednica i inspirisati ih na u\u010de\u0161\u0107e u procesima dru\u0161tvenog rekonstruisanja. U tekstu \u0107e biti analizirane perspektive transformisanja urbanih celina u specifi\u010dne prostore kulture. U tom smislu, posebno se nagla\u0161ava zna\u010daj saradnje izme\u0111u umetnik\u00e2 i pripadnik\u00e2 lokalnih zajednica. Razli\u010diti umetni\u010dki projekti mogu inspirisati \u010dlanove lokalnih zajednica na uspostavljanje sna\u017enijih veza, te im mogu pomo\u0107i da defini\u0161u vizije boljeg dru\u0161tva. Saradnja na umetni\u010dkom projektu mo\u017ee okupiti \u010dlanove zajednice i inspirisati ih na uklju\u010divanje u proces politi\u010dkog odlu\u010divanja. Ona, pored toga, mo\u017ee osna\u017eiti njihovu sposobnost da postave program dru\u0161tvenog razvoja u jednom vi\u0161e demokratskom, vi\u0161e inkluzivnom maniru. <\/em><\/p>\n<p><span style=\"mso-tab-count: 1;\">&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em><\/p>\n<p>Uloga umetnosti i alternativnog obrazovanja u tekstu se posmatraju kao presudne u iniciranju dru\u0161tvenih akcija putem kojih je mogu\u0107e su\u0161tinski rekonstruisati lokalne zajednice, redefinisati status i izmeniti percepciju marginalizovanih prostora, te inspirisati susedsku saradnju i njihova zalaganja za zajedni\u010dki interes. <\/em><\/p>\n<p><span style=\"mso-tab-count: 1;\">&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em><\/p>\n<p>Izgradnja novog kulturnog prostora zahteva razvoj alternativnog obrazovanja, putem kojeg je mogu\u0107e osna\u017eiti \u010dlanove zajednice da prevazi\u0111u stare predrasude, ali i razvoj inkluzivnih umetni\u010dkih praksi, koje mogu pomo\u0107i \u010dlanovima zajednice u me\u0111usobnom povezivanju, te u pronala\u017eenju vlastite vizije boljitka. Kroz umetnost i alternativno obrazovanje, oni mogu otkriti svoju mo\u0107 da se suprotstave opresivnim dru\u0161tvenim odnosima. Suprotno pozivima na integraciju u dru\u0161tvo koje umno\u017eava nepravdu, otu\u0111enje i razdvojenost, upravo putem umetnosti oni mogu uo\u010diti \u010dinjenicu da su zapravo \u010dlanovi zajednice, sposobni da u\u010destvuju u njenoj izgradnji.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>alternativno obrazovanje, kulturni prostor, participacija, teorija umetnosti, umetnost zajednice.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"2inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#12 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 2-186:316.774<br \/>\n Izvorni \u010dlanak<br \/>\n Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 19.6.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Divna Vuksanovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Fakultet dramskih umetnosti, Beograd<\/p>\n<p>vuksanovic.divna@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Budu\u0107nost medija:<br \/>\nmediji i smrt<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/D. Vuksanovic, Buducnost medija - mediji i smrt.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (359 KB), Hrvatski, Str. 1012 &#8211; 1023<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Tekst problematizira temu budu\u0107nosti medija polaze\u0107i sa stanovi\u0161ta ideje o smrti medija i kraju medijske kulture kakvu danas poznajemo. Isprva se tema reprezentiranja smrti u medijima tretira kao osnova za kreiranje mnogobrojnih medijskih sadr\u017eaja, da bi se te\u017ei\u0161te istra\u017eivanja, potom, s prikazivanja prizora smrti u medijima, postepeno prebacilo i fokusiralo na tzv. posthumnu medijsku komunikaciju. Usporedo s procesom transformiranja medijskih sadr\u017eaja njihovim preusmeravanjem na temu smrti i komunikacije sa svjetovima umrlih \u2013 \u0161to se pokazalo kao profitabilno \u2013 pojedini teoreti\u010dari medija, poput Virilija, na primjer, nagovje\u0161tavaju i krah medijske slike, kao posljedice vo\u0111enja globalnih informati\u010dkih ratova. To bi, ujedno, zna\u010dilo i priliku za novi po\u010detak i posve druk\u010diju, novu medijsku paradigmu. Pritom, ovdje nije rije\u010d o pukoj zamjeni starih i tzv. \u201eprimitivnih\u201c novim medijima, ve\u0107 o zna\u010dajnoj, su\u0161tinskoj transformaciji. Mediji, naime, prema na\u0161em shva\u0107anju, ne umiru u smislu kona\u010dne smrti, ve\u0107 prelaze u dimenziju postojanja koja se nalazi negdje \u201eizme\u0111u\u201c, na samoj granici \u017eivota i smrti. Ovakva transformacija medija, iz dimenzije \u017eivota u smrt i natrag (ka budu\u0107nosti), analo\u0161ki mi\u0161ljeno, najsrodnija je budisti\u010dkom pojmu i fenomenu \u201ebardo\u201c.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>budu\u0107nost medija, smrt medija, posthumna komunikacija, zastarjeli i novi mediji, bardo.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Filozofija medija, ukoliko nastoji biti problemski orijentirana prema svijetu suvremenih komunikacijskih tehnologija i proizvoda medijskih i kreativnih industrija, osim vladaju\u0107ih uvjerenja da su mediji (zajedno s umjetno\u0161\u0107u i kulturom), u ve\u0107ini slu\u010dajeva uzev\u0161i, instrument manipulacije, otu\u0111enja, pa \u010dak i sredstvo za prepariranje i upravljanje oru\u017eanim konfliktima i ratovima ve\u0107ih razmjera, trebala bi kriti\u010dki sagledati perspektivu razvoja medija i tzv. &bdquo;medijske kulture&ldquo; u budu\u0107nosti. Takvih poku\u0161aja je, povijesno gledano, svakako bilo, recimo, kada je u pitanju propitkivanje ideje medijske konvergencije (Fidler \/Fidler\/), ili, pak, kada je bilo govora o aktualnim refleksijama u smislu prodora utjecaja mre\u017enih tehnologija i tzv. novih medija u svakodnevni \u017eivot \u010dovjeka, a koji danas bitno djeluju na izmjenu paradigme do\u017eivljaja stvarnosti, bar kada je rije\u010d o tehnolo\u0161ki razvijenom svijetu.<a name=\"_ftnref3\"><\/a><a href=\"#_ftn3\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Op\u010dinjenost i paraliziranost mnogobrojnim informacijama i medijskim slikama, s jedne strane, te noviji poku\u0161aji da recepcija medijskih sadr\u017eaja preraste u digitalni vid interakcije s korisnicima, na drugoj strani, zapravo su jedan te isti produkt redukcionisti\u010dkog koncepta potrage za istinom, smislom, ljepotom, op\u0107im dobrom i vrijednostima, svedenim na mehani\u010dku, odnosno, puku posredni\u010dku dimenziju realnosti. To, me\u0111utim, samo po sebi, i ne bi bilo toliko lo\u0161e da <em>uvijek <\/em>nije rije\u010d o \u010dinjenici da aktualni tipovi medijskog posredovanja referiraju na sferu koja ujedno, istim tim mehanicizmom, transcendira sam \u017eivot.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jedan od prvih teoreti\u010dara koji je kriti\u010dki problematizirao status suvremenih medija, kako mas-komunikacija, tako i interneta i novih medija, i to u interpretativnom kontekstu globalno umre\u017eenog svijeta \u2013 Paul Virilio (Virilio), tvrdi da se dana\u0161nji mediji, kao i budu\u0107i (recimo, &bdquo;interaktivne reklame&ldquo;, i sl.), podr\u017eani tzv. &bdquo;tehnonaukama&ldquo;, neosjetno kre\u0107u ka &bdquo;krahu slika&ldquo;.<a name=\"_ftnref4\"><\/a><a href=\"#_ftn4\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovaj doga\u0111aj je, u isto vrijeme, povezan s prethodnim konceptom &bdquo;suparni\u0161tva ikona&ldquo;,<a name=\"_ftnref5\"><\/a><a href=\"#_ftn5\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tj. tr\u017ei\u0161nom, ali i politi\u010dkom konkurencijom u borbi za dominaciju vizualne paradigme u globalnom okru\u017eenju, gdje se vode informati\u010dki, odnosno kiberneti\u010dki ratovi. Svrha ovih sukoba, po njegovom mi\u0161ljenju, jest uspostavljanje totalne perceptivne kontrole nad stvarno\u0161\u0107u, a posredstvom medija i tzv. &bdquo;digitalne kulture&ldquo;. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tipi\u010dan primjer informati\u010dkog ratovanja u na\u0161em vremenu predstavlja aktualan slu\u010daj francuskog \u010dasopisa Charlie Hebdo,<a name=\"_ftnref6\"><\/a><a href=\"#_ftn6\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji je, djeluju\u0107i prvobitno kroz medij karikature i satire, do\u017eivio prijetnje smr\u0107u i teror nad svojim novinarima, \u0161to se kasnije pretvorilo u tragi\u010dno stradanje dijela redakcije ovog lista. Nakon ubojstva \u010dlanova redakcije, uslijedio je val protesta u Francuskoj, zatim u Europi i u \u010ditavom svijetu, u spektru djelovanja razli\u010ditih politi\u010dkih akcija i okupljanja gra\u0111ana na ulicama i trgovima Pariza u znak podr\u0161ke i solidarnosti sa stradalima, do virtualnog odobravanja ili osporavanja postupaka jednih ili drugih sudionika u sukobu, a koji su preplavili <em>cyber<\/em>-prostor i dru\u0161tvene mre\u017ee, bilo u smislu empatije sa \u017ertvama ubojstva i podr\u0161ke slobodi govora i tiska, ili u smjeru kritike represivnog francuskog re\u017eima, rasizma i hipokrizije medija i politi\u010dkih lidera koji, nagla\u0161avanjem slu\u010daja &bdquo;Ebdo&ldquo;, izbjegavaju izvijestiti o masovnim stradanjima u drugim dijelovima svijeta &#8211; u Indoneziji, Nigeriji ili Srbiji (slu\u010daj NATO raketiranja RTS-a), na primjer. I naposljetku, iz aktualnog djelovanja medija se, posredno ili neposredno, moglo i\u0161\u010ditati da je tu rije\u010d o svojevrsnom medijskom ratu, tj. sukobu kultura\/civilizacija (euro-atlanske i arapske, tj. kr\u0161\u0107ana i pobornika islama), pojednostavljeno re\u010deno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sljede\u0107i, iz serije vrlo karakteristi\u010dnih oblika ratovanja koje \u010desto poti\u010du i pokrivaju dana\u0161nji mediji jest ono koje je vo\u0111eno &bdquo;pod crnom zastavom&ldquo;, popularno nazvano <em>False<\/em><em>flag<\/em>. Ova vrsta informati\u010dkih ratova zasnovana je na ideji operacija na terenu, naj\u010de\u0161\u0107e teroristi\u010dkih, a koje se pripisuju odre\u0111enim akterima, organiziranim grupama, pa \u010dak i \u010ditavim dr\u017eavama, s ciljem da izazovu efekt i reakcije globalne javnosti koji su, zapravo, u interesu skrivenih centara mo\u0107i, odnosno onih koji ih planiraju, organiziraju i provode iz sjene, maskirani u &bdquo;drugog&ldquo;, tj. u neprijatelja. Katkad su ove &bdquo;slike smrti&ldquo; u potpunosti medijski inscenirane, ali je \u010de\u0161\u0107i slu\u010daj da se one doista odigravaju u stvarnosti, a potom medijski prediciraju ne realnim po\u010diniteljima smrti i zlo\u010dina, ve\u0107 njihovim protivnicima. Interpretacija ovakvih akcija, pri \u010demu je zaista te\u0161ko razlu\u010diti istinu od la\u017ei na temelju isklju\u010divo medijski definirane slike doga\u0111aja, u najboljem slu\u010daju vodi k relativiziranju vrijednosti, pa samim tim i \u017ertava stradalih u njima, dok realno predstavlja uvodne sekvence za kraj ere slike.\u00a0 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U tom smislu, indikativan je postulat Paula Virilija o razbijanju (vladaju\u0107e) slike svijeta koji produciraju globalni mediji (fragmentarizacija na razli\u010dite imperijalne prikaze svijeta \u2013 <em>prim. D. V<\/em>.), \u0161to istovremeno ozna\u010dava i mogu\u0107i, novi po\u010detak ne samo za medije, nego i za \u010dovje\u010danstvo. &bdquo;Ekran protiv ekrana, monitor ku\u0107nog kompjutera i televizijski ekran se suprotstavljaju u borbi za dominaciju na <em>tr\u017ei\u0161tu globalne percepcije<\/em>, \u010dije kontroliranje \u0107e sutra zapo\u010deti novo doba, kako na eti\u010dkom, tako i na estetskom planu.&ldquo;<a name=\"_ftnref7\"><\/a><a href=\"#_ftn7\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Izvjesno, ovdje nije rije\u010d samo o sukobu izme\u0111u tradicionalnih i novih medija, odnosno tiskanih i elektronskih, nasuprot digitalnim medijima, kao i nacionalnih, nasuprot postkolonijalnim vrijednostima, ve\u0107 o tome da umjesto &bdquo;sustavnog djelovanja&ldquo; medija masovnih komunikacija (Frankfurtska filozofska \u0161kola) ili medijskog konvergiranja (Fidler) ovdje imamo na djelu ratne konflikte, i to ne na nivou sadr\u017eaja, ve\u0107 u domeni percepcije, \u010diji \u0107e krajnji ishod, kako anticipira Virilio, biti slom slike, a pod djelovanjem tzv. &bdquo;informati\u010dke bombe&ldquo;. Pri svemu ovome, \u017eelimo naglasiti da je odnos starih i novih medija, po na\u0161em shva\u0107anju, dijalekti\u010dan i da podrazumijeva pro\u017eimanje i sukob spomenutih proturje\u010dnosti. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mo\u017eda bi, u tom kontekstu sagledano, trebalo razmotriti i mogu\u0107nost kraja (vladavine) medijske slike u ontolo\u0161kom smislu rije\u010di, \u0161to bi, ujedno, moglo zna\u010diti i povratak <em>logosu<\/em>, i putu njegovog &bdquo;oslu\u0161kivanja&ldquo;, a koji je suprotan dominaciji pojavnosti \u0161to referira na samu sebe. U <em>Informati\u010dkoj bombi<\/em> Virilio nagovje\u0161tava propadanje pojavnog svijeta (analogija s implozijom smisla, o kojoj je govorio Baudrillard), na koji utje\u010de krah tr\u017ei\u0161ta, s jedne strane (tzv. &bdquo;financijski mjehur&ldquo;), i &bdquo;virtualna inflacija&ldquo;, na drugoj. Uvodi li nestajanje pojavnosti, \u010dovje\u010danstvo u novu epohu djelovanja medija, kroz &bdquo;teleprisustvo&ldquo;, a u vezi s pitanjem preformuliranja stvarnosti, odnosno definiranja estetskog i \u010dulnosti pod uplivom tr\u017ei\u0161nih zakonitosti i prekomjernosti vizualnih (estetskih) senzacija dana\u0161njice. O tome Virilio pi\u0161e na sljede\u0107i na\u010din: &bdquo;Samo ekonomska dezinformacija mo\u017ee okrenuti u svoju korist propast pojavnosti i krah vidljivog: <em>analo\u0161ko<\/em> prepu\u0161ta svoju preimu\u0107nost <em>numeri\u010dkom<\/em>, nedavno &#8216;zgu\u0161njavanje podataka&#8217; omogu\u0107uje ubrzanje, odnosno suo\u010davanje s na\u0161im odnosom s realno\u0161\u0107u&#8230; ali pod uvjetom da pristanemo na sve ve\u0107e osiroma\u0161enje vidljivih pojava.&ldquo;<a name=\"_ftnref8\"><\/a><a href=\"#_ftn8\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> I nadalje se pita: &bdquo;Ho\u0107e li, na taj na\u010din, postupna digitalizacija audiovizualnih, taktilnih i olfaktivnih informacija, prete\u0107i pad neposrednih osje\u0107aja, <em>analo\u0161ka sli\u010dnost<\/em> bliskog, usporedivog, ustupiti svoj primat jedinoj <em>numeri\u010dkoj vjerovatnosti<\/em> daljina, svih daljina, definitivno zaga\u0111uju\u0107i time ekologiju osjetnog.&ldquo;<a name=\"_ftnref9\"><\/a><a href=\"#_ftn9\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na\u0161a polazna hipoteza o budu\u0107nosti medija koja pretpostavlja njihovu smrt u dosada\u0161njem obliku pojavljivanja i djelovanja, iako izgleda paradoksalno, ti\u010de se, zapravo, dijalektike odnosa \u017eivota i smrti medijske kulture s kraja XX. i po\u010detkom XXI. stolje\u0107a, i temelji se dijelom na interpretacijama prethodno spomenutih teoreti\u010dara. Naime, ako apstrahiramo povijest medija tako \u0161to \u0107emo promatrati samo onu domenu njihovih aktivnosti koja prerasta u hegemoniju nad stvarno\u0161\u0107u, a to je upravo, po na\u0161em mi\u0161ljenju, sada\u0161nji trenutak, onda mo\u017eemo, uprkos relativno kratkoj povijesti sustavnog djelovanja medija masovnih komunikacija, kao i novih medija u sinergiji s njima, proglasiti kraj medija, i konstatirati \u010de\u017enju za kvalitativnim skokom u nepoznatu zonu njihovog budu\u0107eg aktiviranja. To bi, istovremeno, ozna\u010davalo smrt medija kakve danas poznajemo i njihov posve druk\u010diji, novi \u017eivot, u smislu evociranja hegelovskog principa <em>Aufhebunga<\/em>, primijenjenog na povijest medija. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">A kako stoji smrt medija u dana\u0161njem vremenu? Osim njihovog kvantitativnog umno\u017eavanja i konstantnog tehni\u010dkog usavr\u0161avanja, promatrano sa stanovi\u0161ta istinskih inovacija, na\u0161e doba ne donosi ni\u0161ta novo niti originalno,\u00a0 pogotovo kada se ima u vidu globalno ocrtana medijska scena. Film je na zalasku, analogna fotografija biva gotovo u potpunosti supstituirana digitalnom, radio i televizija ponavljaju programske matrice i ustaljene formate, tisak je preplavljen tabloidnim sadr\u017eajima. Drugim rije\u010dima, mediji kakve smo do sada poznavali su na samrti, s tim \u0161to logika profita nemilosrdno odla\u017ee njihov kona\u010dni kraj. Naravno, kada govorimo o kraju medija, nije nam na umu njihova fakti\u010dka smrt <em>ovdje i sada<\/em>, ve\u0107, zapravo, imamo u vidu procese njihovog (od)umiranja. Jedan od na\u010dina da se javno progovori o kraju medija jest i putem samog medijskog djelovanja, \u0161to je tijekom 2014. godine u\u010dinila grupa aktivista NGO &bdquo;Mladi gra\u0161ak&ldquo; iz Beograda, proglasiv\u0161i u\u017eivo, na programu dr\u017eavnog radija, smrt medija, izvo\u0111enjem istoimenog, jednominutnog performansa direktno u programu Radio Beograda 202.<a name=\"_ftnref10\"><\/a><a href=\"#_ftn10\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0\u00a0 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kako se dogodilo da mediji masovnih i novih komunikacija, kakvi su nam danas poznati, \u017eive svoj kraj, iako su, s izuzetkom tiska, sude\u0107i prema vremenu nastanka, ve\u0107inom novijeg datuma. Suvremeni mediji i smrt su, prema na\u0161im shva\u0107anjima, u dvostrukom odnosu: s jedne strane, mediji obilato eksploatiraju temu smrti koja je u ranijim vremenima, ako se izuzme u\u017ea, umjetni\u010dka sfera njihovog djelovanja, bila takore\u0107i tabuizirana. I danas je, primjera radi, u reklamnoj industriji prikazivanje smrti u svrhu <em>advertisinga<\/em> nepo\u017eeljno (rije\u010d je, svakako, o nevidljivim zabranama), po\u0161to se pokazalo da vezivanje fenomena, pojma ili ideje smrti za neki proizvod, robnu marku, odnosno brend, ne posti\u017ee dobar efekt na tr\u017ei\u0161tu. Nasuprot ovome, nekrofilna tematika se, tijekom posljednjih nekoliko desetlje\u0107a, podmuklo uvukla u mnoge aktualne medijske sadr\u017eaje, pravdaju\u0107i ovakve ure\u0111iva\u010dke poteze ili autorske poetike (kada je rije\u010d o filmu i fotografiji, na primjer), otvoreno ili prikriveno, potrebama i zahtjevima samog medijskog tr\u017ei\u0161ta. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Otuda film, pa \u010dak i crtani filmovi namijenjeni djeci, obiluju prizorima smrti i nasilja, pa su se, tako, osje\u0107anje, do\u017eivljaj i prikazivanje smrti na celuloidnoj traci razvili u poseban filmski \u017eanr poput horora, koji se isklju\u010divo bavi ovom problematikom. U stilskom pogledu, nadalje, ovaj \u017eanr se iz medija filma preto\u010dio u vizualnu neogotiku, posebno aktualnu na blogovima i dru\u0161tvenim mre\u017eama, \u0161to, ujedno, ukazuje i na porijeklo \u017eanra, poteklo iz domene knji\u017eevnosti (Mary Shelley). Kada je rije\u010d o televiziji, dovoljno je podsjetiti da se jedna od najve\u0107ih globalnih medijskih ku\u0107a BBC News World, na primjer, reklamira kao vode\u0107a svjetska televizijska stanica za tzv. <em>breaking news<\/em> sadr\u017eaje, koji se uglavnom ti\u010du velikih katastrofa, sukoba, smrti, i naj\u010de\u0161\u0107e izvje\u0161tavaju o tanati\u010dkim temama. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Manuel Castells smatra da je otvaranje &bdquo;(semanti\u010dkog) polja smrti&ldquo; na podru\u010dju medijskih aktivnosti povezano sa strukturama mo\u0107i, i to na globalnom nivou. Jer, po njegovom razumijevanju stvari, medijska politika nije ograni\u010dena samo na reklamne, odnosno izborne kampanje, kako se to obi\u010dno misli. Politi\u010dki stratezi, naime, nastoje svakodnevno utjecati na sadr\u017eaje plasiranih informacija, zasnovanih na odnosima mo\u0107i, \u0161to se u podjednakoj mjeri odnosi na &bdquo;vlade, stranke, lidere&ldquo;, kao i na nevladine &bdquo;dru\u0161tvene aktere&ldquo;.<a name=\"_ftnref11\"><\/a><a href=\"#_ftn11\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Rije\u010dju, za \u010ditavo polje medija ozna\u010deno smr\u0107u, Castells optu\u017euje utjecajne politi\u010dke aktere, koje naziva &bdquo;politi\u010dkim ubojicama&ldquo;.<a name=\"_ftnref12\"><\/a><a href=\"#_ftn12\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Istovremeno, autor poku\u0161ava demistificirati mehanizme \u0161to ih koriste &bdquo;politi\u010dki ubojice&ldquo; medijskih sadr\u017eaja, koje ovdje navodimo u cijelosti: &bdquo;Prvi korak: Politi\u010dke ubojice iskopavaju prljav\u0161tinu o nekom. Drugi korak: Prljav\u0161tina se potom dostavlja ispitiva\u010dima javnog mnijenja, koji preko sofisticiranih anketa mogu odrediti koji su komadi\u0107i prljav\u0161tine naj\u0161tetniji u umovima bira\u010da. Tre\u0107i korak: Ispitiva\u010di javnog mnijenja daju svoje rezultate ljudima koji se bave marketingom u medijima, koji potom postave dva ili tri naj\u0161tetnija negativna problema na TV, radio i reklamne mailove kojima je cilj raskomadati njihove politi\u010dke protivnike. Tre\u0107i korak je zaista impresivan. Divim se nevjerovatnim talentima organizatora medijskih spinovanja&#8230; Kad se sve to jednom zavr\u0161i, razotkriva se istina \u2013 a protivnikova kampanja ve\u0107 je do\u017eivjela ozbiljan udarac, od kojeg se \u010desto vi\u0161e i ne oporavi.<a name=\"_ftnref13\"><\/a><a href=\"#_ftn13\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dakle, pitanje budu\u0107nosti medija nesumnjivo se ti\u010de relacije medija sa smr\u0107u, \u0161to bi trebalo biti osnovna pretpostavka novog po\u010detka njihovog djelovanja. Po na\u0161em mi\u0161ljenju, me\u0111utim, ovaj odnos ne referira samo na kraj medija i njihove djelatnosti kakva nam je danas poznata. Naime, ve\u0107 sama tema smrti, koja je u pro\u0161lim vremenima rijetko problematizirana, osim u filmovima i TV serijama, ili pak u djelima likovnih umjetnosti, od reklamnog i medijskog tabua, kako rekosmo, u na\u0161em vremenu prerasta u svojevrsnu opsjednutost tanatosom. Ovaj fenomen bi se, otuda, mogao svesti pod kategoriju upliva &ldquo;opscenog&rdquo; ili &ldquo;zazornog&rdquo;, o \u010demu je podrobno pisala Julija Kristeva.<a name=\"_ftnref14\"><\/a><a href=\"#_ftn14\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">S tim u vezi, tako\u0111er bi valjalo naglasiti da su se smrt i spektakl oduvijek, u izvjesnom smislu rije\u010di, dijalekti\u010dki posredovali i prepletali. Bilo kao odsutna ili prisutna u razli\u010ditim medijima, tema smrti je \u010desto predstavljala konstitutivni dio radnje (drama), odnosno spektakla, \u0161to je najbolje ilustrirano na primjeru starogr\u010dke tragedije. Iako su pisci najpoznatijih tragedija, poput Eshila, Sofokla i Euripida, naveliko tematizirali i opisivali smrt te se bavili pitanjem smrti u svojim djelima, kada je rije\u010d o njenom prikazivanju na sceni, inscenatori su se striktno dr\u017eali konvencije odsustva prizora zlo\u010dina i smrti u amfiteatrima. To se, zapravo, smatralo neprikladnim, te su se zazorne &ldquo;scene&rdquo; doga\u0111ale iza pozornice, da bi tek njihov kona\u010dni ishod bio predstavljen na sceni, u smislu izno\u0161enja ve\u0107 &ldquo;usmr\u0107enih&rdquo; tijela protagonista na pozornicu. Ovo prvenstveno otuda, \u0161to je ati\u010dka tragedija imala, osim umjetni\u010dkih aspiracija, zadatak da &ldquo;odgaja&rdquo; gra\u0111ane u duhu inkorporiranja odre\u0111enih eti\u010dkih vrlina. Nasuprot ovome, u realnosti su se doga\u0111ala ubojstva i pogubljenja, bilo na anti\u010dkim ili srednjovjekovnim trgovima, ili, recimo, na ulicama Pariza, nakon tehni\u010dkog izuma giljotine. Ovakva pogubljenja, kao dio spektakla smrti, karakteristi\u010dna su za neke dijelove svijeta i danas, a snimke zlostavljanja \u017eena, novinara ili svjetskih lidera, te njihova usmr\u0107ivanja snimljena mobilnim telefonom ili videokamerom, postala su dio medijske svakodnevice \u0161irom na\u0161eg planeta.\u00a0\u00a0 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Usprkos tome, svojevrsni tabu prikazivanja smrti u domeni umjetnosti i kulture, odr\u017eao se gotovo do na\u0161ih dana, a paradigmatski zaokret se desio definiranjem estetike ru\u017enog u modernoj umjetnosti, odnosno zahvaljuju\u0107i transformiranju umjetni\u010dkih u masmedijske proizvode. Zatim slijede i tzv. &ldquo;crne&rdquo; novinske kronike, a potom i \u010ditavi &ldquo;specijali&rdquo;, odnosno televizijske i radijske emisije, posve\u0107ene ovim temama. Za razliku od reklamne industrije, mediji su prepoznali temu smrti kao resurs za stjecanje profita. Upravo zbog ovog razloga, a u odsustvu eti\u010dkih pricipa djelovanja, koji su zamijenjeni idejom uspje\u0161nog poslovanja, mediji su danas okupirani najrazli\u010ditijim senzacijama \u0161to se ti\u010du tema smrti i umiranja. Ovo detabuiziranje medija u pogledu reprezentiranja smrti, predstavlja, prema na\u0161em uvjerenju, prvi simptom umiranja \/ kraja medija kakve ih danas poznajemo.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na\u0161a je pretpostavka da, osim tr\u017ei\u0161nih mogu\u0107nosti za eksploatiranje tanati\u010dke problematike u suvremenim medijima, i aktuealna znanstvena istra\u017eivaja daju adekvatan povod, odnosno pogoduju\u00a0 fokusiranju medijske pa\u017enje na temu smrti i umiranja. Jedna od popularnih teorija interdisciplinarnog karaktera, a koja u sebi kombinira istra\u017eivanja kvantne fizike, genetike i kozmologije, jest teorija biocentrizma. Ova teorija, \u010dije se autorstvo pripisuje Robertu Lanzi i suradnicima, za razliku od prethodnih <em>epistheme<\/em><em>,<\/em> osim \u0161to preispituje ideju postojanja multiverzuma, koja bi trebala supstituirati interpretiranje svijeta kao jednog jedinstvenog (univerzuma), posjeduje i revolucionarni potencijal kada je rije\u010d o tuma\u010denjima pojma \u017eivota, pa samim tim i koncepta smrti koji iz toga proizlazi. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naime, znanstvenici koji zastupaju biocentri\u010dke ideje o nastanku svijeta \u2013 a rije\u010d je o idealisti\u010dkim postavkama, nasuprot vladaju\u0107im, materijalisti\u010dkim \u2013 zala\u017eu se za ideju da je \u017eivot &ldquo;stariji&rdquo; od kozmosa, odnosno, da je kostitutivan za nastale svjetove, a ne obratno: &ldquo;Biocentrism completes this shift in worldview, turning the planet upside down again with the revolutionary view that life creates the universe instead of the other way around. In this new paradigm, life is not just an accidental byproduct of the laws of physics.&rdquo;<a name=\"_ftnref15\"><\/a><a href=\"#_ftn15\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Krajnje simplificirano, ideja okosnica ove teorije jest da je \u017eivot osnova kozmosa, i da mu kao takav prethodi, \u0161to proturije\u010di dosada\u0161njim znanstvenim hipotezama, kao i jednom dijelu religijskih u\u010denja o postanku svijeta. Iako je ova teorija tek jedan od mnogih popularnih sustava vjerovanja na\u0161eg vremena, kritizirana, pritom, za nereflektirani idealizam, tj. misticizam, u na\u0161em slu\u010daju je, kako se \u010dini, relevantna za ocrtavanje zna\u010dajnog trenda u poimanju i reprezentiranju \u017eivota i smrti u okvirima tzv. &ldquo;mediasfere&rdquo;. Jer, ukoliko je \u017eivot u osnovi svega, a smrt samo njegova imanentna transcendencija, to onda zna\u010di da je smrt u bliskoj vezi s pojmom svijeta, i kao takva, relevantna za medijsko &ldquo;predstavljanje&rdquo;.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zanimljivo je, me\u0111utim, da novi medijski trendovi tematizuju ne smrt kao takvu, ve\u0107 njenu &ldquo;komunikabilnu&rdquo; dimenziju. Dakle, fokus suvremenih medija postupno se izmje\u0161ta s tema neposredno vezanih za smrt, na tzv. posthumnu komunikaciju, pri \u010demu i sami mediji &ldquo;evoluiraju&rdquo; u tom pravcu, prilago\u0111avaju\u0107i se novim zahtjevima tr\u017ei\u0161ta. Tako se, na primjer, neka groblja ure\u0111uju kao muzeji za prezentiranje &ldquo;privatne povijesti&rdquo; pokojnika (Njema\u010dka), \u0161to podrazumijeva mogu\u0107nost emitiranja odabranih audio- i videozapisa o \u017eivotu umrlih. Naravno, pored fizi\u010dki definiranih prostora koji se adaptiraju u ovakve svrhe, i <em>cyber<\/em>\u2013prostor otvara sli\u010dne mogu\u0107nosti; funkcioniraju\u0107i po analogiji s neuga\u0161enim FB nalozima pokojnika, a koji mogu poslu\u017eiti kao mjesta za &ldquo;opra\u0161tanje&rdquo; s njima, te daljnju komunikaciju u njihovom fizi\u010dkom odsustvu,<a name=\"_ftnref16\"><\/a><a href=\"#_ftn16\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, danas se, u sve ve\u0107oj mjeri, otvaraju tzv. virtualna groblja (<em>virtual cementary<\/em>), koja mogu poslu\u017eiti kao neka vrsta supstitucije onim u fizi\u010dkom prostoru; posredstvom njih je, naime, omogu\u0107eno indirektno komuniciranje s mrtvima preko administratora, kao i slanje virtualnih buketa cvije\u0107a, razmjena razli\u010ditih ritualnih obreda i konvencija, i sl. Ovakva groblja naj\u010de\u0161\u0107e slu\u017ee za postavljanje memorabilija o pokojnicima, kao i za &ldquo;genealo\u0161ke informacije&rdquo;.<a name=\"_ftnref17\"><\/a><a href=\"#_ftn17\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Primjetno je, tako\u0111er, da se u posljednje vrijeme na internetu mogu \u010desto sresti pozivi da na vrijeme za\u0161tititi &ldquo;digitalno vlasni\u0161tvo&rdquo;, tj. da se pravovremeno omogu\u0107i svoje &ldquo;online legate&rdquo;.<a name=\"_ftnref18\"><\/a><a href=\"#_ftn18\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">O tome da je ovdje rije\u010d prvenstveno o tr\u017ei\u0161nim zahtjevima vezanim za medije, odnosno o ekploatiranju \u010dovjekove potrebe za posthumnom kominikacijom s bli\u017enjima koji su nas napustili, govori i evidencija o postojanju specijaliziranih agencija za slanje telegrama pokojnicima (o\u017eivljavanje telegrama kao medija), a koje napla\u0107uju usluge korisnicima. Istovremeno, u eteru su se pojavile i specijalizirane TV stanice (uglavnom kablovske), poput televizije koja se bavi problemima zagrobnog \u017eivota, medijske komunikacije s pokojnicima, i istra\u017eivanjem razli\u010ditih fenomena &ldquo;\u017eivota nakon smrti&rdquo; (<em>Afterlife Television<\/em>).<a name=\"_ftnref19\"><\/a><a href=\"#_ftn19\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na ovaj na\u010din, preokupacija temama smrti, prisutna u suvremenim medijima, postupno ustupa mjesto istra\u017eivanjima na\u010dina (medijuma\/medija) uspostavljanja komunikacije s drugim &ldquo;dimenzijama&rdquo; \u017eivota poslije smrti, \u0161to se aktualno ispostavlja kao medijska stvar <em>par<\/em> <em>excellence<\/em>. Druk\u010dije formulirano, budu\u0107nost medija koji \u0107e se sadr\u017eajno, ali i formalno baviti participiranjem u drugim dimenzijama realnosti (\u0161to se, zapravo, ve\u0107 dogodilo \u2013 donekle u eri vladavine elektronskih medija, a posebno se intenzivira pojavom interneta i novih medija), ve\u0107 je pred nama. Ovo ne samo da sadr\u017eajno pro\u0161iruje granice djelovanja medija u pogledu njihove tematike, prebacuju\u0107i zanimanja sa \u017eivota, definiranog u u\u017eem smislu rije\u010di, na iskustva tzv. \u017eivota poslije smrti, ve\u0107 inicira i potragu za novim formama medijacije i komunikacije (ili pak starim, \u0161to su adaptirane za obavljanje novih funkcija), koje \u0107e adekvatno uspostaviti relaciju izme\u0111u &ldquo;\u017eivota&rdquo; i &ldquo;smrti&rdquo;.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Usporedno s procesima medijskog povezivanja sa smr\u0107u i njenim komunikabilnim fenomenima, pojavljuju se i umjetni\u010dki projekti koji istra\u017euju temu smrti medija, kao \u0161to je Sterlingov rad o mrtvim medijima (&ldquo;The Dead Media Project&rdquo;).<a name=\"_ftnref20\"><\/a><a href=\"#_ftn20\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Naime, pisac znanstvene fantastike Brus Sterling, do\u0161ao je na ideju da napravi priru\u010dnik tzv. mrtvih medija, koncipiraju\u0107i tijekom 1995. godine umjetni\u010dki projekt na vrlo \u0161irokoj platformi djelovanja. Sterling je ovim svojim projektnim radom postavio svojevrsni izazov zajednici digitalnih umjetnika, koji se sastojao od zahtjeva da suvremeni umjetnici, kori\u0161tenjem novih tehnologija, istra\u017ee nestale medije, odnosno medije koji se, s dana\u0161njeg stanovi\u0161ta promatrano, smatraju mrtvim. Autor je, u stvari, poku\u0161ao napraviti jednu mapu, koja bi predstavljala arhivu, ili &ldquo;groblje&rdquo; starih medija, tj. onih koji vi\u0161e nisu u upotrebi. Projekt je istovremeno trebao demonstrirati i neku vrstu povijesti medija, kao i manifestirati brzinu kojom se oni smjenjuju, tj. zastarijevaju. Sterling se, zapravo, poput Julesa Vernea, koji mu je, na neki na\u010din bio uzor, poigravao s idejom tehni\u010dkih utopija, koje iz futuristi\u010dkih, prelaze u dimenziju pro\u0161losti. Zapravo, koriste\u0107i elektronsku po\u0161tu, pisac se obratio digitalnim umjetnicima s molbom da mu proslijede listu prijedloga \u0161to bi to bili tzv. &ldquo;primitivni&rdquo; mediji, odnosno oni mediji koji su danas uglavnom iza\u0161li iz upotrebe. Umjetnici koji su se odazvali akciji navodili su, primjera radi, formacije u kamenu, dimne signale, zvuk bubnjeva, pa \u010dak i zvi\u017edukanje. Potom, tu su se na\u0161li i mediji koji simuliraju po\u0161tanske sustave, te mediji koji su skoro iza\u0161li iz upotrebe \u2013 sinerama, sinemaskop, a zatim i rani digitalni mediji, kao \u0161to je teletekst, na primjer. Danas, kako smatra Sterling, ove &ldquo;primitivne&rdquo; medije uglavnom koriste djeca tijekom igre. Osnovna ideja koja se krije iza ovog projekta, po na\u0161em mi\u0161ljenju, jest nastojanje da se doka\u017ee koliko je tanka linija razgrani\u010denja izme\u0111u \u017eivota i smrti medija, pokazuju\u0107i ne samo opseg djelovanja u po\u0161losti, ve\u0107 i najrazli\u010ditije vrste medija koji su do danas &ldquo;umrli&rdquo;. \u00a0<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Isti autor, tvorac je i tzv. &ldquo;Manifesta&rdquo;<a name=\"_ftnref21\"><\/a><a href=\"#_ftn21\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u kojem je objavio osnovne intencije projekta. Govore\u0107i o dana\u0161njoj kulturi koja generira velik broj novih vrsta medija, u isto vrijeme zaboravljaju\u0107i na tzv. &ldquo;dinosauruse&rdquo;, odnosno prethode\u0107e medije, Sterling navodi \u0161iroku upotrebu novih, &ldquo;mutant&rdquo; vrsta medija \u0161to su na granici s halucinacijama, na jednoj strani, ali i aktualne te\u0161ko\u0107e u &ldquo;koherentnom razumijevanju \u017eivota i smrti medija&rdquo; (<em>coherent understanding<\/em> <em>of the life and death<\/em> <em>of media<\/em>), na drugoj. Kako je projekt jo\u0161 u tijeku, a broj priloga o mrtvim medijima sve vi\u0161e se uve\u0107ava na internetu, dru\u0161tvenim mre\u017eama i platformama (recimo, na Youtubeu), moglo bi se zaklju\u010diti da se zanimanje za temu smrti medija iz dana u dan pove\u0107ava. Istovremeno, Sterling, kao futurist, spominje i razli\u010dita ukr\u0161tanja \u010dovjeka s medijima, \u0161to nije posebna novina jo\u0161 od McLuhana, preko Harawayeve, pa sve do apostrofiranog Virilija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na osnovi re\u010denog, ukoliko bi trebalo odrediti stanje u kojem se kako tradicionalni i masmediji, tako i novi i digitalni mediji u ovom trenutku nalaze, to stanje bismo mogli usporediti sa stupnjem razvoja i medijske transformacije koji se pojavljuje kao me\u0111ustupanj \u0161to egzistira u dimenziji izme\u0111u \u017eivota i smrti. Iako, na prvi pogled, djeluje kao puka konstrukcija, ovakvo stanje je, prema na\u0161em do\u017eivljaju aktualne medijske stvarnosti, najbli\u017ee odre\u0111enju pojma &lsquo;bardo&rsquo;<a name=\"_ftnref22\"><\/a><a href=\"#_ftn22\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u tibetskom budizmu (mada sam &lsquo;bardo&rsquo;, po tradicionalnom shva\u0107anju, ima \u0161est nivoa svog manifestiranja). Naravno, kada je rije\u010d o budisti\u010dkom odnosu prema smrti, to podrazumijeva stanje transformiranja \u017eivota u smrt, \u0161to je gotovo uvijek novi, reinkarnirani \u017eivot, promatrano sa stanovi\u0161ta kona\u010dnosti, a u odnosu prema beskona\u010dnom univerzumu. Ono \u0161to je tako\u0111er zanimljivo, a upu\u0107uje na mogu\u0107e uspostavljanje analogije izme\u0111u &ldquo;smrti subjekta&rdquo; (tipi\u010dno za postmoderno stanje i njemu adekvatnu tehnologiju, o \u010demu je govorio Sterling), jest to da smrt medija, sli\u010dno, predstavlja takvo jedno stanje, koje je, zapravo, izvan sfera \u017eivota i smrti. &lsquo;Bardo&rsquo; bi, dakle, bilo neko stanje transcendiranja medija kakve ih danas poznajemo, pri \u010demu bi njihovo ra\u0111anje u posve novom obliku bilo ona budu\u0107nost koja neposredno pridolazi.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Evo kako Lama Ole Nidal govori o fenomenu barda, koji smatramo, mo\u017ee, opet zaklju\u010divanjem po analogiji, biti doveden u relaciju s pitanjem smrti medija: &ldquo;Kada se govori o bardu, obi\u010dno se misli na vrijeme nakon smrti. Ipak, ovaj izraz je vi\u0161ezna\u010dan i odnosi se na bilo koje &lsquo;me\u0111ustanje&rsquo;&quot;.<a name=\"_ftnref23\"><\/a><a href=\"#_ftn23\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> I dalje: &ldquo;Prvo nastupa sam proces umiranja. Bez obzira je li smrt brza ili spora, dolazi do transformacije. Nakon toga, slijedi period u kojem um nastavlja s naviknutim tokom iz prethodnog \u017eivota. Nakon spoznaje da je nastupila smrt, odigrava se proces restrukturiranja i, u zavisnosti od dominantnog stanja, um stupa u novo podru\u010dje u okviru \u0161est nivoa postojanja.&ldquo;<a name=\"_ftnref24\"><\/a><a href=\"#_ftn24\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iako je ovdje upotrijebljen termin &lsquo;um&rsquo;, a ne medij, u dana\u0161njem vremenu, moglo bi se re\u0107i da, makar u dijelu svijeta koji je postao &ldquo;mediacentri\u010dan&rdquo;, pojam uma ili subjekta, interpretiranog u tradicionalnom smislu pojma (bilo da je rije\u010d o zapadnoeuropskoj misli ili o isto\u010dnja\u010dkim kulturama) biva supstituiran medijima, tj. tehnolo\u0161ki konstruiranim umnim svjetovima. Dakle, mediji kao subjekt, posredovani svije\u0161\u0107u, mi\u0161ljenom u tradicionalnom smislu pojma, slabe, nestaju i postupno prelaze u bardo stanje, u kojem su trenutno zate\u010deni. Ovaj prelazak \u010dini stadij &lsquo;izme\u0111u&rsquo;, iluziju \u0161to predstavlja, u nedostatku samosvijesti, medijsku kulturu kakvu danas poznajemo, a koja je na svom zalasku.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pojam bardo, nagla\u0161avamo, ovdje koristimo kao metaforu koja mo\u017ee ukazati na tendenciju dijalekti\u010dkog kretanja medija u smjeru budu\u0107nosti, a na temelju konstatiranja njihove aktualne smrti ili, preciznije re\u010deno, procesa (od)umiranja, te transformiranja ukupne medijske sfere k nekom novom, za sada nepoznatom stadiju njenog \u017eivota i razvoja. Iako ovo na prvi pogled zvu\u010di trivijalno, rije\u010d je o tome da mediji danas \u017eive to grani\u010dno stanje, to\u010dnije trenutak &ldquo;izme\u0111u&rdquo;, i to kao onaj proces, u kojem je vidljivo njihovo postupno umiranje, s jedne strane, te naziranje novog oblika \u017eivota, s druge strane, a da se, pritom, jo\u0161 ne zna kako \u0107e se taj proces konkretno dijalekti\u010dki razrije\u0161iti\u2026 Paradoksalno gledano, ovo stanje ili me\u0111ufaza \u017eivota i smrti medija je rezultat napredovanja tehnologije, odnosno &ldquo;komunikativnog uma&rdquo; tehnike. I svakako je artificijelno, sude\u0107i po podrijetlu nastanka.\u00a0 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bardo, pritom, predstavlja onaj me\u0111ustupanj, koji ne ozna\u010dava ni \u017eivot medija onakvih kakvi su danas u upotrebi, a ni smrt u smislu nekakvog definitivnog okon\u010danja njihove egzistencije. Rije\u010d je, kako bi to poststrukturalisti rekli, o &ldquo;iluziji kraja&rdquo;. Otuda bi iluzija \u017eivota, ali i smrti medija, predstavljala privid koincidiranja suprotnosti. I ina\u010de, jedan od \u0161est stupnjeva bardo stanja (koji sintetizira \u010ditav \u017eivotni ciklus) je pored sna i snivanja \u2013 definiran kao iluzija.\u00a0 Tako\u0111er, iako ga zami\u0161ljamo kao me\u0111ufazu, rije\u010d je, zapravo, o stupnjevitom kontinuitetu izme\u0111u smrti i novog \u017eivota medija, a nikako o iznenadnom kraju medija. Na sli\u010dan na\u010din bi se mogla tuma\u010diti i spomenuta teza Paula Virilija o informati\u010dkoj bombi, koja bi predstavljala &bdquo;fuziju&ldquo; informati\u010dkih ratova \u0161to kroz posjedovanja i sukobe suprotnosti dovode do sloma slike. \u00a0Tim prije, \u0161to mediji danas, u sve ve\u0107oj mjeri, preuzimaju na sebe ulogu subjekta (podmeta), pomjeraju\u0107i te\u017ei\u0161te dijalekti\u010dkog razvoja uma od trenutka antropocentrizma na medijsko posredovanje realnosti. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stoga je ovo doba uvjetno nazvano epohom transhumanizma, u njegovom tehnolo\u0161ki definiranom vidu. A \u0161to se tehnicizirane umnosti ti\u010de, jasno je da je u pitanju otu\u0111enje uma od vlastite forme (slike), na koju se on fakti\u010dki reducira. Zato \u0161to jest nekakva svijest (poput lucidnih snova, na primjer), ali ne i samosvijest, bardo je najpogodniji pojam s kojim se ovo stanje mo\u017ee usporediti. Ono \u0161to je ovdje bitno istaknuti jest to da, po\u0161to mediji danas uvelike posreduju stvarnost (ma \u0161ta ona zna\u010dila), a u isto vrijeme i umiru, to potvr\u0111uje ideju nestajanja stvarnosti (Virilio), na ra\u010dun uve\u0107anja iluzije ili estetskog privida koji opet generiraju mediji. Zaklju\u010dak koji bi se na osnovi svega re\u010denog mogao formulirati sastoji se u sljede\u0107em: dana\u0161nji mediji definitivno stare, i u posljednjoj su fazi \u017eivotnog ciklusa, \u0161to je pojednostavljeno nazvano \u2013 kako krizom medija, tako i gubitkom (podmeta) realnosti. Ujedno, dana\u0161nji mediji prelaze u neko drugo stanje, pri \u010demu je po\u010detak jo\u0161 neproziran. Otuda \u017eivimo medijsku smrt, odnosno smrt nas vodi k novom \u017eivotu i po\u010detku djelovanja medija, a kroz me\u0111ufazu u kojoj po\u010diva kako smrt tako i budu\u0107nost istovremeno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn3\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn3\"><\/a><a href=\"#_ftnref3\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n&ldquo;Once upon a time, there was no Facebook, Twitter, Instagram or YouTube. Our lives did not revolve around a stream of status updates, tweets, videos and filtered photos. That was just 10 years ago.&rdquo; Mary Catherine Wellons, <em>11 Predictions on the future of social media, <\/em>na stranici: <a href=\"http:\/\/www.cnbc.com\/id\/102029041\">http:\/\/www.cnbc.com\/id\/102029041<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn4\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn4\"><\/a><a href=\"#_ftnref4\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPaul Virilio, <em>Informati\u010dka bomba<\/em>, Svetovi, Novi Sad, 2000, str. 110.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn5\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn5\"><\/a><a href=\"#_ftnref5\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIsto.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn6\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn6\"><\/a><a href=\"#_ftnref6\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"http:\/\/www.charliehebdo.fr\/\">http:\/\/www.charliehebdo.fr\/<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn7\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn7\"><\/a><a href=\"#_ftnref7\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPaul Virilio, <em>Op. Cit<\/em>, str. 111.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn8\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn8\"><\/a><a href=\"#_ftnref8\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIsto, str. 113.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn9\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn9\"><\/a><a href=\"#_ftnref9\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIsto.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn10\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn10\"><\/a><a href=\"#_ftnref10\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDana 29. IX. 2014. godine Udru\u017eenje gra\u0111ana za umjetnost, kulturu, medije i dru\u0161tvena pitanja &bdquo;Mladi gra\u0161ak&ldquo; iz Beograda, neposredno po povratku s me\u0111unarodne znanstvene konferencije o budu\u0107nosti medija odr\u017eane na Cresu, realizovalo je kratki performans povodom smrti medija, u\u017eivo u programu Radio Beograda 202, \u010dime je, na simboli\u010dki na\u010din, ozna\u010dena nova etapa djelovanja medija na ovom kulturnom prostoru.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn11\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn11\"><\/a><a href=\"#_ftnref11\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nUsp. Manuel Castells, <em>Mo\u0107 komunikacija<\/em>, Clio, Beograd, 2014, str. 237. i 239.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn12\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn12\"><\/a><a href=\"#_ftnref12\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIsto, str. 237.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn13\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn13\"><\/a><a href=\"#_ftnref13\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIsto, str. 237. i 238.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn14\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn14\"><\/a><a href=\"#_ftnref14\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>Vidi: Julija Kristeva, <em>Mo\u0107i u\u017easa<\/em>, Ogled o zazornosti, Naprijed, Zagreb, 1989.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn15\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn15\"><\/a><a href=\"#_ftnref15\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVidi: na stranici: <a href=\"http:\/\/www.robertlanza.com\/biocentrism-how-life-and-consciousness-are-the-keys-to-understanding-the-true-nature-of-the-universe\/\">http:\/\/www.robertlanza.com\/biocentrism-how-life-and-consciousness-are-the-keys-to-understanding-the-true-nature-of-the-universe\/<\/a>.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn16\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn16\"><\/a><a href=\"#_ftnref16\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nUsp. Adam Tucker, &quot;Virtually Dead: The Extension of Social Agency to Corpses and the Dead on Facebook&quot; (2014). <em>Honors Theses.<\/em> Paper 53, na stranici: <a href=\"http:\/\/digitalcommons.csbsju.edu\/honors_theses\/53\">http:\/\/digitalcommons.csbsju.edu\/honors_theses\/53<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn17\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn17\"><\/a><a href=\"#_ftnref17\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>Primjera radi, detaljnije o &bdquo;projektu&ldquo; virtualnog groblja vidi na stranici:\u00a0 <a href=\"http:\/\/www.genealogy.com\/vcem_welcome.html\">http:\/\/www.genealogy.com\/vcem_welcome.html<\/a>, kao i na mnogim sli\u010dnim web-stranicama; zanimanje za ovakav vid predstavljanja smrti i posthumne komunikacije na internetu u tolikoj meri je poraslo da ve\u0107 postoje i virtualna groblja za ku\u0107ne ljubimce: <a href=\"http:\/\/www.virtualpetcemetery.org\/pet\/index.html\">http:\/\/www.virtualpetcemetery.org\/pet\/index.html<\/a>, i sl.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn18\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn18\"><\/a><a href=\"#_ftnref18\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVidi na primjer, tekst iz sije\u010dnja 2011.: &bdquo;After Death, Protecting Your &#8216;Digital Afterlife&#8217;&ldquo;, na stranici: <a href=\"http:\/\/www.npr.org\/2011\/01\/10\/132617124\/after-death-protecting-your-digital-afterlife\">http:\/\/www.npr.org\/2011\/01\/10\/132617124\/after-death-protecting-your-digital-afterlife<\/a>.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn19\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn19\"><\/a><a href=\"#_ftnref19\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPored britanske TV serije (<em>Afterlife<\/em>, 2005 &#8211; ), koja se bavi komunikacijom s mrtvima posredstvom medija, zatim i britanskog <em>Afterlife<\/em> show programa koji je emitiran od 2005. do 2007. godine, pojavila se i <em>Afterlife television<\/em> Boba Olsona, koja, shva\u0107aju\u0107i zna\u010daj novih medija, postavlja svoje priloge na platformi Youtube, bave\u0107i se potragom za &bdquo;dokazima&ldquo; o \u017eivotu poslije smrti. Vidi na stranici: <a href=\"http:\/\/www.afterlifetv.com\/\">http:\/\/www.afterlifetv.com\/<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn20\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn20\"><\/a><a href=\"#_ftnref20\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nUkratko o Projektu vidi na stranici: <a href=\"http:\/\/www.deadmedia.org\/\">http:\/\/www.deadmedia.org\/<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn21\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn21\"><\/a><a href=\"#_ftnref21\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDetaljnije o &ldquo;Manifestu&rdquo; vidi na stranici: <a href=\"http:\/\/boingboing.net\/deadmedia.html\">http:\/\/boingboing.net\/deadmedia.html<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn22\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn22\"><\/a><a href=\"#_ftnref22\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nEvans-Wentz, W. Y., ed. <em>The Tibetan Book of the Dead, or he After-Death Experiences on the Bardo Plane, <\/em>according to Lama Kazi Dawa-Samdup&#8217;s English Rendering<em>, <\/em>1927. Reprint, Oxford: Oxford University Press, 2000.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn23\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn23\"><\/a><a href=\"#_ftnref23\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.magicus.info\/hr\/magicus\/tekst.php?id=25551\">http:\/\/www.magicus.info\/hr\/magicus\/tekst.php?id=25551<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn24\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn24\"><\/a><a href=\"#_ftnref24\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIsto.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&bdquo;After Death, Protecting Your &#8216;Digital Afterlife&#8217;&ldquo;, <a href=\"http:\/\/www.npr.org\/2011\/01\/10\/132617124\/after-death-protecting-your-digital-afterlife\">http:\/\/www.npr.org\/2011\/01\/10\/132617124\/after-death-protecting-your-digital-afterlife<\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/boingboing.net\/deadmedia.html\">http:\/\/boingboing.net\/deadmedia.html<\/a>. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.afterlifetv.com\/\">http:\/\/www.afterlifetv.com\/<\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.charliehebdo.fr\/\">http:\/\/www.charliehebdo.fr\/<\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.deadmedia.org\/\">http:\/\/www.deadmedia.org\/<\/a>. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.genealogy.com\/vcem_welcome.html\">http:\/\/www.genealogy.com\/vcem_welcome.html<\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.robertlanza.com\/biocentrism-how-life-and-consciousness-are-the-keys-to-understanding-the-true-nature-of-the-universe\/\">http:\/\/www.robertlanza.com\/biocentrism-how-life-and-consciousness-are-the-keys-to-understanding-the-true-nature-of-the-universe\/<\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <a href=\"http:\/\/www.virtualpetcemetery.org\/pet\/index.html\">http:\/\/www.virtualpetcemetery.org\/pet\/index.html<\/a>. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kastels, M., <em>Mo\u0107 komunikacija<\/em>, Clio, Beograd, 2014.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kristeva, J., <em>Mo\u0107i u\u017easa<\/em>, Ogled o zazornosti, Naprijed, Zagreb, 1989.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tucker, A., &quot;Virtually Dead: The Extension of Social Agency to Corpses and the Dead on Facebook&quot; (2014). <em>Honors Theses.<\/em> Paper 53, <a href=\"http:\/\/digitalcommons.csbsju.edu\/honors_theses\/53\">http:\/\/digitalcommons.csbsju.edu\/honors_theses\/53<\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Virilio, P., <em>Informati\u010dka bomba<\/em>, Svetovi, Novi Sad, 2000. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Wellons, M. C., <em>11 Predictions on the future of social media,<\/em> <a href=\"http:\/\/www.cnbc.com\/id\/102029041\">http:\/\/www.cnbc.com\/id\/102029041<\/a>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">The Future of Media: Media and Death<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The text deals with the problem of the future of media, starting from the standpoint of the idea of death of the media and the end of media culture we know it today. At first the topic of death represented in the media treats death as the basis for the creation of numerous media concepts, in order to focus research, then, with the presentation of the death scene in the media, gradually shifted and focused on the so-called posthumous communication. In parallel with the process of transforming their media content redirection on the theme of death and communication with the worlds of the dead &#8211; which proved to be profitable &#8211; some media theorists, such as Virilio, for example, suggest the collapse of media images, as well as the consequences of keeping global information war. It would also mean, the possibility of a new beginning of media and a very different, a new media paradigm. At the same time, we are not talking about replacement of old and so-called \u201cPrimitive\u201d new media, but about a significant transformation. The media, in fact, upon our opinion, do not die in terms of their final death, but change in the dimension of existence, which is somewhere \u201cin between\u201d, on the border of life and death. This transformation of the media, from the dimensions of life to death and back (into the future), analogically meant, the most similar to the Buddhist concept and phenomenon of \u201cBardo\u201d.<\/p>\n<p><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>the future of media, media death, posthumous communication, outdated and new media, bardo.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"3inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#13 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 7:316.774Galeta, I. L.<br \/>\n Prethodno priop\u0107enje<br \/>\n Preliminary communication<br \/>\nPrimljeno: 25.7.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Sead Ali\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Sveu\u010dili\u0161te Sjever &#8211; Sveu\u010dili\u0161ni centar Koprivnica<\/p>\n<p>sead.alic@centar-fm.org<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Ivan Ladislav Galeta \u2013 istra\u017eiva\u010d medijskog prostora i medijskoga vremena<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/S. Alic, Ivan Ladislav Galeta \u2013 istrazivac medijskog prostora i medijskoga vremena.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (931 KB), Hrvatski, Str. 1024 &#8211; 1040<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Ivan Ladislav Galeta bio je multimedijski umjetnik koji je \u0161irio granice umjetnosti, ali i multimedije. Njegova su predavanja bila sli\u010dna performansima. Bio je istra\u017eiva\u010d povezanosti umjetnosti-\u017eivota-duhovnosti-prolaznosti. Mo\u017ee ga se odrediti i kao istra\u017eiva\u010da novih medijskih mogu\u0107nosti. On je istra\u017eivao elemente paradoksalnog i manipulacijske elemente u mediju televizije. \u0160to je umjetni\u010dki \u010din i koji je njegov odnos prema \u017eivotu? Neka od njegovih pitanja bila su i: stvarnost stvarnoga, kretanje, pitanje recikliranja umjetni\u010dkih proizvoda, permakulture, bioenergije, ljudske percepcije, svetosti i\/ili potpisivanja umjetni\u010dkih djela &#8230;Rad \u017eeli naglasiti one to\u010dke umjetni\u010dkog rada Ivana Ladislava Galete koje sugeriraju druk\u010diju budu\u0107nost medija ili barem jednog njihovog dijela.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>Ivan Ladislav Galeta, vrijeme, prostor, umjetnost, medij.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Uz djelo Ivana Ladislava Galete<a name=\"_ftnref25\"><\/a><a href=\"#_ftn25\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <em>umjetnika<\/em> koji \u00a0je \u00a0\u017eivio svoju umjetnost (&bdquo;Svaki moj \u010din je zapravo umjetni\u010dko djelo&ldquo;), <em>teoreti\u010dara umjetnosti<\/em> koji se nije dao daleko od sunca i prirode, <em>eksperimentatora<\/em> koji je medije ispravno razumijevao kao posrednike u naj\u0161irem smislu, <em>sveu\u010dili\u0161nog profesora<\/em> \u010dija su se predavanja pribli\u017eavala performansima, <em>osniva\u010da i urednika<\/em> koji je bio svjestan potrebe uvr\u0161tavanja video i animiranih materijala u edukacijske procese, <em>istra\u017eiv\u010da <\/em>novih iskustava u medijima umjetnosti i umjetni\u010dkom \u010dinu , onoga koji je tragao za umjetni\u010dkim prosvjetljenjem, \u010dovjeka koji je poku\u0161avao dovoditi sebe &bdquo;u energetsku situaciju&ldquo; u kojoj &bdquo;zra\u010di&ldquo; \u2013<em>multimedijskog umjetnika<\/em> koji je pro\u0161irio i odrednice multimedije do razina permakulture i povezanosti \u017eivota, zdravlja, lijepoga, smijeha, duhovnosti&#8230;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Onako kako la\u017eni moral onemogu\u0107uje ono zbog \u010dega je uspostavljen; onako kako la\u017eno novinarstvo onemogu\u0107uje demokraciju u koju se kune; onako kako pozivanja na slobodu, budu\u0107nost, sre\u0107u i raj nerijetko vode u totalitarizme, na sli\u010dan na\u010din na\u0161e hipnoti\u010dko buljenje u nove masmedijske igra\u010dke su\u017eava na\u010dine gledanja, percepcije svijeta, oblike razmi\u0161ljanja, na\u0161u (jo\u0161 uvijek mogu\u0107u) kriti\u010dku dimenziju. Stoga promi\u0161ljanje mogu\u0107e budu\u0107nosti medija mo\u017ee i\u0107i u dva smjera. Jedan je slutnja tehni\u010dkih mogu\u0107nosti novih naprava (koje nam \u017eivot pojednostavljuju uglavnom kompliciraju\u0107i ga). Ve\u0107ina promi\u0161ljanja o temi budu\u0107nosti medija manje-vi\u0161e ide u tom smjeru.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">No postoji i drugi pristup. Govor je to o mogu\u0107oj i druga\u010dijoj budu\u0107nosti medija, govor o poniranju u tehni\u010dku, misaonu, stvarala\u010dku igru s aktualnim nam medijima, igru koja mo\u017ee naslutiti dimenzije koje atraktivnost medija skriva, a koje su u medijima sadr\u017eane.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U ovom tekstu zadr\u017eat \u0107emo se na jednom umjetniku koji bi mogao simbolizirati takav pristup, umjetniku koji prelazi preko okvira odrednice umjetnika, te koji nas svojim radovima uvla\u010di u na trenutke zastra\u0161uju\u0107u dubinu vlastitog simbolizma. Rije\u010d je Ivanu Ladislavu Galeti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ne\u0107e to me\u0111utim biti niti predstavljanje Galete, niti obja\u0161njavanje njegovih djela. Tekst \u017eeli razmi\u0161ljati zajedno s Galetom, jer je upravo Galetino djelo gotovo idealno za poniranje u nedirnute dubine od\u010ditavanja mogu\u0107nosti medija, promjene ljudske percepcije i njeno osloba\u0111anje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pritom ne treba zaboraviti da se sam Galeta \u010desto pozivao na filozofiju. Na filozofijsku dimenziju Galetina rada pozivali su se i svi kriti\u010dari koji su analizirali Galetino djelo.<a name=\"_ftnref26\"><\/a><a href=\"#_ftn26\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovaj bi tekst volio biti nadogradnjom na teze kritike, odnosno oblikom razvijanja nekih teza koje su u tim tekstovima mo\u017eda implicite i prisutne, ali koje nisu izronile na povr\u0161inu. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Filozofsko-medijsko promatranje koje se ne lovi u mre\u017eu objekta svog promatranja poku\u0161ava proniknuti u dubinu koja mo\u017ee ali i ne mora biti izravno vezana s objektom istra\u017eivanja. Primjerice, simbolika prisutna u Galetinom djelu mo\u017ee biti interesantna istra\u017eiva\u010dima u podru\u010dju matematike, programiranja, teologije, mistike, pa i poljoprivrede odnosno permakulture. No ono \u0161to je do toga dovelo to je pristup koji je proizvod Galetine slobode, njegovog kreativnog \u010dina, njegove upornosti, njegove osu\u0111enosti na traganje, njegove upu\u0107enosti na ono jedno, jedinstveno i zajedni\u010dko koje bi se moglo ili trebalo nalaziti u temeljima svega.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bez obzira tuma\u010dimo li budu\u0107nost kao ono utopijsko ili ono jo\u0161-ne realizirano, dakle, potencijal koji egzistira u postoje\u0107em \u2013 sve \u0161to je oko nas daje nam ishodi\u0161nu to\u010dku: ili to\u010dku otklona ili rudnik. Je li potreban radikalan rez ili je mogu\u0107a prilagodba? Kako su mediji i budu\u0107nost medija povezani sa sudbinom \u010dovjeka kao takvoga, s njegovom mi\u0161lju i mogu\u0107no\u0161\u0107u njegova opstanka?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U svom je pristupu Galeta umjetnik koji se uvijek iznova osvr\u0107e na znanost. Tihomir Milovac bilje\u017ei: &bdquo;U svojim, u po\u010detku fotografskim, a potom i filmskim radovima vizualizirao je va\u017ene oznake kvantne mehanike i energije polja nulte to\u010dke kao \u0161to je <em>jedinstvenost, neizvjesnost i povezanost, to\u010dka sredi\u0161ta i \u0161irenje energije, prazni prostor, subatomske \u010destice, determinirani kaos, paralelni svjetovi<\/em>\u2026 da bi u zreloj dobi taj interes prepoznao kao osobnu misiju: pokazati da postoje\u0107i postulati i doktrine o materijalnom svijetu, razumijevanju energije i evolucije nisu dostatni i da postoji potreba za tra\u017eenjem novih tuma\u010denja i definicija.&ldquo;<a name=\"_ftnref27\"><\/a><a href=\"#_ftn27\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Poput traga\u010da za svetim gralom umjetni\u010dkoga \u010dina, Galeta ulazi u podru\u010dje samosvjesnog traga\u010da koji razumije da je ono \u0161to tra\u017ei u njemu samome, da je svaka umjetnost samo povr\u0161ina onoga \u0161to se kao energija, i volja, i snaga, i ljepota, pojavljuje u samom traga\u010du. Traganje za izlaskom iz labirinta vodi ga do piramidalno ustrojenog kafkinog teksta koji bilje\u017ei joyceovsku struju svijesti kao sliku koja je simbol onog univerzalnog za kojim traga. Slova su postala dijelom slike kao simbola koji nadilazi zna\u010denje zabilje\u0161ki velikih imena: &bdquo;Uliks Jamesa Joycea \u010diji mu narativ toka svijesti slu\u017ei kao predlo\u017eak za istra\u017eivanje meta-odnosa rije\u010di, simbola i brojeva te omogu\u0107ava potvrdu sveobuhvatnosti i jedinstva vremena i prostora kakvu \u010dita u prirodi.&ldquo;<a name=\"_ftnref28\"><\/a><a href=\"#_ftn28\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zrakoplovi koji lete nadzvu\u010dnom visinom ne vide ljude, oni vide to\u010dkice koje treba izbrisati.&#8217;Pametne&#8217; su bombe dobile krila i postale bespilotne letjelice. Iz perspektive tih letjelica \u010dovjek nije &#8216;strijela odapeta prema samome sebi&#8217; nego cilj kojega treba pogoditi projektil &#8216;odapet&#8217; sa sigurne razdaljine.<a name=\"_ftnref29\"><\/a><a href=\"#_ftn29\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Politika je postala umije\u0107e mogu\u0107ih obe\u0107anja. Politi\u010dke stranke ne razgovaraju s ljudima kojima obe\u0107avaju. Oni u pravilu ne vide ljude nego vide i \u010duju glasove u obliku ljudi-brojeva. Za medije je pak potraga za seksom, skandalima i smrtnim presudama u politi\u010dkim izborima na\u0161la svoj zlatni rudnik.<a name=\"_ftnref30\"><\/a><a href=\"#_ftn30\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tehni\u010dka mogu\u0107nost ubrzanja imperativ je koji se u skladu s vremenom i op\u0107eva\u017ee\u0107im stereotipima (naizgled) mora realizirati, ali koji donosi konzekvence pogubne po civilizaciju homo sapiensa. \u017divimo s vijestima koje nisu to\u010dne, nego su brze.<a name=\"_ftnref31\"><\/a><a href=\"#_ftn31\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mi\u0161ljenje ne ide u dubinu nego se utrkuje s brzinom sofisti\u010dkih medijskih igrarija. Znanost je postala platformom za napredovanja birokratiziranih sveu\u010dili\u0161nih struktura. (Sustav manipulacija, na sveu\u010dili\u0161tima razvijen je do najsitnijih detalja. Sloboda sveu\u010dili\u0161ta proizvela je neslobodu ljudi koji ve\u0107i dio svoga vremena kalkuliraju, oslu\u0161kuju, prate, a tek manjim dijelom rade na svojoj re\u010denici, odnosno, misli). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bankanizirana svijest pretvorila je svijet u \u010dinjenice s kojima je jednostavno operirati, ali kojima je tako\u0111er jednostavno i manipulirati.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0160to u takvom svijetu mo\u017ee o\u010dekivati ona vrsta energije koja ne ide u susret stereotipima i koja poku\u0161ava vlastite napore hraniti \u017eeljom za autenti\u010dnim istra\u017eivanjem? Prije svega osudu na marginalnost, nerazumijevanje, pa i zaborav.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">To je kontekst koji upu\u0107uje na onu vrstu umjetnika koji su vrlo rano shvatili tu pogubnost brzine, ali i tehni\u010dku dimenziju pripremanja \u010dovjeka za sustav brzog i bezbolnog, neosjetljivog \u2013 prolaska kroz ne\u017eivljeni \u017eivot\u2026<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zajedno s Ladislavom Galetom mogli bismo tvrditi: Sve je mogu\u0107e kondenzirati i interpretirati kao \u010dinjenicu, ali Chopen konzumiran u djeli\u0107u sekunde zorno predo\u010dava (simbolizira) besmislenost brzine, na njoj utemeljene civilizacije \u2013 \u00a0fast food kulture.\u00a0 \u010cin umjetnika, naoko besmislen, stvara situaciju koja je bogata mogu\u0107nostima \u010ditanja. Kako, dakle, izgleda jedno umjetni\u010dko djelo kondenzirano do razine mrvice vremenskog odsje\u010dka kao mrvice instant umjetni\u010dkoga praha?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ni zvukom, a niti slikom rezultat ne veseli. No, pojavljuje se novi na\u010din gledanja koji donosi pitanja iz neo\u010dekivanoga smjera: \u0160to nam donosi ljepota ubrzana do razine brzine kojoj stremimo? U \u0161to se pretvara estetska dimenzija ubrzavanjem do neprepoznatljivosti? Ako su odgovori i jednostavni mora se priznati da o\u010diglednost koju posti\u017ee umjetnik iznena\u0111uje, a da hrabrost upu\u0107ivanja u eksperiment zadivljuje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nakon \u0161to se povr\u0161na ljepota prodala tabloidima i reklamnoj industriji na umjetnosti je prona\u0107i dublje dimenzije ljepote. Lijepo i istinito ne plivaju po povr\u0161ini. Ono kriti\u010dko umjetni\u010dkoga \u010dina mora zaroniti u dubinu. Brecht je dobro postavio problem, ali na njega nije uspje\u0161no odgovorio.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"480\" height=\"360\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/tfZaHBl8qJg\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">Fr\u00e9d\u00e9ric Chopin &#8211; Minute Waltz, Op. 64 No. 1\u00a0<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ulaze\u0107i danas u jednu od galerija, suo\u010davaju\u0107i se s djelima umjetnika, ne mo\u017eemo se oteti dojmu da je rije\u010d o vrlo specifi\u010dnim usamljeni\u010dkim putanjama koje kao da voze\u00a0 istom autocestom. Svaki umjetnik pronalazi svoj svemir, svoju tehniku, orijentaciju, materijal, odnose prostora, dubinu refleksivnosti, asocijativnost, citatnost, utemeljenost u tradiciji, otvorenost, avangardnost, anga\u017eiranost, linkove prema drugim umjetnostima, pravcima i umjetnicima\u2026 Gotovo svaki bi umjetnik potpisao programatski naslov Ko\u017eari\u0107eve izlo\u017ebe: <em>Umjetnost je uvijek ne\u0161to drugo<\/em><a name=\"_ftnref32\"><\/a><a href=\"#_ftn32\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali malo se \u0161to od umjetnosti uzdigne do razine umjetnosti koja \u0107e se uspje\u0161no suprotstaviti mainstreem tendencijama vremena istovremeno umjetni\u010dki govore\u0107i o njemu.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Od svake od ovih odrednica, umjetnici uzimaju svoju mjeru: u op\u0107em se mora sudjelovati, ali umjetni\u010dki nerv tjera u zasebne duhovne, tehnolo\u0161ke, stilske, oblikovne svjetove.\u00a0 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Iz galerija, i iz otvorenih prostora na nas atakiraju djela koja gotovo da vi\u0161e paze na svoju komunikaciju s drugim umjetni\u010dkim djelima, trendovima, pravcima, drugim umjetni\u010dkim pristupima op\u0107enito \u2013 nego o potrebama, \u017eeljama, interesima, o\u010dekivanjima, nadanjima onih koji u galeriju zalutaju u vremenima kada se u njima ne odvijaju sve\u010dane mise otvorenja. Aktualno umjetni\u010dko djelo danas kao da \u017eeli prije svega ostaloga pogoditi ukus svojih novih politi\u010dkih ili od politike ustanovljenih financijera, nego \u0161to \u017eeli iznenaditi, istra\u017eiti, dirnuti, probuditi. Umjetnost kao da se razlomila u svojoj raspetosti izme\u0111u opstanka na tr\u017ei\u0161tu i svoje uslu\u017enosti prema politici ili korporacijama.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jedan od novinskih naslova educira nas: &bdquo;BMW kao metak: Pogledajte kako brzina postaje umjetnost&ldquo;<a name=\"_ftnref33\"><\/a><a href=\"#_ftn33\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Novi feudalci organiziraju atraktivne i skupe slike koje prosje\u010dan gra\u0111anin\/umjetnik sebi ne mo\u017ee priu\u0161titi.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Galeta ne \u017eeli biti umjetnikom, niti odgovarati na pitanje \u0161to bi to mogla ili trebala biti umjetnost. On poku\u0161ava zaroniti u medij fotografije, filma, teksta, crte\u017ea, koncepta te poku\u0161ati prona\u0107i unutarnju strukturu koja im je imanentna: &bdquo;Tajne upute, sadr\u017eane u svakom Galetinom filmu, i njihova nazna\u010dena rje\u0161enja u prate\u0107im tekstovima i studijama, ukazuju nam na to da u radove nisu uklju\u010dena samo matemati\u010dka i prirodoznanstvena znanja, nego da je ovdje u prvom redu u pitanju ezoterija\u2026(\u2026) ispod geometrijskog oblika skriveno (je) tajno znanje (\u2026) Film kao tajna znanost, kao zlatni rudnik za upu\u0107ene. (\u2026) Simetrija, zlatni rez i kabalistika kao osnove svijeta, \u0161to nam izme\u0111u ostaloga prenose i ezoteri\u010dne tradicije religije, mitologije i mistika.&ldquo;<a name=\"_ftnref34\"><\/a><a href=\"#_ftn34\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U kakvom svijetu \u017eivimo?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nekada\u0161nja umre\u017eenost \u010dlanova jedne partije, danas je izrasla u tehnolo\u0161ku premre\u017eenost, povezanost \u00a0gotovo svakog \u010dovjeka na zemaljskoj kugli sa svakim \u010dovjekom na zemaljskoj kugli. Cenzura se danas zove sufinanciranje. Ljepota je skon\u010dala u podru\u010dju narcizma, hipnoze, ekstenzija, dobila funkciju ubrizgava\u010da erotskoga u svijet pretvoren u pornografsko djelo.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Blockbusteri su knji\u017eevnosti odredili ulogu pisanja predlo\u017eaka za scenarij. Knjiga dok nastaje sanja kako ju operiraju za potrebe scenarija. Velike su strasti gledatelja obuhvatile nove mase usmjerene prema malim scenaristi\u010dkim pomacima u velikim filmovima. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Razina povezanosti nagra\u0111ivanih i zaboravljenih romana s politikom, ukazuje na sna\u017eenje zakrinkanih oblika totalitarnog jednoumlja. Danas je opet na djelu jedan put, jedna \u0161utnja, prihva\u0107anje pravila igre koju propisuju korporacije koje kupuju knji\u017eevnike i pretvaraju ih u novinske krvoloke; otkupljuju rukopise i objavljuju ih kao marketin\u0161ka pomo\u0107na sredstva prodaje svog temeljnog proizvoda novine kao sredstva koje podsje\u0107a na umjetnost, no dovoljno je daleko, te mo\u017ee poslu\u017eiti za upravljanje podsvije\u0161\u0107u \u010dovjeka. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Novo jednoumlje gotovo je identi\u010dno starom \u2013 partijskom. Bez sudjelovanja u njemu nema utjecajnosti, glasnosti ili\u00a0 prizemno re\u010deno \u2013 karijere.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Samo \u0107e rijetki danas re\u0107i ratu da je rat, i da nije rije\u010d o borbi za demokraciju; rijetki \u0107e ustati protiv kreditiranja nove porobljavaju\u0107e stvarnosti sustavom vrijednosti starih pojmova. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Takvom se okoli\u0161u suprotstavlja artisti\u010dki eksperiment koji istra\u017euje ono neo\u010dekivano, koji luta naizgled neprohodnim, koji sadi biljku u neplodnom kamenjaru. Galeta nije naprosto gurnuo glavu kroz prozor jure\u0107ega vlaka ili se vezao za jarbol i od toga, poput Williama Turnera naslikao impresionisti\u010dka ulja na platnu (<em>Ki\u0161a, para, brzina<\/em>, 1844. ili <em>Parni brod ispred ulaza u luku, <\/em>1842.). On je istra\u017eivao granicu izme\u0111u magijskog i znanstvenog na materijalima medija fotografije i filma.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na sebi svojstven na\u010din on je umjetni\u010dkome \u017eelio dati \u017eivotnu auru za razliku od one benjaminovske. Koriste\u0107i se skicama, fotografijama i filmovima kao materijalom za svoje umjetni\u010dke projekte on je stvarao djela za koja bi se dosta te\u0161ko mogla vezati odrednica tehni\u010dke reproduktibilnosti. Na\u010din na koji fotografski aparat stvara fotografiju samo je ulaz u na\u010din rada Galete na njegovim instalacijama. U rezultatu imamo proizvod koji spaja novu tehnologiju i aurati\u010dnost o kojoj je Benjamin pisao. Markita Franuli\u0107 bilje\u017ei: &bdquo;Suprotno zna\u010dajkama fotografije kao medija kojemu je svojstvena tehni\u010dka reproduktivnost kod koje se gubi va\u017enost ruke u korist oka koje gleda kroz objektiv spomenutim postupcima Galeta izrazito medijskoj umjetnosti pridodaje faktor &#8216;ru\u010dnog rada&#8217; umjetnika te stvara unikatne objekte s aurom jedinstvenosti.&ldquo;<a name=\"_ftnref35\"><\/a><a href=\"#_ftn35\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"480\" height=\"360\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/j7e090TGsD0\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">Ivan Ladislav Galeta FOTOGRAFIJA U HRVATSKOJ<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Markita Franuli\u0107 dodaje da &bdquo;fotografija za njega nije medij reprezentacije ni naracije, ni medij iskazivanja stanja i emocija&ldquo;. Ona je &bdquo;misaoni, teorijski, \u0161iroko zasnovan i nerijetko hermeti\u010dan iskaz procesa istra\u017eivanja medija, njegovih zna\u010dajki, sastavnih elemenata i mogu\u0107nosti, sredstvo propitivanja stvarnosti, percepcije i jezika umjetnosti&ldquo;. U zaklju\u010dku se ka\u017ee kako Galetina &bdquo;pro\u0161irena fotografija podrazumijeva konceptualni i izvedbeni iskorak iz tradicionalnog sadr\u017eajnog i medijskog okvira, ali na na\u010din koji nije razmetljiv, nikada nije dosjetka niti je sam sebi svrha&ldquo;.<a name=\"_ftnref36\"><\/a><a href=\"#_ftn36\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dubinska je potreba \u010dovjeka koji \u017eeli razumjeti svoje vrijeme \u2013 poku\u0161ati razumjeti medije koji se s tim vremenom igraju. Kao dio univerzalnoga, dio smo igre u kojoj gotovo u pravilu ne vidimo i ne osjetimo gubitak onog najva\u017enijega, upravo vremena. Paul Virilio je zabilje\u017eio me\u0111u ostalim:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&bdquo;Ako gubitak dalekih nedose\u017enosti prati medijska blizina koja sve duguje blizini svjetlosti, valjat \u0107e nam se veoma brzo naviknuti na u\u010dinke iskrivljavanja pojavnosti izazvane perspektivom stvarnog vremena telekomunikacija, perspektivom u kojoj se stara crta obzora povla\u010di u okvir ekrana, budu\u0107i da elektro-optika nadomje\u0161ta optiku na\u0161ih nao\u010dala!&ldquo;<a name=\"_ftnref37\"><\/a><a href=\"#_ftn37\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U tom kontekstu, kako je poznato, Virilio govori o &#8216;dru\u0161tvu direktnog prijenosa&#8217;, o teleopti\u010dkom metagradu&#8217;, &#8216;gra\u0111aninu terminalu kao motoriziranoj hendikepiranoj osobi&#8217;, &#8216;automatizaciji percepcije&#8217;, tiraniji stvarnog vremena&#8217;, &#8216;fiksaciji sada\u0161njo\u0161\u0107u&#8217; i drugim fenomenima koji su posljedica (tehni\u010dke) mogu\u0107nosti da se gleda i vidi dalje i vi\u0161e, ali samim tim i da se presko\u010di, zanemari i neva\u017enim u\u010dini ono \u0161to je najbli\u017ee.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Poput Zenona masmedijskoga doba Galeta istra\u017euje odnos kretanja i mirovanja. Njegova lopta, poput Zenonove strijele miruje, ne kre\u0107e se, ali se kre\u0107e sve oko njegove lopte. Poput alkemi\u010dara neke nove vrste, arheologa medija ili artisti\u010dkog iscjelitelja, Galeta u medijskim proizvodima pronalazi (ili ugra\u0111uje) trokute i krugove kao simbole nebeskog i zemaljskoga.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Igra rije\u010di, slova, re\u010denica, smislova, citata istovremeno i demistificira i stvara neku novu zanimljivu magiju: &bdquo;Sama piramida (tek jedan od pojmova koji se kriju u nazivu rada: Pi-Ra-Midas) spoj je formi trokuta i kruga, nebeskog i zemaljskog elementa zraka i zemlje. Njezina simpolika izuzetno je slo\u017eena: ona ima dvojako zna\u010denje: integracije i konvergencije\u2026 susreti\u0161te je dvaju svjetova: magijskog i racionalnog.&ldquo;<a name=\"_ftnref38\"><\/a><a href=\"#_ftn38\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"560\" height=\"315\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/_Gk_fUmVZL8?list=UU3PjbRxf42PtMF4Tn8VHG4w\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">MEDIA GAME \u00a0iz 1979<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Name\u0107u nam se retori\u010dka pitanja: \u0160to su lijevo i desno u svijetu koji se u medijima gleda kao u zrcalu? Mo\u017ee li se budu\u0107nost medija misliti bez istra\u017eivanja medija u kojima \u017eivimo? Dio odgovora sadr\u017ean je u upu\u0107ivanju na ono o \u010demu je pisao upravo Benjamin \u2013 o opti\u010dki nesvjesnom kojega smo mogli postati svjesni tek s kadrovima uhva\u0107enim fotografijom. Galeta je umjetnik koji je u\u0161ao u podru\u010dje dru\u0161tveno nesvjesnog i igraju\u0107i se sugerirao na\u010dine gledanja puno jasnije nego sugeriranjem rije\u010dima. Put razumijevanja o\u010digledno treba tra\u017eiti u oslobo\u0111enom na\u010dinu gledanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Da se na uobi\u010dajen i stereotipima propisan na\u010din istra\u017eivalo, onda bi, slijede\u0107i Fordovu dosjetku i danas automobili bili zapravo ko\u010dije. Da Tesla nije slijedio impuls koji je i\u0161ao u potpuno suprotnom smjeru od tradicije jednosmjerne struje tko zna \u0161to sve danas ne bi bilo uop\u0107e mogu\u0107e\u2026<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">O budu\u0107nosti medija mo\u017eemo govoriti na temelju na\u0161ih potreba za novim medijima (tada \u0107e do izra\u017eaja do\u0107i svijet biznisa, odnosno svijet u kojemu \u0107e odluke donositi poslovne i financijske oligarhije). Ali mo\u017eemo govoriti i iz pozicije zate\u010denosti \u2013 tada \u0107emo istra\u017eivati \u0161to nas je sna\u0161lo, na\u010dine na\u0161e percepcije, na\u0161e iskustvo, mijene u koje smo uronjeni.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U svima nama je osvije\u0161tena ili ne, \u017eelja da se igramo s medijima, kroz medije realiziramo svoje kreativne, misaone, umjetni\u010dke dimenzije. Me\u0111utim, mediji su danas uglavnom posrednici u kojima i s kojima rade oni koji te medije nisu istra\u017eivali (tehni\u010dki, psiholo\u0161ki, artisti\u010dki, kriti\u010dki\u2026). \u017divimo u svijetu u kojemu nau\u010diti jo\u0161 uvijek zna\u010di \u2013 znati operirati sa stereotipima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Indikativne su i misli Hrvoja Turkovi\u0107a: &bdquo;On ka\u017ee kako Galeta dodu\u0161e nije spekulativni teoretik, ali je upravo &bdquo;rasni&ldquo; znanstveni prakti\u010dar koji umjetni\u010dke medije podvrgava sustavnoj analizi i istra\u017eivanju prema svim postulatima znastvenog eksperimentiranja. No, kao \u0161to je prisutno i u svijetu fundamentalnih znanstvenika, Galetino eksperimentiranje ima stalnu poveznicu i s misti\u010dkom zaokupljeno\u0161\u0107u. Turkovi\u0107 Galetino istra\u017eivanje pretpostavki medija, i njihovo variranje, naziva metamedijskim\u2026&#8217;&ldquo;<a name=\"_ftnref39\"><\/a><a href=\"#_ftn39\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u017delimo se suprotstaviti hipnoti\u010dkim i manipulacijskim segmentima medijskih posredovanja. Ako se nismo igrali s medijima kako \u0107emo u tome uspjeti?\n<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"560\" height=\"315\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/IMYG_C1aL_w?list=UU3PjbRxf42PtMF4Tn8VHG4w\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">VIDEO MEDITACIJA\u00a0<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Umjetnost ima snagu samo ako slobodno te\u010de na\u0161im osje\u0107ajima odnosno na\u0161om inteligibilnom sposobno\u0161\u0107u prepoznavanja umjetnosti. Svakom na\u0161om procjenom umjetni\u010dkog djela, umjetnost nas, kako je Marx pisao, odre\u0111uje sposobnim ili nesposobnim, uop\u0107e govoriti o umjetnosti. Ali, vrijedi i ona druga dimenzija, mi doista odlu\u010dujemo \u0161to je umjetnost, a \u0161to ne. Na mjesto &bdquo;proizvoljne&ldquo;, &bdquo;subjektivne&ldquo;\u00a0 prosudbe, danas smo instalirali institucije i posrednike od \u010dijih se autoriteta ve\u0107ina ne usudi niti misliti, a kamoli osje\u0107ati.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tu nema \u017eivota. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Umjesto odnosa djelo \u2013 recipijent, danas je na djelu odnos djela \u2013 i raznih odjela za procjene, top ljestvica, godi\u0161njih i sezonskih, nagrada ove ili one korporacije. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stvarala\u010dko umjetnosti oslobodilo se omota, arhai\u010dne patine staromodno umjetni\u010dkog i pohrlilo u prostore i umjetni\u010dke oblike koje razumije suvremeni gledatelj kao potro\u0161a\u010d, odnosno, gra\u0111anin kao gledatelj \u2013 mentalni klon korporacijskih sapunica, blockbastera, horora, krimi\u0107a, ratnih filmova, crnih kronika i drugih oblika proizvodnje ovisnosti o krvi, ubojstvima, pronevjerama, plja\u010dkama i la\u017eima. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dramaturgija na\u0161e nove senzibilnosti izrasta na korporacijskom sme\u0107u koje je danas perpetuum mobile obrtanja kapitala kroz medije. Mentalni klonovi kao dramaturgiju vlastitih \u017eivota preuzimaju likove iz horora. Probleme rje\u0161avamo ubojstvima; razvijamo suptilne oblike, licemjerje i la\u017ei; podvajamo se na ono \u0161to u sebi osje\u0107amo i izgovorene rije\u010di s kojima se intimno ne sla\u017eemo. Slike izvan nas upravljaju nama ja\u010de od bilo koje partijske stege.<a name=\"_ftnref40\"><\/a><a href=\"#_ftn40\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naivne sletove posve\u0107ene malim diktatorima zamijenili su oni globalni u \u010dast njihovih organizatora igara velikih korporacija. Umjetni\u010dki svjetovi natje\u010du se u uspje\u0161nosti u podizanju cijena umjetni\u010dkih djela. Umjetnost se polako, ali sigurno vra\u0107a u podru\u010dje zanatske obrade predstavnika ceha zanatlija koji uspje\u0161no ili manje uspje\u0161no zadovoljavaju svoje kupce. Indikator je to odustajanja od pitanja slobode, individualnosti, umjetni\u010dke posebnosti, orijentacije na povezivanje duhovnih vrijednosti svijeta. Globalna umre\u017eenost koja je svaki \u010din u\u010dinila pogodnim za barem jednog kupca na zemaljskoj kugli kao da nas osloba\u0111a potrebe za duhom. Opasno hodamo rubom doba u kojemu trampimo ko\u017eu za o\u0161tar kamen, a koplje za tri oguljene \u017eivotinje. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"560\" height=\"315\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/I0boeF11Ymk?list=UU3PjbRxf42PtMF4Tn8VHG4w\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">PING PONG LOPTICA<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ima mnogo toga sajamskog i ma\u0111ioni\u010darskog u suvremenim masmedijima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sjetimo se da se kamera opscura s prvim \u017eivim slikama eksploatirala prvo na sajmovima gdje su posjetitelji morali debelo platiti da bi do\u017eivjeli iluziju \u017eive slike.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Glaleta istra\u017euje tu iluziju istra\u017euju\u0107i na\u0161 pogled usmjeren na to\u010dku koja igra pred na\u0161im o\u010dima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Umjetnik na velika pitanja odgovara neo\u010dekivano i jednostavno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Galeta izlazi izvan okvira. Onako kako ga je interesirao prostor izvan okvira fotografije, tako ga isto interesira otklon u na\u010dinu gledanja. Fokusiraju\u0107i svoj pogled na vaterpolsku loptu ili na znak (koji su uvijek u sredi\u0161tu) \u2013 Galeta promatra mijene perspektive od\u010ditavanja konteksta kojega uzima za predmet svog rada. Pona\u0161a se poput znanstvenika koji sluti rje\u0161enje, ali koji to rje\u0161enje na po\u010detku svog istra\u017eivanja ne zna. Galeta je umjetnik koji uvijek iznova kre\u0107e u nepoznato. S druge strane, mo\u017ee ga do\u010dekati banalnost ili rje\u0161enje. No to je manje bitno. Najva\u017eniji je taj otklon i upu\u0107enost koja osloba\u0111a.<a name=\"_ftnref41\"><\/a><a href=\"#_ftn41\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"480\" height=\"360\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/LFpw5zGdbY0\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">PiRaMidas 1972 &#8211; 1984<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U vlaku smo koji ubrzava. Kamera istra\u017euje na\u010dine gledanja na to\u010dku nedogleda. Iz razli\u010ditih perspektiva. Ubrzavanje postaje realno i zbiva se skra\u0107ivanjem (isijecanjem) fremava u svakom novom ponavljanju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ubrzavanje gradi piramidu koja slikovito govori o vremenu u kojemu \u0107e na vrhu piramide biti \u2013 brzina.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Galeta \u017eeli u\u0107i u ono nevi\u0111eno, neistra\u017eeno, za\u010dudno jednostavnoga, ono iznena\u0111uju\u0107e druk\u010dije gledanoga. Zalutajmo u vlastitom gradu govorio je Benjamin, pa dodao: pogledajmo vlastitu sobu iz kuta i kojega je nismo gledali.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010covjek medija istra\u017euje medije iz svakog dostupnog kuta.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Galeta nam pokazuje kako i koliko je malo potrebno za za\u010dudnost i za inventivan, pa i artisti\u010dki pristup. I s druge strane koliko je malo potrebno da se usidrimo u stereotip uobi\u010dajenog kori\u0161tenja medija (kako se to danas \u010dini).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"480\" height=\"360\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/fFBs6zHH9nM\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">Two Times in One Space<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Galeta \u0107e od\u0161krinuti vrata. Navesti nas misliti kolike su mogu\u0107nosti igre medijima. Kako i koliko misao mo\u017ee sura\u0111ivati s vizualnim i audijskim elemetima medijskog zapisa.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Umjetnik analize elementarnih segmenata po\u010detaka elektroni\u010dkih medija, umjetnik je multimedijskog karaktera koji nam podastire suzna\u010dja, susrete i mimoila\u017eenja slike, zvuka, realnosti, percepcije\u2026<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prema starogr\u010dkom konceptu, djeluju\u0107i teorijski prakti\u010dki i poeti\u010dki, bi\u0107e koje poku\u0161ava osmisliti svoje bivstvovanje, u prilici je osloniti se na tri temeljna stupa: misao, tehniku i umjetnost. Ograda prema teolo\u0161kom sadr\u017eana je u konceptu misaonog razumijevanja Boga, konceptu koji nije za\u017eivio i zbog kojega su i misao i vjera izgubili stolje\u0107a.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Filozofijska misao u svom poku\u0161aju zahva\u0107anja svog vremena pojmovima pliva podru\u010djima tehnike, umjetnosti i vjere, poku\u0161avaju\u0107i svoj izlizani frak osvje\u017eiti kakvim autoritarno postavljenim dodatkom ili na\u010dinom pona\u0161anja koji vi\u0161e ne odgovarani vremenu, ni na\u010dinu razmi\u0161ljanja, a ni drugim okolnostima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">No, ta otvorenost filozofije prema medijima kroz koje se apsolut tako\u0111er vrlo uspje\u0161no samospoznaje, daje nadu da \u0107e se u nekoj dalekoj budu\u0107nosti sresti staze traganja i da \u0107e se otvoriti dimenzija traganja koja nam danas nije poznata.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mi\u0161ljenje je naime, samo proces koji se koristi jednim od medija odnosa \u010dovjeka prema svijetu, a to je jezik. Filozofija medija koja se od puta prema mudrosti \u017eeli uzdi\u0107i do mudrosti same mora stavljati u pitanje i filozofiju i medij jezika i sve do sada izgra\u0111ene zgrade filozofijskih sustava. Filozofija medija ulazi u prostor koji se nalazi izme\u0111u subjekta i objekta, izme\u0111u novca i robe, izme\u0111u dvije osobe, izme\u0111u kultura i njihovih simbola, izme\u0111u umjetni\u010dkog djela i njegovih od\u010ditavanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u017divimo u vremenu kada je brzina uni\u0161tila prostor. U toj, gotovo pa floskuli, sadr\u017eano je mnogo toga od istine koja nas danas odre\u0111uje. No veliki je nesrazmjer izme\u0111u olako prihva\u0107ene istine i bogatstva kojeg ona nudi ukoliko se za\u0111e u propitivanje konzekvenci, u pronala\u017eenje primjera, u temeljitu analizu slu\u010dajeva. To je podru\u010dje koje je na dlanu umjetnosti, no ne svake. Rije\u010d je o utopijski nastrojenom istra\u017eivanju umjetnosti kojoj nije cilj zabaviti ili uljep\u0161ati. \u017divot u utopijski nastrojenom istra\u017eivanju zna\u010di stalno propitivanje su\u010deljavanja tehni\u010dkog i iskustva, tehnike, umjetnosti i misli, odnosno, promjena u ljudskom iskustvu koje se nerijetko prihva\u0107aju zdravo za gotovo, a koje sobom nose imanentne poruke.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pokazali smo ve\u0107 da sinteti\u010dki sudovi a priori stavljaju u pitanje svaku zgradu hijerarhije pojmova, odnosno, da je utemeljuju na formama na\u0161e osjetilne mo\u0107i. To nam daje pravo misliti da se filozofija koja je slijedila i koja to nije razumjela \u2013 u doba suvremenih medija mora krenuti u prikupljanje dubinskih analiza u podru\u010dju teorija umjetnosti, teolo\u0161kih promi\u0161ljanja, analiza posredovanja tehnika i njihova utjecaja na ljudsko iskustvo\u2026<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Otuda smo bli\u017ei Feuerbachovom &#8216;kategori\u010dkom imperativu&#8217; koji ne \u017eeli ostati u sferi &#8216;apstrakcije&#8217;. Uistinu, uz medije masovnog umre\u017eavanja napori moralno svjesnog pojedinca oblik su pasivnosti koji vodi u novi totalitarizam. Premala je snaga (premda nezaobilazna) moralnog primjera. No, pona\u0161anje moralnih osoba danas je samo pra\u0161ina koju masmedijima dirigirani vjetrovi otpuhuju u smjerovima koji odgovaraju vlasnicima ru\u017ee vjetrova.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Imati vremena za sve zna\u010di nemati vremena ni za \u0161to. Bitan je odabir.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Slobodi izbora prethodi samosvijest o slobodi. Samosvijest o slobodi pretpostavlja svijest o tehni\u010dkim ekstenzijama i njihovoj podobnosti za sve one koji \u017eele pobje\u0107i od slobode.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<iframe loading=\"lazy\" width=\"560\" height=\"315\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/PVj7jTlQuBk?list=UU3PjbRxf42PtMF4Tn8VHG4w\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">PISMO\/LETTER<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na kraju treba vidjeti konzekvence onoga \u0161to se u Galetinom radu prepoznalo kao &#8216;te\u017enja prema apsolutnom filmu&#8217;: &bdquo;Neovisno o tome koliko je gledalac u stanju opaziti unutarnje povezanosti filma na jednoj projekciji, Water Pulu 1869-1896, objektivno sadr\u017ei veliku koli\u010dinu matemati\u010dkih i simboli\u010dkih, kulturnih informacija. To nam omogu\u0107uje da ga usporedimo s onom slikom jedne svemirske rakete koja za jednu eventualnu izvanzemaljsku civilizaciju sadr\u017ei najva\u017enije informacije o ljudskom rodu. Naravno, Galeta ne oblikuje svoje informacije u nadi da \u0107e pre\u017eivjeti, ve\u0107 tra\u017ei takve povezanosti koje je tradicija (prvenstveno ezoteri\u010dka tradicija, vjera, mitologija, mistika, itd.) za nas sa\u010duvala o su\u0161tini svijeta.&ldquo;<a name=\"_ftnref42\"><\/a><a href=\"#_ftn42\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pred kraj \u017eivota Galetta okre\u0107e kamere prema zemlji, biljkama i \u017eivotinjama. Pokazuje svemir vlastitog seoskog dvori\u0161ta. Pronalazi vlastiti potpis u prirodnom poretku stvari koje vidi i snima. Pro\u0161iruje pojam umjetnosti na podru\u010dje \u017eivljenja, permakulture, odnosno, prirode same i kao da nas pita: Kamo to idemo kad ne vidimo svemir u vlastitom dvori\u0161tu?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn25\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn25\"><\/a><a href=\"#_ftnref25\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIvan Ladislav Galeta (Vinkovci, 9. svibnja 1947. &#8211; Zagreb, 7. sije\u010dnja 2014.), hrvatski multimedijalni umjetnik i filmski redatelj.<br \/>\n Godine 1969. diplomirao je na Pedago\u0161koj akademiji u Zagrebu. Visoko stru\u010dno obrazovanje stekao je i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. Od 1977. do 1985. voditelj je Centra za multimedijalna istra\u017eivanja Studentskog centra u Zagrebu. Osniva\u010d je i urednik programa &quot;Filmoteke 16&quot;. Godine 1993. stru\u010dni je suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje 1995. postaje docent. Predlagatelj je i jedan od osniva\u010da Odsjeka za animirani film i usmjerenja Multimediji na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U likovni svijet uklju\u010duje se tijekom 60-tih godina u okviru takozvane &quot;nove umjetni\u010dke prakse&quot;. Bavi se eksperimentalnim filmom putem kojeg istra\u017euje filmski prostor i vrijeme projekcije. Sustavno prou\u010davanje cjelovitosti i samoopstojnosti \u017eivotnoga prostora, kao i stvarala\u0161tva Jamesa Joycea, osnova su rada pod radnim nazivom ENDART, zapo\u010detog 1968. godine. Wikipedia: <a href=\"https:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Ivan_Ladislav_Galeta\">https:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Ivan_Ladislav_Galeta<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn26\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn26\"><\/a><a href=\"#_ftnref26\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nKlju\u010dno mjesto je katalog objavljen uz izlo\u017ebu: <em>Krajolik nulte to\u010dke<\/em> u izdanju Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb, 2011.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn27\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn27\"><\/a><a href=\"#_ftnref27\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nKrajolik nulte to\u010dke u izdanju Muzeja suvremene umjetnosti, (ur. Tihomir Milovac), Zagreb, 2011. str. 15.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn28\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn28\"><\/a><a href=\"#_ftnref28\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nTihomir Milovac: Uvod u Krajolik nulte to\u010dke, Krajolik nulte to\u010dke, Muzej suvremene umjetnosti, (ur. Tihomir Milovac), Zagreb, 2011, str. 19.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn29\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn29\"><\/a><a href=\"#_ftnref29\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNoam Chomsky: &quot;Dronovi su najve\u0107a teroristi\u010dka akcija u povijesti \u010dovje\u010danstva&quot;<br \/>\n &bdquo;Ono \u0161to me\u0111u svim zlo\u010dinima Chomsky najvi\u0161e zamjera Obami je kori\u0161tenje bespilotnih letjelica. Republikanski senator Lindsey Graham tvrdi kako je dronovima ubijeno 5000 ljudi u Jemenu, Pakistanu i drugim zemljama. Niti jedan sud prethodno nije \u017ertve osudio niti im je ikada dokazana bilo kakva krivnja. Po zapovijedi ameri\u010dkih vojnih vlasti, svi su jednostavno likvidirani od strane UAV operatera (Unmanned Aerial Vehicle). To je rat i teroristi su kriminalci. Ukoliko sutra Obama objavi rat kriminalu, svi \u0107e osjetiti snagu zakona. Ukoliko je i bilo terorista me\u0111u ubijenima, vi\u0161e njih su bili potpuno nevine \u017ertve. Senator Graham ka\u017ee &quot;kako je u tijeku rat, pa odluke donose vojni du\u017enosnici&quot;. Valja spomenuti kako zakon i me\u0111unarodno pravo prepoznaje kategoriju ratnog zlo\u010dina i ubojstvo civila spada u tu kategoriju&ldquo; . <a href=\"http:\/\/srb.fondsk.ru\/pview\/2014\/03\/03\/sto-ie-zaiednicko-opiiumskim-poliima-afganistana-uzarenim-ulicama-kiieva-bespilotnom-teroru-nad-iemenom-progonu-zvizdaca-i-prevratima-u-latinskoi-americi.html\">http:\/\/srb.fondsk.ru\/pview\/2014\/03\/03\/sto-ie-zaiednicko-opiiumskim-poliima-afganistana-uzarenim-ulicama-kiieva-bespilotnom-teroru-nad-iemenom-progonu-zvizdaca-i-prevratima-u-latinskoi-americi.html<\/a><br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn30\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn30\"><\/a><a href=\"#_ftnref30\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMe\u0111u znanstvenicima i analiti\u010darima raste zabrinutost da suvremene kampanje \u2013 kako ih prakticiraju stranke, a prate mediji \u2013 ugro\u017eavaju demokratski proces. S jedne strane, tehnikama spina i prodaje nastoje se zamagliti<br \/>\n pravi problemi, imid\u017e i osobnost kandidata guraju se u prvi plan na \u0161tetu strana\u010dkih programa i konkretnih rje\u0161enja, a politi\u010dari prora\u010dunato kreiranim oglasima i nastupima podilaze emocijama bira\u010da. S druge, pak, strane mediji su zainteresirani isklju\u010divo za &ldquo;konjsku utrku&rdquo; rivala, skandale iz njihova privatnog \u017eivota, jeftini senzacionalizam, zanemaruju\u0107i pritom svaku ozbiljnu raspravu i analizu. Umorni i skepti\u010dni, bira\u010di se sve manje uklju\u010duju u politi\u010dke aktivnosti. Marijana Grbe\u0161a: Suvremene izborne kampanje i kako one utje\u010du na demokratski proces , Politi\u010dka misao, Vol. XLII, (2005.), br. 1, str. 49\u201359, <a href=\"file:\/\/\/C:\\Users\\Korisnik\\Downloads\\2005_1_04_Grbesa.pdf\">file:\/\/\/C:\/Users\/Korisnik\/Downloads\/2005_1_04_Grbesa.pdf<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn31\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn31\"><\/a><a href=\"#_ftnref31\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nHonore de Balzac je oko 1850. godine zabilje\u017eio: &bdquo;Do\u017eivjet \u0107emo da \u0107e novine, koje su s po\u010detka bile vo\u0111ene od po\u0161tenih ljudi, do\u0107i kasnije pod komandu sve prosje\u010dnijih ljudi sa strpljivo\u0161\u0107u i elasti\u010dno\u0161\u0107u gume koje fale pravim talentima. Ili \u0107e pasti u \u0161ake trgovcu koji ima novca da kupuje pera novinarska\u2026 Rana je neizlje\u010diva, postaje sve gora, sve razornija. I zlo \u0107e sve vi\u0161e rasti \u0161to ga se du\u017ee trpi, do onoga dana kad \u0107e zbog bujanja i ogromnosti novina zavladati zbrka u njima kao u Babilonu.&ldquo; Citirano prema: D\u017eevad Sulejmanpa\u0161i\u0107, \u017durnalizam razara\u010d \u010dovje\u010danstva, Zagreb, 1936, str. 11.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn32\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn32\"><\/a><a href=\"#_ftnref32\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nAntun Mara\u010di\u0107 u povodu izlo\u017ebe: &bdquo;Na ovoj izlo\u017ebi mogu\u0107e je ste\u0107i uvid u zna\u010daj Ko\u017eari\u0107evog stvarala\u0161tva i upoznati se s radovima koji obuhva\u0107aju veliki vremenski dijapazon, od 50-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a do danas. Ko\u017eari\u0107eva misao umjetnost je uvijek ne\u0161to drugo, koja je i naslov ove izlo\u017ebe, ukazuje na stalnu potrebu &#8216;vedrosizifovskog&#8217; istra\u017eivanja novih mogu\u0107nosti izra\u017eavanja i spoznaja stvarnosti te, dosljedno, na autorovu nesklonost da se uljuljkuje u samozadovoljstvo u\u010dinjenim.&ldquo; <a href=\"http:\/\/www.msu.hr\/#\/hr\/20702\/\">http:\/\/www.msu.hr\/#\/hr\/20702\/<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn33\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn33\"><\/a><a href=\"#_ftnref33\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"http:\/\/www.24sata.hr\/auto\/bmw-kao-metak-pogledajte-kako-brzina-postaje-umjetnost-271322\">http:\/\/www.24sata.hr\/auto\/bmw-kao-metak-pogledajte-kako-brzina-postaje-umjetnost-271322<\/a>\u00a0 U tekstualnom se dijelu ka\u017ee: &bdquo;Svi smo vidjeli usporene snimke metaka koji ga\u0111aju metu s krhotinama koje lete uokolo. Kanadski BMW pretvorio je M5 u metak i napravio ovaj prekrasni video.&ldquo;<br \/>\n Zabilje\u017eeno 16. 7. 2015.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn34\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn34\"><\/a><a href=\"#_ftnref34\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>Barbara Wurm, <em>O znanju u filmskim zabilje\u0161kama i znanju o njima<\/em>, Krajolik nulte to\u010dke, Muzej suvremene umjetnosti, (ur. Tihomir Milovac), Zagreb, 2011, str. 46.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn35\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn35\"><\/a><a href=\"#_ftnref35\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMarkita Franuli\u0107, <em>Pro\u0161irena fotografija Ivana Ladislava Galete<\/em>, Krajolik nulte to\u010dke, Muzej suvremene umjetnosti, (ur. Tihomir Milovac), Zagreb, 2011, str. 69.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn36\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn36\"><\/a><a href=\"#_ftnref36\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nCitirano prema: Eduakcija uz izlo\u0163bu Ivana Ladislava Galete: Krajolik nulte to\u010dke <a href=\"http:\/\/www.d-a-z.hr\/files\/File\/Prilozi\/EDUKATIVNI%20PROGRAM%20UZ%20GALETINU%20IZLO%C5%BDBU.pdf\">http:\/\/www.d-a-z.hr\/files\/File\/Prilozi\/EDUKATIVNI%20PROGRAM%20UZ%20GALETINU%20IZLO%C5%BDBU.pdf<\/a> Datum zadnjeg pregleda 16. 7. 2015.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn37\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn37\"><\/a><a href=\"#_ftnref37\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVirilio, Paul, Brzina osloba\u0111anja, Naklada DAGGK, Zagreb, 1999, str. 12.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn38\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn38\"><\/a><a href=\"#_ftnref38\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMarkita Franuli\u0107, Pro\u0161irena fotografija Ivana Ladislava Galete, Krajolik nulte to\u010dke, Muzej suvremene umjetnosti, (ur. Tihomir Milovac), Zagreb, 2011, str. 76.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn39\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn39\"><\/a><a href=\"#_ftnref39\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nCitirano prema: Eduakcija uz izlo\u0163bu Ivana Ladislava Galete: Krajolik nulte to\u010dke\u00a0 <a href=\"http:\/\/www.d-a-z.hr\/files\/File\/Prilozi\/EDUKATIVNI%20PROGRAM%20UZ%20GALETINU%20IZLO%C5%BDBU.pdf\">http:\/\/www.d-a-z.hr\/files\/File\/Prilozi\/EDUKATIVNI%20PROGRAM%20UZ%20GALETINU%20IZLO%C5%BDBU.pdf<\/a> \u00a0Datum zadnjeg pregleda 16. 7. 2015. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn40\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn40\"><\/a><a href=\"#_ftnref40\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPoznatim stavovima Chomskoga o ulozi demokracije na Zapadu pridodajmo njegovu formulaciju iz razgovora s Davidom Barsamianom: &bdquo;\u017delite li ljude pretvoriti u bezimene potro\u0161a\u010de kako vam ne bi smetali u prekrajanju svijeta, morate im biti za vratom od djetinjstva.&ldquo; Noam Chomsky, Imperijalne te\u017enje, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006, str. 30.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn41\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn41\"><\/a><a href=\"#_ftnref41\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n&bdquo;Galetin je istra\u017eiva\u010dki instrument film. On to i sam ka\u017ee [2]: &#8216;To su stvari gdje ulazimo u su\u0161tinu medija, ali ne zato da ga stavljamo u odre\u0111ene ladice, nego pomo\u0107u njega da poku\u0161amo izlaziti u neke prostore koji nisu utabani.&#8217;&ldquo;<br \/>\n Citirano prema: Skrivene varijable Ivana Ladislava Galete Antonio \u0160iber, 7. travnja 2013. godine<br \/>\n <a href=\"http:\/\/www.antoniosiber.org\/galetine_skrivene_varijable\/skrivene_varijable_ivana_ladislava_galete.pdf\">http:\/\/www.antoniosiber.org\/galetine_skrivene_varijable\/skrivene_varijable_ivana_ladislava_galete.pdf <\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn42\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn42\"><\/a><a href=\"#_ftnref42\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>Laszlo Beke, <em>Ivan Ladislav Galeta: Water Pulu 1869-1896<\/em>, Krajolik nulte to\u010dke, Muzej suvremene umjetnosti, (ur. Tihomir Milovac), Zagreb, 2011, str. 134.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Ivan Ladislav Galeta &#8211; Researcher of Media Space and Media Time<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Ivan Ladislav Galeta was a multimedia artist who has expanded the art but also multimedia. His lectures were similar performances. He was a researcher connection between art-life-spirituality-passing. It can also be defined as a researcher of new media opportunities. He explored the paradoxical elements and manipulation elements in the medium of television. What is an artistic act, and what his attitude towards life? Some of his questions were included: the real reality, the movement, the issue of recycling art products, permaculture, bio-energy, human perception, holiness and \/ or signature works of art &#8230; The paper wants to emphasize the point of artistic work of Ivan Ladislav Galeta that suggest a different future of the media, or at least a part of it.<\/p>\n<p><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>Ivan Ladislav Galeta, time, space, art, medium.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"4inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#14 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 621:599.892.3-043.7<br \/>\n Prethodno priop\u0107enje<br \/>\n Preliminary communication<br \/>\nPrimljeno: 26.6.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">\u017deljko Rutovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Ministarstvo kulture Crne Gore, Direktorat za medije<\/p>\n<p>zeljko.rutovic@mku.gov.me<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">\u010cOVJEK (META)MEDIJ?<br \/>\n(brzina promjene &#8211; (ne)upitni identitet)<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/Z. Rutovic, COVJEK (META)MEDIJ (brzina promjene - (ne)upitni identitet).pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (190 KB), Hrvatski, Str. 1042 &#8211; 1047<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Rad analizira mjesto i ulogu \u010dovjeka u novokonstruktu metamedijske proizvodnje stvarnosti. Sociokulturolo\u0161ki polo\u017eaj postpostmodernog \u010dovjeka generiran je, (pre)oblikovan i tituliran novim nadmedijsko-strojnim zna\u010denjima. Na tehni\u010dko-vrijednosnoj platformi novih zna\u010denjskih odredbi, \u010dovjek je u permanentnom diskontinuitetu s arhetipima ontolo\u0161kog zna\u010denja. Dodatno, on je \u201cdobrovoljnom suglasno\u0161\u0107u\u201d inkorporiran u svijet strojne re-prezentacije koja ga neupitano modelira u (ne)svjesnog emitera poretka meta-medijske industrije. Posljedi\u010dno, moneta tog zna\u010denjskog mjesta finalizira se atribucijom, vi\u0111enom u predmetnom diskursu kao Homo stroj.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>tehnolo\u0161ko-informacijski \u201csmisao\u201d, redefiniranja stvarnosti, multimedijska budu\u0107nost, medijska manipulacija, istost, identitet, medijske, \u201cpotrebe\u201d, medijska transfiguracija.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pitanja koja danas podjednako tra\u017ee i dijalog i odgovor su: je li u XXI. stolje\u0107u mogu\u0107 druga\u010diji, izvanmedijski svijet; postoji li, i kako \u010dovjek prije i izvan medija i strojeva; te je li u tom smislu dana\u0161nji \u010dovjek samo jedan od serijskih &quot;proizvoda&quot; i stroja i medija? Gdje je, i ima li granice konflikta u dualizmu ljudske prirode i medijske stvarnosti? Pitanja fenomenologije kulture stroja generiraju se novom, sna\u017enom disperzivnom ulogom stroja i medija u preoblikovanju i \u010dovjeka, i svijeta. Otuda i pitanje ima li \u010dovjeka izvan stroja? Umjesto zami\u0161ljenog slu\u017eenja straja, \u010dovjek je poslu\u017eio stroju. Zamjena objekta i subjekta, porodila je nove reakcije i nove mehanizme kontrole. Ako je &quot;<em>cjelina u svakom djeli\u0107u<\/em>&quot; osobina holograma, onda je i stroj u svakom \u010dovjeku osobina i kultura XXI. stolje\u0107a. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zahvaljuju\u0107i stroju i zahvaljuju\u0107i hologramu, sve je jedna cjelina. Samo vi\u0161e \u010dovjek nije jedna, biolo\u0161ka i ontolo\u0161ka cjelina. Umre\u017een, opremljen, ustrojen raznim produ\u017eecima, \u010dovjek neprestano sam, posredno i neposredno emitira podatke o sebi, a u dvosmjernoj strojnoj konstrukciji, mali je korak od manipulacije do zloupotrebe \u2013 \u010dovjeka Homo stroja. Ako je \u010dovjek mo\u017eda i \u017eelio zaobi\u0107i stroj, stroj nije \u010dovjeka. Otuda je sadr\u017eaj strojnog zna\u010denja eksplicite i implicite postavio, ne samo nova zna\u010denja, relacije i reakcije, ve\u0107 i posve nove sociostrukturne modele, koji arhetipsku bivstvuju\u0107u ontologiju dekonstruiraju u titularni poredak (ne)izvjesnog strojnog svijeta. Zadana mapa predmetnog rukopisa intencionalno je modelirana naspram pluralnosti strojnih konstrukata kao sveobuhva\u0107aju\u0107ih mjesta \u010dovjekove egzistencije. Otuda i svrhovitost pitanja, koliko i (s)nalazi li se on uop\u0107e u tom svijetu. Pojednostavljenost odgovora predvorje je novih antinomija koje u neprepoznavanju fenomena, dodatno i iznova artikuliraju nove, \u010dije odlo\u017eeno razlaganje zakonito kumulira nova i te\u017ea pitanja. I njima prate\u0107a djelovanja. Uputnost i upitnost pitanja forum je prepoznavanja \u2013razotkrivanja toposa koegzistencije \u010dovjeka i stroja. Ne manje, i egzistencije homo stroja. Egzistencije \u010dovjeka kao metamedija. Na svakoj od to\u010daka konstitucije poretka, nalazi se \u010dovjek Homo stroj. \u010covjek (meta)medij. Rukopis referira o njemu i k njemu. Danas i sutra. Homo stroj. Homo metamedij. Svjetovi (ne)mogu\u0107nosti. Mogu\u0107nost strojnog. (Ne)mogu\u0107nosti bioontolo\u0161kog. Ima li povratka prirodi homo stroja. Rukopis preporu\u010duje da se tako i \u010dita. Od prirode k stroju i obratno. Da se novim poljima stroja dopunjuje, kritizira i preispituje. U svakom slu\u010daju (koji u biti jest <em>slu\u010daj<\/em>) bilo kako i bilo \u0161to od svijeta strojnog analizirali, prepoznat \u0107emo \u010dovjeka kao homo stroja. Konvergiranom ustrojstvu duha i tijela, stroj daje snagu, smisao i cilj. Imperativi titulacije strojnog, redefinirali su \u010dovjekove (nekada\u0161nje) imperative. Imperativ je (ne)voljni. Biti Homo stroj. Biti metamedij. Ili jedan njen dio. A &quot;cjelina je u svakom djeli\u0107u&#8230;&quot;. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Strojno-medijska istost<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Revolucija i disperzija novog tehnolo\u0161ko-informacijskog &quot;smisla&quot; poni\u0161tila je tradicionalno-linearni koncept smisla kao kriti\u010dke (samo)refleksije \u010dovjeka. Novi medijski receptori kao generatori redefiniraju\u0107e stvarnosti, su\u0161tinska su redefinicija \u010dovjekove izvornosti. Ako \u010dovjeka u \u017eivu\u0107oj sada\u0161njosti nema bez medija, onda promi\u0161ljanje multimedijalne \u00a0budu\u0107nosti otvara prostore bezgrani\u010dnosti medija s konceptom po kojem je \u010dovjek metamedij medija. \u010covjek (meta)medija \u010dovjek je sustav praznine iste <em>doga\u0111ajnosti<\/em>, i konstrukcija virtualne suprostavljenosti svijeta iste <em>doga\u0111ajnosti<\/em>. Takva &quot;doga\u0111ajnost&quot; monta\u017ea je &quot;realnosti&quot; i dobrovoljne suglasnosti \u010dovjeka na (ko)egzistenciju s njom. U svijetu (meta)medijskog nema stvarnosti, nema razlike, nema Drugosti. U biti, postmoderni limiti izraza duhovne \u010dovjekolikosti, definiraju\u0107i su u srazmjeru profitno-manipuliraju\u0107e zone medijskog, u kojem se futuristi\u010dko bivstvuju\u0107e Drugo, izvan medijskog i ne\u00a0 (pre)poznaje. Medijsko je Prvo i Jedino. Drugo, Drugi i Drugosti medijski se transfiguriraju u aktualizuju\u0107e i futuristi\u010dke forme Prve medijske i Jedine <em>istosti<\/em>. Istosti kao medijske (za)datosti. Istost je zadati oblik zone manipulacije, u kojoj se po unaprijed kreiranim medijskim obrascima, (re)definira razlika, jedino i samo, kao tehno-odljevak konvergencije tehno-panoptikuma i konvergencije ekonomsko-politi\u010dkog profita. \u010covjek se (p)ostvaruje u moneti integrativne proteti\u010dke medijske industrije sa svojstvima preobra\u017eenog novoformuliranog identiteta nove dru\u0161tvene po\u017eeljnosti. Autenti\u010dno spoznajno tragala\u010dko iskustvo potire se zbog novih, medijskih nametnutih &quot;potreba&quot;. \u010covjek postaje nekriti\u010dka reprodukcija utisaka kao oblika novog medijskog iskustva. (Ne)stvarni postulati postmedijskog svijeta donose kulturolo\u0161ko futuristi\u010dku kopiju novih digitalnih tuma\u010da-\u010dita\u010da koji potiru svaku razliku. Neupitni, nemisle\u0107i &quot;identiteti&quot; svrhoviti su programi projicirane digitalno tuma\u010dene sada\u0161njosti-budu\u0107nosti u kojoj mediji ne informiraju, ve\u0107 ciljano integriraju \u010dovjeka u sredstvo i alat svojstva manipuliraju\u0107eg smisla. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Medijskoj parastvarnosti potrebna je istina vi\u0111ena u \u010dovjeku kao objektu. Istina-\u010dovjek kao \u010dinjenica u funkciji je objekta kojem se prodaje nova stara istina. Taj simulakrum ili privid legitimira jedino i samo \u010dovjek, njegovo postojanje. &quot;Fragmentarno opa\u017eana stvarnost&quot; regrupira se u novo, vlastito jedinstvo, kao odvojeni la\u017eni svijet, predmet puke kontemplacije. Specijalizacija slike svijeta dosti\u017ee vrhunac u svijetu nezavisnih slika koje obmanjuju \u010dak i same sebe. Spektakl je konkretizirana inverzija \u017eivota, nezavisno od kretanja <em>ne\u017eivota. <\/em>(Debord, Guy 1982:12) Zato je u svijetu nadrealne tehnologije, za fizi\u010dara Davida Bohma, realnost superhologram u kojem pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost simultano egzistiraju, pa koncept lokacije pada u vodu, jer je sve jedna cjelina.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Definiranje relacionog odnosa \u010dovjek-objekt, mediji-subjekt, generiralo je mre\u017eu dru\u0161tvenih odnosa, pojava i kategorija, novomedijske stvarnosti. Svakako, da konstitucija mre\u017ee podskupova globalnog zna\u010denja u ovom diskursu \u010dovjeka situira u novi metapolo\u017eaj. Svijet bez granica realnosti i reprezentacije smisla, obesmislio je socijalnu komunikaciju i ulogu pojedinca u globalnom medijskom dru\u0161tvu. Pojmovi dru\u0161tvo znanja, morala i istine postaju drugorazredni u odnosu na centralni pojam medijsko (meta)dru\u0161tvo. \u010covjek kao (meta)medij je u permanentnom stanju cirkularnog obnavljanja. \u010cak, \u0161tovi\u0161e (samo)redefiniranja. Nelinearnog i bezprostornog. Kondezirani virtualni vi\u0161ak pretvorio se u sadr\u017eajni minus. Bez razlike i bez ostatka. Nedjeljiv u svojstvu minusa. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Posredovan i &quot;ugraviran&quot; u stroju s podijeljeno\u0161\u0107u onti\u010dke strukture, \u010dovjek je transformuliran iskaz metamedijskih svojstava. Hijerarhiziranost stroja gotovo da je poni\u0161tila dualitet \u010dovjeka i stvari, nova opredme\u0107enost izraz je poni\u0161tene razlike i transfiguriranog jastva. Otuda i kada je (ne)svjesni prijenosnik monopola stroja, \u010dovjek se ne opire, naprotiv, pristanak na nove (meta)uloge je &quot;dobrovoljnost&quot; nove civilizacije. Napreduju li &quot;humanoidi&quot; progresom stroja? Je li \u010dovjek alat stroja?<strong> <\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Govori li o tome, u predmetnom diskursu za <em>New Scientist<\/em>, Sergio Canavero, talijanski kirurg, koji 2013. godine u znanstvenom radu ukazuje da bi razvoj tehnologije u bliskoj budu\u0107nosti mogao stvoriti uvjete za presa\u0111ivanje glave. Konkretno, on opisuje osnove operacije koje bi mogle dovesti do toga da se nekoj paraliziranoj osobi presadi \u010ditava glava na tijelo donatora, odnosno drugog \u010dovjeka, \u010diji je mozak, uni\u0161ten npr. u prometnoj nesre\u0107i. Canavero isti\u010de da su u svijetu mnogi znanstveni timovi ve\u0107 daleko odmakli u metodama koje su potrebne za provo\u0111enje svih neophodnih zahvata za transplataciju glave, te da im na putu jedino stoji zakonska regulativa. Tako\u0111er, on izjavljuje kako bi se prva ovakva operacija mogla obaviti ve\u0107 krajem 2017, a cijena ovog poduhvata bi iznosila oko 10 milijuna dolara. Canavero isti\u010de da bi ova metoda mogla omogu\u0107iti da si ljudi jednog dana produ\u017ee vlastite \u017eivote presa\u0111ivanjem glave na tijelo klona kojeg bi uzgajali bez mozga. Po\u010detne ocjene svjetskih stru\u010dnjaka (poput Harryja Goldsmitha) za ovo podru\u010dje, govore da transplantacija glave ne\u0107e biti mogu\u0107a, te da je rije\u010d o najobi\u010dnijoj fantaziji. No, aspekt nezaobilaznih komentara su razli\u010dite moralne dileme ove ideje, figurirane kao poredak diktature stroja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kona\u010dno, \u010dovjek je prikaz strojnocentri\u010dnih (meta)medijskih sustava, posredstvom kojih se inkorporira u djelatno metastrojno svojstvo kao paradigmati\u010dno oblikuju\u0107u filozofemu svijeta istosti. Strojno prodiru\u0107i kraci \u0161ifriraju naj\u0161ire djelatne \u010dovjekove prakse u kojima samorealizacija nije onti\u010dko-biolo\u0161ki cilj. Naprotiv, cilj je produ\u017eetak \u010dula u kracima monocentri\u010dnih mehanika koje izvan svijeta dijalekti\u010dkih, generiraju digitalna svepro\u017eimanja. Zato je \u010dovjek u (bez)prostornosti stroja s kojim se (pre)oblikuje, educira i nerijetko obesmi\u0161ljava. U <em>automatiku<\/em> prostora, on ne ispituje neispitano onti\u010dko, kojeg po strojnojoj zakonitosti treba zamijeniti novomehani\u010dko. Darivatelj snage stroja ili snage stroju, finalizira mo\u0107 transferom mo\u0107i. Mo\u0107 stroja apsolut je stvarnosti. Na drugoj strani bit, kao <em>jesam-biti,<\/em> nevidljivo je izvanstrojno svojstvo neidealiziraju\u0107e datosti, jer je izvanstrojne za-datosti. Stvarnosti su definirane, tek ako su strojne. Opipljive, izra\u010dunjive, mjerljive, isplative, ne-nadoknadive, operabilne, panoptiraju\u0107e, simuliraju\u0107e, programiraju\u0107e&#8230;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Fuzija stroja medija i \u010dovjeka, trans-(re)generira \u010dovjeka u novo metasvojstvo koje ga od pasivnog primatelja preobra\u017eava u aktivnog emitera poruke novog strojnog svojstva \u010dovjeka. Ta metaemisija izra\u017eajni je oblik svih strojnih nastavaka, koje u razlici nastavka, konstituiraju emisiju vrijednosnog minusa. U razlici takvih jednad\u017ebi obesmi\u0161ljava se biolo\u0161ka konstitucija, prilago\u0111ava i transformira se u zadate trajektorije (ne)ispitanog terena. Tako adaptiran, \u010dovjek nesvjesno postaje metamedij medija. U \u010dovjeka se gleda, kroz njega se vizualizira i s njim koegzistira kultura \u010dip implatanta, kao novi pogon, novih informacijsko-nadzornih industrija. \u010covjek je &quot;vektor napada&quot; stroja i upravo zato, on danas predstavlja tihi odjek uvjeta i na\u010dina \u017eivota koji su vladali tijekom drevnih vremena na\u0161eg univerzuma. &quot;Veliki prasak&quot; stroja \u010dovjeku je u naslije\u0111e (p)ostavio \u0161ablonu koja je u po\u010detku izazvala odu\u0161evljenje&#8230; Je li kraj metamedija i meta\u010dovjeka&#8230; Ili je tu prasak novog po\u010detka&#8230;? Koji ostavlja tragove&#8230; <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Je li (p)ostvaren u stroju i posredovan npr. hologramom, \u010dovjek kao metaobjekt, iluzijom subjekta &quot;nastavlja&quot; \u017eivot poslije smrti? Odgovori i diskusija na ovu temu \u00a0idu u smjeru odgonetanja same konstitucije \u010dovjeka koji se pod hiperekstenzivnim djelovanjem stroja, adaptira, mijenja i radikalno transformira u novi metasmisao. Bit problema ostaje u in\u017eenjering-projiciranju strojno-medijskog kao forme \u010dovjekovog navodnog dobrovoljnog suglasja, s reprodukcijom neupitanosti o smislu tako vi\u0111enog svijeta. Danas posebno, kada trodimenzionalno medijsko iskustvo \u017eeli poni\u0161titi \u010dovjekovo primarno, onti\u010dko iskustvo, iskustvo o sebi. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na po\u010detku stroj iz nu\u017ede prave\u0107i, a potom pomodno prate\u0107i, \u010dovjek je dobrovoljno sam sebi napravio zaplet. Zaplet izbora (ne)mogu\u0107nosti. Strojna memorija dovela je postpostmodernog \u010dovjeka do amnezije i sve \u010de\u0161\u0107e odsustva razotkrivanja smisla. U tragovima preostala, analogna arheologija nije podsjetnik na koegzistiranje s prirodom. U prirodi je vidljivost smisla, a u stroju vidljivost navodnog sjaja. Takav metasjaj okupirao je, poni\u0161tio i preoblikovao \u010dovjeka u fenomenolo\u0161ku metaemisiju nadzna\u010denjskog karaktera, koji u biti i nema zna\u010denja. Kao metamedijsko svojstvo, \u010dovjek je (p)ostvareni medij svih medija. Njihov glasnik, tuma\u010d, kreator, promotor. Njihovo svojstvo u kojem poni\u0161tavaju\u0107i sebe, produ\u017eava i apsolutizira medij. U ostvarenoj razlici, novog strojnog smisla, \u010dovjek je svepro\u017eimaju\u0107e metasvojstvo medija koje sve razla\u017ee i u istosti, nove, metama\u0161insko-medijske datosti poni\u0161tava ontolo\u0161ke razlike. U svojstvu takve istosti, sve se prihva\u0107a, samo se razlika odbija i transfigurira u modalitete finalne svedolaze\u0107e metaistosti jednog medija. \u010covjeka (meta)medija? Poruka je u simbolu metaporuke, gdje se ne ula\u017ee razumijevanje, ve\u0107 kopiranje-podra\u017eavanje i produ\u017eavanje mehani\u010dkih \u010dula kojima \u010dovjek odvra\u0107a svoje, od susreta s drugim (biolo\u0161kim) \u010dulima. Ustrojeni ego svojstvo je prodane \u2013 kupljene datosti svijeta istosti. Strojno-(meta)medijskog svijeta.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">DEBOR, Gi, <em>Dru\u0161tvo spektakla<\/em>, Institut za film, Beograd 1982.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Man (META) Media?<br \/>\n(Rate of Change &#8211; (not) Questionable Identity)<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The paper analyzes the place and role of man in newconstruct of metamedia reality production. Sociocultural position of postpostmodern man is generated, ( re) designed and nobled with new overmedia &#8211; mechanical meaning. On the technical and axiological platform of new semantic provisions, man is in a permanent discontinuity with the archetypes of the ontological meaning. In addition, he is a \u201cvoluntary consent\u201c incorporated into the world of machine re &#8211; presentation that it is unquestionable modeled in the (un) conscious broadcasters framework of meta- media industry. Consequently, the currency of this signifying place is finalized with the attribution , as seen in the present discourse as Homo machine.<\/p>\n<p><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>technological information \u201cmeaning\u201c, redefining of the reality, multimedia future, media manipulation, sameness, identity, media, \u201cneeds\u201d, media transfiguration.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"5inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#15 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 791.1\u201c18\/19\u201cTati, J.<br \/>\n Prethodno priop\u0107enje<br \/>\n Preliminary communication<br \/>\nPrimljeno: 14.7.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Sa\u0161a Mili\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Akademija lijepih umjetnosti, Beograd<br \/>\nscilim@eunet.rs<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\"> Jacques Tati i moderna vremena<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/S. Milic, Jacques Tati i moderna vremena.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (348 KB), Hrvatski, Str. 1048 &#8211; 1059<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Tokom prve polovine dvadesetog veka teme povezane sa neizbe\u017enom modernizacijom \u017eivota bile su prisutne u filmovima Zapada. Bar od de Montaignea, jedno od osnovnih pitanja za mislioce bilo ja da li je modernost vredna uznemirenja i problema koje je donela u ljudski \u017eivot. Jacques Tati radi u dugoj tradiciji francuskih re\u017eisera koji su istra\u017eivali ova pitanja, ali je jedinstven u na\u010dinu na koji ih je postavljao i poku\u0161ao da na njih odgovori prakti\u010dno u svim svojim delima. Ovaj rad prikazuje kako je to uradio, posebno u filmu Playtime, gde je ispitivao \u0161ta je \u201ekultura stakla\u201c donela u \u017eivot globalizuju\u0107eg sveta. Tati koristi refleksivnost medija minuciozno pokazuju\u0107i gledaocima kako oni i likovi u njegovim filmovima formiraju u svojoj svesti mre\u017ee objekata iz okru\u017eenja i u\u010destvuju u svetu u kom dominira moderna tehnologija, dok sentimentalno stoji uz vrednosti starog na\u010dina \u017eivota koji ubrzano nestaje.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>Jacques Tati, modernost, refleksivnost, Playtime, percepcija, staklo, situacioni model.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0160to nam umjetnost mo\u017ee re\u0107i o budu\u0107nosti i trebamo li od nje to i o\u010dekivati? Ovo pitanje se moglo postaviti tijekom cjelokupne povijesti civilizacije, ali izgleda pertinentno naro\u010dito u vremenima brzih i iznenadnih otkri\u0107a i promjena. I mi \u017eivimo u jednom od tih perioda, koje \u010desto zovemo moderno\u0161\u0107u i koje koincidira s burnim tehnolo\u0161kim, ekonomskim i politi\u010dkim promjenama koje je sa sobom donijela industrijska revolucija. Od po\u010detka 19. stolje\u0107a taj proces te\u010de nesmanjenom brzinom, gotovo neusporen velikim ratovima vo\u0111enim u 20. stolje\u0107u. Mo\u017eemo \u010dak re\u0107i da se ubrzava i da je prakti\u010dno vrlo te\u0161ko za pojedinca u dru\u0161tvenom okru\u017eenju da samo prati te promjene, a kamoli da sagleda sve konsekvence do kojih one dovode u razvoju pojedinaca i dru\u0161tava onih dijelova svijeta koji su njime zahva\u0107eni.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Umjetnost je, tako\u0111er, u posljednja dva stolje\u0107a imala brz i buran razvoj, koji, naravno, ima svoje samosvojne odlike i ne mo\u017ee se uspostaviti \u010dvrsta uzro\u010dno-posljedi\u010dna veza izme\u0111u ova dva toka, ali, s druge strane, bilo je i ima jako puno poku\u0161aja da se ove promjene na izvjestan na\u010din pove\u017eu i me\u0111usobno objasne. \u010cesto je mi\u0161ljenje da mi \u017eivimo u periodu koje se zna\u010dajno razlikuje od prethodnog razdoblja zbog toga \u0161to \u017eivimo u doba informati\u010dke revolucije. Ovo razdoblje nazivamo postmoderno\u0161\u0107u i ono se, navodno, bitno razlikuje od prethodnog perioda. Ali, nisu rijetka ni mi\u0161ljenja koja dr\u017ee da je postmoderno doba dio modernog razdoblja i da s njim dijeli brojne zajedni\u010dke odlike. Bez ula\u017eenja u raspravu, recimo da nam se \u010dini da ovo drugo mi\u0161ljenje bolje obja\u0161njava mnogobrojne promjene kroz koje prolazi suvremena civilizacija. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ako se vratimo umjetnosti, dovoljno je razmotriti buran razvoj znanstvene fantastike, koja se javlja ve\u0107 po\u010detkom 19. stolje\u0107a, prominentno s <em>Frankensteinom<\/em> Mary Shelley jo\u0161 1818. godine. To je \u017eanr koji je zasnovan na imaginaciji \u010dvrsto povezanoj s mogu\u0107nim, potencijalnim razvojem znanosti i promjenama u \u017eivotu dru\u0161tva koje ono mo\u017ee donijeti. I sam dijete tehnolo\u0161ke revolucije, film je od po\u010detka bio povezan prije svega s pokretom, koji je mogao vjerno i uzbudljivo prikazati, i pokretom, koji je bio rezultat industrijske revolucije u transportu, tehnologiji proizvodnje i sveop\u0107e mehanizacije koja se odvijala u doba njegovog nastanka. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tomovi su napisani o industrijskoj prirodi filma i brzini koju je on tako dobro predstavio \u0161irokoj i \u010desto nepismenoj publici. On nije bio samo refleksija onoga \u0161to se de\u0161avalo u tehnolo\u0161kom razvoju, ve\u0107 i pokreta\u010d promjena, \u0161to su shvatili mnogi umjetni\u010dki, a i politi\u010dki pokreti u 20. stolje\u0107u. Koliko je ta opsjednutost brzinom i pokretom stalna, mo\u017eemo vidjeti ako usporedimo fantomske vo\u017enje u ranom filmu, u kojima je kamera bila vezana za prednju stranu lokomotive i tako prenosila gledateljima uzbu\u0111enja brzog kretanja kroz prostor i seriju filmova nazvanu jednostavno <em>Speed,<\/em> s po\u010detka novog milenija. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dakle, sposobnost filma da kroz tehnologiju predstavi tehnolo\u0161ki razvoj jedna je od njegovih najva\u017enijih i najvi\u0161e kori\u0161tenih osobina. Ovaj utjecaj se odvija u najmanje dva smjera. Jedan aktualizira i usvaja, elaborira trenutno stanje u sveukupnom razvoju tehnologije i sveukupne civilizacije, dok drugi istra\u017euje potencijale istih u nekom budu\u0107em, imaginarnom vremenskom trenutku. Ponekad u filmovima dobivamo \u010dudne konfiguracije ovih mnogobrojnih konstelacija. Zanimljiv primjer su <em>Ratovi zvijezda<\/em> Georgea Lucasa, mada oni nisu za\u010detnici ovakvog trenda. U njima imamo jednu, u najmanju ruku neobi\u010dnu, projekciju svijeta budu\u0107nosti u kojima je izuzetno napredna, za sada\u0161nje pojmove, tehnolo\u0161ka civilizacija, spojena sa srednjovekovnom dru\u0161tvenom strukturom u kojoj dominiraju princeze, vitezovi, aristokracija i sve ono \u0161to je moderno, sada\u0161nje dru\u0161tvo ostavilo iza sebe stolje\u0107ima unazad. Je li mogu\u0107e da nas takva budu\u0107nost \u010deka, ili je sve to samo bezazlena zabava i konfuzna imaginacija?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jedan od stvaratelja u europskom filmu koji je pokazao izuzetno zanimanje za napreduju\u0107u modernizaciju u 20. stolje\u0107u je bio i Jacques Tati, francuski redatelj koji je iza sebe ostavio tek pet dugometra\u017enih filmova, ali i velik utjecaj koji je izborio samosvojno\u0161\u0107u i integritetom svojih djela. Tijekom 1930-ih Tati je morao sam financirati pet kratkih igranih filmova, jer nije mogao na\u0107i potporu u filmskoj industriji, koja je bila zainteresiranija za komedije bazirane na dijalogu. Na drugom mjestu smo detaljno govorili o op\u0107em odnosu izme\u0111u prepoznatih objekata i situacijskih modela koji ih sadr\u017ee i kontroliraju.<a name=\"_ftnref43\"><\/a><a href=\"#_ftn43\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tu smo citirali i razvili tvrdnju da &bdquo;gledatelji razumiju narative stvaraju\u0107i situacijske modele, koji predstavljaju narativni svijet, prije nego tekst sam po sebi&ldquo;.<a name=\"_ftnref44\"><\/a><a href=\"#_ftn44\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovakav diskursivni model eksplicitno obja\u0161njava strukturu situacija kako ih percipiramo i zami\u0161ljamo, a ne strukturu re\u010denica i isklju\u010divo filmskog izraza. Recimo samo ovdje da isto toliko koliko njegovi situacijski modeli ispituju fizikalnost ponu\u0111enih objekata, oni kod Tatija tako\u0111er igraju ulogu u gra\u0111enju i odr\u017eavanju situacijskih modela koji prizivaju i razvijaju poziciju u odnosu na dru\u0161tveni kontekst u kojem su nastali.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tatijeva privr\u017eenost starom, sporom, romantiziranom na\u010dinu \u017eivota je jako prisutna u njegovim filmovima. S druge strane, strah od modernizacije i istovremena fasciniranost modernom tehnologijom je tako\u0111er karakteristi\u010dna za njegov rad. Njegov junak, gospodin Hulot, prilazi joj kao da je \u0161alica vrelog mlijeka. U njemu je gotovo uro\u0111ena nepovjerljivost prema modernoj tehnologiji, dok, uz to \u0161to je neizbje\u017ena, ona kao da kod njega priziva trenutke ogromne radoznalosti. Tako, uz ispitivanje fizikalnosti objekata, koje sadr\u017ei situacijski model koji je stvorio, Tati tako\u0111er \u010dini da oni igraju ulogu u <em>nekim drugim<\/em> situacijskim modelima, koji su mnogo apstraktniji. Ovdje pretpostavljamo da je skica za formiranje dijegeti\u010dkog situacijskog modela na neki na\u010din sli\u010dna na\u010dinu na koji gledatelji formiraju apstraktne situacijske modele o dru\u0161tvu u kojem \u017eive. U stvari, mogli bismo re\u0107i da je dijegetski situacijski model, koji prati zaplet, &bdquo;nategnut&ldquo; izme\u0111u uklju\u010divanja raznih objekata koji su mu ponu\u0111eni u ovla\u0161 ocrtanom razvoju pri\u010de i apstraktnih, dru\u0161tveno uzrokovanih &bdquo;situacijskih modela&ldquo; koji su aktivirani vrlo brzo nakon \u0161to naracija njegovih filmova zapo\u010dne. Tako su gledatelji u specifi\u010dnoj poziciji kada interpretiraju vizualni geg u Tatijevim filmovima<a name=\"_ftnref45\"><\/a><a href=\"#_ftn45\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Inkongruitet primjenjivih situacijskih modela poja\u010dava samosvijest u odnosu na narativne kodove koji se primjenjuju na zna\u010denjsko polje vizualnog gega; istovremeno, Tati uklju\u010duje dru\u0161tveni kontekst u zna\u010dajnom broju njegovih gegova, \u0161to ih oboga\u0107uje i \u010dini kompleksnijima za interpretaciju, stavljaju\u0107i ih jo\u0161 jednom u samosvjesnu poziciju druga\u010dije vrste. Povezuju\u0107i ovu dvostruku refleksivnu poziciju gledatelja, on povezuje &bdquo;objektivnost&ldquo; objekata i njihovo gotovo izolirano denotativno zna\u010denje, s apstraktnim zna\u010denjem. \u010cini li to njegove tvrdnje o dru\u0161tvu uvjerljivijim? Za\u0161to bismo vjerovali poetski predlo\u017eenim dru\u0161tvenim idejama vi\u0161e nego da su izlo\u017eene u nefikcionalnoj prozi? To su neka od pitanja koja \u0107emo razmatrati dok budemo diskutirali o Tatijevom radu na stranicama koje slijede. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jo\u0161 je u njegovom prvom dugometra\u017enom djelu, <em>Prazni\u010dnom danu<\/em> (<em>Jour de f\u00eate<\/em>) iz 1948. godine centar njegove pa\u017enje odnos izme\u0111u Francuske i Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, ruralne, dosadne idile i efikasne, tehnolo\u0161ki napredne civilizacije. Ove paralele se ponavljaju tijekom cijelog filma. Moto ameri\u010dke po\u0161tanske slu\u017ebe &bdquo;brzina plus stalnost jednako efikasnost&ldquo;, kada je izgovorena na francuskom &bdquo;rapidit\u00e9 plus regularit\u00e9 \u00e9gale efficacit\u00e9&rdquo; zvu\u010di sli\u010dno maksimi francuske revolucije koja se slavi tog istog dana, 14. srpnja, kada se i odvija radnja filma, Libert\u00e9, \u00c9galit\u00e9, Fraternit\u00e9, posebno jer <em>plus <\/em>i <em>\u00e9gale<\/em> nisu nagla\u0161eni onoliko koliko druge rije\u010di.<a name=\"_ftnref46\"><\/a><a href=\"#_ftn46\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Glavni lik, po\u0161tar Fran\u00e7ois \u010duje o Americi vrlo \u010desto, u pozitivnom kontekstu: &bdquo;Kada \u0107e\u0161 biti sposoban raditi kao Amerikanci?&ldquo; ili u negativnom: &bdquo;Ostavi Amerikance da rade kako \u017eele&ldquo;. U <em>Prazni\u010dnom danu<\/em>, kao i u kasnijim Tatijevim filmovima, jedna od dominantnih tema \u0107e biti utjecaj modernosti na \u017eivot onovremene Francuske. O\u010digledno je ovdje, kao i kasnije, poznato pitanje koje je zaokupljalo Francuze, bar od Montaignea, je li modernost vrijedna truda zbog problema koje nosi sa sobom.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Moj ujak<\/em> (<em>Mon oncle<\/em>), Tatijev tre\u0107i dugometra\u017eni film iz 1958. godine, sadr\u017ei pove\u0107an broj vizualnih gegova. U ovom filmu Tati je na\u010dinio dva koraka koji nisu uvijek u suglasju: pove\u0107ao je vizualnu razli\u010ditost gegova, dok ih je poku\u0161avao uklopiti ili povezati s pri\u010dom na sadr\u017eajniji na\u010din. Njegov prvi film u boji dao mu je priliku da pove\u0107a broj pertinentnih detalja za vizualnu organizaciju zna\u010denjskog polja. Umjesto da samo pronalazi objekte neobi\u010dnog oblika, veli\u010dine, teksture, ili boje, on ih je, doslovce, po\u010deo proizvoditi. Cijeli zaplet slu\u017ei za opravdavanje njihovog uvo\u0111enja.Hulotov zet je glavni menad\u017eer u Plastacu, kompaniji koja proizvodi samo beskrajne koli\u010dine plasti\u010dnih cijevi. On posjeduje super modernu ku\u0107u s velikim brojem raznih aparata, modernim interijerom, a tu je i moderno poku\u0107stvo, veliki automobil i smije\u0161an pas. Njegova \u017eena, Hulotova sestra, doma\u0107ica je ovog doma, dok njen mali sin, G\u00e9rard, uvijek obu\u010den u crno, ne mo\u017ee na\u0107i sre\u0107u u \u017eivotu koji mu nudi njegova bogata obitelj. Hulot \u017eivi u starom dijelu grada, gdje se sve kre\u0107e polako i u krugovima, za razliku od modernog djela, gdje sve izgleda usmjereno i kontrolirano.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prvi utisak koji ostavlja <em>Moj ujak<\/em> je da je to jednostavna pri\u010da o kontrastu starog i novog, <em>Zora <\/em>(<em>Sunrise<\/em>, G. W. Murnau, 1927) kao komedija, pone\u0161to zastarjela u manihejskom razdvajanju izme\u0111u dva razli\u010dita na\u010dina \u017eivota. Dualizam koji je o\u010digledan u po\u010detnoj \u0161pici nastavlja se tijekom cijelog filma, s alternativnim sekvencama \u017eivota u modernom i starom dijelu grada. Op\u0107a tendencija je da se romantizira staro i kritizira novo, i pona\u0161anje koje ono poti\u010de, dok su simpatije na strani \u010dudnih starih navika. S jedne strane, potencijalno neprijateljstvo modernog svijeta prema istinskim ljudskim potrebama je uvijek blisko Tatijevom srcu. S druge, budu\u0107i da je razlika izme\u0111u onoga kako objekti izgledaju i njihove funkcionalnosti u centru Tatijeve pa\u017enje, moderni svijet je plodnije tlo za nesrazmjer izme\u0111u onoga \u0161to objekti trebaju u\u010diniti i onoga \u0161to stvarno zna\u010de za ljude.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ku\u0107a u kojoj Hulot \u017eivi simbolizira lavirintsku neefikasnost i ljupkost starog na\u010dina \u017eivota. Puna je uglova i putanja koje tro\u0161e vrijeme, dok pru\u017ea sigurnu luku za svoje stanovnike. \u017divotni prostor u ku\u0107i Arpelovih, njen moderni ekvivalent, pokazuje \u010distu efikasnost, \u010disto\u0107u i sterilnost. Tatiju su obje ove ku\u0107e smije\u0161ne na svoj specifi\u010dan na\u010din, ali moderna ku\u0107a omogu\u0107uje vi\u0161e prostora za njegovo zanimanje za neobi\u010dno. Interesantno, gledatelji nikad ne uspijevaju vidjeti kako izgleda \u017eivot unutar stare ku\u0107e, kao da normalnost, na\u010din postojanja koji bi ponudio ravnote\u017eu za ljudske potrebe, njihova \u010dula, okru\u017eenje i tehnologiju, vi\u0161e ne zanima Tatija kao pozadina za njegove filmove. U <em>Prazni\u010dnom danu<\/em>, gdje je bio zaintrigiran posebnostima seoskih stanovnika, ve\u0107ina gegova koji ih opisuju bili su fokusirani na psiholo\u0161ke tipove. Praznik je bio povod koji je omogu\u0107io polje za igru i uzbu\u0111enje, koje je pomoglo njihovim osobinama da iza\u0111u na povr\u0161inu. Narativ o modernosti je bio prisutan; ipak, Francuska, koju je Tati \u017eelio prikazati, bila je jo\u0161 uvijek ruralna zemlja na pragu modernizacije koja je uslijedila. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U <em>Mom ujaku<\/em>, deset godina kasnije, situacija se dramati\u010dno promijenila, zid koji je dijelio staro i novo se uru\u0161io i po\u010delo je sveop\u0107e mije\u0161anje. Iznena\u0111uju\u0107e je do koje mjere struktura Tatijevih filmova u ovom pogledu replicira industrijski i dru\u0161tveni razvoj poslijeratne Francuske. Njegovo primarno zanimanje od po\u010detka je bilo za na\u010dine na koje ljudska \u010dulnost me\u0111usobno reagira sa svojim okru\u017eenjem. U tom smislu, mogli bismo na\u0107i tragove konzervativizma u njegovom razmi\u0161ljanju, iako bi ga danas politi\u010dke snage zainteresirane za o\u010duvanje okoline mogle lako vidjeti kao prete\u010du. Za njega su promjene koje je donijela modernost bile duboke, promjene u perceptivnoj konfiguraciji su uzrokovale promjene u ljudskom pona\u0161anju i \u010dak i u vrijednostima koje su ljudi prihvatili. Ovo pitanje je bilo fokus modernisti\u010dkih autora u kasnim 1910-im i 1920-im, iako je fascinacija brzinom, novim strojevima i medijem filma, kao jednom od tih strojeva, bila prisutna od samih po\u010detaka pokretnih slika.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lista filmova i literature koja se bavi ovim pitanjem je ogromna, ali po\u010detna to\u010dka za ovu promjenu se \u010desto nalazi, kao \u0161to smo rekli, u industrijskoj revoluciji. Automobil, telefon, elektricitet i kona\u010dno, film, bili su koraci u ovoj revoluciji, koji su uzrokovali duboku promjenu u na\u010dinu na koji ljudi promatraju i razumiju svijet. Odnos intelektualaca odra\u017eavao je razlike u populaciji, koje su, zbog raznih razloga, varirale od potpune fascinacije do apsolutnog odbijanja. Film, koji se pojavio kada i ostala velika otkri\u0107a, kroni\u010dar i jedan od najva\u017enijih pokreta\u010dkih snaga tih promjena, stavljen je na isto prijestolje obo\u017eavanja od strane futurista kao i automobil i druge strojeve.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Njegova sposobnost da predstavi brzinu, reproducira i intenzivira u mraku kina utiske prisutne u promjenjivoj realnosti, bila je sama po sebi dovoljna da mu omogu\u0107i privilegirano mjesto u novoj eri. Krucijalno pitanje za teoreti\u010dare modernosti bilo je dovode li te promjene u percepciji i pertinentne modifikacije ljudskog pona\u0161anja do dubokih promjena ljudske konstitucije. Nije neobi\u010dno na\u0107i filmove koji su usvojili promjene u percepciji, \u010dak ih i u\u010dinili centralnim fokusom svog zanimanja, dok su likovi zadr\u017eali psiholo\u0161ke osobine i razvoj tipi\u010dan za literaturu devetnaestog stolje\u0107a. Francuski impresionizam na filmu 1920-ih je istaknuti primjer ove tendencije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">S druge strane, fascinacija pokretom, s ljudima koji tr\u010de i ple\u0161u i vrlo brzo automobilom, bila je jedno od primarnih to\u010dki zanimanja za rani film. Senetove trke automobila eksploatirale su to do sredine 1920-ih, dok privla\u010dnost brzog pokreta za mainstream filmove nikad nije smanjena. Tatijevi korijeni mogu lako biti trasirani do komi\u010dara nijeme epohe. Njegovi se filmovi referiraju na rad Keatona, Chaplina i drugih na vi\u0161e nivoa. Ipak, jedino je u <em>Prazni\u010dnom danu<\/em> brzina najprominentnija odlika modernosti; kasnije njena va\u017enost opada. Ova promjena relevantna je za razlike izme\u0111u Fran\u00e7oisa i Hulota. Fran\u00e7ois je naivniji, ali, \u0161to je va\u017eno, lak\u0161e fasciniran neobi\u010dnim osobinama modernog \u017eivota. Sekvence u kojima on isporu\u010duje po\u0161tu na kraju filma slave brzinu i njegovu sposobnost da je kontrolira. Hulot je druga\u010diji; on je sa\u010duvao zdrav skepticizam prema raznim novotarijama, dok pokazuje \u017eivu radoznalost za na\u010din na koji stvari funkcioniraju. Ova razlika mo\u017ee biti pripisana odgovaraju\u0107im uvjetima u kojima \u017eive. Hulotov svijet je ve\u0107 su\u0161tinski promijenjen, on je okru\u017een objektima na koje nije navikao, vrijeme kada se mogao vratiti u svoj svijet poslije perioda fascinacije privla\u010dnostima modernosti polako nestaje.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovdje nalazimo dva glavna uzroka Tatijeve sklonosti da razdvaja percepciju i akciju u svojim filmovima. Pokazao je sklonost k tome u <em>Prazni\u010dnom danu<\/em>, gdje je, ipak, drugi dio zapleta sna\u017eno vo\u0111en akcijom koju poduzima Fran\u00e7ois kako bi ispunio zadatak koji je sam sebi dodijelio. Kasnije, Hulot usvaja druga\u010dije defanzivne mehanizme. On je oprezniji, dok Tati rijetko koristi pomo\u0107 uspje\u0161no izvr\u0161enog zadatka da smanji anksioznost koju izaziva perceptivno izazovan svijet. Vizualni gegovi koje koristi u <em>Mom ujaku<\/em> i <em>Playtimeu <\/em>(1967) prate ovu tendenciju. Njihov broj se pove\u0107ava, pogotovo u <em>Playtimeu,<\/em> dok odnos prema doga\u0111ajima na ekranu postaje fleksibilniji. S druge strane, Tati kao da adaptira neke od svojih starih gegova za novostvorene situacije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vidjeli smo u njegovim ranim filmovima Tatijevu \u017eelju da pove\u017ee lokalne fenomene kao \u0161to su vizualni gegovi s \u0161irim konceptualnim strukturama, kao \u0161to je sveobuhvatna tema odnosa izme\u0111u moderne i ruralne Francuske bila na izvjestan na\u010din potencirana u <em>Prazni\u010dnom danu<\/em>. U <em>Mom ujaku<\/em> Hulot nalazi zanimljiv novi materijal, plastiku, koji mu je pomogao da na\u0111e teme bli\u017ee povezane s moderno\u0161\u0107u i koje su otvorile konceptualni prostor za inkorporaciju nekih vizualnih gegova. Ali, najsveobuhvatniji poku\u0161aj da se razvije mre\u017ea povezanih gegova mo\u017ee se na\u0107i u <em>Playtimeu<\/em>. Tatijeva omiljena tema je, jo\u0161 jednom, modernost, novi grad i funkcioniranje korporativnog svijeta, dok su u\u017ei aspekti ove teme vidljivost i \u010dujnost uop\u0107e, a posebno u modernom dru\u0161tvu. Ovo konceptualno polje otvara slobodan prostor za \u0161iroki spektar raznih relacija izme\u0111u vizualnih gegova, situacijskih modela i kompleksa pri\u010da\/zaplet.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kao \u0161to smo vidjeli, ljudska percepcija i sukladno tome, percepcija gledatelja, postali su va\u017ean fokus Tatijevog zanimanja. Mise-en-sc\u00e8ne koji je koristio u svojim filmovima postajao je kompleksniji sa svakim novim djelom koji je proizveo. Ova sklonost je do\u017eivjela svoju apoteozu u <em>Playtimeu<\/em>. Konstrukcija potpuno novog grada na lokaciji u blizini Pariza, Tativillea, slu\u017eila je da omogu\u0107i \u0161irok, potpuno kontroliran prostor, u kojem je postavljen delikatan niz kompleksa razli\u010ditih objekata. Dominantni gra\u0111evinski materijal koji je Tati ovog puta iskoristio bilo je staklo, koje je na tekstualnom nivou najbolje korespondiralo konceptualnim zahtjevima. S jedne strane, tematski prohtjevi su se ticali modernosti i vidljivosti, a s druge, zgrade u kojima se odvijala akcija bile se prvenstveno napravljene od stakla. Izme\u0111u njih, Tati je razvio mno\u0161tvo situacijskih modela, u kojima je multiplicirao i tako na izvjestan na\u010din rastvorio lik gospodina Hulota, dok je uklju\u010dio i jednostavan, varljiv i gotovo nepostoje\u0107i ljubavni podzaplet.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Provizorno mo\u017eemo utvrdili da to\u010dka gledi\u0161ta posreduje u relacijama izme\u0111u dijegetskog svijeta i kognitivnih sposobnosti koje ga odr\u017eavaju. Budu\u0107i da je dijegetski svijet mentalnog podrijetla, samosvjesna pozicija tijekom procesa gledanja omogu\u0107ila bi gledatelju uvid u izvjesne aspekte i uvjete pod kojima on postoji, \u0161to bi zna\u010dilo da gledatelj zauzima refleksivnu to\u010dku gledi\u0161ta. Op\u0107e mi\u0161ljenje je da rafleksivna to\u010dka gledi\u0161ta djeluje kontradiktorno u odnosu na strukturne pretpostavke pod kojima funkcionira klasi\u010dna naracija. St\u0430m ka\u017ee da: &bdquo;Refleksivnost, kao negacija ideja transparentnosti i verizma, u tom je smislu krucijalna i za poststrukturalizam i za postmodernizam&ldquo;.<a name=\"_ftnref47\"><\/a><a href=\"#_ftn47\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kao \u0161to je bila, kako tvrdi, klju\u010dni termin i za modernizam. U terminologiji koju smo ovdje usvojili, to bi zna\u010dilo da epistemolo\u0161ka koherentnost konceptualnog polja, koje predstavlja dijegetski svet, isklju\u010duje refleksivne elemente, koji ugro\u017eavaju tu koherentnost. Povijesno gledano, ovo nije bila situacija koja je postojala na po\u010detku narativnog filma. Radije, isklju\u010divanje znakova otvorene refleksivnosti s puteva koji omogu\u0107avaju postojanje dijegetskog svijeta postupno je postalo jedan od zahtjeva konceptualnog sustava narativnog filma i bilo je sve \u010de\u0161\u0107e prihva\u0107ano u djelovanju situacijskih modela, koji su taj dijegetski svijet kontrolirali. Epistemolo\u0161ka koherentnost nije bila jedini, mo\u017eda ne i glavni faktor, iako je odr\u017eavanje dugih narativa s kompleksnim odnosima sigurno zahtijevalo uklanjanje svih mogu\u0107ih prepreka. Jednako va\u017eno bilo je i emotivno jedinstvo koje je bilo obavezno u \u017eanrovima koji su potekli iz tragedije i koje je zahtijevalo isklju\u010denje otvorenih manifestacija refleksivnosti u uvjetima u kojima je komedija zadr\u017eala pravo na kontinuiranu i otvorenu upotrebu refleksivnih tehnika.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tako shva\u0107ena, kompletnost i samozatvorena priroda konceptualnog polja dijegetskog svijeta zahtijevala je uvo\u0111enje adekvatne vrste apstrakcije odgovaraju\u0107ih koncepata. Mi razumijemo vrstu apstrakcije kao odnos izme\u0111u ozna\u010denog i ozna\u010davaju\u0107eg, na\u010din na koji svijest izvla\u010di koncepte iz zna\u010denjskog polja u specifi\u010dnom kontekstu. Tijekom procesa \u010ditanja, odre\u0111eno apstrahirano ozna\u010deno je pozicionirano izme\u0111u \u0161ireg konceptualnog polja i zna\u010denjskog polja ili odre\u0111enog ozna\u010davaju\u0107eg. Kontekstualno konceptualno polje, koje pripada pri\u010di, kao i gledateljevo razumijevanje afilmske realnosti, apstraktniji su nego posebni znaci u trenutku njihove apstrakcije iz zna\u010denjskog, tekstualnog polja. Ove veze su simultane, s definiranom du\u017einom i sadr\u017eajem. Jedna od tih aktivnosti manipulira denotativnim zna\u010denjem i postavlja ga u odnos sa \u0161irim konceptualnim poljem, koje uklju\u010duje i situacijski model, tako da prizove i otprilike utvrdi konotativno zna\u010denje. Tako, odre\u0111eno ozna\u010deno pretpostavlja potencijalno \u0161iroko djeluju\u0107u aktivnost, koja aktivira generalno i denotaciju i konotaciju. S druge strane, ove aktivnosti mogu biti dosta limitirane; denotacija mo\u017ee biti iskori\u0161tena za ne mnogo vi\u0161e od potvrde ve\u0107 formiranog konotativnog zna\u010denja, dok relacija izme\u0111u konceptualnog polja i odre\u0111enog ozna\u010denog mo\u017ee imati jednako slabe, ponovljive veze. Dok razmatranje obje ove aktivnosti pretpostavlja ve\u0107 postoje\u0107i vokabular, ova druga je te\u017ea za obja\u0161njenje, jer individualna konceptualna polja u igri mogu enormno varirati od gledatelja do gledatelja. Ipak, obje ove aktivnosti nalaze svoj poticaj u zna\u010denjskom polju, \u0161to pokazuje potencijalnu plodnost denotativnog ozna\u010davaju\u0107eg.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U tom smislu, vidljivost denotacije ima \u0161iri filmski zna\u010daj za druge teme osim vizualnog gega. Njena mogu\u0107nost da mobilizira ve\u0107 formirana konceptualna polja je izvor bogate konotacije, dok njegova blizina osnovama transparentnosti daje kredibilitet zna\u010denju s kojim je povezana. Na po\u010detku druge sekvence<em> Playtimea<\/em>, Tati konstruira vizualni geg o nevidljivosti stakla, sli\u010dan gegu koji je Keaton iskoristio na po\u010detku <em>Pandura<\/em> (<em>Cops<\/em>, 1922). U Keatonovom filmu, Busterovo lice je uokvireno u krupnom planu iza re\u0161etaka, kao da je u zatvoru. Jednom kada se kamera odmakne, mi umjesto toga vidimo da on razgovara sa svojom voljenom, odvojen od nje vratima napravljenim od \u017eeljeza. U Tatijevom se filmu, dva \u010dovjeka gledaju i me\u0111usobno gestikuliraju iako su udaljeni jedan od drugog samo nekoliko desetaka centimetara. Iznenada, oni se pokrenu dok ih prati kamera, kako bi otkrili ogroman stakleni zid koji ih je od po\u010detka razdvajao, \u0161to je bilo nepoznato gledaocu. Dok je Keaton stvorio geg u kojem gledatelj pogre\u0161no razumije jedan fizi\u010dki entitet kao ne\u0161to drugo, Tati mijenja taj princip i mi (opet pogre\u0161no) razumijemo da uop\u0107e nema ogromnog objekta koji uistinu postoji. Ova \u017eelja da se poka\u017ee nevidljivo i sakrije vidljivo bit \u0107e ponovljena kroz cijeli film u mnogo razli\u010ditih varijanti.<a name=\"_ftnref48\"><\/a><a href=\"#_ftn48\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U ovom odre\u0111enom vizualnom gegu gledatelji su stvorili neadekvatan situacijski model, razli\u010dit od onog koji imaju likovi i primorani su ga promijeniti kada staklo postane vidljivo. Kasnije, Tati stavlja likove u ekvivalentnu poziciju. U nekim prilikama gledatelji prate na\u010din na koji likovi percipiraju stvari, do\u017eivljavaju\u0107i iluziju u isto vrijeme kad i oni, dok u nekim gledatelji vide sve elemente dolaze\u0107e iluzije, \u0161to poti\u010de suspense o ishodu percepcije\/pogre\u0161ne iluzije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ove varijacije mogu biti vi\u0111ene u nizu vizualnih gegova, koji su fokusirani na zidove od stakla, a centrirani su oko susreta izme\u0111u Hulota i njegovog poslovnog partnera, Giffara. Ujutro, prevaren Giffarovom refleksijom na zgradi preko puta, Hulot istr\u010di da ga dozove, ne shva\u0107aju\u0107i da je Giffar sve vrijeme stajao pored njega u istoj zgradi, neuspje\u0161no poku\u0161avaju\u0107i skrenuti Hulotovu pa\u017enju. Dok gledatelj mo\u017ee vidjeti sve elemente gega od po\u010detka i pratiti svaki korak u zaklju\u010divanju lika sa superiorne epistemi\u010dke pozicije, Hulot pogre\u0161no ocijeni izvor zvuka, zbunjen staklom koje ga okru\u017euje. U sljede\u0107oj prilici, Giffar je taj koji ne vidi stakleni zid, kao \u0161to ga mi nismo vidjeli na po\u010detku; poku\u0161avaju\u0107i pro\u0107i kroz njega, odbije se kao lopta. Tako\u0111er i ovaj put lik i gledatelj imaju razli\u010dite situacijske modele, ali za razliku od prethodnog slu\u010daja, gledatelj to ne shva\u0107a od po\u010detka. Tek poslije sudara, Giffarovo pogre\u0161no razmi\u0161ljanje postaje vidljivo i gledatelji shva\u0107aju da su bili u pravu \u0161to se ti\u010de pozicije staklenog zida, ali da su pogrije\u0161ili \u0161to se ti\u010de Giffarove percepcije. Tako, imamo dva vizualna gega u jednom doga\u0111aju; jedan u kojem Giffar grije\u0161i \u0161to se ti\u010de stakla i drugi u kojem gledatelji grije\u0161e \u0161to se ti\u010de njegove percepcije. O\u010digledno, ovaj put, likovi su bili lo\u0161 izbor za identifikaciju, jer je njihovo znanje o objektima koji ih okru\u017euju bilo neadekvatno. U terminima narativnih kodova, pozicija kamere nije dozvolila svemogu\u0107u, sveznaju\u0107u naraciju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na kraju, Hulot i Giffar se sretnu iste no\u0107i pored restorana Royal garden, dok radnici postavljaju staklene zidove u njihove ramove, nekoliko trenutaka prije nego \u0161to prvi gosti stignu. Oni su se susreli i ne\u0161to ranije, ne shva\u0107aju\u0107i to, dok je Hulot bio u posjetu svom prijatelju iz vojske. Ovaj put, kona\u010dno spojeni, intrigirani, kao da su u kazali\u0161tu, promatraju radnike kako nose plo\u010du &bdquo;nevidljivog&ldquo; stakla, dok \u0161aljivi zvuci vjetra omogu\u0107uju ritam za predstavu. Giffar, sa zavijenim nosom, ode ku\u0107i na po\u010dinak, dok Hulot nastavlja svoju staklenu avanturu. Odbijaju\u0107i poziv svog prijatelja, vratara, da u\u0111e u Royal garden, Hulot nenamjerno slomi ulazna staklena vrata, upadaju\u0107i na zabavu. Kako bi rije\u0161io problem, vratar zgrabi veliku metalnu ulaznu kvaku i po\u010dne je dr\u017eati, pretvaraju\u0107i se da su vrata jo\u0161 uvijek na mjestu. Slijedi serija vizualnih gegova, esencijalno niz varijacija istog gega. Svi gosti, mladi i stari, prihvate prevaru, dok jedino potpuno pijan \u010dovjek pro\u0111e kroz zatvorena iluzorna vrata, kao da ih nema, budu\u0107i da zaista i ne postoje. Dovitljivi vratar \u010dak alternativno koristi okruglu udubljenu kvaku u alternativnom vizualnom gegu kao kutiju za bak\u0161i\u0161.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kona\u010dno, va\u017enost vizualnih gegova za konstituciju <em>Playtimea <\/em>mo\u017ee se vidjeti iz monumentalnih proporcija dva Tatijeva aran\u017emana u filmu. Oni sadr\u017ee velik broj objekata i traju minutama. Ipak, postoje zna\u010dajne razlike u na\u010dinu na koji oni operiraju. Prvi se nalazi na oko dvije tre\u0107ine trajanja filma, na kraju dana tijekom kojeg je Hulot neuspje\u0161no poku\u0161avao susresti Giffara. No\u0107 je pala i Hulot je slu\u010dajno sreo svog prijatelja iz vojske, Schnellera, koji ga pozove u njegov novi stan u kratak posjet. Tijekom cijele sekvence kamera ostaje izvan zgrade, koja ima \u010detiri identi\u010dna stana s ogromnim staklenim zidovima koji su okrenuti prema ulici. Ova vrsta aran\u017emana paralelnih scena mo\u017ee se na\u0107i u ranom filmu, u periodu koji je prethodio paralelnoj monta\u017ei. Prije nego \u0161to je konvencija uspostavljena, mislilo se da je neophodno gledateljima pokazati dva ili vi\u0161e istovremenih doga\u0111aja, kako bi ih oni mogli razumjeti kao takve. Ova praksa je trajala vrlo kratko. O\u010digledno, bilo je te\u0161ko pratiti \u010dak i dvije jednostavne akcije simultano, i paralelna monta\u017ea se pokazala vi\u0161e odgovaraju\u0107om za taj zadatak. Tati koristi ovu konvenciju sa zaokretom: akcije se odvijaju u odvojenim prostorima, ali on ih povezuje na razli\u010dite na\u010dine, stvaraju\u0107i utisak da izme\u0111u njih postoji uzro\u010dno-posljedi\u010dna veza. Budu\u0107i da uop\u0107e nema bli\u017eih planova, cijela sekvenca izgleda kao doga\u0111aj postavljen u kazali\u0161tu lutaka.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kao \u0161to postane o\u010digledno tijekom gega koji je, u cijelom filmu, jedan od najte\u017eih za pra\u0107enje na TV ekranu, Giffar \u017eivi u stanu pored Schnellerovog. Hulot i Giffar su se kona\u010dno uspjeli sresti, ne znaju\u0107i za to. Tijekom &bdquo;susreta&ldquo; oni su razdvojeni zidom, s TV aparatima ugra\u0111enim s obje strane zida. Isti aran\u017eman je ponovljen na drugom katu zgrade i dok se grupe ljudi neizbje\u017eno okupljaju oko TV aparata, gdje provode ve\u010der, oni izgledaju kao da gledaju jedni druge dok u stvari gledaju TV program. Akcija koja se odvija je relativno jednostavna, dok se dijalog ne \u010duje; mikrofoni registruju zvukove s ulice, gdje se nalazi kamera. Ljudi koji prolaze se \u010duju kako razgovaraju samo onda kada se radnja iz interijera zgrade premjesti u eksterijer, ina\u010de se \u010duju samo njihovi koraci. Jo\u0161 jednom, usprkos nastojanju nove kulture za potpunom vidljivo\u0161\u0107u, Giffar i Hulot ostaju nevidljivi jedan za drugog. S druge strane, reakcije ljudi u suprotstavljenim prostorijama, u stvari izazvane onim \u0161to vide na TV-u, izgledaju kao da se odnose na doga\u0111anja u stanovima njihovih susjeda. Na primjer, kada se Giffar na jednoj strani zida presvla\u010di u ku\u0107ni ogrta\u010d, Schnellerovi u susjednom stanu postanu vidljivo uzbu\u0111eni, i udalje svoju k\u0107er iz prostorije. Tako\u0111er, kada se Hulot sprema po\u0107i, njegov pristojni naklon Schnellerovima je protuma\u010den kao uvreda za Giffarove, koji se nalaze s druge strane zida.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ova serija gegova uspostavlja \u010dudnu relaciju izme\u0111u predstavljenih objekata i doga\u0111aja koje oni trebaju opisati. Tati je postavio brojne prepreke njihovoj inkorporaciji, \u0161to \u010dini gledanje ove sekvence te\u0161kim. Uz dodatak simultanosti, zvu\u010dni zapis konstantno skre\u0107e pa\u017enju s radnje u pozadini na polako kre\u0107u\u0107e automobile u prvom planu. Neki od sudionika su poznati s po\u010detka filma, ali nalazimo ih u novom okru\u017eenju, s novim likovima u vrlo \u0161irokim kadrovima. U tim uvjetima vrlo je te\u0161ko osuvremeniti situacijski model, postavke objekata i pona\u0161anje likova ne mogu biti odmah shva\u0107eni.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ako je ovaj geg trebao ilustrirati izazove komunikacije u modernosti, ekstati\u010dan zavr\u0161etak <em>Playtimea<\/em> pokazuje Tatijev optimizam u pogledu budu\u0107nosti \u010dovje\u010danstva. To je \u0161iroka, optimisti\u010dka vizija, opet aran\u017eirana u formi vizualnog gega, u kojem zamke modernog \u017eivota postaju vrhunsko zadovoljstvo za nesavladivi ljudski duh. Dok ameri\u010dki turisti napu\u0161taju Pariz, zaglavljeni u prometnoj gu\u017evi, pari\u0161ki kru\u017eni tok postaje vrtuljak sastvaljen od pravih vozila. U ovom povratku na <em>Prazni\u010dni dan<\/em> sve se pretvara u balet gigantskih dimenzija uz iznena\u0111uju\u0107u fuziju ljudi i grada. Gledateljevo oko ide naprijed-nazad u prostoru slike koja mijenja svoj izgled bez promjene. Slika postaje vi\u0161edimenzionalna. Barbarin autobus se zaustavlja pored velikog staklenog prozora, dok se pera\u010d sprema na pranje. Iznenada, mrsko staklo otkriva vrlo neobi\u010dnu refleksiju, cijeli autobus se pretvara u roll&#8217;er coast&#8217;er na kojem se uzbu\u0111ene glave ameri\u010dkih turista povijaju u izuzetnom uzbu\u0111enju. Dok napu\u0161taju Pariz, Barbara gleda u uli\u010dne svjetiljke, koje je iznenada podsjete na ljubi\u010dice koje je dr\u017eala u ruci. Promjena to\u010dke gledi\u0161ta je okrenula svijet naopa\u010dke i neugodni svijet moderne tehnologije je postao jo\u0161 jednom nastanjiv.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovakva vrsta intervencije je jedinstvena za Tatija. Vizija je uzastopno primijenjivana, objektima je gotovo negirana njihova realisti\u010dka motivacija, dok su uklju\u010deni u razli\u010dit odnos podlo\u017ean ideji koja ih natkriljuje. Kao da je oti\u0161ao u gotovo suprotnom smjeru u istra\u017eivanju odnosa izme\u0111u situacijskog modela i objekata, gdje sada model ugro\u017eava autonomiju objekata, koju je toliko njegovao. S druge strane, ta autonomija je uvijek bila predstavljena kao izazov ljudima, dok je ovdje op\u0107a, humanisti\u010dka ideja ta koja name\u0107e interpretaciju. O\u010digledno, kompozicijski zahtjevi kraja su iznudili neobi\u010dno rje\u0161enje. Ipak, mo\u017eemo vidjeti da je Tati pripremao zadivljuju\u0107e finale od samog po\u010detka. Ve\u0107ina elemenata koji se mogu na\u0107i na kraju filma su prisutni i na po\u010detku, uklju\u010duju\u0107i nekoliko vizualnih gegova vidljivih u zametku, \u0161to potvr\u0111uje njihovu vrhunsku va\u017enost za dinami\u010dku strukturu <em>Playtimea<\/em>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">O\u010digledno je, jedan od rezultata stalnog sukoba razli\u010ditih situacijskih modela, kao dodatak oboga\u0107enoj konotaciji, fleksibilnost s kojom gledatelj prilazi zna\u010denjskom polju. Ako je situacijski model operativni sustav povezanih koncepata, koji ima eksplanatornu snagu, sposoban proizvesti zna\u010denje u konjunkciji s pri\u010dom i zna\u010denjskim poljem, mo\u017ee se vidjeti kako ponovljeni izazovi vizualnih gegova mogu da pove\u0107ati fleksibilnost s kojom svijest prilazi narativu. U Tatijevu djelu, privremena nestabilnost koju uzrokuju suprotstavljene hipoteze je zasnovana na principu jedinstvenog identiteta objekata u sporu. Ali, posebna pa\u017enja ne treba biti rezervirana samo za sporne objekte; u svakom slu\u010daju, kontestacija objekta u vizualnom gegu postaje vidljiva samo unazad, poslije kratkog perioda vremena od po\u010detka apstrakcije. Dakle, fleksibilnost i oprez s kojim svijest prilazi zna\u010denjskom polju mogu se pove\u0107ati nakon \u0161to su bili izlo\u017eeni &bdquo;testu&ldquo; vizualnog gega. Ali, opet, vizualni gegovi predstavljaju neku vrstu interupcije, diskontinuitet prethodno postoje\u0107eg konceptualnog polja. Kao \u0161to smo vidjeli, Tati je razvio tehnike monta\u017ee, koje podr\u017eavaju transparentnost konceptualnog polja u zajedni\u0161tvu s vizualnim gegovima koje je upotrijebio. Refleksivni potencijal vizualnih gegova je blisko povezan s gledateljevom identifikacijom s interioriziranim konceptualnim poljem, s retori\u010dkom snagom razli\u010ditih koncepata, koji pripadaju dijegetskom svijetu. To zna\u010di da u ovom slu\u010daju uvjerljivost koncepata u svijetu fikcije jest u korelaciji s njihovim refleksivnim potencijalom. Na kraju, jedna od posljedica pove\u0107ane refleksivnosti mo\u017ee biti dodatak transparentnih atributa doti\u010dnim konceptima, \u0161to pokazuje da refleksivnost nije neophodno \u0161tetna za transparentnost, ve\u0107 da je radije njihov me\u0111uodnos kompleksniji nego \u0161to je generalno prihva\u0107eno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovaj Tatijev optimizam u pogledu moderne budu\u0107nosti koja nas o\u010dekuje mo\u017ee izgledati iznena\u0111uju\u0107e, uspore\u0111en s oprezom i skepsom koju je on u njegovim prethodnim filmovima i u <em>Playtimeu<\/em> samom iskazivao u odnosu na industrijalizirani svijet koji nas neizbje\u017eno okru\u017euje. Ali, ako se sjetimo zanimanja koje on pokazuje za taj svijet, mo\u017eda nije neobi\u010dno \u0161to je ovakva fantasti\u010dna i razigrana vizija modernog svijeta zaklju\u010dak njegovog najambicioznijeg filma. S druge strane, mo\u017eda nam ni ne preostaje ni\u0161ta drugo nego nada i optimizam.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn43\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn43\"><\/a><a href=\"#_ftnref43\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMili\u0107, Sa\u0161a,\u00a0&bdquo;Znanje i dijegetski svet igranog filma&ldquo;, <em>Kultura<\/em>, broj 142, Beograd, 2014.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn44\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn44\"><\/a><a href=\"#_ftnref44\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMorrow, D. &ldquo;Situation Models and Point of View in Narrative Understanding&rdquo;, in: <em>New Perspectives on Narrative Perspective, <\/em>eds. Peer, W. and Chatman, S. (2001) Albany: State University of New York Press, pp. 225-241.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn45\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn45\"><\/a><a href=\"#_ftnref45\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNo\u00ebl Carroll definira vizualni geg kao &bdquo;formu vizualnog humora u kojoj se zadovoljstvo generira igrom alternativnih interpretacija koje projektira slika ili serija slika.&rdquo; u Carroll, N. &bdquo;Notes on the Sight Gag&ldquo;, in: <em>Comedy\/Cinema\/Theory<\/em>, ed. Horton, A. (1991) Berkeley and Los Angeles: University of California Press, p. 26.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn46\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn46\"><\/a><a href=\"#_ftnref46\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVerzija <em>Prazni\u010dnog dana<\/em> koju smo mi gledali je ponovo pu\u0161tena u promet 1964. Nije jasno do koje mjere je Tati sudjelovao u pripremi ove verzije, \u0161to bi bilo zanimljivo prona\u0107i, budu\u0107i da je politi\u010dki komentar bio aktualan 1948. kao i 1964. \u010cudno, naivni Tati mogao je biti politi\u010dki prorok kompliciranih politi\u010dkih doga\u0111aja u poslijeratnoj Francuskoj.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn47\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn47\"><\/a><a href=\"#_ftnref47\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nStam, Robert, <em>Reflexivity in Film and Literature: From Don Quixote to Jean-Luc Godard<\/em>, (New York: Columbia University Press, 1992), p. <em>xv<\/em>. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn48\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn48\"><\/a><a href=\"#_ftnref48\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvaj vizualni geg tako\u0111er referira na film Renea Klera <em>Pod krovovima Pariza<\/em> (<em>Sous les toits de Paris<\/em>, 1930). <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Carroll, No\u00ebl, &bdquo;Notes on the Sight Gag&ldquo;, in: <em>Comedy\/Cinema\/Theory<\/em>, ed. Horton, Andrew, Berkeley and Los Angeles: University of California Press, 1991. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Johnson-Laird, P., <em>Mental Models<\/em>, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1983.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Maddock, Brent, <em>The Films of Jacques Tati<\/em>,Metuchen, N.J., The Scarecrow Press, Inc., 1977.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mili\u0107, Sa\u0161a. &bdquo;Znanje i dijegetski svet igranog filma&ldquo;, <em>Kultura<\/em>, broj 142, Beograd, 2014.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Peer, Willie van and Seymour Chatman, ed. <em>New Perspectives on Narrative Perspective,<\/em><br \/>\n Albany, State University of New York Press, 2001.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stam, Robert, <em>Reflexivity in Film and Literature: From Don Quixote to Jean-Luc Godard<\/em>, New York: Columbia University Press, 1992.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stojanovi\u0107, Du\u0161an<em>, Film kao prevazila\u017eenje jezika<\/em>, Beograd,\u00a0Zavod za ud\u017ebenike i nastavna sredstva, 1984.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Jacques Tati and Modern Times<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>During the first half of the 20th century questions about relentless modernization of life were present in cinema of the West. At least since de Montaigne one of the basic questions for thinkers was whether the Modernity was worth the disruption and troubles it caused in people\u2019s lives. Jacques Tati stands in a long line of tradition in French cinema, which probed these questions, but he is unique in a way in which he proposed and tried to provide an answer to it in literally all of his films. This paper explores how he did it, particularly in Playtime, where he probed what \u201cculture of glass\u201d brought to the life of globalized world. While sentimentally sticking to the values of the old, quickly disappearing way of life, Tati uses reflexivity of the medium with fascinating precision to make the viewers understand how they, and his characters, form in their consciousnesses networks of objects from their environment, and participate in the world dominated by modern technology.<\/p>\n<p><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>Jacques Tati, modernity, reflexivity, Playtime, perception, glass, situation model.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"6inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#16 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 791(091) Greenaway, P.<br \/>\n791:316.774<br \/>\n Prethodno priop\u0107enje<br \/>\n Preliminary communication<br \/>\nPrimljeno: 21.6.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Angelina Milosavljevi\u0107-Ault<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Fakultet za medije i komunikacije, Beograd<br \/>\nandjelijam@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">\u201cFilm je mrtav! \u017divio film!\u201d. Peter Greenaway o budu\u0107nosti medija<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/A. Milosavljevic-Ault, Film je mrtav! Zivio film!. Peter Greenaway o buducnosti medija.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (1127 KB), Hrvatski, Str. 1060 &#8211; 1074<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Peter Greenaway, \u010duveni redatelj i umjetnik promi\u0161lja ideju o filmu u odnosu na druge medije i tehnologije, poput TV-a, slikarstva, kazali\u0161ta. \u201cFilm je mrtav! \u017divio film!\u201d je interpretacija poznate povijesne fraze koja implicira opstanak institucije (vlasti) uprkos personalnim promjenama. U kratkoj povijesti filma kao \u201cestetske tehnologije\u201d, ili \u201ctehnolo\u0161ke estetike\u201d, Greenaway prepoznaje tri (stilska) perioda, koji odgovaraju Winckelmannovoj biolo\u0161koj periodizaciji umjetnosti: ro\u0111enje, zrelost i starost. Na ovom temelju redatelj gradi svoju tezu o zrelom, najplodonosnijem do sada, dobu filma koji nije poni\u0161ten, ve\u0107 potaknut tehnolo\u0161kim dostignu\u0107ima koja ga oboga\u0107uju, kao i na\u0161e estetsko iskustvo. Film, kao umjetnost, za Greenawaya ima slavnu budu\u0107nost.<\/p>\n<p><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>Peter Greenaway, digitalne tehnologije, smrt medija, budu\u0107nost medija, format, kadar, film.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Peter Greenaway<a name=\"_ftnref49\"><\/a><a href=\"#_ftn49\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> je poznati europski redatelj i umjetnik, \u010dija filmska ostvarenja izazivaju razli\u010dite reakcije stru\u010dne i \u0161ire publike svojim beskompromisnim odbacivanjem klasi\u010dne filmske naracije, zapravo, onoga na \u0161to sam umjetnik referira kao na &quot;holivudski film&quot; u kojem se vizualna kvaliteta podre\u0111uje naraciji.<a name=\"_ftnref50\"><\/a><a href=\"#_ftn50\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovim se postavlja pitanje klasifikacije Greenawayevih filmova, pitanje na koje je te\u0161ko odgovoriti bez istra\u017eivanja njegovog odnosa prema razli\u010ditim medijima, odnosno, formama izraza \u2013 od slikarstva, muzike, plesa, kazali\u0161ta, arhitekture, fotografije, videa, digitalnim tehnologijama. Greenaway se \u010desto opisuje kao slikar koji radi filmove, ili, kako sam ka\u017ee: &quot;filma\u0161 koji je \u0161kolovan kao slikar&quot;,<a name=\"_ftnref51\"><\/a><a href=\"#_ftn51\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a njegova\u00a0 preokupacija povije\u0161\u0107u umetnosti i njegovo oslanjanje na europsko slikarstvo, gotovo su<em> sine qua non<\/em> svakog govora o ovom umjetniku.<a name=\"_ftnref52\"><\/a><a href=\"#_ftn52\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Upori\u0161te koje on nalazi u likovnoj umjetnosti, koje je, s jedne strane, rezultat njegovog opredjeljenja za studij slikarstva,<a name=\"_ftnref53\"><\/a><a href=\"#_ftn53\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a s druge utjecaja europskog filma, kao i umjetnosti renesanse, manirizma i baroka (a naro\u010dito nizozemskog), sna\u017eno su odredili njegov umjetni\u010dki izraz i kao filmskog redatelja i kao likovnog stvaratelja. U ovom upori\u0161tu le\u017ei njegovo preispitivanje osnovnih karakteristika, mogu\u0107nosti filma i prijedlog za budu\u0107i razvoj i praksu ovog medija, \u0161to predstavlja glavnu okosnicu ovog rada.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Greenaway se, igrom slu\u010daja, na\u0161ao u svijetu filma, dobiv\u0161i namje\u0161tenje u Central Office of Information u Londonu, gdje je proveo desetak godina kao monta\u017eer i snimatelj dokumentarnih filmova. Prirodno, reklo bi se, on se pod utjecajem ove prakse, s vremenom udaljio od klasi\u010dne likovne umjetnosti i medija (koji impliciraju &quot;stati\u010dnu&quot;, zaustavljenu, predstavu i &quot;stati\u010dnog&quot; gledatelja<a name=\"_ftnref54\"><\/a><a href=\"#_ftn54\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), i prihvatio film kao osnovni medij svog umjetni\u010dkog izraza,<a name=\"_ftnref55\"><\/a><a href=\"#_ftn55\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u kojem se danas, utisak je, ovaj umjetnik i redatelj vi\u0161e ne osje\u0107a sasvim ugodno: &quot;&#8230; neophodno je da se film promijeni. Mora se reorganizirati, i pretpostavljam da sam tijekom posljednjih 10 godina zapravo istra\u017eivao razli\u010dite na\u010dine da neprestano poti\u010dem i ja\u010dam imaginaciju, za koju se pla\u0161im da se vi\u0161e ne odnosi na najreprezentativnije smjerove kojima se kre\u0107e film.&rdquo;<a name=\"_ftnref56\"><\/a><a href=\"#_ftn56\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U jednom od svojih iskaza, Greenaway otkriva svoj umjetni\u010dki kredo koji se itekako ogleda u njegovom opusu: &quot;Po\u010deo sam raditi filmove jo\u0161 dok sam studirao zidno slikarstvo i dok sam imao ambiciju da svaku filmsku sliku na\u010dinim samodovoljnom onoliko koliko je to slikarstvo. \u0160to vrijedi za slikarstvo, vrijedi i za film; \u017eelio sam raditi filmove koji nisu bili ilustracije ve\u0107 postoje\u0107eg teksta, ni mjesta na kojima se pojavljuju glumci, ni robovi nekakvog zapleta, ni izgovor da se omogu\u0107i materijal za bilo kakvu emocionalnu katarzu \u2013 moju ili bilo \u010diju drugu; film nije terapija, i \u017eivot i film zahtijevaju bolje od toga. Moje ambicije su bile da vidim mogu li raditi filmove koji su priznavali artificijelnost i iluziju filma, i da poka\u017eu da \u2013 ma kako fascinantni bili \u2013 to je ono \u0161to oni jesu \u2013 <em>artificijelni i iluzije<\/em> [kurziv A.M.A.]. \u017delio sam stvoriti film ideja, ne zapleta, i poku\u0161ati koristiti estetiku slikarstva koje je uvijek veliku pa\u017enju poklanjalo formalnim sredstvima strukture, kompozicije i okvira, i najva\u017enije od svega, inzistiralo na metafori. Budu\u0107i da film nije slika \u2013 i to ne samo zbog toga \u0161to se jedno on njih kre\u0107e, a drugo ne \u2013 \u017eelio sam istra\u017eiti njihove sli\u010dnosti i njihove razlike \u0161irenjem formalnih zanimanja na pitanja monta\u017ee, tijeka, prou\u010davanjem formalnih svojstava vremenskih intervala, ponavljanja, varijacija na temu, i tako dalje.&quot;<a name=\"_ftnref57\"><\/a><a href=\"#_ftn57\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svijest o o\u010diglednoj artificijelnosti, o umjetnom karakteru, o iluziji koja se stvara filmom prisutna je od samog po\u010detka Greenawayevog bavljenja filmom, s te\u017enjom da se ona naglasi iz djela u djelo. Film je za njega namjerno artificijelan, i uvijek je autorefleksivan, publika uvijek ima svijest o tome da gleda film, a ne isje\u010dak iz \u017eivota ili prozor u svijet: &quot;Mene zanimaju samo umjetni\u010dka djela koja su svjesna svoje artificijelnosti. Film ne mo\u017ee biti prozor u svijet, isje\u010dak iz \u017eivota.&quot;<a name=\"_ftnref58\"><\/a><a href=\"#_ftn58\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u00a0Film je <em>kostruirani estetski predmet<\/em>, ba\u0161 onako kako se slika, kao estetski predmet, vidi u umjetnosti epohe baroka, prema Greenawayu,<a name=\"_ftnref59\"><\/a><a href=\"#_ftn59\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ali je ovaj stav neusporedivo izra\u017eeniji u estetici modernizma, dodat \u0107emo.<a name=\"_ftnref60\"><\/a><a href=\"#_ftn60\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Stoga, ne iznena\u0111uje \u0161to je Peter Greenaway u jednom broju predavanja koje je dr\u017eao tijekom posljednjih petnaestak godina, naro\u010dito od nastanka njegovog filma &quot;Prosperove knjige&quot; (&quot;Prospero&#8217;s Books&quot;, 1991), iskazivao nekoliko ideja koje mo\u017eemo uzeti kao paradigme govora o budu\u0107nosti medija. \u010cini se da, ostvariv\u0161i jedno tehnolo\u0161ki, likovno i zna\u010denjski kompleksno djelo, koje ne prestaje plijeniti svojom slojevito\u0161\u0107u, kori\u0161tenjem tada najnovije digitalne tehnologije (\u010dijem je napretku i sam doprinio zadacima koje je stavljao pred svoje suradnike u postprodukciji, kori\u0161tenjem <em>Hi-Vision<\/em> videoinserta i sustava <em>Paintboxa<\/em>), ovaj autor bio dodatno ohrabren da istra\u017euje mogu\u0107nosti medija i njegovog pro\u0161irenja (na primjer, preklapanjem pokretnih i stati\u010dnih slika s animacijom). Zapravo, ideja o kraju filma, koja je danas ne samo izvanredno prisutna u Greenawayevim nastupima ve\u0107 i vodi njegovu umjetni\u010dku produkciju, pojavila se ve\u0107 1988.-1989. godine: &quot;Vjerujem da je kraj [filma, prim. A.M.A.] ve\u0107 stigao. Film odumire, i u dru\u0161tvenom i u tehni\u010dkom smislu. Sva mo\u0107, imaginacija, i znanstveno zanimanje ovog doba su se udaljili od filma. K televiziji, na primjer. Mene to ne uznemiruje naro\u010dito, jer vjerujem da je televizija daleko bogatiji i inteligentniji medij of filma. [&#8230;] ne\u0107u plakati zbog propasti filma. Dvije tisu\u0107e godina zapadnog slikarstva me zanima vi\u0161e nego posljednjih sto godina filma. Ne samo da je TV slika jeftinija za izradu, ve\u0107 nosi mnogo vi\u0161e slojeva zna\u010denja od skupe ograni\u010dene filmske slike.&quot;<a name=\"_ftnref61\"><\/a><a href=\"#_ftn61\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Danas Greenaway izjavljuje: &quot;Film je umro. A ja znam kada se to dogodilo.&quot; Datum smrti filma, po njemu, je 30. rujna 1980. godine, dan kada se na tr\u017ei\u0161tu pojavio daljinski upravlja\u010d.<a name=\"_ftnref62\"><\/a><a href=\"#_ftn62\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Podsjetimo da se o \u00a0tradicionalnim umjetni\u010dkim medijima ve\u0107 vi\u0161e od stotinu godina govori kao o mrtvim, ili na izdisaju, iako mediji, oni &quot;stari, tradicionalni, klasi\u010dni&quot;, nastavljaju \u017eivjeti u umjetni\u010dkoj aktivnosti i iskustvu. Pojam &quot;kraja umjetnosti&quot; \u2013 <em>a ne budu\u0107nosti medija, istina<\/em> \u2013pojam je koji figurira na manje ili vi\u0161e jasno definirane na\u010dine i u manje ili vi\u0161e jasno definiranim terminima od, mo\u017eemo re\u0107i, vremena samog za\u010detka pojma &quot;umjetnosti&quot;, pri \u010demu se ve\u0107inom u pitanje dovodi medij kao prenositelj poruke, odnosno posrednik u odnosu izme\u0111u umjetnika i publike. Tako je, sam pojam kraja umjetnosti ili nestanka nekog medija, odnosno promjene, uglavnom tehnolo\u0161ke prirode, star koliko i na\u0161e iskustvo umjetnosti. Me\u0111utim, pojam kraja umjetnosti, odnosno kraja tradicionalnih umjetni\u010dkih medija, shva\u0107enih kao <em>estetski mediji<\/em>, vezan je za pojavu, takozvanih, avangardnih pokreta, mo\u017eemo ga vezati za pojave koje su se razvijale od sredine 19. \u00a0stolje\u0107a. Svoju aktualnost je dobio \u2013 u punom smislu rije\u010di \u2013 poslije Drugog svjetskog rata, kada se preispituje, pa \u010dak i ukida, medij kao materijalni nositelj poruke. To je trenutak kada se kroz kritiku <em>institucije<\/em> umjetnosti, i onih institucija koje se razvijaju oko umjetnosti (umjetni\u010dke akademije, umjetni\u010dko tr\u017ei\u0161te, galerijski i muzejski seting, na primjer), u fokus stavlja <em>medij<\/em>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">No, Greenaway, mora se istaknuti, vjeruje u <em>instituciju <\/em>filma, i to je razlog zbog kojeg se on u naslovu svog predavanja &quot;<em>Film je mrtav! \u017divio film!&quot;<\/em>,<a name=\"_ftnref63\"><\/a><a href=\"#_ftn63\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> iz 2010. godine, poigrava \u010duvenom proklamacijom &quot;Kralj je mrtav! \u017divio kralj!&quot; koja je, povijesno gledano, zna\u010dila da institucija (u ovom slu\u010daju, vlasti) traje, ali da se akteri, njeni nositelji, na sceni mijenjaju, smjenjuju se na manje ili vi\u0161e nasilan na\u010din. Ta se &quot;nasilnost&quot;, ubojstvo, smrt, ili jednostavno &quot;smjena&quot;, prema Greenawayu, ve\u0107 dogodila u likovnoj (smr\u0107u tradicionalnih medija), ali i u filmskoj umjetnosti. Greenaway vjeruje u medij, on ga ne odbacuje, ali \u017eeli istra\u017eiti, ili odbaciti, neke od osnovnih preduvjeta koji su obilje\u017eili filmsku umjetnost \u2013 ali i umjetnost generalno \u2013 \u00a0na koju on referira kao na estetski medij (kako se referira, kako smo ve\u0107 naveli, na tradicionalne likovne medije). Film, kao umjetnost, za Greenawaya ima slavnu budu\u0107nost. Me\u0111utim, ne kao klasi\u010dan film.<a name=\"_ftnref64\"><\/a><a href=\"#_ftn64\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Greenaway govori o razli\u010ditim fazama kroz koje je film pro\u0161ao tijekom svoje povijesti, i podsje\u0107a da je film mlad medij, nastao 1895. godine, a mo\u017eda ranije, i da je njegova povijest duga tek nekih 115 godina. U toj kratkoj povijesti filma (svakako kratkoj u usporedbi s likovnim umjetnostima, odnosno slikarstvom) shva\u0107enog kao &quot;estetska tehnologija&quot;, Greenaway prepoznaje tri (stilska) perioda, koji odgovaraju ve\u0107 tradicionalnoj Winckelmannovoj, ali i starijoj renesansnoj (spomenimo samo Dantea i Giorgia Vasaria) biolo\u0161koj periodizaciji umjetnosti: ro\u0111enje, zrelost i starost (smrt) \u2013 koje se reflektiraju u djelima tri odgovaraju\u0107e generacije stvaratelja: a) stvaratelj za\u010detnik; b) <em>apogej<\/em>, u \u010dijem se djelu ostvaruje vrhunac razvoja neke tehnologije; c) onaj koji je odgovoran za krajnju fazu, koji tu tehnologiju negira, uni\u0161tava. Ovo je temelj na kojem Greenaway gradi svoju tezu o najzrelijem, najplodonosnijem, dobu filma koje mi isku\u0161avamo danas \u2013 filma \u010dija se smrt ve\u0107 dogodila, smrti koja ve\u0107 stvar pro\u0161losti. Me\u0111utim, usprkos tome, film nije poni\u0161ten, ve\u0107 ga potpoma\u017eu i inspiriraju tehnolo\u0161ka dostignu\u0107a koja ga oboga\u0107uju, ba\u0161 kao \u0161to oboga\u0107uju, kako ovaj umjetnik vjeruje, i na\u0161e estetsko iskustvo.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Greenaway uspore\u0111uje razvoj filma s razvojem fresko-slikarstva (od svih medija!), u kojem prepoznaje 3 generacije: 1. nastanak, otkri\u0107e, za koje je odgovoran Giotto, kao otac fresko-slikarstva \u2013 prva generacija stvara jezik;<a name=\"_ftnref65\"><\/a><a href=\"#_ftn65\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 2. zrelost, vrhunac u kome su mogu\u0107nosti medija (freske) razvijene do krajnjih granica, \u0161to se ogleda, prema Greenawayu, u Michelangelovim ostvarenjima u Sikstinskoj kapeli \u2013 druga generacija usavr\u0161ava jezik, odnosno dovodi do savr\u0161enstva odnos izme\u0111u sadr\u017eaja, ambijenta (okru\u017eenja, situacije) i medija; 3. starost, opadanje, medija (freske), koja se ogleda u njegovom odbacivanju, njegovom preispitivanju, eksperimentiranju, osje\u0107anju njegove nedostatnosti i ograni\u010denja, \u0161to Greenaway vezuje s djelom bra\u0107e Carracci (iako se eksperimentiranje medijem fresko-slikarstva i te kako prepoznaje ne\u0161to ranije, u Leonardovom djelu). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada je primijeni na europski film, Greenawayeva podjela glasi: 1. Eisenstein, otac, stvaratelj koji je postavio osnovni vokabular filma; 2. Fellini koji se mo\u017ee smatrati redateljem koji je film doveo do savr\u0161enstva, koji uveo psiholo\u0161ki narativ; 3. Goddard kao predstavnik tre\u0107e generacije, koji je doveo do dekonstrukcije filma. Kada je primijeni na film u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, faze i njihovi glavni eksponenti su: 1. Griffith, koji je uveo naraciju; 2. Orson Velles koji je filmsku estetiku razvio do njenih krajnjih granica; 3. John Casavetes koji je odbacio filmsku estetiku i etiku, s kojim ruku pod ruku ide Andy Warhol.<a name=\"_ftnref66\"><\/a><a href=\"#_ftn66\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Taj biologisti\u010dki odnos, istaknimo jo\u0161, zna\u010di i ono \u0161to i sam Greenaway uvodi u svoj diskurs: da nema smrti, ili povla\u010denja, jednog medija bez za\u010detka \u017eivota drugog, koji se za\u010dinje ba\u0161 u mediju koji umire. Dekonstrukcija jedne estetske tehnologije se nalazi odnosu korelacije s ro\u0111enjem, nastankom, nekog novog fenomena.<a name=\"_ftnref67\"><\/a><a href=\"#_ftn67\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovaj trenutak, kojeg smo mi svjedoci, vrijeme je poslije tre\u0107e generacije, a ono \u0161to nas od nje dijeli, podsje\u0107a nas Greenaway, jedna je tehnolo\u0161ka novina \u2013 koja odavno vi\u0161e nije to: daljinski upravlja\u010d, koji se pojavio 1983. godine, onaj koji je, kako reditelj tvrdi odgovoran za smrt filma. Ta promjena se, prirodno, nije dogodila iznenada i nije imala trenutni efekt, ali je daljinski upravlja\u010d vremenom ukazao na nove mogu\u0107nosti: manipuliranje TV slikom. Mogu\u0107nost da promatra\u010d kontrolira sliku narasla je do neslu\u0107enih razmjera i zna\u010dila je po\u010detak izbora koji se stavljao pred gledatelja.<a name=\"_ftnref68\"><\/a><a href=\"#_ftn68\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Naravno, tu mogu\u0107nost izbora su omogu\u0107ili suvremeni mediji, nove \u0161iroko dostupne tehnologije \u2013 mobilni telefon, laptop i kamkorder \u2013ali i, mnogo va\u017enije(!), instantna dostupnost razli\u010ditih sadr\u017eaja gotovo u trenutku njihovog nastanka. Naravno, govore\u0107i o kreativnim sadr\u017eajima, poput njegovih filmova, Greenaway isti\u010de da danas dostupna tehnologija omogu\u0107ava neposredniju komunikaciju filmskog stvaratelja s njegovom publikom (dakle, bez posrednika oli\u010denih u distributerskim ku\u0107ama), ali i predvi\u0111a \u2013 odnosno pri\u017eeljkuje \u2013 da svoja djela brzo i direktno, takore\u0107i \u010dim su &quot;gotova&quot;, \u0161alje publici. Potaknut time, Greenaway tako\u0111er smatra da je do\u0161ao kraj pasivnog sjedenja u kinu u mraku, da vi\u0161e nema klasi\u010dnih kadrova, nema vi\u0161e ograni\u010denja koja su krasila iskustvo kina, usprkos tome \u0161to je odlazak u kino dru\u0161tvena aktivnost. U kino se odlazi s o\u010dekivanjima, entuzijazmom, s odu\u0161evljenjem i fascinacijom. Sada je vrijeme za jedan novi ciklus omogu\u0107en pojavom novog fenomena, <em>digitalne tehnologije<\/em>, medija koji <em>se ne mo\u017ee dekonstruirati<\/em>, smatra ovaj autor; ona samo otvara nove mogu\u0107nosti \u2013 dodajmo da je, dodu\u0161e, stvar budu\u0107nosti da potvrdi ili demantira ovu Greenawayevu tvrdnju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">No, iako inzistira na trenutnosti komunikacije s publikom, Greenaway, da spomenemo odmah, ne stavlja publiku u centar kreativnog procesa. Publika ne mo\u017ee birati, samo implicira Greenaway; ona je stavljena u centar polja projekcije, odnosno, filmska slika okru\u017euje publiku radi <em>potpunijeg<\/em> <em>sinestetskog<\/em> <em>iskustva<\/em>, ali je redatelj i dalje jedini stvaratelj! Greenaway \u017eeli kontrolu autora, \u017eeli da je zadr\u017ei \u2013 ne \u017eeli je prepustiti publici, nema njene participacije. Nove mogu\u0107nosti su ne\u0161to izvan pojedina\u010dnog iskustva, i pukog izbora publike, ali ne mo\u017eemo se oteti utisku da i te nove mogu\u0107nosti podrazumijevaju dru\u0161tvenu aktivnost, kao i o\u010dekivanja, entuzijazam, odu\u0161evljenje i fascinaciju utiscima filmske projekcije. Greenaway se, u sebi svojstvenoj ambivalenciji, \u010dini se, kre\u0107e izme\u0111u onoga \u0161to su, upravo spomenuti, sadr\u017eaji koji se projektiraju u fizi\u010dkom prostoru okru\u017euju\u0107i i obuzimaju\u0107i publiku, s jedne strane, i sadr\u017eaji koji se primaju na individualnoj bazi preko mobilnih telefona onih koji \u017eele instant-komunikaciju i uvid u najsvje\u017eija umjetnikova ostvarenja.<a name=\"_ftnref69\"><\/a><a href=\"#_ftn69\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Spomenimo, usput, kako je upotreba novih tehnologija omogu\u0107ila da se u filmsku monta\u017eu uvede jedna novu paradigma: stvaranje efekta prisustva u virtualnom svijetu spajanjem razli\u010ditih predstava u vremenu. <em>Vremenska monta\u017ea<\/em> je postala dominantna paradigma za vizualnu simulaciju nepostoje\u0107ih prostora. Kako pokazuju primjeri digitalnog komponiranja za aplikacije za filmove i virtualne scenografije za televiziju, kompjuterska era uvodi jednu druga\u010diju paradigmu, koja nema veze s vremenom, ve\u0107 s mjestom.<a name=\"_ftnref70\"><\/a><a href=\"#_ftn70\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U tome se ogledaju barokne tendencije u Greenawayevom opusu.<a name=\"_ftnref71\"><\/a><a href=\"#_ftn71\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Postavlja se pitanje: Kako je mogu\u0107e govoriti o propasti filma i tko je za to odgovoran? Greenaway spremno odgovara da se preduvjeti nalaze u samom filmu, koji je, po njemu, sam stvorio svoju propast njeguju\u0107i 4 <em>tiranije<\/em>: <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">1. tiraniju kadra, odnosno pogleda fiksiranog u jednu to\u010dku; te tiranije se treba odre\u0107i;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">2. tiraniju teksta, literature, \u010dime se film mo\u017ee smatrati medijem zasnovanim na tekstu; literaturu, tekst, treba sasvim odbaciti kao predlo\u017eak (ako \u017eeli\u0161 pri\u010du, \u010ditaj ili pi\u0161i knjigu!);<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">3. tiraniju glumca; film nije stvoren kao pozornica za pojedinca koji privla\u010di publiku u kino i stoga treba odbaciti tiraniju glumca, jer je film mnogo vi\u0161e od toga;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">4. tiraniju (stati\u010dne) kamere, le\u0107e mrtvog oka; i njega se treba odre\u0107i, a nove tehnologije to omogu\u0107avaju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Greenawayeva \u017eelja je da ukine projekciju na ekranu, odnosno kinoplatnu, predstavu na pravokutnoj povr\u0161ini, kao i pravokutnu sliku, odnosno klasi\u010dni kadar.<a name=\"_ftnref72\"><\/a><a href=\"#_ftn72\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Za razliku od filma i TV slike koji poznaju standardizaciju, ovaj redatelj nas podsje\u0107a da stare, tradicionalne, likovne umjetnosti (na prvom mjestu slikarstvo) taj problem ne poznaju i u njima je mogu\u0107e pona\u0161ati se u svakom pojedina\u010dnom slu\u010daju u skladu sa zahtjevima mjesta i vremena, odnosno, mogu\u0107 je odnos izme\u0111u fizi\u010dkog prostora, medija i sadr\u017eaja; ambijent, format (tj. veli\u010dina), likovni elementi, tehnika, sadr\u017eaj, sve to \u010dini jedinstvo u odre\u0111enom prostoru. Imaju\u0107i to u vidu, a budu\u0107i da \u0161kolovani slikar, Greenaway \u017eeli (radije, predla\u017ee) izbje\u0107i ravnu povr\u0161inu ekrana, i sliku projektira na razli\u010dite povr\u0161ine, na kojima mo\u017ee \u2013 kako on veruje \u2013doprinijeti povr\u0161ini na koju je projektirana, da je obogati. On je poku\u0161ao prevladati problem ravnog, klasi\u010dnog, ekrana u jednom od svojih projekata, povodom proslave jubileja &quot;Muzeja dizajna&quot;, iz okoline Milana, i osmisliv\u0161i kombinaciju konveksnog, konkavnog, ekrana u formi trijumfalne kapije, i klasi\u010dnih pravokutnih ekrana. Me\u0111utim, sude\u0107i prema ostvarenom projektu predstavljenom na predavanju koje ovdje rekreiramo, on nije uspio izbje\u0107i ravnu povr\u0161inu, ve\u0107 je izveo samo efekt &quot;podijeljenog ekrana&quot; (<em>split screen<\/em>) kroz koji se kre\u0107e filmska slika projektirana na <em>nagovje\u0161taje<\/em> konveksnog i konkavnog.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">On ovu novu formu naziva &quot;arhitektonski film&quot; (<em>arhitectonic cinema<\/em>) i u njoj vidi mogu\u0107nost za pro\u0161irenje medija, pro\u0161irenje koje predvi\u0111a kao njegovu budu\u0107nost. Grade\u0107i &quot;arhitektonski film&quot; Greenaway predla\u017ee kori\u0161tenje nekonvencionalnih povr\u0161ina za projekciju, poput projekcija na otvorenom, na fasadi crkve San Francesco, Lucca (12. \u00a0stolje\u0107e), predstava 22 pri\u010de koje su smje\u0161tene u srednji vijek, pod naslovom &quot;The Towers\/Lucca Hubris&quot;, 21-22. rujna 2013. godine, u kojima je inkorporirao arhitekturu, odnosno, formu pro\u010delja crkve (zapadne fasade), strukturu ugla\u010danog vapnenca kojim je oblo\u017eena, kao i arhitektonski ukras fasade (slijepe ni\u0161e, portal, rozeta). Jo\u0161 jedan prijedlog je upotreba ve\u0107eg broja ekrana, pri \u010demu ovaj umjetnik nastoji sinhronizirati sadr\u017eaje projektirane na multiplicirnom ekranu (poput instalacije u Kasteel Amerongen i &quot;Tulse Luper&quot;<a name=\"_ftnref73\"><\/a><a href=\"#_ftn73\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Ipak, u praksi Greenaway nije mogao izbje\u0107i (onu staru, tradicionalnu) ravnu plo\u010du ekrana koju sada predstavlja ravna arhitektonska povr\u0161ina.<a name=\"_ftnref74\"><\/a><a href=\"#_ftn74\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/aultslika01.jpg\" width=\"491\" height=\"356\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\"> Kadar iz projekcije Peter Greenaway, The Tower of Lucca Hubris (prva pri\u010da), koji ilustrira na koji na\u010din je Greenaway inkorporirao arhitekturu crkve San Francesco. Izvor: <a href=\"http:\/\/www.demotix.com\/news\/2767417\/peter-greenaway-presents-towers-lucca-hubris#media-2767207\">http:\/\/www.demotix.com\/news\/2767417\/peter-greenaway-presents-towers-lucca-hubris#media-2767207<\/a>, posljednji put pristupljeno 5. studenog 2014. godine)<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Greenawayeva te\u017enja je stvoriti film &quot;sada\u0161njice&quot; (odnosno, film <em>trenutka<\/em>), nenarativni film, kako ga naziva, koji bi, svaki put kada se vidi, bio neko druga\u010dije iskustvo. Greenaway podsje\u0107a da je to nemogu\u0107e s celuloidnom trakom, kao fizi\u010dkim nositeljem, bilje\u0161kom, odnosno, gotovom, u vremenu zavr\u0161enom, \u010dinjenicom, ali da nova digitalna tehnologija danas omogu\u0107ava da se proizvede film koji se mijenja, koji se neprestano iznova stvara, koji prolazi kroz metamorfoze; on \u017eeli varijaciju i promjenu, i \u017eeli izbje\u0107i fiksne situacije (kao i \u017eanrove). Dakle, Greenaway \u017eeli da film vi\u0161e ne bude medij &quot;pro\u0161log vremena&quot;, kako ga karakterizira u svom predavanju, nasuprot televiziji koja je medij &quot;sada\u0161njeg&quot; trenutka. No, jasno je da se u sadr\u017eajnom i zna\u010denjskom smislu, u izboru tema i motiva, Greenaway u svojim filmskim i umjetni\u010dkim ostvarenjima jo\u0161 uvijek oslanja na povijest europske kulture i umjetnosti (posebno novog vijeka), koja koristi bilo kao citate, bilo kao uzore za svoja formalna stilska rje\u0161enja, bilo kao alegorije i metafore za fenomene koji se ti\u010du \u010dovjekove egzistencije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/aultslika02.jpg\" width=\"534\" height=\"361\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\"> Peter Greenaway i Saskia Boddeke, Instalacija u Kasteel Amerongen, 2011 (izvor: <a href=\"http:\/\/www.theatermachine.nl\/project\/147-boddeke-en-greenaway-op-amerongen\/\">http:\/\/www.theatermachine.nl\/project\/147-boddeke-en-greenaway-op-amerongen\/<\/a>, posljednji put pristupljeno 5. prosinca 2014. godine)<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Greenaway se obra\u0107a pitanju pro\u0161irivanja granica medija i u prostornom i u temporalnom smislu. Fenomenu kadriranja on prilazi kao pitanju na koji na\u010din je plasti\u010dna, likovna umjetnost poslije renesanse &quot;disciplinirala&quot; svijet u jednom jedinom kadru, bez obzira radi li se o uokvirenoj slici ili proskenijumu pozornice. Njegova namjera je istra\u017eiti mogu\u0107nost da koncept kadra (ili rama) iznese iz mraka kina, u javni ambijent i situaciju.<a name=\"_ftnref75\"><\/a><a href=\"#_ftn75\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> On, stoga, koristi podijeljene ekrane, dijagrame, mape, tekstove, kompleksne slojevite narativne strukture, i sli\u010dno, ne bi li se udaljio od klasi\u010dnog filma,\u00a0 kako bi razbio stati\u010dnost kadra, stati\u010dnost vizualnog do\u017eivljaja, kao i stati\u010dnost kamere. Oni nose izvanrednu koli\u010dinu informacija \u2013 poput televizijskih programa, poput vijesti, u kojima se, na jednom TV ekranu, pojavljuju i tekst i slika, i naratori, voditelji programa i njihovi gosti, i sli\u010dno, koje na\u0161e oko percipira, a um uspje\u0161no prima i obra\u0111uje (&quot;a da ne dobijemo apopleksiju ili sr\u010dani udar&quot;, kako ka\u017ee Greenaway), \u0161to je ostvario u, ve\u0107 spomenutom, projektu &quot;The Golden Age of Russian Avant-garde&quot;.<a name=\"_ftnref76\"><\/a><a href=\"#_ftn76\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, ukoliko uzmemo svekoliko europsko umjetni\u010dko zale\u0111e, iz kojeg je krenuo Greenaway, ova &quot;podjela&quot; na ekrane, odnosno istovremeno postojanje raznolikih sadr\u017eaja u okviru jednog &quot;ekrana ravne plo\u010de \u0161tafelajne slike&quot; (danas bi bio TV ekran), ve\u0107 je uvelike prisutna u iskustvu europskog slikarstva \u2013 spomenimo velike (enciklopedijske) alegorije \u010dula flamanskog umjetnika Jana Brueghela Starijeg, nastale oko 1620. godine, u vrijeme u kojem Greenaway jo\u0161 uvijek nalazi polazi\u0161te za svoje ideje.<a name=\"_ftnref77\"><\/a><a href=\"#_ftn77\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Greenaway smatra da je film umjetnost, a da su umjetni\u010dka djela po svojoj prirodi enciklopedijska, te izjavljuje: &quot;\u017delim raditi filmove koji racionalno predstavljaju cijeli svijet na jednom mjestu (&#8230;) Film je idealan medij (&#8230;) Mo\u017ee sadr\u017eavati metafori\u010dna, alegorijska i bukvalna zna\u010denja (&#8230;) totalna umjetni\u010dka forma.&quot;<a name=\"_ftnref78\"><\/a><a href=\"#_ftn78\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/aultslika03.jpg\" width=\"584\" height=\"366\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">Jan Brueghel Stariji, <em>\u010culo vida<\/em>, 1617, ulje na drvenoj plo\u010di, 64.7 x 109.5, Museo del Prado (Izvor: https:\/\/www.museodelprado.es\/en\/the-collection\/online-gallery\/on-line-gallery\/obra\/sight\/)<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Otuda i eksperimenti s intermedijem u njegovim filmovima i videoradovima, od kojih su najpoznatije &quot;Prosperove knjige&quot;<strong>.<a name=\"_ftnref79\"><\/a><a href=\"#_ftn79\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/strong> Greenaway \u017eeli film koji je svjestan slike, njene likovnosti, film koji je na njoj sasvim zasnovan, zapravo, na bogatstvu likovnog sadr\u017eaja. S tim u vezi, tekst bi u filmu figurirao samo kao polazi\u0161te, a zavr\u0161io se u slikama: i, opet, usprkos redateljevoj eskplicitnoj \u017eelji da ih poni\u0161ti, njegovi videoradovi svjedo\u010de da oni <em>tirani filma<\/em> (kako ih je opisao Greenaway) opstaju: i kamera, i kadar, i ravna povr\u0161ina &quot;ekrana&quot; na koju se projektira vizualni sadr\u017eaj, i glumac, i tekst (\u0161to je o\u010digledno iz spomenutog &quot;The Tower of Lucca&quot;), odnosno komplicirana naracija bez koje nema Greenawayevih ostvarenja, i koju Greenaway \u010dak rekreira u svojim umjetni\u010dkim projektima kao \u0161to su njegovo tuma\u010denje \u00a0Veronezeove &quot;Svadbe u Kani&quot; (Venezia, 2009) i Leonardove &quot;Tajne ve\u010dere&quot; (New York, 2010-2011).<a name=\"_ftnref80\"><\/a><a href=\"#_ftn80\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/aultslika04.jpg\" width=\"309\" height=\"565\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">Peter Greenaway, Kadrovi iz filma &quot;Prospero&#8217;s Books&quot; (Izvor: <a href=\"https:\/\/www.pinterest.com\/pin\/520095456939374729\/\">https:\/\/www.pinterest.com\/pin\/520095456939374729\/<\/a>, posljednji put pristupljeno 5. prosinca 2014. godine)<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Greenawayu, kako smo ve\u0107 istaknuli, ne nedostaju prilike da govori o svojoj poetici, iako su njegova umjetni\u010dka ostvarenja, po na\u0161em sudu, beskrajno rje\u010dita i njihovom bogatstvu doprinosi njihova barokna likovnost.<a name=\"_ftnref81\"><\/a><a href=\"#_ftn81\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kao umjetnik, on je stvorio djela koja nam mogu poslu\u017eiti kao primjeri za koncepte koji se mogu prepoznati u novijoj poviejsti i teoriji umjetnosti. Tako, na primjer, povjesni\u010dar i teoreti\u010dar umjetnosti David Joselit u svojoj knjizi <em>After Art<\/em>,<a name=\"_ftnref82\"><\/a><a href=\"#_ftn82\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> jednom kriti\u010dkom osvrtu na suvremenu umjetnost, prepoznaje da slike, likovne predstave, umjetnost u cjelini, ne posjeduju samo ogromnu mo\u0107 replikacije, ve\u0107 <em>remedijacije<\/em> i <em>\u0161irenja<\/em> (odnosno, <em>\u0161iroke dostupnosti<\/em> putem medija) \u2013 i to razli\u010ditim brzinama, progresivno i nezaustavljivo. U tom smislu, on smatra da umjetnost (slike, predstave) treba promatrati kao nezavisne entitete, ne vi\u0161e u terminima \u010dovjekovih proizvoda koji crpe zna\u010denja i funkcije iz izvora koji se nalaze izvan njih samih. I kada koristi izraz AFTER, on to ne \u010dini u smislu POST, odnosno pro\u0161losti, zastarjelosti, u smislu zavr\u0161etka i transformacije neke prethodne ere i njenih prepoznatljivih stilova (kakav je slu\u010daj sa svim &quot;<em>post<\/em>&quot; erama \u2013 poput postmodernizma ili nama suvremenog doba &quot;postmedija&quot;). On taj termin koristi kako bi naglasio djelovanje umjetnosti, umjetni\u010dkog predmeta \u2013 njegovu mo\u0107 \u2013 u uvjetima cirkulacije u i kroz World Wide Web. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Joselit koristi termin slika, predstava, <em>image<\/em>, kao promjenjiv, uvjetovan termin, koji ozna\u010dava <em>koli\u010dinu vizualnog sadr\u017eaja<\/em> koji mo\u017ee dobiti razli\u010dite<em> formate<\/em> (podvukla A.M.A.). Joselit ovdje daje o\u010digledan primjer digitalne fotografije koja mo\u017ee biti samo kompjuterski dokument, mo\u017ee se otisnuti na razli\u010dite na\u010dine i povr\u0161ine, mo\u017ee se mijenjati i dora\u0111ivati, njena kvaliteta se mo\u017ee smanjiti ovisno o potrebi, naro\u010dito ako se \u0161alje ili preuzima putem e-maila, i sli\u010dno,\u00a0 a sve to neovisno o \u017eelji autora-tvorca. Ukratko, slika je vizualni byte, koji je ranjiv, podlo\u017ean, gotovo neograni\u010denom broju na\u010dina <em>remedijacije<\/em>. Svakako da slike, vizualni sadr\u017eaji, pritom, i dalje zadr\u017eavaju vezu s promatra\u010dem, da se u njima kombiniraju \u010dulno i konceptualno; ali su one sada jedna forma informacije koja mo\u017ee prije\u0107i s dvije na tri dimenzije, od male do velike, s jednog materijalnog supstrata na drugi, a snaga i mo\u0107 vizualnog sadr\u017eaja raste u skladu s njegovom dostupno\u0161\u0107u publici.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono u \u010demu nalazimo sli\u010dnost ili odgovor na pitanje budu\u0107nosti medija uop\u0107e, u skladu s onim o \u010demu je govorio Greenaway, a \u0161to smo ovdje samo natuknuli, jest ba\u0161 spomenuto pitanje <em>formata<\/em> koje se name\u0107e kao klju\u010dno u nama suvremenom trenutku <em>postmedija<\/em>. Iako zagovara tezu o smrti filma, Greenaway se, ipak, ne odri\u010de filma, i film nije stvar pro\u0161losti, barem sude\u0107i po njegovom najnovijem filmu &quot;Eisenstein at Guanajuato&quot;, u kojem on, vra\u0107aju\u0107i se jednom od najzna\u010dajnijih filmskih stvaratelja u povijesti, preispituje najprije problem filmske monta\u017ee \u2013 on, \u010dak i ubla\u017eava svoj stav o smrti filma, konstatiraju\u0107i da se film, ukoliko nije mrtav, u najmanju ruku brzo menja.<a name=\"_ftnref83\"><\/a><a href=\"#_ftn83\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">No, da se vratimo Davidu Joselitu. On smatra da se u umjetnosti danas ne radi o tra\u017eenju i iznala\u017eenju novih tema i sadr\u017eaja; po njemu, sve je ve\u0107 re\u010deno. On smatra da je budu\u0107nost umjetnosti u oslanjanju na umjetnost pro\u0161losti, ali u novim formatima koji omogu\u0107avaju razli\u010dita \u010ditanja, razli\u010dite veze, \u0161to uvelike omogu\u0107ava nova tehnologija \u2013 kako svjedo\u010di i opus Petera Greenawaya.<a name=\"_ftnref84\"><\/a><a href=\"#_ftn84\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Joselit ukazuje na to da su formati dinami\u010dni mehanizmi za objedinjavanje (ili mo\u017eda puko sabiranje?) sadr\u017eaja. U slu\u010daju tradicionalnih medija, materijalni supstrat (poput boje na platnu) je u odnosu konvergencije s estetskom tradicijom (poput slikarstva), a mo\u017eemo se sjetiti, gore spomenutog: da Greenaway naziva tradicionalni film <em>estetskim medijem<\/em>. Napokon, po Joselitu mediji vode do stvaranja predmeta, a time i do reifikacije; no, formati su nodalne (\u010dvorne) konekcije i diferencijalna\u00a0 polja; formati, kako on obja\u0161njava, kanaliziraju nepredvidljivi niz efemernih tijekova i naboja. Oni su konfiguracije sile radije nego nekakvi slabo vidljivi, diskretni, predmeti. Ukratko, formati ustanovljuju nekakav obrazac veza ili to\u010daka susreta.<a name=\"_ftnref85\"><\/a><a href=\"#_ftn85\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dakle, nije najva\u017enija proizvodnja novog sadr\u017eaja nego njegovo ponovno kori\u0161tenje u inteligibilnim obrascima kroz \u010dinove:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">1. <em>reframinga<\/em> (odnosno, nala\u017eenja novog konteksta za ve\u0107 postoje\u0107e objekte, predstave, i sli\u010dno, s njihovim nagomilanim zna\u010denjima),<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">2. bilje\u017eenja sadr\u017eaja \u2013 <em>capturing<\/em> \u2013 u nekom odre\u0111enom vremenu, mediju, na filmu, fotokopirnoj ma\u0161ini, digitalnoj fotografiji, videu, tekstnim dokumentima, \u017eivoj akciji, ponekad i fizi\u010dki postoje\u0107ih za odre\u0111enu priliku napravljenih kutija i kontejnera; taj impuls mo\u017ee imati kvalitetu arhivskog, dokumentarnog, ili samoakumulacionog;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">3. ponavljanja (u \u017eivim perfomansama ili &quot;virtualnim performansima&quot;, u kojima slike djeluju kao jedini protagonisti koji prolaze kroz nekakvu promjenu stanja, u procesu refotografiranja, refabriciranja, prepisivanja, ponovne scenske postavke, ponovnog izvo\u0111enja \u010ditavog niza doga\u0111aja poput politi\u010dkih protesta, umjetni\u010dkih djela, scena iz holivudskih filmova), i <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">4. dokumentacije sadr\u017eaja (putem istra\u017eivanja, kako bi se stvorila ingeniozna arhivska djela koja mogu funkcionirati kao nenarativni, \u010dak i kao fikcije, dokumentarni filmovi, ili nepristrani komentari nekakve geopoliti\u010dke situacije ili mjesta; obi\u010dno se takvo istra\u017eivanje povezuje s otkrivanjem neke skrivene strukture nekog mjesta ili situacije, praksa koja je tipi\u010dno povezana s institucionalnom kritikom).<a name=\"_ftnref86\"><\/a><a href=\"#_ftn86\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svaka od ovih strategija je posve\u0107ena manipulaciji situacionisti\u010dke ili performativne prirode sadr\u017eaja, vi\u0161e nego otkrivanju novog sadr\u017eaja. Za Joselita je najva\u017enije, kao i za Greenawaya, koliko \u0161iroko i lako se slike, vizualni sadr\u017eaji, povezuju: ne samo s porukama, ve\u0107 s ostalim dru\u0161tveno relevantnim \u010diniteljima u dana\u0161nje vrijeme (poput \u017eivog kapitala, nekretnina, politike, geopolitike).<a name=\"_ftnref87\"><\/a><a href=\"#_ftn87\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Po Joselity, a mo\u017eemo vidjeti iz Greenawayevog opusa, <strong><em>after art <\/em><\/strong><em>dolazi logika mre\u017ea<\/em> (networks) u kojima liknovi mogu <em>prevladati prostor, vrijeme, \u017eanr i skalu na iznena\u0111uju\u0107e i vi\u0161estruke na\u010dine.<\/em><a name=\"_ftnref88\"><\/a><a href=\"#_ftn88\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono u \u010demu se, barem u ovom ograni\u010denom govoru o budu\u0107nosti medija kako o njoj razmi\u0161lja Greenaway, Joselit ne bi mogao dovesti u sklad sa stavovima ovog redatelja jest Joselitov stav da se digitalni vizualni sadr\u017eaji koji se &quot;pu\u0161taju&quot; u svijet interneta, dobijavu\u0107i novi \u017eivot, pona\u0161aju gotovo kao samostalni sadr\u017eaji nezavisni od svog tvorca i imaju vlastiti \u017eivot u digitalnom svijetu bez obzira na namjeru i mogu\u0107nost kontrole stvaratelja \u2013 on ne mo\u017ee kontrolirati njihov protok, upotrebu, utjecaj, kontekstualizaciju, i sl. Za Greenawaya, me\u0111utim, taj je \u017eivot zaustavljen u mediju (makar i digitalnom!) i mora biti kontroliran isto koliko je i kreiran od strane redatelja, stvaratelja. Greenaway, da se vratimo na po\u010detak, govori o mogu\u0107nostima nove, digitalne, tehnologije kao preduvjetima za <em>direktan<\/em> <em>plasman vizualnog sadr\u017eaja koji kreira umjetnik (redatelj)<\/em>. To je vrlo ambiciozna ideja, ali i \u0161titi poziciju stvaratelja kao kreativne i profesionalne li\u010dnosti. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn49\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn49\"><\/a><a href=\"#_ftnref49\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvaj rad je realiziran u okviru projekta &quot;Modernizacija zapadnog Balkana&quot; Ministarstva prosvjete, zanosti i tehnolo\u0161kog razvoja Republike Srbije, OI 177009, ciklus 2010-2014.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn50\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn50\"><\/a><a href=\"#_ftnref50\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvo je ideja koja je eksplicitna njegovim filmskim ostvarenjima, a svakako podvu\u010dena u njegovim brojnim nastupima u javnosti i intervjuima. Vidjeti, na primjer, V. Gras \u2013 M. Gras (Eds.),<em> P. Greenaway. Interviews<\/em>, University Press of Mississippi, Jackson, 2000;\u00a0 Marijke de Valck, &quot;Reflections on the Recent Cinephilia Debates&quot;, <em>Cinema Journal<\/em>, Vol. 49, No. 2 (Winter, 2010), str. 132-139.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn51\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn51\"><\/a><a href=\"#_ftnref51\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPeter Greenaway, <em>Flying over Water\/Volar Damut l&#8217;Aigua<\/em>, Merell Holberton, London, 1997, str. 9.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn52\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn52\"><\/a><a href=\"#_ftnref52\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvdje \u0107emo uputiti samo na vrlo korisnu studiju David Poscoe, <em>Peter Greenaway. Museums and Moving Images<\/em>, Reaktion Books, London, 1997. Greenaway o ovome govori u nizu, na internetu lako dostupnih, intervjua, predavanja kao profesora filma na The European Graduate School ili gostuju\u0107eg predava\u010da na svjetskim sveu\u010dili\u0161tima, sudionika na brojnim simpozijima, kao i u brojnim literarnim ostvarenjima, odnosno, scenarijima za svoje videoradove i filmove. Njih, scenarije i albume, on objavljuje i prije nego \u0161to zavr\u0161i poslove postprodukcije filmova i vide radova, ili se oni na\u0111u u kinematografskoj ponudi. Trenutno je dostupan njegov scenarij za najnoviji film &quot;Eisenstein at Guanajuato&quot;, koji u trenutku nastanka ovog rada jo\u0161 uvijek nije do\u017eivio projekciju. Intervju s Greenawayem povodom snimanja ovog filma se mo\u017ee na\u0107i na internetskoj stranici: <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=a1C0CPEjEvc\">https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=a1C0CPEjEvc<\/a> (posljednji put pristupljeno 6. prosinca 2014. godine). Sli\u010dno je s filmom &quot;Goltzius and the Pelican Company&quot; i objavljenim scenarijem, s knjigama o Leonardovoj &quot;Tajnoj ve\u010deri&quot; i Veronezeovoj &quot;Svadbi u Kani&quot;, da spomenemo samo neke primjere.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn53\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn53\"><\/a><a href=\"#_ftnref53\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nSamo da napomenemo da je Greenaway studirao zidno slikarstvo, \u010demu u osvrtima na njegovo djelo nije dano dovoljno mjesta. Zidno slikarstvo je, najprije svojom monumentalno\u0161\u0107u, narativno\u0161\u0107u i, uvjetno re\u010deno, stati\u010dno\u0161\u0107u, utjecalo na formalne i zna\u010denjske karakteristike njegovih filmskih ostvarenja, bilo da se radi o dokumentarnim i igranim filmovima, ili o videoradovima. O ovome mo\u017ee biti vi\u0161e rije\u010di drugom prilikom.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn54\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn54\"><\/a><a href=\"#_ftnref54\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvdje pojam &quot;stati\u010dno&quot; koristimo u uvjetnom smislu, jer nas &quot;stare&quot; umjetni\u010dke teorije, one od antike do 19. stolje\u0107a u\u010de da se radi samo o ograni\u010denjima medija, te da je slanje i primanje.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn55\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn55\"><\/a><a href=\"#_ftnref55\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvdje, kada ka\u017eem &quot;klasi\u010dni&quot;, na prvom mjestu, mislim na tradicionalne medije likovnih umjetnosti jer filmsku sliku, kadar, Greenaway koristi na slikarski na\u010din (stati\u010dnost i piktoresknost, kao i koli\u010dina sadr\u017eaja koji se u svakoj zaustavljenoj slici, kadru, mo\u017ee \u010ditati kao zasebna likovna i narativna \u010dinjenica, isto koliko i sastavni element celine, odnosno filma).<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn56\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn56\"><\/a><a href=\"#_ftnref56\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nInterview with Peter Greenaway: &quot;Peter Greenaway: Film is Dead; Long Live Cinematic, Multimedia Art&quot;, <em>Moving Image Archive News<\/em>, posted March, 2013, posted by Peter Monaghan,\u00a0 <a href=\"http:\/\/www.movingimagearchivenews.org\/peter-greenaway-film-is-dead-long-live-cinematic-multimedia-art\/ \">http:\/\/www.movingimagearchivenews.org\/peter-greenaway-film-is-dead-long-live-cinematic-multimedia-art\/ <\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn57\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn57\"><\/a><a href=\"#_ftnref57\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNavedeno prema C. Degli-Esposti Reinert, &quot;Neo-Baroque Imaging in Peter Greenaway&#8217;s Cinema&quot;, u P. Willoquet-Maricondi &amp; M. Alemany-Galway (Eds.), <em>Peter Greenaway&#8217;s Postmodern\/Poststructuralist Cinema<\/em>, Scarecrow Press, Inc., Lanham, Maryland \u2013 Folkestone, England, str. 62; A. Woods, <em>Being Naked, Playing Dead: The Art of Peter Greenaway<\/em>, Manchester University Press, Manchester, 1996, str. 18.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn58\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn58\"><\/a><a href=\"#_ftnref58\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nAndreas Kilb, &quot;I am the Cook: A Conversation with Peter Greenaway&quot;, intervju iz 1989, ponovno objavljen u Vernon Gras &amp; Marguerite Gras (eds.), <em>Peter Greenawy. Interviews<\/em>, University Press of Mississippi, Jackson, 2000, str. 60-65.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn59\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn59\"><\/a><a href=\"#_ftnref59\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMichel Ciment, &quot;Interview with Peter Greenaway: Zed and Two Noughts (Z.O.O.), <em>Positif<\/em>, April 1986. Intervju je obavljen 1985. godine, ponovno objavljen u Vernon Gras &amp; Marguerite Gras (eds.), <em>Peter Greenawy. Interviews<\/em>, str. 28-41; Gavin Smith, &quot;Food for Thought. An Interview with Peter Greenaway&quot;, u Vernon Gras &amp; Marguerite Gras (eds.), <em>Peter Greenawy. Interviews<\/em>, str. 98-99.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn60\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn60\"><\/a><a href=\"#_ftnref60\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNaravno, svijest o slici, odnosno umjetni\u010dkom djelu, kao \u010disto estetskom proizvodu je mnogo novijeg datuma, i moglo bi se govoriti o estetici modernizma u Greenawayevom opusu, nasuprot postmodernisti\u010dkim tendencijama koje su predmet knjige, zbornika radova, P. Willoquet-Maricondi &amp; M. Alemany-Galway (Eds.), <em>Peter Greenaway&#8217;s Postmodern\/Poststructuralist Cinema<\/em>. Mi smo iznijeli tezu da se o Greenwayevom djelu mo\u017ee, radije, govoriti o estetici manirizma u radu &quot;Brisanje tradicionalnih umjetni\u010dkih formi: barokna pozornica u filmovima Petera Greenawaya&quot;, Zbornik radova s Me\u0111unarodne konferencije <em>U potrazi za umjetni\u010dkom formom: izme\u0111u knji\u017eevnosti, kazali\u0161ta filma i drugih medija<\/em>, Fakultet dramskih umjetnosti Beograd, 2012, str. 145-148. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn61\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn61\"><\/a><a href=\"#_ftnref61\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nU navedenom odeljku se pojavila i ideja o televiziji kao mediju, odnosno slojevitosti televizijske slike koju Greenaway intenzivno koristi u videoinstalacijama koje radi u suradnji sa svojom suprugom Saskiom Boddeke, poput &quot;The Tulse Luper Suitcases&quot;, 2003-2005, &quot;The Survivor from Warsaw&quot;, 2008, ili &quot;Golden Age of Russian Avant-Garde&quot;, 2014. Andreas Kilb, &quot;I am the Cook: A Conversation with Peter Greenaway&quot;, str. 64.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn62\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn62\"><\/a><a href=\"#_ftnref62\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMarcia Pally, &quot;Cinema as the Total Art Form: An Interview with Peter Greenaway&quot;, u Vernon Gras &amp; Marguerite Gras (eds.), <em>Peter Greenaway. Interviews<\/em>, str. 116-117; Marijke de Valck, &quot;Reflections on the Recent Cinephilia Debates&quot;, <em>Cinema Journal<\/em>, Vol. 49, No. 2 (Winter 2010), str. 132-139; Valentin Dyakonov, &quot;Peter Greenaway: Cinema Has Died and I Even Know when It Happened&quot;, April 16, 2014, Kommersant, intervju \u00a0dostupan na internetskoj adresi:\u00a0 <a href=\"http:\/\/rbth.co.uk\/arts\/2014\/04\/16\/peter_greenaway_cinema_has_died_and_i_even_know_when_it_happened_35945.html\">http:\/\/rbth.co.uk\/arts\/2014\/04\/16\/peter_greenaway_cinema_has_died_and_i_even_know_when_it_happened_35945.html<\/a> (bazi posljednji put pristupljeno 29. \u00a0studenog 2014. godine). <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn63\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn63\"><\/a><a href=\"#_ftnref63\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n&quot;New Possibilities: Cinema Is Dead, Long Live Cinema&quot; je prvo od dva predavanja koja je Greenaway odr\u017eao kao 2010-2011 Avenali Chair in the Humanities, Townsend Center for the Humanities, University of California, Berkeley, CA, dostupno na internetskoj stranici <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=u6yC41ZxqYs\">https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=u6yC41ZxqYs<\/a> (posljednji pregled 29. studenog 2014. godine). Greenaway, istina, koristi izraz &quot;cinema&quot;, a ne &quot;film&quot; ili &quot;movie&quot;, \u0161to implicira i kraj klasi\u010dnog kina, odnosno, cjelokupnog kinematografskog iskustva koje je posljedica onih tendencija u filmskoj umjetnosti koje je omogu\u0107ila digitalna tehnologija. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn64\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn64\"><\/a><a href=\"#_ftnref64\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nBilo bi vrlo zanimljivo sagledati Greenawayev opus od 1991. godine nadalje sa stanovi\u0161ta zapa\u017eanja o percepciji prostora i arhitekture u novo digitalno doba u Sarah Chaplin, &quot;Desire Lines and Mercurial Tendencies. Resisting and Embracing the Possibilities for Digital Architecture&quot;, <em>Leonardo<\/em>, Vol. 28, No. 5, Third Annual New York Digital Salon (1995), str. 409-414.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn65\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn65\"><\/a><a href=\"#_ftnref65\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIako ovo, povijesno gledano, ne mo\u017ee biti istina. Fresko-slikarstvo je jedna od najstarijih slikarskih tehnika, koje su iz starog Egipta dospjele ne europsko tlo posredstvom egejskih kultura. Giotto je samo dobio mjesto u talijanskoj umjetnosti poznog srednjeg vijeka kao najume\u0161niji, tada poznati, umjetnik. To \u0161to Greenaway prati povijest slikarstva unatrag do Giotta zna\u010di da se on opredjeljuje za samo jedan kratak period razvoja, na prvom mjestu europske, umjetnosti slikarstva.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn66\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn66\"><\/a><a href=\"#_ftnref66\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nUsput, podsje\u0107a Greenaway, u teoriji se smatralo da je film jeftina zabava za radni\u010dku klasu, ili da je umjetni\u010dko djelo. Ako je to ono \u0161to je film bio tijekom 115 godina svoje povijesti, onda je to vrijeme bilo izgubljeno, smatra Greenaway.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn67\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn67\"><\/a><a href=\"#_ftnref67\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPosljednji koji su, prema Greenawayu, stvarali filmove, odn. razumjeli medij filma su njema\u010dki redatelji Hertzog, Fasbinder, Schlendorf, Straub, Venders.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn68\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn68\"><\/a><a href=\"#_ftnref68\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIna\u010de, <em>film izbora<\/em> je ve\u0107 istra\u017eivan u \u010ce\u0161koj tijekom poznih 1950-ih, kada je publika mogla birati kraj filma pritiskom na gumb. Iako je ova \u010dinjenica uvela pojam iskustva kina, odnosno iskustva filma, kao osobnog iskustva koje se do\u017eivljava na individualnoj bazi. Greenaway smatra da je kino mnogo vi\u0161e od osobnog, pojedina\u010dnog, iskustva.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn69\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn69\"><\/a><a href=\"#_ftnref69\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNije nam ovdje cilj da raspravljamo o klju\u010dnim (i vje\u010dno prisutnim u umjetnosti) konceptima koji se otvaraju u samo par prethodnih re\u010denica, poput svojstava novih medija i tehnologije i rje\u0161avanja pitanja opstanka umjetnika i financijskog udjela publike koja bi se pretpla\u0107ivala na komunikaciju, i sl.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn70\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn70\"><\/a><a href=\"#_ftnref70\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nTimothy Murray, &quot;Time @ Cinema&rsquo;s Future: New Media Art and the Thought of Temporality&quot;, <em>Digital Baroque. New Media Art and Cinematic Folds<\/em>, University of Minnesota Press, Minneapolis, 2008, str. 245.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn71\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn71\"><\/a><a href=\"#_ftnref71\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nGreenway se na barok ne oslanja samo u \u010disto likovnom smislu, bogatstvom i zasi\u0107eno\u0161\u0107u bojom i sadr\u017eajima, ili u izboru alegorija, metafora, vi\u0161eslojnosti poruka, i sli\u010dno. O ovome Angelina Milosavljevi\u0107, &quot;Brisanje tradicionalnih umetni\u010dkih formi: barokna pozornica u filmovima Pitera Grinaveja (Peter Greenaway)&quot;; David Poscoe, <em>Peter Greenaway. Museums and Moving Images<\/em>; P. Willoquet-Maricondi &amp; M. Alemany-Galway (Eds.), <em>Peter Greenaway&#8217;s Postmodern\/Poststructuralist Cinema<\/em>; Michel Ciment, &quot;Interview with Peter Greenaway: The Baby of Macon&quot;, u Vernon Gras &amp; Marguerite Gras (eds.), <em>Peter Greenawy. Interviews<\/em>, str. 155-156.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn72\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn72\"><\/a><a href=\"#_ftnref72\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDodu\u0161e, demantiraju ga njegova ostvarenja \u2013 ali i to ostavimo za neku drugu priliku.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn73\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn73\"><\/a><a href=\"#_ftnref73\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nZanimljivi su i primjeri <em>Venaria Reale <\/em>u Torinu i nizozemskog <em>Kasteel Amerongen<\/em> u kojima je poku\u0161ao\u00a0 interaktivnim instalacijama obogatiti ambijente dva restaurirana spomenika novovjekovne kulture.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn74\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn74\"><\/a><a href=\"#_ftnref74\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nTu ravnu ekransku povr\u0161inu name\u0107u i ograni\u010denja medija; distorcija slike na pov\u0161ini koja nije ravna plo\u010da jo\u0161 uvijek nije opcija.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn75\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn75\"><\/a><a href=\"#_ftnref75\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nSabine Danek and Torsten Beyer, &quot;Beyond Cinema&quot;, u u Vernon Gras &amp; Marguerite Gras (eds.), <em>Peter Greenawy. Interviews<\/em>, str. 166-168. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn76\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn76\"><\/a><a href=\"#_ftnref76\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMultimedijalna istalacija koju je postavio u suradnji sa Saskijom Boddeke u Central Exhibition Hall &quot;Manege&quot;, Moskva, od 15. travnja do 26. svibnja 2014.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn77\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn77\"><\/a><a href=\"#_ftnref77\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvdje imamo na umu film &quot;Goltzius and the Pelican Company&quot; iz 2012. godine.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn78\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn78\"><\/a><a href=\"#_ftnref78\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMarcia Pally, &quot;Cinema as the Total Art Form: An Interview with Peter Greenaway&quot;, str. 107, 116.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn79\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn79\"><\/a><a href=\"#_ftnref79\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nYvonne Spielmann, &quot;Intermedia in Electronic Images&quot;, <em>Leonardo<\/em>, Vol 34, No. 1 (2001), str. 55-61; James Tweedie, &quot;Caliban&#8217;s Books: The Hybrid Text in Peter Greenaway&#8217;s Prospero&#8217;s Books&quot;, <em>Cinema Journal<\/em>, Vol. 40, No. 1 (Autumn, 2000), str. 104-126; Ryan Trimm, &quot;Moving Pictures, Still Lives: Staging National Tableaux and Text in Prospero&#8217;s Books&quot;, <em>Cinema Journal<\/em>, Vol. 46, No. 3 (Spring, 2007), str. 26-53.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn80\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn80\"><\/a><a href=\"#_ftnref80\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nO ovim ostvarenjima i njihovim referencama drugom prilikom. Ina\u010de, da nazna\u010dimo kako je Greenaway reprodukcije ovih djela izveo u novom, digitalnom, formatu, pri \u010demu je snimao pojedina\u010dne dijelove ovih kompozicija da bi dobio \u0161to uvjerljivije reprodukcije koje se, kao striktno vizualne \u010dinjenice, <em>ne razlikuju<\/em> od originala. Videozapisi ova dva Greenawayeva projekta se mogu vidjeti na internetskim stranicama: <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=CFTs_6C919g\">https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=CFTs_6C919g<\/a> i <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=3sMmyLd_G9o\">https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=3sMmyLd_G9o<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn81\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn81\"><\/a><a href=\"#_ftnref81\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVidjeti gore fn. 23.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn82\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn82\"><\/a><a href=\"#_ftnref82\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDavid Joselit, <em>After Art<\/em>, Princeton University Press, Princeton, 2013, Kindle locations 412-437; za na\u0161 argument je najzna\u010dajnije poglavlje pod naslovom &quot;Formats&quot;, Kindle location 584-881.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn83\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn83\"><\/a><a href=\"#_ftnref83\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVidjeti spomenuti intervju <a href=\"https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=a1C0CPEjEvc\">https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=a1C0CPEjEvc<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn84\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn84\"><\/a><a href=\"#_ftnref84\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nGreenaway nalazi te relacije uop\u0107e, \u0161to je o\u010digledno iz njegovih filmova u kojima nema linearnog kretanja, ve\u0107 se narativi multipliciraju, teku usporedo, pri\u010de preple\u0107u, s izobiljem citata i autocitata, i sl.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn85\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn85\"><\/a><a href=\"#_ftnref85\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nJoselit koristi termine <em>links <\/em>i <em>connections<\/em> \u2013 kroz te modele asocijacija, koje su karakteristi\u010dne za World Wide Web, stvaraju se kompozicije u uvjetima eksplozije koli\u010dine slika, vizualnih sadr\u017eaja.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn86\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn86\"><\/a><a href=\"#_ftnref86\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPojmovi koje Joselit koristi su: <em>reframing<\/em>, <em>capturing<\/em>, <em>reiterating<\/em>, <em>documenting<\/em>, David Joselit, <em>After Art<\/em>, Kindle locations 412-437, 590, 988.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn87\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn87\"><\/a><a href=\"#_ftnref87\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOvo on naziva istra\u017eivanjem koje ima epistemolo\u0161ki zna\u010daj, u smislu vezivanja umjetnosti i saznanja za arhitekturu i internet \u2013 Google \u2013 i njihov edukativni, ekonomski i politi\u010dki potencijal, kao i za muzeje kojima posve\u0107uje veliku pa\u017enju u eseju.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn88\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn88\"><\/a><a href=\"#_ftnref88\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDavid Joselit, <em>After Art<\/em>, Kindle location 412-435.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">\u201cThe Cinema is Dead! Long Live the Cinema!\u201d The Future of Media According<br \/>\nto Peter Greenaway<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Peter Greenaway, director and artist is rethinking the notion of cinema in relation to other media and technologies, such as TV, painting, theater. \u201cThe Cinema is Dead! Long Live the Cinema!\u201d is an interpretation of the known phrase that implies the continuation of the institution in spite of changes in personell. During the short history of cinema as an \u201caesthetic technology\u201d, or \u201ctechnological aesthetics\u201d, Greenaway recognizes three periods of style which correspond to Winckelmann\u2019s periodization of art: birth, maturity and decline. The director builds his thesis on the maturity of cinema of today in this premise, claiming that the cinema not annihilated, but invogorated by new technologies, which enrich both the cinema and our aesthetic experience. According to Greenaway, cinema has a glorious future.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>Peter Greenaway, digital technology, cinema, death of media, future of film, format, frame.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"7inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#17 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 316.334.5:004.087 (497.6)<br \/>\n159.953-027.511:004.087<br \/>\n Izvorni \u010dlanak<br \/>\n Original scientific paper<br \/>\nPrimljeno: 10.7.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Zlatan Deli\u0107 i Mirza Mahmutovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Sveu\u010dili\u0161te u Tuzli<br \/>Filozofski fakultet, BiH\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">mirza.mahmutovic@untz.ba<br \/>\nzlatan.delic@untz.ba<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Umre\u017eavanje pro\u0161losti:<br \/>\nmemorijske kulture novomedijske ekologije<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/Z. Delic i M. Mahmutovic, Umrezavanje proslosti - memorijske kulture novomedijske ekologije.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (400 KB), Hrvatski, Str. 1076 &#8211; 1094<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>U tekstu \u017eelimo razviti interdisciplinaran okvir za kriti\u010dko sagledavanje tradicionalnih teorija zna\u010denja, kao i statusa, diskursa, oblika i praksi sje\u0107anja\/pam\u0107enja (i zaboravljanja) u digitalno posredovanoj kulturi. Zala\u017eemo se za froneti\u010dki pristup u analizi fluidnog polja medijskih\/komunikacijskih istra\u017eivanja. Pitanje je: kako dinamika nove komunikacijske ekologije uvjetuje, institucionalizira i preobra\u017eava prakse socijalne konstrukcije pro\u0161losti u postdejtonskom bosanskohercegova\u010dkom kontekstu. U funkciji obrazovanja alternativnog razumijevanja tog konteksta poduzimamo svojevrsni misaoni eksperiment. Koristimo i metodi\u010dke postupke kriti\u010dkih digitalnih studija i nalaze sociologije informacijskog dru\u0161tva i cyber kulture.<br \/>\n<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>novomedijska ekologija, kulture sje\u0107anja, kriti\u010dke digitalne studije, sociologija informacijskog dru\u0161tva, postdejtonska BiH.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ideje formulirane kao radikalni povijesni (ali i kulturni, epistemi\u010dki i drugi <em>prekidi<\/em>), koje su razra\u0111ivali razli\u010diti mislioci u 19. i 20. stolje\u0107u \u2013 a najintenzivnije\u00a0 nakon 11. rujna 2001. ili ne\u0161to ranije, nakon genocida u Bosni i Hercegovini \u2013 i dalje privla\u010de\u00a0 pa\u017enjuznanstvenika, teoreti\u010dara, istra\u017eiva\u010da i uzbunjiva\u010da koji se bave velikim povijesnim poreme\u0107ajima, katastrofama,\u00a0 planetarnim zna\u010denjima doga\u0111aja i njihovim medijskim predstavljanjima.\u00a0 S one strane internacionalnih afera i &bdquo;politika skandala&ldquo; (Castells, 2014), teorija o ameri\u010dkoj ili bosanskohercegova\u010dkoj izuzetnosti, \u0161to svakako nije isto, ima implikacije na politi\u010dke, ekonomske, informacijske i sigurnosne teorije mre\u017ea. Izazovi pred koje nas stavlja <em>umre\u017eeno\u00a0 dru\u0161tvo znanja i informacija<\/em> zahtijevaju odgovorne programe i paradigme rekonstrukcije i resemantacije na\u0161ih sustava znanja, logika imenovanja i politika ozna\u010davanja koje svakodnevno koristimo. Kriti\u010dke rekonstrukcije opticajnih sustava znanja potrebne su, ne samo radi boljeg razumijevanja novomedijskih dimenzija na\u0161eg doba, nego prije svega radi iznala\u017eenja novih topografija i djelotvornijih metoda borbe za bolji i pravedniji svijet.\u00a0 Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave su tijekom posljednjih pedesetak godina zavladale razvojem tehnologije, svjetske kulture i nove ekonomije znanja, od operativnog sustava Windows, preko zolofta, boinga 747 pa sve do preventivne, i stoga kontroverzne, primjene relativno (&bdquo;kolateralno&ldquo;) preciznijih pametnih bombi. Izgleda da se danas kao &bdquo;dominantan vid opisivanja prirode kontrole ili otpora kontroli pojavljuju mre\u017ee&ldquo; (Alexsander R. Galloway &amp; Eugene Thacer, 2011: 196). Mainstream pripovijest glasi da \u017eivimo u <em>globalnom dru\u0161tvu znanja<\/em> i <em>informacija<\/em>, odnosno, u <em>globalnom umre\u017eenom dru\u0161tvu<\/em>.<a name=\"_ftnref89\"><\/a><a href=\"#_ftn89\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Alternativa bi bila pesimisti\u010dno priznanje da \u017eivimo u &bdquo;svjetskom dru\u0161tvu rizika&ldquo; (Beck). Kada govorimo o memorijskim kulturama novomedijske ekologije, izbor ne bi trebao biti navija\u010dko odlu\u010divanje za jednu od ponu\u0111enih slika suvremenoga svijeta. Naprotiv, navedenu dilemu trebalo bi upotrijebiti kao problematiku preko koje bi trebalo ispitati mnoge upade prekida, prijelome, obrte, okrete u dru\u0161tvu, u dru\u0161tvenoj proizvodnji (i reprodukciji) znanja, nadzora i kontrole tijekom zadnjih nekoliko desetlje\u0107a. Uspostavljene su mnoge dijagnoze na\u0161e <em>umre\u017eene stvarnosti<\/em>. Rijetko su ponu\u0111ena djelotvorna rje\u0161enja za minimiziranje ili eliminaciju njihovih mra\u010dnih strana. U svakom slu\u010daju, dru\u0161tvene mre\u017ee mijenjaju, modificiraju i transformiraju tradicionalne oblike dru\u0161tvenosti. (Castells; Jan van Dijk, 2006). Ono \u0161to nazivamo <em>virtualnim <\/em>i <em>realnim<\/em> sve te\u017ee razlikujemo. Ne vjerujemo da je, mimo neke esencijalisti\u010dke pozicije,\u00a0 mogu\u0107e osporavati stavove zagovornika informacijske globalizacije koji smatraju da mre\u017ee oblikuju i dekonstruiraju globalnu realnost kao i na\u0161u mikrostvarnost. \u010cak i konzervativci koji se suprotstavljaju neoliberalnoj globalizaciji i ideologiji &bdquo;tehnolo\u0161kog determinizma&ldquo;<a name=\"_ftnref90\"><\/a><a href=\"#_ftn90\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koriste dru\u0161tvene mre\u017ee kako bi \u0161to u\u010dinkovitije \u0161irili svoje ideje i stavove. Zadnjih godina \u00a0govori se i o novoj znanosti \u2013 znanosti o mre\u017eama (Barabasi, 2002). Informacijska ekonomija znanja, \u00a0uz pomo\u0107 novih medija i scijentisti\u010dkih strategija apsolutizacije numeri\u010dkih podataka u nizu oblasti \u2013 dalekose\u017eno rekonceptualizira i premje\u0161ta tradicionalna zna\u010denja klju\u010dnih pojmova dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti. Problem je u sljede\u0107em: na\u0161i osnovni pojmovi, koje smo koristili u 20. stolje\u0107u, a koji su zahvaljuju\u0107i jezi\u010dno-analiti\u010dkoj filozofiji, tekstualnom aktivizmu, poststrukturalizmu, dekonstrukciji, diskurzivnoj analizi ud\u017ebenika, kriti\u010dkim studijama o <em>Drugom,<\/em><a name=\"_ftnref91\"><\/a><a href=\"#_ftn91\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> itd. \u2013 ve\u0107 razotkriveni kao su\u0161tinski sporni i vi\u0161esmisleni, postali su nesagledivo kompleksniji u situaciji sagledavanja posljedica globalne i lokalne umre\u017eenosti. Klju\u010dni pojmovi kao \u0161to su dru\u0161tvo, kultura, jezik, znanje, sloboda, demokracija, jednakost (npr. prilika), interakcija, komunikacija, pam\u0107enje, intersubjektivnost, zajednica, \u010ditanje, pisanje, zna\u010denje, itd. \u2013 ubrzano poprimaju dodatne, informati\u010dki kodirane, konotacije. Kada poku\u0161avamo objasniti ili razumjeti smisao i zna\u010denje navedenih promjena suo\u010davamo se sa disperzijom, kolapsom zna\u010denja,pojmovnom pomutnjom i konceptuanom zbrkom. Prije svega zato \u0161to su, zahvaljuju\u0107i ICT-u, zna\u010denja vremena, prostora i subjekta komunikacije postala transformirana. Pojavlju se nove rije\u010di za nove fenomene i novi fenomeni za koje nemamo adekvatne\u00a0 rije\u010di niti pojmove. Strategije ozna\u010davanja i preozna\u010davanja asimetri\u010dne sada\u0161njosti i asimetri\u010dne pro\u0161losti, te\u017ee biti nevidljive ili normalizirane jer su i mre\u017ee gotovo sveprisutne.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Poslovni odnosi, dru\u0161tveni kontakti, oblici zabave i sklapanje &bdquo;prijateljstava&ldquo;, pro\u017eimaju se mre\u017enim na\u010dinima komuniciranja. Svijet se smanjuje zahvaljuju\u0107i novim medijima, internetu, kontaktima na daljinu, elektronskoj po\u0161ti i mobitelima (Mayerson, 2000; Feraris, 2011).\u00a0 Jedan od na\u010de\u0161\u0107ih termina u posljednjih desetak ili ne\u0161to vi\u0161e godina je &bdquo;poslat \u0107u ti to e-mailom&ldquo;. Doista, ako samo malo razmislimo, otkrivamo da mobitel mnogo vi\u0161e slu\u017ei za pisanje nego za razgovor. Postao je neka vrsta kompjutora. Dva instrumenta su se <em>de facto<\/em>\u00a0 sjedinila. Pi\u0161e\u0161 telefonom, telefonira\u0161 kompjuterom. Transformirao se \u010dak i u kreditnu karticu kojom pla\u0107amo ra\u010dun u supermarketu ili \u0161aljemo dobrovoljni prilog \u017ertvama cunamija. Pitati se \u0161to je mobilni telefon, koja je vrsta predmeta (&bdquo;ontologija&ldquo; zna\u010di upravo to), za Maurizia Ferrarisa (koji nakon razgovora s Derridom 2005. pi\u0161e knjigu <em>Ontologija mobitela<\/em>), postaje filozofski interesantno. Ferraris smatra da problem i uloga <em>zapisa<\/em> u konstrukciji dru\u0161tvene stvarnisti, prelaze u prvi plan \u2013 poprili\u010dno paradoksalno \u2013 upravo zahvaljuju\u0107i telefonu, ma\u0161ini za razgovaranje na daljinu, koji pak s <em>mobilnim telefonom<\/em> postaje ne\u0161to potpuno razli\u010dito. Ontolo\u0161ka analiza mobilnog pokazala se vrlo plodnom. &bdquo;Kao smrt kod Heiddegera, mobilni telefon je <em>samo na\u0161<\/em>: nitko \u2013 po pravilu, razumije se \u2013 ne mo\u017ee odgovoriti na tu\u0111i mobilni, ba\u0161 kao \u0161to nitko ne mo\u017ee umrijeti umjesto drugoga, budu\u0107i da je mobilni kao smrt, osobna svojina koja nas prati poput sjene. <em>Jemeinigkeit<\/em>, taj, &bdquo;uvek moj&ldquo; karakter mobilnog telefona, mo\u017eemo protuma\u010diti bez forsiranja&#8230;Gdje god si, mogu te na\u0107i, a va\u017ei i obrnuto. Osim, ako te netko tra\u017ei i ne na\u0111e te, ako ti je telefon isklju\u010den, to ne\u0161to zna\u010di &#8230; I kao \u0161to, na\u017ealost, dobro znamo, pre svega iz pri\u010da o kidnapovanju, kada na mobilni telefon odgovori glas druga\u010diji od o\u010dekivanog, to naj\u010de\u0161\u0107e nije dobar znak&ldquo; (Feraris, 2011: 48-51).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Internet dominira na\u0161im \u017eivotima, a rije\u010d <em>mre\u017ea<\/em> pojavljuje se u nazivima kompanija i popularnih \u010dasopisa.\u00a0 Medijska <em>konvergencija<\/em>, u znaku <em>medijamorfoze<\/em>,<a name=\"_ftnref92\"><\/a><a href=\"#_ftn92\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koegzistira s &bdquo;masovnim individualizmom&ldquo; (Virilio, 2005), kao novim oblikom onoga \u0161to smo nazivali otu\u0111enjem. Prema predvi\u0111anjima filozofa medija, ljudska se povijest uskoro ne\u0107e mo\u0107i usporediti s puno interesantnijim povijestima filma, sporta ili glazbene industrije (Ali\u0107, 2012). Medijska kultura spaja kulturu i tehnologiju u nove oblike i konfiguracije stvaraju\u0107i nove tipove dru\u0161tva u kojima mediji i tehnologija postaju organizacijski principi. Predstave medijske kulture pokazuju tko ima mo\u0107, a tko je nema. (Kelner). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pojmove poput proizvodnje, distribucije, kori\u0161tenja i memoriranja podataka \u2013 bilo bi potrebno iznova rekonstruirati ponajprije u kontekstu rasvjetljavanja kompleksnih veza i odnosa na relaciji poststrukturalisti\u010dkih teorija zna\u010denja i normativnog zahtjeva za izgradnjom dru\u0161tva znanja i vje\u0161tina. Izgleda da se\u00a0 globalno dru\u0161tvo znanja, naro\u010dito u povla\u0161tenom vokabularu nove ekonomije znanja i informacija (koja &bdquo;kao da&ldquo; postaje neka vrsta nove fundamentalne ontologije za 21. stolje\u0107e), pretvara u umre\u017eeno dru\u0161tvo nadzora i kontrole &bdquo;zanimljivih&ldquo; podataka i informacija. U glavnim tijekovima znanosti, znanje se, gotovo bez ostatka, povezuje s\u00a0 informacijskom ekonomijom i menad\u017eerski konstruiranim &bdquo;globalnim dru\u0161tvom znanja i vje\u0161tina&rdquo;. Internet i multimedijalne tehnologije predstavljaju se vladaju\u0107im htijenjem i izrazom na\u0161e epohe. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kriti\u010dku rekonstrukciju ideje znanja u doba digitalne kulture, koja se stavila u funkciju kognitivno kapitalisti\u010dke prevlasti numeri\u010dkih informacija nad refleksivnom konstrukcijom pojma znanja, nije mogu\u0107e provesti bez epistemolo\u0161ke i semioti\u010dke kritike i kategorijalne rekonstrukcije same ideje i vokabulara nove kognitivne ili informacijske ekonomije zasnovane na znanju.<a name=\"_ftnref93\"><\/a><a href=\"#_ftn93\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <em>Medijska ekologija<\/em> (memorija koja putem umre\u017eavanja uspostavlja njen pojam) postaje pomo\u0107ni koncept za novomedijsku situaciju na relaciji izme\u0111u sustava ozna\u010davanja i svijeta. Umre\u017eavanje pro\u0161losti i novomedijsku ekologiju nije mogu\u0107e obja\u0161njavati niti razumjeti izvan <em>konteksta<\/em> analize (1) negativnih socijalnih posljedica novog kognitivnog kapitalizma i (2) analize negativnih socijalnih posljedica tranzicije iz socijalizma u kapitalizam. \u00a0Tranzicija\u00a0 (kao drugo ime za nedostatak pravog imena za ono \u0161to se dogodilo radni\u010dkoj klasi na prostoru biv\u0161e Jugoslavije), pokazala se kao obmana: izgovor mo\u0107nih za nasilni i plja\u010dka\u0161ki prelazak u divlji, predatorski kapitalizam. Zato smatramo da je u svim oblastima istra\u017eivanja i rada povezanim s dru\u0161tvenom ulogom novih medija u navedenim procesima i transformacijama, potrebno primjenjivati postpozitivisti\u010dke, kvalitativne i kriti\u010dke studije znanosti i tehnologije zasnovane, prije svega, na <em>froneti\u010dkom<\/em>, kontekstualnom i relacijskom pristupu. Rije\u010d je o pristupu, ili skupu pristupa, koji globalne, regionalne i lokalne probleme ljudi i zajednica promatraju\u00a0 iz holisti\u010dke perspektive traganja za epistemolo\u0161kim jedinstvom znanja, i to u prethodno nazna\u010denoj situaciji kada je nova ekonomija znanja i informacija postala instituacionalno privilegirani, hegemoniziraju\u0107i, veliki narativ. U ekonomisti\u010dkim obja\u0161njenjima pristupa nove ekonomije znanja, koja je, dakle, postala privilegirana slika svijeta neoliberanog kapitalizma, ideja dru\u0161tva znanja postala je u velikoj mjeri obmanjuju\u0107a. Postoje vrlo zanimljive studije koje novu ekonomiju znanja, na globalnim i nekim lokalnim razinama, prokazuju kao <em>Rogue Economics<\/em> (olo\u0161 ekonomiju). Loretta Napoleoni upotrebljava izraz <em>olo\u0161 ekonomija<\/em> da bi naglasila tamnu stranu novog svjetskog poretka: &bdquo;Danas se ekonomijom bavi olo\u0161 zato \u0161to se u dru\u0161tvu doga\u0111aju duboke promjene, kao nikad do sada. Olo\u0161 ekonomija poti\u010de korupciju na globalnom nivou. Tradicionalna korupcija je suzbijana putem sustava vrijednosti, dok olo\u0161 ekonomija name\u0107e raskala\u0161en \u017eivotni stil koji je, na du\u017ei rok, \u0161tetan za sve: dobitnike i gubitnike, siroma\u0161ne i bogate. U svim dijelovima svijeta olo\u0161 ekonomija gospodari \u017eivotom i smr\u0107u ljudi&ldquo; (Napoleoni, 2012: 12).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Gomile digitalne civilizacije i njihove nelagode<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U zadnje vrijeme po\u010dinje se preispitivati institucionalna, epistemi\u010dka, politi\u010dka, komunikolo\u0161ka i ekolo\u0161ka situacija u kojoj su ekonomisti glavnih tokova, marketin\u0161ki i informati\u010dki stru\u010dnjaci \u2013\u00a0 uz pomo\u0107 MMF-a, Svjetske banke i drugih me\u0111unarodnih institucija progurali svoj model racionalnosti, znanja i objektivnosti preko granica njihove dru\u0161tvene svrsishodnosti. Socijalno-epistemolo\u0161ko pitanje koje glasi: za\u0161to se name\u0107e svijest o tome da je odre\u0111ena paradigma (u na\u0161em slu\u010daju neoliberalna paradigma &bdquo;informacijske ekonomije zasnovane na znanju&ldquo;), ja\u010da ili prihvatljivija od drugih, alternativnih paradigmi znanja,\u00a0 pretvara se tako u pitanje o <em>politici znanja<\/em> i <em>politici istine<\/em>. I na kraju, u pitanje o mo\u0107i institucija (u na\u0161em slu\u010daju svjetskih financijskih institucija, korporacija i informacijskih centara mo\u0107i) u koje je ova prva paradigma dominantno uklopljena. U nizu obilje\u017eja globalnog dru\u0161tva znanja (i vje\u0161tina), koje se modelira i obrazuje digitalno posredovanim kulturama, jedno je posebno indikativno: nagon ka<em> kvantificiranju <\/em>svega. Ovo <em>stanje neprekidnog obuhvata<\/em>, materijalnog i nematerijalnog, \u017eivog i ne\u017eivog, <em>prijenosa svega u podatke<\/em> \u2013 izra\u017eavaju dobro poznate, banalizirane <em>ikone<\/em> digitalnih, umre\u017eenih i mobilnih medija. Sa\u010duvati (<em>save as<\/em>), obuhvatiti (<em>capture<\/em>), pratiti (<em>track<\/em>), slijediti (<em>follow<\/em>), zabilje\u017eiti (<em>bookmark<\/em>), svi\u0111ati se (<em>like<\/em>), dijeliti (<em>share<\/em>), postaviti (<em>post<\/em>), snimiti (<em>record<\/em>) \u2013 da navedemo samo nekolicinu. Spomenuti izrazi kao akcije impliciraju imperative, komande, formalizacije jedne iste radnje \u2013 neprestanog registriranja, pohranjivanja, skladi\u0161tenja. U biti, kvantificiranja raznorodnih, posebnih i efemernih, momenata \u017eivota \u2013 svijeta u <em>trenuta\u010dno dostupne, stalno pristupa\u010dne,<\/em> <em>pretra\u017eive <\/em>podatke. Druga\u010dije re\u010deno, ti izrazi simboli\u010dno izra\u017eavaju stanje spojenosti, ugra\u0111enosti, uklju\u010denosti u <em>mre\u017eu<\/em>, sam <em>online status<\/em>.\n <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U znaku ideje o ljudskom bi\u0107u kao &bdquo;prosteti\u010dkom bogu&ldquo;<a name=\"_ftnref94\"><\/a><a href=\"#_ftn94\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (Freud, 1973), moglo bi se tvrditi da je radikalna inkluzija, kvantificiranje svijeta u &bdquo;svemo\u0107ne&ldquo; i &bdquo;sveznanju\u0107e&ldquo; kolekcije podataka upravo iskaz <em>procesa hiperpovezivanja<\/em>. To povezivanje omogu\u0107avaju i induciraju digitalni mediji kao &bdquo;pomo\u0107ni organi&ldquo;, tehnolo\u0161ke dopune, proteze suvremenog \u010dovjeka. Digitalne tehnologije, naime, u stanju su prikupljati, pratiti, distribuirati, obra\u0111ivati, nadzirati i a\u017eurirati razli\u010dite vrste podataka u vremenu i prostoru i \u00a0brzinama primjerenim algoritamskim operacijama. Njihova sveprisutnost, ogromni akumulacijski kapaciteti, prenosivost, te, najva\u017enije, umre\u017eenost i polimorfnost (Hansen, 2004), \u010dine pothvat radikalne inkluzije stvarnosti, prijenosa svega u formu binarnonumeri\u010dkih, pretra\u017eivih podataka, mogu\u0107im kao sociotehnolo\u0161ki projekt. <em>Baze podataka<\/em> tako postaju sredi\u0161nje simboli\u010dke forme digitalne kulture (Manovich, 2001: 218-219). Globalna ra\u010dunalna mre\u017ea u odre\u0111enom smislu mo\u017ee se promatrati kao oblik izrazito dinami\u010dne i difuzne baze podataka, unutar koje se datoteke organiziraju na vremenskim, a ne prostornim osnovama, kao \u0161to je to bio slu\u010daj kod tradicionalnih arhiva (Ernst, 2004: 49-50). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kao \u0161to svaki novi tehnolo\u0161ki re\u017eim za &bdquo;zadr\u017eavanje&ldquo; tragova pro\u0161losti neizbje\u017eno utje\u010de na na\u010dine spoznavanja, obrade i izlaganja sadr\u017eaja pam\u0107enja, i digitalni mediji isto tako unose promjene, privilegiraju\u0107i baze podataka nad <em>narativima<\/em> u odnosima posredovanja memorija. &bdquo;Kao kulturna forma, baza podataka predstavlja svijet kao listu stavki, odbijaju\u0107i da u ovu listu unese redoslijed. Narativ, nasuprot, stvara uzro\u010dno-posljedi\u010dne odnose me\u0111u naizgled nepovezanim stavkama (doga\u0111ajima).&ldquo; (Manovich, 2001: 225) S hiperpovezivanjem tako se sve modelira na temelju kalkulacija u strukturu podatka koji su, \u00a0istovremeno, i ishodi mjerenja i njihovi objekti, predmeti daljih algoritamskih operacija.<a name=\"_ftnref95\"><\/a><a href=\"#_ftn95\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Otuda tvrdnje o &bdquo;kalkuliraju\u0107oj memoriji&ldquo; (Ernst, 2004: 49) digitalnih kultura. Narav samog procesa ovdje je posebno va\u017ena. Rije\u010d je o konstantnim, besprekidnim, svepro\u017eimaju\u0107im i, ve\u0107inom, programiranim operacijama. One niti zavr\u0161avaju niti po\u010dinju, samo se nadoga\u0111uju. Tako\u0111er, intencionalno su participativne: otvorene za prikupljanje &bdquo;gotovo svega&ldquo; od &bdquo;gotovo svuda&ldquo; i &bdquo;svakoga&ldquo;. Ograni\u010dene su jedino gramatikom akcije koja je pretpostavljena, nametnuta aktivnosti kao preduvjetu da se \u010din obuhvati, izrazi unutar tehnolo\u0161kog re\u017eima. Me\u0111utim, procedure koje upravljaju operacijama permanentnog prijenosa <em>svega<\/em> u podatke \u2013 pri \u010demu kod ve\u0107ine ljudi ne postoji svijest o njihovom prisustvu i djelovanju \u2013 konstantno se modificiraju kako bi prikupile i obradile sve vi\u0161e i vi\u0161e razli\u010ditih dimenzija podataka. U navedenom smislu bismo metafori\u010dki mogli govoriti o <em>masovnosti digitalnih kultura<\/em>: \u017eudnji za sakupljenjem i interpretiranjem, lu\u010denjem obrazaca, zna\u010denja, vrijednosti iz istinske gomile, mase, mno\u0161tva podataka pri \u010demu svaki pojedina\u010dno posjeduje podjednaku vrijednost i zna\u010daj u odnosu na druge podatke. U svijetu op\u010dinjenom &bdquo;hiperpovezano\u0161\u0107u&ldquo;, <em>pam\u0107enje<\/em> postaje, \u010dini se, pravilo, a zaborav izuzetak (Mayer-Sch\u00f6nberger, 2009). Geoffrey Bowker tako suvremeno doba naziva epohom &bdquo;potencijalne memorije&ldquo;, u kojoj &bdquo;pitanje nije \u0161to dr\u017eava &#8216;zna&#8217; o odre\u0111enom pojedincu nego prije \u0161to mo\u017ee znati <em>ako se potreba za tim ikad javi<\/em>&ldquo; (Bowker, 2007: 30). U digitalnoj civilizaciji sve se, stoga, smatra po\u017eeljnim, vrijednim pohranjuju\u0107im tragom, potencijalno zna\u010dajnim podatkom u budu\u0107nosti. Digitalne kulture opstoje, ukratko kazano, u stanju informacijske preoptere\u0107enosti. Govore\u0107i o komunikacijskim vektorima kulturnih obrazaca i protokolima komunikacije u multikulturalnom svijetu, Castells dolazi do ambivalentnog uvida. Naime, on smatra da je uz umno\u017eavanje (umre\u017eavanje) kanala i na\u010dina komunikacije, \u0161to omogu\u0107avaju nove tehnologije, industrija evoluirala od dominantno homogenih medija za masovnu komunikaciju, usidrenu oko nacionalnih televizijskih i radijskih mre\u017ea, do raznovrsnog medijskog sustava koji kombinira \u0161iroko emitiranje sa specijaliziranim emitiranjem to\u010dno za odre\u0111enu publiku. Pa ipak, ka\u017ee Castells, &bdquo;raznovrsnost kanala i programa ne zna\u010di nu\u017eno i raznovrsnost sadr\u017eaja&#8230; Veliki dio sadr\u017eaja se ponavlja&#8230; Tako, obe\u0107ani raj za gledatelje od 100 ili 500 kanala u realnosti opada pred nema\u0161tovitim sadr\u017eajem i ograni\u010denim vremenom i bud\u017eetom&ldquo; (Castells, 2014, 165).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00a0Istovremeno, primjeri &bdquo;digitalnih memorija&ldquo; su mnogobrojni. S internetom, a posebno tzv. &bdquo;drugom generacijom&ldquo; alata i usluga dostupnih na globalnoj ra\u010dunalnoj mre\u017ei, evidentan je fenomen &bdquo;osobnih izra\u017eavanja&ldquo; (Hoskins, 2009: 29): pokazivanje, dijeljenje, slanje, izlaganje i (samo)predstavljanje, i to, \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e momenata \u017eivota, planski ili slu\u010dajno, svjesno ili nehoti\u010dno, ali bitno je da se na\u0111e u ovim hibridnim, polujavnim, kvaziprivatnim prostorima. Web-servisi kakvi su Facebook, Twitter, MySpace, YouTube, Flickr i druge Web 2.0 platforme za &bdquo;dru\u0161tveno umre\u017eavanje&ldquo; i &bdquo;korisni\u010dki generirani sadr\u017eaj&ldquo;, \u00a0omogu\u0107avaju korisnicima da u svakom trenutku postavljaju, ure\u0111uju, proslje\u0111uju, pojedina\u010dno ili putem kolaboracijskih praksi, fotografije, videomaterijale, audiozapise, komentare o svom svakodnevnom \u017eivotu, sve do najbanalnijih \u017eivotnih epizoda. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Jedno od glavnih svojstava interneta jest da on te\u017ei eksponencijalnom djelovanju. Drugo\u00a0 svojstvo\u00a0 interneta je\u00a0 njegov mitolo\u0161ki karakter.\u00a0 Za <em>JAHOO<\/em>, kao pretra\u017eiva\u010d mre\u017ee, ponekad se ka\u017ee da kao akronim ozna\u010dava <em>Yet Another Hierarchical Officious Oracle<\/em> (JAHOO \u2013 jo\u0161 jedno hijerarhijsko poluzvani\u010dno proro\u010di\u0161te). Jedan od najve\u0107ih svjetskih dobavlja\u010da softverom za upravaljanje informacijama, \u010diji se prihodi mjere milijardama, tako\u0111er nosi ime proro\u010di\u0161te (&bdquo;Oracle&ldquo;), dok se popularni paket softvera za razvijanje i poslovanje zove &bdquo;Delphi&ldquo;. Mitologija, i to ne samo gr\u010dka, prema Ziaudinu Sardaru, sastavni je dio institucija, softvera i pojmovne strukture interneta. Mitologija je ustvari materijal od koga je internet satkan. Kada se spoje ta dva osnovna svojstva interneta dolazi do ubrzanog razvoja mitologije: npr. prijateljstva se stvaraju trenutno, a sve informacije raspolo\u017eive su na pritisak tastature. Su\u0161tina cyber-prostora, kao i mitologija, je u iskupljenju. Cyber-prostor je novi bog svjetovnog spasenja. Njegovi sve\u0107enici su direktori kompanija &bdquo;Intel&ldquo;, &bdquo;Xerox&ldquo;, &bdquo;Apple&ldquo;, &bdquo;Lotus&ldquo; i\u00a0 &bdquo;Microsoft&ldquo; \u2013 ljudi koji su izvukli kompjuter iz njihovih tehnolo\u0161kih hramova i stavili ga na na\u0161e stolove. Njegovi proroci, koje ponekad nazivamo &bdquo;tehnometafizi\u010darima&ldquo;, tragaju za dubljim zna\u010denjem informacijske revolucije. Ti <em>jahui<\/em> s po\u0161tovanjem govore o &bdquo;informacijskom dru\u0161tvu&ldquo;, &bdquo;tre\u0107em valu tehnologije&ldquo;, &bdquo;\u010detvrtom diskontinuitetu&ldquo; i drugim frazama. Oni stalno prori\u010du &bdquo;narednu veliku stvar&ldquo; i \u017eeljno o\u010dekuju pronalazak stroja koji doista &bdquo;misli&ldquo;. Kriti\u010dari poput Sardara nemaju ni\u0161ta protiv tvrdnje da ra\u010dunala mogu unaprijediti na\u010din na\u0161eg rada ili igranja, ali jahui se ne zadovoljavaju time. Oni vjeruju da \u0107e ra\u010dunala, ne samo unaprijediti na\u010din na\u0161eg razmi\u0161ljanja, ve\u0107 da \u0107e od nas stvoriti bolja ljudska bi\u0107a, a na\u0161e zajednice, pojedince i pojedinke svih uzrasta, u ve\u0107oj mjeri osje\u0107ajnim i eti\u010dkim. U ovom radu zastupamo stav da je potrebno razmi\u0161ljati o dru\u0161tvenim zna\u010denjima i dru\u0161tvenim posljedicama prekomjernog povjerenja u emancipatorsku mo\u0107, ne samo informacijske tehnologije, nego i tehnoznanosti op\u0107enito. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U duhu <em>nove ekonomije<\/em> <em>dostupnosti<\/em>, koju je Chris Anderson opisao modelom &bdquo;dugog repa&ldquo; (Anderson, 2007), dalo bi se dokazivati da dru\u0161tvene mre\u017ee ne poti\u010du anonimnost, koja je figurirala kao svojevrsni ideal ranog razvoja interneta, nego upravo suprotno \u2013 intenzivnu produkciju tragova vlastitog \u017eivota. Ili ono \u0161to mo\u017eemo ozna\u010diti kao &bdquo;menad\u017eement vlastito\u0161\u0107u&ldquo; (Lovink, 2011), ako ne ve\u0107 i ono \u0161to je Umberto Galimberti ,u kontekstu <em>reality<\/em> \u017eanrova, \u00a0nazvao &bdquo;ogla\u0161avanjem intime&ldquo; (Galimberti, 2013). Posljednji trend u ekscesivnoj proizvodnji tragova osobnog \u017eivota \u2013 koji\u00a0 korespondira s naddeterminiraju\u0107om ontologijom nove ekonomije znanja i informacija \u2013 predstavlja, \u010dini se, &bdquo;pokret kvantificiranja sebe&ldquo;: popularizacija <em>lifelogging<\/em> ure\u0111aja i aplikacija, koje omogu\u0107avaju automatsko pra\u0107enje i prikupljanje podataka o nizu \u017eivotnih iskustava, poput registiranja i pohranjivanja podataka o geografskom kretanju, hrani, tjelovje\u017ebama, zdravlju, sve do inteligentnog obilje\u017eavanja (tzv. <em>tagiranja<\/em>) odje\u0107e: sve s ciljem uspostavljanja i oblikovanja, takore\u0107i, osobne \u00a0arhive vlastitog \u017eivota.<a name=\"_ftnref96\"><\/a><a href=\"#_ftn96\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako\u0111er, o\u010digledna je sve ve\u0107a opsesija za neprekidnim pra\u0107enjem, dokumentiranjem i distribuiranjem i samih javnih doga\u0111aja, posebeno zbivanja koja se odnose na <em>konflikte, katastrofe i krize<\/em>. Od teroristi\u010dkih napada na New York, London i Madrid, preko &bdquo;rata protiv terorizma&ldquo; u Iraku i Afganistanu, &bdquo;arapskog prolje\u0107a&ldquo;, do uragana &bdquo;Katrina&ldquo;, tzunamija u Indoneziji i Japanu, do poplava velikih razmjera, zabilje\u017eenih 2014. godine od, recimo, Hrvatske Kostajnice pa do mnogih gradova i naselja u Bosni i Hercegovini i Srbiji \u2013 primjetan je uspon praksi &bdquo;medijskog svjedo\u010denja&ldquo; (Frosh and Pinchevski, 2009), odnosno pro\u017eimanja producenta i konzumenta (<em>tzv. prosumera<\/em>), profesionalnog i tzv. gra\u0111anskog novinarstva u posredovanju i arhiviranju slika tragedija u realnom vremenu, \u0161to je omogu\u0107eno mobilnim multimodalnim tehnologijama. I, naravno, ne treba zaboraviti prakse pomo\u0107u kojih se planirano, ciljano i institucionalno prate i arhiviraju podaci o ljudskim aktivnostima, komunikacijama, kretanjima, preferencijama uz upotrebu pretra\u017eiva\u010da, telekomunikacijskih mre\u017ea, nadzornih kamera, svega onoga \u0161to bismo opravdano mogli nazvati &bdquo;kulturom nadzora&ldquo;.<a name=\"_ftnref97\"><\/a><a href=\"#_ftn97\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Proliferaciju &bdquo;velikih podataka&ldquo;, difuznih, fluidnih, latentnih arhiva, te\u0161ko je ne zamijetiti u digitalno posredovanima kulturama.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ipak, mo\u017eda su jo\u0161 uo\u010dljivije <em>nelagode, neizvjesnosti i strahovi<\/em> koji ove preobimne kolekcije podataka, same dinamike hiperpovezivanja, unose u suvremene zajednice. Krizu generira, \u010dini se, osobita dru\u0161tvena strukturiranost digitalnih tehnologija: <em>jaz<\/em> izme\u0111u njihove &bdquo;javne upotrebe&ldquo; i &bdquo;privatne&ldquo; kontrole. Naime, u vrijeme tzv. <em>cloud <\/em>sustava, kako je Slavoj \u017di\u017eek primjetio, jaka pojedina\u010dna ra\u010dunala vi\u0161e nisu neopodna. Korisnici mogu pristupati programima i podacima putem pretra\u017eiva\u010da, mre\u017ee, na zahtjev, kao da su aplikacije instalirane na njihovom ra\u010dunalu. &bdquo;Korisnici pristupaju programskim aplikacijama koje se dr\u017ee negdje daleko, u klimatiziranim prostorijama s tisu\u0107ama kompjutera \u2013 ili, da citiramo propagandni tekst o <em>cloud<\/em> sustavu: &#8216;Detalji se razdvajaju od potro\u0161a\u010da, koji vi\u0161e nema potrebu za stru\u010dno\u0161\u0107u ili kontrolom nad tehnolo\u0161kom infrastrukturom &lsquo;u oblaku&rsquo; koji ih podr\u017eava&#8217;. Ovdje su dvije rije\u010di klju\u010dne: <em>razdvajanje<\/em> i <em>kontrola<\/em> \u2013 kako bi upravljali oblakom, potrebno je da postoji nadzorni sustav koji kontrolira njegovo funkcioniranje, a taj sustav je po definiciji skriven od korisnika. \u0160to je mali ure\u0111aj (pametni telefon ili tablet) u mojoj ruci personaliziraniji, lak\u0161i za kori\u0161tenje, &#8216;transparentniji&#8217; u svom funkcioniranju, utoliko se vi\u0161e \u010ditava aparatura oslanja na rad koji se vr\u0161i negdje drugdje, u ogromnom kolu strojeva koji koordiniraju korisnikovo iskustvo. \u0160to je na\u0161e iskustvo manje otu\u0111eno, spontanije i transparentnije, to ga vi\u0161e regulira nevidljiva mre\u017ea pod kontrolom dr\u017eavnih slu\u017ebi i velikih privatnih kompanija koje slijede tajnu agendu dr\u017eave.&ldquo;<a name=\"_ftnref98\"><\/a><a href=\"#_ftn98\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada je u srpnju 2013. godine britanski dnevnik <em>The Guardian<\/em> publicirao podatake tzv. uzbunjiva\u010da Edwarda Snowdena o nadzoru globalne ra\u010dunalne mre\u017ee, koji NSA izvodi pomo\u0107u PRISM programa, otkri\u0107e je bilo zna\u010dajno ne samo zato \u0161to je ukazalo na postojanje programa, tehnologija koje su u mogu\u0107nosti da u realnom vremenu procesuiraju globalne tokove podataka, nego i zato \u0161to je otkrilo razmi\u0161ljanje koje ih usmjerava. Naime, nekoliko slajdova programa koji su &bdquo;procurili&ldquo; \u2013 pokazalo je kako dr\u017eave ne vide internet i dru\u0161tvene medije kao supranacionalne entitete, nego ih vide u &bdquo;starim feudalnim kapitalisti\u010dkim terminima zemlje i teritorija&ldquo; (Dick &amp; McLaughlan, 2013). Otkri\u0107a Snowdena najbolje pokazuju, tvrde Dick i McLaughaln, na\u010din na koji su dr\u017eavni agenti teritorijalizirali ono \u0161to se \u010dini radikalno deteritorijalnim, sam internet.<a name=\"_ftnref99\"><\/a><a href=\"#_ftn99\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Doga\u0111aj koji se dogodio godinu dana kasnije, &bdquo;curenje&ldquo; kolekcije privatnih, goli\u0161avih fotografija &bdquo;poznatih osoba&ldquo; s <em>iCloud <\/em>servisa kompanije &bdquo;Apple&ldquo;, tzv. &bdquo;celebgate&ldquo; ili &bdquo;the fappenig&ldquo; afera, ukazali su, tako\u0111er, da dr\u017eave i velike korporacije nisu jedine koje mogu pristupati &bdquo;privatnim&ldquo;, &bdquo;za\u0161ti\u0107enim&ldquo; arhivama.<a name=\"_ftnref100\"><\/a><a href=\"#_ftn100\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, nije rije\u010d samo o nadzoru. Isto tako je problemati\u010dan i sam, takore\u0107i, <em>prikriveni rad<\/em> digitalnog k\u00f4da. Zna\u010dajan broj ljudi, naime, ne samo \u0161to uop\u0107e ne poznaje <em>algoritme<\/em>, pomo\u0107u kojih pretra\u017euju i upravljaju masovnim bazama podataka unutar mre\u017ee, nego \u010desto nisu ni svjesni u kojoj mjeri logike imanentne ovim procedurama oblikujuju njihove djelatnosti, izraze, preferencije, legitimiraju odre\u0111ene vrste znanja, te uvjetuju strukture participacije u javnom \u017eivotu (Gillespie, 2011, Marger, 2012). Indikativan primjer je i &bdquo;personalizirana pretraga za svakoga&ldquo;, koju je <em>Google<\/em> uveo krajem 2009. godine. Pretra\u017eiva\u010dki algoritam oslanja se, pojednostavljeno re\u010deno, na tzv. &bdquo;povijest&ldquo; ranijih pretraga prilikom kalkulacija relevantnih <em>rezultata<\/em> i definiranja rangova ovih podataka u svakoj novoj pretrazi. Implikacije ovakve &bdquo;politike pretrage&ldquo; su vi\u0161estruke. Evidentno je da postoji, kao prvo, velika vjerojatnost da \u0107e korisnici s razli\u010ditom &bdquo;povijesti pretra\u017eivanja&ldquo; na isti upit dobiti zna\u010dajno razli\u010dite rezultate. Tako\u0111er, o\u010digledno je da \u0107e arhiviranje osobnih podataka, unutar privatnih korporacija, dobiti na zna\u010daju. No, mo\u017eda, najproblemati\u010dnije je to \u0161to se kroz odre\u0111ene, kulturolo\u0161ki uvjetovane prakse obrade podataka istovremeno promoviraju i legitimiraju predstavljanja svijeta sukladno ideolo\u0161kim sustavima koji se nalaze u osnovama njihovih dispozitiva (Vaidhyanathan, 2011, Pariser, 2011). Ne treba, u kona\u010dnici, zaboraviti ni <em>zaborav<\/em>, \u010diji se status radikalno mijenja s uvjetima hiperpovezivanja. Slu\u010daj sa zlostavljanjem djece u Velikoj Britaniji, tzv. Rotheramski skandal<a name=\"_ftnref101\"><\/a><a href=\"#_ftn101\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> simptom je samoreferencijalne \u00a0(i samovizualiziraju\u0107e) krize dru\u0161tva koje, u isto vrijeme, nastoji i prikriti i otkriti uznemiruju\u0107u pro\u0161lost, posredstvom neprekidnog, 24-satnog izvje\u0161tavanja o ovoj temi. Prijedlog o &bdquo;pravu na zaborav i brisanje&ldquo;<a name=\"_ftnref102\"><\/a><a href=\"#_ftn102\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> otuda je plauzibilno tuma\u010diti kao resantiman dru\u0161tva (Hoskins, 2013: 388) koje se te\u0161ko nosi s kontigeno\u0161\u0107u pojavljivanja pro\u0161losti u osobitom dobu &bdquo;potencijalne memorije&ldquo;. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ako svaka kritika po\u010dinje od pitanja uvjeta, zbiljske mogu\u0107nosti odre\u0111enog stanja onda je logi\u010dno pitanje: \u0161to omogu\u0107ava ovu<em> radikalnu referentnu inkluzivnost <\/em>digitalnih tehnologija? Kako razumijeti <em>opsesiju<\/em> suvremenih zajednica za <em>a priori <\/em>zadr\u017eavanjem svega \u0161to se mo\u017ee u\u010diniti objektom memorije, odnosno, <em>strah<\/em> od gubitka, zaboravljanja bilo \u010dega \u0161to <em>a posteriori <\/em>mo\u017ee biti zna\u010dajan podatak, potencijalna informacija u budu\u0107nosti? Kakve promjene u dru\u0161tvenim odnosima pretpostavljaju takvi procesi proliferacije indeterminiranih tragova pro\u0161losti, prije svega, <em>produkcija masovnih, konstantno dopunju\u0107ih, inherentno dinami\u010dnih baza podataka<\/em>, koje kao tehnologija mogu dru\u0161tveno opstojati samo ako se pretpostave kao <em>pretra\u017eiva\u010dki mogu\u0107e<\/em>, u biti <em>umre\u017eene<\/em> zbirke podataka?<a name=\"_ftnref103\"><\/a><a href=\"#_ftn103\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> I, u kona\u010dnici, kako promi\u0161ljati <em>pro\u0161lost u uvjetima umre\u017eavanja<\/em>: gomilu podataka koji su zadr\u017eani prvenstveno kao <em>potencijalna memorija<\/em>, sadr\u017eaji pam\u0107enja koji su uvijek na odre\u0111en na\u010din <em>novi<\/em> jer su odre\u0111eni svojim kontigenim pojavljivanjem, pri \u010demu su odluke o tragovima koji \u0107e se pojaviti (ili ne\u0107e) u svijesti ljudi, sve vi\u0161e proizvodi samih tehnolo\u0161kih re\u017eima? U jednom kratkom radu poput ovoga, koji te\u017ei froneti\u010dkom i kontekstualnom razumijevanju zna\u010denja memorije za jedno dru\u0161tvo, ne\u00a0 mo\u017eemo ponuditi odgovore na sva ova pitanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Do sada smo \u017eeljeli pokazati da nova informacijska ekonomija znanja i vje\u0161tina (kao kapitalisti\u010dka ekonomija kontrole i nadzora produkcije i reprodukcije po\u017eeljnih oblika kolektivnih i personalnih memorija), naro\u010dito uz pomo\u0107 novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, dalekose\u017eno rekonceptualizira i premje\u0161ta tradicionalna zna\u010denja pojma znanja, komunikacije, intersubjektivnosti, sigurnosti, kao i sva tradicionalna i modernisti\u010dka zna\u010denja,\u00a0 definicije i pristupe oblikovanju po\u017eeljnih ljudskih zajednica uop\u0107e. Nastojali smo pokazati\u00a0 da nova ekonomija znanja i informacija, potpomognuta rasko\u0161nim i blje\u0161te\u0107im arsenalom tehni\u010dko-tehnolo\u0161kog &bdquo;naoru\u017eanja&ldquo; za ukidanje realnog vremena i prostora \u2013 nije vrijednosno neutralna. Nova ekonomija znanja je, kako ka\u017ee Castells, &bdquo;duboko ideologizirana ekonomija&ldquo;\u00a0 jer je u potpunosti pro\u017eeta &bdquo;kognitivnim kapitalizmom&ldquo;<a name=\"_ftnref104\"><\/a><a href=\"#_ftn104\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kao i razli\u010ditim sofisticiranim strategijama primamljive komercijalizacije same ideje znanja. U tom smislu, kako \u0107emo pokazati u drugom dijelu ovog rada, redukcionisti\u010dka tuma\u010denja nove ekonomije znanja i informacija, u mnogim socijalno osjetljivim kontekstima (a takva situacija je i u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini), mogu biti kognitivno vrlo ograni\u010dena. Naro\u010dito ukoliko ne vodimo ra\u010duna o <em>konkretnom dru\u0161tvenom kontekstu<\/em>, odnosno o &bdquo;ukorijenjenosti&ldquo;<a name=\"_ftnref105\"><\/a><a href=\"#_ftn105\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> svih ekonomskih, politi\u010dkih, informacijsko-komunikacijskih i sigurnosnih aktivnosti u realnom geopoliti\u010dkom, geoekonomskom i medijskom okru\u017eenju.<a name=\"_ftnref106\"><\/a><a href=\"#_ftn106\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Za razliku od bihevioralnog pristupa, u ovom radu smo bli\u017ei holisti\u010dkom pristupu koji zagovaraju filozofi bioeti\u010dari koji novomedijsku ekonomiju informacija povezuju s interesnom, institucionalnom i ekolo\u0161kom analizom krize na\u0161eg dru\u0161tva kao i s <em>transkulturolo\u0161ki postavljenim pitanjem pravde<\/em>. Problem\u00a0 na koji stalno treba upozoravati predstavlja &bdquo;kultura novog kapitalizma&ldquo; (R. Sennet) u koju smo dospjeli, a da nismo u potpunosti razumjeli okolnosti povezane s karakterom i\u00a0 kulturom te tranzicije. Ta kultura, kao &bdquo;kulturna logika kasnog kapitalizma&ldquo;, mnoge ljude \u010dini doslovno <em>suvi\u0161nim, nepotrebnim<\/em>. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Klju\u010dni socijalno-epistemolo\u0161ki problem dana\u0161njice je u tome \u0161to ekonomsko-informacijsku komodifikaciju <em>ideje znanja<\/em> kao takvog, koja se odvija u glavnim tokovima informacijske znanosti na zapadu, karakterizira odsustvo istinskih multikulturalnih, kriti\u010dkih, pluralisti\u010dkih, postkolonijalnih i froneti\u010dkih iskustava neoliberalne globalizacije. Redukcionisti\u010dkom poimanju ideje informacijskog dru\u0161tva, koju promoviraju i name\u0107u komercijalni diskursi i institucije, potrebno je suprotstaviti kriti\u010dke i froneti\u010dke pristupe. Potrebno je razlikovati ideju socijalno potrebne ekonomije znanja i informacija od korporativne, komercijalne, infantilne ekonomije informacija koja se, poput pametnih mobitela za djecu, \u010desto nudi i name\u0107e kao nova eshatologija. Interesantno je da u 21. stolje\u0107u postoji niz dokaza na temelju kojih je mogu\u0107e tvrditi da upravo zahvalju\u0107i simboli\u010dkoj i institucionalnoj prevlasti\u00a0 nove ekonomije znanja \u2013 kriti\u010dki \u00a0pristupi znanosti i tehnologiji bivaju potisnuti i isklju\u010deni iz obrazovnih institucija. Ponajprije zato \u0161to ne pripadaju glavnim tokovima informacijske i ekonomske znanosti i \u0161to nisu ukorijenjeni u svjetskim ekonomskim \u00a0institucijama znanja i mo\u0107i. Usprkos tome, smatramo da kriti\u010dki i froneti\u010dki pristupi ekonomiji znanja i informacija, koji ne isklju\u010duju kreativne dru\u0161tvene mre\u017ee, mogu biti va\u017eni za projekte refleksivnog i projektnog samostvaranja nenasilnih pojedinaca i miroljubivih zajednica. Prvenstveno ukoliko u svojim istra\u017eiva\u010dkim praksama njeguju otvorenost za druga\u010dija iskustva neoliberalne globalizacije i tranzicije iz socijalizma u divlji kapitalizama. Napredak znanosti, ekonomije,\u00a0 tehnologije i novih medija mo\u017ee se smatrati istinskim dru\u0161tvenim napretkom ako, i samo ako, postoji globalni, regionalni i lokalni demokratski napredak u me\u0111usobnom razumijevanju i samorazumijevanju ljudi i zajednica. Znanost nije samo empirijsko prikupljanje ve\u0107 postoje\u0107ih podataka i informacija. Kriti\u010dke znanosti o novim medijima i tehnologiji ne mogu isklju\u010divati normativne dimenzije. Metodolo\u0161ki pluriperspektivizam i multikulturalna epistemologija znanja i iskustva svijeta sastavni je dio ispravno shva\u0107ene znanosti. Za kriti\u010dke pristupe karakteristi\u010dno je inzistiranje na jednom vi\u0161em principu demokratizacije znanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp; <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Bosna i Hercegovina izme\u0111u pro\u0161losti i budu\u0107nosti<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mre\u017ee posvuda pa i u bosanskohercegova\u010dkom dru\u0161tvu dobivaju na zna\u010daju ne samo zato \u0161to potiskuju neke tradicionalne smjerove mi\u0161ljenja i orijentiranja u svijetu, nego zato \u0161to su \u00a0postale gotovo sveprisutne, tj. nerazdvojivo povezane s na\u0161om percepcijom, selekcijom, memoriranjem i distribucijom podataka. Ukratko, <em>mre\u017ee<\/em> nisu samo tehni\u010dki povezane s novim uvjetima, ekologijom, i novim praksama poimanja i obja\u0161njavanja mijenjaju\u0107eg karaktera na\u0161eg dru\u0161tvenoga svijeta (bilo da ga nazivamo informacijskim kapitalizmom, dru\u0161tvom znanja, globalnim dru\u0161tvom kontrole ili informacijskim dru\u0161tvom rizika<a name=\"_ftnref107\"><\/a><a href=\"#_ftn107\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), nego one odre\u0111uju i same uvjete na\u0161eg znanja i dru\u0161tvenog djelovanja. Upravo zahvaljuju\u0107i dru\u0161tvenim mre\u017eama i sve ve\u0107oj brzini razmjene informacija, suvremeno informacijsko dru\u0161tvo koje nema fizi\u010dkih granica, ne mo\u017ee izbje\u0107i strukturalne promjene poimanja i do\u017eivljavanja vremena i prostora. U postdejtonskoj Bosni i Hercegovini mogu\u0107e je govoriti o znala\u010dki konstruiranom <em>kolapsu zna\u010denja politi\u010dke reprezentacije<\/em> <em>gra\u0111ana<\/em> upravo na primjeru antibosanskog opstruiranja normalnog funkcioniranja dr\u017eave. To se potvrdilo naro\u010dito od februarskih socijalnih, gra\u0111anskih i radni\u010dkih protesta. Radi se o kolapsu koji onemogu\u0107ava jednostavno razumijevanje i komunikaciju o onome \u0161to je prirodna i univerzalna osnova zajedni\u010dkog \u017eivota ljudi i zajednica. Usprkos aktivizmu na internetu, mogu\u0107e je govoriti i o kolapsu zna\u010denja <em>e-demokracije<\/em> i novomedijske komunikacije, u \u0161irem kontekstu. Dovoljno je obratiti pa\u017enju na <em>politiku skandala<\/em> o kojoj uporno pi\u0161e Castells u svojoj knjizi <em>Mo\u0107 komunikacije<\/em>. Suprotno tezi da \u017eivimo u globalnom dru\u0161tvu znanja, mogla bi se braniti teza da \u017eivimo u postdemokratskom dru\u0161tvu znala\u010dkog \u0161irenja neznanja. Postoji stoga opasnost da zapadnemo u nove opasne dogme\u00a0 koje mogu voditi u sukobe. Javljaju se brojne napetosti i kontraverze oko utjecaja dru\u0161tvenih mre\u017ea na na\u0161 dru\u0161tveni \u017eivot. Istra\u017eiva\u010di, teoreti\u010dari i aktivisti tragaju za odgovorima na pitanje mogu li dru\u0161tvene mre\u017ee utjecati na ekonomske, politi\u010dke i demokratske tokove? Dovodi li umre\u017eavanje razli\u010ditih gra\u0111anskih inicijativa do pove\u0107anja dru\u0161tvene kohezije i solidarnosti ili pak vodi novim formama otu\u0111enja, izolacionizma, egzibicionizma i sukoba? Ova pitanja postaju jo\u0161 te\u017ea zadnjih godina, kada trpimo posljedice velike financijske krize. Ta kriza, dodatno, komplicira i proizvodi i niz drugih socijalnih, politi\u010dkih i moralnih kriza. Kriti\u010dki orijentirani ekonomisti i drugi znanstvenici, sve \u010de\u0161\u0107e, i otvorenije, detektiraju krizu povla\u0161tenih ekonomskih paradigmi znanja. Smatraju da su neoliberalne paradigme znanja i ekonomije iz arsenala kognitivnog kapitalizma nedostatne da rije\u0161e najurgentnije socijalne i ekolo\u0161ke probleme. Oni upozoravaju i na krizu ideje i prakse demokracije, naro\u010dito u kontekstu negativnih posljedica globalizacije<a name=\"_ftnref108\"><\/a><a href=\"#_ftn108\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i tranzicije. Te posljedice je vrlo te\u0161ko analizirati ako zadr\u017eimo uski ekonomisti\u010dki pristup jer se, razli\u010dita vi\u0111enja uzroka te krize, koja nije samo ekonomska, ti\u010du i (ne)mjerljivosti globalnih, regionalnih i lokalnih vrijednosnih orijentacija ili\/i identitarnih previranja.<a name=\"_ftnref109\"><\/a><a href=\"#_ftn109\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U svakom slu\u010daju, dru\u0161tvena zna\u010denja konstrukcije i rekonstrukcije na\u0161ih kolektivnih ili personaliziranih memorija u doba digitalne reprodukcije, postaju zanimljivo podru\u010dje u novijim\u00a0 istra\u017eivanjima promjena. Tre\u0107a industrijska revolucija nije donijela, kao prve dvije, nove oblike energije nego <em>digitalne<\/em>, takore\u0107i, nove medije komunikacije: tzv. <em>informacijsko-komunikacijske tehnologije<\/em>, koje su radikalno preobrazile oblike i iskustva socijalne interakcije koja je bila karakteristi\u010dna za industrijsko dru\u0161tvo.<a name=\"_ftnref110\"><\/a><a href=\"#_ftn110\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Opsesivna registracija osobnih \u017eivotnih doga\u0111aja i iskustava sve ve\u0107eg broja tehnolo\u0161ki &bdquo;naoru\u017eanih&ldquo; pojedinaca i jedinki rezultat\u00a0 je epohalnog i\u0161\u010dezavanja ti\u0161ine, medijskog promoviranja dobrog raspolo\u017eenja, agresivnog, turisti\u010dkog i zabavlja\u010dkog pogleda na \u017eivot, rad i obrazovanje. Privilegiraju se hedonizam, individualizam, u\u017eivanje i\u00a0 zadovoljstvovo \u2013 a to zna\u010di vremenska dimenzija <em>sada\u0161njosti<\/em>.<a name=\"_ftnref111\"><\/a><a href=\"#_ftn111\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 Suprotno tome, obogotvoruje se sve \u0161to je tehni\u010dko-tehnolo\u0161ka i novomedijska novina. To je, vjerojatno, oblik globalnog infantilizma izazvanog pretjeranim tehnolo\u0161kim optimizmom ili strahom suvremenog &bdquo;\u010dovjeka-kiborga&ldquo; od samo\u0107e. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ekstremni primjer zloupotrebe dru\u0161tvenih mre\u017ea predstavljaju sve \u010de\u0161\u0107i maloljetni\u010dki fizi\u010dki obra\u010duni koji se doga\u0111aju u realnosti, izvan cyber-prostora i imaju stra\u0161ne posljedice. Mre\u017ee, dakle, slu\u017ee i kao medij za \u0161irenje jezika mr\u017enje, za verbalne uvrede, te, kao u navedenom slu\u010daju, za unapre\u0111enje i pobolj\u0161anje komunikacijske brzine u cilju \u0161to uspje\u0161nijeg, efikasnijeg i efektivnijeg postizanja dogovora o konkretnim<em> lokacijama<\/em> gdje bi se fizi\u010dki obra\u010duni trebali &bdquo;odigrati&ldquo; \u2013 ako bismo \u017eeljeli biti cini\u010dni, mogli bismo re\u0107i na svekoliko zadovoljstvo svih strana, stakeholdera u &bdquo;igri\/ci&ldquo;. Problem vjerojatno predstavlja i \u0161irenje mitologije na mre\u017eama. U glavnim tokovima nove ekonomije znanja i vje\u0161tina razvijen je, i \u0161iroko ra\u0161iren, jedan veliki mit. On glasi da \u0107e razvoj kiberneti\u010dkog trenda posljedi\u010dno dovesti do\u00a0 pove\u0107anja broja radnih mjesta i do smanjivanja broja nezaposlenih osoba. Ozbiljne analize porasta stope nezaposlenih ljudi u ve\u0107ini dr\u017eava kazuju nam upravo suprotno. Bez obzira \u0161to nam govori nova ekonomija znanja, prisutni kibernetil\u010dki trend vodi k ukidanju, a ne k stvaranju novih radnih mjesta. Napretkom ekonomske globalizacije i umre\u017eenog dru\u0161tva, dr\u017eave i vlade gube dio tradicionalnog suvereniteta. Internacionalni suverenitet Bosne i Hercegovine je neupitan. Bez obzira \u0161to postoje stalni nasrtaji i poku\u0161aji da se otmu dijelovi bosanskohercegova\u010dkog teritorija i da se opusto\u0161e i oplja\u010dkaju svi va\u017eni resursi. Ve\u0107ina dr\u017eava sve vi\u0161e postaje ovisna o svjetskim financijskim institucijama, tr\u017ei\u0161tima i bankama. Paralelno s globalizacijom nasilja i svjetskom ekonomskom krizom i u bosanskohercegova\u010dkom dru\u0161tvu raste gra\u0111anska svijest o potrebi razvoja novih <em>transnacionalnih oblika solidarnosti<\/em> me\u0111u ljudima koji \u017eive u razli\u010ditim regijama i na razli\u010ditim lokalitetima. Me\u0111utim, na globalnom planu evidentno je da u kvalitativnim podru\u010djima ljudske egzistencije, kao \u0161to su visoko obrazovanje, razumijevanje humanizma, politi\u010dko sporazumijevanje, povjerenje, solidarnost, socijalna demokracija, politika mira itd. nije postignut napredak. Sli\u010dna situacija je i u Bosni i Hercegovini \u0161to, zbog ograni\u010denosti prostora ne mo\u017eemo \u0161ire obrazlagati.<a name=\"_ftnref112\"><\/a><a href=\"#_ftn112\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bosna i Hercegovina je specifi\u010dna po tome \u0161to je vijekovima predstavljala <em>kozmopolitski<\/em> uzor miroljubivog su\u017eivota i <em>multikulturalizma<\/em>: ona je paradigma postojanja jedinstva u razli\u010ditosti i razlika u jedinstvu. Sve do 90-ih godina 20. stolje\u0107a ona je bila uzorna multinacionalna i multireligijska zajednica s visoko izra\u017eenom socijalnom inteligencijom i <em>solidarno\u0161\u0107u<\/em> izme\u0111u njenih gra\u0111ana. Rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine za\u010det je u znaku poku\u0161aja realizacije monstruozne ideje da zajedni\u010dki \u017eivot ljudi koji pripadaju razli\u010ditim kulturama nije mogu\u0107.<a name=\"_ftnref113\"><\/a><a href=\"#_ftn113\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Budu\u0107i da Bosna i Hercegovina posjeduje <em>kozmopolitski potencijal<\/em>, da je globalizirana, ona mo\u017ee poslu\u017eiti i kao paradigma globalne krize ideje kozmopolitizma i krize za\u0161tite univerzalnih ljudskih prava.<a name=\"_ftnref114\"><\/a><a href=\"#_ftn114\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na sre\u0107u, \u010dini se da zadnjih godina kod bosanskohercegova\u010dkog stanovni\u0161tva, upravo zahvaljuju\u0107i dru\u0161tvenim mre\u017eama i novim oblicima komunikacije na daljinu, ja\u010daju emancipatorski identiteti otpora prema svim vrstama institucionalnog ili vaninstitucionalnog nasilja, odnosno svijest o univerzalnim pravima i odgovornosti\u00a0 pojedinaca, grupa i institucija. Uz pomo\u0107 dru\u0161tvenih mre\u017ea i transnacionalnih oblika komunikacije, razbijaju se umjetne nacionalisti\u010dke barijere i \u0161iri <em>kultura mira<\/em>, nenasilja i uzajamne solidarnosti, u smislu stvaranja <em>globalne pravne zajednice<\/em> (Brunkhorst, 2002) izme\u0111u ljudi. Mre\u017ee, na\u017ealost, nisu otporne ni na \u0161irenje jezika mr\u017enje. Pa ipak, pokreti socijalne demokracije i online umre\u017eavanja pojavljuje se kao najzna\u010dajnija protute\u017ea razli\u010ditim oblicima fundamentalizama, bilo da se suprotstavljamo tr\u017ei\u0161nom, nacionalisti\u010dkom ili religijskom fundamentalizmu, ili pak, njihovim razli\u010ditim kombinacijama.<a name=\"_ftnref115\"><\/a><a href=\"#_ftn115\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ono \u0161to su ra\u010dunala u\u010dinila fizi\u010dkim radnicima, to sada kompjutorske mre\u017ee \u010dine slu\u017ebenicima. Mnoge struke i zanati su nestali ili ubrzano nestaju. Kada bi se mogli pojaviti samosvjesni pametni strojevi otkaz bi mogli dobili i &bdquo;stru\u010dnjaci za ra\u010dunalnu inteligenciju&ldquo;. Bosna i Hercegovina je i zemelja i dr\u017eava ontologije i metafizike jer se nominalno sastoji od entiteta. Ontolo\u0161ki ili metafizi\u010dki status neke\u00a0 rije\u010di, kao \u0161to je recimo rije\u010d entitet, nikada nije bilo mogu\u0107e precizno utvrditi. Upravo zato \u0161to ni metafizika ni ontologija ne pripadaju precizno definiranim podru\u010djima znanstvenog znanja, nego pripadaju opskurnom podru\u010dju koje je davno nazvano <em>Philosophia Perennis<\/em>. Zapravo, ni najbolji poznavatelji gr\u010dkog jezika koji bi analizirali apstraktnost zna\u010denja rije\u010di entitet vjerojatno ne bi mogli na\u0107i valjane argumente za tezu da bi itko dobronamjeran u mirovni sporazum jedne dr\u017eave. Radi otklanjanja privremenih nesporazuma mogu biti korisna iskustva \u010ditanja ironijskih tekstova. Kao \u0161to pi\u0161e Dolar: &bdquo;Postoji pri\u010da koja glasi ovako. Usred bitke grupa talijanskih vojnika ukopana je u rovu, a zajedno s njima i talijanski komandant koji izdaje naredbu: &bdquo;Vojsko u napad!&ldquo;. On uzvikuje gromkim i jasnim glasom da bi ga \u010duli usred mete\u017ea, ali ni\u0161ta se ne de\u0161ava, nitko se ne pomjera. Komandant se tada naljuti i uzvikne glasnije: &bdquo;Vojsko u napad!&ldquo; I dalje se nitko ne pomjera. I po\u0161to se u vicevima sve mora tri puta ponoviti da bi se ne\u0161to dogodilo, on vi\u010de jo\u0161 glasnije: &bdquo;Vojsko u napad!&ldquo; I tada se \u010duje odgovor, tanu\u0161an glasi\u0107 iz rova koji izgovara s odobravanjem: &bdquo;<em>Che bella voce<\/em>!&ldquo; &bdquo;O kako lijep glas!&ldquo; Ova pri\u010da mo\u017ee poslu\u017eiti kao privremen uvod, ne samo u problematiku <em>glasa<\/em>, kako to ka\u017ee\u00a0 Mladen Dolar. Ona bi nam mo\u017eda mogla otkriti i ne\u0161to vi\u0161e od toga. Naro\u010dito ukoliko bismo je pro\u0161irili empirijskom analizom socijalnog stanja u kojem pre\u017eivljavaju obi\u010dni ljudi, gra\u0111ani Bosne i Hercegovine i okoline.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn89\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn89\"><\/a><a href=\"#_ftnref89\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMogu\u0107e je navesti najrazli\u010ditije primjere. Na\u0161e radne organizacije postale su <em>mre\u017ene.<\/em> Slobodno vrijeme provodimo &bdquo;na mre\u017ei&ldquo;. S &bdquo;<em>prijateljima<\/em>&ldquo; komuniciramo putem <em>dru\u0161tvenih mre\u017ea<\/em>. \u010cak i djeca ili studenti, koji <em>sve vi\u0161e i vi\u0161e<\/em> vremena provode &bdquo;dru\u017ee\u0107i&ldquo; se sa svojim &bdquo;pametnim mobilnim telefonima&ldquo;, (koji im slu\u017ee kao statusni simboli, igra\u010dke,\u00a0 ra\u010dunala (ili\/ i kao instrumenti za prepisivanje zadataka na satu) a, zapravo, \u00a0mogu\u00a0 im slu\u017eiti i kao budilice itd.) &#8211; ne upoznaju svijet iz prve ruke, nego ga skidaju s mre\u017ea. Najrazli\u010ditiji modaliteti umre\u017eenosti, \u010dak i oni koji se suprotstavljaju umre\u017eavanju, podre\u0111eni su logici funkcioniranja kapitalisti\u010dkog sustava &#8211; na sli\u010dan na\u010din su podre\u0111eni logici produkcije i reprodukcije znanja i logici definiranja zna\u010denja informacija i podataka. &bdquo;Mre\u017ee&ldquo; smo po\u010deli koristiti prije nego \u0161to su znanstvenici (konsenzualno) definirali njihova dru\u0161tvena zna\u010denja i druge u\u010dinke. Jedno od najva\u017enijih pitanja razumijevanja kompleksnih veza i korelacija izme\u0111u tehnoznanosti, novih medija, njihove ekologije,\u00a0 i kulturne memorije dru\u0161tva u \u0161irem smislu, ti\u010de se uloge i djelotvornosti stru\u010dnog, refleksivnog i kriti\u010dkog znanja u javnim raspravama o mijenjaju\u0107em karakteru na\u0161eg\u00a0 mre\u017eastog univerzuma. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn90\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn90\"><\/a><a href=\"#_ftnref90\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPod <em>tehnolo\u0161kim determinizmom<\/em> podrazumijevamo (u biti scijentisti\u010dko) nastojanje da se ljudsko\u00a0 dru\u0161tvo definira, opi\u0161e, organizira, pobolj\u0161ava i kontrolira po uzoru na principe i zakone tehnolo\u0161ki primijenjene prirodnoznanstvene epistemologije i ontologije znanja.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn91\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn91\"><\/a><a href=\"#_ftnref91\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nUsp. npr. Iver B. Nojman, <em>Upotreba Drugog: &bdquo;Istok&ldquo; u formiranju evropskog identiteta<\/em>, Slu\u017ebeni Glasnik, Beogradski centar za bezbednosnu politiku,\u00a0 Beograd, 2011.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn92\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn92\"><\/a><a href=\"#_ftnref92\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>O zna\u010denjima <em>medijske konvergencije<\/em> i <em>medijamorfoze<\/em> vi\u0161e vidjeti u Roger Fidler<em>,\u00a0 Mediamorphosis: Understanding New Media,<\/em> Sage Publications Ltd. London, United Kingdom, 2006.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn93\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn93\"><\/a><a href=\"#_ftnref93\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nU zadnje vrijeme bioinformatika, neuromedicina i druga ontolo\u0161ki nejasna podru\u010dja primjene znanja, transformiraju jasne predstave o tome od \u010dega se sastoje informacije s kojima imaju posla nove tehno-znanosti. Teoreti\u010dari medija vjerojatno s pravom ukazuju da se svijet danas \u010dini kao beskrajna i nestrukturirana zbirka slika, tekstova, evidencija i drugih podataka. Takvu disperziranost ljudski um ne mo\u017ee strukturirati niti &bdquo;razumjeti&ldquo; u nekom hermeneuti\u010dki ili ontolo\u0161ki\u00a0 jasnom zna\u010denju te rije\u010di, \u010dak ni pomo\u0107u ra\u010dunalnih strojeva. Ipak, umjetna ra\u010dunalna inteligencija pojavljuje se kao zamjena za veliki dio rada koji je u pro\u0161losti obavljao sam \u010dovjek. \u0160tovi\u0161e, sama informacija nije neutralan pojam u odnosu na toleriranje nasilja prema \u010dovjeku i raznolikosti njegovog svijeta koji se sve vi\u0161e uniformira i prilago\u0111ava razli\u010ditim oblicima fundamentalizma, od znanstvenog i epistemolo\u0161kog do religijskog. To je, dakako, vidljivo i na dru\u0161tvenim mre\u017eama, naro\u010dito u tzv. postkonfliktnim dru\u0161tvima, o \u010demu \u0107e biti rije\u010di u drugom dijelu ovoga rada.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn94\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn94\"><\/a><a href=\"#_ftnref94\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVizija ljudskog bi\u0107a kao bi\u0107a koje proizvodi, upotrebljava i prisvaja tehnolo\u0161ke dodatke, dopune, proteze, s ciljem ozbiljenja ideala svemo\u0107i (omnipotencije) i sveznanja (omniznanosti). Uporediti: \u201eOd davnina je (\u010dovjek, op. aut.) izgradio predstavu ideala svemo\u0107i i sveznanja i njih ovaplotio u svojim bogovima. Njima je pripisao sve \u0161to je izgledalo nedosti\u017eno \u017eeljama ili mu je bilo zabranjeno. Smije se, dakle, re\u0107i: ovi bogovi bili su ideali kulture. Sada se sasvim pribli\u017eio ispunjenju tih ideala, takore\u0107i i sam je postao Bog. Naravno, samosuglasno op\u0107eljudskom shva\u0107anju o dostizanju tih ideala. Ni u \u010demu savr\u0161eno, ponegdje ba\u0161 nikako, a drugdje samo polovi\u010dno. \u010covjek je, moglo bi se re\u0107i, postao neka vrsta boga s protezama. Stvarno veli\u010danstven, kada postavi sve svoje pomo\u0107ne organe.\u201c (Freud, 1973: 295-296)<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn95\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn95\"><\/a><a href=\"#_ftnref95\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nTakva kognitivna situacija upu\u0107uje, \u010dini se, na povla\u0161tenu poziciju matematike u poretku digitalnih medija. Od ra\u010dunala do dronova, sve digitalne tehnologije u osnovi se konstituiraju kao matemati\u010dke kalkulacije. U arhai\u010dnom (donekle i etimolo\u0161kom) smislu ra\u010dunalo je tehnolo\u0161ki ekvivalent za operacije ra\u010dunanja, odnosno, preciznije re\u010deno, za programirano automatizirano rje\u0161avanje zadanih problema na temelju kalkulacija. Kao tehni\u010dki objekti, u tom smislu, digitalni mediji mogu se promatrati kao matemati\u010dke konstitucije jer je uvjet njihovog postojanja i djelovanja pretpostavljena mogu\u0107nost izra\u010dunljivosti, kvantificiranja onoga \u0161to posreduju. Onog pak trenutka kada se pretpostavka, takore\u0107i, naturalizira, dakle, razvije u vjerovanje da su svi aspekti stvarnosti (mogu\u0107i kao) izra\u010dunljivi, sami kvantificiraju\u0107i objekti, onda matematika postaje prva metafizika, dodu\u0161e,\u00a0 vrlo lo\u0161a. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn96\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn96\"><\/a><a href=\"#_ftnref96\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nLifelogging, kovancija engleskih rije\u010di life (\u017eivot) i log (unos u dnevnik, spajanje na mre\u017eu) termin je koji se odnosi na posebnu skupinu ra\u010dunalnih aplikacija, koje obra\u0111uju \u201eobjedinjene digitalne zapise cjelokupnog iskustva pojedinca, mulitmodalno snimljene posredstvom digitalnih senzora i permanentno pohranjene kao li\u010dna multimedijalna arhiva\u201c (Dodge and Kitchin, 2005: 2). Klju\u010dni aspekt definicije je te\u017enja da se snimi \u201etotalitet\u201c \u017eivotnog iskustva, pomo\u0107u multimodalnog registiranja svega u formu podataka, koji se dalje prevode, na temelju kalkulacija, u semanti\u010dki smislene i pretra\u017eive informacije (Gurrin, Smeaton and Doherty, 2014). Doge i Kitchin lifelogging vide kao prijelaz ili upotpunjenje \u201eizvanjskih\u201c (surveillance) s \u201eunutranjim\u201c (sousveillance) tehnologijama nadzora.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn97\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn97\"><\/a><a href=\"#_ftnref97\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDetaljnije o ovome pogledati u uvodnim radovima David Lyona (2001, 2003, 2009) i Andrijevica (2007).<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn98\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn98\"><\/a><a href=\"#_ftnref98\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>Slavoj \u017di\u017eek, &bdquo;Sloboda u oblaku&ldquo;, dostupno na\u00a0 <a href=\"http:\/\/www.pescanik.net\/sloboda-u-oblaku\/\">www.pescanik.net\/sloboda-u-oblaku\/<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn99\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn99\"><\/a><a href=\"#_ftnref99\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n\u201eAnaliti\u010dari su stalno bili podsje\u0107ani da internet nije deteritorijalizirani entitet bez centra nego da protok komunikacija i informacija zahtijeva smje\u0161anje servera u ogromnim skladi\u0161nim centrima na ameri\u010dkom tlu, i da komunikacije terorista mogu proticati preko ameri\u010dkih &#8216;granica&#8217;.\u201c (Dick &#038; McLaughlan, 2013).<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn100\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn100\"><\/a><a href=\"#_ftnref100\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nZa detaljnije pogledati <a href=\"http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/2014_celebrity_photo_leaks\">http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/2014_celebrity_photo_leaks<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn101\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn101\"><\/a><a href=\"#_ftnref101\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPogledati <a href=\"http:\/\/www.theguardian.com\/society\/2014\/aug\/31\/rotherham-child-abuse-campaigner-vastly-%20wider-issue\">http:\/\/www.theguardian.com\/society\/2014\/aug\/31\/rotherham-child-abuse-campaigner-vastly- wider-issue<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn102\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn102\"><\/a><a href=\"#_ftnref102\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n\u010clan 17. Prijedloga Europske komisije o Op\u0107im propisima o za\u0161titi podataka, dostupno na <a href=\"http:\/\/ec.eur opa.eu\/justice\/data-protection\/document\/review2012\/com_2012_11_en.pdf \">http:\/\/ec.eur opa.eu\/justice\/data-protection\/document\/review2012\/com_2012_11_en.pdf <\/a><br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn103\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn103\"><\/a><a href=\"#_ftnref103\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nStanje konstitucije jedinstva, dobre konstitucije, interne konzistentnosti, same individualnosti alata preduvjet je, prema Simondonu, postojanja tehni\u010dkih objekta kao takvih. Odnosno, bitan uvjet dru\u0161tvenog postojanja svake tehnologije je isklju\u010dena mogu\u0107nost samodestrukcije. U kontekstu na\u0161eg rada to zna\u010di da je mre\u017ea kao dru\u0161tvena tehnologija mogu\u0107a samo pod pretpostavkom njene pretra\u017eivosti, dakle, njene nemogu\u0107nosti, negacije kao kaoti\u010dne zb(i)rke podataka. S druge strane, to pretpostavlja da se ona tehnolo\u0161ki mo\u017ee upravljati samo uz pomo\u0107 pretra\u017eiva\u010da, u biti, algoritama koji su jedini u stanju efikasno indeksirati, kategorizirati, mapirati, navigirati, producirati i certificirati permanentne tijekove podataka osobite mre\u017ei.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn104\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn104\"><\/a><a href=\"#_ftnref104\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVi\u0161e o tome u Carlo Vercelone (ed) <em>Kognitivni kapitalizam: Znanje i finansije u postfordisti\u010dkom razdoblju<\/em>, Politi\u010dka kultura, Zagreb, 2007.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn105\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn105\"><\/a><a href=\"#_ftnref105\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nTermin &bdquo;Embeddedness&ldquo; upotrebljavaju ekonomski sociolozi Mark Granovetter i Uzzi Brian. Oni \u017eele naglasiti da su sve ekonomske aktivnosti duboko ukorijenjene, uronjene u odre\u0111eni dru\u0161tveni kontekst, i da su i oblikovane i obilje\u017eene tim kontekstom.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn106\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn106\"><\/a><a href=\"#_ftnref106\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDo otkri\u0107a da na\u010din na koji se pitanja postavljaju, formuliraju i obrazla\u017eu \u2013 mo\u017ee utjecati, ne samo na epistemologiju i metodologiju znanosti, nego i na realne <em>izbore<\/em> koji pojedinci prave, do\u0161la je moderna &bdquo;bihevioralna ekonomija&ldquo;: grana ekonomije koja istra\u017euje relacije izme\u0111u racionalnih i iracionalnih\u00a0 pona\u0161anja povezanih s ekonomskim aktivnostima i odlukama.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn107\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn107\"><\/a><a href=\"#_ftnref107\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVi\u0161e o tome u tre\u0107em poglavlju knjige An\u0111elka Milardovi\u0107a <em>Globalno selo: Sociologija informacijskog dru\u0161tva i ciber kulture<\/em>, Centra za politolo\u0161ka istra\u017eivanja, Zagreb, 2010.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn108\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn108\"><\/a><a href=\"#_ftnref108\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNa po\u010detku 10. poglavlju svoje knjige <em>Making Globalization Work: The Next Steps to Global Justice, pod naslovom Demokratiziranje globalizacije, <\/em>Joseph E. Stiglitzpi\u0161e: &bdquo;&#8230;ekonomske posljedice globalizacije nadma\u0161uju na\u0161u sposobnost razumijevanja i oblikovanja globalizacije kao i izlaska na kraj s tim posljedicama kroz politi\u010dke procese&ldquo;. Stiglitz potom, na vi\u0161e mjesta, ukazuje na deficit demokracije u svjetskim ekonomskim institucijama.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn109\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn109\"><\/a><a href=\"#_ftnref109\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVi\u0161e o tome u Deli\u0107, Z. \u00a0&bdquo;Brightness and Austerity of the Globalization Theory: The Ideological Foundation of Cognitive Capitalism&ldquo;, u knjizi <em>The Systemic Dimenzion of Globalization<\/em>, Edited by Piotr Pachura, InTech, First published Juli, 2011.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn110\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn110\"><\/a><a href=\"#_ftnref110\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDaniel Cohen (2009) navodi pet klju\u010dnih &bdquo;prijeloma&ldquo;, heterogenih dru\u0161tvenih procesa koji su uvjetovali i konstituirali sada\u0161nju socio-kulturnu situaciju, samo &bdquo;postindustrijsko dru\u0161tvo&ldquo;: (1) tre\u0107a industrijska revolucija (preobra\u017eaji dru\u0161tvenih odnosa koje su donijele digitalne informacijsko-komunikacijske tehnologije); (2) nova organizacija radnog procesa (dizajn i promocija kao klju\u010dne ekonomske aktivnosti postfordizma); (3) kulturna revolucija (strukturni preobra\u017eaji institucija obitelji i \u0161kolstva); (4) financijska revolucija (premje\u0161tanje rizika s dioni\u010dara na radnike) i (5) druga globalizacija (izmijenjena uloga dr\u017eave-nacije).<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn111\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn111\"><\/a><a href=\"#_ftnref111\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNovomedijsko memoriranje sada\u0161njosti (koja se po logici neumitnog protoka vremena pretvara u pro\u0161lost)\u00a0 nije u funkciji memoriranja pro\u0161losti, nego je u slu\u017ebi veli\u010danja sada\u0161njosti, trenutka. Trenutak je taj koji se nastoji na\u010diniti vje\u010dnim i neprolaznim.\u00a0 Automatsko fiksiranje ili memoriranje samog trenutka, nepostoje\u0107eg kontinuuma prolaznog sada\u0161njeg vremena, vi\u0161e je povezano s hedonisti\u010dkim ciljevima ovjekovje\u010denja vulgarne sada\u0161njosti, a manje s potrebom dubljeg temporalnog promi\u0161ljanja nadopunjavanja ontolo\u0161kih dimenzija pro\u0161losti i\u00a0 budu\u0107nosti, ili razumijevanja pro\u0161losti koje dolazi iz budu\u0107nosti (budu\u0107e pro\u0161losti).<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn112\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn112\"><\/a><a href=\"#_ftnref112\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nDaytonskim mirovnim sporazumom Bosna i Hercegovina je 1995. godine administrativno podijeljena na dva entiteta:\u00a0 Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku srpsku. To su, sve do danas, ostale zasebne i odvojene izborne jedinice. Gra\u0111ani iz Federacije ne mogu birati svoje predstavnike u dijelu dr\u017eave koji se naziva Republika srpska, niti gra\u0111ani Republike srpske mogu birati, ili biti birani, u bilo koje formalno tijelo vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Takav izborni zakon duboko je diskriminatorski. Za\u0161to? Zato \u0161to ne priznaje politi\u010dkog gra\u0111anina kao subjekt parlamentarne demokracije na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Tako\u0111er, taj izborni zakon onemogu\u0107ava socijalnu solidarnost i gra\u0111anski aktivizam na teritoriju cijele dr\u017eave, sve dok se ne dogode prirodne katastrofe poput poplava koje su u svibnju 2014. pogodile Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Tada je pokazana izrazita solidarnost izme\u0111u ljudi razli\u010ditih nacija i vjera. Pomo\u0107 je pristizala sa svih strana. Aktivisti su, za trenutak, pomislili da je kona\u010dno svr\u0161eno s etni\u010dkim vokabularom i \u0161upljom pri\u010dom o vitalnom nacionalnom interesu. U katastrofi poplava rodila se nada da je najzad, nakon 20 godina la\u017ei, prevara i manipulacija, nakon nevi\u0111enog ekonomskog genocida &#8211; najzad zavr\u0161eno s etnomatemati\u010dkom logikom brojanja i prebrojavanja ljudi u &bdquo;lo\u0161oj beskona\u010dnosti&ldquo; (Hegel). Me\u0111utim, opet su bili prevareni. \u010cim su se etno-klero-novokapitalisti\u010dke vo\u0111e i tajkuni konsolidirali &#8211; sve je krenulo po starom. Ni oko \u010dega se nisu dogovorili i ne mogu se dogovoriti ni danas jer\u00a0 su se po svemu sude\u0107i, jo\u0161 90-ih &bdquo;dogovorili da se ne dogovore&ldquo;. Jer jedino tako mogu vladati \u010detvrtinu stolje\u0107a. U tom smislu, gra\u0111anima izgleda preostaju krhki, alternativni oblici otpora poput \u0161trajkova i protesta radni\u010dke solidarnosti. I umre\u017eavanje. Po principu socijalno odgovorne gra\u0111anske i ljudske solidarnosti. Potrebna je\u00a0 radni\u010dka, a ne ratni\u010dka\u00a0 memorija.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn113\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn113\"><\/a><a href=\"#_ftnref113\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nTakve ideje strate\u0161ki su promovirali i mediji. Prije svega masovni mediji pod kontrolom Slobodana Milo\u0161evi\u0107a i Radovana Karad\u017ei\u0107a. Ti masovni mediji, koji su zagovarali ideal stvaranja etni\u010dki &bdquo;\u010distih kultura&ldquo; (Z. Bauman) neprestano su ponavljali da &bdquo;Srbi ne mogu \u017eivjeti s drugim nacijama&ldquo;. Posljedice takve ideje bile su, zapravo, programirano <em>ubijanje multikulturalizma<\/em>, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje\u00a0 i &bdquo;<em>humano preseljavanje stanovni\u0161tva<\/em>&ldquo;\u00a0 koje je bilo u funkciji stvaranja\u00a0 tzv. <em>etni\u010dki \u010distih teritorija<\/em> i, na kraju, omogu\u0107ilo i genocid u Srebrenici 1995.godine.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn114\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn114\"><\/a><a href=\"#_ftnref114\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nMichel Chossudovsky pi\u0161e: &bdquo;Oslanjaju\u0107i se na sporazum iz Daytona, kojim je stvoren i bosanski &bdquo;Ustav&ldquo;, SAD i europski saveznici uveli su potpunu kolonijalnu upravu nad Bosnom &#8230; Novi &bdquo;Ustav&ldquo;, koji je kao poseban Dodatak pridodan Dejtonskim sporazumima, uzde gospodarske politike dao je u ruke ustanovama nastalim iz Bretton Woodsa i Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) sa sjedi\u0161tem u Londonu. Me\u0111unarodni monetarni fond imao je ovlasti imenovati prvog guvernera bosanske Sredi\u0161nje banke koji, jednako kao i Visoki predstavnik, &bdquo;ne\u0107e biti dr\u017eavljanin Bosne i Hercegovine, ili neke susjedne dr\u017eave&ldquo;&#8230; Bosni je od po\u010detka uskra\u0107ena mogu\u0107nost da samofinancira vlastitu obnovu, polaze\u0107i od neovisne monetarne politike&#8230; Dok se Zapad zaklinjao u potporu izgradnji demokracije, stvarna politi\u010dka mo\u0107 pre\u0161la je na usporednu bosansku &bdquo;dr\u017eavu&ldquo; u kojoj je izvr\u0161na vlast bila u rukama stranaca, a ne bosanskih dr\u017eavljana. Zapadni su kreditori u Ustav, koji je na brzinu napisan u njihovo ime, ugradili i svoje interese. To su u\u010dinili bez sazivanja ustavotvorne skup\u0161tine i sudjelovanja organizacije bosanskih gra\u0111ana&ldquo; (Chossudovsky, 2008.) <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn115\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn115\"><\/a><a href=\"#_ftnref115\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVidjeti, A. Sen, <em>Identity and Violence: The Illusion of Destiny<\/em>, 2007; T. Coady and M. O&rsquo; Keefe,\u00a0 <em>Terrorism and Justice: Moral Argument in a Threatened<\/em> <em>World<\/em>, 2002; E. Hobsbawm, <em>Globalisation, Democracy and Terrorism<\/em>, London, 2007; G. Monbiot, <em>The Age of Consent: A\u00a0 manifesto for a new world order<\/em>, 2004. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Aleksander R. Galovej i Jud\u017ein Taker (2012) &bdquo;Prolegomena: umorni od drve\u0107a&ldquo;, Jovan \u010ceki\u0107 i Jelisaveta Blagojevi\u0107 (ed.) <em>Mo\u0107\/mediji\/&amp;<\/em>, Fakultet za medije i komunikacije, Centar za medije i komunikacije, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ali\u0107, S. (2012) <em>Masmediji: Zatvor bez zidova<\/em>: <em>tekstovi filozofije medija<\/em>, Zagreb, Centar za filozofiju medija i mediolo\u0161ka istra\u017eivanja<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Anderson, C. (2007) <em>The Long Tail: How Endless Choice is Creating Unlimited Demand<\/em>, London: Random House<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Andrijevic, M. (2007) <em>iSpy: Surveillance and Power in the Interactive Era<\/em>, Lawrence, Kan: University Press of Kansas <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Apple, M. W. (2014) <em>Obrazovanje na &bdquo;pravom&ldquo; putu: Tr\u017ei\u0161ta, Standardi, Bog i Nejednakosti<\/em>, Edicija re\u010d, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Barabasi, L. A. <em>U mre\u017ei:\u00a0 Za\u0161to je sve povezano i kako misliti mre\u017eno u znanosti, poslovanju i svakodnevnom \u017eivotu<\/em>, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bowker, G.C. (2007) &#8216;The Past and the Internet&#8217;, in Karaganis, J. (ed.) <em>Structures of Participation in Digital Culture<\/em>, New York: Social Science Research Council \u00a0Buden, B. (2012) <em>Zona prelaska: o kraju postkomunizma<\/em>, Edicija Re\u010d, Beograd <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Chossudovsky, M. (2008) <em>The Globalization of Poverty and the New World Order<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Cohen, D. (2009) <em>Three Lectures on Post-Industrial Society<\/em>, Cambridge, MA-London: The MIT Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dalibor, P. (2013) <em>Dru\u0161tvenost u doba interneta<\/em>, Akademska knjiga, Novi Sad<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dick, M.-D. and McLaughlan, R. (2013) &#8216;The Desire Network&#8217;, <em>Ctheory <\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dodge, M. and Kitchin, R. (2005) &#8216;The Ethics of Forgetting in the Age of Pervasive Computing&#8217;, <em>CASA Working Paper Seminars<\/em>, no. 92, pp. 1-20 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ernst, W. (2004) &#8216;The Archive As Metaphor&#8217;, <em>Open<\/em>, no. 7, pp. 46-53 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Feraris, M. (2011) <em>Gde si? Ontologija mobilnog telefona<\/em>, Fedon, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Fidler<em>, <\/em>R. (2006) <em>\u00a0Mediamorphosis: Understanding New Media,<\/em> Sage Publications Ltd. London, United Kingdom<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Freud, S. (1973) &#8216;Nelagodnost u kulturi&#8217;, in Klajn, H. (ed.) <em>Iz kulture i umetnosti. Odabrana dela Sigmunda Freuda. Peta knjiga<\/em>, III izdanje edition, Novi Sad: Matica Srpska <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Frosh, P. and Pinchevski, A. (2009) &#8216;Introduction: Why Media Witnessing? Why Now?&#8217;, in Frosh, P. and Pinchevski, A. (ed.) <em>Media Witnessing: Testimony in the Age of Mass Communication<\/em>, Houndmills: Palgrave Macmillan <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Galimberti, U. (2013) <em>Neugodni gost &#8211; Nihilizam i mladi<\/em>, Zenica: Bosansko narodno pozori\u0161te Zenica <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gillespie, T.L. (2013) &#8216;The Relevance of Algorithms&#8217;, in Gillespie, T., Boczkowski, P. and Foot, K. (ed.) <em>Media Technologies: Paths Forward in Social Research<\/em>, Boston, MA <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gurrin, C., Smeaton, A.F. and Doherty, A.R. (2014) &#8216;LifeLogging: Personal Big Data&#8217;, <em>Foundations and Trends in Information Retrieval<\/em>, vol. 8, no. 1 , pp. 1\u2013107 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hansen, M. (2004) <em>New Philospohy for New Media<\/em>, Cambridge MA-London: The MIT Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hine, C. (2000), <em>Virtual Ethnography<\/em>, London<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hoskins, A. (2009) &#8216;Digital Network Memory&#8217;, in Erll, A. and Rigney, A. (ed.) <em>Mediation, Remediation, and the Dynamics of Cultural Memory<\/em>, Berlin: Walter de Gruyter <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hol, S. (2013) <em>Mediji i mo\u0107<\/em>, Karpos, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hoskins, A. (2009) &#8216;The Mediatization of Memory&#8217;, in Garde-Hansen, J., Hoskins, A. and Reading, A. (ed.) <em>Save As. Digital Memories<\/em>, Basingstoke-New York: Palgrave Macmillan <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hoskins, A. (2010) &#8216;Media, Memory and Emergence&#8217;, <em>Media Development<\/em>, vol. LVII, no. 2 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hoskins, A. (2011a) &#8216;Anachronisms of Media, Anachronisms of Memory: From Collective Memory to New Memory Ecology&#8217;, in Nieger, M., Meyers, O. and Zandberg, E. (ed.) <em>On Media Memory: Collective Memory in a New Media Age<\/em>, Basingstoke-New York: Palgrave Macmillan <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hoskins, A. (2011b) &#8216;Media, Memory, Metaphor: Remembering and the Connective Turn&#8217;, <em>Parallax<\/em>, vol. 17, no. 4 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Hoskins, A. (2013) &#8216;The End of Decay Time&#8217;, <em>Memory Studies<\/em>, vol. 6, no. 6, pp. 387-389<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kastels, M.\u00a0 (2014) <em>Mo\u0107\u00a0 komunikaciije<\/em>, Clio, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lovink, G. (2011) <em>Networks Without a Cause. A Critique of Social Media<\/em>, Cambridge-Malden: Polity Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lavi\u0107, \u00a0S. \u00a0(2014) <em>Leksikon sociolo\u0161kih pojmova<\/em>, Fakultet politi\u010dkih nauka, Sarajevo<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lavi\u0107, S. (2014) <em>Metodolo\u0161ke rasprave: Epistemolo\u0161ko-metodolo\u0161ki pristup znanosti<\/em>, Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta, Sarajevo<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lyon, D. (2001) <em>Surveillance Society: Monitoring Everyday Life<\/em>, Buckingham, Philadelphia: Open University Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lyon, D. (2003) <em>Surveillance as Social Sorting. Privacy, Risk, and Digital Discrimination<\/em>, London-New York: Routledge <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Lyon, D. (2009) <em>Identifying Citizens. ID Cards as Surveillance<\/em>, Cambridge-Malden: Polity <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mager, A. (2012) &#8216;Algorithmic Ideology &#8216;, <em>Information, Communication &amp; Society<\/em>, pp. 1-19 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Manovich, L. (2001) <em>The Language of New Media<\/em>, Cambridge, MA-London: The MIT Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mayer-Sch\u00f6nberger, V. (2009) <em>Delete: The Virtue of Forgetting in the Digital Age<\/em>, Princeton-Oxford: Princeton University Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Milardovi\u0107, A. (2010)\u00a0 <em>Globalno selo: Sociologija informacijskog dru\u0161tva i ciber kulture<\/em>, Centar za politolo\u0161ka istra\u017eivanja, Zagreb<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Napoleoni, L. (2012) <em>Olo\u0161 ekonomija: tamna strana novog svetskog poretka <\/em>Hesperiaedu, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pariser, E. (2011) <em>The Filter Bubble. What the Internet Is Hiding from You<\/em>, New York: The Penguin Press Reading, <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Reading A. (2011) &#8216;Memory and Digital Media: Six Dynamics of the Globital Memory Field&#8217;, in Neiger, M., Meyers, O. and Zandberg, E. (ed.) <em>On Media Memory: Collective Memory in a New Media Age<\/em>, Basingstoke-New York: Palgrave Macmillian <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sardar, Z.\u00a0 (2012) &bdquo;Jahu&ldquo;, u <em>Budu\u0107nost znanja i kulture<\/em> (ed.) Vinej Lal i A\u0161iz Nandi, Clio, Beograd <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sloterdijk, P. \u00a0(2012) &bdquo;Tehnologija i svetski menad\u017ement&ldquo;, u <em>Mo\u0107 medija<\/em> (ed.) Jovan \u010ceki\u0107 i Jelisaveta Blagojevi\u0107, Centar za medije i komunikacije, Fakultet za medije i komunikacije, Univerzitet Singidunum, Beograd<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vaidhyanathan, S. (2011) <em>The Googlization of Everything (and why we should worry)<\/em>, Berkeley-Los Angeles: University of California Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Virilio, P. (1997) <em>Open Sky<\/em>, London: Verso <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vlaisavljevi\u0107, U. (2007) Rat kao najve\u0107i kulturni doga\u0111aj: ka semiotici etnonacionalizma, Mauna-fe, Sarajevo<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vlaisavljevi\u0107, U. (2012) <em>Avetinjska stvarnost narativne politike<\/em>, Rabic, Sarajevo<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zelizer, B. (2011) &#8216;Canibalizing Memory in the Global Flow of News&#8217;, in Neiger, M., Meyers, O. and Zandberg, E. (ed.) <em>On Media Memory: Collective Memory in a New Media Age<\/em>, Basingstoke-New York: Palgrave Macmillian<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Networking the Past:<br \/>\nMemory Cultures of New Media Ecology<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>In this paper we want to develop an interdisciplinary framework for a critical review of traditional theories of meaning, as well as the status, discourses, forms and practi-ces of memory (and forgetting) in digitally mediated cultures. We propose the phro-nesis approach to the analysis of fluid field of media\/communication studies. We pose following question: how dynamics of new communication ecology conditions, institutionalizes and transform the practices of social construction of the past within post-Dayton BH context. With the function of forming an alternative understanding of that context, we undertake some sort of mind experiment. We also use methodo-logical procedures from critical digital studies and findings from sociology of info-rmation society and cyberculture.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>new media ecology, memory cultures, critical digital studies, sociology of information society, post-Dayton Bosnia and Herzegovina.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"8inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#18 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 316.774:659<br \/>\n Pregledni \u010dlanak<br \/>\n Review article<br \/>\nPrimljeno: 4.8.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Aleksandra Brakus<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu<br \/>\nDoktorski nau\u010dni studiji Menad\u017ementa kulture i medija<\/p>\n<p>brakus011@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Mediji i marketing<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/A. Brakus, Mediji i marketing.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (371 KB), Hrvatski, Str. 1096 &#8211; 1103<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>U vremenu kada je nastao prvi mobilni telefon, te\u0161ko je bilo pomisliti da \u0107e upravo on utjecati na opstanak tradicionalnih medija, pa \u010dak i za opstanak \u2013 televizije. Mo\u017eemo slobodno re\u0107i da je budu\u0107nost svih medija \u2013 bilo tiskanih bilo digitalnih \u2013 u tijesnoj vezi s njihovim umije\u0107em i snagom da za sebe osvoje prostor u mobilnim telefonima korisnika. Mobilni aparati su postali najrasprostranjeniji ure\u0111aji na svijetu, te\u0161ki svega nekoliko grama, s cijenom od svega stotinjak dolara i predstavljaju u isto vrijeme i televizor i novine, bankomat, kreditnu karticu, fotoaparat, rokovnik i tko zna \u0161to sve ne. Korisnici mobilnih aparata danas mogu istovremeno koristiti vi\u0161e ure\u0111aja dok gledaju TV. Za vrijeme reklama na TV-u radije gledaju u svoj mobilni telefon ili laptop, nego u TV. Ovaj fenomen \u201edva ekrana\u201c smanjuje djelovanje klasi\u010dnog ogla\u0161avanja. Oni koji \u017eele pre\u017eivjeti na tr\u017ei\u0161tu, trebali bi razvijati nove modele ogla\u0161avanja koji \u0107e umjeti odgovoriti ovom izazovu i koji \u0107e uklju\u010diti sve popularnije dru\u0161tvene mre\u017ee Facebook i Twitter.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>mediji, marketing, internet merketing, facebook, twitter.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&bdquo;Povijesno gledano nikada jedna tehnologija nije toliko preobrazila dru\u0161tvene odnose i pospje\u0161ila komunikaciju me\u0111u ljudima koliko je to u\u010dinio razvoj ra\u010dunalnih tehnologija. Razvoj i kori\u0161tenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija i njihova va\u017enost za aspekte dru\u0161tvenih odnosa, koji nastaju njihovom upotrebom, doveli su do stvaranja naziva <em>informacijsko dru\u0161tvo<\/em>. Naziv informacijsko dru\u0161tvo je prihva\u0107en u politici, pravu, sociologiji, ekonomiji, psihologiji, ali i na drugim podru\u010djima, \u010dime se potvr\u0111uje zna\u010daj koji u dru\u0161tvu imaju informacije&ldquo;.<a name=\"_ftnref116\"><\/a><a href=\"#_ftn116\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Nastanak interneta svakako ima utjecaj na tradicionalne medije i te\u017ei postati glavni izvor informiranja. Ho\u0107e li Internet kao novi medij utjecati na opstanak tradicionalnih medija, naro\u010dito tiska? Kroz povijest gledano, s pojavom novog medija, stari mediji zapadaju u &bdquo;problem&ldquo;. Ukoliko \u017eele opstati, iz krize izlaze promijenjeni i osna\u017eeni. Mo\u017eemo slobodno re\u0107i da \u0107e opstanak tradicionalnih medija ovisiti o njihovoj sposobnosti da prilagode svoj rad razvoju informacijskih tehnologija. Uzimaju\u0107i sve \u010dinjenice u obzir ne mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u predvidjeti ho\u0107e li internet izgurati tradicionalne medije s medijskog tr\u017ei\u0161ta, ali mo\u017eemo re\u0107i da je internet ostvario utjecaj na postoje\u0107e medije i uspostavio s njima uzajamne odnose.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Provedena su mnoga istra\u017eivanja u razli\u010ditim socijalnim sredinama, koja nam ukazuju na to da se ve\u0107im kori\u0161tenjem interneta, kao glavnim izvorom informacija, smanjuje kori\u0161tenje ostalih medija u svrhu zabave, informiranja. &bdquo;Ekran protiv ekrana, monitor ku\u0107nog kompjutera i televizijski ekran se suprotstavljaju u borbi za dominaciju na tr\u017ei\u0161tu globalne percepcije, \u010dije kontroliranje \u0107e sutra zapo\u010deti novo doba, kako na eti\u010dkom tako i na estetskom planu&ldquo;.<a name=\"_ftnref117\"><\/a><a href=\"#_ftn117\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tradicionalni mediji, kao \u0161to su televizija, radio, film, nisu po\u0161te\u0111eni utjecaja interneta. Zbog toga bi se, mediji na globalnom nivou trebali brzo prilago\u0111avati kako bi opstali na medijskom tr\u017ei\u0161tu. Tiskani i elektronski mediji koji budu ignorirali \u010dinjenicu da je internet promijenio odnose na globalnom nivou, ignorirat \u0107e i \u010dinjenicu da bi trebali mijenjati sami sebe. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&bdquo;Ve\u0107ina tradicionalnih medija \u2013 tisak, radio, TV \u2013 ve\u0107 uvelike svoje sadr\u017eaje predstavljaju i kroz internetska izdanja, uglavnom, besplatno. Imaju\u0107i to u vidu, logi\u010dno je pitanje: je li ekonomski opravdan opstanak klasi\u010dnih medija. Tiskani mediji su, ina\u010de, vi\u0161e izlo\u017eeni utjecaju interneta o \u010demu svjedo\u010di podatak da na jednog \u010ditatelja dnevnih novina dolazi vi\u0161e od deset \u010ditatelja internetskih izdanja tih medija. Tiskani mediji su zbog toga prinu\u0111eni da pronalaze nove na\u010dine poslovanja na tr\u017ei\u0161tu, utoliko prije, \u0161to je, na globalnom nivou promatrano, klasi\u010dan model naplate tiskanih oglasa i prodaje tira\u017ea do\u017eivio krah. U jeku najve\u0107e ekonomske krize u posljednjih 50 godina, mediji se susre\u0107u i s povijesnom tehnolo\u0161kom tranzicijom koja ih, mo\u017eda, ugro\u017eava \u010dak i vi\u0161e od globalne recesije&ldquo;.<a name=\"_ftnref118\"><\/a><a href=\"#_ftn118\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u00a0<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U slu\u010daju starih medija, potrebno je da se usavr\u0161e u na\u010dinju kori\u0161tenja interneta i na taj na\u010din se prilagode novim tehnologijama. Pojavljivanje novina online je prva reakcija prilago\u0111avanja ovog tradicionalnog medija na pojavu interneta. Medijsku budu\u0107nost bi trebalo gledati kroz odnos koji se uspostavlja izme\u0111u tradicionalnih medija i interneta. &bdquo;Dobri primjeri su, recimo, ogla\u0161avanje drugih medija posredstvom interneta, video na zahtjev, emitiranje TV posredstvom mre\u017ee&#8230; jedan novi tehnolo\u0161ki izum koji, s jedne strane, potvr\u0111uje neiscrpne razvojne mogu\u0107nosti dok, s druge, govori o mogu\u0107im oblicima integracije razli\u010ditih medija (u ovom slu\u010daju knjige i interneta), mnogi po zna\u010daju uspore\u0111uju s Gutenbergovim pronalaskom. Rije\u010d je o &bdquo;espreso stroju za knjige&ldquo;, ure\u0111aju koji za nekoliko minuta mo\u017ee otisnuti bilo koju knjigu iz elektronskog kataloga odnosno baze podataka. Ure\u0111aj je izum kompanije &bdquo;Knjiga na zahtjev&ldquo; (<a href=\"http:\/\/www.ondemandbook.com\">www.ondemandbook.com<\/a>) koji je zasad instaliran na nekoliko lokacija na svijetu \u2013 uglavnom na sveu\u010dili\u0161tima u SAD-u i Kanadi, Londonu i jedan u Aleksandriji. Dovoljno je naru\u010diti bilo koju knjigu koja se nalazi u nekoj svjetskoj bazi podataka i ona \u0107e vam, po cijeni od pribli\u017eno 10 eura, biti odmah otisnuta \u2013 uklju\u010duju\u0107i i korice u boji&ldquo;.<a name=\"_ftnref119\"><\/a><a href=\"#_ftn119\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Internet marketing<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Informacijske tehnologije dovele su do promjena i na globalnom tr\u017ei\u0161tu industrijskih i uslu\u017enih djelatnosti. Tako\u0111er, su donijele promjene vezane uz pronala\u017eenje proizvoda i usluga od strane potro\u0161a\u010da, za istra\u017eivanje tr\u017ei\u0161ta i marketinga, za prilago\u0111avanje proizvoda i usluga potro\u0161a\u010dima, odre\u0111ivanje cijena i za na\u010din obavljanja odre\u0111enih poslovnih transakcija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&bdquo;Globalni tr\u017ei\u0161ni procesi koji su bili karakteristi\u010dni za kraj pro\u0161log stolje\u0107a, koji \u0107e biti intenzivniji u narednom periodu, donose nove izazove marketingu. Svako rje\u0161enje koje potpuno zadovoljava interes potro\u0161a\u010da predstavlja i potpunu afirmaciju marketinga. Mogu\u0107e je slijediti i evolutivnu logiku pa do\u0107i do istog zaklju\u010dka. Ako se potra\u017ee osnovni pokreta\u010dki faktori koji su doveli do fenomena globalizacije, njihovu listu je nemogu\u0107e dati, a da se u samom vrhu ne na\u0111u marketing i marketin\u0161ke strategije. Nema nijednog globalnog poduze\u0107a koje ne raspola\u017ee ogromnim marketin\u0161kim znanjem i iskustvom. Globalizacija otuda jest duboki interes i neposredna logika marketinga&ldquo;.<a name=\"_ftnref120\"><\/a><a href=\"#_ftn120\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marketing i dalje koristi tradicionalne medije. Razvojem interneta pojavljuju se novi servisi za promociju, i akcent se stavlja na multimediju i interaktivnost. Jedna od prvih dru\u0161tvenih mre\u017ea koja je vrlo popularna i rasprostranjena \u0161irom svijeta je <em>My Space<\/em>, zatim su tu i <em>Second Life, i Delicious<\/em>. A odnedavno su se pojavile dru\u0161tvene mre\u017ee kao \u0161to su <em>Facebook<\/em>, <em>Twitter<\/em>, <em>You Tube<\/em>, <em>Flickr<\/em>, koje su vrlo popularne i korisne za provo\u0111enje marketin\u0161kih komunikacija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pravilnom kombinacijom kori\u0161tenja ovih servisa i primjenom odgovaraju\u0107e marketin\u0161ke strategije mogu\u0107e je ostvariti odgovaraju\u0107u poziciju u svijesti potro\u0161a\u010da na globalnom nivou. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&ldquo;Digitalni marketing je marketing elektronskih medija koji se prilago\u0111ava novom vremenu i koristi suvremena tehnolo\u0161ka dostignu\u0107a u komunikaciji i neposrednom obra\u0107anju korisnicima na kreativan na\u010din kako bi ostvario zadane ciljeve. Pod novim medijima se podrazumijevaju svi ure\u0111aji (konzole, mobilni ure\u0111aji, ged\u017eeti i sl.) koji obra\u0111uju signale u digitalnom obliku, kao svi kanali komunikacije putem kojih se mo\u017ee plasirati informacija ili servis i komunicirati direktno i dvosmjerno s potro\u0161a\u010dima tijekom marketin\u0161ke kampanje&ldquo;.<a name=\"_ftnref121\"><\/a><a href=\"#_ftn121\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marketin\u0161ki stru\u010dnjaci uvi\u0111aju mogu\u0107nosti dru\u0161tvenih mre\u017ea za reklamiranje odre\u0111enih sadr\u017eaja preko njih. Dru\u0161tvene mre\u017ee omogu\u0107avaju da marketin\u0161ku poruku vidi veliki broj korisnika za vrlo kratko vrijeme. One su jako pogodne za direktne marketin\u0161ke komunikacije, jer korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea ostavljaju tragove za sobom, koje prikupljaju marketin\u0161ki stru\u010dnjaci i uz pomo\u0107 odre\u0111enih sustava obra\u0111uju i grupiraju ove podatke i koriste kao osnovu za digitalni marketing.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Internet i dru\u0161tvene mre\u017ee pru\u017eaju mogu\u0107nost marketin\u0161kim stru\u010dnjacima da odre\u0111ena reklama proizvoda ili usluge u\u0111e u veliki broj domova potro\u0161a\u010da koji koriste informacijske tehnologije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>&ldquo;Facebook<\/em> je najve\u0107a dru\u0161tvena mre\u017ea na svijetu, u ovom trenutku s vi\u0161e od 400 000 000<strong> <\/strong>aktivnih korisnika \u0161irom svijeta. Osniva\u010d ove mre\u017ee je <em>Mark Cukerberg<\/em>, student Harvarda, koji je Facebook kreirao kao studentski projekt, da omogu\u0107i koled\u017eu bolju komunikaciju me\u0111u studentima, kasnije je postao globalni fenomen&rdquo;. <a name=\"_ftnref122\"><\/a><a href=\"#_ftn122\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> On je vrlo mo\u0107no marketin\u0161ko sredstvo za promoviranje brendova. Predstavlja medij s velikim potencijalom zbog \u010dinjenice da broj korisnika iz godine u godinu raste. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Twitter<\/em> je idealno mjesto za promociju i provo\u0111enje marketin\u0161kih komunikacija, i okupljanje ciljne grupe koja \u0107e pratiti objave vezane uz odre\u0111enu kompaniju, njene proizvode i usluge. U marketingu va\u017ei pravilo <em>&bdquo;manje je vi\u0161e&ldquo;<\/em><a name=\"_ftnref123\"><\/a><a href=\"#_ftn123\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u2013 mnogo je korisnije da nas prati mali broj ljudi koji je zainteresiran i potencijalni je kupac i klijent, nego mno\u0161tvo nepoznatih korisnika od kojih nemamo koristi. <em>Twitter<\/em> se posebno pokazao efikasnim u vrijeme ekonomske krize, naro\u010dito za kompanije s niskim bud\u017eetom, koje su mogle besplatno komunicirati s potro\u0161a\u010dima. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ameri\u010dki predsjednik Barak Obama je za vrijeme predsjedni\u010dke kampanje za svoje promoviranje koristio dru\u0161tvene medije. Stru\u010dnjaci za marketing smatraju da mu je upravo ovaj na\u010din promoviranja pomogao da odnese pobjedu nad konkurentom, i ovaj vid marketinga je dobio ime <em>Obamamarketing<\/em> .<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tako\u0111er, za promoviranje muzi\u010dkih spotova, filmova, reklama, mo\u017ee se koristiti <em>You Tube<\/em>. Prednost ovog medija je \u0161to je on besplatan i kompanije koje vje\u0161to koriste marketin\u0161ke alate za promoviranje svojih brendova mogu imati veliki uspjeh. Ukoliko su sadr\u017eaji koji su postavljeni na ovu mre\u017eu interesantni, mogu se dijeliti me\u0111u prijateljima. Ovaj vid marketinga se naziva <em>viralni marketing<\/em>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>Viralni marketing<\/em> &ldquo;je suvremena varijacija tradicionalnog &ldquo;word \u2013 of \u2013 mouth&rdquo; (od usta do usta) marketinga, a primjenjuje se na internetu. Teorija &ldquo;word \u2013 of \u2013 mouth&rdquo; marketinga je poznata ve\u0107 dugo godina i zasniva se na poslovici &ldquo;preporuka je najbolja reklama&rdquo;. Klasi\u010dna reklamna kampanja mo\u017ee pove\u0107ati prodaju za 10-20 posto, u najboljem slu\u010daju. &ldquo;Word \u2013 of \u2013 mouth&rdquo; \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0kampanje se jako te\u0161ko osmi\u0161ljavaju i te\u0161ko uspijevaju, ali mogu pove\u0107ati prodaju deset puta. Sam naziv &ldquo;viralni marketing&rdquo; je nastao zbog sli\u010dnosti marketin\u0161ke strategije i \u0161irenja biolo\u0161kih virusa. Ovaj naziv vrlo brzo je u\u0161ao u \u017eargon marketin\u0161kih eksperata \u0161irom svijeta i danas je u svakodnevnoj upotrebi.&rdquo;<a name=\"_ftnref124\"><\/a><a href=\"#_ftn124\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Korisnici interneta koji imaju e-mail adrese dobivaju mailove razli\u010ditih promotivnih sadr\u017eaja. Mogu\u0107e je da marketin\u0161ki stru\u010dnjaci postave linkove za odre\u0111ene stranice na dnu poruke, pa smo samim odgovorom na poruku dio prijenosnog kanala marketin\u0161ke reklame, odnosno viralnog marketinga, a da toga nismo ni svjesni.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&ldquo;Viralni marketing je marketin\u0161ka strategija koja poti\u010de ljude da prenesu poruku dalje drugima, stvaraju\u0107i potencijal za produ\u017eeno trajanje poruke. On koristi ve\u0107 postoje\u0107e dru\u0161tvene mre\u017ee u pove\u0107anju svjesnosti o brendu ili u postizanju nekih drugih marketin\u0161kih ciljeva, kroz procese koji su sli\u010dni multipliciranju virusa. Cilj marketin\u0161ke strategije je da identificira osobe s visokim potencijalom za dru\u0161tvene mre\u017ee i da kreira tzv. virusnu poruku koja \u0107e biti primamljiva tom segmentu populacije i koja, samim tim, ima velike izglede da bude prenesena dalje&rdquo;.<a name=\"_ftnref125\"><\/a><a href=\"#_ftn125\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dru\u0161tvene mre\u017ee su u mogu\u0107nosti da pove\u017eu kompanije i potro\u0161a\u010de i uspostave njihovu komunikaciju. Budu\u0107i da sadr\u017ee korisne podatke o svojim \u010dlanovima, to ide u prilog promoviranju brendova i plasiranju njihovih reklama ciljnoj grupi, koja bi bila zainteresirana za odre\u0111eni brend. Internet pru\u017ea mogu\u0107nost marketin\u0161kim stru\u010dnjacima da iskoriste dru\u0161tvene mre\u017ee da dobiju povratne informacije kako korisnici reagiraju na njihov brend, i uspostave dvosmjernu komunikaciju s njima. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tako\u0111er, marketing mo\u017ee uzeti u obzir prijedloge i sugestije potro\u0161a\u010da i izvr\u0161iti istra\u017eivanje on-line. Takve mogu\u0107nosti koje pru\u017eaju dru\u0161tvene mre\u017ee su dragocjene za marketin\u0161ke stru\u010dnjake multinacionalnih kompanija u provo\u0111enju svojih marketin\u0161kih strategija. Dvosmjerna komunikacija koju je mogu\u0107e obavljati putem interneta mo\u017ee biti klju\u010d uspjeha kompanija i njihovog boljeg i kvalitetnijeg poslovanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono \u0161to internet nudi je zabava, koja je besplatna i to potro\u0161a\u010di jako vole. Internet marketing mo\u017ee pru\u017eati mnoge mogu\u0107nosti, kako kompaniji koja se ogla\u0161ava tako i potro\u0161a\u010dima odre\u0111enog proizvoda ili usluge. &ldquo;Kompanija Gillette je vlasnicima iPhone mobilnih telefona ponudila besplatnu aplikaciju, koja funkcionira tako da slikate sebe ili svoje prijatelje, dodate im jednu od vi\u0161e vrsta brade, i onda je oblikujete prstom koriste\u0107i blagodati zaslona na dodir. Ovaj na\u010din neposrednog pristupa potro\u0161a\u010dima je gotovo potpuno neiskori\u0161ten u na\u0161oj zemlji. Evidentna je i sve ve\u0107a popularnost Symbian telefona (npr. Nokie E i N serije), koje nude jo\u0161 ve\u0107e mogu\u0107nosti nego programi pisani u Javi. Dio krivice je i na programerima, koji mogu uz samo malo truda otkinuti dio promotivnog bud\u017eeta velikih kompanija. Dakle, mogu\u0107nosti su tu, treba ih samo iskoristiti&rdquo;.<a name=\"_ftnref126\"><\/a><a href=\"#_ftn126\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ho\u0107e li u budu\u0107nosti internet uspjeti &ldquo;pokoriti&rdquo; ostale medije? Tradicionalni mediji su jo\u0161 uvijek prisutni i dr\u017ee korak s medijima koji su prisutni na internetu. Ali, u skorijoj budu\u0107nosti se o\u010dekuje ubrzan rast broja korisnika mobilnih telefona, tablet ra\u010dunala, samim tim \u0107e se informacije dobivati preko interneta, \u0161to \u0107e utjecati na lo\u0161ije poslovanje tradicionalnih medija kao \u0161to su televizija, radio i tiskani mediji. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&bdquo;Sve br\u017ei prijenos podataka (preko 4g ili wimax mre\u017ea) omogu\u0107it \u0107e ovoj armiji korisnika izme\u0111u ostalog i da u\u017eivo prati TV program i gleda ostale videosadr\u017eaje bez obzira na to gdje se nalaze. Sve ve\u0107a dostupnost kvalitetnih, a besplatnih mre\u017ea za pristup internetu koje postaju dio uobi\u010dajene infrastrukture u gradovima \u0107e samo pove\u0107ati funkcionalnost mobilnih ure\u0111aja. Tehnolo\u0161ki napredne zemlje, poput Ju\u017ene Koreje i Japana, ve\u0107 su na korak do toga da im broj korisnika koji gledaju TV na mobilnim aparatima prestigne broj onih koji program prate putem TV prijemnika&ldquo;.&nbsp;<a name=\"_ftnref127\"><\/a><a href=\"#_ftn127\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nova tehnologija zaista pru\u017ea nevjerojatne mogu\u0107nosti. Tradicionalni mediji mogu vidjeti svoju budu\u0107nost u kohabitaciji s IT kompanijama, odnosno, stjecanjem vje\u0161tina i znanja da njihov brend plasiraju putem interneta.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zadatak marketin\u0161kih stru\u010dnjaka je da se s masovnog pre\u0111e na direktni marketing. Poznavanje interneta i novih tehnologija je od su\u0161tinske va\u017enosti za kompanije koje \u017eele plasirati svoje brendove preko dru\u0161tvenih mre\u017ea. U modernom poslovanju internet je bitan kanal komunikacije.\u00a0 On mo\u017ee poslu\u017eiti i za marketin\u0161ko istra\u017eivanje i korigiranje poslovanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&ldquo;Kori\u0161tenje interneta u ove svrhe tj. razvoj online istra\u017eivanja omogu\u0107ilo je pravu revoluciju kada su u pitanju tehnike, obim uzorka, brzina obrade podataka i drugi va\u017eni faktori koji utje\u010du na to\u010dnost i va\u017enost rezultata istra\u017eivanja&rdquo;.<a name=\"_ftnref128\"><\/a><a href=\"#_ftn128\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Internet i pametni telefoni omogu\u0107avaju korisnicima da budu dostupni i povezani stalno, da komuniciraju, da se informiraju putem medija u digitalnom svijetu, a marketin\u0161kim stru\u010dnjacima pru\u017eaju mogu\u0107nost da promoviraju svoje brendove i svojim znanjem i vje\u0161tinama privuku pa\u017enju. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn116\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn116\"><\/a><a href=\"#_ftnref116\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVaskovi\u0107 V., Vaskovi\u0107 J., Internet marketing, Beogradska poslovna \u0161kola -Visoka \u0161kola strukovnih studija, 2012., str. 28.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn117\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn117\"><\/a><a href=\"#_ftnref117\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVirilio, P., Informati\u010dka bomba, Svetovi, Novi Sad, 2000, str. 111.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn118\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn118\"><\/a><a href=\"#_ftnref118\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"http:\/\/www.koreni.net\/modules.php?name=News&amp;file=print&amp;sid=2458\">http:\/\/www.koreni.net\/modules.php?name=News&amp;file=print&amp;sid=2458.<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn119\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn119\"><\/a><a href=\"#_ftnref119\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNikodijevi\u0107 D., Menad\u017ement elektronskih medija, radio, televizija,\u00a0 internet, Megatrend univerzitet, Beograd, 2009, str. 176.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn120\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn120\"><\/a><a href=\"#_ftnref120\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nRakita B., Me\u0111unarodni marketing, CID Ekonomski fakultet, 2005, 49st.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn121\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn121\"><\/a><a href=\"#_ftnref121\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVaskovi\u0107 V., Vaskovi\u0107 J., Internet marketing, Beogradska poslovna \u0161kola &#8211; Visoka \u0161kola strukovnih studija, 2012., 33-34 st.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn122\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn122\"><\/a><a href=\"#_ftnref122\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"http:\/\/www.facebook.com\/press\/info.php?statistics\">http:\/\/www.facebook.com\/press\/info.php?statistics. <\/a><br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn123\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn123\"><\/a><a href=\"#_ftnref123\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"http:\/\/www.phrases.org.uk\/meanings\/226400.html\">http:\/\/www.phrases.org.uk\/meanings\/226400.html.<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn124\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn124\"><\/a><a href=\"#_ftnref124\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVaskovi\u0107 V., Vaskovi\u0107 J., Internet marketing, Beogradska poslovna \u0161kola &#8211; Visoka \u0161kola strukovnih studija, 2012., 210-211.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn125\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn125\"><\/a><a href=\"#_ftnref125\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIvkovi\u0107 M., \u0110or\u0111evi\u0107 B., Subi\u0107 Z., Milanov D., Internet marketing i elektronsko poslovanje, Tehni\u010dki fakultet &bdquo;Mihajlo Pupin&ldquo;, Zrenjanin, 2011, str. 71.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn126\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn126\"><\/a><a href=\"#_ftnref126\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.ratko.biz\/page\/2\/\">http:\/\/www.ratko.biz\/page\/2\/.<\/a><br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn127\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn127\"><\/a><a href=\"#_ftnref127\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"http:\/\/www.b92.net\/tehnopolis\/kolumne.php?yyyy=2013&#038;mm=03&#038;nav_id=697358\">http:\/\/www.b92.net\/tehnopolis\/kolumne.php?yyyy=2013&amp;mm=03&amp;nav_id=697358<\/a><br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn128\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn128\"><\/a><a href=\"#_ftnref128\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIvkovi\u0107 M., \u0110or\u0111evi\u0107 B., Subi\u0107 Z., Milanov D., Internet marketing i elektronsko poslovanje, Tehni\u010dki fakultet &bdquo;Mihajlo Pupin&ldquo;, Zrenjanin, 2011, str. 81<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ivkovi\u0107 M., \u0110or\u0111evi\u0107 B., Subi\u0107 Z., Milanov D., Internet marketing i elektronsko poslovanje, Tehni\u010dki fakultet &bdquo;Mihajlo Pupin&ldquo;, Zrenjanin, 2011.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Korni D., Etika informisanja, Clio, Beograd, 1999.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Miki\u0107 H., Uvod u ekonomiku medija, Meda Art Service Internacional, Novi sad, 2006.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nikodijevi\u0107 D., Menad\u017ement elektronskih medija, radio, televizija,\u00a0 internet, Megatrend univerzitet, Beograd, 2009.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Rakita B., Me\u0111unarodni marketing, CID Ekonomski fakultet, 2005.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vaskovi\u0107 V., Vaskovi\u0107 J., Internet marketing, Beogradska poslovna \u0161kola-Visoka \u0161kola strukovnih studija, 2012.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Virilio, P., Informati\u010dka bomba, Svetovi, Novi Sad, 2000.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vuksanovi\u0107 D., Filozofija medija 2: ontologija, estetika, kritika, Fakultet dramskih umetnosti, Institut za film, radio i televiziju, \u010cigoja \u0161tampa, Beograd, 2011.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.ratko.biz\/page\/2\/\">http:\/\/www.ratko.biz\/page\/2\/<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.phrases.org.uk\/meanings\/226400.html\">http:\/\/www.phrases.org.uk\/meanings\/226400.html<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.koreni.net\/modules.php?name=News&#038;file=print&#038;sid=2458\">http:\/\/www.koreni.net\/modules.php?name=News&amp;file=print&amp;sid=2458<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.facebook.com\/press\/info.php?statistics\">http:\/\/www.facebook.com\/press\/info.php?statistics<\/a>,<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><a href=\"http:\/\/www.b92.net\/tehnopolis\/kolumne.php?yyyy=2013&#038;mm=03&#038;nav_id=697358\">http:\/\/www.b92.net\/tehnopolis\/kolumne.php?yyyy=2013&amp;mm=03&amp;nav_id=697358<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Media and Marketing<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>At the first time when the cell phone was invented, it was hard to imagine that it will influence on the the survival of traditional media, and even the survival &#8211; of television. We can say that the future of all media &#8211; whether print or digital &#8211; is closely related to their skills and strength to win a space for itself in the mobile device user. Mobile phones have become the most widely used devices in the world, only a few grams heavy, with the price of only one hundred dollars and predstavljjua the same time, television and newspapers, ATM, credit cards, camera, calendar, and who knows what else. Mobile device users can now simultaneously use multiple devices while watching TV. So far during the commercials on TV rather look at your cell phone or laptop computer than the TV. This phenomenon of \u201ctwo-screen\u201d effect reduces conventional advertising. Those who want to survive in the market should develop new advertising models that will be able to respond to this challenge and will include all the popular social networks, especially Facebook and Twitter.<\/p>\n<p><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>media, marketing, internet marketing, facebook, twitter.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"9inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#19 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 007:316.62<br \/>\n Izlaganje sa znanstvenog skupa<br \/>\n Conference paper<br \/>\nPrimljeno: 8.7.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Aleksandra Bokan<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Fakultet za kulturu i medije, Beograd<br \/>\nbokan.aleksandra@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Stvaran svijet oko mene \u2013 \u017eivot unutar piksela?<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/A. Bokan, Stvaran svijet oko mene \u2013 zivot unutar piksela.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (1779 KB), Hrvatski, Str. 1104 &#8211; 1111<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Suvremeno doba, to \u010duveno 21. stolje\u0107e je prepuno opcija. Nikad vi\u0161e mogu\u0107 nosti i nikad ve\u0107 e otu\u0111enosti. Je li to ba\u0161 tako? Dok je \u017eivot u svom standardnom tijeku \u2013 da, ali, kada se nad njim nadvije crna sjena i kada ste u prilici da spasite nekome \u017eivot, prorade zaklju\u010dani mehanizmi za socijalnim pre\u017eivljavanjem. Vi\u0161e nije bitno je li netko pogledao ne\u010dije slike sa svadbe, pokazao novu frizuru na FB ili Twiteru i sl. Jednostavno, \u017eivot na internetu postaje sredstvo spa\u0161avanja ne\u010dijeg realnog, opipljivog \u017eivota.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>suvremeno doba, dru\u0161tvene mre\u017ee, piksel, \u017eivot, internet.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">DANA\u0160NJI \u010cOVJEK I (LA\u017dNA) SOCIJALIZACIJA<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&quot;Nijedan \u010dovjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je \u010dovjek dio Kontinenta, dio Zemlje\u2026&#8221; napisao je svojevremeno John Don i to je ne\u0161to \u0161to je apsolutna i nepobitna \u010dinjenica. Nije va\u017eno je li u pitanju pustinjak ili \u010dovjek iz suvremene civilizacije, ono \u0161to nosimo u sebi \u010dini nas dijelom svijeta ili ne. I upravo to ne\u0161to u nama samima (netko bi rekao da to ustvari i jesmo mi sami) \u010dini nas pobjednicima i gubitnicima, sretnima i nesretnima, onima i onim drugima. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono \u0161to je nepobitno je da \u010dovjek ima potrebu da komunicira, kako s okolinom, tako i sa samim sobom. No, ono \u0161to je mo\u017eda i mnogo va\u017enije je \u0161to je ono \u0161to ga pokre\u0107e i \u0161to je ono \u0161to ga i \u010dini \u2013 \u010dovjekom? Socijalna smo bi\u0107a. To je vjerovanje i definicija koja je svakako to\u010dna. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada god se postavi pitanje &#8221;\u0161to bi ponijeli na pusti otok?&#8221; gotovo svi navode bar jednu osobu ili komunikacijsku spravu. Nitko ne voli biti osamljen, ali svatko voli bar malo biti sam. Postavlja se pitanje \u2013 koliko je duboka razlika izme\u0111u usamljenosti i samo\u0107e? <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Usamljenost je demotivacijska, destruktivna. U njoj \u010dovjek gubi sebe i nestaje svaki vid njegove osobnosti. Postaje lju\u0161tura, bez ambicija i rezultata \u017eivljenja. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Samo\u0107a je suprotno tome, krajnje pozitivna i kreativna. U njoj se oporavljamo, analiziramo, stvaramo, regeneriramo,&#8230; Ona nas tjera da sve emocije, svu energiju preispitamo, preslo\u017eimo i iskoristimo maksimum da bismo krenuli dalje. Stoga, mo\u017eemo re\u0107i da su usamljenost i samo\u0107a antipodi. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sa stanovi\u0161ta \u010dovjeka bilo koje epohe, samo\u0107a je ne\u0161to bez \u010dega se ne mo\u017ee. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Danas je ta potreba dodatno nagla\u0161ena. U dana\u0161nje vrijeme \u010destih promjena koje su uzrokovane ubrzanim procesom globalizacije, internet eksplozijom, sve kra\u0107im ciklusima proizvoda, pitanjima intelektualne svojine i ostalim izazovima koje oblikuju tehnolo\u0161ke industrije, globalizacija se povezuje s &quot;postmodernizacijom&quot;. Vrijeme globalizacije uvjetovalo je razvoj svih segmenata dru\u0161tva. Komunikacija, kao jedan od njegovih korijena, podlo\u017ena je utjecaju promjena koje sa sobom donosi vrijeme suvremenog \u017eivota. U vrijeme hiperrazvijenosti sredstava prijenosa informacija, pitanje je koliko ljudi zaista komuniciraju i kakva je kvaliteta istog, je li indirektna komunikacija nadja\u010dala direktnu i ako jest, je li to pozitivno. Razvojem elektronskog prijenosa informacija, ljudi se udaljavaju, sve manje vi\u0111aju, pa i \u010duju. Dana\u0161nje doba je doba hiperrazvijenosti i hiperkonkurencije, gdje se tehnika razvija nezaustavljivom brzinom. Telefoni, kompjuteri i ostale komunikolo\u0161ke sprave, smjenjuju se fizi\u010dki, gotovo iz trena u tren, sa sve savr\u0161enijim performansama i beskrajnim mogu\u0107nostima ponude za korisnika. Vi\u0161e nije bitno je li \u010dovjek u kancelariji, autu, na pla\u017ei, u vodi ili na skija\u0161koj stazi, on u svakom trenutku mo\u017ee razgovarati, slati mailove, poruke, tra\u017eiti ili primati informacije. \u010cini se da se kraj mogu\u0107nostima ne mo\u017ee vidjeti. Tempo \u017eivota rezultirao je manjkom slobodnog vremena i \u010dini se da je ova hipertehnolo\u0161ka pomama ustvari, u ve\u0107ini slu\u010dajeva, jedini mogu\u0107i na\u010din komunikacije me\u0111u ljudima danas. Razvoj hipertehnologije utje\u010de i na odnos samo\u0107e i usamljenosti. Ljudi imaju osje\u0107aj prividne socijalizacije. Danas rijetko tko zaista razgovara, konstruktivna komunikacija gotovo i da ne postoji. I \u010dovjek se osje\u0107a usamljenijim nego ikad. Samim tim ne dosti\u017ee ni pribli\u017eno svoj potencijal.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/bokanslika01.jpg\" width=\"637\" height=\"421\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\"><strong>Tablica 1: <\/strong> <em>Jeste li usamljeni i bojite li se usamljenosti?<br \/>\n (izvor: internet)<\/em><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Statistike ka\u017eu da je ukupno vi\u0161e od 50% ljudi \u0161irom svijeta, bez obzira na spol i uzrast izjavilo da se osje\u0107a usamljeno ili da se boji da ne bude usamljeno. (Tabela 1). To dovoljno i alarmantno govori o ozbiljnosti problema otu\u0111enja \u010dovje\u010danstva. Od usamljenosti &quot;pate&quot; i mladi i stari, djeca, \u017eene i mu\u0161karci, bogati, siroma\u0161ni, lijepi i oni za koje okolina nikada ne bi rekla da su usamljeni, jer su stalno okru\u017eeni velikim brojem ljudi. Nikada nije bilo vi\u0161e tzv. knjiga o samopomo\u0107i, koje su tu da pru\u017ee savjete, snagu, podr\u0161ku, razumijevanje, suosje\u0107anje&#8230; i sve ono \u0161to su nekada ljudi stjecali isklju\u010divo kroz komunikaciju s drugima i sa samim sobom. Sva ta literatura, po izdavanju, prevodi se na stotine stranih jezika, postaje bestseler u rekordnom vremenu \u0161to dodatno govori da je \u010dovjek \u2013 \u010dovjek ma gdje bio, a da su usamljenost i poljuljano samopouzdanje prisutni u svakom kutku svijeta. Jesmo li toplu rije\u010d i zagrljaj zamijenili papirom ili jo\u0161 gore, ekranom? Jesmo li toliko postali dio sustava za stjecanje i opstanak da nemamo snage da se vratimo sebi samima? Jesmo li zaista toliko daleko odlutali od sebe?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/bokanslika02.jpg\" width=\"637\" height=\"397\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\"><strong>Tablica 2: <\/strong> <em>Koliko je va\u017ean miran (<\/em><em>obiteljsk<\/em><em>i) \u017eivot <\/em><em>z<\/em><em>a ukupan os<\/em><em>j<\/em><em>e\u0107aj sre\u0107e?<br \/>\n (izvor: internet)<\/em><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p> <em><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Vrlo \u010desto \u017eelje za onim \u0161to nemamo ne dopu\u0161taju nam da se radujemo i u\u017eivamo u onome \u0161to imamo. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na pitanje, koliko je va\u017ean miran (obiteljski) \u017eivot za ukupan osje\u0107aj sre\u0107e, preko 80% ispitanika je reklo da je izuzetno va\u017ean ili \u010dak i jedan od najva\u017enijih faktora (Tabela 2). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U dana\u0161nje doba \u010dovjek je usamljeniji nego ikad, \u0161to je apsurd, jer nikada nije bilo vi\u0161e dostupnih na\u010dina komuniciranja. To nas dovodi do zaklju\u010dka \u2013 kvaliteta komuniciranja je opala. Ljudi su se otu\u0111ili. Postavlja se pitanje umijemo li uop\u0107e jo\u0161 uvijek komunicirati?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sve je vi\u0161e samaca, opto\u010denih svojim zidovima, brakovi &#8221;pucaju&#8221; vi\u0161e i br\u017ee nego ikada, tradicija se gubi pod stopalima new age fenomena&#8230;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nema se vremena, ni strpljenja, ni razumijevanja, \u017eivimo u zlatnim kavezima dana\u0161njice.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&#8221;TO JE STVARAN SVIJET OKO MENE (SAMO \u010cEKAM DA PRO\u0110E&#8230;)&#8221;<a name=\"_ftnref129\"><\/a><a href=\"#_ftn129\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">O\u010digledno, \u010dovjek je danas usamljen, priznao on to ili ne.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u017divimo na internetu. Otu\u0111eni i la\u017eno socijalizirani. Dani nam prolaze hiperbrzinom. Nekada smo bili zate\u010deni gledaju\u0107i taj efekt u SF filmovima, a svjesni toga ili ne, mi danas \u017eivimo upravo te filmove i prihva\u0107amo ih kao na\u0161u stvarnost.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gdje god da odete, u kafi\u0107, restoran, autobus, na ulici, pa i u muzeju, videt \u0107ete ljude koji fanati\u010dno &lsquo;&rsquo;klik\u0107u&rsquo;&rsquo; na svojim mobilnim ure\u0111ajima, bilo da tra\u017ee neke infromacije na internetu, \u010ditaju po\u0161tu, pi\u0161u poruke, gledaju snimke ili borave na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Djeca nam odrastaju s tim kao najnormalnijom pojavom, a sve \u010de\u0161\u0107e nam je sasvim u redu da vidimo i starije ljude kao konzumente dana\u0161njih &lsquo;&rsquo;blagodati&rsquo;&rsquo;.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/bokanslika03.jpg\" width=\"327\" height=\"511\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\"><strong>Slika 1.<\/strong> <em>Muzej u Amsterdamu \u2013 budu\u0107nost umjetnosti?<br \/>\n (izvor: internet)<\/em> (Z. Tomi\u0107, 2005.)<\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nerijetko \u0107ete \u010duti roditelje kako se \u017eale kako im djeca &lsquo;&rsquo;vise&rsquo;&rsquo; na internetu, ali isto tako \u0107ete \u010duti &lsquo;&rsquo;Jao, zamisli ima samo dvije godine, a ve\u0107 zna ukucati \u0161ifru&#8230;&rsquo;&rsquo;. Ako dijete s dvije godine ve\u0107 samo ukucava \u0161ifru na elektronskom ure\u0111aju, \u0161to mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e njegov \u017eivot (u tom segmentu) biti s 15? A upravo su ta djeca na\u0161a budu\u0107nost.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/bokanslika04.jpg\" width=\"492\" height=\"317\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\"><strong>Slika 2.<\/strong> <em>Suvremena obitelj<br \/>\n(izvor: internet)<\/em><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&lsquo;&rsquo;NA MUCI SE POZNAJU JUNACI&rsquo;&rsquo;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U prolje\u0107e 2014. godine, Balkan su zadesile nezapam\u0107ene poplave. Najugro\u017eenije su bile Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Preko no\u0107i, tisu\u0107e ljudi su ostale bez doma, bilo je i \u017ertava. Odjednom se moralo reagirati na svaki mogu\u0107i na\u010din.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Neki su slali SMS-ove na specijalizirane brojeve, neki su donirali sredstva, neki su i\u0161li na ugro\u017eena podru\u010dja i pomagali na licu mjesta, neki su bili aktivni u prihvatili\u0161tima&#8230; Ve\u0107ina je pravila pakete pomo\u0107i, makar od nekih stvari koje su imali u ku\u0107i, ali rijetko tko nije reagirao. Ljudi su se ujedinili u pomo\u0107i onima kojima je bila potrebna.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">I tu vi\u0161e nijedna granica nije postojala. Sve \u0161to je mo\u017eda i dijelilo ljude do tog trenutka, obrisano je u sekundi. Voda je sve odnijela.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dru\u0161tvene mre\u017ee su bile usijane. Jednostavno je bilo sramotno &lsquo;&rsquo;ka\u010diti&rsquo;&rsquo; i\u0161ta smije\u0161no, veselo, slike koje nemaju veze sa situacijom&#8230; Svi su javljali informacije koje su bile od zna\u010daja i pomo\u0107i.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono \u0161to je bilo vi\u0161e nego primjetno je ogromna aktivnost mladih ljudi. Djevojke su radile u prihvatili\u0161tima, mladi\u0107i i\u0161li na ugro\u017eena mjesta. Nisu spavali, bili su fizi\u010dki iscrpljeni, kisnuli, punili vre\u0107e,&#8230; ni\u0161ta im nije bilo te\u0161ko. Krcati autobusi su i\u0161li gdje god je bilo potrebno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0160to nam to govori?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ljudi su bili i ostali ljudi. Vrijeme nas, na neki na\u010din jest promijenilo. Ali&#8230;!<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"\/inmediasres\/images\/casopisi\/bokanslika05.jpg\" width=\"445\" height=\"401\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\"><strong>Slika 3.<\/strong> <em>Shematski prikaz najugro\u017eenijih podru\u010dja tijekom poplava na Balkanu,<br \/>\nsvibanj 2014.<br \/>\n(izvor: internet)<\/em><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bez obzira na sve &lsquo;&rsquo;blagodati&rsquo;&rsquo; suvremenog doba i dalje se u nama krije ljudskost i potreba za zajedni\u0161tvom. I dalje umijemo biti ljudi s velikim Lj.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">I na\u0161a djeca to nose u sebi, samo ih moramo podsjetiti.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naravno, ne moramo biti usred neke ovakve nepogode, ali ne bi bilo lo\u0161e, povremeno im pru\u017eiti mogu\u0107nost da se osjete potrebnim i korisnim.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mo\u017eda bi onda bili sretniji, zadovoljniji, ispunjeniji&#8230; Mo\u017eda bi manje \u017eivjeli prividan socijalni \u017eivot, a vi\u0161e gradili ono \u0161to i jest osnova \u017eivota.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ostaje pitanje \u0161to \u0107emo mi, odrasli, raditi sa svojim \u017eivotima?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ho\u0107emo li i dalje \u017eivjeti \u017eivot prihva\u0107aju\u0107i sve \u0161to ga danas \u010dini ili \u0107emo se i mi podsjetiti (jer nekada nije bilo tako i mi to znamo) kako je bilo lijepo pri\u010dati, smijati se i plakati <em>live<\/em><a name=\"_ftnref130\"><\/a><a href=\"#_ftn130\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>? Ho\u0107emo li svojim primjerom pokazati da to mo\u017eemo i dalje, a ne samo u izvanrednim okolnostima?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ne mo\u017eemo, a uostalom i ne trebamo, bje\u017eati od suvremenog svijeta, ali zar nije bolje uzeti ono \u0161to je najbolje od onog nekad i ovog sada i graditi zajedni\u0161tvo, graditi zdrav(ij)u budu\u0107nost?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn129\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn129\"><\/a><a href=\"#_ftnref129\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nNaziv pjesme grupe EKV (autor Milan Mladenovi\u0107).<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn130\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn130\"><\/a><a href=\"#_ftnref130\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nLive (eng. u\u017eivo)<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">The Real World around me \u2013 Life within<br \/>\nthe Pixel?<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Modern era, the famous 21st century is full of options. Never more features and never greater alienation. Is it really so? While living in their standard-progress that, but when it towered over the black shadow, and when you are able to save someone\u2019s life, tripping locked mechanisms for social survival. It no longer matters whether someone look at someone elses\u2019s pictures from the wedding, showing a new hairstyle on FB or Twitter etc. Simply put, life on the Internet becomes a means of saving someone\u2019s real, tangible life.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>modern age, social networks, pixel, life, internet.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"10inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;4(7)#20 2015<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 654.197-028.45(497.6)<br \/>\n Pregledni \u010dlanak<br \/>\n Review article<br \/>\nPrimljeno: 20.6.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Sanja Doki\u0107 Mr\u0161a i Nata\u0161a Miljevi\u0107 Jovanovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Regulatorna agencija za komunikacije BiH\/Regionalni sektor Banja Luka<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">s.dokic.mrsa@gmail.com<br \/>\ncra3_bl@blic.net\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">\nnmiljevic@rak.ba<br \/>\n<br \/>\ncra2_bl@blic.net<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Like Fun<br \/>\n      <br \/>\nKvantitativno-kvalitativna analiza zabavnog programa u BiH<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/S. Dokic Mrsa i N. Miljevic Jovanovic, Like Fun Kvantitativno-kvalitativna analiza zabavnog programa u BiH.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (373 KB), Hrvatski, Str. 1112 &#8211; 1119<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije BiH, zabavni sadr\u017eaji \u010dine \u010detvrtinu programa TV stanica (24,9%) i vi\u0161e od polovine programa radiostanica (53,66%). Analiza sadr\u017eaja televizijskog programa tri javna servisa (BHT1, RTRS, FTV) i dvije komercijalne TV stanice s nacionalnom pokriveno\u0161\u0107u (TV Hayat i TV BN) u udarnom terminu (od 17 do 23 sata) na tjednoj bazi, na osnovi pregleda programa, pokazala je da zabavni program predstavlja jedan od najva\u017enijih segmenata televizijskog programa, kako komercijalnih TV stanica, tako i javnih servisa u BiH. Kvalitativna analiza emisije Grand show, koja gotovo dva desetlje\u0107a predstavlja jednu od najpopularnijih glazbeno-zabavnih emisija, ne samo u BiH, nego i \u0161ire, pokazala je da se ova emisija potvr\u0111uje kao segment ki\u010d kulture. Nadalje, ustanovljene su izvjesne podudarnosti izme\u0111u reality show programa poput Velikog brata ili Farme i francuske drame apsurda.<br \/>\n<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>zabavni program, igrani program, javni servisi, komercijalne stanice, Grand show, Veliki brat, francuska drama apsurda, ki\u010d kultura, eskapizam.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Elektronski mediji predstavljaju jedan od najve\u0107ih izvora zabavnih sadr\u017eaja za gra\u0111ane Bosne i Hercegovine. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine, zabavni sadr\u017eaji \u010dine \u010detvrtinu programa TV stanica (24,79%) i vi\u0161e od polovine programa radiostanica (53,66%). Tako\u0111er, istra\u017eivanja pokazuju da prosje\u010dan bosanskohercegova\u010dki gra\u0111anin provodi vi\u0161e od tre\u0107ine svog slobodnog vremena na zabavu, bila ona elektronska ili online.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Analiza sadr\u017eaja televizijskog programa tri javna servisa u BiH (RTRS, FTV i BHT1) i dvije komercijalne TV stanice s nacionalnom pokriveno\u0161\u0107u (TV Hayat i TV BN) u udarnom terminu, od 17 do 23 sata, na tjednoj bazi, na osnovi pregleda programa, tako\u0111er je pokazala da zabavni program predstavlja izuzetno va\u017ean segment televizijskog programa, kako komercijalnih televizijskih stanica tako i javnih servisa. Slikovito govore\u0107i, kad bismo sadr\u017eaj elektronskih medija predstavili u tiskanom izdanju, vi\u0161e od polovine prve stranice tih tiskanih medija zauzimali bi zabavni sadr\u017eaji. Zastupljenost igranog programa, glazbeno-zabavnog programa i sadr\u017eaja koji pripadaju programskom segmentu &bdquo;ostalo&ldquo;, kojima je glavni cilj zabaviti gledatelje, u <em>prime timeu<\/em>, kre\u0107e se od minimalnih 45,8% na TV Hayat, 48,6% na TV BN, 30,5% na FTV-u, 29,1% na RTRS-u i 0% na BHT1, do maksimalnih 63,3% na TV Hayat, 91,6% na TV BN, 58,3% na FTV, 81,9% na RTRS-u i 66,6% na BHT1. (Tablica 1).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tablica 1. <\/p>\n<table border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"4\">\n<tr>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Igrani program, glazbeno-zabavni, ostalo<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Minimalno<br \/>\n u prime timeu (17h-23h)<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Maksimalno<br \/>\n u prime timeu (17h-23h)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV Hayat<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">45,8%<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">63,3%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV BN<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">48,6%<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">91,6%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>FTV<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>30,5%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>58,3%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>RTRS<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>29,1%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>81,9%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>BHT1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>0%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>66,6%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dakle, prosje\u010dna dnevna zastupljenost igranog programa, glazbeno-zabavnog programa i sadr\u017eaja koji pripadaju programskom segmentu &bdquo;ostalo&ldquo;, kojima je glavni cilj zabaviti gledatelje, u prime timeu, iznosi 33,3% na BHT1, 44,4% na FTV-u, 54,5% na TV Hayat, 55,5% na RTRS-u i 70,1% na TV BN. Ukoliko ovim sadr\u017eajima pridru\u017eimo i sportski program koji tako\u0111er dobrim dijelom ima zabavni karakter, onda su ovi postotci jo\u0161 ve\u0107i. (Tablica 2).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tablica 2.<\/p>\n<table border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"4\">\n<tr>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Igrani program, glazbeno-zabavni, sportski, ostalo<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Minimalno<br \/>\n u prime timeu (17h-23h)<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Maksimalno<br \/>\n u prime timeu (17h-23h)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV Hayat<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">45,8%<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">80%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV BN<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">48,6%<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">91,6%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>FTV<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>55,5%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>88,8%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>RTRS<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>50%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>87,5%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>BHT1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>4,1%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>79,1%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tako\u0111er, primije\u0107ena je velika zastupljenost igranog programa, prete\u017eno serija i filmova, \u010dija je prosje\u010dna dnevna zastupljenost u prime timeu na javnom servisu 40%, a na komercijalnim stanicama 45,5% (Tablica 3.) \u0161to su prili\u010dno visoki postotci, naro\u010dito za javni servis.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<div align=\"center\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tablica 3.<\/p>\n<table border=\"1\" cellspacing=\"0\" cellpadding=\"4\">\n<tr>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Igrani program (filmovi, serije, drame)<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Minimalno<br \/>\n u prime timeu (17h-23h)<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\" style=\"background-color: #CCC\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Maksimalno<br \/>\n u prime timeu (17h-23h)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV Hayat<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">16,6%<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">61,1%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">TV BN<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">30,5%<\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\">73,6%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>FTV<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>25%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>58,3%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>RTRS<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>36,1%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>56,9%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"197\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>BHT1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>0%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<td width=\"197\">\n<p align=\"center\"><strong>66,6%<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na osnovi gore navedenih podataka iz ovih tablica mogli bismo redefinirati ulogu javnih servisa u BiH. Naime, u Op\u0107im odredbama Ure\u0111iva\u010dkih principa javnog RTV sistema u BiH stoji da su u &ldquo;programima javnih emitera zastupljeni informativni, obrazovni, dokumentarni, kulturni, religijski, zabavni, sportski i dje\u010diji sadr\u017eaji&rdquo;. Sude\u0107i po sadr\u017eajima koje javni servisi emitiraju u udarnom terminu od 17 do 23 sata mogli bismo re\u0107i da su u programima javnih emitera uglavnom zastupljeni informativni i zabavni, a potom i obrazovni, dokumentarni, kulturni, religijski i dje\u010diji sadr\u017eaji. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em>&nbsp;<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em><strong>Kvalitativna analiza zabavnih sadr\u017eaja u bosanskohercegova\u010dkom medijskom prostoru <\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kad je rije\u010d o porijeklu serija koje se emitiraju u bosanskohercegova\u010dkom medijskom prostoru, na TV stanicama u Republici srpskoj primjetna je dominacija serija iz Srbije, a zastupljene su i hrvatske, ruske, ameri\u010dke, indijske, latinoameri\u010dke i ostale serije. Na programima stanica iz Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) najzastupljenije su serije iz BiH, Srbije i Hrvatske, a prisutne su i turske, ameri\u010dke, indijske, talijanske i ostale serije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Govore\u0107i o glazbeno-zabavnim emisijama, trenutno su najgledanije <em>Tvoje lice zvu\u010di poznato<\/em>, <em>Grand<\/em> <em>Show<\/em>,<em> Bravo Show<\/em>,<em> Zvijezde Granda <\/em>i<em> Zvijezde Granda \u2013 Narod pita,<\/em> te nove emisije TV Pink, <em>Pink zvijezde<\/em> i <em>Pink zvjezdice<\/em>, koje su kreirane nakon raskida &bdquo;robno-nov\u010danog ugovora&ldquo; izme\u0111u TV Pink i Grand produkcije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono \u0161to je zanimljivo za najgledaniju emisiju zabavno-glazbenog karaktera u pro\u0161loj godini na podru\u010dju Srbije i \u010ditave BiH, <em>Tvoje lice zvu\u010di poznato<\/em>, jest da je to prva emisija nakon reality show programa <em>Veliki brat<\/em>, koja je paralelno emitirana na oba javna entitetska servisa u BiH (RTRS i FTV). Sam koncept emisije prili\u010dno je zahtjevan i predstavlja veliki pomak u odnosu na sli\u010dne formate emitirane na na\u0161em medijskom prostoru. Show je ra\u0111en po uzoru na emisiju <em>Your Face Sounds Familiar<\/em>, i trajao je 12 tjedana (od 12. listopada 2014. do 28. prosinca 2014.). Sudionici emisije, njih deset, afirmirani su glumci\/glumice, pop, folk i pop-folk pjeva\u010di\/pjeva\u010dice, iz Srbije i zemalja regije, koji uz profesionalnu pomo\u0107 u\u010ditelja pjevanja, plesa, koreografa, scenografa i ostalih stru\u010dnjaka poku\u0161avaju \u0161to vjernije imitirati popularne doma\u0107e i svjetske muzi\u010dke zvijezde, kako glasom, tako i izgledom, koreografijom i scenografijom. Njihova osobna afirmacija, na kraju svake emisije, odlazi u drugi plan u odnosu na humanitarni karakter emisije, budu\u0107i da pobjednik svake emisije daruje u humanitarne svrhe 1000 eura, a pobjednik \u010ditavog serijala 25 000 eura, obitelji ili instituciji po vlastitom izboru. Za razliku od vrlo nespretne realizacije sli\u010dnih projekata humanitarnog karaktera, u kojima je dostojanstvo ljudi kojima se poku\u0161ava pomo\u0107i \u010desto bivalo vidno naru\u0161eno, u ovoj emisiji s uspjehom je o\u010duvano dostojanstvo onih kojima se pomo\u0107 upu\u0107uje, \u0161to je zna\u010dajan pomak. Emisiju vodi voditeljski par, a \u017eiri \u010dine \u010detiri \u010dlana, tri stalna: profesorica pjevanja i pjeva\u010dica, TV voditelj, i glumac\/glumica i jedan gostuju\u0107i \u010dlan \u017eirija koji se mijenja iz epizode u epizodu. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kvalitativna analiza emisije <em>Grand show<\/em> (TV Pink BH, OBN) koja gotovo dva desetlje\u0107a predstavlja jednu od najpopularnijih glazbeno-zabavnih emisija, ne samo u BiH, nego i u Srbiji, pokazala je da se ova izuzetno popularna glazbeno-zabavna emisija potvr\u0111uje kao segment ki\u010d kulture.<a name=\"_ftnref131\"><\/a><a href=\"#_ftn131\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Naime, Zoran Glu\u0161\u010devi\u0107 definira ki\u010d kao &ldquo;la\u017e koja se \u017eeli dopasti&rdquo;. U elementu &ldquo;la\u017e&rdquo;, pi\u0161e Glu\u0161\u010devi\u0107, &ldquo;skriva se podvala, zamjena, brkanje i izvitoperavanje. U elementu &lsquo;dopadljivosti&rsquo; ili &lsquo;\u017eelje za dopadanjem&rsquo; skriva se podila\u017eenje, laskanje sebi ili drugome, ali na narcisoidno-esteti\u010dki na\u010din (\u2026)&rdquo;<a name=\"_ftnref132\"><\/a><a href=\"#_ftn132\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Veliki orkestar <em>Grand showa<\/em> predstavlja odli\u010dan primjer &ldquo;la\u017ei koja se \u017eeli dopasti&rdquo;. Naime, brojnost muzi\u010dara tog &ldquo;velikog orkestra&rdquo; uvelike nadma\u0161uje glazbene potrebe i zahtjeve folk ili pop-folk \u0161lagera koji se izvode u sklopu emisije. S druge strane, dok ta plejada muzi\u010dara tobo\u017ee svira violine, gitare, flaute, klarinete itd. dotle, prije svega, tih instrumenata gotovo da i nema u muzi\u010dkoj strukturi pjesama koje se izvode na sceni, da i ne govorimo o tome da je orkestar tolikog obima potpuno bespotreban, budu\u0107i da se u emisiji <em>Grand show<\/em> pjesme izvode na &ldquo;play back&rdquo;. Radi se, dakle, o la\u017ei, podvali, koja &ldquo;laska&ldquo; kako izvo\u0111a\u010dima na sceni, tako i publici ispred malih ekrana. Kite\u0107i se velikim orkestrom, karakteristi\u010dnim za izvo\u0111enje klasi\u010dne muzike, producenti ove emisije zapravo poku\u0161avaju folk i pop-folk muzici pribaviti imid\u017e kvalitetne muzike. Budu\u0107i da &ldquo;veliki orkestar <em>Grand showa<\/em>&rdquo; predstavlja ukras, suvi\u0161an detalj, ne\u0161to bez \u010dega se na sceni mo\u017ee izvesti jedna folk ili pop-folk pjesma na &ldquo;play back&rdquo;, ova emisija se opet potvr\u0111uje kao ki\u010d emisija, a u skladu s definicijom Sretena Petrovi\u0107a u knjizi <em>Ki\u010d kao sudbina<\/em> da je u umjetnosti detalj bitan, dok je u ki\u010du detalj suvi\u0161an.<a name=\"_ftnref133\"><\/a><a href=\"#_ftn133\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Nastoje\u0107i nelegitimno pribaviti folk i pop-folk muzici vrijednosti koje ona nema, emisija <em>Grand show<\/em> se opet potvr\u0111uje kao ki\u010d emisija jer &ldquo;manipulira vrijednostima&rdquo;, \u0161to je, prema Glu\u0161\u010devi\u0107u, zajedni\u010dka osobina svih manifestacija ki\u010da.<a name=\"_ftnref134\"><\/a><a href=\"#_ftn134\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Glu\u0161\u010devi\u0107, dalje, pi\u0161e kako je pretjeranost jedna od osnovnih odlika ki\u010da.<a name=\"_ftnref135\"><\/a><a href=\"#_ftn135\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ve\u0107 smo konstatirali kako &bdquo;veliki orkestar <em>Grand showa<\/em>&ldquo; svojom brojno\u0161\u0107u daleko prema\u0161uje zahtjeve muzi\u010dkog izvo\u0111enja folk pjesama. Taj &bdquo;veliki orkestar&ldquo; je, drugim rije\u010dima, i suvi\u0161e &bdquo;velik&ldquo;, i prema tome, ki\u010d. S obzirom na to da gosti <em>Grand showa<\/em> pjevaju na &bdquo;play back&ldquo;, \u0161to zna\u010di da &bdquo;veliki orkestar <em>Grand showa<\/em>&ldquo; predstavlja samo obi\u010dan dekor, ta emisija, u biti, ne donosi ni\u0161ta novo u odnosu na standardna izvo\u0111enja pjesama u televizijskom studiju. Scenografija, zapravo, \u010dini svu razliku. Imaju\u0107i sve to u vidu, zaklju\u010dujemo da taj <em>Grand show<\/em>, uop\u0107e nije toliko &bdquo;grand&ldquo; koliko se nastoji predstaviti. Ta emisija se &bdquo;pretvara&ldquo;, &bdquo;la\u017ee&ldquo; da predstavlja ne\u0161to veliko, grandiozno, \u010dime se opet potvr\u0111uje kao ki\u010d.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U kontekst tog &bdquo;ki\u010d pretjerivanja&ldquo; dobro se uklapaju i ni\u010dim opravdane panegirike voditelja na ra\u010dun vokalnih sposobnosti i vizualne prezentacije gostiju, interpretatora folk muzike, koje pored pretjerivanja, sadr\u017ee i ki\u010dersko laskanje drugome na narcisoidno-esteti\u010dki na\u010din. Tako, na primjer, voditelj emisije <em>Gold express<\/em> (TV Pink BH) isti\u010de kako je diskografska ku\u0107a <em>Gold music<\/em> &bdquo;puna lijepih i talentiranih glazbenika, dobrih i kvalitetnih pjeva\u010da&ldquo;. Nakon toga, voditelj najavljuje Nenu \u0110urovi\u0107 kao &bdquo;vrhunskog pjeva\u010da&ldquo;, dok Rifata Tepi\u0107a predstavlja kao &bdquo;izvo\u0111a\u010da ozbiljne karijere i mo\u0107nog glasa&ldquo;. Istina je, zapravo, da se ti izvo\u0111a\u010di ni glasom ni pojavom ne isti\u010du ni u kategoriji folk pjeva\u010da. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pretpostavljamo da ki\u010derski karakter nekih od najgledanijih glazbeno-zabavnih emisija u na\u0161oj zemlji i okru\u017eenju &bdquo;opravdava&ldquo; \u010dinjenica da ki\u010d predstavlja jedan od najdjelotvornijih mehanizama za bijeg od otu\u017ene stvarnosti \u2013 lak, brz i jeftin na\u010din da se zakora\u010di u &bdquo;ru\u017ei\u010dastu stvarnost&ldquo;. Veselin Kljaji\u0107 u \u010dlanku &bdquo;<em>Televizija kao kauzalan<\/em> <em>odnos<\/em>&ldquo; isti\u010de da &bdquo;u svijetu koji nije konstituirao svoj temeljni smisao, svoje vrijednosti i svoju viziju, rasijana svijest ki\u010da i njegova prilagodljivost, a po\u010desto i magnetizam, mogu djelovati i kao droga i kao zaborav&ldquo;.<a name=\"_ftnref136\"><\/a><a href=\"#_ftn136\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nadalje, ustanovljene su izvjesne, uvjetno re\u010deno, podudarnosti izme\u0111u reality show programa poput <em>Velikog brata<\/em> ili npr. <em>Farme<\/em>, koji su godinama bili na vrhu gledanosti me\u0111u bosanskohercegova\u010dkom publikom, s jedne strane i francuske drame apsurda s druge strane. Ka\u017eemo uvjetno, budu\u0107i da drama apsurda po\u010diva na jasno definiranim estetskim i ideolo\u0161kim postavkama prema kojima pisac stvara apsurdne situacije kako bi raskrinkao iste u stvarnom \u017eivotu, ukazuju\u0107i tako na su\u0161tinsku tragediju ljudskih odnosa i ljudske sudbine. Nasuprot tome, tvorci reality showa apsurdne situacije name\u0107u kao odre\u0111eni normativ, polaze\u0107i od premise da gledatelji nisu u stanju sagledati taj apsurd. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tako na primjer, u drami<em> Kakav kupleraj!<\/em> Eugena Ionescoa<a name=\"_ftnref137\"><\/a><a href=\"#_ftn137\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> likovi mnogo pri\u010daju, sva\u0161ta pri\u010daju, &bdquo;sudaraju\u0107i&ldquo; se me\u0111usobno u okviru iste zgrade koju nastanjuju, ba\u0161 kao i uku\u0107ani <em>Velikog brata<\/em> ili <em>Farme<\/em>. I jedni i drugi, premda osu\u0111eni na su\u017eivot, neprestano se ogovaraju, sva\u0111aju, \u0161to daje dinamiku kako dramskom tekstu, tako i reality showu. Ionescovo Lice, anonimni junak oko kojeg se sve vrti, mogao bi se donekle izjedna\u010diti s gledateljem koji sve to \u0161utke promatra. I Ionescovo Lice i gledatelj u poziciji su nekoga tko sav taj &bdquo;kupleraj&ldquo; sa strane sagledava, s bitnom razlikom \u0161to Lice to radi iz \u017eelje da doku\u010di svu istinu, dok gledatelj to radi iz zabave, nesvjestan \u010dinjenice da i sam postaje dio apsurdnog spektakla, i to ne vi\u0161e u virtualnom, nego u realnom prostoru i vremenu.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nadalje, ono \u0161to je zajedni\u010dko drami apsurda i reality showu <em>Veliki brat<\/em> jesu, usudili bismo se re\u0107i, antiheroji kao protagonisti. Naime, za razliku od klasi\u010dnog europskog kazali\u0161ta koje promovira visoko moralne i intelektualno uzvi\u0161ene likove (Hamlet, Sid, Fedra itd.), drama apsurda na scenu dovodi neautenti\u010dne likove bez karaktera i vrlina. Premda se ne mo\u017ee, kako smo to ve\u0107 naglasili, staviti znak jednakosti izme\u0111u likova u drami apsurda i uku\u0107ana <em>Velikog brata<\/em> ili npr. <em>Farme<\/em>, izvjesna paralela se itekako mo\u017ee povu\u0107i. Po\u0111imo od \u010dinjenice da se me\u0111u uku\u0107anima <em>Big brother VIP<\/em> nisu na\u0161li istaknuti znanstveni radnici, profesori, doktori, humanisti, politi\u010dari, aktivisti ili umjetnici, nego isklju\u010divo predstavnici medijske (neofolk) kulture: pjeva\u010di folk muzike, manekenke, modeli, televizijski voditelji, glumci i glumice, modni kreatori, nogometa\u0161i&#8230; Drugim rije\u010dima, radi se o predstavnicima srpske estrade o kojima Jelena Karleu\u0161a, u jednom intervjuu, izme\u0111u ostalog, ka\u017ee: &bdquo;Estrada je polusvijet u kojem vladaju primitivizam, zloba, pakost, prostakluk, zavist, selja\u010dki kompleksi.&ldquo;<a name=\"_ftnref138\"><\/a><a href=\"#_ftn138\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovaj navod spomenut je prije svega zato \u0161to neodoljivo podsje\u0107a na konstataciju Slobodana Seleni\u0107a koju iznosi u svom predgovoru za <em>\u010cekaju\u0107i Godota<\/em> prema kojoj je &bdquo;Beckett gotovo paranoi\u010dno odan viziji svijeta kao pusto\u0161i po kojoj se kre\u0107u smije\u0161no-klaunovske ili groteskno-sakate kreaturice.&ldquo;<a name=\"_ftnref139\"><\/a><a href=\"#_ftn139\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, takve &bdquo;kreature&ldquo;, kako ka\u017ee Seleni\u0107, odnosno antiheroji, itekako su dobrodo\u0161li u medijima 21. stolje\u0107a, zato \u0161to zabavljaju i uveseljavaju. Tako\u0111er, protagonisti <em>Velikog brata<\/em> i <em>Farme<\/em> nerijetko stje\u010du pa\u017enju i popularnost na osnovi negativnih obrazaca pona\u0161anja uslijed \u010dega se mogu odrediti kao antiheroji.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Tre\u0107a zajedni\u010dka karakteristika drame apsurda i reality show programa jesu brbljanje, \u0107askanje, banalni i besmisleni razgovori kojima je \u010desto jedini smisao prikra\u0107ivanje vremena. Poput razgovora izme\u0111u g. i g\u0111e Smith ili Smithovih i Martinovih u Ionescovoj <em>\u0106elavoj pjeva\u010dici<\/em><a name=\"_ftnref140\"><\/a><a href=\"#_ftn140\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, reality show programi \u010desto su puni ispraznih razgovora i apsurdnih diskusija. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Naposljetku, sli\u010dna egzistencijalna mu\u010dnina i osje\u0107anje besmisla mori kralja u <em>Kralj umire<\/em>, Mersaulta u <em>Strancu<\/em>, Roquentina u <em>Mu\u010dnini<\/em>, ali i bosanskohercegova\u010dku publiku. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Beketovim jezikom govore\u0107i, u \u017eivotu koji prolazi u &bdquo;\u010dekanju&ldquo; i razmi\u0161ljanju o samoubojstvu, gdje su sinonimi \u010dovjekovog duhovnog stanja neznanje, umor, iznemoglost i \u010dekanje boljeg \u017eivota, zabava se do\u017eivljava kao vrsta anestezije. Tra\u017ee\u0107i kako razbiti dosadu Vladimiru i Estragonu, Pozzo se dosjeti da bi ih Lucky mogao uveseljavati pjesmom, igrom i recitiranjem.<a name=\"_ftnref141\"><\/a><a href=\"#_ftn141\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> I zbilja, Vladimir naposljetku konstatira da im je uz Pozza i Luckyja vrijeme br\u017ee pro\u0161lo. Bitno je da se \u010dovjek zabavi ne\u010dim dok \u010deka. To \u010dekanje, to odsustvo radnje, treba popuniti ne\u010dim: brbljanjem, pjevanjem, bilo \u010dim. \u010cak i ljudska patnja ih zabavlja. Sve je dobro, samo da \u010dovjek sebi prikrati vrijeme. &bdquo;Estragon: <em>Uvek mi prona\u0111emo ne\u0161to, zar ne, Didi, \u0161to nam stvori utisak da smo \u017eivi?&ldquo;<\/em><a name=\"_ftnref142\"><\/a><a href=\"#_ftn142\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zaklju\u010dak ovog dijela na\u0161eg istra\u017eivanja bio je da smo od avangardne drame apsurda 20. stolje\u0107a do\u0161li do televizijske zabave apsurda 21. stolje\u0107a. Kao \u0161to je po\u010detkom &#8217;90. bosanskohercegova\u010dka humoristi\u010dna serija <em>Top lista nadrealista<\/em> karikiranjem tada\u0161njih jugoslovenskih dru\u0161tveno-politi\u010dkih prilika gotovo proro\u010dki nagovijestila rat i sva potonja zbivanja, koja su nam u ono vrijeme, kad je serija emitirana, zaista izgledali &bdquo;nadrealno&ldquo;, tako je i francuska drama apsurda nagovijestila na\u010din komunikacije, sustav vrijednosti i me\u0111uljudske odnose postmodernog \u010dovjeka. Drama apsurda nudi i odgovor zbog \u010dega je zabava toliko va\u017ena gra\u0111anima Bosne i Hercegovine: zabava \u010dini besmisleni \u017eivot podno\u0161ljivijim. Poput some u Huxleyevu <em>Vrlom novom svijetu<\/em>, te &bdquo;savr\u0161ene droge za tr\u017ei\u0161te&ldquo; koja lije\u010di crne misli i osloba\u0111a od srama i ostalih negativnih emotivnih stanja.<a name=\"_ftnref143\"><\/a><a href=\"#_ftn143\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><em><strong>Zaklju\u010dak<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Provedeno istra\u017eivanje zastupljenosti zabavnih sadr\u017eaja u prime timeu na pet bosanskohercegova\u010dkih televizijskih stanica, uklju\u010duju\u0107i i javne servise, sugerira da zabavni sadr\u017eaji \u010dine daleko vi\u0161e od jedne \u010detvrtine programa televizijskih stanica, koliko je definirano uvjetima dozvola koje je Regulatorna agencija za komunikacije izdala televizijskim ku\u0107ama. Prosje\u010dna zastupljenost igranog programa, glazbeno-zabavnog programa i sadr\u017eaja koji pripadaju programskom segmentu &bdquo;ostalo&ldquo;, kojima je glavni cilj zabaviti gledatelje, u prime timeu iznosi 44,4% na javnim servisima i 62,3% na komercijalnim stanicama. Tako\u0111er, primije\u0107ena je velika zastupljenost igranog programa, prete\u017eno serija i filmova, \u010dija je prosje\u010dna dnevna zastupljenost u prime timeu na javnom servisu 40%, a na komercijalnim stanicama 45,5%. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kvalitativna analiza glazbeno-zabavne emisije <em>Grand show<\/em>, koja otkriva njen ki\u010derski karakter, i sagledavanje popularnih reality show programa iz ugla francuske drame apsurda nude nam odgovor zbog \u010dega je zabavni program toliko zastupljen i toliko gledan od strane bosanskohercegova\u010dke publike. Zabava je bijeg od sumorne stvarnosti, du\u0161evna anestezija, koja poma\u017ee umornim gra\u0111anima Bosne i Hercegovine da \u017eive \u010dekaju\u0107i Godota. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Eskapizam i zabava, nesumnjivo, imaju svoje pozitivne aspekte. Me\u0111utim, ostaje pitanje \u010duvamo li zabavljanjem mentalni mir ili podno\u0161ljivu koli\u010dinu mentalnog nemira? S obzirom da mediji imaju ogroman utjecaj na oblikovanje na\u0161ih identiteta, treba li da nas zabrinuti pomisao na to u \u0161to \u0107emo se izroditi budu\u0107i da smo izlo\u017eeni velikom broju ki\u010derskih sadr\u017eaja? U kojoj mjeri se poistovje\u0107ujemo s polusvijetom koji kompletan identitet kreira na osnoviu vizualnih elemenata, svog izgleda, i demonstriranja financijske mo\u0107i no\u0161enjem skupe garderobe, u cilju kreiranja imid\u017ea zvijezde? Postavlja se pitanje ima li ta kratkoro\u010dna strategija zadovoljstva i odsustva ulaganja u sebe radi daljih, odlo\u017eenih rezultata, za cilj da od nas stvori neomanipulacijsku nemisle\u0107u grupu. Ili smo to ve\u0107 postali?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn131\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn131\"><\/a><a href=\"#_ftnref131\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<em>Grand showu<\/em>, koji se sada emitira na OBN televiziji, koncepcijski je vrlo sli\u010dna emisija <em>Bravo show<\/em>, koja se emitira na TV Pink BH.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn132\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn132\"><\/a><a href=\"#_ftnref132\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nZoran Glu\u0161\u010devi\u0107, &bdquo;\u017divot u ru\u017ei\u010dastom&ldquo;, <em>Savremenik<\/em> (1-2, 3-4\/1986), str. 209. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn133\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn133\"><\/a><a href=\"#_ftnref133\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nSreten Petrovi\u0107, <em>Ki\u010d kao sudbina<\/em>, Matica Srpska, Novi Sad 1997., str. 10.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn134\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn134\"><\/a><a href=\"#_ftnref134\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nZoran Glu\u0161\u010devi\u0107, &bdquo;Ki\u010d na\u0161 svakida\u0161nji&ldquo;, <em>Polja<\/em> (385\/1991), str. 131.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn135\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn135\"><\/a><a href=\"#_ftnref135\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nZoran Glu\u0161\u010devi\u0107, &bdquo;\u017divot u ru\u017ei\u010dastom&ldquo;, str. 141. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn136\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn136\"><\/a><a href=\"#_ftnref136\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVeselin Kljaji\u0107, &bdquo;Televizija kao kauzalan odnos&ldquo;, <em>Sveske<\/em> (67\/2003), str. 83.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn137\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn137\"><\/a><a href=\"#_ftnref137\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nEugene Ionesco, <em>Kakav kupleraj!<\/em>, Paideia, Beograd 2008. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn138\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn138\"><\/a><a href=\"#_ftnref138\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nGoran Tarla\u0107, <em>Pesme iz stomaka naroda. Antologija turbo folka<\/em>, SKC, Beograd 2001., str. 106.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn139\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn139\"><\/a><a href=\"#_ftnref139\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nSamuel Beckett, <em>\u010cekaju\u0107i Godoa<\/em>, Prosveta, Nolit, Zavod za ud\u017ebenike, Beograd 1981., str. 20.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn140\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn140\"><\/a><a href=\"#_ftnref140\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nEugene Ionesco, \u0106elava peva\u010dica. \u010cas, Paideia, Beograd 2006. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn141\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn141\"><\/a><a href=\"#_ftnref141\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nS. Beckett, <em>\u010cekaju\u0107i Godota<\/em>, str. 58 i 59.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn142\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn142\"><\/a><a href=\"#_ftnref142\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nIbid, str. 91.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn143\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn143\"><\/a><a href=\"#_ftnref143\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nO. Huxley, <em>Vrli novi svet,<\/em> Libretto, Beograd 2009, str. 50 i 51. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Like Fun<br \/>\n      <br \/>\nQuantitative and Qualitative Analysis of the Entertainment Programs in BiH<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>According to the data from the Communications Regulatory Agency of Bosnia and Herzegovina, entertaining programme constitutes a quarter of all TV stations broadcast (24.9%) and more than half of radio stations broadcast (53.66%). The content analysis of television programmes of three public broadcasters (BHT 1, RTRS, FTV) as well as two commercial TV stations with nationwide coverage (TV Hayat and TV BN) in prime time (from 17 to 23 hours) on weekly base, based on the review of the programmes, showed that entertainment is one of the most important segments of television programmes, on both commercial TV stations, as well as public service in BiH. Qualitative analysis of Grand Show, that stands for the one of the most popular music and entertainment shows, not only in BiH, but wider, for almost two decades, indicates that this show belongs to kitsch culture. Furthermore, certain similarities between reality show programs like Big Brother or Farm and french Theatre of the absurd were found.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>Entertaining programme, movies and soap operas, public services, commercial stations, Grand Show, Big Brother, french Theatre of the absurd, kitsch culture, escapism.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"11inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 120%;\">\n <strong>&nbsp;II Simpozij \/ <br \/>\n&nbsp;Symposium<\/p>\n<p>&nbsp;ISLAM I MEDIJI \/ <br \/>\n&nbsp;ISLAM AND MEDIA<\/p>\n<p>&nbsp;23. \u2013 26. 4. 2015. \/ <br \/>\n&nbsp;April 23\u221226, 2015<\/p>\n<p>&nbsp;Hrvatska\/Croatia <br \/>\n&nbsp;(Zagreb)<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Jos\u00e9 Mar\u00eda Cantal-Rivas<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Soci\u00e9t\u00e9 des Missionnaires d\u2019Afrique (\u00ab P\u00e8res Blancs \u00bb)<br \/>\ncantalrivas@hotmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">La pr\u00e9sence m\u00e9diatique chr\u00e9tienne dans un<br \/>\npays musulman:<br \/>\nexp\u00e9rience de l\u2019Eglise catholique en Alg\u00e9rie<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/J. Maria Cantal-Rivas, La presence mediatique chretienne dans un pays musulman.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (318 KB), French, Str. 1120 &#8211; 1126<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mesdames, messieurs, tous mes chers fr\u00e8res&nbsp;: Je remercie les organisateurs d&rsquo;avoir accept\u00e9 cette modeste contribution<a name=\"_ftnref144\"><\/a><a href=\"#_ftn144\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u00e0 un si grand \u00e9v\u00e9nement. En Alg\u00e9rie le nom de la Croatie est, pour beaucoup, li\u00e9e au meurtre de 12 de vos compatriotes chr\u00e9tiens, le 14 d\u00e9cembre 1993 \u00e0 Tamesguida (\u00e0 quelques 100 km de la capitale) o\u00f9 ils travaillaient \u00e0 la construction d&rsquo;une route. Ce drame a \u00e9t\u00e9 l&rsquo;occasion pour que les musulmans bosniaques du chantier sauvent la vie de plusieurs de leurs compatriotes. Pour ces musulmans qui ont sauv\u00e9 leurs fr\u00e8res, mais dont les noms ont \u00e9t\u00e9 oubli\u00e9s, nous demandons \u00e0 Dieu de les b\u00e9nir g\u00e9n\u00e9reusement car ils ont pleinement accompli leur foi dans le texte coranique qui dit&nbsp;: <strong><em>\u00ab&nbsp;Celui qui sauve un seul homme, c&#8217;est comme s&#8217;il avait sauv\u00e9 l&#8217;humanit\u00e9 tout enti\u00e8re&nbsp;\u00bb <\/em><\/strong><strong>(Coran 5, 32)<\/strong>.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">L&rsquo;Alg\u00e9rie avec plus de 2,5 millions de km\u00b2 est peupl\u00e9e de 40 millions de personnes. Apr\u00e8s 132 ans de colonisation fran\u00e7aise, l&rsquo;Alg\u00e9rie gagne son ind\u00e9pendance en 1962. L&rsquo;Islam est la religion officielle du pays et le chef de l&rsquo;Etat doit \u00eatre musulman. Comme dans tout le Maghreb il s&rsquo;agit de l&rsquo;islam sunnite de rite mal\u00e9kite, \u00e0 l&rsquo;exception de quelques enclaves de rite ibadite. La presse, sans confirmation officielle, parle de la pr\u00e9sence toute r\u00e9cente de groupuscules chiites. Une petite minorit\u00e9 chr\u00e9tienne existe, compos\u00e9e d&rsquo;\u00e9trangers, mais pas uniquement : quelque 10.000 catholiques et un peu plus de protestants. On parle \u00e9galement de quelques 400 citoyens alg\u00e9riens de confession juive. A cause des contrats sign\u00e9s avec des entreprises chinoises plus de 35.000 travailleurs \u00e9trangers de culture bouddhiste et confuc\u00e9enne constituent la deuxi\u00e8me religion de l&rsquo;Alg\u00e9rie. Dans mon expos\u00e9, chaque fois que je dis Eglise, cela veut dire Eglise Catholique. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mon intervention n&rsquo;abordera pas les articles de la presse alg\u00e9rienne \u00e0 propos des chr\u00e9tiens. Ces articles peuvent cependant \u00eatre class\u00e9s, tr\u00e8s rapidement, en 6 cat\u00e9gories dont je ne vous pr\u00e9sente, dans le diaporama, qu&rsquo;un seul exemple sans commentaire, par manque de temps&nbsp;:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">1\u2013 Analyses ou articles de fond.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">2\u2013 Alarmistes.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">3\u2013 Sensationnalistes.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">4\u2013 Informatifs.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">5\u2013 Amicaux.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">6\u2013 Humoristiques (caricatures sur les chr\u00e9tiens&nbsp;!).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Je mentionne simplement, pour vous donner une id\u00e9e de notre diversit\u00e9, quelques m\u00e9dias et publications qui ont un lien institutionnel avec l&rsquo;Eglise&nbsp;d&rsquo;Alg\u00e9rie: la revue <em>Hayat<\/em> (publi\u00e9e en partenariat avec le Croissant Rouge Alg\u00e9rien, Wilaya d&rsquo;Alger), le site de Caritas Alg\u00e9rie<a name=\"_ftnref145\"><\/a><a href=\"#_ftn145\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, la <em>Nouvelle Revue de Presse<\/em> (publi\u00e9e <em>on line<\/em> par le Centre de Documentation Economique et Sociale<a name=\"_ftnref146\"><\/a><a href=\"#_ftn146\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, CDES, d\u00e9pendant du dioc\u00e8se d&rsquo;Oran), le site web du Centre d&rsquo;Etudes Dioc\u00e9sain <em>Les Glycines<\/em><a name=\"_ftnref147\"><\/a><a href=\"#_ftn147\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u00e0 Alger, le bulletin des <em>P\u00e8res Blancs<\/em><a name=\"_ftnref148\"><\/a><a href=\"#_ftn148\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, le site du projet de restauration du sanctuaire de Santa Cruz<a name=\"_ftnref149\"><\/a><a href=\"#_ftn149\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> dans le dioc\u00e8se d&rsquo;Oran, le site du Centre Culturel et de Documentation Saharienne<a name=\"_ftnref150\"><\/a><a href=\"#_ftn150\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, CCDS, du dioc\u00e8se de Laghouat-Gharda\u00efa, la collection historique <em>les Cahiers de Ouargla<\/em><a name=\"_ftnref151\"><\/a><a href=\"#_ftn151\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, etc. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">L&rsquo;Eglise Catholique (et protestante) ont l&rsquo;honneur de pouvoir diffuser dans les ondes de la Radio Nationale Alg\u00e9rienne (<em>Alger Cha\u00eene 3<\/em>, cha\u00eene francophone) le service religieux du jour de No\u00ebl, de P\u00e2ques et de Pentec\u00f4te. Rien qu&rsquo;\u00e0 lui seul, ce fait m\u00e9riterait un d\u00e9veloppement exhaustif incluant l&rsquo;analyse des sermons prononc\u00e9s \u00e0 cette occasion dans la radio d&rsquo;\u00e9tat.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">M\u00eame s&rsquo;ils n&rsquo;ont pas de lien officiel avec l&rsquo;Eglise il existe des nombreux sites web, <em>blogs<\/em> et pages <em>facebook<\/em> d&rsquo;individus ou de groupes se r\u00e9clamant, \u00e0 la fois, du christianisme (mais quel christianisme&nbsp;?) et de l&rsquo;Alg\u00e9rie<a name=\"_ftnref152\"><\/a><a href=\"#_ftn152\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Nous y reviendrons plus tard.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Au sein de l&rsquo;Eglise Catholique d&rsquo;Alg\u00e9rie quatre publications \u00e9crites existent<a name=\"_ftnref153\"><\/a><a href=\"#_ftn153\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ce sont plut\u00f4t des bulletins internes \u00e0 l&rsquo;usage des membres des communaut\u00e9s chr\u00e9tiennes&nbsp;: il s&rsquo;agit de <em>Rencontres<\/em> (archidioc\u00e8se d&rsquo;Alger), <em>Le lien d&rsquo;Oran<\/em> (dioc\u00e8se d&rsquo;Oran), <em>l&rsquo;\u00e9cho de Constantine<\/em> (dioc\u00e8se de Constantine) et une lettre envoy\u00e9e par Internet nomm\u00e9e&nbsp;<em>Le billet mensuel<\/em> (du dioc\u00e8se de Laghouat-Gharda\u00efa). C&rsquo;est la revue commune aux quatre dioc\u00e8ses <em>&nbsp;Pax et Concordia<\/em>&nbsp; (publi\u00e9e depuis 2010) qui est la seule \u00e0 m\u00e9riter le nom de \u00ab&nbsp;presse \u00e9crite&nbsp;\u00bb et qui compte avec la reconnaissance officielle \u00e0 travers son num\u00e9ro de d\u00e9p\u00f4t l\u00e9gal<a name=\"_ftnref154\"><\/a><a href=\"#_ftn154\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Sauf exception, le contenu est toujours en fran\u00e7ais, avec quelques rares articles en arabe ou en anglais. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pour vous donner une id\u00e9e assez exacte de la&nbsp;ligne \u00e9ditoriale de <em>Pax et Concordia<\/em> je cite trois brefs textes de l&rsquo;\u00e9quipe de r\u00e9daction&nbsp;:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<div style=\"margin-left: 50pt;\">\n<table border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n1\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\nD&rsquo;abord dans le premier num\u00e9ro&nbsp;(2010, p. 2) : <em>Qu&#8217;allez-vous trouver dans cette revue ? Pour entrer dans une meilleure connaissance du pays, un auteur alg\u00e9rien, diff\u00e9rent \u00e0 chaque fois, proposera une analyse, \u00e0 partir de sa comp\u00e9tence, pour la rubrique \u00ab Regard sur l&#8217;Alg\u00e9rie \u00bb \u2026 Au c\u0153ur de chaque num\u00e9ro, un \u00ab dossier \u00bb pr\u00e9sen\u00adtera un aspect de la soci\u00e9t\u00e9 alg\u00e9rienne, t\u00e9moignant en m\u00eame temps de l&#8217;implication de l&#8217;Eglise dans ce domaine. Chaque num\u00e9ro pr\u00e9sentera quelques livres\u2026 et cherchera d&#8217;une mani\u00e8re ou d&#8217;une autre \u00e0 aider \u00e0 comprendre l&#8217;Alg\u00e9rie, l&#8217;exp\u00e9rience de son Eglise, et favoriser la rencontre islamo-chr\u00e9tienne qui d\u00e9borde largement nos fronti\u00e8res.<\/em><\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n2\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\nLa r\u00e9ponse de la r\u00e9daction (n\u00b0 16 \u2013 2013, p. 2) suite \u00e0 la lettre d&rsquo;un lecteur qui s&rsquo;exprimait ainsi&nbsp;:<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n&nbsp;<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>La lecture <\/em>(de Pax et Concordia)<em>donne l&#8217;impression d&#8217;une \u00c9glise un peu merveilleuse, en parfaite communion avec un pays hospitalier. Je sais bien qu&#8217;il est difficile d&#8217;\u00eatre un peu plus r\u00e9aliste (&#8230;) Sans doute que ce n&#8217;est pas possible, au moins dans une revue publique.<\/em><br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Et le r\u00e9dacteur en chef r\u00e9pondait :<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<div style=\"margin-left: 50pt;\">\n<table border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n&nbsp;<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>\u2026Notre revue a re\u00e7u mission de \u00abdonner \u00e0 conna\u00eetre et aimer l&#8217;Alg\u00e9rie et son \u00c9glise\u00bb, mais serait-elle devenue un instrument de propagande au service de sa propre image et de celle de l&#8217;Alg\u00e9rie\u2026 p\u00e9chant par optimisme pour justifier son ent\u00eatement, pour ne pas s&#8217;avouer \u00e0 elle-m\u00eame son propre \u00e9chec\u2026 ?<\/em><\/p>\n<p><\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n&nbsp;<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>\u00c0 la v\u00e9rit\u00e9, nous sommes tellement souvent en pr\u00e9sence d&#8217;un discours inverse de d\u00e9nigrement ou de d\u00e9sesp\u00e9rance, qu&#8217;existe certainement en nous un d\u00e9sir de peser sur l&#8217;autre plateau de la balance&#8230;<\/em><br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n&nbsp;<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>Il est vrai que notre revue a, en partie pour vocation, de partager les fleurs cueillies au bord du chemin, un chemin qui n&#8217;est pas que parterre fleuri, mais je ne crois pas que la revue en partage uniquement les fleurs. Ceci dit, ce ne sont pas des fleurs artificielles. Elles sont de r\u00e9els moments de gr\u00e2ce qui t\u00e9moignent d&#8217;un futur possible, qui entretiennent son esp\u00e9rance&#8230; \u00bb <\/em><br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n3\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\nDans le num\u00e9ro de ce mois d&rsquo;avril (2015 &#8211; N\u00b0 22) dont le dossier central est consacr\u00e9 \u00e0 la ville alg\u00e9rienne de Constantine, capitale de la culture arabe, la r\u00e9daction fait remarquer (p. 4) que \u00ab&nbsp;<em>la meilleure r\u00e9ponse \u00e0 ceux qui voudraient nous diviser est peut-\u00eatre la contribution <\/em>(dans Pax et Concordia<em>) de cinq enseignants et d&rsquo;un ancien recteur de l&rsquo;Universit\u00e9 Islamique de Constantine qui n&rsquo;ont pas h\u00e9sit\u00e9 un instant \u00e0 signer des articles dans la revue de l&rsquo;Eglise Catholique d&rsquo;Alg\u00e9rie\u2026<\/em>&nbsp;\u00bb<br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">D&rsquo;autres publications plus ponctuelles existent \u00e0 l&rsquo;occasion, par exemple, de la fin du chantier des restaurations des basiliques de Notre Dame d&rsquo;Afrique \u00e0 Alger ou St. Augustin \u00e0 Annaba&nbsp;: il s&rsquo;agit de beaux albums-souvenirs avec des nombreuses photos et une pr\u00e9sentation de luxe, destin\u00e9es en partie en rendre hommage aux partenaires internationaux et aux institutions alg\u00e9riennes ayant collabor\u00e9 avec l&rsquo;Eglise dans les travaux de restauration de ce patrimoine alg\u00e9rien. Il arrive aussi qu&rsquo;un auteur alg\u00e9rien demande \u00e0 un membre de notre Eglise de pr\u00e9facer son \u0153uvre, comme vous le voyez sur l&rsquo;image avec le livre sur les chants traditionnels autour de la f\u00eate du \u00ab&nbsp;mouloud&nbsp;\u00bb pr\u00e9fac\u00e9 par Mgr. Henri Teissier, \u00e9v\u00eaque \u00e9m\u00e9rite d&rsquo;Alger.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dans la lettre que je recevais des \u00e9v\u00eaques d&rsquo;Alg\u00e9rie en d\u00e9cembre 2013, au moment de prendre en charge le site web officiel de notre Eglise<a name=\"_ftnref155\"><\/a><a href=\"#_ftn155\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, il \u00e9tait \u00e9crit :<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">&nbsp;<\/p>\n<div style=\"margin-left: 50pt;\">\n<table border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n&nbsp;<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>Nous souhaitons que le site de l&rsquo;Eglise catholique d&rsquo;Alg\u00e9rie puisse transmettre la \u00ab&nbsp;mystique&nbsp;\u00bb de notre vivre ensemble en p\u00e8lerinage dans le peuple auquel elle est donn\u00e9e. Cela suppose de la part de ceux qui travailleront \u00e0 faire vivre ce site un r\u00e9el \u00ab&nbsp;sentir en Eglise&nbsp;\u00bb et une vraie &quot;dilectio&quot; (<\/em>attachement<em>), comme le dirait saint Augustin, pour le peuple alg\u00e9rien.<\/em><br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n&nbsp;<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>Pour cette mission\u2026 <\/em>(on)<em>veillera \u00e0 favoriser la collaboration avec toutes les composantes de la communaut\u00e9 catholique en Alg\u00e9rie, dans le respect des lois du pays&#8230;<\/em><\/p>\n<p><\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 100%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mais l&rsquo;Eglise dispose d&rsquo;un site web depuis plus de 14 ans&nbsp;! Dans sa forme actuelle il date de 2008. Le premier changement significatif a \u00e9t\u00e9 l&rsquo;adresse&nbsp;: l&rsquo;identit\u00e9 est explicite (<a href=\"http:\/\/www.eglise-catholique-algerie.org\/\">www.eglise-catholique-algerie.org<\/a>) et pas comme en ses d\u00e9but qui reprenait les initiales de notre association (de droit alg\u00e9rien) mais que personne arrivait \u00e0 m\u00e9moriser ni \u00e0 d\u00e9chiffrer (<a href=\"http:\/\/www.ada.asso.dz\/\">www.ada.asso.dz<\/a>)! <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Les pages en arabe sont assez statiques avec peu de changements. La partie en fran\u00e7ais est la plus d\u00e9taill\u00e9e et actualis\u00e9e car c&rsquo;est la langue habituelle au sein de l&rsquo;Eglise.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Dans la pr\u00e9sentation que le site fait de chacun des 4 dioc\u00e8ses il y a 6 rubriques. Mais sans nul doute c&rsquo;est la rubrique <em>Actualit\u00e9s<\/em>, qui est la plus int\u00e9ressante, car on y trouve le reflet de la vitalit\u00e9 de nos communaut\u00e9s et de nos institutions. Elle donne aussi une id\u00e9e \u00a0assez exacte du genre d&rsquo;activit\u00e9s&nbsp;multiformes et vari\u00e9es que nous menons \u00e0 destination d&rsquo;un large public, chr\u00e9tien ou pas.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Un dernier \u00e9l\u00e9ment \u00e0 signaler dans le site&nbsp;: les \u00ab&nbsp;derni\u00e8res nouvelles&nbsp;\u00bb, puis\u00e9es dans un large \u00e9ventail de presse internationale et alg\u00e9rienne mettant en valeur tout ce qui se fait dans le domaine de la coop\u00e9ration entre chr\u00e9tiens et musulmans. Ces nouvelles sont actualis\u00e9es plusieurs fois par semaine en arabe ou fran\u00e7ais et cherchent \u00e0 encourager tous ceux qui lancent des initiatives de collaboration particuli\u00e8rement dans le monde musulman.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">La page <em>facebook<\/em> de l&rsquo;Eglise<a name=\"_ftnref156\"><\/a><a href=\"#_ftn156\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> est tr\u00e8s r\u00e9cente (\u00e0 peine un an). La grande diff\u00e9rence par rapport au site est la vari\u00e9t\u00e9 de personnes qui visitent cette page. Tandis que le site web est visit\u00e9 essentiellement par les gens qui d\u00e9j\u00e0 nous fr\u00e9quentaient pour l&rsquo;une ou l&rsquo;autre raison. Et nous constatons une augmentation de personnes de tous horizons qui s&rsquo;inscrivent \u00e0 la <em>news letter<\/em> mensuelle du site depuis que la page <em>facebook<\/em> existe.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Une des raisons qui nous a pouss\u00e9 \u00e0 ouvrir cette page <em>facebook<\/em> \u00e9tait d&rsquo;\u00e9viter que le nom \u00ab&nbsp;Eglise Catholique d&rsquo;Alg\u00e9rie&nbsp;\u00bb soit usurp\u00e9 par quelqu&rsquo;un d&rsquo;autre&nbsp;! D&rsquo;autant plus que cela est en partie arriv\u00e9<a name=\"_ftnref157\"><\/a><a href=\"#_ftn157\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. En plus d&rsquo;autres d\u00e9nominations chr\u00e9tiennes<a name=\"_ftnref158\"><\/a><a href=\"#_ftn158\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> sont \u00e9galement pr\u00e9sentes sur le Net et les r\u00e9seaux sociaux et toutes ne partagent pas notre approche de la diversit\u00e9 religieuse.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Quelques options&nbsp;dans la gestion du site web et de la page <em>facebook<\/em> :<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<div style=\"margin-left: 50pt;\">\n<table border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n\u00ab&nbsp;D\u00e9franciser&nbsp;\u00bb le site&nbsp;: en tant que chr\u00e9tiens en Alg\u00e9rie, nous devons lutter pour s\u00e9parer le plus possible l&rsquo;Eglise d&rsquo;Alg\u00e9rie de la France (l&rsquo;Etat et l&rsquo;Eglise de ce pays). Entre deux sites \u00e0 faire conna\u00eetre, par exemple de contenu biblique, l&rsquo;un fran\u00e7ais et l&rsquo;autre belge (ou camerounais&nbsp;!) je choisi toujours la deuxi\u00e8me option. C&rsquo;est une autre mani\u00e8re d&rsquo;\u00eatre catholique, universel!<\/p>\n<p><\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\nArabiser le site, m\u00eame modestement (nouvelles en arabe de temps \u00e0 autre, documents t\u00e9l\u00e9chargeables, liens d\u2019Internet\u2026). Je n\u2019ai rien fait, en revanche, du c\u00f4t\u00e9 du tamazight (ou langue berb\u00e8re\u00a0; d\u2019abord \u00e0 cause de mon ignorance\u00a0de cette langue!) mais aussi pour ne pas tomber dans le clich\u00e9 d\u2019une Eglise qui se greffe sur le mouvement identitaire et politique berb\u00e8re.<br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\nRajeunir le site&nbsp;: Les jeunes de nos paroisses (des \u00e9tudiants universitaires venus d&rsquo;Afrique Noire) ne regardent que rarement notre site&nbsp;! Faudrait-il miser davantage sur notre\u00a0 <em>facebook<\/em> qui par contre est un instrument tr\u00e8s pris\u00e9 des jeunes&nbsp;? Ou bien passer \u00e0 d&rsquo;autres possibilit\u00e9s de communication \u00e9lectronique, tels que WhatsApp, Viber etc. ?<br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\nRendre notre diversit\u00e9 pr\u00e9sente dans le site&nbsp;: Ce n&rsquo;est pas toujours possible, car l&rsquo;humilit\u00e9 semble \u00eatre de mise dans notre petite communaut\u00e9 et il faut parfois \u00ab&nbsp;harceler&nbsp;\u00bb pour que ce qui s&rsquo;est pass\u00e9 chez eux&nbsp;nous soit transmis : formation de jardini\u00e8res d&rsquo;enfants, session d&rsquo;islamologie, concert d&rsquo;orgue, marche dans le d\u00e9sert, conf\u00e9rences, etc.<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\nMaintenir une ligne \u00e9ditoriale qui encourage le Dialogue avec l&rsquo;Islam&nbsp;: Rendre pr\u00e9sents le plus d&rsquo;\u00e9v\u00e8nements, de discours, de documents, etc. qui encouragent le Dialogue. Je regarde aussi la presse alg\u00e9rienne pour mettre en valeur ce qui va dans cette ligne.<br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Un d\u00e9fi : Les messages re\u00e7us.<strong> <\/strong>Un certain nombre de messages re\u00e7us \u00e0 travers l&rsquo;adresse du site web (et via <em>facebook<\/em>) concernent des demandes administratives (copies des actes de mariages, certificats pour anciens employ\u00e9s, etc.), d&rsquo;aide mat\u00e9rielle (tr\u00e8s rares) mais il y en a aussi qui concernent la foi chr\u00e9tienne. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ici se pose une question de principe&nbsp;: Comment respecter la loi alg\u00e9rienne qui interdit le pros\u00e9lytisme<a name=\"_ftnref159\"><\/a><a href=\"#_ftn159\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tout en donnant des informations sur la vie catholique&nbsp;? Quelle est la ligne, \u00e0 ne pas franchir, entre informer sur la foi et proposer&nbsp;la foi ? Et plus largement, devons-nous rester \u00ab&nbsp;m\u00e9diocres&nbsp;\u00bb afin de ne pas devenir \u00ab&nbsp;attirants&nbsp;\u00bb&nbsp;? Ou bien, devons-nous vivre avec le plus de g\u00e9n\u00e9rosit\u00e9 notre foi m\u00eame si on est mal interpr\u00e9t\u00e9s&nbsp;? Pour conclure je vous laisserai simplement lire certains messages qui nous ont \u00e9t\u00e9 adress\u00e9s. Si vous avez des suggestions ou des id\u00e9es pour m&rsquo;aider \u00e0 y r\u00e9pondre je les recevrai volontiers&nbsp;:\u00a0 <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<div style=\"margin-left: 50pt;\">\n<table border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>1\u2013<\/em><\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>je suis un jeune&nbsp;\u00e9tudiant, je suis int\u00e9ress\u00e9 par l&rsquo;\u00e9glise catholique, j&#8217;habite \u00e0 proximit\u00e9 de\u2026 alors aidez moi a rejoindre la communaut\u00e9 chr\u00e9tienne discr\u00e8tement&#8230;<\/em><\/p>\n<p><\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n<em>2\u2013<\/em><\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>bismi allah errahman errahim: je suis un artiste peintre et photographe, tr\u00e8s int\u00e9ress\u00e9 par votre \u00e9glise catholique, j&#8217;aimerai bien visiter la cath\u00e9drale un jour en tant que musulman\u2026&nbsp;j&#8217;aimerais bien que vous m&#8217;envoyiez quelque documentation sur No\u00ebl et autres manifestations chr\u00e9tiennes que vous organisez\u2026<\/em><br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td valign=\"top\">\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<td>\n<div style=\"height: 10px; overflow:hidden;\">\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<tr>\n<td width=\"20\" valign=\"top\">\n<span style=\"line-height: 170%;;\"><br \/>\n<em>3\u2013<\/em><\/span>\n<\/td>\n<td>\n<span style=\"line-height: 170%;\"><br \/>\n<em>Je tiens \u00e0 perp\u00e9tuer le voeu de ma d\u00e9funte m\u00e8re en versant annuellement un don aux Soeurs de\u2026. Je souhaiterais \u00eatre destinataire de vos news : cela m&#8217;aide dans mon engagement \u00e0 donner de ma religion musulmane une image de religion de Paix ouverte \u00e0 l&#8217;autre et soutenue par une interpr\u00e9tation raisonnable du Texte sacr\u00e9 en ces temps tourment\u00e9s\u2026<\/em><br \/>\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 70%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">J&rsquo;esp\u00e8re que ces quelques lignes serviront \u00e0 vous donner quelques indications sur la mani\u00e8re dont notre petite communaut\u00e9 est pr\u00e9sente dans le monde des medias. Je reste \u00e0 votre disposition pour r\u00e9pondre \u00e9ventuellement \u00e0 vos questions.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn144\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn144\"><\/a><a href=\"#_ftnref144\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nCe texte a \u00e9t\u00e9 pr\u00e9sent\u00e9 accompagn\u00e9 d&rsquo;un diaporama qui compl\u00e8te et illustre le texte. A certains moments de la lecture on sentira le manque des images. Nous nous en excusons&nbsp;! <em>Note de l&rsquo;auteur.<\/em><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn145\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn145\"><\/a><a href=\"#_ftnref145\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nCaritas est l&rsquo;organisme officiel de l&rsquo;Eglise Catholique pour r\u00e9pondre \u00e0 son devoir de solidarit\u00e9 et de charit\u00e9 au service de tout le monde. Cf. <a href=\"www.caritas.dz\">www.caritas.dz<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn146\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn146\"><\/a><a href=\"#_ftnref146\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"www.cdesoran.org\">www.cdesoran.org<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn147\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn147\"><\/a><a href=\"#_ftnref147\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"www.glycines.org\">www.glycines.org<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn148\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn148\"><\/a><a href=\"#_ftnref148\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n\u00ab&nbsp;Relais P\u00e8res Blancs Maghreb&nbsp;\u00bb envoy\u00e9 trois fois par an sur simple demande&nbsp;: relaispbmaghreb@hotmail.com<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn149\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn149\"><\/a><a href=\"#_ftnref149\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"www.santacruz-oran.com\">www.santacruz-oran.com<\/a><br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn150\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn150\"><\/a><a href=\"#_ftnref150\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"http:\/\/ccds.mes-services.biz\">http:\/\/ccds.mes-services.biz<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn151\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn151\"><\/a><a href=\"#_ftnref151\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPubli\u00e9e en partenariat avec l&rsquo;Association pour le Qsar et l&rsquo;Islah de Ouargla et le CCDS.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn152\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn152\"><\/a><a href=\"#_ftnref152\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPar exemple, le site \u00abNotre dame de Kabylie&nbsp;\u00bb&nbsp;: <a href=\"www.notredamedekabylie.net\">www.notredamedekabylie.net<\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn153\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn153\"><\/a><a href=\"#_ftnref153\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nAccessibles sur <a href=\"www.eglise-catholique-algerie.org\">www.eglise-catholique-algerie.org<\/a>\u00a0 rubrique \u00ab&nbsp;Publications et Documentation&nbsp;\u00bb.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn154\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn154\"><\/a><a href=\"#_ftnref154\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nN\u00b0 2201-2010 re\u00e7u \u00e0 la Biblioth\u00e8que Nationale d&rsquo;Alger. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn155\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn155\"><\/a><a href=\"#_ftnref155\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"www.eglise-catholique-algerie.org\">www.eglise-catholique-algerie.org <\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn156\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn156\"><\/a><a href=\"#_ftnref156\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<a href=\"www.facebook.com\/eglise.algerie\">www.facebook.com\/eglise.algerie <\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn157\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn157\"><\/a><a href=\"#_ftnref157\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p><a href=\"www.facebook.com\/pages\/Eglise-Catholique-dAlgeri\">www.facebook.com\/pages\/Eglise-Catholique-dAlgeri <\/a>(qui est cette Eglise d&rsquo;Algeri \u2013sans e- qui utilise aussi l&rsquo;image de la basilique Notre Dame d&rsquo;Afrique&nbsp;? <br \/>\n Qui est cette \u00ab&nbsp;Eglise Kabyle&nbsp;\u00bb <a href=\"www.facebook.com\/eglise.kabyle\">www.facebook.com\/eglise.kabyle<\/a>&nbsp;?<br \/>\n Qui sont ces \u00ab&nbsp;chr\u00e9tiens kabyles&nbsp;\u00bb<a href=\"www.facebook.com\/CretienKabyles\"> www.facebook.com\/CretienKabyles<\/a> ?<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn158\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn158\"><\/a><a href=\"#_ftnref158\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nEglise Adventiste www.facebook.com\/EgliseAdventisteEnAlgerie<br \/>\n Eglise Anglicane (Holy Trinity) d&rsquo;Alger<a href=\"www.facebook.com\">www.facebook.com\/htcalgiers <\/a><\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn159\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn159\"><\/a><a href=\"#_ftnref159\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nOrdonnance n\u00b0 06-03 du 29 Moharram 1427 correspondant au 28 f\u00e9vrier 2006 fixant les conditions et r\u00e8gles d&rsquo;exercice des cultes autres que musulman.<br \/>\n <strong>Dispositions p\u00e9nales&nbsp;: Art. 10.<\/strong> \u2014 Est puni d&#8217;un emprisonnement d&rsquo;un (1) an \u00e0 trois (3) ans et d&#8217;une amende de 250.000 DA \u00e0<br \/>\n 500.000 DA quiconque, par discours prononc\u00e9 ou \u00e9crit affich\u00e9 ou distribu\u00e9 dans les \u00e9difices o\u00f9 s&#8217;exerce le culte ou qui utilise tout autre moyen audiovisuel, contenant une provocation \u00e0 r\u00e9sister \u00e0 l&#8217;ex\u00e9cution des lois ou aux d\u00e9cisions de l&#8217;autorit\u00e9 publique, ou tendant \u00e0 inciter une partie des citoyens \u00e0 la r\u00e9bellion, sans pr\u00e9judice des peines plus graves si la provocation est suivie d&#8217;effets.<br \/>\n La peine est l&#8217;emprisonnement de trois (3) ans \u00e0 cinq (5) ans et l&#8217;amende de 500.000 DA \u00e0 1.000.000 DA si le coupable est un homme de culte.<br \/>\n Art. 11. \u2014 Sans pr\u00e9judice des peines plus graves, est puni d&rsquo;un emprisonnement de deux (2) ans \u00e0 cinq (5) ans et d&rsquo;une amende de 500.000 DA \u00e0 1.000.000 DA quiconque :<br \/>\n 1 &#8211; incite, contraint ou utilise des moyens de s\u00e9duction tendant \u00e0 convertir un musulman \u00e0 une autre religion, ou en utilisant \u00e0 cette fin des \u00e9tablissements d&rsquo;enseignement, d&rsquo;\u00e9ducation, de sant\u00e9, \u00e0 caract\u00e8re social ou culturel, ou institutions de formation, ou tout autre \u00e9tablissement, ou tout moyen financier,<br \/>\n 2 &#8211; fabrique, entrepose, ou distribue des documents imprim\u00e9s ou m\u00e9trages audiovisuels ou par tout autre support ou moyen qui visent \u00e0 \u00e9branler la foi d&rsquo;un musulman.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"12inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 120%;\">\n <strong>&nbsp;II Simpozij \/ <br \/>\n&nbsp;Symposium<\/p>\n<p>&nbsp;ISLAM I MEDIJI \/ <br \/>\n&nbsp;ISLAM AND MEDIA<\/p>\n<p>&nbsp;23. \u2013 26. 4. 2015. \/ <br \/>\n&nbsp;April 23\u221226, 2015<\/p>\n<p>&nbsp;Hrvatska\/Croatia <br \/>\n&nbsp;(Zagreb)<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Abderrazak Sayadi<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Universit\u00e9 de Manouba, Tunis<br \/>\na.sayadi@laposte.net<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Les m\u00e9dias arabes face<br \/>\nau Printemps arabe.<br \/>\nLe cas de la Tunisie<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/A. Sayadi, Les medias arabes face au Printemps arabe. Le cas de la Tunisie.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (130 KB), French, Str. 1128 &#8211; 1131<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Le 14 Janvier 2011, apr\u00e8s un mois de manifestations, le pr\u00e9sident tunisien Ben Ali prenait l&rsquo;avion fuyant le pays vers l&rsquo;Arabie saoudite. C&rsquo;est la fin d&rsquo;un r\u00e8gne de 23 ans sans partage dans lequel la presse et les m\u00e9dias \u00e9taient totalement musel\u00e9s. Les opposants \u00e9taient lib\u00e9r\u00e9s et ceux qui \u00e9taient r\u00e9fugi\u00e9s \u00e0 l&lsquo;\u00e9tranger pouvaient d\u00e9sormais rentrer au pays. Rashed Ghanouchi leader du parti islamiste tunisien Ennahdha, r\u00e9fugi\u00e9 \u00e0 Londres pendant pr\u00e8s de vingt ans a r\u00e9serv\u00e9 ses premi\u00e8res d\u00e9clarations \u00e0 la cha\u00eene qatarie Al Djazeera en disant&nbsp;: \u00ab&nbsp;Al Djazeera est l&rsquo;associ\u00e9 de la r\u00e9volution&nbsp;\u00bb. Cette d\u00e9claration a suscit\u00e9 beaucoup d&rsquo;interrogations sur le r\u00f4le jou\u00e9 par A.D&nbsp;et a d\u00e9clench\u00e9 une pol\u00e9mique qu&rsquo;un intellectuel tunisien, ancien ambassadeur de Tunisie aupr\u00e8s de l&rsquo;unesco a r\u00e9sum\u00e9 dans un livre intitul\u00e9 \u00ab&nbsp;La face cach\u00e9e de la r\u00e9volution tunisienne&nbsp;\u00bb dans lequel il d\u00e9veloppe la th\u00e8se du complot que fut le printemps arabe. Pour lui, en effet\u00a0 le printemps arabe est une op\u00e9ration d\u00e9clench\u00e9e par l&rsquo;Am\u00e9rique pour d\u00e9stabiliser la r\u00e9gion et changer les r\u00e9gimes arabes conform\u00e9ment \u00e0 la th\u00e9orie du \u00ab&nbsp;chaos cr\u00e9atif&nbsp;\u00bb voulue par Bush fils. L&rsquo;instigateur serait l&rsquo;Am\u00e9rique, l&rsquo;ex\u00e9cuteur et le financier en fut le Qatar et l&rsquo;instrument en fut la cha\u00eene Al Djazeera. Le d\u00e9bat s&rsquo;est envenim\u00e9 en Tunisie et \u00e0 plusieurs reprises les journalistes de la cha\u00eene qatarie \u00e9taient pris \u00e0 partie par les manifestants ou emp\u00each\u00e9s de couvrir un \u00e9v\u00e9nement en Tunisie. Il n&rsquo;est pas question pour nous de c\u00e9der \u00e0 la facilit\u00e9 trompeuse de la th\u00e9orie du complot. La question \u00a0pour nous est de savoir quel est le r\u00f4le jou\u00e9 par Al Djazeera dans la r\u00e9volution en Tunisie. En quoi a \u2013t-elle \u00e9t\u00e9 \u00ab&nbsp;un associ\u00e9 de la r\u00e9volution&nbsp;\u00bb&nbsp;? Une cha\u00eene de t\u00e9l\u00e9 aussi puissante soit \u2013elle peut elle d\u00e9clencher une r\u00e9volution&nbsp;?\u00a0 En quoi les cha\u00eenes de t\u00e9l\u00e9 peuvent-elles aider \u00e0 la construction d&rsquo;une d\u00e9mocratie arabe&nbsp;? <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Quand on se rappelle le paysage m\u00e9diatique arabe avant le d\u00e9clenchement de ce qu&rsquo;il est convenu d&rsquo;appeler \u00ab&nbsp;le printemps arabe&nbsp;\u00bb on s&rsquo;aper\u00e7oit que le monde arabe vivait dans un vrai d\u00e9sert m\u00e9diatique. Il n&rsquo;y avait aucune libert\u00e9 de la presse ou d&rsquo;expression. Les journalistes \u00e9taient pourchass\u00e9s soit par les terroristes comme ce fut le cas durant la d\u00e9cennie noire en Alg\u00e9rie soit par des r\u00e9gimes policiers et dictatoriaux. En Tunisie Ben Ali se pr\u00e9sentant comme un rempart contre l&rsquo;islamisme a interdit la moindre critique de son r\u00e9gime sur les m\u00e9dias. C&rsquo;est dans ce contexte que l&rsquo;arriv\u00e9e de la cha\u00eene qatarie Al Djazeera dans le paysage arabe a constitu\u00e9 un vrai progr\u00e8s. Tr\u00e8s vite elle a capt\u00e9 l&rsquo;attention d&rsquo;une masse arabe curieuse d&rsquo;avoir une source d&rsquo;information alternative et diff\u00e9rente. C&rsquo;est gr\u00e2ce \u00e0 cette cha\u00eene que le public tunisien a commenc\u00e9 \u00e0 mieux conna\u00eetre certaines figures de l&rsquo;opposition r\u00e9fugi\u00e9es \u00e0 l&rsquo;\u00e9tranger. C&rsquo;est lors des d\u00e9bats de l&rsquo;\u00e9mission \u00ab&nbsp;le sens contraire&nbsp;\u00bb qu&rsquo;on a pu voir certains militants des droits de l&rsquo;homme tunisiens critiquant et d\u00e9voilant les atteintes aux droits de l&rsquo;homme en Tunisie. Donc cette cha\u00eene a cass\u00e9 le mur du silence et de la censure impos\u00e9 par la dictature.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">C&rsquo;est aussi gr\u00e2ce \u00e0 Al Djazeera que le spectateur tunisien a pu suivre en direct le d\u00e9roulement des manifestations et l&rsquo;acc\u00e9l\u00e9ration des \u00e9v\u00e9nements qui ont conduit \u00e0 la chute de Ben Ali. Cette cha\u00eene a jou\u00e9 le r\u00f4le de tribune pour les opposants permettant de lancer des appels \u00e0 a r\u00e9volte et \u00e0 la r\u00e9bellion ce qui, sans doute, ont favoris\u00e9 le succ\u00e8s de ces mouvements.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Au fur et \u00e0 mesure que la r\u00e9volte gagnait du terrain et circulait d&rsquo;un pays arabe \u00e0 l&rsquo;autre, la cha\u00eene Al Djazeera rendait compte de cette propagation de la r\u00e9volution arabe et se pr\u00e9sentait comme le m\u00e9dia qui non seulement couvrait l&rsquo;\u00e9v\u00e9nement mais aussi le d\u00e9fendait et le favorisait au nom de a libert\u00e9 des peuples arabes. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pourtant cette d\u00e9fense affich\u00e9e des peuples arabes \u00e0 se lib\u00e9rer de leurs r\u00e9gimes arabes dictatoriaux commen\u00e7ait \u00e0 devenir suspecte et l&rsquo;on a commenc\u00e9\u00a0 \u00e0 douter de l&rsquo;ind\u00e9pendance de ce m\u00e9dium. En effet lorsque la r\u00e9volte a commenc\u00e9 \u00e0 gagner les pays du golfe comme le Bahrein, pays \u00e0 majorit\u00e9 chiite o\u00f9 la r\u00e9volte a \u00e9t\u00e9 \u00e9cras\u00e9e par une intervention arm\u00e9e des monarchies du golfe, Al Djazeera n&rsquo;a pas montr\u00e9 le m\u00eame enthousiasme \u00e0 d\u00e9fendre la cause des peuples arabes qui veulent se lib\u00e9rer. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Aucune critique n&rsquo;est jamais \u00e9mise, non plus contre l&rsquo;\u00e9mir du Qatar qui a h\u00e9rit\u00e9 le pouvoir de son p\u00e8re et il faut aller sur d&rsquo;autres m\u00e9dias pour apprendre que certains opposants et po\u00e8tes qataris \u00e0 la m\u00eame p\u00e9riode et qui criaient les m\u00eames slogans \u00e9taient emprisonn\u00e9s sans que Al Djazeera n&rsquo;en parle. C&rsquo;est dans ce contexte que la th\u00e8se des adversaires de cette cha\u00eene qui l&rsquo;accusent d&rsquo;\u00eatre de parti pris devient de plus en lus cr\u00e9dible et on assiste alors \u00e0 un tournant o\u00f9 le public des t\u00e9l\u00e9spectateurs arabes se d\u00e9tourne de plus en plus de cette cha\u00eene. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Cette d\u00e9saffection est certes due \u00e0 la prise de conscience que cette cha\u00eene n&rsquo;est pas ind\u00e9pendante mais elle est aussi acc\u00e9l\u00e9r\u00e9e par la mont\u00e9e e puissance des cha\u00eenes nationales d\u00e9sormais beaucoup plus libres et qui attirent donc leurs publics nationaux.\u00a0 D\u00e9sormais la premi\u00e8re cha\u00eene nationale tunisienne arrive en t\u00eate lors de son t\u00e9l\u00e9 journal alors que sous Ben Ali tr\u00e8s peu de personnes le regardaient ou s&rsquo;y int\u00e9ressaient. \u00a0<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Derri\u00e8re les slogans de libert\u00e9 des peuples arabes et de d\u00e9fense des droits de l&rsquo;homme, certains analystes ont d\u00e9montr\u00e9 que cette cha\u00eene est en r\u00e9alit\u00e9 au service d&rsquo;un projet de soci\u00e9t\u00e9 musulmane anim\u00e9 par l&rsquo;id\u00e9ologie de la confr\u00e9rie des fr\u00e8res musulmans qui milite pour l&rsquo;islam politique. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">L&rsquo;une des autorit\u00e9s de r\u00e9f\u00e9rence de cette cha\u00eene est\u00a0 le pr\u00e9dicateur \u00e9gyptien Al Qaradhaoui qui est l&rsquo;invit\u00e9 d&rsquo;honneur de l&rsquo;\u00e9mission \u00ab&nbsp;Al Charia wal Hayat&nbsp;\u00bb. La vision qu&rsquo;il d\u00e9fend ne va pas dans le sens d&rsquo;une soci\u00e9t\u00e9 d\u00e9mocratique, c&rsquo;est le moins que l&rsquo;on puisse dire, et beaucoup de ses fatwas ont suscit\u00e9 des r\u00e9actions hostiles comme par exemple la fatwa o\u00f9 il appelle au djihad en Syrie, etc. \u00a0<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Par cons\u00e9quent on voit bien que cette cha\u00eene a certes favoris\u00e9 le printemps arabe, non pas dans le sens\u00a0 d&rsquo;une \u00e9mergence d&rsquo;une d\u00e9mocratie arabe mais plut\u00f4t dans le sens d&rsquo;une soci\u00e9t\u00e9 arabe marqu\u00e9e par l&rsquo;islam politique. L&rsquo;\u00e9chec du printemps arabe a conduit ainsi \u00e0 la perte d&rsquo;influence de cette cha\u00eene. Mais au-del\u00e0 de ces contradictions dans lesquelles cette cha\u00eene se d\u00e9bat, la question qui se pose pour nous est quelle est la place des cha\u00eenes de t\u00e9l\u00e9 dans un contexte arabe marqu\u00e9 aujourd&rsquo;hui par le succ\u00e8s relatif de l&rsquo;exp\u00e9rience tunisienne de transition d\u00e9mocratique encore menac\u00e9e certes par le terrorisme, mais d\u00e9sormais faisant figure d&rsquo; \u00ab&nbsp;exception tunisienne&nbsp;\u00bb&nbsp;?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">La d\u00e9mocratie, en Tunisie ou ailleurs a besoin d&rsquo;une pluralit\u00e9 \u00a0\u00a0m\u00e9diatique. Dans ce sens l\u00e0 Al Djazeera par exemple peut encore trouver sa place, comme tribune islamiste, mais \u00e0 condition qu&rsquo;elle ne soit pas la seule pr\u00e9sente. C&rsquo;est d&rsquo;ailleurs ce qui est en train de se passer. Le paysage m\u00e9diatique tunisien est en train de se diversifier \u00e0 l&rsquo;image de la pluralit\u00e9 du paysage politique. Certaines cha\u00eenes affichent clairement leur pr\u00e9f\u00e9rence politique comme Nessma en faveur du parti Nida Tounes arriv\u00e9 en t\u00eate aux derni\u00e8res \u00e9lections. Cette cha\u00eene s&rsquo;est distingu\u00e9e par a diffusion du film iranien Persepolis et a eu contre elle un proc\u00e8s pour atteinte au sacr\u00e9. Al Mustaqilla\u00a0\u00a0 est, elle, d\u00e9tenue par un autre homme politique r\u00e9sident \u00e0 Londres, Hachmi Hamdi. Celui l\u00e0 a fait toute sa campagne, \u00e0 partir de Londres, via sa cha\u00eene. Al Hiwar Attounsi vient d&rsquo;\u00eatre rachet\u00e9 par un homme d&rsquo;affaires qui s&rsquo;est lanc\u00e9 dans la politique Slim Riahi. C&rsquo;est cela la d\u00e9mocratie&nbsp;: la pluralit\u00e9 de l&rsquo;offre politique et m\u00e9diatique.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Cependant cette pluralit\u00e9 certes utile en D\u00e9mocratie ne doit pas porter atteinte \u00e0 un principe non moins important pour le bon fonctionnement d\u00e9mocratique, celui de l&rsquo;ind\u00e9pendance des journalistes. Or cette ind\u00e9pendance peut \u00eatre menac\u00e9e par le pouvoir de l&rsquo;argent. C&rsquo;est \u00e0 l&rsquo;Etat alors de limiter par la loi le monopole des m\u00e9dias par certains groupes financiers. C&rsquo;est aussi le r\u00f4le de la Haute Instance Ind\u00e9pendante pour la communication et l&rsquo;Audiovisuel HAICA de veiller \u00e0 cette ind\u00e9pendance. D\u00e9sormais cette instance, inscrite dans la constitution, a les moyens institutionnels de jouer son r\u00f4le d&rsquo;arbitre dans le paysage m\u00e9diatique tunisien. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">En r\u00e9alit\u00e9 les cha\u00eenes de t\u00e9l\u00e9 ont perdu le monopole de l&rsquo;information. Aujourd&rsquo;hui l&rsquo;information est libre et personne ne peut plus l&rsquo;arr\u00eater. Les moyens de communication sociaux comme Tweeter, Face book, etc. informent le public en temps r\u00e9el et permettent au public d&rsquo;\u00eatre lui-m\u00eame acteur de la diffusion de l&lsquo;information. Les cha\u00eenes de t\u00e9l\u00e9 devront donc s&rsquo;adapter si elles veulent encore garder leur cr\u00e9dibilit\u00e9. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Conclusion<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">A la question du r\u00f4le jou\u00e9 par Al Djazeera comme associ\u00e9 de la r\u00e9volution, nous pouvons donc r\u00e9pondre certes, elle a jou\u00e9 un r\u00f4le ind\u00e9niable dans un contexte marqu\u00e9 par l&rsquo;absence de libert\u00e9s de presse et d&rsquo;information. Le public l&lsquo;a suivi quand elle \u00e9tait censur\u00e9e par es r\u00e9gimes arabes dictatoriaux.\u00a0\u00a0 Mais cette cha\u00eene a perdu beaucoup de son prestige et de sa cr\u00e9dibilit\u00e9 quand elle s&rsquo;est r\u00e9v\u00e9l\u00e9e de parti pris et quand on a d\u00e9couvert qu&rsquo;elle militait pour un projet de soci\u00e9t\u00e9 de l&rsquo;islam politique. Une grande partie de son public\u00a0 s&rsquo;est d\u00e9tourn\u00e9e d&rsquo;elle en faveur de cha\u00eenes nationales dont certaines sont d\u00e9sormais libres. Devant l&lsquo;offre m\u00e9diatique abondante et avec le d\u00e9veloppement des r\u00e9seaux sociaux il para\u00eet aujourd&rsquo;hui \u00e9vident que l&rsquo;opinion publique arabe devient plus exigeante et le d\u00e9fi des m\u00e9dias arabes dans les ann\u00e9es \u00e0 venir sera non pas de la caresser dans le sens du poil mais de l&rsquo;aider \u00e0 voir l&rsquo;image vraie dans sa totalit\u00e9 et dans sa complexit\u00e9.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"13inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 120%;\">\n <strong>&nbsp;III Simpozij \/ <br \/>\n&nbsp;Symposium<\/p>\n<p>&nbsp;Mediji i javnost \/<br \/>\n&nbsp;Media &#038; Public<\/p>\n<p>&nbsp;15. \u2013 17. 11. 2013. \/ <br \/>\n&nbsp;November 15\u221217, 2013<\/p>\n<p>&nbsp;Hrvatska\/Croatia <br \/>\n&nbsp;(Dubrovnik)<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 305px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\"><strong>UDK 316.722-043.86Chardin, T. de<br \/>\n159.922-027.511:004.087<br \/>\n Pregledni \u010dlanak<br \/>\n Review article<br \/>\nPrimljeno: 5.6.2015.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Tatjana Milivojevi\u0107, Dragana Jovanovi\u0107 i Ivana Ercegovac<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">Fakultet za kulturu i medije Megatrend univerziteta u Beogradu\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">tmilivojevic@megatrend.edu.rs<br \/>\ndjovanovic@megatrend.edu.rs<br \/>\nercegovac@yahoo.com\n<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">Noosfera: omogu\u0107ava li internet evolucijski skok na vi\u0161i nivo kolektivne inteligencije?<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/T. Milivojevic, D. Jovanovic i I. Ercegovac, Noosfera - omogucava li internet evolucijski skok.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (395 KB), Hrvatski, Str. 1132 &#8211; 1149<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>Neologizam noosfera ozna\u010dava globalnu ljudsku svijest. To je, prema T. de Chardinu, tre\u0107a faza u razvoju zemlje, poslije geosfere i biosfere. Kao \u0161to je pojava \u017eivota fundamentalno promijenila geosferu, tako je pojava ljudske svijesti fundamentalno promijenila biosferu. De Chardin je predvidio \u201eplanetarizaciju\u201c \u010dovje\u010danstva, \u0161to je ekvivalent sada\u0161nje globalizacije omogu\u0107ene informacijskom tehnologijom. S antropolo\u0161kog stanovi\u0161ta, internet nije tehnologija i medij poput drugih: on ima potencijal da revolucionira dosada\u0161nju civilizacijsku paradigmu. Pojavom interneta ideja noosfere je reaktualizirana i povezana s konceptom kolektivne inteligencije. \u010clanak ispituje hipotezu evolutivnog skoka u ve\u0107u kolektivnu pamet ili vi\u0161i nivo kolektivne svijesti i iznosi argumente pro et contra.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> <em>noosfera, internet, planetarizacija, evolucija, kolektivna inteligencija.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Neologizam noosfera prvi je uveo ruski znanstvenik Vladimir Vernadski, za\u010detnik ruskog kosmizma, a preuzeo i dalje sistematizirao, 1922. u svojoj kosmogenezi, jezuitski sve\u0107enik i paleontolog Pierre Teilhard de Chardin. On ozna\u010dava &bdquo;sferu globalne ljudske svijesti ili misli&ldquo;, a izveden je u leksi\u010dkoj analogiji s atmosferom i biosferom. Noosfera bi bila tre\u0107a faza u razvoju zemlje, poslije geosfere (ne\u017eive materije) i biosfere (biolo\u0161kog \u017eivota). Kao \u0161to je pojava \u017eivota fundamentalno promijenila geosferu, tako je pojava ljudske svijesti i spoznaje fundamentalno promijenila biosferu. De Chardin je proro\u010dki razvio svoju viziju \u010dovje\u010danstva na putu &bdquo;planetizacije&ldquo;, u \u010demu prepoznajemo ekvivalent sada\u0161nje globalizacije omogu\u0107ene informacijsko-tehnolo\u0161kim inovacijama. To je vizija \u010dovje\u010danstva \u010dije misli, ideje, otkri\u0107a, svijest i svi &bdquo;humaniziraju\u0107i&ldquo; nematerijalni proizvodi, kao \u0161to su zakoni, eti\u010dki pojmovi i sustavi, politika, kultura itd. pletu progresivno sve gu\u0161\u0107u, isprepleteniju i solidarniju svijest, koja generira sve vi\u0161e svijesti, koja isprva, nesvjesna (u biolo\u0161kim organizmima) postaje sve svjesnija sebe (osje\u0107a se utjecaj klasi\u010dne njema\u010dke filozofije, naro\u010dito Schellinga).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Razvoj klasi\u010dnih elektronskih medija ve\u0107 je bio izazvao pove\u0107ano intelektualo vrenje, ali je tek sa pojavom interneta ideja noosfere ponovo aktualizirana i povezana s konceptom kolektivne inteligencije. S antropolo\u0161kog stanovi\u0161ta, internet, naime, nije tehnologija i medij poput drugih, i ima revolucionarnu vrijednost i potencijal. Iz spomenute metafizi\u010dke perspektive, internet bi predstavljao cerebralnu planetarnu mre\u017eu, odnosno, infrastrukturu koja omogu\u0107ava materijalizaciju noosfere. Danas se za satelitske i informati\u010dke (internet) mre\u017ee komunikacije ka\u017ee da predstavljaju kola \u017eiv\u010danog sustava dru\u0161tava, sli\u010dno \u017eiv\u010danom sustavu jedinki. Uo\u010dava se, dakle, zanimljiva obnova organicisti\u010dkih modela do koji se do\u0161lo preko visoke, sofisticirane tehnologije. Ljudi koji sudjeluju u stvaranju tih mre\u017ea i koji ih \u010desto koriste, smatraju se novim \u017eivcima i senzornim organima planete. Oni su neuroni Zemlje: \u0107elije jednog mozga koji je u tijeku razvoja do planetanih dimenzija. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U knjizi &bdquo;Fenomen \u010dovjeka&ldquo;<a name=\"_ftnref160\"><\/a><a href=\"#_ftn160\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Teilhard de Chardin primje\u0107uje da, s povijesnog stanovi\u0161ta, materija ovog univerzuma postaje sve kompleksnija, a da informacije sve vi\u0161e konvergiraju i zgu\u0161njavaju se. Nadalje, primje\u0107uje kako su ljudska bi\u0107a, barem u ovom djeli\u0107u svemira, nakompleksnija od svih poznatih prirodnih oblika. S evolucionisti\u010dke to\u010dke gledi\u0161ta, tako\u0111er, on uo\u010dava da se promjene koje se odvijaju u ljudskoj vrsti odvijaju znatno br\u017ee u domeni uma nego u ljudskoj biologiji. Najgu\u0161\u0107i splet kompleksnih informacija za koji dosad znamo je ljudsko bi\u0107e, a njegova aktivnost ra\u0111a jo\u0161 ve\u0107u kompleksnost. Ako se svijest doista \u0161iri kako se pove\u0107ava kompleksnost, kako \u0107e se manifestirati to \u0161irenje ili intenziviranje uma? Ho\u0107e li noosfera, taj &bdquo;omota\u010d misle\u0107e substance&ldquo;, kako ju je Teilhard nazvao, jednog dana postati toliko kompleksna i puna informacija da \u0107e neminovno evoluirati u nezavisan vi\u0161i oblik svijesti, s obzirom da neuronatomski sustav pojedinca ne mo\u017ee podr\u017eati toliki obujam i raznovrsnost? Teilhard predvi\u0111a bu\u0111enje noosfere kao rezultat op\u0107eg pove\u0107anja znanja na planeti i rastu\u0107eg psihosocijalnog pritiska na povr\u0161inu planete uslijed demografske eksplozije. Drugim rije\u010dima, nastaje masivna koli\u010dina informacija unutar relativno uskih granica planeta Zemlje, \u0161to \u0107e, prema Teilhardu, rezultirati razvojem noosfere u nekoj vrsti nadsvijesti (supersvijesti), onda kad kvantiteta informacija dostigne kriti\u010dnu gusto\u0107u.<a name=\"_ftnref161\"><\/a><a href=\"#_ftn161\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>\u0160to ukazuje da je internet mehani\u010dka infrastruktura noosfere?<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Je li mogu\u0107e da je internet taj &bdquo;vlastiti mozak&ldquo; noosfere na koji ukazuje Teilhard? John Hogue, poput mnogih njegovih kolega, smatra da su internet i noosfera nerazdvojni, ali ipak ne istovjetni.<a name=\"_ftnref162\"><\/a><a href=\"#_ftn162\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Preciznije, po njemu internet igra ulogu onoga \u0161to je Teilhard nazvao &bdquo;mehani\u010dka aparatura&ldquo; noosfere. Treba, dakle, imati u vidu da internet sam po sebi nije noosfera, ve\u0107 samo infrastruktura koja je danas na raspolaganju noosferi. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Finalisti\u010dkom ili teleolo\u0161kom evolucionizmu, kao \u0161to je Chardinov, imanentan je optimizam vezan za ideju o neumitnom progresu, ugra\u0111enom u sam program koji upravlja tom evolucijom. Stje\u010demo utisak da nas nevidljiva ruka usmjerene i svrhovite evolucije vodi noosferi, kao kolektivnoj svijesti i misli, koja jedina mo\u017ee transcendirati biolo\u0161ke i mentalne granice svake individue. Na tu ideju se nadovezuje tehnolo\u0161ki optimizam umjetne inteligencije, koja \u0107e tako\u0111er unaprijediti na\u0161e genetski postoje\u0107e potencijale koje jo\u0161 ne koristimo u optimalnoj mjeri, a s druge strane, da nas sve vi\u0161e izvodi izvan granica biolo\u0161kih ograni\u010denja uvo\u0111enjem u novu, tehnolo\u0161ki kreiranu sredinu i interakcijom s njom. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na drugom kraju spektra, stoje skeptici ili nevjernici u odnosu na sam koncept kolektivne inteligencije, te stoga i na ideju o njenom unapre\u0111enju i razvoju. Jean Francois Balley u \u010dlanku.&ldquo;Mit kolektivne inteligencije&ldquo; (Balley, 2006) ka\u017ee da na\u0161a epoha olako koristi rije\u010di i metafore, da je tako izmislila pojam &bdquo;kolektivne inteligencije&ldquo; kako bi glorificirala svoje tehnolo\u0161ke podvige i druge &bdquo;success stories&ldquo;. Kako je onda mogu\u0107e da, usprkos impresivnoj seriji kreativnih podviga, suvremeni \u010dovjek istovremeno i svakim danom dokazuje svoju individualnu i kolektivnu zasljepljenost? Da nije organicisti\u010dka metafora neuralnog mre\u017enog organizma, odnosno kolektivne inteligencije, samo novi mit? Kako ne vidjeti u fenomenu planetarnog konekcionisti\u010dkog mita grandiozni avatar magijskog mi\u0161ljenja (koji nije nimalo inkompatibilan s duhom <em>homo economicusa<\/em> i tr\u017ei\u0161nom logikom) ? Tako\u0111er se, upravo u skladu sa tr\u017ei\u0161nom logikom, mo\u017ee konstatirati da je mit kolektivne inteligencije rentabilan: koristi jednima, ali ne i drugima, slu\u017ei nekim ciljevima i svrhama, na ra\u010dun drugih.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Znanje nije ni samo &bdquo;kolektivno&ldquo; ni samo &bdquo;individualno&ldquo;.<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U okviru ovog rada nemamo prostora za analizu koncepta inteligencije, njen rast i razvoj, zatim koncept znanja, i njihove korelacije. Zato \u0107emo samo istaknuti da je va\u017eno prevladati reifikaciju inteligencije i znanja. Neophodno je razmotriti uvjete proizvodnje i uvjete recepcije i aproprijacije razli\u010ditih formi znanja. Nitko ne mo\u017ee pretendirati da usvaja i prenosi znanja, a da ne posveti vrijeme i trud kriti\u010dkoj i metodi\u010dkoj analizi, komentaru i interpretaciji u konkretnim kontekstima. Znanje ostaje nesvodivo na &bdquo;predmet&ldquo;, osim kada se solidificira u formi mnijenja, vjerovanja i izvjesnosti. Upravo je takva reifikacija i redukcija \u010desto na djelu u svakodnevnim profesionalnim situacijama i u medijskim diskursima o &bdquo;fantasti\u010dnim mogu\u0107nostima pristupa znanjima&ldquo; koje pru\u017ea Internet. Politi\u010dka volja da se demokratizira znanje, koja poti\u010de jo\u0161 od enciklopedista prosvetiteljstva, pa i dalje, od renesanse, u krajnjem ishodu gubi smisao i iscrpljuje se u nastojanjima da zadovolji slogane i da zaobi\u0111e slo\u017eenu pedago\u0161ku i epistemolo\u0161ku problematiku. To naravno nije bezazleno, i iza te zbrke se mo\u017ee nazrijeti utjecaj kriterija ekonomske i financijske optimizacije. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">S druge strane, internet i &bdquo;demokratizacija znanja&ldquo; o kojoj se uglavnom govori u negativnom kontekstu zaista omogu\u0107ava pristup brojnim saznanjima, onom dru\u0161tvenom sloju tj. dru\u0161tvenim grupama kojima je to znanje na drugi na\u010din, \u0161to zbog ekonomskog, \u0161to zbog geografskog faktora, nedostupno<a name=\"_ftnref163\"><\/a><a href=\"#_ftn163\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tako\u0111er, internet i digitalno znanje ru\u0161e jo\u0161 jednu vrstu barijere, a to je svojevrsni model akademskog odnosa o kojem govori Sori\u0107 (Sori\u0107, 2013). Naime, taj model predstalja odnos izme\u0111u onih koji znanje posjeduju (predava\u010di) i onih koji ga tek trebaju usvojiti (u\u010denici). Prije pojave interneta, ovaj odnos je bio neprikosnoven, a predava\u010di su imali neoboriv autoritet. Digitalne tehnologije donijele su promjenu u kojoj je informacija podlo\u017ena provjeri, a u\u010denik vi\u0161e ne mora bezuvjetno vjerovati tvrdnjama jednog predava\u010da. Olak\u0161an proces razumijevanja materije, tako\u0111er je jedna od prednosti digitalnog kolektivnog saznanja, jer uz nekoliko klikova mi\u0161em, mogu\u0107e je prona\u0107i druga\u010diji ili jasniji pristup istoj temi. Mogu\u0107nosti, zaista, jesu &bdquo;fantasti\u010dne&ldquo;, ali samo pod odre\u0111enim uvjetima. Dakle, ono \u0161to predstavlja tzv. opasnost u ovom segmentu su korisnici bez formalnog predznanja. Internet je, kako je pored mnogih drugih uvidio i Giles, toliko za\u0161ao u na\u0161e \u017eivote, da je postao va\u017ena komponenta svakodnevice, sve do to\u010dke u kojoj ga vi\u0161e ne vidimo kao odvojen entitet (Giles, 2011: 189). Uvo\u0111enjem &bdquo;pametnih&ldquo; telefona u \u0161iroku upotrebu kao i mogu\u0107nost da njihovi vlasnici\/korisnici mogu biti online neprekidno, samo je produbilo ve\u0107 ste\u010deni osje\u0107aj da je ovaj medij sastavni dio ne na\u0161eg \u017eivota ve\u0107 i nas samih, a interaktivnost koju za razliku od drugih masovnih medija nudi, bri\u0161e granicu pripadnosti. Tako se postavlja pitanje je li internet neodvojiv dio \u017eivota koji vodimo ili su korisnici zapravo i sami \u010dinitelji sustava koji predstavlja tu globalnu mre\u017eu. Proces spajanja \u010dovjekovog uma i stroja prema nekim znanstvenicima ve\u0107 je zapo\u010det, te se predvi\u0111a da \u0107e u relativno bliskoj budu\u0107nosti osoban ra\u010dunala dostizati inteligenciju tisu\u0107u mozgova.<a name=\"_ftnref164\"><\/a><a href=\"#_ftn164\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ako se uzme u obzir da je ova pretpostavka istinita treba se vratiti na sada\u0161nji trenutak i faktor predznanja s kojim odre\u0111eni korisnici\/\u010dinitelji uzimaju sudioni\u0161tvo u stvaranju globalne mre\u017ee znanja. Tradicionalni na\u010din obrazovanja, makar jo\u0161 uvijek mora biti primarna osnova za daljnji razvoj i pojedinca i cjelokupne baze informacija. Ukoliko bi osnovni korak izostao, proces aktivnosti obrade informacija o kojem govori Potter, u tom slu\u010daju ne bi mogao biti proveden na pravilan na\u010din, jer svjesno ili ne svaki \u010dovjek svakodnevo neprestano obavlja niz od tri aktivnosti obrade informacija: filtriranje, grupiranje prema smislu i odre\u0111ivanje smisla (Potter, 2011: 66). Pogre\u0161na individualna obrada u kolektivnom sustavu baze informacija dovodi do \u0107orsokaka i onemogu\u0107ava daljnji ukupni razvoj. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ovakve situacije, naravno, nije mogu\u0107e opovrgnuti, jer su &bdquo;pojedinci i zajednice uvijek imali problem s informacijama. Taj problem je tisu\u0107ama godina bio u tome da se o zna\u010dajnim podru\u010djima \u017eivota proizvede dovoljno informacija i da se ljudima omogu\u0107i pristup njima. Ali s razvojem masovnih medija, naro\u010dito u posljednjih pola stolje\u0107a, problem informacija se od omogu\u0107avanja njihove dostupnosti pretvorio u za\u0161titu od njihovog prevelikog obima&ldquo; (Potter, 2011: 27), te je, kada je rije\u010d o informacijama na internetu, redudantno stanje neizbje\u017eno.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Diskurs o kolektivnoj inteligenciji i jedan opasan fakt: oslanjanjem na stari mit tehni\u010dkog progresa, legitimira politiku smanjenja truda i ulaganja u obrazovanje i omogu\u0107ava koncentriranje bud\u017eeta u tehnolo\u0161ke investicije, prije nego u spore i mukotrpne procese u\u010denja i transmisije. Podrazumijeva se da se ovim ne poziva na zanemarivanje zna\u010daja investicija u infrastrukture, kao \u0161to su informati\u010dke mre\u017ee i oprema, ali se zato poziva na ulaganje u tzv. analogne procese. Na\u017ealost, nalazimo se u paradoksalnoj situaciji u kojoj je tehnologija evoluirala br\u017ee od \u010dovjeka, te joj na kraju nismo dorasli. \u010cinjenica je da je vi\u0161e zloupotrebe nego upotrebe, ali s druge strane internet i nije prvi \u010dovjekov artefakt koji se tako pogre\u0161noupotrebljava\/koristi. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada je rije\u010d o znanju, bitno je da je ono korisno, \u0161to podrazumijeva da smo svjesni svojih potreba za znanjem (Potter, 2011: 66). Drugim rije\u010dima, uvo\u0111enjem medijske pismenosti u formalno obrazovanje, kao jednim od rje\u0161enja, dobiva se neophodan preduvjet za daljnju zajedni\u010dku evoluciju \u010dovjeka i tehnologije u intelektualnom smislu. Internet, dakle, nije znanje (samo po sebi) <em>itself<\/em>, ve\u0107 IZVOR znanja i mada se jo\u0161 uvijek ne mo\u017ee govoriti o kolektivnoj inteligenciji, a kamoli svijesti, za sada se sigurno mo\u017ee govoriti o kolektivnoj riznici znanja, kao i njenom pravilnom kori\u0161tenju. Razni forumi i brojne diskusijske grupe govore tome u prilog. Internet (barem za sada) ne\u0107e dati rje\u0161enje, ali omogu\u0107uje pristup tu\u0111im saznanjima i iskustvima, a zahvaljuju\u0107i neograni\u010denom potencijalu da skuplja informacije, stvara tzv. &bdquo;Matthew&ldquo; efekt<a name=\"_ftnref165\"><\/a><a href=\"#_ftn165\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u0161to dovodi do beskona\u010dnih kapaciteta koje je pojedinac u mogu\u0107nosti istra\u017eiti prema svojim potrebama.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ono \u0161to govori u prilog tome da budu\u0107nost donosi jednu druga\u010diju stvarnost kada je u pitanju kolektivna inteligencija jest \u010dinjenica da se u robotici razvijaju analiti\u010dki softveri koji \u0107e razvijati &bdquo;iskustvo&ldquo; te da \u0107e biti mogu\u0107e programirati softver koji \u0107e dosti\u0107i inteligenciju ljudskog nivoa. Naime, robotima se &bdquo;usa\u0111uju&ldquo; odre\u0111eni scenariji izme\u0111u kojih oni biraju u odre\u0111enim situacijama, ali \u0107e tako\u0111er akumulirati informacije iz novih okolnosti, na osnovi kojih \u0107e mo\u0107i praviti nove scenarije tj. &bdquo;donositi&ldquo; svoje nove odluke. Jedan pristup kreiranja ovog softvera je mukotrpno programiranje paketa pravila kompleksnih procesa, dok je drugi tzv. ra\u010dunanje uz pomo\u0107 &bdquo;teorije slo\u017eenosti&ldquo; ili &bdquo;teorije kaosa&ldquo;<a name=\"_ftnref166\"><\/a><a href=\"#_ftn166\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u kojoj samoorganizirani algoritmi postupno u\u010de modele informacija analognom ljudskom u\u010denju. Prva takva metoda neuronskih mre\u017ea zasnovana je na pojednostavljenim matemati\u010dkim obrascima neurona, dok je drugi, nazvan genetski (ili evolutivni) algoritam, zasnovan na omogu\u0107avanju postupnog razvijanja inteligentnih rje\u0161enja koje simulira evolutivni razvoj. Dakle, znanstvenici su AI<a name=\"_ftnref167\"><\/a><a href=\"#_ftn167\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> prenijeli na vi\u0161i nivo, te je prema mi\u0161ljenjima nekih stu\u010dnjaka samo pitanje vremena kada \u0107e se jedan takav analiti\u010dki sistemski bot preseliti na internet ili budu\u0107i ekvivalent onome \u0161to danas nazivamo svjetska mre\u017ea. Imaju\u0107i u vidu primjer hipertargetiranja i, u ovisnosti o na\u0161im navikama, &bdquo;aktivno&ldquo; pona\u0161anje oglasnog prostora na recimo, dru\u0161tvenim mre\u017eama, (koje je ipak jo\u0161 uvijek daleko od pravog aktivnog pona\u0161anja i vi\u0161e se zasniva na demografiji nego na biografiji), kao i Fidlerove prognoze iz 1997. godine u kojoj se ka\u017ee &bdquo;da \u0107e se granice izme\u0111u &rsquo;stvarnog&rsquo; i &rsquo;virtualnog&rsquo; svijeta izgubiti i da \u0107e razvijeni vidovi me\u0111usobnih cyber medija prije nego \u0161to sljede\u0107e (21.) stolje\u0107e mnogo poodmakne postati sastavni dio svakodnevnog \u017eivota mnogih ljudi&ldquo;, pojavu intuitivne tehnologije vjerojatno treba o\u010dekivati u nekoliko narednih desetlje\u0107a kao \u0161to se predvi\u0111a.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ipak ostaje pitanje, zna\u010di li kreiranje, odnosno unapre\u0111enje umjetne inteligencije, i njeno implementiranje u ljudsku svakodnevicu, i podizanje nivoa inteligencije, na pojedina\u010dnom i na kolektivnom planu? Tako\u0111er, ozna\u010dava li to ulazak u noosferu kao globalni omota\u010d svijesti, inteligencije i znanja koji bi, gotovo po automatizmu, nekakvom osmozom, djelovao, u manjoj ili ve\u0107oj mjeri, na um i svijest svakog pojedina\u010dnog ljudskog bi\u0107a?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kurzweil, naime, tvrdi da, iako neki znanstvenici smatraju da je umjetna inteligencija u razvojnom smislu u nekoj vrsti stagnacije, suvremeni \u017eivot u mnogome ovisi o brojnim aplikacija &bdquo;specijalizirane umjetne inteligencije&ldquo; koje obavljaju specifi\u010dne zadatke omogu\u0107avaju\u0107i modernu infrastrukturu. Pored svakodnevnih aktivnosti &bdquo;obi\u010dnog \u010dovjeka&ldquo; kao \u0161to je slanje mailova i obavljanje telefonskih razgovora mobilnim telefonom, on naro\u010dito isti\u010de napredak u medicinskoj dijagnostici i industrijskim procesima (Kurzweil, 2005) u kojima je zahvaljuju\u0107i AI algoritmima u mnogome smanjena mogu\u0107nost pogre\u0161ke, a tzv. &bdquo;ljudski faktor&ldquo; doveden na minimum. On tako\u0111er napominje osvr\u0107u\u0107i se na kriti\u010dare, da su to rezultati istra\u017eivanja koja su trajala decenijima unazad.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u00a0Zamisao o spajanju stroja i \u010dovjeka odavno ve\u0107 nije novost u znanstvenim krugovima, a John von Newmann je jo\u0161 1958. godine u svojoj (nezavr\u0161enoj) knjizi &bdquo;The Computer and The Brain&ldquo;<a name=\"_ftnref168\"><\/a><a href=\"#_ftn168\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> razmatrao ideju kako ljudski mozak mo\u017ee biti prosmatran kao ra\u010dunalni stroj. U osnovi spekulativna, knjiga razmatra nekoliko va\u017enih aspekata u kojima se mogu prepoznati sli\u010dnosti i razlike izme\u0111u mozga i ra\u010dunala (sredinom dvadesetog stolje\u0107a), poput brzine procesuiranja informacije i paralelizma. Von Newmann u svojoj knjizi, tako\u0111er, vrlo smjelo prognozira budu\u0107nost, a nakon vi\u0161e od pedeset godina, Kurzweil se u svojim istra\u017eivanjima u velikoj mjeri oslanja na pretpostavke koje je von Newmann tada iznio.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong><em>Ra\u010dunalo i mozak <\/em><\/strong><strong>i <\/strong><strong><em>Global Brain <\/em><\/strong><strong>projekt &#8211; obe\u0107\u0430nj\u0430 i op\u0430snosti n\u0430 putu k glob\u0430lnoj superinteligenciji<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">U svom eseju, dakle, von Newmann na prvom mjestu isti\u010de razliku izme\u0111u digitalnog i analognog oblika ra\u010dunalstva, gdje se, kako tvrdi mozak <em>prima facie<\/em> mo\u017ee promatrati kao digitalno ra\u010dunalo. Zbog istog razloga, autor ukazuje i na razlike izme\u0111u serijalnog i paralelnog povezivanja, isti\u010du\u0107i da mozak, kao i ra\u010dunalo, mahom funkcionira po principu paralelnog procesuiranja informacija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Svoju digitalnu teoriju mozga, izme\u0111u ostalog von Newmann dalje obja\u0161njava &bdquo;digitalnom prirodom&ldquo; neurona koji se pokre\u0107u ili ne u zavisnosti od toga jesu li dovoljno aktivirani, kao i \u010dinjenicom da se pokre\u0107u ne samo na osnovi \u017eiv\u010danog impulsa ve\u0107 i na osnovi prostornih odnosa sinapsi kojima oni sti\u017eu (Von Neumann, 1958: 54). Istovremenost je, tako\u0111er, jedan od povezuju\u0107ih fenomena o kojima von Newmann polemizira u ovom svom radu.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Von Newmannove teorije i pretpostavke bile su osnova mnogim znanstvenicima uklju\u010duju\u0107i i Kurzweila za istra\u017eivanje i razvoj u domeni umjetne inteligencije, pa tako Kurzweil smatra da je, kako bi se razmela inteligencija, potrebno okrenuti proces funkcioniranja ljudskog mozga, te da ve\u0107 postoje matemati\u010dki modeli i simulacije nekoliko desetina mo\u017edanih regija, uklju\u010duju\u0107i i cerebelum (mali mozak) koji obuhva\u0107a vi\u0161e od polovine neurona u mozgu (Kurzweil, 2005). On dalje smatra da je \u010dovjek, sve ve\u0107im otkri\u0107em na\u010dina na koji mozak funkcionira, tako\u0111er i u sve boljoj poziciji da stvori &bdquo;nebiolo\u0161ki sistem koji \u0107e dorasti ljudskoj&ldquo; te da \u0107e &bdquo;superinteligentna ra\u010dunala biti u mogu\u0107nosti raditi stvari koje mi sada obavljamo, kao \u0161to je dijeljenje znanja, ali elektronskom brzinom&ldquo; (Kurzweil, 2005). Taj hipoteti\u010dki trenut\u0430k u vremenu k\u0430d\u0430 \u0107e umjetn\u0430 inteligencij\u0430 n\u0430predov\u0430ti do to\u010dke ve\u0107e od ljudske inteligencije, r\u0430dik\u0430lno mijenj\u0430ju\u0107i civiliz\u0430ciju i, mo\u017ed\u0430, ljudsku prirodu, naziva se singularnost (eng. <em>singularity<\/em>). Pristalice singularnosti predstavljaju je kao <em>eksploziju inteligencije<\/em>, u kojoj \u0107e dizajnirana superinteligencija oblikovati budu\u0107e generacije u rastu\u0107i mo\u0107ne umove koji se mogu pojaviti iznena\u0111uju\u0107e brzo i ne\u0107e stati dok njihove kognitivne sposobnosti ne prevladaju ljudskost u potpunosti. Mnogo je prognoza kada bi se to trebalo dogoditi (Kurzweil, Vinge, Armstrong)<a name=\"_ftnref169\"><\/a><a href=\"#_ftn169\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a srednja vrijednost bi mogla biti 2040. godina.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Singul\u0430rnost, predvi\u0111\u0430 eksploziju tehnologij\u0430 z\u0430snov\u0430nih n\u0430 inteligenciji, ali, n\u0430dljudska inteligencij\u0430 ne\u0107e biti (i ne bi ni trebalo biti), kako neki teoreti\u010dari predvi\u0111aju centr\u0430lizir\u0430n\u0430 n\u0430 jednom AI sustavu, ve\u0107 \u0107e biti distribuir\u0430na svim ljudim\u0430 i strojevima povez\u0430nim putem internet\u0430. Ov\u0430j glob\u0430lni moz\u0430k ili <em>glob\u0430lni superorg\u0430nizam <\/em>svojim \u0107e mogu\u0107nostima rastegnuti (do nivoa izv\u0430n n\u0430\u0161ih s\u0430d\u0430\u0161njih sposobnosti) ono \u0161to bi sada\u0161nja teorija nazvala <em>bo\u017e\u0430nskim \u0430tributima<\/em>: svezn\u0430nje (zn\u0430ju\u0107i sve \u0161to je potrebno d\u0430 rije\u0161i sada\u0161nje probleme ljudskog roda), sveprisutnost (dostupnost bilo gdje i bilo k\u0430d\u0430), svemo\u0107 (sposobnost d\u0430 pru\u017ei bilo koji proizvod ili servis n\u0430 n\u0430jefik\u0430sniji n\u0430\u010din) i beskrajan altruizam (u cilju n\u0430jve\u0107e sre\u0107e z\u0430 najve\u0107i broj ljudi). &bdquo;U takvom utopijskom dru\u0161tvu, globalni mozak \u0107e podr\u017eavati i izazivati pojedinaca da maksimalno razvija svoje sposobnosti, i da stalno stvara nova znanja. Me\u0111utim, ne\u017eeljeni efekti tehnolo\u0161kih inov\u0430cij\u0430 mogu stvoriti ozbiljne poreme\u0107\u0430je n\u0430 putu k zami\u0161ljenom idili\u010dnom st\u0430nju. N\u0430jv\u0430\u017enije op\u0430snosti su: k\u0430sk\u0430dni neuspjeh ol\u0430k\u0161\u0430n hiperkonektivno\u0161\u0107u, \u0161irenje psiholo\u0161kog p\u0430r\u0430zitizma koji \u010dini da ljudi gube dodir s re\u0430lno\u0161\u0107u, gubit\u0430k ljudskih sposobnosti iz\u0430zv\u0430n neprirodnim n\u0430\u010dinom \u017eivot\u0430, p\u0430sivnost i konzerv\u0430tivn\u0430 re\u0430kcij\u0430 iz\u0430zv\u0430na isuvi\u0161e brzim promjen\u0430m\u0430. Zbog neline\u0430rnosti sustav\u0430, mogu\u0107i utjecaji i poreme\u0107aji se ne mogu precizno predvidjeti. Me\u0111utim, nizom preventivnih mjer\u0430, uklju\u010duju\u0107i i <em>glob\u0430lni imuni sustav<\/em>, mogu se preduhitriti n\u0430jve\u0107i rizici&ldquo; (Heylighen, 2013).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Brojni su autori (Kurzweil, 2005; Vinge, 1993; Moor i Steinhart, 2013) tvrdili da su promjene toliko fundamentalne da je singularnost kao o\u010dekivani vrhunac neminovna, a Heylighen o\u010dekuje da \u0107e se koncept promjene, kretati u dva pravca:<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">1. Ubrzanje tehnolo\u0161kog napretka, tako radikalno da \u0107e se pojaviti kao diskontinuitet u do sada kontinuiranom razvoju;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">2. Stvaranje umjetno inteligentnog kompjuterskog sustava (AI), toliko inteligentnog da se mo\u017ee sam reprogramirati kako bi postao jo\u0161 inteligentniji i tako radikalnog da daleko nadilazi ljudske sposobnosti .<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Veza me\u0111u njima je \u010dinjenica da ubrzanje tehnolo\u0161kog napretka \u010dini stvaranje nadljudske inteligencije intenzivnijom, dok \u0107e, <em>vice <\/em>versa, stvaranje nadljudske inteligencije radikalno ubrzati dalji tehnolo\u0161ki napredak, s obzirom da \u0107e nova inteligencija smi\u0161ljati nova rje\u0161enja mnogo br\u017ee nego \u0161to je to danas mogu\u0107e. Pretpostavka je da \u0107e tehnolo\u0161ki izazvana eksplozija u kompjuterskoj mo\u0107i rezultirati istovremenom eksplozijom sposobnosti za obradu informacija, a samim tim revolucionarno utjecati i na inteligenciju. To je standardna interpretacija me\u0111u aktualnim teoreti\u010darima singularnosti (Chalmers, 2010; Eden et al, 2013; Kurzweil, 2005). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heylighen, tvrdi da je scenarij eksplozije AI kroz samopove\u0107avanje malo vjerojatan, te da se autonomna singularnost ne mo\u017ee dogoditi (Heylighen, 2012). On ka\u017ee da je razlog taj \u0161to inteligencija zahtijeva vi\u0161e od ra\u010dunalne snage: prema nalazima kognitivne teorije (Clark, 1998; Steels &amp; Brooks, 1995,cit. u Heylighen, 2013: 6), inteligencija mora biti usa\u0111ena u vanjski svijet. \u0160to je vi\u0161a inteligencija, potrebnija su i senzitivnija i pervazivnija &bdquo;osjetila&ldquo; i &bdquo;mi\u0161i\u0107i&ldquo; kako bi se njene mogu\u0107nosti efikasno koristile. Takav ogroman niz fino pode\u0161enih i koordiniranih senzora i efektora aktivno povezan s okru\u017eenjem mnogo je te\u017ee izgraditi nego br\u017ei \u010dip. &bdquo;Samostalni AI kompjuter, koliko god bio mo\u0107an njegov procesor i pametan program, bio bi malo vi\u0161e od onog \u0161to kognitivni teoreti\u010dari nazivaju &#8216;mozak u ba\u010dvi&#8217;: entitet koji mo\u017ee biti sposoban za komplicirano apstraktno rezoniranje, ali koji nije u kontaktu sa stvarnim svijetom&ldquo; (Heylighen, 2012). Govorimo o stroju koji bi mogao generirati vi\u0161e informacija o svijetu oko sebe nego \u0161to ih prima preko inputa i takav stroj bi, u najboljem slu\u010daju, mogao generirati apstraktne modele podataka i predvidjeti njihove \u0161ablone, ali ne bi mogao &bdquo;izmisliti&ldquo; informacije o doga\u0111ajima kojima nije imao pristup. Jo\u0161 jedna formulacija ovog ograni\u010denja je &bdquo;usko grlo stjecanja znanja&ldquo; (Cullen &amp; Briman, 1988, cit. u Heylighen, 2013: 3): klju\u010dni ograni\u010davaju\u0107i faktor u razvoju AI je brzina kojom se znanja o svijetu mogu unijeti u sustav. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sljede\u0107i je problem, ka\u017ee dalje Heylighen, u tome \u0161to AI sustavi su\u0161tinski, nemaju smisla za selekciju vi\u0161e i manje vrijednog, a problemi koje rje\u0161avaju formulirani su od strane korisnika ili programera, a ne od samog sustava. Stoga, takvi sustavi ne mogu autonomno odlu\u010divati i djelovati izvan svog u\u017eeg podru\u010dja programiranja. U najboljem slu\u010daju, robotski agensi mogu biti programirani da dostignu sustav me\u0111uzavisnih ciljeva. Me\u0111utim, tako programirani ciljevi nemaju beskrajne nijanse, fleksibilnost i zna\u010daj koji u realnom svijetu imaju na\u0161i vlastiti sustavi vrijednosti. &bdquo;Ove vrijednosti su sadr\u017eane u na\u0161im genima, neuronima, sinapsama, hormonima, neurotransmiterima i drugim komponentama ljudske fiziologije, koje zajedno kontroliraju na\u0161u osjetljivost, emocije, stavove i pona\u0161anja. Kao takvi, oni su proizvod milijardi godina biolo\u0161ke evolucije, milenija socio-kulturnog razvoja i decenija osobnog iskustva&rdquo; (Heylighen, 2012).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;Ali, vjerojatno je osnovni problem ideje o AI \u010dinjenica da se ona, programirana po prejednostavnom sustavu vrijednosti, ne bi bila u stanju nositi sa slo\u017eeno\u0161\u0107u realnog svijeta, jer ne bi znala kako prepoznati zna\u010dajne mogu\u0107nosti, izazove i opasnosti ili, kako da mudro bira izme\u0111u bezbroj opcija koje bi imala u bilo kojoj konkretnoj situaciji. Po\u0161to ne postoji na\u010din da se razvije takva funkcija korisnosti od pukog ra\u010dunanja, bilo kakva AI \u0107e u su\u0161tini biti bespomo\u0107na bez ljudskih smjernica formalne domene specijalizacije. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">O ovim se Heylighenovim pretpostavkama i tvrdnjama naravno mo\u017ee polemizirati jer se, naime, cjelokupna ljudska povijest na taj na\u010din mo\u017ee dovesti u pitanje. Mudro odlu\u010divanje o kojem Heylighen i ostali govore, nije zapravo ekskluziva ni ljudskog roda, pa se, tako\u0111er, postavlja pitanje koliko je mogu\u0107e o\u010dekivati bezgre\u0161nost strojeva (kompjutera) koje su od samog starta dizajnirali i pravili tvorci kojima je gre\u0161ka prirodna pojava. Sustav jednostavnih vrijednosti isto tako se mo\u017ee prona\u0107i i u filozofskim krajnostima ljudskog promi\u0161ljanja kakve su deontolo\u0161ki pristup ili konsekvencionalizam, u kojima prevladavaju su\u0161tinski racio s jedne i intuicija s druge strane. Filozofi poput Kanta (deontologija, determinizam) isticali su isklju\u010divo apsolutne vrijednosti (dobro-zlo), dok su Bentham i Mill (konsekvencijalizam) pretpostavljali da \u010dovjek svoj rad uglavnom treba zasnivati na intuiciji. Mnogi kognitivni nau\u010dnici (Pinker, 2002, <strong>Gendler<\/strong> 2011, Bloom 2014) danas smatraju i daju brojne primjere, da oba ova pravca proma\u0161uju bit kao i da u osnovi predstavljaju (prema Heylighenovim standardima) nemudar proces ljudskog mi\u0161ljenja. O pogre\u0161kama iz svakodnevnog \u017eivota, kao \u0161to su pogre\u0161ni izbori po\u010dev\u0161i od prelaska mimo pje\u0161a\u010dkog prijelaza ili na crveno svjetlo do lo\u0161eg izbora \u017eivotnog partnera ili politi\u010dke stranke, ne treba posebno ni diskutirati. S tim u vezi, ne mo\u017ee se ne primijetiti da dana\u0161nja ra\u010dunala upravljaju s raznovrsnijim i mnogo ve\u0107im brojem varijabili prilikom dono\u0161enja svojih tzv. &bdquo;odluka&ldquo;.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Vjerovatniji scenarij &#8211; distribuirana singularnost i metasustav tranzicije<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heylighenova ideja da se AI sustav ne mo\u017ee pretvoriti u superinteligenciju bez ljudske pomo\u0107i, nasuprot Kurzweilu, pretpostavlja samouve\u0107avaju\u0107u eksploziju druge vrste inteligencije. On ka\u017ee da njen preduvjet ve\u0107 postoji u kanalima interakcije, u \u010dulnim organima i mi\u0161i\u0107ima milijarde ljudi uz podr\u0161ku milijarde tehnolo\u0161kih sustava, raspore\u0111enih \u0161irom planeta. Njegova funkcija je implicitna u bilionima vrijednosnih sudova koje ljudi donose svaki put kad biraju izme\u0111u razli\u010ditih stvari koje trebaju napraviti, da dobiju ili da obrate pa\u017enju na ne\u0161to.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;Kao rje\u0161enje problemu kako da ogromna sposobnost detekcije, vrednovanja i djelovanja bude na raspolaganju za povezivanje ljudi i alata u superinteligenciju, Heylighen nudi povezivanje preko ogromne i mo\u0107ne mre\u017ee koja ve\u0107 postoji u obliku interneta: &bdquo;bilo kakve prikupljene informacije ili odluke koje ljudski ili tehnolo\u0161ki agensi donose mogu se, u principu, prenijeti skoro momentalno na bilo koje drugo sredstvo za dalju obradu i\/ili izre\u0107i. Koli\u010dina ovako prikupljenih informacija preko globalne mre\u017ee je mnogo redova veli\u010dine ve\u0107a od najmo\u0107nijih kanala koji se predvi\u0111aju za &bdquo;hranjenje&rdquo; AI koja, me\u0111utim, ipak br\u017ee napreduje u izgradnji kapaciteta za preradu inputa. U ovom se scenariju prikupljanje podataka, obrada i vrednovanje \u0161iri planetarno, ali ne kroz AI, ve\u0107 kroz mre\u017eu ljudi, ra\u010dunala i drugih tehnologija. Ovaj sustav kolektivne inteligencije zagovornici su prozvali <em>Globalni Mozak<\/em> (Bernstein, Klein &amp; Malone, 2012; Goertzel, 2002; Heylighen, 2008; Maje-Kress &amp; Barczis, 1995, cit. u Heylighen, 2013: 5). Ona nastaje kroz samoorganiziranje i koordinaciju izme\u0111u razli\u010diti ljudi, predmeta i veza u mre\u017ei, a ubrzava u koordinaciji komunikacijskih kanala, zajedni\u010dkih uspomena, su\u010delja i distribuiranja inteligencije \u2013 fenomen ilustriraju podaci o zapanjuju\u0107em rastu u veli\u010dini, mogu\u0107nostima i utjecaju interneta tijekom proteklih desetlje\u0107a&ldquo; (Heylighen, 2013: 4-5). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pojava globalnog mozga (GB) se mo\u017ee promatrati kao prijelaz na vi\u0161i nivo kompleksnosti ili evolucije (Heylighen, 2000, cit. u Heylighen, 2013: 5), proces koji je nazvan &bdquo;metasustav tranzicije&rdquo;. Takva tranzicija razdvaja dvije kvalitativno razli\u010dite faze organizacije, kao \u0161to je prijelaz od jedne stanice do vi\u0161estani\u010dnog organizma. Krivulja takvog rasta po\u010dinje pove\u0107anjem, eksponencijalno, dok ne dostigne maksimalnu brzinu, nakon \u010dega se usporava i stabilizira na mnogo vi\u0161em nivou. Ovo predstavlja plodnu dinamiku za \u0161irenje inovacija \u2013 bilo u tehnologiji bilo u biologiji. Vjerojatno smo ve\u0107 blizu fazi maksimalne brzine (Heylighen, 2013, cit. u Heylighen, 2013: 6). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prema teorijama kibernetike (Heylighen &amp; Joslyn, 2003, cit. u Heylighen, 2013: 6) i spoznaje (Klark, 1998; Steels &amp; Brooks, 1995, cit. u Heylighen, 2013: 6), funkcija inteligencije nije apstraktno rezoniranje, razmi\u0161ljanje ili ra\u010dunalstvo ve\u0107 usmjeravanje i koordinacija aktivnosti organizama u svom okru\u017eenju. Svi organizmi su evoluirali da opstanu i rastu, izbjegavaju\u0107i opasnosti i mogu\u0107nosti eksploatacije kroz proces &bdquo;rje\u0161avanja izazova&ldquo;, gdje je izazov bila situacija koja prijeti gubitkom (opasnost) ili obe\u0107ava dobitak (prilika) (Heylighen, 2012). Tako, izazov poziva agense da djeluju kako bi se ostvarila dobit i\/ili izbjegao gubitak. Inteligencija le\u017ei u koncepciji i izboru najefikasnije kombinacije akcije za svaku situaciju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;S ovim u vezi, Heylighen smatra da je inteligencija, iz ove perspektive, sposobnost: da se spozna (uo\u010di), tuma\u010di (proces) i odrede prioriteti (vrijednosti) izazova; kao i da se izaberu i pokrenu odgovaraju\u0107i postupci za bavljenje njima. Inteligencija ovdje zna\u010di dugoro\u010dnu sposobnost pre\u017eivljavanja, razvijanja i rasta u slo\u017eenom i promjenjivom okru\u017eenju organizma. Me\u0111utim, ako je to jedna od definicija inteligencije, mora se postaviti i pitanje kako se ona konkretno mo\u017ee primijeniti u kibernetici? Naime, kako konkretno i zbog \u010dega ne\u0161to \u0161to je apstraktno i virtualno (ako govorimo o internetu, a govorimo) mo\u017ee do\u0107i u opasnost do te mjere da je potrebno boriti se da pre\u017eivi, prema kriterijima koje on navodi. Heylinghen dalje govori da je ultimativna vrijednost inteligencije krajnja vrijednost za bilo koji sustav koji \u017eeli opstati i napredovati. Me\u0111utim, ova vrijednost nije <em>a priori<\/em> data, za razliku od funkcija koje se koriste za programiranje AI . To treba biti nau\u010deno od organizma kroz bezbroj procesa poku\u0161aja i pogre\u0161aka tijekom evolutivnog vremena, a na\u0161e individualne i dru\u0161tvene vrijednosti su nagomilani rezultati poku\u0161aja i pogre\u0161aka u tijeku procesa u\u010denja i finog pode\u0161avanja. Ipak, i ovdje se treba zaustaviti i ukazati da u &bdquo;realnom&ldquo; \u017eivotu, odre\u0111ene dru\u0161tvene grupe imaju druga\u010dije, ako ne i potpuno suprotne sustave vrijednosti, kao i poku\u0161aje i rezultate. Isto vrijedi i za pravila &bdquo;virtualnog&ldquo; svijeta, pa se mo\u017eda treba osvrnuti i na ideju da i strojevi mogu imati svoj sustav vrijednosti i svoju interpretaciju iskustva. Sigurno je naime, da njihovi precizni, matemati\u010dki odgovori ne moraju biti <em>pogre\u0161niji<\/em> od ljudskih, znaju\u0107i pri tom da \u010dovjek neprestano grije\u0161i \u2013 \u010dak vi\u0161e nego \u0161to &bdquo;poga\u0111a&ldquo;.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;S druge strane, mo\u017ee se re\u0107i da je Heylighen u pravu kada ka\u017ee da se perspektiva globalnog mozga fokusira na inteligenciju i uvjete na nivou planetarnog dru\u0161tva: cijelog \u010dovje\u010danstva zajedno s njegovim artefaktima i ekosustavima, oslanjaju\u0107i se na sustav me\u0111usobno zavisnih ljudi, tehnologija i ekosustava globalnog superorganizma (Heylighen, 2007)<a name=\"_ftnref170\"><\/a><a href=\"#_ftn170\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Prema teoriji \u017eivih sustava (Miller, 1995), dru\u0161tveni sustavi su forme koje ispoljavaju iste osnovne funkcije \u017eivota kao njihovi pojedina\u010dni organizmi: uno\u0161enje, obradu, distribuciju, skladi\u0161tenje, itd. Ovo se posebno odnosi na globalno dru\u0161tvo (Heylighen, 2007), koje je jedini dru\u0161tveni sustav koji ima pravu vanjsku granicu \u2013 prostor. Internet igra ulogu \u017eiv\u010danog sustava za ovaj superorganizam, ubrzavanjem razvoja ove mre\u017ee i njenih prate\u0107ih tehnologija prerade informacija, \u017eiv\u010dani sustav se pretvara u mozgu nalik inteligenciji koja se bavi sve te\u017eim izazovima (Heylighen, 2007; Heylighen &amp; Bollen, 1996). <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">On isti\u010de da je jo\u0161 Man 1975. godine nagovijestio da se atributi singularnosti pretvaraju u &bdquo;bo\u017eanske atribute&ldquo; koje karakterizira ve\u0107 spomenuto: sveznanje, sveprisutnost, svemo\u0107 i altruizam, dok s druge strane, znamo iz logi\u010dkog i znanstvenog ograni\u010denja da su sustavi s beskona\u010dnim mogu\u0107nostima su\u0161tinski nemogu\u0107i. Paradoks svemo\u0107i (Hofman &amp; Rosenkrantz, 2012) iz pitanja mo\u017ee li Bog stvoriti kamen toliko te\u017eak da ga sam ne mo\u017ee podi\u0107i, jer ako ne mo\u017ee \u2013 nije svemogu\u0107, ako mo\u017ee \u2013 nije svemogu\u0107, iako je na vi\u0161e na\u010dina pobijen, tehni\u010dki gledano predstavlja odli\u010dnu ilustraciju kojom Heylighen pokazuje da, kao \u0161to se pretpostavlja da ne postoji bo\u017eanska omnipotencija, ne mo\u017ee postojati ni omninauka, odnosno da \u2013 kao i Bog \u2013 globalni mozak (GB) mora ostati ograni\u010den u svojim mogu\u0107nostima.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Zaklju\u010dci do kojih su do\u0161li Kurzweil, Heylighen i drugi znanstvenici postavljaju stanovi\u0161ta umjetne inteligencije (AI) i globalnog mozga (GB) \u2013 nekom vrstom podsustava AI \u2013 kao reklo bi se, suprotstavljene imperative kada se radi o pitanju razvoja kolektivne inteligencije. S tre\u0107e strane, me\u0111utim, pored osnovne vizije Marvina Minskog<a name=\"_ftnref171\"><\/a><a href=\"#_ftn171\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> o umjetnoj inteligenciji (artificial intelligence &#8211; AI), postoji i druga teorija o mogu\u0107em razvoju tehnologije koja djeluje daleko vjerojatnije i \u010dini se, humanije. Ta teorija, nastala otprilike u isto vrijeme kad i ideja o AI, djelo je ameri\u010dkog psihologa i kompjuterskog znanstvenika, J. K. R Licklidera<a name=\"_ftnref172\"><\/a><a href=\"#_ftn172\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', times;\"><strong>172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koja se, mo\u017ee se re\u0107i zapravo prili\u010dno neprimjetno odvija u sjeni svoje alternative u posljednjih dvadestak godina. Rije\u010d je o teoriji uve\u0107anja inteligencije (intelligence augmetation \u2013 IA) koja ne podrazumijeva ni samostalno funkcioniranje stroja, tj. ra\u010dunala, niti predvi\u0111a ideju Globanog mozga kao ni da se ne mo\u017ee o\u010dekivati neka vrsta osmoze kada je u pitanju &bdquo;primanje&ldquo; znanja, ve\u0107 govori o tome da sustav zapravo funkcionira simbiozom \u010dovjeka i ra\u010dunala, kooperacijom koja se sve vi\u0161e razvija zahvaljuju\u0107i novim mre\u017enim sustavima, otvorenim softverskim platformama i tzv. &bdquo;built-in&ldquo; (ugra\u0111enim) tehnologijama.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada govori o Licklideru, Sankar smatra da \u010duveni znanstvenik predstavlja jednu vrstu informati\u010dke gromade i isti\u010de da je Licklider imao duboki utjecaj na razvoj tehnologije i interneta, a da je njegova vizija bila da se omogu\u0107i suradnja izme\u0111u \u010dovjeka i stroja koja \u0107e se ogledati u zajedni\u010dkom dono\u0161enju odluka, kontroliranju kompleksnih situacija i to bez krute ovisnosti od unaprijed odre\u0111enim programima (Sankar, 2013).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Licklider je smatrao da \u010dovjek u mnogome predstavlja \u010dudesan organizam i da nikada ne mo\u017ee biti zamijenjen robotima ili drugim pametnim tehni\u010dkim bi\u0107ima. Na\u010din na koji \u010dovjek razmi\u0161lja, nelinearan pristup, kreativnost i volja samo su neke od osobina koje stroj vjerojatno nikad ne\u0107e uspjeti savladati. S druge strane, \u010dovek ima i svoja ograni\u010denja, pa na primjer, jako lo\u0161e stoji s razmjerom, matemati\u010dkim prora\u010dunima i zapreminom. Imaju\u0107i ovo u vidu, Licklider je svojevremeno predvidio da \u0107e ra\u010dunala biti u stanju pomo\u0107i ba\u0161 u onim domenama gdje \u010dovjek zahvaljuju\u0107i tim svojim ograni\u010denjima &bdquo;zapinje&ldquo;, a njegova vizija da \u0107e strojevi obavljati rutinizirane operacije koje \u0107e ljudima pomagati u procesu dono\u0161enja odluka, obistinila se. U svojoj knjizi &bdquo;Man-Computer Symbiosis&ldquo; objavljenoj jo\u0161 1960. godine on predvi\u0111a da \u0107e u tom odnosu izme\u0111u kompjutera i \u010dovjeka, ljudsko bi\u0107e biti ono &bdquo;koje postavlja ciljeve, formulira hipoteze, odre\u0111uje kriterije i obavlja evaluaciju&ldquo; dobivenih rezultata (Licklider, 1960).<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Shyam Sankar, kao jedan od vode\u0107ih zagovornika IA teorije ovu simbiozu vidi kao ge\u0161talt \u010dovjeka i ra\u010dunala. On isti\u010de da se razvoj &bdquo;pametne&ldquo; tehnologije nije desio u pravcu HAL ra\u010dunala, ve\u0107 u pravcu iPad-a (Sankar, 2013) i sasvim dobro primje\u0107uje da ra\u010dunala i ostali proizvodi moderne tehnologije ni danas, ali ni u budu\u0107nosti ne\u0107e raditi ni\u0161ta \u0161to im \u010dovjek ne bude tra\u017eio da naprave. Ovom konstatacijom, Sankar je zapravo obuhvatio cjelokupnu filozofiju moderne tehnologije i njenog daljeg razvitka. Naime, koliko god razvijen, stroj ne\u0107e biti u stanju da samoinicijativno pokretati svoje resurse, a sve operacije koje obavlja i dalje \u0107e \u010diniti isklju\u010divo na zahtjev svog tvorca \u2013 \u010dovjeka. Pored kreativnosti i intuicije, karakteristika koje \u0107e svakako zauvijek odvajati \u010dovjeka od stroja, Sankar svojim tezama ukazuje i na \u010dinjenicu da je i volja kao pokreta\u010dka snaga jo\u0161 jedan od argumenata koji su na strani Lickliderove IA teorije.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Odgovornost i anga\u017eiranje svakog pojedinca ponaosob<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Re\u010deno je ranije da internet predstavlja izvor, riznicu informacija i znanja, a ne znanje <em>per se<\/em>. Olak\u0161avanje procesa stjecanja znanja (ukoliko, privremeno, zanemarimo ote\u017eavanja uslijed informacijske prepotere\u0107enosti i parceliziranosti) nije isto \u0161to i realno usvajanje, razumijevanje i asimilacija istog. Znanje se mo\u017ee izgra\u0111ivati samo naporom saznavanja, koji svaka jedinka mora iznova ulagati tijekom svog \u017eivota. Taj napor mobilizira inteligenciju i imaginaciju ljudskih bi\u0107a od krvi i mesa i mora se stalno provjeravati i suo\u010davati s iskustvom stvarnosti. &bdquo;Znanja&ldquo; ne cirkuliraju kao roba, ve\u0107 se \u0161ire kao aktivnosti koje preobra\u017eavaju psihu individua i kolektiva. Ljudsko bi\u0107e u svojoj kona\u010dnosti, ono je koje treba atribuirati smisao svijetu i donositi odluke. Samo pojedinci, a ne kolektivni entiteti, a jo\u0161 manje mase, imaju mo\u0107 rasu\u0111ivanja i snose odgovornost za nju, u svojoj du\u0161i i savjesti. Ideja koja se sastoji u tome da se kolektivne kreacije poimaju kao nekakva nadinteligencija obdarena mi\u0161lju, postaje vrlo brzo apsurdna, pa i totalitarna, kada se zaboravi njihova ukorijenjenost u efemernoj i krhkoj realnosti ljudskog \u017eivota. (Balley, 2006). \u010covjek ima ograni\u010denu energiju, obim pa\u017enje, umara se, njegove kognitivne funkcije su \u010desto pod utjecajem promjenjivih biolo\u0161kih i psiholo\u0161kih stanja. Pobornici umjetne inteligencije \u0107e na to re\u0107i da roboti, strojevi, kompjuteri, upravo rje\u0161avaju problem \u010dovjekove biolo\u0161ke nesavr\u0161enosti i ograni\u010denosti. Me\u0111utim, zamjena je samo zamjena i ni\u0161ta nam ne govori o sposobnostima, talentima, umije\u0107u rasu\u0111ivanja jedinog ontolo\u0161ki realnog subjekta \u2013 svakog pojedina\u010dnog \u010dovjeka.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Osim toga, znanje se strukturira u dicipline, podru\u010dja, paradigme i postaje apstraktno i okamenjeno kada ljudi ne odr\u017eavaju kontinuirani napor u\u010denja, preno\u0161enja, interpretiranja, kriti\u010dke analize, istra\u017eivanja i eksperimentiranja. Bez tog permanentnog rada pojedinaca, znanja se fragmentiraju, kalcificiraju, umrtvljuju, a ne postaju, sama po sebi niti sama od sebe, nikakva &bdquo;kolektivna inteligencija&ldquo; koja bi tobo\u017e autonomno mislila. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Isto vrijedi i za mre\u017eno povezane &bdquo;virtualne zajednice&ldquo;: konekcija, sama po sebi nije dovoljna da bi se aktivirala ljudska inteligencija. To je samo jedna etapa u razvoju inteligencije i znanja. Mit o kolektivnoj inteligenciji sukobljava se s realno\u0161\u0107u sljepila masa i sustava, koji, svakako, imaju silovitu energiju, ali, kako je rekao Freud, &bdquo;nikada nisu te\u017eili istini&ldquo;, a \u010desto srljaju direktno u katastrofu i kaos. Na kraju krajeva, iza kompjutera su pojedinci \u2013 nimalo virtualni organizmi od krvi i mesa, tijela sa svije\u0161\u0107u koja se umre\u017euju grade\u0107i intersubjektivnost. Pojedinci prije (ovo &bdquo;prije&ldquo; zna\u010di pretho\u0111enje u ontolo\u0161kom, a ne samo u kronolo\u0161kom smislu) upotrebe tehnologije, prije kreiranja i ulaska u virtualni svijet, prije umre\u017eavanja, kao i za vrijeme interakcije sa strojem, \u017eive biolo\u0161ki svojim tijelom, u kojem ili polaze\u0107i od kojeg \u017eive i mentalno svojim duhom i afektivno svojim srcem. (Milivojevi\u0107 i sur. 2013). Umre\u017eavaju se i time eksponiraju, uzajamno potkrepljuju, oplo\u0111uju i \u0161ire osobitosti svoje svijesti, vrijednosti, karaktera i emocija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Iluzija je, dakle, vjerovati i uvjeravati druge da postoji te\u017ei\u0161te ljudske misli negdje u oblacima sustava i mre\u017ea, koje bi bilo sposobno misliti i razumjeti svijet, donositi odluke i\u00a0 raditi. Takvo te\u017ei\u0161te, izvan konkretnih pojedinaca, ne postoji. \u017delja za znanjem, kao i volja za mo\u0107i, koje su u korijenu tehnolo\u0161ke inventivnosti i ekspanzije, izviru iz \u017eelje za \u017eivotom i samo su ljudska bi\u0107a, u svom tijelu i duhu, sposobna za to \u2013 dodu\u0161e ako imaju motivaciju, volju i hrabrost.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">A je li u tijeku proces razvoja i ja\u010danja noosfere, kao koevolutivnog (biotehnolo\u0161kog) fenomena \u2013 na to pitanje mislimo da nitko ne mo\u017ee, i jo\u0161 dugo ne\u0107e mo\u0107i, odgovoriti. Na\u0161e individualno, kolektivno, pa i vi\u0161egeneracijsko trajanje je prekratko u odnosu na temporalnost procesa koji, prema de Chardinu, vode noosferi, a odatle i to\u010dki Omega. Jo\u0161 va\u017enije od neuskla\u0111enih trajanja, na\u0161a svijest je nit utkana u potku koju poku\u0161avamo razmrsiti \u2013 ona se ne mo\u017ee uzdi\u0107i izvan i iznad predmeta koji promatra (jer je nerazdvojni dio promatranog), u neku vanjsku perspektivu iz koje bi dohvatala i evaluirala ta gigantska kosmi\u010dka previranja i njihov pravac. Zasad mo\u017eemo samo potvrditi diskrepanciju izme\u0111u nevjerovatnih mogu\u0107nosti i potencijala umre\u017eenih tehnologija i umjetne inteligencije, svega \u0161to nam mogu priu\u0161titi, na\u010dina na koji mogu pro\u0161iriti na\u0161e kolektivne dosege \u2013 i nas samih kao, i dalje i usprkos svemu, ontolo\u0161ki, biolo\u0161ki i psiholo\u0161ki ograni\u010denih, krhkih i kona\u010dnih bi\u0107a. Slutimo, pa i vi\u0161e od toga, prili\u010dno jasno predvi\u0111amo da \u0107e na\u0161e sposobnosti, mo\u0107i i dostignu\u0107a, kvalitete na\u0161e svijesti, savjesti, mi\u0161ljenja, karaktera, stvarala\u0161tva, vrijednosnih usmjerenja i dalje zahtijevati napor, trud, volju, nepristranost, \u010dovje\u010dnost, ljubav, samosvijest, suosje\u0107anje, energiju, borbu, inicijativu, rizik, koji moraju biti osobni podvig i odgovornost svakoga ponaosob, a ne automatska dobit koja bi se, emaniraju\u0107i iz noosfere ili kolektivne inteligencije, ulijevala u pojedina\u010dne duhove.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Ne smijemo zaboraviti da noosfera, onako kako je shva\u0107a de Chardin, iako opisana kao misle\u0107i omota\u010d, sadr\u017ei osje\u0107ajne, vrijednosne, eti\u010dke i duhovne dimenzije koje nadilaze pojam inteligencije, stoga i umjetne inteligencije. Noosfera ozna\u010dava gusto isprepletano, jedinstveno tkanje me\u0111usobno pro\u017eimaju\u0107ih, solidarnih i suosje\u0107ajnih jedinstvenih svijesti, koje priprema i uvire u Omega to\u010dku kao pol konvergencije cjelokupne evolucije. De Chardin, koji je bio i teolog, nazvao je taj evolucijski misti\u010dni vrhunac \u2013 &bdquo;kosmi\u010dki Krist&ldquo;. To nam ukazuje na va\u017ene elemente noosfere. Iz te perspektive, noosfera je omogu\u0107ena i bremenita ljubavlju, \u0161to nam govori da nove tehnologije, same po sebi, ne mogu omogu\u0107iti njeno postojanje. Naime, tehnologija se bazira na ra\u010dunlnim operacijama i poja\u010dava i ubrzava odgovaraju\u0107e mentalne procese. De Chardin je bio sna\u017eno insipiriran Bergsonovom filozofijom, pa nam u shva\u0107anju imanentnih ograni\u010denja tehnologije mo\u017ee pomo\u0107i \u010duvena razlika koju je izme\u0111u racionalne inteligencije i intuicije ustanovio taj veliki filozof i nobelovac. Bergson je razlikovao inteligenciju, kao prakti\u010dnu funkciju, od intuicije kao kreativne funkcije. Prema njemu, inteligencija je &bdquo;na\u0161telovana&ldquo; na materijalni i prostorni svijet. Ona ima prakti\u010dnu funkciju ra\u010dunanja, prora\u010dunavanja, mjerenja, predvi\u0111anja, oslanjaju\u0107i se na poznate obrasce. Njen glavni cilj je da omogu\u0107i opstanak tako \u0161to upozorava na opasnosti, stvara oru\u0111a i sredstva za \u010dovjekov opstanak i udobnost. Zato inteligencija ostvaruje svoju bit u tehnici i znanstvenoj tehnologiji. Intuicija se razlikuje od inteligencije po svom izvoru i svrsi. Ona prevladava zatvorene okvire koje inteligencija stvara kako bi lak\u0161e upravljala svijetom. Intuicija ide u unutra\u0161njost stvari, na njihov \u017eivi izvor. Njen cilj nisu upravljanje i kontrola u slu\u017ebi opstanka ili nekog drugog interesa, ve\u0107 neposredna spoznaja i razumijevanje biti, prirode stvari, i njihovog odvijanja i trajanja. Jedino intuicija mo\u017ee shvatiti trajanje, nastajanje i nestajanje, jer je ona vremenska dimenzija, dok je inteligencija prostorno usmjerena te i samo vrijeme fiksira u prostor dijele\u0107i ga na sekunde, minute i sate. Intuicija pripada umjetnicima, misticima, idejnim tvorcima, velikim dru\u0161tvenim reformatorima itd. (Bergson, 2013). Tehnika (tehni\u010dka inteligencija ili tehni\u010dka racionalnost), osim stvarala\u010dke intuicije i imaginacije, ne mo\u017ee, niti \u0107e ikada mo\u0107i, posjedovati du\u0161evne, afektivne dispozicije \u2013 suosje\u0107ati, voljeti, patiti (npr. zbog nepravde, poni\u017eenja, la\u017ei, izdaje itd.), biti po\u017ertvovna, plemenita, osjetljiva na ljepotu, ljupkost, sklad, autenti\u010dnost ili njihove suprotnosti. Kona\u010dno, ni najsavr\u0161eniji stroj ne mo\u017ee biti duhovit, jer humor, kako je pokazao Koestler (Koestler, 1990) zahtijeva sposobnost bisocijativnih kreativnih skokova.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Prethodno ne zna\u010di da podcjenjujemo mogu\u0107nosti &bdquo;oja\u010danja&ldquo; organa i funkcija ljudskog bi\u0107a koje nude nove tehnologije, niti da pori\u010demo njihov utjecaj na ubrzanje i usmjeravanje evolucije, odnosno, pospje\u0161ivanje nastanka noosfere. Tehnologija doprinosi humanizaciji \u010dovjekove egzistencije, osloba\u0111aju\u0107i ga od mnogih tegobnih aktivnosti koje gutaju njegovu energiju, kao i od mnogih ograni\u010denja koja sputavaju njegove mo\u0107i i te\u017enje. Pored toga, \u010dovjekov razvoj je ujedno, i dijalekti\u010dki, individualni i kolektivni. Kolektivnu inteligenciju zato mo\u017eemo shvatiti kao stanje svijesti koje nastaje kada se osobe na\u0111u u uvjetima koji im omogu\u0107avaju da odmjere i primijene svoju dvostruku odgovornost: odgovornost za sebe same, kao individue i odgovornost kao \u010dlanova, stanica jednog &bdquo;mi&ldquo; koje ih prevladava i \u010dijem razvoju doprinose. U tu odgovornost spada i briga za sve ve\u0107e o\u010dovje\u010denje \u010dovjeka, njegove sredine i tehnologije. Sam (jo\u0161 uvijek hipoteti\u010dki i potencijalni) rast, bilo individualne bilo kolektivne, inteligencije, zahvaljuju\u0107i nevjerojatnim i uzbudljivim mogu\u0107nostima koje nude tehnologije, bez usmjerenja k sve ve\u0107oj planetarnoj humanizaciji, ne odgovara ni de Chardinovoj viziji i pojmu noosfere, ni u \u010dovjeku duboko usa\u0111enoj potrebi i potrazi za smislom. Tehnologija ne zna \u0161to je smisao, jer ne osje\u0107a. Ona je, iako mo\u0107na, iako neophodan i dragocjen pomo\u0107nik u humaniziranju ljudskog bistvovanja, ipak samo infrastruktura. To je tvrdio de Chardin, to uvi\u0111aju njegovi sada\u0161nji sljedbenici, a mo\u017eda nam to govori i na\u0161a inteligencija, i na\u0161 zdrav razum i na\u0161a intuicija.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<hr align=\"left\" size=\"1\" width=\"33%\" \/>\n<div id=\"ftn160\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn160\"><\/a><a href=\"#_ftnref160\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nPierre Teilhard de Chardin, <em>Le Ph\u00e9nom\u00e8ne humain<\/em>, Seuil, Paris, prvi put objavljeno 1955, posijle smrti autora.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn161\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn161\"><\/a><a href=\"#_ftnref161\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>John Hogue, The Internet and the Noosphere, <a href=\"http:\/\/www.matrixmasters.com\/spirit\/html\/2a\/2a.html\">http:\/\/www.matrixmasters.com\/spirit\/html\/2a\/2a.html<\/a><br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn162\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn162\"><\/a><a href=\"#_ftnref162\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<\/p>\n<p>Isto.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn163\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn163\"><\/a><a href=\"#_ftnref163\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nVe\u0107ina ameri\u010dkih sveu\u010dili\u0161ta, pripadnika tzv. Ivy lige omogu\u0107ava svoja predavanja zainteresiranima i putem interneta. Predavanja s Yalea i Princetona mogu se na\u0107i na YouTubeu, <a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/user\/YaleCourses\">www.youtube.com\/user\/YaleCourses<\/a>, <a href=\"http:\/\/www.youtube.com\/user\/princetonuniversity\">www.youtube.com\/user\/princetonuniversity<\/a>, kao i besplatna predavanja s Harvarda i MIT-a koja se mogu pogledati na adresi <a href=\"www.edx.org\/school\/harvardx\/allcourses\">www.edx.org\/school\/harvardx\/allcourses<\/a>, itd.<\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn164\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn164\"><\/a><a href=\"#_ftnref164\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nU svom \u010dlanku &bdquo;The Coming Merge of Mind and Machine&ldquo; za <em>Scientific American<\/em>, Ray Kurzweil na osnovi dosada\u0161njih znanstvenih postignu\u0107a iznosi scenarij zajedni\u010dkog razvoja ljudskog \u017eivota i tehnologije u narednih nekoliko desetlje\u0107a. <\/p>\n<p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn165\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn165\"><\/a><a href=\"#_ftnref165\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n&bdquo;Matthew&ldquo; efekt podrazumijeva akumuliranu prednost. Preferencijalno povezivanje koje podrazumijeva da \u0161to je \u010dvor vi\u0161e povezan, ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e mo\u0107i primiti nove veze. Ve\u0107i stupanj ima ve\u0107u mogu\u0107nost hvatati veze koje se dodaju u mre\u017eu. Intuitivno, preferencijalno povezivanje mo\u017eemo sagledati kroz primjer dru\u0161tvenih mre\u017ea i na\u010dina na koji se ljudi povezuju preko njih.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn166\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn166\"><\/a><a href=\"#_ftnref166\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nTeorija kaosa opisuje pona\u0161anje odre\u0111enih dinami\u010dkih sustava (sustava \u010dije stanje evoluira tijekom vremena), koji mogu ispoljiti dinamiku koja je vrlo osjetljiva na po\u010detne uvjete (popularno, efekt leptira). Kao rezultat ove osjetljivosti, koja se manifestira eksponencijalnim rastom perturbacija u po\u010detnim uvjetima, pona\u0161anje kaoti\u010dnih sustava izgleda slu\u010dajno.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn167\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn167\"><\/a><a href=\"#_ftnref167\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nArtificial intelligence \u2013 umjetna inteligencija.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn168\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn168\"><\/a><a href=\"#_ftnref168\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n&bdquo;The Computer and the Brain&ldquo; (1958) predstavlja tiskanu i objavljenu verziju serije Newmannovih pripremljenih predavanja za koja je bio zamoljen da ih odr\u017ei na Yaleu. Me\u0111utim, kako njegova supruga navodi u predgovoru prvog izdanja, iako su predavanja bila spremna jo\u0161 u o\u017eujku 1956. godine, na\u017ealost, nikad nisu odr\u017eana budu\u0107i da se von Newmann u me\u0111uvremenu toliko razbolio da nije bio u stanju putovati u New Haven. Autor je radio na rukopisu sve do svoje smrti, 8. velja\u010de 1957. godine, a knjiga je ostala nedovr\u0161ena. Bez obzira na to, mnogi stru\u010dnjaci s podru\u010dja kibernetike smatraju da se ova knji\u017eica od 82 strane, mo\u017ee promatrati i kao cjeloviti esej.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn169\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn169\"><\/a><a href=\"#_ftnref169\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nStuart Armstrong je 2012. napravio studiju umjetne generalizirane inteligencije (AGI) i naveo da \u0107e se 80% singularnosti dosti\u0107i izme\u0111u 2017. i 2112. godine. Vidjeti Armstrong, Stuart. 2007. &ldquo;Chaining God: A Qualitative Approach to AI, Trust and Moral Systems.&rdquo; Unpublished manuscript, 2012. na<br \/>\n <a href=\"http:\/\/www.neweuropeancentury.org\/GodAI.pdf\">http:\/\/www.neweuropeancentury.org\/GodAI.pdf<\/a>.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn170\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn170\"><\/a><a href=\"#_ftnref170\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nSuperorganizam je organizam s komponentama koje su i same organizmi.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn171\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn171\"><\/a><a href=\"#_ftnref171\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\n<em>Marvin<\/em>Lee <em>Minsky<\/em> (ro\u0111en 9. kolovoza 1927. godine) ameri\u010di je znanstvenik \u2013 matemati\u010dar &#8211; koji se bavi istra\u017eivanjem umjetne inteligencije u okviru kognitivne znanosti. Osniva\u010d je Laboratorija za umjetnu inteligenciju na MIT institutu. Njegova teorija Sociaty of Mind, o AI polazi od ideje da se \u010dovjekova inteligencija stvara interakcijom neinteligentnih dijelova.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<div id=\"ftn172\">\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 8.0pt;\"><a name=\"_ftn172\"><\/a><a href=\"#_ftnref172\"><sup>[<span style=\"font-family: 'times new roman', \ntimes;\"><strong>172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>&nbsp;<br \/>\nJoseph Carl Robnett Licklider (11. o\u017eujka 1915. \u2013 26. lipnja 1990.) je bio psiholog i kompjuterski znanstvenik. Predstavlja jednog od najutjecajnijih istra\u017eiva\u010da u podru\u010dju kompjuterske znanosti i kompjuterske povijesti. Imao je udjela u razvoju grafi\u010dkog su\u010delja (koji se danas koristi na ve\u0107ini ra\u010dunala) i ARPANET sustava, prete\u010de dana\u0161njeg interneta. Smatra se pionirom kibernetike i umjetne inteligencije, ali za razliku od drugih znanstvenika koji se bave AI, nikada nije smatrao da bi strojevi i ra\u010dunala trebali zamijeniti \u010dovjeka u potpunosti.<br \/>\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>Literatura:<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Balley, J-F., (2006) &bdquo;Le mythe de l&rsquo;intelligence collective&ldquo;, in &bdquo;L&rsquo;Intelligence collective&ldquo; <em>Sciences humaines<\/em>, n\u00b0169,Mars 2006, pp. 82-96<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bergson, H. (2013) <em>La pens\u00e9e et le mouvant<\/em>,<em>&nbsp;<\/em> PUF&nbsp;\u00c9dition&nbsp;(17e \u00e9dition), Paris<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Chardin, de T. (1955) <em>Le <\/em><em>Ph\u00e9nom\u00e8ne humain<\/em>, Seuil, Paris<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">D\u017eajls, D. (2011), <em>Psihologija medija<\/em>, Beograd, Clio <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Fidler, R., (2004), <em>Mediamorphosis<\/em>, Beograd, Clio <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heylighen, F. (2011). &ldquo;Conceptions of a Global Brain: An historical review,&rdquo; in <em>Evolution: Cosmic, biological, and social<\/em>, ed. Carneiro, L.E.G.&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heylighen, F. (2012). &ldquo;Challenge Propagation: a new paradigm for modeling distributed intelligence&rdquo;. <em>GBI Working Paper<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heylighen, F., Busseniers, E., Veitas, V., Vidal, C. &amp; Weinbaum, D.R. (2012). Foundations for a Mathematical Model of&nbsp;the Global Brain: architecture, components, and specifications. <em>GBI Working Paper<\/em>. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Heylighen,&nbsp;F. (2013). &ldquo;Return to Eden? Promises and Perils on the Road to a Global Superintelligence,&rdquo; in <em>The End of the&nbsp;Beginning: Life, Society and Economy on the Brink of the Singularity<\/em>, eds. Goertzel, Ben &amp; Goertzel,&nbsp;Ted.&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Koestler, A. (1990), <em>The Act of Creation<\/em>, Penguin Books,London<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kurzweil,&nbsp;R. (2005). <em>The Singularity Is Near: When humans transcend biology<\/em>.<br \/>\n London, Penguin.\n<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marshall, D. (2004). <em>New Media Cultures<\/em>, London, Arnold <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Marshall, McLuhan (1994). <em>Understanding Media: The Extensions of Man<\/em>, London, The MIT Press <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Milivojevi\u0107, T. (2011). <em>Psihologija stvarala\u0161tva<\/em>, Megatrend univerzitet, Beograd.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Milivojevi\u0107, T., Cvetkovska-Ocokolji\u0107, V., Jovanovi\u0107, D. &bdquo;Telesnost i virtuelnost&ldquo;, &ldquo;<em>,<\/em> zbornik radova <em>Umjetnost i mediji<\/em>, Medijsko sveu\u010dili\u0161te i Centar za filozofiju medija i mediolo\u0161ka istra\u017eivanja, str. 219-243. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Pinker, Stiven (2002). <em>The Blank Slate: The Modern Denial of Human Nature<\/em>, London, Pinguin Books<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Poter, D\u017e. (2011). <em>Medijska pismenost<\/em>, Beograd, Clio <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Rodriguez, M., et al, (2007) &bdquo;Smartocracy: Social networks for Collective Decision Making&rdquo;, in <em>System Sciences<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Valentin, T. (1977). <em>The Phenomenon of Science: Cybernetic approach to human evolution.<\/em> Columbia University Press.&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Von Neumann, J. (1958.). <em>The Computer and the Brain<\/em>, Yale Univesity Press, New Haven<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong><em>Internetski izvori:<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Bloom, Paul; 2014. Moralities of Everyday Life: Philosophical Approaches, na Coursera.com, <a href=\"https:\/\/class.coursera.org\/moralities-001\/lecture\/5\">https:\/\/class.coursera.org\/moralities-001\/lecture\/5<\/a>, pristupljeno 22.1.2014. 9:31<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Gendler, Tamar; 2011. Philosophy and the Science of Human Nature, na Open Yale Courses, <a href=\"http:\/\/oyc.yale.edu\/transcript\/1008\/phil-181\">http:\/\/oyc.yale.edu\/transcript\/1008\/phil-181<\/a>, pristupljeno 29.1.2014. 23:22<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kurzweil, Ray; 2005. Singularity Q&amp;A, <a href=\"http:\/\/www.kurzweilai.net\/singularity-q-a\">http:\/\/www.kurzweilai.net\/singularity-q-a<\/a>, pristupljeno 11.11.2013. 20:14<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kurzweil, Ray; 2009. The Coming Merging of Mind and Machine, <a href=\"http:\/\/www.scientificamerican.com\/article\/merging-of-mind-and-machine\/\">http:\/\/www.scientificamerican.com\/article\/merging-of-mind-and-machine\/<\/a>, pristupljeno 11.11.2013. 23:42<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Licklider, J. C. R; 1960. Man-Computer Symbiosis, <a href=\"http:\/\/groups.csail.mit.edu\/medg\/people\/psz\/Licklider.html\">http:\/\/groups.csail.mit.edu\/medg\/people\/psz\/Licklider.html<\/a>, pristupljeno 21.1.2014. 15:08<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Rosnay,de J. The symbiotic man &#8211; A New Understanding of the Organization of Life and a Vision of the Future, <a href=\"http:\/\/pespmc1.vub.ac.be\/books\/DeRosnay.TheSymbioticMan.pdf\u2019\">http:\/\/pespmc1.vub.ac.be\/books\/DeRosnay.TheSymbioticMan.pdf&rsquo;<\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sankar, Shyam; 2012. TED talks: The rise of human-computer cooperation, na TED Global, <a href=\"http:\/\/new.ted.com\/talks\/shyam_sankar_the_rise_of_human_computer_cooperation\">http:\/\/new.ted.com\/talks\/shyam_sankar_the_rise_of_human_computer_cooperation<\/a>, pristupljeno 2.9.2013. 18:43<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Sori\u0107, M. (2013). Digitalna demokratizacija znanja, <a href=\"http:\/\/www.akuzativ.com\/teme\/407-digitalna-demokratizacija-znanja\">http:\/\/www.akuzativ.com\/teme\/407-digitalna-demokratizacija-znanja<\/a>, 14.11.2013. 14:15<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">The Spirit of the Internet \u2013 Speculations on the Evolution of Global Consciousness, Chapter 2 \u2013 The Internet and the Noosphere, <a href=\"http:\/\/www.matrixmasters.com\/spirit\/html\/2a\/2a.html\">http:\/\/www.matrixmasters.com\/spirit\/html\/2a\/2a.html<\/a>, Website copyright \u00a9 2000-2003 by Matrix Masters, Inc.&nbsp;pristupljeno 12.06.2013.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 13.0pt; line-height: 150%;\">Noosphere: Does the Internet Provide an Evolutionary Leap to a Higher Level of Collective Intelligence?<\/span><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><em><strong>Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 150%;\"><span style=\"font-size: 12.0pt; line-height: 150%; font-family: 'Times New Roman';\" lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\"><em>The neologism noosphere signifies global human consciousness. According to T. de Chardin, it is the third stage in the development of the earth, after the geosphere and the biosphere. As well as the emergence of life has fundamentally changed the geosphere, the emergence of human consciousness has fundamentally changed the biosphere. De Chardin envisioned the \u201cplanetarization\u201d of mankind, which is equivalent to the current globalization by information technology. From an anthropological point of view, internet is not a technology or media as others: it has the potential to revolutionize the current civilizational paradigm. With the advent of the internet the idea of the noosphere has been reactualized and related to the concept of collective intelligence. The article questions the hypothesis of an evolutionary leap in a greater collective intelligence or higher level of collective consciousness presenting pros and cons.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoBodyText\" style=\"margin-top: 0cm; margin-right: 48.6pt; margin-bottom: .0001pt; margin-left: 54.0pt; line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"margin: 0cm 48.6pt 0.0001pt 54pt; line-height: 170%;\"><strong><em>Key words:<\/em><\/strong> <em>noosphere, internet, planetarization, evolution, collective intelligence.<\/em><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<p><a name=\"14inmediasres07\"><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\"><span lang=\"SR\">&nbsp;<\/span><\/p>\n<hr \/>\n<table style=\"width: 755px;\" border=\"0\">\n<tbody>\n<tr>\n<td style=\"width: 215px;\" valign=\"top\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-275\" style=\"float: left;\" src=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" alt=\"inmediasresno7malo\" width=\"70\" height=\"103\" \/><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\n <strong>&nbsp;IV STRU\u010cNI RAD<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n<td style=\"width: 315px;\" valign=\"top\">\n<p style=\"line-height: 170%; text-align: center;\">\n<a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><img decoding=\"async\" alt=\"Creative Commons licenca\" style=\"border-width:0\" src=\"https:\/\/i.creativecommons.org\/l\/by-nc\/4.0\/88x31.png\" \/><\/a><br \/>\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom <a rel=\"license\" href=\"http:\/\/creativecommons.org\/licenses\/by-nc\/4.0\/\"><strong>Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n<td valign=\"top\">\n<p style=\"text-align: right; line-height: 150%;\" align=\"center\">&nbsp;<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: 15.0pt; line-height: 150%;\">Jana Simovi\u0107<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\">MKH \u201ePravoslavni srpski pojci\u201c, Beograd<br \/>\nvracarska.princeza@gmail.com<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"center\"><strong> <span style=\"font-size: 16.0pt; line-height: 150%;\">\u017divot u kolonijalnom stilu<\/span><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center; line-height: 150%;\" align=\"center\"><a href=\"http:\/\/www.centar-fm.org\/inmediasres\/images\/pdf\/7\/J. Simovic, Zivot u kolonijalnom stilu.pdf\"><strong><span style=\"color: #DC0101; font-size: 8.0pt;\"><br \/>\nPuni tekst: pdf (164 KB), Hrvatski, Str. 1150 &#8211; 1152<br \/>\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Svrha osvajanja kolonija je razli\u010dita. Robovlasni\u010dki rimski imperij imao je mnogo kolonija. S ra\u0111anjem kapitalizma nastaju mnoga ogromna kolonijalna carstva pojedinih europskih dr\u017eava. Nemilosrdna eksploatacija kolonija bila je faktor prvobitne akumulacije kapitala. \u010cinjenica je da je bit kolonijalizma osvajanje tr\u017ei\u0161ta i izazivanje razli\u010ditih stupnjeva zavisnosti. Kao \u0161to su kroz povijest imperiji kolonizirali druge teritorije i u ropstvo bacale ljude druge boje ko\u017ee ili vjere, tako i danas medijski imperij porobljava nove teritorije &#8211; ljudske umove, ali ovaj put ne obaziru\u0107i se na boju ko\u017ee ili vjersku pripadnost. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>TV PAKET &#8211; <em>STVARANJE NASELJA NA STRANIM PODRU\u010cJIMA<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010cini se da u \u00a0ovom porobljavanju nitko ne ostaje po\u0161te\u0111en. Od crtanih filma za najmla\u0111e, preko lifestyle, politi\u010dkih, zabavnih, reality, sportskih emisija, filmova i serija za sve generacije, od tinejd\u017eera do umirovljenika, koji vrlo \u010desto i ozbiljno svoju starost dijele s nekim od junaka serije koju gledaju.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Kada je 90-ih godina moja baba u\u0161la u na\u0161u ku\u0107u i pitala nas vidno uzbu\u0111ena imamo li palmu, svi smo se zgledali poku\u0161avaju\u0107i se sjetiti imamo li u moru raznog bilja u ku\u0107i i jednu palmu, a onda smo joj rekli da nemamo, da je zapravo nikada nismo ni imali, ona se okrenula i k&rsquo;o metak oti\u0161la svojoj ku\u0107i, jer je kako smo kasnije saznali za desetak minuta trebala po\u010deti nova epizoda serije<strong> I bogati pla\u010du <\/strong>koja se emitirala na tada vrlo popularnoj televiziji Palma. Ako je itko tada i pomislio da su babu stigle godine, sve se to raspr\u0161ilo s Kasandrom i masovnim spu\u0161tanjem slu\u0161alice svakome tko bi gledatelje u tijeku epizode zvao na telefon. Kult serija u nastavcima, u kojim se do posljednje epizode ne zna tko je kome otac, a ni majka, u kojima se \u010deka s najve\u0107om pa\u017enjom trenutak da se dva glavna junaka ipak vjen\u010daju, a glavni negativci odu u zatvor, a gledatelji na sve to puste suzu sretni zbog kona\u010dnog happy enda, bio je po\u010detak osvajanja ljudskih umova preko malih ekrana. Podre\u0111uju\u0107i svoj \u017eivot \u017eivotu junaka s malih ekrana, \u010dovjek je po\u010deo realan \u017eivot mijenjati za virtualni, a realne prijatelje za virtualne prijatelje. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010covjek, naravno, jest slobodan birati \u0161to \u0107e i kako od medijskih sadr\u017eaja gledati, i on jest taj koji u moru televizijskih kanala bira \u0161to \u0107e pratiti. Ipak, sve vi\u0161e mi se \u010dini da je taj naizgled veliki izbor podre\u0111en na\u0161oj slobodi izbora, samo dobra manipulacija, jer televizijski sadr\u017eaji sve vi\u0161e li\u010de jedni na druge. \u010covjek ima privid da mo\u017ee birati, jer bira izme\u0111u 60 TV programa, ali 95 posto tih kanala imaju isti sadr\u017eaj. S druge strane, \u010dovjek kao slobodno bi\u0107e mo\u017ee ne izabrati ni\u0161ta od ponu\u0111enog, ali takvi primjeri su tema posebnog istra\u017eivanja.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>REKLAMNI BLOK <\/strong>&#8211; <strong><em>OSVAJANJE I POT\u010cINJAVANJE RADI BEZOBZIRNE EKONOMSKE EKSPLOATACIJE<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Nisu naravno samo serije te koje utje\u010du\u00a0 na na\u0161e \u017eivote. Televizijske reklame tako\u0111er utje\u010du na \u010dovjeka i njegovu svijest. Slogani reklama vrlo \u010desto postaju fraze koje izgovaramo u svakodnevnom \u017eivotu, a \u010dini mi se da ljudi retko kada \u2013 gotovo nikada ne razmi\u0161ljaju o njihovoj&bdquo;skrivenoj biti&ldquo;. Ne znam jeste li primijetili, ali reklame su uvijek glasnije od programa koji prekidaju. Ta nesnosna buka koja vrlo \u010desto prekine neki nje\u017eni sadr\u017eaj \u010dini se kao dobro osmi\u0161ljen na\u010din o\u0161te\u0107enja \u010dovjekovog sluha ili kao plan za ne\u0161to drugo. Recimo da se na \u010dovjeka preko jakih frekfencija izvr\u0161i odre\u0111eni utjecaj. Uzmimo za primjer reklamu &bdquo;Budi svoj, slijedi svoje instinkte&ldquo;. Ta reklama nas doslovno tjera da vjerujemo da smo slobodni i da je izbor samo na\u0161, \u0161to bi i trebao biti, a reklama se zavr\u0161ava sa <em>Sprite<\/em>. Dakle, nisi svoj, slijedi\u0161 ono \u0161to ti se govori i da pije\u0161 Sprite. I nije ona jedina. Pro\u0161le godine bila je vrlo popularna akcija u cijelom svijetu, &bdquo;Podijeli radost sa\u2026&ldquo; Coca-Cola je jo\u0161 jednom napravila sjajnu kampanju ne bi li prodala \u0161to vi\u0161e svojih prozvoda. Prisustvovala sam scenama u Beogradu, a kasnije i u Parizu i Milanu, scene su u sva tri grada, u sve tri dr\u017eave bile iste, ljudi su se vrtjeli po du\u0107anima i birali ime na fla\u0161icama. \u017dele\u0107i da Coca-Colu piju sami sa sobom ili nekom ve\u0107 odre\u0111enom osobom, a onda bi iza\u0161li na ulicu i sami \u0161etali upravo s tom fla\u0161icom. I \u0161to \u0107e nam uop\u0107e realan prijatelj kada nam je virtualan sasvim dovoljan?<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>SMART PHONES BY REMOTE CONTROLE \u2013 <em>DO\u0160LJACI<\/em><\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mo\u017eda najbolji pokazatelj virtualne realnosti ili realne virtualnosti u kojoj \u017eivimo jest internet. Jo\u0161 jedan mo\u0107an mediji. Ljudi svakodnevno bombardirani novim informacijama i sadr\u017eajima, postaju gladni i \u017eeljni da uvijek i na svakom mjestu budu na izvoru najnovijih informacija. Internet to apsolutno omogu\u0107ava. Danas svaki, malo bolji mobilni telefon ima mogu\u0107nost da 24h bude povezan na internet (pojava mobilnih telefona da se podsjetimo omogu\u0107ila je \u010dovjeku revolucionarnu stvar, da razgovara na udaljenosti bez \u017eice, kasnije su se tu pojavile i kratke poruke koje su brzinom svjetlosti po\u010dele putovati i zamijenile dugo \u010dekana pisma, koja ako primje\u0107ujete vi\u0161e nitko ne \u0161alje), a danas telefoni sve manje slu\u017ee za razgovor, a sve vi\u0161e za stalnu vezu s internetom. Danas mobilni telefoni omogu\u0107avaju svojim korisnicima da neprestano budu na izvoru novih informacija, ali i da sami budu informacija. Danas sve \u0161to vam se dogodi u \u017eivotu u realnom vremenu mo\u017eete objaviti i oglasiti da svi saznaju. Vrlo je bila dobra opservacija jedne radijske novinarke kada je vo\u0111en razgovor na temu Facebooka kada je imala komentar &ldquo;Pa da, tko nije na Faceu on ni ne postoji, mada su meni mnogo opasniji ti \u0161to nisu na Faceu, zna li netko \u0161to ti ljudi rade, \u0161to smjeraju ,\u0161to jedu, kuda se kre\u0107u, s kim se dru\u017ee, tko su uop\u0107e oni.&rdquo; \u00a0<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Mediji su prvo osvojili nas, a sada mi osvajamo medijski prostor, ali po pravilima medija. Najve\u0107i broj svjetske populacije danas ne izlazi na ulicu bez mobilnog telefona, on nas prati svuda i na svakom mjestu. Ukoliko nemamo pretplatu na stalni internet ili smo u inozemstvu, biramo samo kafi\u0107e i restorane koje imaju WiFi. Sre\u0107a koju nova informacija, smije\u0161an tweet ili slika na Faceu donose \u010dovjeku, podjednaka je s gubitkom \u010dovjekovog identiteta kao osobe, i sre\u0107a i gubitak su ogromni. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010covjek sudjeluje u reality programima, posve\u0107uje \u017eivot Facebooku, pi\u0161e twitove, sve vjeruju\u0107i da postaje ne\u0161to. Vjeruju\u0107i da je bitan, popularan, da i on mijenja svijet, zapravo sve je manje svjestan koliko je \u00a0svijet promijenio njega.<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u0160to nam je ve\u0107a mogu\u0107nost javnosti, to nam je manja sloboda. Osvajamo medijski prostor, a u isto vrijeme gubimo autonomni teritorij vlastitih \u017eivota. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">&nbsp;<\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\"><strong>DESPOT I \u017dRTVA<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">\u010cini se da se \u010dovjek pona\u0161a kao da je u nekoj kutiji. Okrenut k unutra\u0161njosti, potpuno nezainteresiran za vanj\u0161tinu. Ipak, ono \u0161to je zabrinjavaju\u0107e jest to \u0161to \u010dovjek nije okrenut svojoj vlastitoj unutra\u0161njosti, \u0161to bi bilo \u010dak i logi\u010dno, ve\u0107 je potpuno odvojen i od samog sebe. \u010covjek je okrenut onome \u0161to mu je servirano i jedini strah koji se mo\u017ee primijetiti je strah da ne\u0161to u tom za\u010daranom svijetu \u00a0ne propusti. Gledano sa strane, suvremeni \u010dovjek izgubio je percepciju i vanjskog i unutra\u0161njeg. Najozbiljnije od svega je \u010dinjenica da je sam \u010dovjek sebe doveo u tu poziciju \u2013 u tu klopku. Mediji \u010diji je \u010dovjek idejni tvorac, danas \u010dine da \u010dovjek u isto vrijeme bude i vlast i sluga, i okupator i rob, i zvijer i \u017ertva. Zapravo, \u010dovjek danas u\u017eivaju\u0107i u ponu\u0111enim mu krajnostima, sve vi\u0161e sli\u010di na ono \u0161to se zove NI\u0160TA. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Reklo bi se da se suvremeni \u010dovjek pretvara u roba. Ili je ve\u0107 uvlike rob, samo nam je te\u0161ko to jedni drugima priznati. Priznaju\u0107i da smo robovi priznali bismo gubitak svoje slobode, a ne serviraju li nam ba\u0161 mediji pri\u010du o na\u0161oj slobodi. <\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 170%;\">Na kraju, name\u0107e mi se pitanje koje je postavio Dr Nele Karajli\u0107, a koje se tako dobro uklapa u ono \u0161to i sama \u017eelim doku\u010diti <strong>&ldquo;Mora li sloboda biti privilegij nekolicine, ili \u0107e kao i sve drugo u vrlom, novom svijetu, dobiti svoju robnu marku?&rdquo;<\/strong><\/p>\n<p class=\"MsoNormal\" style=\"line-height: 150%;\">&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>IV Uz \u010detvrti simpozij Filozofija medija (2014) &nbsp; &nbsp; &nbsp;4(7)#11 2015 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 37.014.53-028.82:316.422.4 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 14.6.2015. &nbsp; &nbsp; Dragan \u0106alovi\u0107 Megatrend University Faculty of Culture and Media, Belgrade calovic_dragan@yahoo.com Community Art as a [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":275,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[53],"tags":[420,430,373,170,250,414,413,416,287,325,432,415,418,434,428,427,429,431,426,423,433,425,239,121,424,300,422,292,435,421],"class_list":["post-276","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-7","tag-film-je-mrtav-zivio-film-peter-greenaway-o-buducnosti-medija","tag-abderrazak-sayadi","tag-aleksandra-bokan","tag-aleksandra-brakus","tag-angelina-milosavljevic-ault","tag-buducnost-medija-mediji-i-smrt","tag-community-art-as-a-medium-for-future","tag-covjek-metamedij-brzina-promjene-neupitni-identitet","tag-divna-vuksanovic","tag-dragan-calovic","tag-dragana-jovanovic-i-ivana-ercegovac","tag-ivan-ladislav-galeta-istrazivac-medijskog-prostora-i-medijskoga-vremena","tag-jacques-tati-i-moderna-vremena","tag-jana-simovic","tag-jose-maria-cantal-rivas","tag-kvantitativno-kvalitativna-analiza-zabavnog-programa-u-bih","tag-la-presence-mediatique-chretienne-dans-un-pays-musulman-experience-de-leglise-catholique-en-algerie","tag-les-medias-arabes-face-au-printemps-arabe-le-cas-de-la-tunisie","tag-like-fun","tag-mediji-i-marketing","tag-noosfera-omogucava-li-internet-evolucijski-skok-na-visi-nivo-kolektivne-inteligencije","tag-sanja-dokic-mrsa-i-natasa-miljevic-jovanovic","tag-sasa-milic","tag-sead-alic","tag-stvaran-svijet-oko-mene-zivot-unutar-piksela","tag-tatjana-milivojevic","tag-umrezavanje-proslosti-memorijske-kulture-novomedijske-ekologije","tag-zeljko-rutovic","tag-zivot-u-kolonijalnom-stilu","tag-zlatan-delic-i-mirza-mahmutovic","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"<!-- This site is optimized with the Yoast SEO plugin v27.6 - https:\/\/yoast.com\/product\/yoast-seo-wordpress\/ -->\n<title>\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"IV Uz \u010detvrti simpozij Filozofija medija (2014) &nbsp; &nbsp; &nbsp;4(7)#11 2015 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 37.014.53-028.82:316.422.4 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 14.6.2015. &nbsp; &nbsp; Dragan \u0106alovi\u0107 Megatrend University Faculty of Culture and Media, Belgrade calovic_dragan@yahoo.com Community Art as a [&hellip;]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2014-09-16T17:35:55+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"338 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7\",\"datePublished\":\"2014-09-16T17:35:55+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/\"},\"wordCount\":67850,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2014\\\/09\\\/inmediasresno1malo7.png\",\"keywords\":[\"\u201cFilm je mrtav! \u017divio film!\u201d. Peter Greenaway o budu\u0107nosti medija\",\"Abderrazak Sayadi\",\"Aleksandra Bokan\",\"Aleksandra Brakus\",\"ANGELINA MILOSAVLJEVI\u0106 AULT\",\"Budu\u0107nost medija: mediji i smrt\",\"Community Art as a Medium for Future\",\"\u010cOVJEK (META)MEDIJ? (brzina promjene \u2013 (ne)upitni identitet)\",\"Divna Vuksanovi\u0107\",\"Dragan \u0106alovi\u0107\",\"Dragana Jovanovi\u0107 i Ivana Ercegovac\",\"Ivan Ladislav Galeta \u2013 istra\u017eiva\u010d medijskog prostora i medijskoga vremena\",\"Jacques Tati i moderna vremena\",\"Jana Simovi\u0107\",\"Jos\u00e9 Mar\u00eda Cantal-Rivas\",\"Kvantitativno-kvalitativna analiza zabavnog programa u BiH\",\"La pr\u00e9sence m\u00e9diatique chr\u00e9tienne dans un pays musulman: exp\u00e9rience de l\u2019Eglise catholique en Alg\u00e9rie\",\"Les m\u00e9dias arabes face au Printemps arabe. Le cas de la Tunisie\",\"Like Fun\",\"Mediji i marketing\",\"Noosfera: omogu\u0107ava li internet evolucijski skok na vi\u0161i nivo kolektivne inteligencije?\",\"Sanja Doki\u0107 Mr\u0161a i Nata\u0161a Miljevi\u0107 Jovanovi\u0107\",\"SA\u0160A MILI\u0106\",\"Sead Ali\u0107\",\"Stvaran svijet oko mene \u2013 \u017eivot unutar piksela?\",\"Tatjana Milivojevi\u0107\",\"Umre\u017eavanje pro\u0161losti: memorijske kulture novomedijske ekologije\",\"\u017deljko Rutovi\u0107\",\"\u017divot u kolonijalnom stilu\",\"Zlatan Deli\u0107 i Mirza Mahmutovi\u0107\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 7\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2014\\\/09\\\/inmediasresno1malo7.png\",\"datePublished\":\"2014-09-16T17:35:55+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2014\\\/09\\\/inmediasresno1malo7.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2014\\\/09\\\/inmediasresno1malo7.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasresno7malo\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-7\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"IV Uz \u010detvrti simpozij Filozofija medija (2014) &nbsp; &nbsp; &nbsp;4(7)#11 2015 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 37.014.53-028.82:316.422.4 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 14.6.2015. &nbsp; &nbsp; Dragan \u0106alovi\u0107 Megatrend University Faculty of Culture and Media, Belgrade calovic_dragan@yahoo.com Community Art as a [&hellip;]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2014-09-16T17:35:55+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"338 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7","datePublished":"2014-09-16T17:35:55+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/"},"wordCount":67850,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png","keywords":["\u201cFilm je mrtav! \u017divio film!\u201d. Peter Greenaway o budu\u0107nosti medija","Abderrazak Sayadi","Aleksandra Bokan","Aleksandra Brakus","ANGELINA MILOSAVLJEVI\u0106 AULT","Budu\u0107nost medija: mediji i smrt","Community Art as a Medium for Future","\u010cOVJEK (META)MEDIJ? (brzina promjene \u2013 (ne)upitni identitet)","Divna Vuksanovi\u0107","Dragan \u0106alovi\u0107","Dragana Jovanovi\u0107 i Ivana Ercegovac","Ivan Ladislav Galeta \u2013 istra\u017eiva\u010d medijskog prostora i medijskoga vremena","Jacques Tati i moderna vremena","Jana Simovi\u0107","Jos\u00e9 Mar\u00eda Cantal-Rivas","Kvantitativno-kvalitativna analiza zabavnog programa u BiH","La pr\u00e9sence m\u00e9diatique chr\u00e9tienne dans un pays musulman: exp\u00e9rience de l\u2019Eglise catholique en Alg\u00e9rie","Les m\u00e9dias arabes face au Printemps arabe. Le cas de la Tunisie","Like Fun","Mediji i marketing","Noosfera: omogu\u0107ava li internet evolucijski skok na vi\u0161i nivo kolektivne inteligencije?","Sanja Doki\u0107 Mr\u0161a i Nata\u0161a Miljevi\u0107 Jovanovi\u0107","SA\u0160A MILI\u0106","Sead Ali\u0107","Stvaran svijet oko mene \u2013 \u017eivot unutar piksela?","Tatjana Milivojevi\u0107","Umre\u017eavanje pro\u0161losti: memorijske kulture novomedijske ekologije","\u017deljko Rutovi\u0107","\u017divot u kolonijalnom stilu","Zlatan Deli\u0107 i Mirza Mahmutovi\u0107"],"articleSection":["In Medias Res broj 7"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png","datePublished":"2014-09-16T17:35:55+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2014\/09\/inmediasresno1malo7.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasresno7malo"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-7\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 7"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=276"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/276\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/275"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=276"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=276"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=276"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}