{"id":291,"date":"2016-05-30T11:47:59","date_gmt":"2016-05-30T11:47:59","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2016\/05\/30\/in-medias-res-broj-8\/"},"modified":"2016-05-30T11:47:59","modified_gmt":"2016-05-30T11:47:59","slug":"in-medias-res-broj-8","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8"},"content":{"rendered":"

V Uz peti simpozij Filozofija medija (2015)<\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  5(8)#1 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

UDK 614.8-027.511:316.774<\/p>\n

177:316.32
\n
\n Izvorni \u010dlanak
\n Original scientific paper
\nPrimljeno: 17.1.2016.
\n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

David Dillard-Wright<\/span><\/p>\n

University of South Carolina Aiken
\n471 University Parkway,<\/p>\n

Aiken, SC 29801
\ndavidd@usca.edu\n<\/p>\n

Disaster and the Ethics
\nof Sympathy<\/span><\/strong><\/p>\n


\nFulltext: pdf (245 KB), English, Pages 1159 – 1167
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Disasters promise to be a permanent feature of globalized, industrial society in the twenty-first century as economic divides combine with climate change to produce massive suffering and dislocation. At the same time as these global changes occur, the media landscape shifts to become fragmented and \u201cmonetized\u201d across a variety of platforms. This article examines the impulse towards sympathy for others in this global milieu, in which it can become easy for people in developed nations to ignore the turmoil they experience through mass media. Coverage of disaster can become just another form of entertainment: in order to genuinely care for others, consumers of media must become active participants, working against the grain of information culture.
\n<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> media, disaster, sympathy, ethics, globalization.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

The city spreads and extends all the way to the point where, while it tends to cover the entire orb of the planet, it loses its property as a city, and, of course with them, those properties that would allow it to be distinguished from a ‘country’\u2026In such a network, the city crowds, the hyperbolic accumulation of construction projects (with their concomitant demolition) and of exchanges (of movements, products, and information) spread, and the inequality and apartheid concerning the access to the urban milieu (assuming that it is a dwelling, comfort, and culture), or these exclusions accumulate proportionally.\u00a0 The result can only be understood in terms of what is called an agglomeration.\u00a0 –Nancy, Jean-Luc, <\/em>The Creation of the World, or Globalization, 33.<\/em><\/p>\n

Is there not a growing conviction, clearer today among innumerable people, that the dying of people with whom we have nothing in common\u2014no racial kinship, no language, no religion, no economic interests\u2014concerns us?\u00a0 We obscurely feel that our generation is being judged, ultimately, by the abandon of the Cambodians, and Somalians, and the social outcasts in the streets of our own cities. –Alphonso Lingis, the community of those who have nothing in common, x<\/em>.<\/p>\n

The current situation of globalization makes information transfers faster than ever before.\u00a0 Money and products change hands across the planet in networks of distribution.\u00a0 Legal and illegal goods crisscross the globe with amazing rapidity.\u00a0 And yet the same freedom associated with trade has not been extended into the human sphere.\u00a0 People cannot change citizenships as easily as the bar-coded products that they buy or the corporations which change nationalities according to the greatest tax advantages and subsidies. \u00a0People, with few exceptions, remain tethered to the nationality of their birth, unless they are willing to become stateless immigrants with few rights.\u00a0 Corporations gain more personhood (and the Supreme court has made this doctrine official in the Citizens United and other decisions) while individuals lose personhood.\u00a0 Globalization sustains and generates massive inequalities, massive apartheids, between those who have access to flows of information and capital and those who do not.\u00a0 This lay of the land must be in place when talking about disaster.\u00a0\u00a0 In one sense, disaster can strike anywhere and has an existential dimension: it exposes human vulnerability to the elements.\u00a0 And yet each disaster has an absolutely unique element, an unpredictability filtered through layers of political, economic, and cultural differences.\u00a0 <\/p>\n

Not only is each disaster experienced differently because of its unique situation, but it is also experienced differently because of the layers of mediation offered by global communications.\u00a0 The element of mediation must also be taken into account when speaking of disaster, because media actors always interpret what they say and imbed that interpretation in what is called “news.”\u00a0 The “news” can never really be new because it comes, in a sense, pre-digested.\u00a0 Media consumers must learn to read the news, view the news, with an eye to finding its newness beyond the layers of interpretation.\u00a0 To explain what I mean by that, I will speak of a pessimistic and an optimistic version of the role of mass media in the world today.\u00a0 I will, myself, mediate between these two views and offer an engaged account of how to watch the news as it pertains to disasters.\u00a0 <\/p>\n

In the pessimistic version, media images and texts, crafted artifacts for consumption, for a moment’s glance and a quick ad spot or revenue stream, generate the illusion of information,<\/em> of an objective picture of the world “out there.” An earthquake victim, a corpse trapped under rubble, refugees fleeing a brutal regime, a building in Baghdad or Kabul ripped to shreds by a bomb.\u00a0 It almost doesn’t matter where the image originated: it’s all just “content” to be “monetized”.\u00a0\u00a0 “Content” gives the impression that all sorts of ideas have some sort of neutral exchange value, as if all thoughts were equally worthy, while “monetize,” apart from being a management-speak bastardization of the English language, gives the impression that something must be sold in order for it to matter.\u00a0 The thoughts of a “content provider” do not matter.\u00a0 The words of an “author” do. The underlying message of mass media speaks louder than its particular iterations:\u00a0 sit back, click, relax.\u00a0 Gruesome scenes of violence, the “real” script, the scripted real, are all made manageable by their bite-sized presentations, complete with graphs and pictures, a crawler on the bottom of the screen giving sports scores.\u00a0 See the starving masses of the world, those brutalized by dictatorships and war, above all see the victimhood of those<\/em> people over there<\/em>, all without leaving the couch!\u00a0 Notice the feeling that reporting engenders: the feeling, the atmosphere, of being informed, the sense of knowing about the world, a righteous sense of having cared, all without doing a thing.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

Look at the body postures occasioned by internet and television viewing: slumped, eyes glazed, only the fingers moving to type or click the remote or mouse, perhaps with hands occasionally grabbing a snack.\u00a0 The moving picture, brought into the domestic space, loses its visceral charge.\u00a0 Media scholar Lilie Chouliaraki writes: <\/p>\n

The division between safety and suffering captures [the] asymmetry in the viewing relationships of television.\u00a0 This is the asymmetry of power between the comfort of spectators in their living rooms and the vulnerability of sufferers on the spectators’ television screens.\u00a0 The viewing asymmetry of television does not explicitly thematize the economic and political divisions of our world but reflects and consolidates them. (2006: 4)<\/p>\n

The television, or the laptop, becomes part of the furniture, so to speak, an article for entertainment or amusement, which leads to the question of whether images displayed through the use of these technologies ever really issue an ethical challenge to the viewer.\u00a0 In what Chouliaraki, following Luc Boltanski, calls, “the politics of pity,” a subtext exerts itself in media portrayals of distant sufferers, a subtext that generates an imaginary public, often conceived as industrialized western nations, to include Western Europe and North America, versus an imaginary other, the global east and the global south.\u00a0 In this template or backdrop, this perpetual, systematic bias of reporting (not to be confused with the individual personalities and biases of reporters), the centers of power are portrayed as “safe,” while the distant places are portrayed as dangerous (Boltanski 1999: 3-21).\u00a0 “Thank God we are not like them,” would be a crude way of putting it, but this dynamic can be found in reporting on a variety of natural disasters and political upheavals around the world.\u00a0 This script produces pity, but an impotent kind of pity that leads to a “narrow repertoire of participatory positions” (Chouliaraki 2006: 12) in relation to the suffering displayed.\u00a0 Only a rare piece of reporting shows a “third world” person as an agent in his or her own story; only rarely is the viewer ever encouraged to do more than be informed or at most, to send money.\u00a0 When the personal details of “victims” emerge, they emerge in order to craft an ideal type that “represents” the sufferings of an entire people.<\/p>\n

One might be tempted at this point to just advocate unplugging altogether, at the thought of this overlay which suggests the futility of trying to change the world and forever separates the world into opposed camps (safe \/ unsafe, democratic \/ authoritarian, developed \/ developing, wealthy \/ poor).\u00a0\u00a0 But there is another side to the story.\u00a0 I’ll first give the super-optimistic view which I think can now be dismissed and then move to a more cautious optimism that I think has some basis in reality.\u00a0 I think what surely must be dismissed now is the idea that the internet or technology or Western democracy will somehow automatically make the world into a better place, what Marshall McLuhan called “the global village,” predicting ahead of time the internet revolution (1962, 1964).\u00a0 Let me say that I am not talking specifically about McLuhan’s theories but about their popular appropriations, which imagine that somehow, when we are all brought “closer together,”\u00a0 a new global community will emerge that makes everything more democratic and just.\u00a0 It’s the glowing, gushing aspect of this account that I wish to challenge.\u00a0 I have no doubt that the world has been brought “closer together” by technology, but this elision of distance has taken place by ignoring the more negative features of globalization (loss of environmental and labor protections, increasing inequality, etc.).\u00a0 The other problem with this view is that somehow technology is supposed to bring about this effect automatically, without some sort of political engagement.\u00a0 <\/p>\n

To move to a more cautious view that has some aspects of optimism, I have already said that the media, including the “new” media, tend to divide the world into opposed camps and make western consumers feel smug about our development and civilization.\u00a0 But it might be possible to read, to listen, to look, beyond the pre-fabricated meanings of the news.\u00a0 The anchorperson on the screen may engage in polite banter about this or that coup, economic crisis, or famine (“we’ll keep you updated”) but a counter-movement is possible that sees something more than the possibility for water-cooler conversation in the coverage of disaster.\u00a0 It might actually be possible for these images to engender a real global citizenship (or better, sets of international relationships, without the social contract baggage of citizenship), instead of just the idea of global citizenship perpetually used to sell soda and software.\u00a0 The passive consumption of media might just give way to a new form of engagement in which everyday people become not just producers of media (content providers) but producers of new templates, new narratives about the relation between the proximal and the distant, here and there, home and alien.\u00a0\u00a0 The so-called Web 2.0 social media have not yet achieved this, because their citational structure still largely distributes, albeit virally, prevailing ideas about the power structures of the world and their inevitability.\u00a0 The ability to easily insert a comment at the end of a story no doubt represents something a little less passive than the “old” media, but still leaves much to be desired in the way of action.\u00a0 These comments themselves are often no more than rehashed sentiments gleaned from pundit shouters on major news channels.\u00a0 In Soviet Russia, poets hid their typewriters under beds for fear of the informant and the secret police.\u00a0 We have rather the opposite problem\u2014a profusion of sophisticated, portable media production devices but with no potent, transformative messages behind them.<\/p>\n

No one would doubt that photos of war zones, disasters, and famines\u2014pictures of people around the world in situations of suffering\u2014do represent actual realities, and are “prosthetic memories” of those events (Landsberg 2004).\u00a0 The photograph, video, and text all extend events forward into the future, and yet, at the same time, break with those events and instantiate something new.\u00a0 The artifact has broken with its past and yet retains a trace of that past.\u00a0 Never will the original event re-appear in its fullness, and yet the artifact speaks to an ongoing situation, addresses itself to listeners, viewers, whoever they might be, impersonally, as it were.\u00a0 Dismissing the power of images or their relevance would be wrong.\u00a0 As part of the communion or community of subjects, the addressee, first in an anonymous fashion and then personally, undergoes a kind of election before the image that leads to engagement (once the event of election has been accepted as a challenge).\u00a0 One of my teachers, Brian Mahan, called events like this “epiphanies of recruitment” (2002).\u00a0 Max Scheler, a philosopher and sociologist, speaks of ethical requirements that are unique to each person.\u00a0 What ethically “ought not to be” he says, “is not\u2026[an] absence of conformity [but] uniformity of all standards for men, people, and societies of every sort”\u00a0 (1973, 104).\u00a0 Scheler speaks to a rationalist prejudice in ethics which insists that moral requirements ought to be the same for each person, irrespective of their life situation, culture, temperament, etc. Scheler thinks that one of the problems with ethics is this “one size fits all” approach, which ignores the passions that motivate each individual.\u00a0 A genuine ethic should help people to become more themselves and not more generic.\u00a0 <\/p>\n

We might apply Scheler’s philosophy to media representations of suffering.\u00a0 The image will be misdirected if the suffering so depicted divests individuals of their uniqueness and casts them in some sort of universal drama of suffering.\u00a0\u00a0 Vagueness or blandness, attributing suffering to “the Third world” or even “disaster victims” makes recruitment less likely.\u00a0 On the other end of the image, audience members must work to remember the “victims” in their full personhood.\u00a0 If master narratives (about the intractability of poverty, the inevitability of disaster, etc.) get in the way of compassion, responsible viewers must peel them away, allowing the image to invoke a response.\u00a0 To be responsible means to respond to suffering, to allow personal transformation to take place in response to another’s situation.\u00a0 This enables us to see a mutuality in ethical relationships.\u00a0 No doubt asymmetry of economic and political power will remain, but the sufferer is heard and experienced in all particularity, and the audience member, the listener, is called into action with interests, feelings, and dispositions intact.\u00a0 Nell Noddings called this the “twin sentiments” of morality: caring for others and caring for my own best self (2003, 80).\u00a0 <\/p>\n

For this kind of engagement with media images to happen, an engagement that doesn’t just inform or entertain, but actually changes the viewer’s relationship with the world, the media consumer must become more than a consumer.\u00a0 Without necessarily espousing the whole of his system, we can take some cues from French psychologist and philosopher Jean Piaget, who wrote in his Genetic Epistemology<\/em>:<\/p>\n

I think that human knowledge is essentially active.\u00a0 To know is to assimilate reality into systems of transformations\u2026I find myself opposed to the view of knowledge as a copy, a passive copy of reality\u2026knowing an object does not mean copying it\u2014it means acting upon it.\u00a0 It means constructing systems of transformation that can be carried out on or with this object. (quoted in Turkle, 2007, 38).<\/p>\n

Knowledge that does not involve some kind of engagement, either through interaction or application, will remain marginal and will likely disappear altogether.\u00a0 In order for knowledge to be knowledge, it must have the character of what William James called a “living option.”\u00a0 That is, it must bear upon my situation; it must be susceptible to transformation and action.\u00a0 I come to know something as I modify it, as I make it my own, as I transform my life according to its dictates.\u00a0 <\/p>\n

If we accept the basic thesis that knowledge involves transformation, this will lead to a different way of approaching texts, to include all sorts of texts.\u00a0 Transformation happens at several levels, first of all, with the text itself.\u00a0 A new form of viewership emerges in which the “recipient” acts as a “bricoleur.”\u00a0 The “’bricoleur’ \u2026does not confine himself to accomplishment and execution; he ‘speaks’ not only with<\/em> things\u2026 but through the medium of things.”\u00a0 Turkle 2007, quoting Levi-Strauss, 22). In the passive reception model of media consumption, the viewer simply received the information conveyed and absorbed it, similar to what Freire called the “banking method of education”\u00a0\u00a0 In the web 2.0 version of media consumption, the viewer talks back to the image by citation and commentary, and perhaps becomes a media producer as well.\u00a0 On the bricoleur model, the viewer breaks the image, breaks the text and re-assembles it, reading against the grain and making the text say things that were perhaps never originally intended.\u00a0 This is the transformation carried out on the object, but another type of transformation happens with the object, and that means taking the object or artifact as a cue for action.\u00a0 The object becomes the occasion for recruitment, which then translates into social action.\u00a0 The bricoleur wonders about the missing content, the context in which the image or text was made.\u00a0 The bricoleur wants to fill in the gaps of knowledge left by the image of a disaster victim and actively seeks social connections that will satisfy this thirst for curiosity.\u00a0 This social action then returns to the text, creating more occasions for bending the text towards justice (echoing MLK).\u00a0 <\/p>\n

As Jos\u00e9 van Dijck writes, in simply taking a picture, we may not be able to foresee its future use.\u00a0 It “may materialize in an unintended or unforeseen arrangement\u2026Therefore, it is a fallacy to think of memory products as purely constraining or conformist.\u00a0 They do not only enable structured expression but also invite subversion or parody, alternative or unconventional enunciations.” \u00a0(2007, 7).\u00a0\u00a0 The mainstream media images can be bent and transformed to new purposes (think of Adbusters<\/em>, DJ Spooky, and Cory Doctorow)\u00a0 and new media can be created that take the individuality of persons seriously.\u00a0 As an example of the latter, I would like to take Jana Napoli’s installation art project, Floodwall <\/em>(2007), which reflects on the flooding of New Orleans.\u00a0 The piece consists of hundreds of dresser drawers salvaged from the flooded wreckage of the city and arranged to fit the gallery space.\u00a0 Napoli recorded the address associated with each drawer and invited new Orleans residents to find their drawers in the exhibit.\u00a0 Residents could then tell their stories on the web and link them to a particular drawer.\u00a0 Even without the web dimension, viewing the drawers themselves creates a ghostly impression.\u00a0 One wonders about the missing contents and the people to whom those drawers belonged.\u00a0 The empty drawer testifies to a missing world.<\/p>\n

So it is with media images of catastrophe.\u00a0 The power of images lies in what is outside the frame, the missing referent.\u00a0 This context left out of the picture leaves the viewer with unanswered questions, wondering more about the person depicted.\u00a0\u00a0 The most powerful stories generate this kind of questioning, an ellipsis at the end of the sentence\u2026\u00a0 Good stories do not tie things together neatly and wrap them in a bow.\u00a0 They capture the frayed edges and leave things unsettled.\u00a0 They call forth questioning and action by their ambiguity and acknowledge incompleteness.\u00a0 Jana Napoli is one bricoleur who collects objects and repurposes them: she also creates a bricolage of media: artifacts and web, personal and collective history, local and global.\u00a0 She represents a new kind of cosmopolitan bricoleur capable of remaking the images with a bent towards justice.\u00a0 <\/p>\n

Now let me ignore my own advice and recap everything that I have just said, and tie it together into a neat package.\u00a0 First, viewers should be wary of messages that reify and maintain the divisions of the world, messages that portray western democracies as inherently more safe, sane, and civilized than the world “out there” in the global south and the global east.\u00a0 These vestiges of orientalism must be contested.\u00a0\u00a0\u00a0 At the same time, despite these overlays, media images do depict real suffering that should catch our attention and lead us to action.\u00a0 Do we have a responsibility to care for distant others?\u00a0 In brief, yes, yes we do.\u00a0 But we should avoid the politics of pity that would cause us to see those others as pure victims, which will entail reading against the grain.\u00a0 Media, new and old, do not automatically create a more connected or a more just world.\u00a0 Information and entertainment, no matter how well-crafted, cannot take the place of engaged action.\u00a0 This means that contemporary viewers must resist the impulse to passively absorb the news and become genuine citizens, of their own country and of the world. A progressive media politics demands engagement on two levels: first, a willingness to break and remold the images where they do not fit reality, where they do not speak to the concerns of justice, and second, a willingness to take action that prolongs and specifies the caring impulse.\u00a0 Finally, I’d like to say that the real problem isn’t “compassion fatigue” or the sheer level of noise that confronts us everyday.\u00a0 Nor is the problem the competing demands on our time and energy.\u00a0 These may be problems, to be sure, but they do not get at the root of the problem of distant suffering.\u00a0 The real issue is attunement, paying attention to suffering, drawing close to it and seeking to understand and help.\u00a0 Gabriel Marcel called this disponibilit\u00e9, rather unfortunately translated as “disposability.” It means disposability in the sense of “putting oneself at the disposal of,” “making oneself available,” and that’s what I think the world most needs today.\u00a0 It needs people who are available, who make themselves ready to be affected by others.\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

Bibliography:<\/strong><\/p>\n

Boltanksi, Luc. Distant Suffering: Morality, Media, and Politics<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press, 1999. <\/p>\n

Chouliaraki, Lilie. The Spectatorship of Suffering<\/em>. London, Sage, 2006.<\/p>\n

Dijck, Jos\u00e9 van. Mediated Memories: Personal Cultural Memory in the Digital Age<\/em>. Stanford: Stanford University Press, 2007.<\/p>\n

Freire, Paulo. Pedagogy of the Oppressed<\/em>. New York: Continuum, 1993.<\/p>\n

James, William. “The Will to Believe.” In Gerald E. Myers, Ed. In William James: Writings 1878-1899<\/em>. Library of America, 1992. <\/p>\n

Landsberg, Alison. Prosthetic Memory: The Transformation of American Remembrance in the Age of Mass Culture<\/em>. New York: Columbia, 2004. <\/p>\n

Mahan, Brian. Forgetting Ourselves on Purpose: Vocation and the Ethics of Ambition<\/em>. San Francisco: Jossey-Bass, 2002.<\/p>\n

Mcluhan, Marshall. The Gutenberg Galaxy: The Making of Typographic Man<\/em>.\u00a0 Toronto: Toronto University Press, 1962.<\/p>\n

Mcluhan, Marshall.\u00a0 Understanding Media: The Extensions of Man<\/em>.\u00a0 New York: Signet, 1964.\u00a0 <\/p>\n

Napoli, Jana. 2007. Floodwall<\/em>. Baton Rouge. Louisiana State Museum. Installation. www.floodwall.org<\/a>. <\/p>\n

Noddings, Nel. Caring: A Feminine Approach to Ethics and Moral Education<\/em>. Berkeley: University of California Press, 2003. <\/p>\n

Scheler, Max. “Ordo Amoris.” Trans. David R. Lachterman. In Selected Philosophical Essays<\/em>. Evanston: Northwestern University Press, 1973. 98-135. <\/p>\n

Turkle, Sherry. Evocative Objects: Things We Think With<\/em>. Cambridge, MA: MIT Press, 2007.<\/p>\n

 <\/p>\n

Katastrofe i etika su\u0107uti<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Naslu\u0107uje se kako \u0107e katastrofe postati trajno obilje\u017eje globaliziranoga, industrijskog dru\u0161tva dvadeset i prvoga stolje\u0107a, dok se ekonomske podjele udru\u017euju s klimatskim promjenama u proizvodnji goleme patnje i dislokacija. Istovremeno s pojavom ovih globalnih promjena, medijski krajolik postaje fragmentiran i ‘monetiziran’ diljem raznolikih platformi. Ovim \u010dlankom istra\u017euje se impuls za su\u0107ut naspram drugih u ovoj globalnoj sredini, u kojoj ljudima u razvijenim zemljama mo\u017ee postati lako ignorirati krize koje do\u017eivljavaju kroz masovne medije. Izvje\u0161\u0107ivanje o katastrofama mo\u017ee postati tek jo\u0161 jedan oblik zabave: kako bi uistinu brinuli za druge, konzumenti medija moraju postati aktivni sudionici koji se bore protiv struja kulture informacija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> mediji, katastrofa, su\u0107ut, etika, globalizacija.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

\n  5(8)#2 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

UDK 7-028.78:7-021.131
\n Izvorni \u010dlanak
\n Original scientific paper
\nPrimljeno: 5.2.2016.
\n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Predrag Finci<\/span><\/p>\n

\nFlat 5, Rosa Freedman Ctr.
\n17 Claremont Way,
\nLondon
\npredrag.finci@gmail.com\n<\/p>\n

Soba i ulica
\n(stvarala\u0161tvo izme\u0111u privatnog i javnog)<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (251 KB), Hrvatski, Str. 1169 – 1176
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Tradicionalna umjetnost je dugo bila skepti\u010dna prema novim medijima. Nakon po\u010detne me\u0111usobne odbojnosti dolazi do suradnje. Tradicionalne umjetnosti i novi mediji sve vi\u0161e me\u0111usobno utje\u010du jedni na druge.\u00a0Mediji koriste iskustva umjetnosti i imaju zna\u010dajnu ulogu u promoviranju i percipiranju umjetnosti. Ova \u201csuradnja\u201d stvara nove uratke (djela) i u medijima i u umjetnosti i rezultira promjenama i u jednom i u drugom.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> privatno, javno, tradicionalno, virtualno, promjena.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

1.<\/p>\n

„Poezija je ono \u0161to se izgubi u prijevodu“ \u2013 zapisao je Robert Frost. Paralelno tome usu\u0111ujem se re\u0107i: filozofija je ono \u0161to nestaje u neobaveznom razgovoru i spontanom kazivanju, a umjetni\u010dko djelo ono \u0161to gubi svoju slojevitost u novim medijima, od televizije preko dnevnog tiska do novih elektronskih medija. S obzirom na temu o kojoj je rije\u010d, ovdje se provla\u010di i jedno va\u017eno, metafizi\u010dko pitanje: mo\u017ee li medij koji je po sebi reproduktivan biti produktivan? Ili stvarala\u0161tvo u novom, a pomodnom pasti\u0161u i virtualnoj stvarnosti u reproduktivnim medijima postaje replika samog sebe, sjena u Platonovoj spilji u doba elektronskih medija, spilja u kojoj vidimo sjenu ideje, ideje koju nikada nismo ni vidjeli, ali smo je zami\u0161ljali kao nedosti\u017eno savr\u0161enstvo, kao Lijepo samo? Ili se samo udaljavamo od tradicionalne predstave o umjetnosti? \u0160to je, dakle, stvarala\u0161tvo u doba svog medijskog prezentiranja? <\/p>\n

 <\/p>\n

2.<\/p>\n

Stariji umjetnici i sveu\u010dili\u0161ni djelatnici nisu bili skloni pretjeranom izlaganju svojih djela i sebe samih javnosti. Naj\u010de\u0161\u0107e su bili samozatajni i nespremni na nove izazove. Vjerovali su da njihova djela mogu nastajati samo u samo\u0107i, u njihovom studiju, u nekoj siroma\u0161koj sobici, studiju u potkrovlju ili nekom drugom privatnom prostoru, daleko od javnosti, daleko od onoga \u0161to se doga\u0111a „na ulici“, me\u0111u „svjetinom“. Suzdr\u017eavali su se i od kontakta s medijima jer su tvrdili da se tako prostituira ono \u0161to je njima va\u017eno i blisko. Prostituiranje zna\u010di prodavanje, sramo\u0107enje uzvi\u0161enog, \u010dasti, ugleda, dru\u0161tvenog statusa. Nemoralno, dostojno prezira. Kazivanje o prostituiranju djela dolazi iz repertoara romanti\u010darskog puritanizma i borbe za Uzvi\u0161enu umjetnost i ovdje zna\u010di izno\u0161enje u javnost, „profaniranje djela“. Djelo je Sveto i samo za posve\u0107ene. Popularno zna\u010di banalno, lo\u0161e, pojednostavljeno, nestru\u010dno, za ni\u017ei sloj, za „mase“. U tome je sadr\u017ean i strah od populizma bilo koje vrste, a opravdanost takvog straha podupire svijest o neuspjehu komunisti\u010dkog projekta „umjetnosti u fabrikama“ i „umjetnosti za narodne mase“, \u010demu, istini za volju, nisu bili skloni ni umjetnici, a „narodne mase“ jo\u0161 i manje.<\/p>\n

Osobni strahovi od javnosti, medija, popularnosti svakako pripadaju psihologiji pojedinca. Iako neki njegovi portreti postoje, Pascal nije volio biti portretiran jer je smatrao da portret pripada ljudskoj ta\u0161tini, Blanchot nije ostavio gotovo ni jednu fotografiju, jer se nakon iskustva II. svjetskog rata potpuno povukao iz javnog \u017eivota. Na suprotnoj strani su bili ljudi poput Sartrea, koji je uvijek htio biti u medijima i spreman na svaku vrstu javnog nastupa, ili danas \u017di\u017eeka, koji je postao sinonim za „estradnog filozofa“, koji zainteresiranu publiku zabavlja u svim mogu\u0107im medijima. A tako je od po\u010detka: Heraklit se potpuno povukao iz javnosti, Sokrat je svoje u\u010denje izlagao na trgu… „Sve te\u010de…“ i „Znam da ni\u0161ta ne znam“ jednako su slavne i umne rije\u010di. Navodim ove dvije \u010duvene misli ranih filozofa kao ilustraciju da bih tvrdio: Razli\u010diti odnosi prema javnosti ne mijenjaju vrijednost (u ovom slu\u010daju filozofskog) djela, samo odlu\u010duju o njegovoj trenutnoj dostupnosti i rasprostranjenosti. <\/p>\n

 <\/p>\n

3.<\/p>\n

Osobno suzdr\u017eavanje od kontakta sa „sredstvima informiranja“ mo\u017ee biti potaknuto strahom da je autorovo djelo suvi\u0161e komplicirano, nerazumljivo, hermeti\u010dno, nedostupno pu\u010danstvu, da ne slu\u017ei svojoj svrsi i stvara pogre\u0161nu predod\u017ebu o autoru i njegovom djelu („Odli\u010dno ste rekli ono o pticama“ \u2013 re\u010de mi jedan nakon mog jednosatnog televizijskog intervjua, u kojem ni jednom ne spomenuh ptice). U tom strahu je sadr\u017eana ranjivost stvaratelja i briga za samo djelo. A i odbijanje bilo kakvog kompromisa, jer autor koji u\u010destvuje u nekoj emisiji mora prihvatiti „pravila igre“, biti razumljiv, „pristupa\u010dan“, po mogu\u0107nosti atraktivan, zabavan, duhovit. Klaun \u2013 rekli bi namrgo\u0111eni akademici. Ali, zar ve\u0107 Voltaire nije govorio da nema razlike izme\u0111u filozofa i svira\u010da na fruli!? Filozofiranje zahtijeva disciplinu, predanost i \u010destu samo\u0107u, premda je bilo i filozofa koji su u obra\u0107anju javnosti znali biti i uspje\u0161ni zabavlja\u010di pu\u010danstva, jo\u0161 od pojave sofista do danas, kada su se naokolo razmahali filozofi koji se udvaraju publici, „estradni mislioci“, koji znaju sve o svemu, a imaju mnogo vi\u0161e odgovora nego pitanja, neka vrsta novih sofista, pla\u0107enih mislilaca koji mogu odgovoriti na svako pitanje, ba\u0161 kao \u0161to kavanska glazba mo\u017ee otpjevati svaku pjesmu na zahtjev gosta koji je spreman da narud\u017ebu plati. Naravno, bit filozofiranja ne ru\u0161i filozofovo pona\u0161anje, a ni njegov na\u010din artikuliranja problema, nego ona filozofija koja podvrgne kritici drugu, a u slu\u010daju misaone nespretnosti sama ta nespretnost. Zato je strah od medija strah od samog sebe, od nepotrebnosti vlastitog rada i nemogu\u0107nost da ono \u0161to smatra istinitim ka\u017ee na drugi na\u010din, u drugom obliku. <\/p>\n

Mediji istodobno pribli\u017eavaju udaljeno (nerijetko, kada slu\u010dajno naletite na neku javnu li\u010dnost pomislite da je to neki va\u0161 poznanik), ali i \u010dine sve vi\u0161e izdvojenim, posebnim, nedostupnim. \u010cine\u0107i poznatu osobu realnom, mediji je u\u010dine nerealnom. Kada sam slu\u010dajno, u stanu svog profesora Dufrainnea po prvi put vidio Jean Paul Sartrea nisam mogao vjerovati da to on, slavni, veliki pisac i filozof sjedi u kuhinji, jer mit ne\u0107e u svakodnevno. Sartrea je od „obi\u010dnog“ udaljilo njegovo djelo, a mo\u017eda jo\u0161 vi\u0161e njegova prisutnost u medijima, \u0161to ga je u bukvalnom smislu u\u010dinilo „zvijezdom“, a zvijezde nisu od na\u0161ega svijeta. A sli\u010dno mogu re\u0107i o slavnoj glumici koju sam ponekad vi\u0111ao u susjedstvu: jesam li u njoj vidio njenu ljepotu ili njenu slavu, sliku koju su o njoj stvorili njeni filmovi i mediji? U medijima je predstavljena osoba, odnosno „uloga“ autora, a djelo interpretirano, i zato je uloga autora ona koju autor pri\u017eeljkuje, a djelo je istina djela, jer vi\u0161e ne ovisi o svom autoru, nego postaje djelo po Drugo, postaje djelo po sebi, dakle, ono \u0161to jest. Premda u susretu s djelom nismo „o\u010di u o\u010di“ s istinom djela, nego s na\u0161om istinom, sa sobom samima.<\/p>\n

Naravno, mediji promoviraju, ali ne stvaraju djelo. Bilo je dodu\u0161e poku\u0161aja da se nametne osoba bez dara, ali kada je umjetnost u pitanju onda bez uspjeha (Clive James je u svom televizijskom \u0161ou poku\u0161ao promovirati ne ba\u0161 nadarenu kubansku pjeva\u010dicu Margaritu Pracatan, a Minimaks izvr\u0107i ruglu tada nepoznatu Lepu Brenu \u2013 obojica jednako neuspje\u0161no). Mediji svakako mijenjaju na\u0161u predod\u017ebu o osobi, ali to jo\u0161 vi\u0161e i prije svega \u010dini njihovo djelo. Mediji stvaratelja i njegovo djelo mogu u\u010diniti poznatim, ali istodobno udaljiti publiku od njegovih ili njenih najva\u017enijih djela (u slu\u010daju Sartrea od njegovog kapitalnog djela Bitak i ni\u0161to, <\/em>o kojem je u usporedbi s njegovim drugim aktivnostima bilo vrlo malo rije\u010di), jer ne \u010ditaju njihove najva\u017enije knjige, nego formiraju sud o njima na osnovi intervjua, citata, fragmenata i kra\u0107ih tekstova, a potom na osnovi zanimljivih, po mogu\u0107nosti pikantnih vijesti i mi\u0161ljenja drugih. <\/p>\n

 <\/p>\n

4.<\/p>\n

(Jean Baudrillard je u doba mog studija u Parizu bio relativno nepoznat asistent na Sveu\u010dili\u0161tu Nannter. Ponekad je dolazio u na\u0161u doktorantsku klasu, pokazivao svoje jo\u0161 neobjavljene radove, smijao se i mnogo pri\u010dao. Mislio sam da je duhovit, \u017eivahan, ali i malo blesav, a kasnije, kada sam pro\u010ditao mnoge njegove knjige, vjerojatno i pod utjecajem samih medija, uveliko mi se promijeni slika o njemu). <\/p>\n

Je li Baudrillard klju\u010dni svjedok o mo\u0107i suvremenih medija? Walter Benjamin je u svom glasovitom tekstu Umjetni\u010dko djelo u doba tehni\u010dke reprodukcije <\/em>prvi upozorio na nestajanje aure i golemi zna\u010daj nove tehnologije u percipiranju umjetni\u010dkog djela i ukazao na povijesni karakter percepcije.<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovo stajali\u0161te nije neko misaono otkri\u0107e, nego konstatacija stanja i ukazivanje na njegove posljedice u domeni umjetni\u010dke proizvodnje i percipiranja umjetni\u010dkog djela. Benjamin govori i o umjetniku kao proizvo\u0111a\u010du (u tekstu Pisac kao proizvo\u0111a\u010d<\/em>), o umjetniku i njegovoj politi\u010dkoj orijentiranosti, \u0161to implicite ukazuje na dru\u0161tveni karakter umjetnosti (i Adornu je ova tema bliska) i na \u010dinjenicu da umjetnik vi\u0161e nije samotna individualnost, nego i sam trudbenik \u010dija su djela predana javnosti. Nova stvarnost udaljava od romanti\u010dne predstave o umjetniku i njegovom djelu. Baudrillard ide korak dalje kada na nagla\u0161en na\u010din zagovara stvaranje nove realnosti pod utjecajem mode, sporta i medija, koji proizvode nova zna\u010denja i stvaraju hiperrealnost, u kojoj nestaje subjekt, a u novom svijetu slike, spektakla, simulacija i simulakruma ukida se razlika izme\u0111u privatnog i javnog, vanjskog i unutarnjeg, zavodljivih medija i slike realnosti. Baudrillard govori o transestetskim vrijednostima i estetizaciji cijelog svijeta, koji se transformira u sliku i spektakl.<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ali, pitanje je u kojem se to svijetu doga\u0111a? Ili, druga\u010dije formulirano: mo\u017ee li slika mog svijeta, bio u pitanju moj zapadni svijet razvijenog kapitalizma ili moj osobni svijet, u kojem mediji i moje osobne opsesije i zamisli imaju velikog utjecaja, biti uistinu relevantna za cijeli svijet, pa i onaj u kome jo\u0161 nema ni zamisli takvog svijeta? Stvaramo li neku novu spilju, iz koje vi\u0161e ne bismo van? Svijet privida, koji bi da nas otme stvarnosti? <\/p>\n

Mislim da je odgovor jednostavan i jasan. Realnost nije izvan mene, ona nije ni virtualna, ni cyberspace<\/em>. Suvremeni kapitalizam bi da realnost bude ono \u0161to je sam proizveo. Da realnost bude proizvedena slika i iluzija. Ali, realnost je \u017eivot sam. Ili ovako: grubost bez slike, bez prijenosa, bez voajeristi\u010dkog filozofskog u\u017eitka. Nije slika iz Pariza, superrealan doga\u0111aj koji se nije dogodio, nego doga\u0111aj u rovu, u tenku, u Iraku, u Kongu, u Bosni, tamo gdje nema razmi\u0161ljanja o te\u0161koj sudbi koja udaljenog promatra\u010da mnogo ne brine, tamo gdje se dogodi ono \u0161to se dogodi, gdje se stvarno dogodi ono \u0161to se dogodi. <\/p>\n

 <\/p>\n

5.<\/p>\n

\u0160to ne mo\u017ee biti u javnosti naj\u010de\u0161\u0107e ne treba ni biti. Nije nu\u017eno da je takvo djelo nepotrebno, ali neznano djelo jo\u0161 nije u potpunosti djelo. Ono mora biti osvjedo\u010deno, potvr\u0111eno.<\/p>\n

Svatko sada mo\u017ee imati svoj „medij“. Mnogi umjetnici na dru\u0161tvenim mre\u017eama naprave najave svojih novih ili budu\u0107ih djela, izla\u017eu prve skice, krokije, prave prve testove onoga \u0161to imaju namjeru stvoriti. Na\u010delno, mediji omogu\u0107avaju ve\u0107u neovisnost ili barem samostalnost u \u017eivotu, pa dakle i u obrazovanju i stvarala\u0161tvu. U jednom skora\u0161njem broju uglednih novina \u010ditamo da pri\u010da „od usta do usta“ i facebook vi\u0161e promoviraju knjige nego sve kritike i najzna\u010dajnije nagrade. Otuda bih mogao zaklju\u010diti da djelo ne promovira vi\u0161e toliko institucija koliko javnost.<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0160to nije lo\u0161e, jer je i to znak rasprostranjenosti i demokratiziranja umjetnosti. Naravno, i dalje premo\u0107 imaju utjecajne televizijske stanice, novine i autori. Demokratiziranje protiv elitizma. <\/p>\n

Mediji imaju vi\u0161estruku zaslugu u promoviranju stvarala\u0161tva: oni su informacija o djelu, vijest, dokument i na\u010din \u010duvanja djela. (Da je snimljen i u cjelini sa\u010duvan po meni najbolji ili barem najprovokativniji Hamlet koga sam ikada vidio, a vidio sam mnoge, danas bi i drugi mogli vidjeti energi\u010dnog, \u010dudesnog „Hamleta s gitarom“ Vladimira Visockog.) A kada prenose kakve zna\u010dajne predstave ili stvaraju vlastite televizijske drame i dokumentarne programe i sami postaju stvaratelji i to stvaratelji komunikativnih, publici zanimljivih djela.<\/p>\n

Radiodrama je bila va\u017ean dio mog ranog uvo\u0111enja u svijet umjetnosti. A i mnogim drugim u doba mog djetinjstva. I danas „ulazimo“ u galerije i posje\u0107ujemo \u010duvene gra\u0111evine uz pomo\u0107 televizijskih programa. Obrazovni program neosporno ima jasnu ulogu, ali i tada mora biti na programu ono \u0161to se gleda, \u0161to je od op\u0107eg interesa, \u0161to ima publiku ili jasnu pedago\u0161ku svrhu. (Iz osobnog iskustva znam da svaka takva emisija mora biti od „\u0161ireg interesa“. „Ako bi napravio ciklus program o nijemim filmovima, to bi samo ti i gledao“ \u2013 re\u010de mi zadu\u017eeni urednik televizijskog obrazovnog programa.) Obrazovni i kulturni programi stvaraju „potrebne“ programe. Oni su, kao i svi drugi, po svojoj prirodi svrhoviti i utilitarni, a ne „sebe radi“, pa im eksperiment nije blizak. Monty Python je bio i ostao izuzetak. Sve u obrazovnoj emisiji ili emisiji o umjetnosti mora biti dostupno, razumljivo, jasno, jer je takav program priprema za razumijevanje djela. Za Mona Lisu svi znaju, jer je reproducirana i (zlo)upotrebljavana nebrojno puta. I treba biti tako. Na taj na\u010din mediji doprinose op\u0107em obrazovanju i svijesti o va\u017enosti kulturnih vrijednosti.<\/p>\n

Mediji lak\u0161e promoviraju svoje „ro\u0111ake“, djela koja su nastala u sli\u010dnim im medijima pa su na televiziji mnogo bolji i vi\u0161e instruktivni programi o vizualnim umjetnostima, nego o knji\u017eevnosti, jer pisani tekst tra\u017ei posebnu koncentraciju, ti\u0161inu, studij, pri \u010demu slika ne poma\u017ee, nego odma\u017ee. Percepcija nije jedna, nego uvijek na specifi\u010dan na\u010din usmjerena specifi\u010dnom umjetni\u010dkom obliku.<\/p>\n

 <\/p>\n

6.<\/p>\n

Stvarala\u0161tvo je po svom porijeklu privatan \u010din, stvar pojedinca (individue) ili skupa pojedinaca, proizvod njihove radionice, njihovog studija ili sobe, dakle, proizvod osobe i njene autonomnosti, a mediji predstavljaju op\u0107instvo, publiku, zajednicu, dakle, „ulicu“, „trg“, javnost. Umjetni\u010dko djelo se obra\u0107a pojedincu, a mediji ga predaju javnosti i tako ga \u010dine poznatim i zna\u010dajnim. Djelo, naravno nije samo stvar recepcije pojedinca, nego i percepcije koju ima kao javni \u010din. Od XVIII. stolje\u0107a, od kada postoje pojmovi umjetnosti i javnih glasila u suvremenom smislu tih pojmova, njihovi odnosi su bili negativni (\u0161to je recimo iskazivano u lo\u0161oj reputaciji umjetnika i kritici njihovih djela u doba Charlesa Baudelairea<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), konkurentni (kada su umjetnici strahovali da \u0107e novi mediji uni\u0161titi ili barem ugroziti njihovu umjetnost, pa su slikari zazirali od fotografije, kazali\u0161ni djelatnici od filma itd.), a potom umjetnost postaje vijest (naj\u010de\u0161\u0107e senzacionalna, skandalozna, a onda se udoma\u0107ila u rubrici „kultura“, \u010dija politika promoviranja estetskih vrijednosti zrcali vladaju\u0107u ideologiju), suradni\u010dki (kada sami umjetnici postaju pisci i ilustratori u medijima, a neki, poput Ernesta Hemingwaya, po\u010dinju pisati u „novinarskom stilu“<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), da bi sve \u010de\u0161\u0107e bilo rije\u010di o „upotrebi“ umjetnika od strane medija (a uz to uistinu ugledni umjetnici kada dosegnu svoj vrhunac vi\u0161e promoviraju medije nego mediji njih), ali i kori\u0161tenju medija u promoviranju umjetnika, a potom i o inkorporiranju „medijske tehnike“ (novinskih oglasa, radija, televizijskih kamera itd.) u djelima samih umjetnika i njihovim stilskim eksperimentima, podjednako u kazali\u0161noj umjetnosti, u kola\u017eima, u likovnim umjetnostima i u knji\u017eevnosti. Novi mediji utje\u010du na stvarala\u010dku aktivnost, recimo na sve ve\u0107u produktivnost pisaca, kako zahvaljuju\u0107i osobnim ra\u010dunalima tako i \u010dinjenici da svoje radove lako mogu objaviti na nekoj elektronskoj stranici. A to je utjecalo i na omasovljenje umjetni\u010dke proizvodnje, u kojoj je sada djelatan ranije nezamislivo velik broj kvalitetnih autora u svim oblastima stvarala\u0161tva (u SAD-u svakih pola sata izlazi nova knjiga proze!), od kojih tek poneki na svoje djelo skrene pa\u017enju publike, \u0161to \u0107e sigurno doprinijeti skorom nestajanju svih onih kojima je stvaranje djela bilo isklju\u010divo stvar osobne ta\u0161tine, koji izla\u017eu svoja likovna djela u galerijama koje iznajmljuju ili knjige objavljuju kod onih kojima pla\u0107aju. Vanity press je doista adekvatan naziv takvih nakladnika, koji jedini uistinu imaju koristi od ovakvih izdanja. <\/p>\n

 <\/p>\n

7.<\/p>\n

Reproduktivni karakter novih medija u\u010dinio je da tradicionalno orijentirana estetika oklijeva u priznavanju njihovih artisti\u010dkih vrijednosti. Djela koja se mogu umno\u017eavati i lako distribuirati, djela koja nemaju „originala“ ne mogu imati onu materijalnu vrijednost koju imaju unikatna djela, \u0161to je jedan od razloga sumnji\u010davosti spram novih medija. Ovome se pridru\u017euje i svijest o tome da djela medijske umjetnosti ne mogu biti predmet, pa dakle ni „opredme\u0107eni duh“, jer ne mogu biti stabilan, stalni, nepromjenjiv objekt podesan za svakojaku analizu i uvijek u svakom pogledu i za sve svrhe raspolo\u017eiv objekt. Medijsku umjetnost, kao i sve vrste izvo\u0111a\u010dkih umjetnosti, ne mo\u017eemo posjedovati. Rije\u010d je o prolaznim djelima. Hegelov „opredme\u0107eni duh“ ima trajnost, a i ve\u0107u vrijednost, jer mo\u017ee biti posjed, vlasni\u0161tvo. Ali, upravo ovaj filozof ka\u017ee da brdo nije ljep\u0161e od ru\u017ee zato \u0161to je trajnije. Zato ne smijemo biti nemarni prema suvremenim poku\u0161ajima stvaranja specifi\u010dne medijske umjetnosti, ne samo zato \u0161to je ona izraz duha vremena, nego i dokaz osobnog i slobode izraza. Oni koji podcjenjuju ovo demokratiziranje umjetnosti, od mogu\u0107nosti reproduciranja i distribuiranja do umjetnosti multioriginala, zaboravljaju da s Gutenbergovim izumom tiskare knji\u017eevnost postaje ra\u0161iren dru\u0161tveni fenomen i upravo kao takva op\u0107eprihva\u0107ena vrijednost!<\/p>\n

  <\/p>\n

8.<\/p>\n

Mediji i stvarala\u0161tvo? Ovo „i“ u najavi teme ukazuje na nu\u017enu vezu stvarala\u0161tva i medija. I zaista, mediji su najprije stvoreni, zatim su kao posebna praksa i sami proizvo\u0111enje, a u svom razvoju i oni mediji koji po svojoj intenciji uop\u0107e nisu bili ni stvarala\u010dki u \u0161irem, ni artisti\u010dki u u\u017eem smislu te rije\u010di, usvajaju mnoga iskustva iz raznih domena umjetnosti, od scenskog nastupa preko dekoriranja samog proizvoda i onoga \u0161to on proizvodi (recimo, oblika televizijskog aparata, a potom scene koju u televizijskom programu gledamo, dakle i dizajniranje predmeta i „proizvo\u0111enje programa“ u sebi ima elemente estetiziranja) do preuzimanja motiva i stilskih rje\u0161enja slikarstva u domeni dizajna i reklama, dramatur\u0161ke linije klasi\u010dne drame u televizijskim serijama ili filozofskog diskursa u televizijskim debatama, a svi ovi uradci novih medija na indirektan ili izravan na\u010din utje\u010du na formiranje ukusa svojih konzumenata i njihovu predod\u017ebu o samoj umjetnosti. Sva usvojena artisti\u010dka iskustva u medijima funkcioniraju na na\u010din medija i zato su sada specifi\u010dna likovnost, dramaturgija i filozofija medija. Medij je, dakle, i sam poiesis<\/em> (\u010dinjenje), produciranje (producere<\/em>, izvesti, umno\u017eiti), proizvo\u0111enje koje razvija svoju specifi\u010dnu poetiku. Stvarala\u0161tvo je ovdje mogu\u0107e kao proizvodnja, a kako je ova uvjetovana vanjskim (svojim kontekstom nastanka, prodajom i zahtjevima kupca), onda je stvarala\u010dki integritet i autonomija mogu\u0107a samo vrlo uspje\u0161nim, koji mogu diktirati \u0161to i kakav \u0107e biti njihov „proizvod“. <\/p>\n

Suvremeni mediji poput televizije ili interneta doprinijeli su mogu\u0107nosti promjene mjesta i vremena umjetni\u010dkog djela: ne moramo i\u0107i na „rodno mjesto“ djela jer nam ono pomo\u0107u medija ulazi u ku\u0107u, niti je vi\u0161e nu\u017eno da ga gledamo u ve\u010dernjim satima, jer mu sami mo\u017eemo odrediti vrijeme izvedbe i gledati kada nama odgovara. I jo\u0161 dalje: mediji su omogu\u0107ili da direktno svjedo\u010dimo nastajanju pojedinih djela, kada slikar stvara svoje krokije ili izvo\u0111a\u010di po prvi put izvode svoj novi repertoar. Kao \u0161to su nam i otkrili mnogo toga za \u0161to nikada ne bismo ni \u010duli, jer su cijeli svijet u\u010dinili „vije\u0161\u0107u“. I omogu\u0107ili da vidimo daleke galerije, gra\u0111evine u nedostupnim predjelima, slike u privatnim kolekcijama, da prisustvuju predstavama \u010duvenih kazali\u0161ta i koncertima slavnih orkestara… Ve\u0107 takav uvid onome tko ima osje\u0107aj za umjetnost mnogo zna\u010di. Tko takvog osje\u0107aja nema, ni\u0161ta mu ne bi zna\u010dilo ni da je bio u neposrednoj blizini svih ovih djela. Ona su za takvog sjena, i to neprozirna sjena. Zato je mo\u017eda pravo pitanje: kada i kako razumijevamo \u0161to je stvarala\u0161tvo, odnosno, \u0161to je umjetni\u010dko djelo kao stvarala\u010dki \u010din. To pitanje, dodu\u0161e, izlazi izvan okvira ove teme. Ali kao privremeni zaklju\u010dak mo\u017ee biti konstatirano: misliti odnos novih medija i stvarala\u0161tva je misliti na\u0161e vrijeme. Koliko mediji utje\u010du na na\u0161u egzistenciju, toliko mijenjaju i njenu ukupnu percepciju, a time i njeno artisti\u010dko oblikovanje i artikuliranje. Promjena je bit na\u0161eg svijeta. Zato je mi\u0161ljenje odnosa medija i stvarala\u0161tva mi\u0161ljenje povijesnog karaktera stvarala\u0161tva i njemu pripadaju\u0107eg bi\u0107a. Mi\u0161ljenje na\u0161e stvarnosti, na\u0161eg svijeta, mi\u0161ljenje nas samih. Zato je mi\u0161ljenje medija ozbiljan misaoni zadatak. <\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nW. Benjamin, Umjetni\u010dko djelo u doba tehni\u010dke reprodukcije, 1936.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp: J. Baudrillard, Simulacres et simulation, 1981 i La transparance du Mal, 1990.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nVit Groscop, Notebook, The Guardian, 29. 01. 2015., str. 35.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nO tome svjedo\u010de i Baudelaireovi tekstovi u njegovim zbornicima Salon 1845. i Salon 1846.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Proza je arhitektura, a ne unutarnja dekoracija“ – tako je Hemingway definirao svoj vlastiti, ogoljeli stil.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

A Room and a Street<\/p>\n

(Creativity between the Private
\nand the Public)<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Traditional arts have been sceptical about the new media for a very long time. After a period of mutual rejection they have gradually come to the point of collaboration. Traditional arts and the new media have increasingly influenced each other. The media use art experience and play a significant role in the promotion and perception of the arts. The \u201ccollaboration\u201d has created new works (oeuvre) in the media as in\u00a0the arts which has modified them both.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> private, public, traditional, virtual, change.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

\n  5(8)#3 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

UDK 004.08:159.954
\n
\n Izvorni \u010dlanak
\n Original scientific paper
\nPrimljeno: 22.1.2016.
\n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u017deljko Rutovi\u0107<\/span><\/p>\n

Ministarstvo kulture Crne Gore, Direktorat za medije<\/p>\n

zeljko.rutovic@mku.gov.me<\/p>\n

Postmoderni mediji \u2013 (ne)mo\u0107 kreativnosti (stvarnost i spektakl)<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (190 KB), Hrvatski, Str. 1177 – 1182
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\u010citanje \u2013 gledanje postmodernih medija, analiti\u010dki zakonomjerno rezultira prepoznavanjem instrumentalno-manipulativnog instrumentarija kao funkcionalno primjenjivih (i prihva\u0107enih) moneta sadr\u017eaja saobraznih paradigmama globalnocentri\u010dne konvergentne mo\u0107i. Izvor i posljedice medijske transfigurirane postmoderne mo\u0107i atribuiraju se programskim sadr\u017eajem kao sredstvom do cilja generirane, svrhovite i u rezultatu vidljive i odr\u017eive uobli\u010dene mo\u0107i. Takav pristup projektiran je otklon od kreativne mo\u0107i i snage duha. U biti, otklon je od kreativnosti kao kriti\u010dkog rasu\u0111ivanja \u2013 tuma\u010denja smisla i imaginacije duha kao ontolo\u0161kog bivstva \u010dovjeka. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> mediji, postmoderna, spektakl, kreativnost.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

UVOD<\/strong><\/p>\n

Postmoderno dru\u0161tvo, njemu imanentni fenomeni i njihova tuma\u010denja u dobu nove povijesne epohe problematiziraju pitanja medija, odnosno predmeta, tema i pojava njihovog izanimanja \u2013 predstavljanja. Fenomenolo\u0161ki, mediji postmoderne uspostavili su samosvojan poredak, arhitekturu razra\u0111enih socijalnih odnosa, te slijedom toga i posljedi\u010dnih diskursa sve-kulturolo\u0161kih refleksija. Mediji postmoderne uspostavili su „novosmisao“ znakova, simbola i poruka, koji su su\u0161tinski manipulativni izraz otklona tj. negacije<\/em> smisla titulacije kreativne strane \u010dovjekovih mo\u0107i. Samo u izvankreativnim nelinearnim tzv. sadr\u017eajima koji zna\u010denjski preformuliraju, potiru identitet tradicionalnog \u010dovjekovog znakovlja, mediji mogu i jesu samosvojni entiteti koji referiraju i konstituiraju svijet za sebe. U pribli\u017eavanju \u2013 stapanju neupitanih svjetova, otu\u0111enih u kreativnim mo\u0107ima izjedna\u010dit \u0107e se stvarnost i spektakl. Jednakost u negaciji smisla. Potiru\u0107i dijalekti\u010dko svojstvo konflikta, vo\u0111eni optikom konzumeristi\u010dkog interesa, (samo)proizvodnja industrije spektakla dovela je do \u017eeljene (medijske) i jedine „stvarnosti<\/em>“, u kojoj mjera smisla postojanja ne podrazumijeva generiku kreativne djelatne strane \u010dovjekove mo\u0107i kao svijeta razlika. Razlika kao mjesta progresa. Zato postmoderni mediji ne poru\u010duju ve\u0107 (p)ostvaruju svijet bez razlika u spektaklu, ne obaziru\u0107i se na civilizacijsku cijenu, jer se upravo takav svijet (spektakla) cijeni i takav se svijet pre-prodaje i tra\u017ei, kao svijet suprotan svijetu kreativnog, uzvi\u0161enog i trajnog. U razlici takvih svjetova, izrastao je „novi<\/em>“ postmoderni svijet medija, kojeg treba \u010ditati i misliti klju\u010dem instrumentarija koji vrijednosno i zna\u010denjski dekodira sve naslage i posljedice manipuliraju\u0107eg utjecaja.<\/p>\n

Uloga postmodernih medija posebno se dodatno problematizira u konceptu realizirane filozofije digitalnog dru\u0161tva kulture, pedagogije, ekonomije, kao autonomnih proizvoda tehnolo\u0161ke epohe. Svakako da diskontinuitet od koncepta centraliziranih medija koji su projektirani jo\u0161 1920., dana\u0161nje medije situira kroz nove posredni\u010dke forme i problematizirane identitete. Kako isti\u010de Geert Lovnik<\/em>, "mi smo postali dru\u0161tvo pretra\u017eiva\u010da<\/em>". Upravo tako, umjesto istra\u017eiva\u010da "dru\u0161tvo pretra\u017eiva\u010da<\/em>". Hans Georg Gadamer<\/em> u ovom kontekstu, vidi "u bogastvu informacija skrivenu opasnost, ali i bazi\u010dni karakter informacijskih tehnologija nagla\u0161avaju\u0107i da "izbor zna\u010di i tutoriranje. Druga\u010dije ne mo\u017ee biti<\/em>". (2000:38)<\/p>\n

 <\/p>\n

ESTETIZACIJA MEDIJSKOG SMISLA<\/strong><\/p>\n

\u017divu\u0107a, svedominiraju\u0107a i svepreoblikuju\u0107a maksima postmodernog doba glasi: Postoji samo jedan svijet. Svijet medija.<\/em> U su\u0161tini prihva\u0107anja takvog (medijskog) svijeta le\u017ei zamka negiranja. Ako je Volter Benjamin<\/em> tvrdio da uvijek do\u0111e taj \u010das kad avangardisti prije\u0111u u reklamere, analogno bi kazali da su nekada\u0161nji avangardni mediji danas pre\u0161li u reklamere bez kreacije. Zato, i pitanje, jesu li to danas (reklamni) mediji poruke, ili su reklamni mediji poroka. U nastavku sumnje izrasta i pitanje, (a) \u0161to je u medijima "stanje stvari<\/em>" ako su mediji "pametne stvari<\/em>".<\/p>\n

Pravilo \u017eivljenja postaje spektakl i njegova estetizacija. Spektakl kao "osobna sloboda<\/em>". Takva ne-kreacija postaje vektor koji spaja ostatke realnog, analognog \u017eivota s virtualnom stvarno\u0161\u0107u. U carstvu spektakla i idealne transparencije svatko se svakom povjerava, i opet svatko svakog provjerava. I to tako da se sve to mo\u017ee kupiti i prodati shodno nalogu tr\u017ei\u0161ta industrijske kulture. Patrick Le Lay direktor TV F1, rekao je svojevremeno u svom govoru: "Na\u0161e emisije imaju zadatak da svijest TV gledatelja u\u010dine osvojivom<\/em>: to zna\u010di da ga zabave, da ga izme\u0111u dvije reklamne poruke dr\u017ee u pripravnosti. Coca-Colu prodajemo onda kada osvojimo svijest gledatelja.<\/em>" (2004)<\/p>\n

A to je opet sve mogu\u0107e, i sve izvodljivo jer kako Bernard Stiegler<\/em> u knjizi o toleranciji i simboli\u010dkoj bijedi ukazuje "audio-vizualni medij ra\u0111a pona<\/em>\u0161anje<\/em> stada; on ne stvara, kako to tvrdi suvremena legenda, individualisti\u010dko postupanje…"<\/em> Kant je temu pretvaranja ljudi u stado razvio u spisu "\u0160to je prosvetiteljstvo<\/em>" (1784). Ovo stado po njegovom sudu nastaje onda kad ljudi prestaju samostalno misliti, predaju se za\u0161titi "\u010duvara" koji budu\u0107i da su "dobri", \u017eele se o njima brinuti. ZAklju\u010dno, cilj ili jedan od primarnih ciljeva funkcionalne postmoderne medijske estetike je homogeniziranje nekreativnosti. U tom cilju se sastoji kako \u0107e re\u0107i Dany-Robert Dufour "obrtanje pravca gledanja"<\/em>… u kojoj nije \u010dovjek taj koji gleda televiziju, ve\u0107 je de facto televizija ta koja gleda \u010dovjeka<\/em> (2008). I naravno, uz najmanje ulaganja i visoke profite, ljudima se daje ono \u0161to najvi\u0161e \u017eele gledati. Bez ograni\u010denja i bez skrupula. <\/p>\n

Ako kreativnost tra\u017ei i podrazumijeva, duh i svijest o uzvi\u0161enom i lijepom; manirizam i vrlinu eti\u010dkog djelovanja i ako je kreacija traganje u civilizacijskom trajanju; ako je kreacija mo\u0107 uzvi\u0161ene li\u010dnosti, ako je kreacija naslije\u0111e materijalne i duhovne kulture stolje\u0107a, zapitajmo se "stanuju" li ova svojstva u dana\u0161njoj postmodernoj medijskoj industriji. Otuda pojasnimo i bli\u017ee, za\u0161to su mediji dana\u0161njice nekreativni. Odsustvo etike i karikatura estetike, s novoformiranom konzumeristi\u010dkom svije\u0161\u0107u monopola bizarnosti, potiru kreativnu samosvijest. Rezultanta takvog stanja govori da klasi\u010dni pojmovi mi\u0161ljenja koji se zasnivaju na istini, sumnji, razumijevanju, identitetu i objektivnosti ne va\u017ee i neprimjenjivi su za medije dana\u0161njice. Na djelu je (ne)mo\u0107 medijske sli\u010dnosti umjesto snage djelatne li\u010dnosti. Pitat \u0107emo se, ima li znanja u medijima, ili nekriti\u010dkog vjerovanja u "znanju" medija? Za\u0161to govorimo o, i za\u0161to gledamo takvu rezultantu? Korporacije globalnog dru\u0161tva u medijima tra\u017ee sveti gral za novi profit. \u0160ire\u0107i korporativni utjecaj, vlasnici smanjuju bud\u017eete za programske sadr\u017eaje kreativnog diskursa, pluralizma i misije novinarstva. I posljedi\u010dno i svrhovito, ako se forsira i oblikuje medijski \u010dovjek, onda iskonskog ontolo\u0161kog \u010dovjeka nema u medijskom svijetu. Rekli bismo, po analogiji s Rimbaudom, da ako ljubav treba ponovo osmisliti, onda medije ako ne iznova osmisliti, onda makar na nov na\u010din treba misliti. Razlog, ili razlozi su jasni. U medijskom spektaklu simulacije nema kreacije. Obrt zna\u010denja gdje su mediji u izvanmedijskom, a svijet u svemedijskom zna\u010denju, porazio je smisao kreativnog duha vi\u0111enog u svjetonazorima tradicionalne medijske \u0161kole. Otuda socio-filozofsko, psiholo\u0161ko, i antropolo\u0161ko pitanje: \u0161to je smisao? \u0160to je smisao medija postmodernog doba? Je li u prekvalifikaciji pojma smisla<\/em> kao su\u0161tinskog elementa \u010dovjekovog do\u017eivljaja svijeta, zapravo inauguracija "novog smisla<\/em>" kao manipulativne monete svijeta kapitala. Ta proizvodnja "novog smisla" generirana industrijom medija, otuda nije i ne mo\u017ee biti samo predmet ovog podru\u010dja, naprotiv, u dehumanizaciji, otu\u0111enju i nekreativnosti, mediji su kreatori novog misaonog poretka koji je u svojoj vertikali (o)smi\u0161ljen kao poredak postmodernog svijeta. U tom krugu treba promatrati problem (ne)kreativnosti. Negacija kreacije zakonito proizvodi nekreaciju. Jer, kao \u0161to medijsko nije u fenomenolo\u0161kom iskazu kreativno, tako isto kreativno nije medijsko. U divergenciji medijskih pisama, simbola i misija, situirani su proizvedeni konflikti dana\u0161njice koji opet prethode posljedi\u010dnim problemima i (ne)o\u010dekivanim fenomenima nekreativnih medija. <\/p>\n

Otkidanje civilizacijskog stuba medijskog dijaloga o ovim pitanjima, zakonomjerno poti\u010de i favorizira monocentri\u010dnost kao sveprisutnu kulturu najve\u0107eg broja \u010dovjekovih djelatnosti. U tako zatvorenom krugu, nema to\u010dke oslonca na medije, koliko do ju\u010der na \u010detvrtu granu vlasti. <\/p>\n

 <\/p>\n

EPOHA MRE\u017dE<\/strong><\/p>\n

Prva tiskana knjiga ozna\u010dila je pismenost kao demokratsko pravo svih slojeva dru\u0161tva, a ne kao do tada privilegij manjine. Demokratski aspekt tiskanih medija konotiran je razli\u010ditim (r)evolucionim procesima povijesti civilizacije. S manjim ili ve\u0107im uspjesima tisak je ozna\u010davo koncept progresa, ve\u0107u dru\u0161tvenu participativnost i edukativne nazore. Metamorfoza tiska, a ne\u0161to kasnije radija, televizije i videa u nove interesno konceptualne sheme samo je prethodnica kulture kompjuterske mre\u017ee koja je u centru problematizirala pitanja karaktera "nove pismenosti" novih medija. Produkt te mre\u017ee svakako je i novi socio-kulturni mentalni svijet. Paradoksalno i suprotno izvornom pojmu otvorenosti, ovaj svijet sve vi\u0161e "boluje" od zatvorenosti. Dihotomija izme\u0111u otvorenosti kao namjere i zatvorenosti kao fenomena prakse dubinsko je polje istra\u017eivanja u kojem se ukr\u0161taju multidisciplinarni izrazi \u017eivota mre\u017ee. Razgradnja i analiza posljedica nu\u017ean je korak k sustavnom \u010ditanju svijeta multimedija, kao ipak, samodovoljnog sustava po \u010dijim poklonicima van njega i nema drugog svijeta. <\/p>\n

Proizvodnja medijskog postmodernog besmisla su\u0161tinski je proizvodnja potro\u0161a\u010da kao pasivnih, izoliranih individua nespremnih za kriti\u010dko vi\u0111enje dru\u0161tva i doga\u0111aja u njemu. Zato i ne slu\u010dajno Frederic Jameson<\/em> u svom shva\u0107anju postmodernizma ka\u017ee da ga karakterizira nestanak individualnog subjekta u eri kasnog kapitalizma. Su\u0161tinski, mediji dana\u0161njice sumarno \u010dine jednu veliku reklamnu agenciju koja kupuje i prodaje, sni\u017eavaju\u0107i cijenu \u010dovjekovog javnog interesa. U krajnjem, javni interes metamorfoziran raznim privatnim interesima, postaje sve vi\u0161e obezli\u010dena propaganda brzih i mjerljivih interesa, tj. onih \u010dija konvergirana mo\u0107 disperzivno poni\u0161tava smislene entitete kriti\u010dkog dijaloga. Javni interes se "osmi\u0161ljava" i posredstvom novoustanovljenih jezi\u010dnih kovanica kao alata u funkciji kreiranja prihvatljivog mi\u0161ljenja. Mi\u0161ljenja kao saglasnosti neupitnih mo\u0107i. Cilj je uvjeriti potro\u0161a\u010da medija da je ne\u0161to plemenito, i zato je i od "javnog interesa". No, je li sve \u0161to je interesantno za javnost, istovremeno i javni interes? Javni? U opozitu kriti\u010dke stvarnosti i "stvarne stvarnosti<\/em>" virtualne realnosti, nastao je zjap koji u odsustvu pitanja, smisla i \u017eelje za smislom \u017eivi za sebe. U simulaciji \u017eivota zjap je ponio sa sobom mogu\u0107nosti, nade i otvorenosti propitiva\u010dkog karaktera. Na dalekim obalama zjapa egzistiraju zasebni entiteti dana\u0161njice. Jedan, i to dominantan svemedijski, kao pokaziva\u010d pravca pona\u0161anja i mi\u0161ljenja. Drugi, u tragovima i naznakama propitiva\u010dki, postaje izoliran svijet nerazumljivih, neprilago\u0111enih, otu\u0111enih i nepo\u017eeljnih po auru spektakla. Predstavljeni kao tromi, a su\u0161tinski oni koji ne donose profit, postaju vi\u0161kom koji se treba situirati u manjak. U manjinu koja ne \u0161tr\u010di, "realnoj ve\u0107ini<\/em>" koja donosi profit i aplaudira profitu.<\/p>\n

U medijsko-tehnolo\u0161kom preobra\u017eaju i inauguraciji kulture "inserta stvarnosti<\/em>" mre\u017ea uspostavlja, diktira perspektivu smisla po\u017eeljnog traganja. S one strane kreativnog tragala\u010dkog iskustva, mre\u017ea je uspostavila nov na\u010din pra\u0107enja medija, smatra Lovnik, koja vi\u0161e nije centrirana na same medije, nego je, naprotiv, tro\u0161enje medija postalo samo jedna od mnogih aktivnosti koje obavljamo u isto vrijeme. Mre\u017ena intencija konvertiranja istra\u017eivanja u pretra\u017eivanje, apsolutizira kako nova oru\u0111a komunikacije tako isto i nova spektakl svojstva i spektakl zna\u010denja postmodernog \u010dovjeka. Antropolo\u0161ke konstante istra\u017eivanja i sumnje, u novom konceptu medijske reprezentacije podvrgavaju se dekonstrukciji, sukladno novim uvjetima i novim projektiranim medijskim potrebama. I ne samo medijskim, u otvorenosti pitanja, dileme, postoji li ne\u0161to \u0161to nije medijsko. U svemedijskom svijetu, ne ostaje ni\u0161ta netaknuto od strane medija. U suprotnom, inaugurira se koncept nepostojanja kao novog zna\u010denja. Zna\u010denja u odsustvu smisla. U sustavu hipertekstualno medijalne re-prezentacije svijeta, pitamo se \u0161to je to danas medijski ne-vidljivo. Kakva su kognitivna i kontemplativna zna\u010denja u sadr\u017eaju vizualne estetike kreiranja stvarnosti? Preobra\u017eaj reprezentacije fokusira se i pomjeren je od stvarnosti ka spektaklu. U epohi mre\u017ee novi je na\u010din strukturiranja kako na\u0161eg iskustva, tako isto i prenesenog do\u017eivljaja tog iskustva. Mre\u017eno i interaktivno do\u017eivljenog. I pre\u017eivljenog. \u0160to ne zna\u010di i objektivno iskustvenog. \u010cak naprotiv!<\/p>\n

 <\/p>\n

ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/p>\n

Vizija i realizuju\u0107i procesi globalizuju\u0107eg dru\u0161tva koji su u svojoj su\u0161tini metapoliti\u010dki, zahtijevaju izme\u0111u ostalog u svom razumijevanju i u\u010denje o ljudskom dru\u0161tvu kao, kako ka\u017ee August Comte<\/em> "velikom bi\u0107u<\/em>". U razlikama izme\u0111u "mnijenja<\/em>" kao subjektivnog od "mi\u0161ljenja<\/em>" kao objektivnog suda u konceptu "velikog bi\u0107a<\/em>" mediji postaju osobno, samosvojno zasebno "veliko bi\u0107e<\/em>". Umre\u017eeni s nizom socijalnih i psiholo\u0161kih faktora, postmoderni mediji odstupaju od kreativnosti, potiru je radi sadr\u017eaja poruke \u010dije je primarno svojstvo nekreativnost i banalizacija\u00a0 spektakla. Prodaju\u0107i spektakl i \u017eivotni stil kao esenciju konzumerizma postmoderni mediji napravili su otklon od svakog vida prosvjetiteljske uloge i mo\u0107i medija. To je istovremeno i parodija koncepta slobode izra\u017eavanja i medijskog pluralizma. Izme\u0111u navodnog izbora vi\u0161e mogu\u0107nosti rije\u010d je su\u0161tinski o nemogu\u0107nosti izbora, ili mogu\u0107nosti samo tako kreiranog \u00a0i dirigiranog medijskog svesvijeta. Postmoderno doba iz ugla medijskog zna\u010denja predstavlja sadr\u017eajno novu fazu razvoja medijske industrije. Po svom osnovnom zna\u010denju mediji postmoderne rezultanta su kapital-odnosa koji konvergiraju sve oblike odnosa i poruka koje su intencionalno definirane paradigmom mo\u0107i, promjenom koncepta smisla i percepcije medija, te naposljetku inauguriranjem manipuliraju\u0107e sfere naj\u0161ireg zna\u010denja. Na terenu svedominiraju\u0107eg spektakla, sve racionalno se potire, zbog nametanja kulture po kojoj upitnost, sumnja i kriti\u010dka sfera predstavljaju optere\u0107enje u nemogu\u0107nosti kapital izraza i nu\u017enosti mo\u0107i.<\/p>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Hans-Georg Gadamer, Um u doba nauke (eseji), Plato, Beograd, 2000.<\/p>\n

Les Dirigents face au changement, Edition du Huitieme jour, Paris 2004.<\/p>\n

Frederic Jameson, Postmodernizam u kasnom kapitalizmu, Art Press, Beograd 1995.<\/p>\n

Geert Lovnik, The Art of Watching Datebases, Introduction To The Video Vorteh Reader, Institut of network cultures, Amsterdam, 2008.<\/p>\n

 <\/p>\n

Postmodern Media \u2013 Wickness\/Power of Creativity (Reality and Spectacle)<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Reading – watching postmodern media, analytical lawfully results in recognizing an instrumental-manipulative instruments as functionally applicable (and accepted) currency of content conforms with paradigms of global convergent power. The origin and consequences of media transfigured postmodern power attributing in program content as a means to target generated, purposeful and in result visible and sustainable shaped power. This approach is designed deflection of creative power and strength of spirit. In essence, this is a deflection from creativity as critical thinking – interpretation of the meaning and spirit imagination as ontological essence of human being.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> media, postmodern, spectacle, creativity.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

\n  5(8)#4 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

UDK 629.73:623.2
\n
\n Prethodno priop\u0107enje
\n Preliminary communication
\nPrimljeno: 19.1.2016.
\n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nenad Vertov\u0161ek<\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku<\/p>\n

nenad.vertovsek@gmail.com<\/p>\n

Dronovi kao mediji nove percepcije stvarnosti
\n21. stolje\u0107a \u2013 povezivanje kreativnosti i vojnih ciljeva<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (806 KB), Hrvatski, Str. 1183 – 1202
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Dronovi i male bespilotne letjelice kori\u0161teni su dosad u stvarnosti i medijskim opisima, na\u017ealost, prete\u017eno u ratnim situacijama kada su stradavali i nedu\u017eni civili. Ljudska kreativnost, istra\u017eiva\u010dki i umjetni\u010dki duh pomaknuo je simboliku posredovanja i kori\u0161tenja ove vrste tehnologije prema dosad nepoznatim mogu\u0107nostima. Premda kori\u0161tenje dronova u civilne \u2013 komercijalne ili umjetni\u010dke \u2013 svrhe jo\u0161 uvijek nije do kraja definirano, medijske mogu\u0107nosti otkrivanja novih zra\u010dnih perspektiva, snimanja i fotografiranja \u0161ire se u praksi i na Internetu velikom brzinom. Uz nagli trend upoznavanja s tehnologijom dronova i bespilotnih letjelica, kao i digitalnog zapisa i pohranjivanja memorije svakodnevnih doga\u0111anja, kao da ostaju zaboravljene i mogu\u0107nosti daljnje zloupotrebe i opasnosti. Odgovaraju\u0107im promi\u0161ljanjem o budu\u0107nosti ovakve vrste kreativnosti medija kojoj valja dati i ljudsku dimenziju, moramo se zapitati se jesu li to normalni i o\u010dekivani produ\u017eeci \u010covjeka ili njegovi novi zatvorski okviri?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> dron, bespilotna letjelica, kreativnost, mediji, vojni ciljevi, etika.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ako poznaje\u0161 rijeku, lak\u0161e <\/em>\u0107e\u0161 upravljati \u010damcem…<\/em><\/p>\n

Kineska izreka<\/p>\n

Dronovi \u2013 suvremena rije\u010d koja zapravo opisuje nekoliko vrsta bespilotnih letjelica<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, naglasimo u po\u010detku, do\u0161la je relativno naglo u (medijsku) svakodnevicu najprije kao vojno-tehnolo\u0161ki termin. Na njega smo se, na\u017ealost, gotovo navikli, jer su se „incidenti“ i „kolateralne gre\u0161ke“ u kojima su bespilotne letjelice jednostavno ubijale ljude, po\u010deli sve vi\u0161e pojavljivati negdje u dnu stranice ili teleteksta. Vjerojatno jedino onda kada je medijima nedostajalo novih, „aktualnijih“ i spektakularnijih \u010dinjenica i vijesti o novim ljubimcima svjetski poznatih politi\u010dara i\/ili estradnih zvijezda. Zahvaljuju\u0107i slu\u010dajnim aktivnostima ili dobropoznatom\u00a0 framingu<\/em>, „uokviravanju“ po\u017eeljnih tema i usmjeravanja pozornosti \u010ditatelja, gledatelja i slu\u0161atelja, dronovi se, sre\u0107om po vojne profesionalce, sve vi\u0161e pojavljuju i u umjetni\u010dkom ili kreativnom medijskom okru\u017eenju i razmatranju. U tomu se nekako doimaju miroljubivi, inventivni, kao krajnji dosezi kreativnosti ili tehnolo\u0161ki rezultati budu\u0107ih vizija, mnogo manje nego li to uspijevaju u svojim vojnim verzijama i motivacijama. <\/p>\n

Stoga i nastojimo u ovom radu otvoriti gotovo „nepoznatu“ temu povezanosti i povezivanja fenomena dronova i njihove svrhe, kako u vojno-operativnom smislu, tako i kao odraz kreativnog potencijala i razvoja nove tehnologije i na\u010dela funkcioniranja „dronovskog medija“ (dron-media) koji sve vi\u0161e obuhva\u0107a ne samo funkcionalne sfere ve\u0107 i umjetni\u010dke, kao zadovoljavanje staro-novih te\u017enji \u010dovjeka za pti\u010djom perspektivom, ali i visinskom percepcijom uobi\u010dajenog okoli\u0161a. Dosada nije bilo sli\u010dnog povezivanja ovih dviju sfera, no, mi\u0161ljenja smo kako \u0107e budu\u0107i razvoj ove vrste medija zasigurno biti upravo u tom smjeru, ne samo kada je rije\u010d o vojnom nadgledanju ili djelovanju iz zraka, ve\u0107 i iz preispitivanja starih (fotografskih, likovnih ili panoramskih) kriterija umjetni\u010dkog, pa sve do nove tehnologije dokolice ili smjerova poput tek otkrivenog novinarstva \u0161to koristi prednosti dronova \u2013 nazovimo ga ovdje dron-novinarstvom (dron-journalism).<\/p>\n

Ako po\u010dnemo od vrednovanja dron tehnologije u medijima i informativno-informacijskom okru\u017eenju, mo\u017eemo konstatirati najprije kako i vijesti o dronovima \u010desto imaju neopravdano zanemarenu nesvjesnu ili podsvjesnu ulogu (zasad) u rubrikama „zanimljivosti“ ili „\u017eivotni stilovi“.<\/p>\n

TOKIO, 24. svibnja 2015. \u2013 Na krov ureda japanskog premijera Shinzo Abea jutros je sletjela bespilotna letjelica \u2013 dron. Imala je kameru i znak radioaktivnosti na sebi. No, prema izvje\u0161\u0107u tokijske policije „nije bila radioaktivna…” Premijer Abe u to je vrijeme bio u Indoneziji na azijsko-afri\u010dkom samitu. Poznati su njegovi stavovi, kojima se protivi dio javnosti, o ponovnom pokretanju japanskih nuklearki zatvorenih nakon potresa i tsunamija u Fukushimi…<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U gore navedenim i ovakvim slu\u010dajevima, upotreba bespilotnih letjelica gotovo je „bezna\u010dajna“, naime, ona je „prosvjedna“ i izaziva \u010dak i simpatije demokratske javnosti poput ve\u0107ine akcija „Greenpeace“ aktivista i njihovih brodova u spa\u0161avanju kitova ili pje\u0161\u010danih pla\u017ea od naftnog zaga\u0111enja. Prosvjedne i opravdane postaju i aktivnosti poput pripreme za realizaciju Syrian Airlift projekta koji istra\u017euje mogu\u0107nosti za kori\u0161tenje dronova u dostavljanju pomo\u0107i u Siriji i to kao na\u010din da se nadmudre legalne sirijske vlasti koje navodno koriste i uskra\u0107ivanje hrane ili lijekova stanovni\u0161tvu na terenu kao oru\u017eje. Naravno, situacija na terenu mo\u017ee biti potpuno druga\u010dija, no dronovi kao vijesti ovdje imaju pozitivnu konotaciju, tako da ih se ne mo\u017ee odmah povezati sa strojevima koji mnogo uspje\u0161nije ubijaju ljude na mnogim boji\u0161tima, pa i ovom u Siriji. Naglasak je na hrani i lijekovima, uz\u00a0 \u010dinjenicu kako je pokreta\u010d Mark Jacobsen, doktorand sa sveu\u010dili\u0161ta Stanford, ujedno i pilot ameri\u010dkih zra\u010dnih snaga koji je ve\u0107 prevozio teret u ratnim zonama. Dakako, valja uzeti u obzir i medijsku manipulaciju kroz plasiranje informacija o dronovima koji su „dobri“ i obavljaju dobre stvari za „dobre momke“ (to mogu biti i pripadnici militantnih skupina koje podr\u017eava tzv.“zapadna koalicija“) za razliku od postoje\u0107eg re\u017eima u Siriji koji su u ovoj suvremenoj masmedijskoj d\u017eungli obi\u010dno „lo\u0161i momci“. <\/p>\n

Nadalje, bitno je napomenuti u uvodnim razmatranjima o dronovima \u010dak i opasnosti kako letjelice \u2013 kojima upravljaju (u ve\u0107ini slu\u010dajeva) ne-vojne osobe, neobu\u010dene, \u010dak i maloljetnici \u2013 mogu pasti ili nekog lak\u0161e ili te\u017ee ozlijediti, uglavnom ne moraju biti relevantne (ni medijima ni stru\u010dnjacima) za neku sadr\u017eajniju analizu. <\/p>\n

SEATTLE, 2. srpnja 2015.\u00a0 \u2013 Dok je Amerikanka \u0161etala ulicom Seattlea, bespilotna letjelica udarila ju je u glavu i onesvijestila. Sre\u0107om udarac drona te\u017eine jednog kilograma pro\u0161ao je bez te\u017eih posljedica. Njeni prijatelji snimili su mu\u0161karca koji je upravljao dronom, ali se on sam prijavio uz izjavu kako je izgubio kontrolu nad dronom koji je potom udario u zgradu i pao na \u017eenu…<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Ovdje se radi o izabranoj civilnoj vijesti u kojoj, sre\u0107om, nitko nije poginuo. No, tako je zasad, prete\u017eno u urbanim zapadnim sredinama i zemljama, dok je stvarnost u tzv. Tre\u0107em ili \u010cetvrtom svijetu ponegdje vrlo druga\u010dija. Dronovi ne padaju, ve\u0107 radije ispu\u0161taju eksplozivne sadr\u017eaje na mogu\u0107e teroriste, ali i sudionike svadbe ili slu\u010dajne prolaznike na tr\u017enicama. Vjerojatno brigom i zaslugom politike, interesnih lobija i medija, do nas dolaze uglavnom samo kratke, hladne i relativno nezapa\u017eene vijesti pune brojeva koji bi mo\u017eda bili zastra\u0161uju\u0107i da nisu obi\u010dno popra\u0107eni iskrenim emocijama \u017ealjenja i isprike… <\/p>\n

WASHINGTON, 25. travnja 2015. – Uz ispriku ameri\u010dkog predsjednika Baracka Obame zbog smrti dvojice Zapadnjaka u napadu \u0161to ga je izveo ameri\u010dki dron u sije\u010dnju na podru\u010dju Pakistana, objavljeni su i podaci kako je u SAD-u u 522 napada dronova ubijeno 3852 ljudi, od toga 476 civila…<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Netko bi mo\u017eda primijetio kako se svjetski i vojni lideri ispri\u010davaju uglavnom kada poginu „zapadnja\u010dki civili“, u slu\u010daju ostalih civila to su ponajvi\u0161e (usputne) gre\u0161ke i gubici, koji u\u017eas normalne javnosti umek\u0161avaju strogim pozivima za nekim budu\u0107im objektivnim istragama koje bi provodili oni koji su ubijanje i obavili?! U svakom slu\u010daju i u navedenoj vijesti, zahvaljuju\u0107i sofisticiranom kori\u0161tenju brojeva, dio javnosti mo\u017ee dobiti dojam kako je broj ubijenih civila „prihvatljiv“ u odnosu na broj ubijenih terorista (premda nema jasnih kriterija u odre\u0111ivanju tko je to zapravo). <\/p>\n

No, valja se vratiti onome \u0161to je ugodnije i u fotelje zavaljenoj publici doista prihvatljivije \u2013 budu\u0107nost dronova i svijeta u kojem dronovi za nas obavljaju prete\u017eno dobre stvari koje mi ne bismo mogli, znali ili poku\u0161ali u\u010diniti. Moramo znati i kako su dronovi o kojima u civilnoj sferi javnost i gra\u0111ani naj\u010de\u0161\u0107e govore, i s kojima se izravno suo\u010davaju i koriste ih, zapravo tzv. kvad(ri)kopteri, letjelice s \u010detiri elise koji omogu\u0107avaju lebdenje, polijetanje i slijetanje s mjesta, opremljeni crvenim i plavim svjetlima i koji \u0107e, kod dijela o\u010devidaca, pa i senzacija gladnih medija mo\u017eda izazivati i predod\u017ebe o vanzemaljcima i lete\u0107im tanjurima koji bi tako zapravo bili\u00a0 \u2013\u00a0 vanzemaljski dronovi. <\/p>\n

Me\u0111utim, tzv. kvadrikopteri nisu predvi\u0111eni za velike udaljenosti ili visine i ovise o relativno kratkom vijeku trajanja baterija. Mnogo bolje manevarske sposobnosti imaju dronovi oblikom sli\u010dni zrakoplovima, letjelice bez \u010dovjeka pilota, koji mogu prelaziti i dostizati velike udaljenosti i postizati mnogo ve\u0107e visine. Takve bespilotne letjelice izgledom sli\u010dne ve\u0107im zrakoplovima ili projektilima spadaju u vojno oru\u017eje i „alat“ s kojima se uo\u010davaju i napadaju vojni ciljevi, odnosno mete. Na\u017ealost, oni ne mogu lebdjeti kao kvadrikopteri, zadr\u017eavati se na jednom mjestu i ne mogu polijetati s jednog mjesta. Dakako, u vojnom smislu mogu nositi mnogo vi\u0161e oru\u017eja, ali i kvadrikopteri su sposobni ponijeti odre\u0111enu koli\u010dinu eksploziva te se koristiti u vojne svrhe i u dijelovima vojnih akcija, \u0161to opet ovisi o hladnim militaristi\u010dkim umovima kreatora, vlasnika ili upravlja\u010da dronom.<\/p>\n

Mnogo zanimljiviji primjerci dronova i toliko bliski znanstveno-fantasti\u010dnim i futurolo\u0161kim predvi\u0111anjima jesu, primjerice, dronovi sli\u010dni insektima. Mogu biti vrlo mali pa su i sposobnosti baterija ograni\u010dene, mogu se zavla\u010diti u razne prostore ili odlaziti na vrlo nepristupa\u010dne terene i prostore, a najve\u0107a prednost jest potpuno imitiranje kretanja muhe, odnosno letenja i lebdenja insekata. Kao kuriozitet i potvrdu mogu\u0107nosti kolike dimenzije mogu imati dronovi, a ujedno se i nalaziti u slobodnoj prodaji, mo\u017ee poslu\u017eiti primjer minidrona naziva Skeye Pico koji je u svijetu dronova izuzetno zanimljiv jer predstavlja najmanji dron na tr\u017ei\u0161tu s dimenzijama od svega 2,2 puta 2,2 centimetra! Drona te\u017eine sedam grama pokre\u0107u \u010detiri malene elise i doslovce mo\u017ee sletjeti na vrh prsta. Njegova je popularnost tako velika da je rasprodan u rekordnom roku pa se nalazi trenutno samo u pretprodaji. Upravljanje njime izuzetno je lako \u2013 samo ga se baci u zrak i kontrolama navodi gdje se \u017eeli.<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

\n

Kratki slikovni prikaz osnovnih vrsta i oblika dronova, odnosno UAV, svaki s odre<\/em><\/strong>\u0111enim prednostima i nedostacima, ovisno o kori\u0161tenju i namjeni<\/strong><\/em><\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n\n\n\n\n\n
\n

Vrsta<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

Prednosti<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

Mane<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Quadcopter (letjelica s \u010detiri elise)<\/p>\n

\n \"\"<\/p>\n<\/td>\n

\n
    \n
  1. mo\u017ee lebdjeti (stacionarni let)<\/span><\/li>\n
  2. mo\u017ee poletjeti s mjesta i sletjeti <\/span><\/li>\n<\/ol>\n<\/td>\n
\n
    \n
  1. nije za velike udaljenosti ni visine<\/span><\/li>\n
  2. kratak vijek trajanja baterije <\/span><\/li>\n<\/ol>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n

Oblik zrakoplova (plane shaped drone)<\/p>\n

\n \"\"<\/p>\n<\/td>\n

\n
    \n
  1. dobar manevar <\/span><\/li>\n
  2. velike udaljenosti<\/span><\/li>\n
  3. velike visine <\/span><\/li>\n<\/ol>\n<\/td>\n
\n
    \n
  1. ne mo\u017ee lebdjeti, odnosno biti na jednom mjestu (zasad)<\/span><\/li>\n
  2. ne mo\u017ee poletjeti s mjesta (zasad) <\/span><\/li>\n<\/ol>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n

Oblik muhe (insect fly shaped drone)<\/p>\n

\n \"\"<\/p>\n<\/td>\n

\n
    \n
  1. vrlo je mal<\/span><\/li>\n
  2. mo\u017ee se zavla\u010diti te i\u0107i na nepristupa\u010dan teren<\/span><\/li>\n
  3. opona\u0161a kretanje muhe ili insekta <\/span><\/li>\n<\/ol>\n<\/td>\n
\n
    \n
  1. mali dron = mala baterija (postoji primjer ovog drona kojeg su razvijali i s njega visi \u017eica za mogu\u0107e priklju\u010dke) <\/span><\/li>\n<\/ol>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    VARA\u017dDIN, 23. rujna 2015. \u2013 Na profesionalnom simpoziju fokusiranom na razvoj mobilnih tehnologija i tehnologija ugra\u0111ivanja organiziranom na Fakultetu organizacije i informatike, izuzetno zanimljivo predavanje o lete\u0107im robotima izra\u0111enim prema primjerima iz prirode imao je i Mirko Kova\u010d s uglednog Imperijalnog koled\u017ea u Londonu. Uz uvodne informacije o dronovima predstavljeni su i rezultati istra\u017eivanja londonskog laboratorija zra\u010dne robotike oko izrade, dizajna i testiranja sljede\u0107e generacije lete\u0107ih robota. Kako je Kova\u010d naglasio, sve je inspirirano \u017eivim bi\u0107ima kao klju\u010dnom metodom dizajna, \u0161to, opet, omogu\u0107ava izradu tehnolo\u0161kih sustava visokih performansi.<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ukratko re\u010deno, rezultati omogu\u0107avaju primjene dronovskih sposobnosti u vi\u0161estrukim podru\u010djima i aktivnostima. To su operacije traganja i spa\u0161avanja, inspekcije i nadzori velikih prostora i povr\u0161ina, popravci na licu mjesta s lete\u0107im robotima, pomo\u0107 i podr\u0161ka u poljoprivrednim aktivnostima, istra\u017eivanje opasnih okoli\u0161a i niz drugih. Znanstvenici i stru\u010dnjaci ve\u0107 uvelike istra\u017euju i razvijaju na\u010dine i metode kretanja i uporabe dronova \u2013 kretanje preko i oko prepreka, kretanje u \u0161umskim predjelima, izbjegavanje stabala i zgrada, uzimaju\u0107i rje\u0161enja iz prirode kao temelje za tehnolo\u0161ka rje\u0161enja dronova i drugih vrsta robota. Primjerice, njema\u010dke vlasti spremaju novo oru\u017eje protiv \u2013 komaraca, to su dronovi, odnosno letjelice uspje\u0161no testirane u listopadu 2015. godine koje \u0107e uspje\u0161nije nego dosad raspr\u0161ivati biolo\u0161ke agense \u0161to uni\u0161tavaju li\u010dinke komaraca. Prema rije\u010dima Norberta Beckera, ravnatelja njema\u010dke Udruge za kontrolu komaraca, prve misije dronovima obavit \u0107e se u prolje\u0107e 2016. godine i to \u0107e biti prvi put u EU da se dronovi koriste za zapra\u0161ivanje vodenih povr\u0161ina u kojima se mno\u017ee komarci.<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U kategoriji tzv. kopnenih dronova razvijaju se, primjerice, dronovi skakavci<\/strong> koji koriste iste mehanizme i na\u010dela kretanja i skakanja kao i \u017eivi insekti kako bi rje\u0161avali prepreke ili omogu\u0107ili nadzor ili inspekciju na nepristupnim terenima. Dronovi leptiri<\/strong> sposobni su skakati i letjeti, jedriti i jednostavno se lijepiti na zidove i krute objekte, dronovi kolibri<\/strong> mogu neprestano lebdjeti i obavljati odre\u0111ene popravke i aktivnosti u zraku i na objektima. Tzv. morski dronovi<\/strong> u projektu Vodenog mikrozra\u010dnog vozila kopiraju sposobnosti ptica koje mogu uletjeti u vodu ili more po hranu i ponovo izletjeti, odnosno i vrsti liganja koje mogu izletjeti iz vode i jedriti nad morskom povr\u0161inom.\u00a0 Takvi dronovi s mikromlaznim raketnim pogonom trebaju i sposobnost brzog izlaska iz vode kako bi dron mogao nastaviti lebdjeti i letjeti kao i prije zaranjanja.<\/p>\n

    Ako isklju\u010dimo ve\u0107 navedene performanse, odnosno, sposobnosti dronova da se „optimalno“ koriste prete\u017eno za vojne ciljeve (pa tako i kreativnost u njihovoj primjeni uglavnom odgovara zadovoljenju pojedina\u010dnih ili specifi\u010dnih vojnih ciljeva) mo\u017ee se konstatirati i kako trenutno projekti dronova prednja\u010de u tehnolo\u0161kom smislu. Naime, ipak (zasad) ne postoji zadovoljavaju\u0107i okvir za \u0161iru i dublju (javnu) raspravu o njihovim eti\u010dkim kriterijima i aktivnostima. Posebno ako \u017eelimo postavljati pitanja o budu\u0107im granicama\u00a0 proizvodnje, kreativnosti, upotrebe i namjene dronova. Me\u0111utim, takva bi pitanja upravo trebalo postavljati vi\u0161e nego je to slu\u010daj, s obzirom ne to da se ovdje radi o tehnologiji koja se tako brzo dalje razvija, mnogo br\u017ee od dru\u0161tvenog i individualnog okvira, ne samo ekonomskih i eti\u010dkih aspekata nove dron tehnologije, ve\u0107 i socijalnih i psiholo\u0161kih posljedica koje izaziva ili \u0107e tek izazvati.<\/p>\n

    VAR\u0160AVA, 21. srpnja 2015. Zrakoplov Lufthanse sa 108 putnika gotovo se sudario s dronom dok se pribli\u017eavao glavnoj var\u0161avskoj zra\u010dnoj luci. Bespilotna letjelica bila je na stotinu metara od zrakoplova tipa Embraer, koji je letio na liniji Munchen \u2013 Var\u0161ava, dok je bio na visini od oko 760 metara…<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    NEW YORK, 1. rujna 2015. \u2013 Boeing je isprobao novi laserski top nazvan „Claws” (Compact Laser Weapons System) koji \u0107e poslu\u017eiti za ru\u0161enje dronova u blizini zra\u010dnih luka u slu\u010dajevima mogu\u0107eg kaosa na nebu kod slijetanja…<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Gdje se i koliko dronova mo\u017ee „okupiti“i nalaziti u odre\u0111enim trenucima, pitanje je koje sve vi\u0161e zaokuplja pozornost stru\u010dnjaka i znanstvenika, posebno onih zadu\u017eenih za sigurnost i za\u0161titu civila, putnika i radnika u zgradama i vi\u0161im lokacijama. U kombinaciji s \u010dinjenicom kako se dronovi sve vi\u0161e kupuju u velikim koli\u010dinama te da se, poput situacije u Njema\u010dkoj, mogu kupiti prakti\u010dki bez ikakve ve\u0107e provjere ili registracije, zapravo je navika ili obi\u010daj koji nikako nisu ni \u2013 slu\u010dajni! Dakle, nema preciznijih pravnih propisa ili procedura, uputa koji bi u odre\u0111enoj zajednici, instituciji ili podru\u010dju propisivali na\u010din, vrstu ili intenzitet upotrebe dronova?! <\/p>\n

    Dobro je napomenuti kako je, nakon navedenog bliskog susreta zrakoplova „Lufthanse“ kod var\u0161avske zra\u010dne luke, objavljeno i kako su izmijenjene upute o slijetanju za ostale zrakoplove dok podru\u010dje nije bilo potpuno sigurno, premda policija i vojni helikopteri upu\u0107eni u to podru\u010dje nisu zamijetili bespilotnu letjelicu. No, sve \u010de\u0161\u0107a upotreba komercijalnih bespilotnih letjelica za snimanja iz zraka, od sportskih doga\u0111aja do nadgledanja usjeva i za\u0161titu divlja\u010di, nagnala je Europsku uniju da (kona\u010dno) izradi nova preciznija pravila za kori\u0161tenje bespilotnih letjelica kako bi se za\u0161titila sigurnost i privatnost svih gra\u0111ana EU-a.<\/p>\n

    Ipak, pomalo je apsurdno zvu\u010dala jedna druga izjava koju je dao Ilias Maragakis, \u010dasnik za vanjsku komunikaciju, odnosno, glasnogovornik institucije ESAE, Europske agencije za zrakoplovnu sigurnost. Prema njegovim rije\u010dima, ova europska agencija „ne \u017eeli propise o dronovima donositi prebrzo (!), odnosno, ne \u017eeli gu\u0161iti inovacije i uni\u0161titi dobre ideje…“<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jo\u0161 jednostavnije, ne samo da slu\u017ebene institucije zadu\u017eene za sigurnost \u2013 u ovom slu\u010daju izuzetno zna\u010dajne sfere sigurnosti i za\u0161tite\u00a0 zrakoplovnog prometa \u2013 nisu spremne brzo pripremiti i provesti odgovaraju\u0107e propise, ve\u0107 smatraju kako u tom trenutku za to \u2013 i nema ve\u0107e potrebe?!<\/strong><\/p>\n

    Na prvi pogled, situacija je pozitivna jer, proizlazi kako su mogu\u0107nosti razvoja i kreativnog potencijala u sredi\u0161tu pozornosti, no, sljede\u0107a procjena bila bi kako je u interesu kreativnosti i dobrih ideja pomalo „\u017ertvovana“ i sigurnost zrakoplova?! Pa \u010dak, op\u0107enito gledaju\u0107i, i zra\u010dnih luka kao suvremenih prometnih i teretnih luka koje su uvijek bile jedno od najza\u0161ti\u0107enijih mjesta i prostora. Ovako se dojmovi kako u Europi (jo\u0161) nema „ozbiljnijih“ propisa koji bi ograni\u010davali upotrebu dronova mogu samo usporediti s \u010dinjenicama kako u SAD-u ograni\u010denja ipak postoje, ali se, prema informacijama, uglavnom odnose na otvorene prostore (osim posebnih i vrlo strogih propisa oko vojnih prostora, dakako), dok je u okrilju javnih zatvorenih prostora, hala i zgrada to prepu\u0161teno vi\u0161e tr\u017ei\u0161noj, kreativnoj i umjetni\u010dkoj slobodi.<\/p>\n

    Ovdje valja ipak napomenuti kako je u Hrvatskoj ipak nedavno izmijenjen i dopunjen Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova \u010dime su postavljene osnove za sada\u0161nje i budu\u0107e regulativno ure\u0111enje navedenih sfera kori\u0161tenja dronova. Navodi se preciznije \u0161to se mo\u017ee, a \u0161to ne mo\u017ee raditi, primjerice, od toga da se letovi moraju odvijati danju, udaljenost od ljudi, \u017eivotinja ili objekata mora biti najmanje 30 metara, a od ve\u0107ih skupina ljudi i 150 metara. Dron, tako\u0111er, ne smije odletjeti od svojeg upravitelja vi\u0161e od 500 metara, letjelica mora biti i ozna\u010dena identifikacijskom naljepnicom, uz potrebnu dozvolu hrvatske Agencije za civilno zrakoplovstvo. Treba li re\u0107i kako primjeri upotrebe drona u sada\u0161njim gradskim uvjetima ne po\u0161tuju u cjelini takve propise o udaljenosti, \u0161to vjerojatno ovisi i o tome da ve\u0107i dio vlasnika i upravitelja i nije upoznat s navedenim regulativama?<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Dakako, s konstatacijama i stavovima kako dronovi i bespilotne letjelice \u0161ire postoje\u0107a i otvaraju potpuno nova i druga\u010dija poglavlja \u010covjekovih tehnolo\u0161kih i kreativnih sposobnosti, mogle bi se (i unaprijed) slo\u017eiti kolone hakera, foruma\u0161a ili mladih korisnika Interneta i dru\u0161tvenih mre\u017ea. Posebno onih bezuvjetno odu\u0161evljenih mogu\u0107nostima novih i jo\u0161 nedovoljno isku\u0161anih tehnologija i sustava, ali za, primjerice, pilote Lufthanse ili stru\u010dnjake Boeinga, samo lete\u0107i, lebde\u0107i i bez prave kontrole usmjeravani dronovi, velik su izazov posebno u slu\u010daju potrebe za otklonom od mogu\u0107e opasnosti. Dolazimo ovdje i do jo\u0161 jednog apsurda \u2013 potrebe za uporabom laserskog oru\u017eja u blizini civilnih zra\u010dnih luka, \u0161to dovodi temu o dronovima i bespilotnim letjelicama ponovo u sferu \u0161ireg promi\u0161ljanja o uzrocima, posljedicama i stvarnom sadr\u017eaju odre\u0111enih (nus)proizvoda ljudskog uma. Smatramo potrebnim naglasiti kako one mogu biti, iskustva govore da je to ve\u0107 vi\u0111eno, upotrebljavani i prete\u017eno u interesu elitnog dijela ljudskih zajednica protiv ostale neobrazovane i polubeskorisne mase, ali i biti doprinos unapre\u0111enju ljudske kulture, umjetnosti, zabave i kreativnosti.<\/p>\n

    Kolike su mogu\u0107nosti uklapanja dronova i njihovih aktivnosti u svjetske masmedije, ali i promocije poslovnih mogu\u0107nosti i interesa krupnog kapitala koje po\u010divaju na o\u010daravaju\u0107im svojstvima kvadrikoptera govori i primjer projekta u Australiji, \u0161iroko najavljivanog, uz naravno, podosta masmedijskog pretjerivanja. Naime, australske vlasti odlu\u010dile su uvesti nove mjere za za\u0161titu kupa\u010da od napada morskih pasa. Nad popularnim pla\u017eama u isto\u010dnoj Australiji kru\u017eit \u0107e dronovi, uz svu drugu opremu, mre\u017ee, helikopterski nadzor, nadzorne i prislu\u0161ne stanice du\u017e obale duge \u010dak dvije tisu\u0107e kilometara. U Novom Ju\u017enom Walesu, australskoj najmnogoljudnijoj saveznoj dr\u017eavi gdje je smje\u0161ten i Sidney, pomno \u0107e se i sustavno pratit kretanje ozna\u010denih morskih pasa i prema tome obavje\u0161tavati obalnu slu\u017ebu i javnost.<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Zanimljivo je to \u0161to \u0107e petogodi\u0161nji projekt ko\u0161tati 16 milijuna dolara, za razliku od dosada\u0161njih 1,5 milijuna svake godine, a jedan od glavnih razloga je „pove\u0107anje broja napada“. Statistika je mo\u017eda malo apsurdna \u2013 2014. godine bilo je tri napada s dvoje poginulih, a 2015. godine 13 napada u kojima je jedna osoba poginula, a sedam ih je ranjeno. Naravno da je svaki \u017eivot va\u017ean, ali zabilje\u017een je samo ve\u0107i broj napada, ne i poginulih, a i u zabilje\u017eenim napadima bilo je i onih gdje nitko nije ranjen. Sve to govori kako je povezivanje jedne „\u010dudesne“ tehnologije \u2013 dronova \u2013 povezano s u\u017easavaju\u0107im pojmom morskih pasa (tko se ne bi sjetio filma „Ralje“) \u2013 idealan masmedijski proizvod, za razliku od desetina i stotina (samo) poginule djece u vijestima koje nekad i ne dopru do (malo)gra\u0111ana SAD-a, Europe ili globalnog Planeta (osim ako ne dobiju oznaku terorizam<\/em>). Naravno, manje je va\u017eno \u0161to podaci govore i da je tijekom cijele 2015. godine u cijelom svijetu vi\u0161e ljudi smrtno stradalo poku\u0161avaju\u0107i snimiti selfie (12), nego od napada morskih pasa (8)\u2026 \u00a0<\/p>\n

    Stoga se vratimo korisnijoj analizi i promi\u0161ljanju kakve su, zapravo, kreativne mogu\u0107nosti dronova i kakva je realizacija dosada\u0161njih ideja? Temelj realiziranih i jo\u0161 neostvarenih ideja jest, prije svega, mogu\u0107nost lebdenja i letenja, kombinirana s minijaturizacijom tehnologije u dron- sustavu. Dronovi ovdje zamjenjuju glomaznije i mnogo skuplje zrakoplove i helikoptere, bitno smanjuju tro\u0161kove leta u slu\u010dajevima zra\u010dnog fotografiranja bilo kojih dijelova\u00a0 Zemljine povr\u0161ine, kod nadzora, za\u0161tite i ga\u0161enja velikih \u0161umskih po\u017eara, velikih poplava ili vulkanskih erupcija. U snimanju i zra\u010dnom fotografiranju otvaraju se sasvim nove mogu\u0107nosti bilje\u017eenja prirodnih doga\u0111aja i ljepota, pra\u0107enju kretanja \u017eivotinja u rezervatima ili divljoj prirodi te lak\u0161eg brojanja njihove populacije. S obzirom da dronovi koriste i GPS tehnologiju „dr\u017eanja-pozicije“, to omogu\u0107uje visokokvalitetnu rezoluciju fotografija koje ne mogu biti mutne ni u slu\u010daju jakih vjetrova. Tako\u0111er, fotografije se mogu odmah slati na tlo, pa snima\u010d-upravlja\u010d dronom mo\u017ee odmah ponovno slikati ukoliko vidi da fotografija nije dobro ispala.<\/p>\n

    Sli\u010dno je i kod industrijskog i urbanog mapiranja, megaprojekata za postavljanje kabelskih sustava, pra\u0107enja promjena na nepristupa\u010dnim predjelima, podru\u010dja ledenjaka, visokih planina do globalnih naftnih postrojenja i plinovoda. U Amazoni i ki\u0161nim \u0161umama, primjerice, dobivaju se odli\u010dni rezultati u osjemenjivanju i sadnji drve\u0107a na velikim povr\u0161inama pomo\u0107u dronova, meteorolo\u0161kih izvi\u0111anja, pa sve do \u017eeljezni\u010dkih nesre\u0107a i katastrofa u nuklearnim reaktorima.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

    Da ljudski um doista mo\u017ee kvalitetno upotrijebiti novu tehnologiju radi zajedni\u010dke koristi ostalih ljudskih umova i tijela, govori i me\u0111unarodna tzv. humanitarna UAV-iators mre\u017ea. Temeljna misija ovakve mre\u017ee<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> jest promovirati sigurno, koordinirano i efektivno kori\u0161tenje bespilotnih letjelica za prikupljanje podataka, dostavu te komunikaciju na \u0161irokom podru\u010dju humanitarnih i ostalih okolnosti koje su u sklopu razvojnih mogu\u0107nosti. Dronovi su se koristili i u Nepalu<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kao pomo\u0107 \u017ertvama svojedobnih te\u0161kih potresa, isto tako kao pomo\u0107 stanovni\u0161tvu i \u017ertvama velikih vodenih poplava u Texasu i Oklahomi.<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Dio znanstvenika i stru\u010dnjaka mi\u0161ljenja je kako uporaba dronova u slu\u010daju katastrofa i te\u017eih prirodnih nesre\u0107a, odnosno, ozbiljne razine ugro\u017eenosti stanovni\u0161tva odre\u0111enog podru\u010dja, predstavlja nu\u017enost u budu\u0107im razmatranjima i projektima rje\u0161avanja ovakvih situacija.<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na Filipinima su se sposobnosti dronova ve\u0107 iskazale u ve\u0107im akcijama pomo\u0107i \u017ertava tajfuna koji nerijetko poga\u0111aju cijelu regiju.<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dronovi su, premda je \u0161iroj javnosti ne\u0161to manje poznato, ve\u0107 kori\u0161teni i tijekom poplava na Balkanu i jugoisto\u010dnoj Europi.<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Da su jo\u0161 uvijek nedovoljno iskori\u0161teni potencijali u vezi s bespilotnim letjelicama koje ne bi bile kori\u0161tene samo u vojnim operacijama, ve\u0107 i u situacijama kada je izuzetno nu\u017ena za\u0161tita ljudi od prirodnih poreme\u0107aja ili katastrofa (tzv. disaster drones) ve\u0107ih razmjera, govori i ve\u0107 navedeni primjer sa Stanforda, odnosno posebnog znanstvenog programa. <\/p>\n

    Dronovi se ve\u0107 koriste i za 3D printanje, sve poznatiji na\u010din proizvodnje dijelova nu\u017enih ne samo u industrijskoj proizvodnji, ve\u0107 i za potrebe svemirskih postaja s ljudskom postajom. Usput re\u010deno, umjesto da se, kao prije mora osigurati iznimno velik broj rezervnih dijelova za Me\u0111unarodnu svemirsku postaju \u2013 i da se dizanjem u svemir tolike koli\u010dine tereta potro\u0161e milijuni litara goriva \u2013 dovoljno je poslati par visokotehnolo\u0161kih 3D printera koji mogu odre\u0111ene dijelove printati, odnosno, kopirati u slu\u010dajevima kada ih, primjerice, astronauti izgube ili im ispadnu tijekom boravka izvan postaje. <\/p>\n

    Budu\u0107nost \u2013 koja je u slu\u010daju dronova doista ve\u0107 po\u010dela \u2013nudi nam i nove vidike. Naime, u Kini se ve\u0107 rade i pokusi primijenjene robotike kori\u0161tenjem specijalnih dronova koji za svega tri sata mogu „isprintati“ i izgraditi jednostavniju ku\u0107u!<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svi opisi dronova, na\u010dina kori\u0161tenja i same gradnje ku\u0107a \u2013 koje, tako\u0111er, mogu izdr\u017eati i ve\u0107inu potresa \u2013 dostupni su ve\u0107 neko vrijeme i nalaze se na Internetu, odnosno, mogu\u0107e je pogledati i kratke filmove o navedenoj gradnji.<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Kada je rije\u010d o Kini, valja spomenuti kineski dron tzv. ready to fly, <\/em>s minikamerama, vrlo kompaktan i jednostavan, cijenom pristupa\u010dan kao i ve\u0107ina kineskih proizvoda, koji nalazi svoje kupce nesmanjenom brzinom. O tome govore i okvirne procjene kako polovicu svjetske proizvodnje dr\u017ei upravo Kina. Na nedavnoj posebnoj izlo\u017ebi o tehnologiji i znanosti uz stalnu postavu londonskog Science Museuma, spomenuto je i kako se prakti\u010dki svakog sata u svijetu proda deset tisu\u0107a dronova, \u0161to zvu\u010di gotovo nevjerojatno, no vi\u0161e govori o tome koliko jo\u0161 uvijek \u2013 u globalu \u2013 nismo svjesni \u0161to dronovi, odnosno, bespilotne i robotske letjelice \u010dine u suvremenom dru\u0161tvu i svakodnevici. Uostalom, u cijelom svijetu, prema slu\u017ebenim podacima, samo u vojnoj industriji trenutno (a podatak je mo\u017eda ve\u0107 zastario) \u010dak 114 posebnih vrsta dronova za razne vojne namjene, koji su razvijeni ve\u0107 u vi\u0161e desetaka zemalja, dakle, nisu vi\u0161e pravo i proizvod isklju\u010divo velikih sila ili najrazvijenijih zemalja.<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/strong><\/p>\n

    ZAGREB, 29. rujna 2015. –\u00a0 Posljednjih godinu do dvije svjedoci smo iznimnom porastu potra\u017enje za dronovima, ovim nekada uglavnom vojnim „igra\u010dkama“. Svjetsko i lokalna tr\u017ei\u0161ta sve su vi\u0161e preplavljeni dronovima sve pristupa\u010dnijih cijena, gdje se nudi \u010ditava paleta naprednih ure\u0111aja i funkcija. Mogu\u0107nosti su upakirane u atraktivan dizajn, sa sve naprednijim korisni\u010dko-intuitivnim sustavima upravljanja. Prva tri najbolja ure\u0111aja, prema pristupa\u010dnosti cijena u rangu do dvije stotine eura, odnosno 1400 kuna nisu uop\u0107e nedosti\u017ena, posebno za mla\u0111i uzrast i nove internetske generacije. Tako prvi na listi dronova koje si mo\u017eete priu\u0161titi stoji 1050 kuna, drugi tisu\u0107u kuna, a tre\u0107i svega 700 kuna…<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Naravno, rije\u010d je o samo onim ekonomi\u010dnim primjercima dronova, cijenama prilago\u0111enim zahtjevima tr\u017ei\u0161ta i „obi\u010dnijim d\u017eepovima“. Dok malene dronove mo\u017eete kupiti za nekoliko stotina kuna, za one koji \u017eele mo\u0107nije strojeve s ja\u010dim motorima i fotokamerama cijene se penju sve do desetak tisu\u0107a kuna, a nakon toga stvari dolaze u ruke profesionalcima koji mogu za \u017eeljeni dron, odnosno kvadrikopter, izdvojiti i vi\u0161e od deset tisu\u0107a eura. <\/p>\n

    Jo\u0161 je podru\u010dja ljudskog \u017eivota i zanimanja koja vi\u0161e ne mogu odolijevati jednostavnosti, tro\u0161kovima, i atraktivnosti uporabe dronova \u2013 po\u010dev\u0161i s uglednim Amazonom koji je ve\u0107 uveo posebnu Amazon Prime Air uslugu u dostavljanju paketa.<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dosada\u0161nju cijenu dostave paketa od osam dolara (u roku od jedan sat), upotreba dronova mogla bi srezati na samo jedan dolar (uz dostavu paketa za 30 minuta). Amazon je dobio dozvolu za testiranje dostave bespilotnim letjelicama od Federal Aviation Administration, uz neka ograni\u010denja najve\u0107em on-line trgovcu po kojima najve\u0107a dozvoljena brzina dronova mo\u017ee biti 161 kilometar na sat i najve\u0107a visina 400 metara. No, za ljubitelje dobrog jela i dostave hrane \u2013 zasad u ograni\u010denim podru\u010djima \u2013 nudi se, primjerice, usluga Tacoopter, kojom se preko svojeg mobitela mo\u017ee naru\u010diti taco:<\/em><\/p>\n

    SAN FRANCISCO, 1. listopada 2015. \u2013 „Samo klikne\u0161 i strojevi u\u010dine ostatak, na\u0161i bespilotni agenti su brzi i rade neumorno…“ \u2013 to je najnovija reklama za dostavu hrane dronovima, zasad samo na podru\u010dju San Francisca i to u tzv. beta fazi jer je testira ograni\u010dena i izabrana grupa ljudi, odnosno potro\u0161a\u010da. Prijavom na web-stranici novi korisnici mogu se e-mailom prijaviti za testiranje Tacoopteraa, uz obrazlo\u017eenje zbog \u010dega to \u017eele…<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Prvi u svijetu zra\u010dni sustav za dostavu meksi\u010dke hrane je Burrito Bumber, gdje se kupac spoji preko istoimene aplikacije i naru\u010di burrito, zatim mobitel \u0161alje njegovu lokaciju uz generirane upute kako da dron sa \u017eeljenom hranom do\u0111e do kupca. Poseban „fajl“ s podacima se prebacuje na bespilotnu letjelicu u koju se stavlja svje\u017ee pripremljen burrito te dron leti na programiranu lokaciju, ispu\u0161ta hranu s padobranom i vra\u0107a se ku\u0107i, a kupac je hvata i mo\u017ee po\u010deti u\u017eivati.<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Cijeli Burrito Bumber zapravo je program \u0161to ga je razvio mali istra\u017eiva\u010dki laboratorij naziva Darwin AeroSpace. Da stvar bude zanimljivija, ovaj niskobud\u017eetni laboratorij za istra\u017eivanje „zraka i svemira“ prvi je u svijetu \u2013 i prije NASA-e \u2013 printao 3D printerom u stratosferi, odnosno, formalno u svemiru, i to iz malog meteorolo\u0161kog balona.<\/p>\n

    Sada\u0161nje i budu\u0107e namjene upravljanja i kori\u0161tenja dronova, odnosno bespilotnih letjelica, prakti\u010dki su bezgrani\u010dne, posebno u sferi igara i izvo\u0111enja trikova i zagonetaka. Dva drona se mogu dodavati lopticama, isto tako i \u010dovjek s dronom, \u010dak se i sam dron mo\u017ee igrati lopticom \u2013 \u0161to su razvili na Sveu\u010dili\u0161tu u Z\u00fcrichu. Sve zadatke odre\u0111eni dronovi, posebno oni s sposobnostima insekata, mogu obavljati i lete\u0107i u grupnim formacijama, u pravom jatu. Posebni su i tzv. nanodronovi ili mikrodronovi, s po \u010detiri minijaturna rotora koji tako\u0111er omogu\u0107uju i lebdenje i letenje u strogoj formaciji vi\u0161e dronova. Mogu se i sudariti jedan s drugim ili preprekom, ali i rije\u0161iti to i nastaviti s misijom.<\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Znanstvenici u Budimpe\u0161ti razvili su i dronove koji lete u formaciji a da nisu trenutno kontrolirani.<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, stvar mo\u017ee biti i ozbiljnija \u2013 na nedavnoj konferenciji CES u Las Vegasu (Globalna konferencija za potro\u0161a\u010dku tehnologiju i elektroniku), pozvani predava\u010d iz Intela Brian Krzanich je predstavio dron s inteligencijom autopilota koji mo\u017ee izbjegavati kontakt s \u2013 ljudima?!<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    NEW YORK, 1. rujna 2015.\u00a0 Kompanija za globalni razvoj Pegasus Global Holding pokre\u0107e projekt za kreiranje novih na\u010dina mogu\u0107eg \u017eivota u budu\u0107nosti. U tzv. Gradu laboratoriju simulirat \u0107e se razni scenariji, kroz umre\u017eavanje informacija i robotike radi bilje\u017eenja kretanja i pona\u0161anja brojnih automobila, kamiona, autobusa… ali bez voza\u010da. Me\u0111u ostalim, nebo nad Gradom biti \u0107e puno dronova koji \u0107e nadzirati dostavu robe i kretanje u zoni Grada od 38 \u010detvornih kilometara. U Gradu, naime, ne\u0107e biti ljudi. „Ako ne\u0161to po\u0111e po zlu, nitko ne\u0107e stradati” \u2013 stru\u010dni je popratni komentar…<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    \n

    Grad Laboratorij \u2013 prikaz<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    \"\"<\/div>\n

    \u00a9 Pegasus Global Holdings<\/p>\n

     <\/p>\n

    Naravno, tematika „Grada laboratorija“ ili „Grada bez ljudi“<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pomalo je noirovska<\/em>, pomalo s obaveznim holivudskim manirima strahovanja i nelagode od budu\u0107nosti s naprednom umjetnom inteligencijom. Ipak, valja razdvojiti ono \u0161to nam se u masmedijima, romanima ili filmovima nudi kao sredstvo manipulacije ili izazivanja nemira i frustracije koji olak\u0161avaju, me\u0111u ostalim, i funkcioniranje potro\u0161a\u010dkog sustava. Taj se sustav odr\u017eava ponajvi\u0161e i kroz konstantno uznemirene i nezadovoljne potro\u0161a\u010de \u0161to svoje probleme i anksioznost \u010desto rje\u0161avaju pretjeranom kupovinom i\/ili pove\u0107anom potro\u0161njom sedativa. S druge strane su konkretne i prakti\u010dne aktivnosti koje se doga\u0111aju u stvarnom vremenom i sa stvarnim ljudima, bez obzira jesu li proizvod vojne industrije, gospodarskih ili politi\u010dkih interesa, pa napokon i umjetni\u010dkih i kulturnih trendova.\u00a0 „Grad laboratorij“ nije proizvod suludih filma\u0161a ili otka\u010denih knji\u017eevnika, on je pripremam i planiran od strane vrhunskih stru\u010dnjaka i znanstvenika. A koji je korak dalje?<\/p>\n

    DAKOTA, SAD, 10. rujna 2015. \u2013 Prema odluci lokalnih vlasti, policija bi mogla koristiti „naoru\u017eane dronove“. Opremit \u0107e se ipak samo „nesmrtonosnim oru\u017ejem, suzavcem, elektro\u0161okerima i gumenim mecima.” Zanimljivo: prvotna namjera zakonskog prijedloga od strane republikanskog predstavnika bila je samo sprije\u010diti policijski nadzor nad privatnim posjedima koji bi se proveo bez naloga. Me\u0111utim, policijski sindikat je stavio amandman koji je limitirao naoru\u017eanje dronova na „nesmrtonosno”, pa je takav zakonski prijedlog pro\u0161ao…<\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Dakako, zasad nema \u0161ire javne rasprave o upotrebi drona u politi\u010dkoj i dru\u0161tvenoj svakodnevici civilnog dru\u0161tva. \u0160ira i humanisti\u010dki koncipirana rasprava o sudjelovanju dronova u vojnim operacijama i njihovoj ulozi u postizanju vojnih ciljeva, pa makar to uklju\u010divalo i sve ve\u0107e ubijanje civila, ionako nikad nije provedena kako bi trebalo, premda slu\u017ebeno postoje i „strogi“ propisi o „etici upotrebe vojnih\u00a0 dronova“. Jim Fetzer, jedan od autora koji se ozbiljno bave ovom tematikom ukazuje na tri glavna aspekta, s filozofske to\u010dke gledi\u0161ta: metafizi\u010dki<\/em>, o tome kakve su dronovi zapravo stvari (za razliku od bi\u0107a) s obzirom na njihovu rastu\u0107u autonomiju u dono\u0161enju autonomnih odluka; epistemolo\u0161ki<\/em>, pitanje znanja i njihove spoznaje o obavljanju misija; te\u00a0 aksiolo\u0161ki<\/em>, zapravo, moralna pitanja o njihovoj ulozi kao strojeva-za-ubijanje.<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Naime, sve je ve\u0107a potreba da se, razmatraju\u0107i mogu\u0107u budu\u0107nost, promi\u0161lja situacija u kojoj su dronovi dio prezentacije gotovo neograni\u010denih ne-ljudskih sposobnosti, odnosno i dijelom sustava kiborgizirane stvarnosti i sinergije \u010covjeka i Stroja (oboje inteligentnih, dok su ovi potonji mo\u017eda u biti inteligentniji nego \u0161to to mo\u017eemo zamisliti). Primjerice, u sferi eti\u010dkih dvojbi vezanih uz ratove budu\u0107nosti, to \u0107e biti vezano ne samo uz pove\u0107ane mogu\u0107nosti da ubijate samo ono \u0161to vidite iz sigurne situacije kompjutorskog su\u010delja, ve\u0107 i izra\u0111ujete dronove koji \u0107e te misije obavljati i \u2013 bez va\u0161eg znanja. U takvim misijama \u0107e, naravno, stradavati velik i sve ve\u0107i broj civila. Predvi\u0111amo kako \u0107e se pove\u0107ati i potreba za formiranjem op\u0107eg civilizacijskog konteksta u kojem \u0107e se \u010dovje\u010danstvo morati iznova pitati gdje su eti\u010dke granice upotrebe odre\u0111enog oru\u017eja (primjer atomske ili hidrogenske bombe) i tra\u017ei li sve nazo\u010dniji makijavelizam<\/em> u me\u0111unarodnim odnosima i nove pristupe filozofskim i\/ili humanisti\u010dkim promi\u0161ljanjima stvarnosti u lokalnim ili globalnim razmjerima.<\/p>\n

    Humanisti Noam Chomsky i Andre Vltchek u svojem protivljenju ratnim ideologijama i tehnologijama posebno upozoravaju kako je dana\u0161nje ratovanje sada ve\u0107 daleko od klasi\u010dne borbe prsa u prsa ili konvencionalnih podjela na front, zale\u0111e i zone potpore jer su sada dominantni smrtonosni projektili, bombardiranja i najnovije stravi\u010dno oru\u017eje koje ubija na daljinu sve ve\u0107i broj ljudi, dok „na\u0161e momke“ ostavlja sigurnije nego ikad prije. Po njima su bespilotne letjelice sinonim za (dr\u017eavni) terorizam i apsolutnu neka\u017enjivost \u2013 ubijaju tako da napada\u010d uop\u0107e ne mora izlagati opasnostima vlastite vojnike. „Rije\u010d je o jednostranom ratovanju, za jednu stranu to je videoigrica, za drugu strava uni\u0161tenih sela, ubijenih i osaka\u0107enih ljudi“ \u2013 smatraju Chomsky i Vltchek.<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovome treba dodati samo bojazan kako \u0107e se stvaranjem (sve kvalitetnijih) iluzija o tome \u0161to se stvarno doga\u0111a, sada stvarni doga\u0111aji \u2013 od ratova do demokratskih ili ekonomskih fenomena \u2013 \u010diniti sve manje stvarnim, dok \u0107e javnost u (bliskoj) budu\u0107nosti sve manje znati kako se i kada iluzija i virtualni aspekti pretvaraju u mentalnu i osjetilnu stvarnost. Kada iluzija bude potpuna, manipulacija i kontrola bit \u0107e potpuna. I obratno. Sjetimo se orvelijanskih<\/em> koprena iz njegovog romana 1984.<\/em> u kojima je „rat zapravo mir“, a mirno stanje uvijek samo ozbiljna priprema za ratovanje koje jest, na taj na\u010din, konstantno. Tako gra\u0111ani zemalja \u2013 i kontinenata \u2013 i ne znaju zapravo da se negdje u stvarnosti i ne ratuje jer im televizijska slika\u00a0 i ostale vijesti vjerno do\u010daravaju kako tamo-negdje-daleko ginu „na\u0161i ljudi“ koje, naravno, treba osvetiti. <\/p>\n

    No, budu\u0107nost (dronova) ve\u0107 je po\u010dela! Namjerno ili slu\u010dajno „procurila“ je informacija o novim projektima ruske vojne industrije, me\u0111u ostalim i o bespilotnoj podmornici kodnog naziva Status 6,<\/em> ve\u0107 u razvojnoj fazi. Njegova se proizvodnja o\u010dekuje „tek“ 2025. godine, ali za vojnu industriju bilo koje ve\u0107e sile u svijetu, vrijeme nije neki ve\u0107i problem. A vijest o tome nastala je nakon \u0161to su kamere snimaju\u0107i sastanak Vladimira Putina s vojnim vodstvom, u studenom 2015. u So\u010di zabilje\u017eile i dio tajnog dokumenta, koji razmatra navedeni vi\u0161efunkcionalni podvodni sustav dronovskog tipa s nuklearnim oru\u017ejem, koji bi se mogao ubaciti u bilo koju luku, izazvati razornu eksploziju i plimni val.<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Dodatna zbunjenost svjetskih komentatora je li vijest o tajnom oru\u017eju procurila ili je netko i htio da se objavi, prakti\u010dki je irelevantna. Slijedom ve\u0107 navedenih konstatacija, zapravo i nije bitno je li netko stvarno i trenutno uvodi novo i ubojitije oru\u017eje, bitno je da vijesti i komentari o tome izazovu takvu reakciju javnosti kako je naoru\u017eavanje druge strane normalan slijed stvari. Upravo dronovi stvaraju takvu reakciju jer unose potpuno novu „kvalitetu“ opasnosti i ubijanja \u2013 oni su mogu\u0107i upravo tu u „na\u0161em dvori\u0161tu“ i idealni su za teroristi\u010dke prijetnje, premda se njima zasad slu\u017ee samo dr\u017eave koje ve\u0107 odavno bri\u0161u razliku izme\u0111u dr\u017eavnog (ili javnog) terorizma i individualnih ili grupnih teroristi\u010dkih akcija. Jednostavno re\u010deno, dron i kao vijest i kao stvarnost je „dobar“ samo onda ako iza njega stoji vojna institucija ili vlast neke dr\u017eave, u rukama „ostalih“ to je samo terorizam.<\/p>\n

    No, ratovi budu\u0107nosti ve\u0107 su zapo\u010deli \u2013 najnovije vijesti iz Sirije na prijelazu 2015. u 2016. godinu govorile su o prvoj akciji robotske postrojbe u povijesti ratovanja, desetak samohodnih robotskih sustava Argo i Platforma-M, naoru\u017eani lanserima granata i raketama, uz pomo\u0107 bespilotnih letjelica sami su osvojili kotu na kojoj su likvidirali 70-tak islamista. Nakon \u0161to je robotska postrojba otvorila vatru po polo\u017eajima islamista ovi su uzvratili vatru, \u0161to je bila o\u010dita gre\u0161ka, jer su roboti i dronovi uzvratili vatru to\u010dno prema mjestima iz kojih se na njih pucalo. Me\u0111u robotima, koji su bili vo\u0111eni iz 2500 kilometara udaljenog zapovjednog centra u Moskvi, nije bilo nikakvih gubitaka, uz samo \u010detiri ranjena vojnika sirijskog pje\u0161a\u0161tva \u0161to su pratili robotsko-dronovsku postrojbu.<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U svojevrsnoj opreci s ovakvim vijestima, najnovija istra\u017eivanja o dronovima, od kojih se neka, s uspjehom, odvijaju i na rije\u010dkom Sveu\u010dili\u0161tu, govore kako budu\u0107nost odnosa dron \u2013 \u010dovjek ne mora le\u017eati samo u vojno-militaristi\u010dkom aspektu. Naime, s pomo\u0107u posebnog algoritma koji o\u010ditava mo\u017edane signale, mogu\u0107e je da se na taj na\u010din aktivira bespilotna letjelica i podigne s tla, a potom polako spusti. Prototipovi koji se o\u010dekuju za dvije godine pomagat \u0107e invalidima, posebno potpuno paraliziranim ljudima koji \u0107e tako mo\u0107i uspostaviti kvalitetnu komunikaciju s okolinom.<\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    \u010citanjem misli, odnosno mo\u017edanih signala, (tzv. brain computer interface ) mo\u0107i \u0107e se o\u010ditavati setovi ljudskih mo\u017edanih aktivnosti i tako, smatraju stru\u010dnjaci i znanstvenici, zauvijek promijeniti na\u010din na koji shva\u0107amo mozak i um. Upotreba dronova i mogu\u0107nosti kori\u0161tenja sofisticirane i kombinirane tehnologije zasigurno \u0107e ponovo pomaknuti granice spoznaje, razvoja i posljedice ovakve misaono-tehnolo\u0161ke revolucije, \u0161to, s druge strane, zna\u010di ipak i nove zlouporabe u vojne svrhe, ali i dodatni poticaj za nove eti\u010dke okvire funkcioniranja uma, pona\u0161anje \u010dovjeka i umre\u017eavanja aktivnosti kompjutora i strojeva prema ljudskim karakteristikama.<\/p>\n

    Ukoliko govorimo o povezivanju kreativnosti, medijskih performansa i medijske scene s pojmovima i aktivnostima dronova, kori\u0161tenim prete\u017eno s vojnog aspekta, zanimljivo je spomenuti britansku grupu Muse koja na vrlo zanimljiv na\u010din progovara kriti\u010dki o budu\u0107nosti dronova i budu\u0107nosti \u010covjeka i Drona. U tom kontekstu \u00a0grupa Muse je 2015. izdala album „Drones“, zapravo avangardan i konceptualan album o op\u0107oj dehumanizaciji ljudi te o dehumanizaciji modernog ratovanja. Frontmen grupe Matthew Bellamy jo\u0161 je u najavi na Twitteru izjavio kako teme albuma uklju\u010duju duboku ekologiju (deep ecology) te razotkrivaju suvremene rascjepe u ljudskoj empatiji i govore o\u0161tro i jasno o opasnostima Tre\u0107eg svjetskog rata. Njegov komentar na album u o\u017eujku 2015. bio je vrlo jasan: „Za mene, dronovi su metafori\u010dki psihopati koji omogu\u0107uju psihopatsko pona\u0161anje bez\u00a0 lijeka, odnosno, izlaza. Svijetom upravljaju dronovi koji koriste dronove kako bi nas sve pretvorili u dronove. Album istra\u017euje putovanje \u010dovjeka, od njegovog napu\u0161tanja i gubitka nade, preko njegove indoktrinacije od strane sustava kako bi postao ljudski dron pa sve do eventualnog bijega od njegovih tla\u010ditelja“.<\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U intervjuu za BBC Radio 1, Matthew Bellamy opisuje album Drones kao „modernu metaforu za ono \u0161to zna\u010di izgubiti empatiju… kroz modernu tehnologiju, te sve o\u010ditije, posebno kroz ratovanje i kori\u0161tenje dronova. Mogu\u0107e je \u010diniti prili\u010dno u\u017easne stvari na daljinsko upravljanje, s velike udaljenosti a da se zapravo ne osjete posljedice ili da se netko osjeti odgovornim na bilo kakav na\u010din.“ U daljnjim rije\u010dima glazbenika, odnosno, umjetnika koji se tako kreativno poigrava terminom dron i njegovom ulogom u razvoju Budu\u0107nosti, stoji i pitanje s kojim se, recimo tako, mora i treba slo\u017eiti. Ono je zapravo duboko filozofsko \u2013 ho\u0107e li sljede\u0107i korak u vezi s dronovima biti potpuno autonomni dronovi koji \u0107e stvarno „ubijati“ jedni druge, u \u0161to ljudi ne\u0107e biti uklju\u010deni? I kakvi \u0107e(mo) to ljudi biti?<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUAV (Unmanned Aerial Vehicle) \u2013 op\u0107i je pojam koji ozna\u010dava zapravo sve vrste bespilotnih letjelica koje se kolokvijalno naj\u010de\u0161\u0107e nazivaju dronovima. Pod tim se u medijima obi\u010dno spominju dvije vrste letjelica kojima ne trebaju ljudski piloti, prve su tzv. kvadrikopteri (quadcopter), letjelice s \u010detiri elise pomo\u0107u kojih dron mo\u017ee lebdjeti na mjestu i kretati se u raznim smjerovima. Drugi tip bespilotnih letjelica su one izgleda projektila ili zrakoplova kojim se upravlja iz baze i spominju se uglavnom u vojnim operacijama.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTV NOVA, teletekst, rubrika „Zanimljivosti“, 24. svibnja 2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTV NOVA, teletekst, rubrika „Zanimljivosti“, 2. srpnja 2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSnje\u017eana Pavi\u0107, „Sjedinjene Dr\u017eave ubile 476 nevinih civila u 522 napada dronovima protiv terorista“, Jutarnji list<\/em>, 25. travnja 2015., str. 16.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTV NOVA, teletekst, rubrika „Zanimljivosti“, 21. studenog 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n    www.ft.com\/cms\/s\/0\/2eeba9b0-21d5-11e3-bb64-00144feab7de.html#axzz3ncUYZQvo<\/a> Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.
    \n Vidi i zanimljiv film na You Tubeu o namjeni dronova (vojska, dostava, pomo\u0107, dostava, izvo\u0111enje trikova     www.youtube.com\/watch?v=dLiZIxaxe4M<\/a>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMirko Kova\u010d, predavanje „Bio-inspired flying robots: From nature to robotics and back“, Simpozij o razvoju mobilnih tehnologija i tehnologija ugradbenih (embedded) ure\u0111aja, Fakultet organizacije i informatike Vara\u017edin, 23.-25. rujna 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRTL, teletekst, rubrika „Magazin“, 15. studenog 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHINA, „Avion Lufthanse na aerodromu u Var\u0161avi skoro se sudario s dronom“, portal INDEX, Pristup: 21. srpnja 2015.     www.index.hr\/vijesti\/clanak\/avion-lufthanse-na-aerodromu-u-varsavi-skoro-se-sudario-s-dronom<\/a><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

    TV NOVA, teletekst, rubrika „Zanimljivosti“, 1. rujna 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKanal N1, Snapshot,<\/em> emisija DW Shift, 5. listopada 2015.     www.dw.de\/shift<\/a>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIlija Matanovi\u0107, „Vodi\u010d za kupnju dronova“, Jutarnji list, 16. prosinca 2015., str. 44.-45.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAntonija Handabaka, „Australske pla\u017ee od morskih pasa odsad \u0107e \u0161tititi dronovi“, Jutarnji list<\/em>, 26. listopada 2015., str. 48.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi     http:\/\/uaviators.org\/<\/a> Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.bbc.com\/news\/technology-32384574<\/a> Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.cbsnews.com\/news\/drones-aid-search-for-texas-oklahoma-flood-victims\/<\/a> Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.telegraph.co.uk\/finance\/newsbysector\/transport\/farnborough-airshow\/10967670\/Disaster-drones-are-they-the-future-of-humanitarian-aid.html<\/a> Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.devex.com\/news\/in-the-philippines-drones-provide-humanitarian-relief-82512<\/a> Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     http:\/\/irevolution.net\/2014\/07\/07\/humanitarian-uav-missions-during-balkan-floods\/<\/a> Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.dailymail.co.uk\/news\/peoplesdaily\/article-3155972\/Your-home-click-away-construction-company-unveils-3D-printed-villas-built-3-hours.html<\/a> Pristup: 8. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

    Vidi: http:\/\/3dprint.com\/82322\/chinese-3d-modular-homes\/<\/a> Pristup: 8. sije\u010dnja 2016.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.militaryfactory.com\/aircraft\/unmanned-aerial-vehicle-uav.asp<\/a> Pristup: 12. prosinca 2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTV NOVA, teletekst, rubrika „Zanimljivosti“, 29. rujna 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.youtube.com\/watch?v=98BIu9dpwHU<\/a> Pristup: 15. prosinca 2015.; tako\u0111er: www.businessinsider.com\/delivery-fee-for-amazon-prime-air-2015-4<\/a> Pristup: 16. prosinca 2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     http:\/\/tacocopter.com\/<\/a> Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     https:\/\/vimeo.com\/73417594<\/a> Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.rt.com\/usa\/197188-quadrotors-drones-fly-swarm\/<\/a> Pristup: 16. prosinca 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     www.dailymail.co.uk\/sciencetech\/article-2572067\/The-drones-flock-like-BIRDS-Robots-fly-formation-navigate-without-remotely-controlled.html<\/a> Pristup: 17. prosinca 2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi:     http:\/\/venturebeat.com\/2015\/01\/07\/watch-drone-ping-pong-at-intels-ces-keynote\/<\/a> Pristup: 16. prosinca 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTV NOVA, teletekst, rubrika „Zanimljivosti“, Pristup: 1. rujna 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„The brand new $1billion ghost city in New Mexico with enough room for 35,000 people…where NOBODY will ever live“, Dailymail.com reporter<\/em>, 6.listopada 2015.     www.dailymail.co.uk\/news\/article-3262393\/Tech-firm-building-f-1billion-city-New-Mexico-room-35-000-people-no-one-live-there.html<\/a> Pristup: 16.listopada 2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMH, “Naoru\u017eani dronovi u Dakoti“, Jutarnji list<\/em>, 10. rujna 2015., str. 22.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJim Fetzer,“On the Ethical Conduct of Warfare: Predator Drones“, Global Research<\/em>, 22. velja\u010de 2011.     www.globalresearch.ca\/on-the-ethical-conduct-of-warfare-predator-drones\/23324<\/a> Pristup: 20. rujna 2015. \u00a0Vidi i : www.counterpunch.org\/2015\/01\/23\/drones-and-the-new-ethics-of-war\/<\/a> Pristup: 20. rujna 2015.
    \n     www.nytimes.com\/2012\/07\/15\/sunday-review\/the-moral-case-for-drones.html?_r=0<\/a> Pristup: 20. rujna 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNoam Chomsky i Andre Vltchek,“O zapadnja\u010dkom terorizmu \u2013 Od Hiro\u0161ime do ratovanja bespilotnim letjelicama“, Ljevak<\/em>. Zagreb, 2014., str. 193.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nV.Vuru\u0161i\u0107,“ na TV-u prikazali ruske bespilotne podmornice“, Jutarnji list<\/em>, 29. prosinca 2015., str. 15.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBernard Karaka\u0161, “Revolucija na fronti: roboti dobili prvi boj“, portal Ve\u010dernjeg lista<\/em>, objava i pristup 29. prosinca 2015. Vidi i :     http:\/\/fortruss.blogspot.si\/2015\/12\/syrian-army-use-military-robots-made-in.html<\/a>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDora Koreti\u0107,“Pri\u010dao \u010dita\u010du misli iz Rijeke \u2013 sad mo\u017eemo mislima aktivirati dron\u2026“, portal Jutarnjeg lista<\/em>, objava i pristup 10. listopada 2015. Vidi:     http:\/\/www.jutarnji.hr\/prica-o-citacu-misli–zasto-je-sobica-tehnickog-fakulteta-u-rijeci-postala-najuzbudljivije-mjesto-hrvatske-znanosti\/1433282\/<\/a><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLuke, Morgan Britton, interview BBC 1 Radio, “Muse say new album ‘Drones’ is ‘a modern metaphor for what it is to lose empathy’”,\u00a0 24. o\u017eujka 2015.\u00a0     http:\/\/www.nme.com\/news\/muse\/83844<\/a> Pristup: 11. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Britton, Luke Morgan, “Muse say new album ‘Drones’ is ‘a modern metaphor for what it is to lose empathy’”, interview BBC 1 Radio, 24.o\u017eujka 2015. http:\/\/www.nme.com\/news\/muse\/83844<\/a> \u00a0Pristup: 11. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    Chomsky, Noam; Vltchek, Andre,“O zapadnja\u010dkom terorizmu \u2013 Od Hiro\u0161ime do ratovanja bespilotnim letjelicama“, Ljevak<\/em>. Zagreb, 2014.<\/p>\n

    Fetzer, Jim,“On the Ethical Conduct of Warfare: Predator Drones“, Global Research<\/em>, 22. velja\u010de 2011. www.globalresearch.ca\/on-the-ethical-conduct-of-warfare-predator-drones\/23324<\/a> Pristup: 20. rujna 2015.<\/p>\n

    Handabaka, Antonija, „Australske pla\u017ee od morskih pasa odsad \u0107e \u0161tititi dronovi“, Jutarnji list<\/em>, 26. listopada 2015.<\/p>\n

    H.M., “Naoru\u017eani dronovi u Dakoti“, Jutarnji list<\/em>, 10. rujna 2015.<\/p>\n

    Karaka\u0161, Bernard, “Revolucija na fronti: roboti dobili prvi boj“, portal Ve\u010dernjeg lista<\/em>, objava i pristup 29. prosinca 2015.<\/p>\n

    Koreti\u0107, Dora, “Pri\u010dao \u010dita\u010du misli iz Rijeke \u2013 sad mo\u017eemo mislima aktivirati dron\u2026“, portal Jutarnjeg lista<\/em>, objava i pristup 10. listopada 2015.<\/p>\n

    Kova\u010d, Mirko, „Bio-inspired flying robots: From nature to robotics and back“, predavanje na Simpoziju o razvoju mobilnih tehnologija i tehnologija ugra\u0111enih (embedded) ure\u0111aja, Fakultet organizacije i informatike Vara\u017edin, 23.-25. rujna 2015.<\/p>\n

    Matanovi\u0107, Ilija, „Vodi\u010d za kupnju dronova“, Jutarnji list<\/em>, 16. prosinca 2015.<\/p>\n

    Pavi\u0107, Snje\u017eana, „Sjedinjene Dr\u017eave ubile 476 nevinih civila u 522 napada dronovima protiv terorista“, Jutarnji list<\/em>, 25. travnja 2015.<\/p>\n

    Vuru\u0161i\u0107, V.,“ Na TV-u prikazali ruske bespilotne podmornice“, Jutarnji list<\/em>, 29. prosinca 2015.<\/p>\n

    Morris, Andy; \u00a0Trendell, Andrew,“Muse announce drones album and UK Psycho tour“, Contributor<\/em>, 11. o\u017eujka 2015., Pristup: 11. sije\u010dnja 2016.: http:\/\/www.gigwise.com\/news\/98805\/muse-tour-2015-for-drones-announced-and-tickets-on<\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Internet izvori:<\/strong><\/p>\n

    www.ft.com\/cms\/s\/0\/2eeba9b0-21d5-11e3-bb64-00144feab7de.html#axzz3ncUYZQvo<\/a>, Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

    www.youtube.com\/watch?v=dLiZIxaxe4M<\/a>, Pristup: 6. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

    www.index.hr\/vijesti\/clanak\/avion-lufthanse-na-aerodromu-u-varsavi-skoro-se-sudario-s-dronom<\/a>, Pristup: 21. srpnja 2015.<\/p>\n

    http:\/\/uaviators.org\/<\/a>, Pristup: 5. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    www.bbc.com\/news\/technology-32384574<\/a>, Pristup: 5. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    www.cbsnews.com\/news\/drones-aid-search-for-texas-oklahoma-flood-victims\/<\/a>, Pristup: 5. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

    www.telegraph.co.uk\/finance\/newsbysector\/transport\/farnborough-airshow\/10967670\/Disaster-drones-are-they-the-future-of-humanitarian-aid.html<\/a>, Pristup: 5. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    www.devex.com\/news\/in-the-philippines-drones-provide-humanitarian-relief-82512<\/a>, Pristup: 5. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    http:\/\/irevolution.net\/2014\/07\/07\/humanitarian-uav-missions-during-balkan-floods\/<\/a>, Pristup: 5. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    www.dailymail.co.uk\/news\/peoplesdaily\/article-3155972\/Your-home-click-away-construction-company-unveils-3D-printed-villas-built-3-hours.html<\/a>, Pristup: 8. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

    http:\/\/3dprint.com\/82322\/chinese-3d-modular-homes\/<\/a>, Pristup: 8. sije\u010dnja 2016. <\/p>\n

    www.militaryfactory.com\/aircraft\/unmanned-aerial-vehicle-uav.asp<\/a>, Pristup: 12. prosinca 2015. <\/p>\n

    www.militaryfactory.com\/aircraft\/unmanned-aerial-vehicle-uav.asp<\/a>, Pristup: 12. prosinca 2015. <\/p>\n

    www.youtube.com\/watch?v=98BIu9dpwHU<\/a>, Pristup: 15. prosinca 2015.<\/p>\n

    www.businessinsider.com\/delivery-fee-for-amazon-prime-air-2015-4<\/a>, Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    http:\/\/tacocopter.com\/<\/a>, Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    https:\/\/vimeo.com\/73417594<\/a>, Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    www.rt.com\/usa\/197188-quadrotors-drones-fly-swarm\/<\/a>, Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    www.dailymail.co.uk\/sciencetech\/article-2572067\/The-drones-flock-like-BIRDS-Robots-fly-formation-navigate-without-remotely-controlled.html<\/a>, Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    http:\/\/venturebeat.com\/2015\/01\/07\/watch-drone-ping-pong-at-intels-ces-keynote\/<\/a>, Pristup: 16. prosinca 2015. <\/p>\n

    www.dailymail.co.uk\/news\/article-3262393\/Tech-firm-building-f-1billion-city-New-Mexico-room-35-000-people-no-one-live-there.html<\/a>, Pristup: 16.listopada 2015. <\/p>\n

    www.globalresearch.ca\/on-the-ethical-conduct-of-warfare-predator-drones\/2332<\/a>, Pristup: 20. rujna 2015.<\/p>\n

    www.counterpunch.org\/2015\/01\/23\/drones-and-the-new-ethics-of-war\/<\/a>, Pristup: 20. rujna 2015.<\/p>\n

    www.nytimes.com\/2012\/07\/15\/sunday-review\/the-moral-case-for-drones.html?_r=0<\/a>, Pristup: 20. rujna 2015.<\/p>\n

    http:\/\/fortruss.blogspot.si\/2015\/12\/syrian-army-use-military-robots-made-in.html<\/a>, Pristup: 29. prosinca 2015.<\/p>\n

    http:\/\/fortruss.blogspot.si\/2015\/12\/syrian-army-use-military-robots-made-in.html<\/a>, Objava i pristup 29. prosinca 2015.<\/p>\n

    www.jutarnji.hr\/prica-o-citacu-misli–zasto-je-sobica-tehnickog-fakulteta-u-rijeci-postala-najuzbudljivije-mjesto-hrvatske-znanosti\/1433282\/<\/a>, Objava i pristup 10. listopada 2015.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Drones as Media of New Perception of Reality in the 21st Century – Connecting of Creativity and Military Objectives<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Unfortunately, drones or unmanned aerial vehicle were used previously in reality and media descriptions mostly in war situations when innocent civilians were killed. But, human creativity, research and artistic spirit change and the using this type of technology to future unknown possibilities. Although the use of drones in civilian – commercial or artistic purposes – is still not completely defined, media opportunities to discover new art of creativity through aerial perspective and by recording and photographing with drone technology are spreading in practice and on the Internet at high speed. With a suddenly trend towards introducing technology of drones and pilotless aircrafts, as well as digital recording and storing of memory of everyday events, it seems that further possibilities of misuse and danger remain forgotten. With corresponding reflection about the future of this kind of media creativity to which should be given the human dimension, we must ask ourselves if they are normal and expected extensions of human or just new prison bars for Man?<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> drone, unmanned aerial vehicle, creativity, media, military targets, ethics.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

    \n  5(8)#5 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    UDK 159.954:004.083(497.11)
    \n
    \n Pregledni \u010dlanak
    \n Review article
    \nPrimljeno: 27.1.2016.
    \n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Sla\u0111ana Stamenkovi\u0107<\/span><\/p>\n

    Fakultet za sport, Beograd<\/p>\n

    sladjastamenkovic@yahoo.com<\/p>\n

    Mediji u Srbiji: kreativnost ili kvazikreativnost?<\/span><\/strong><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (777 KB), Hrvatski, Str. 1203 – 1216
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Informacijske tehnologije, uz svoj eksplozivan razvoj i zapanjuju\u0107e efekte, dale su definitivan pe\u010dat nastanku novog doba znanja. Stvorile su infrastrukturu za brzu razmjenu informacija i omogu\u0107ile ubrzanu globalizaciju svjetskog tr\u017ei\u0161ta, nove organizacijske oblike i na\u010dine komunikacije i rada.\u00a0Progres u informacijskim i telekomunikacijskim tehnologijama je omogu\u0107io procesuiranje, skladi\u0161tenje, dobivanje i slanje informacija u gotovo bilo kojoj mogu\u0107oj formi, nezavisno od udaljenosti, vremena, obima i uz sve manje tro\u0161kove. U dana\u0161njem, sna\u017eno me\u0111usobno povezanom svijetu, resursi poput kreativnosti i inovativnosti postaju najzna\u010dajniji u odnosu na sve ostale. Nova pravila vrijede, kako na globalnom tako i na mikro- i makronivou. Problem odsustva etike i pada kompetentnosti, ugleda i povjerenja publike\u00a0u medije, vi\u0161egodi\u0161nji je problem srpskog medijskog prostora. Sveop\u0107a tabloidizacija dru\u0161tva, pad kvaliteta medijske ponude, uz porast broja tabloidnih medija, uz istovremenu pojavu da tabloidne elemente stje\u010du \u010dak i mediji koji su godinama va\u017eili za relevantne, visokokvalitetne i ozbiljne, karakteristika je medijasfere u Srbiji. Rejting i tira\u017ea su najva\u017eniji pa je kreativnost\u00a0naj\u010de\u0161\u0107e stavljena u\u00a0funkciju profita vlasnika medija, nositelja politi\u010dke i\/ili ekonomske mo\u0107i.\u00a0Kreativni napori se mogu prepoznati u radijskim i televizijskim emisijama javnog servisa, ali su oni kao i ve\u0107ina kulturnih sadr\u017eaja potisnuti u drugi plan (na druge programe). Iako u Srbiji, jo\u0161 uvijek, kao ni u regiji ne \u017eivimo u potpunosti u informacijskom dobu, zna\u010daj kreativnih kulturnih, medijskih tokova, zasnovnih na znanju, informacijama i kreativnosti, razlog je za promi\u0161ljanje ove teme, kako bi se objasnile i razumjele promjene \u010diji smo svjedoci kao i one koje su pred nama.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> kreativnost, kvazikreativnost, pseudokreativnost, inovativnost, mediji, tabloidizacija.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Uvod<\/strong><\/p>\n

    U suvremenom informati\u010dkom dru\u0161tvu, dru\u0161tvu znanja, dolazi do sna\u017ene afirmacije fenomena kulturnih, odnosno, kreativnih industrija koje imaju vrlo velik zna\u010daj za ekonomski, socijalni, politi\u010dki i op\u0107i razvoj dru\u0161tva. Istovremeno, promjene u ekonomskoj, tehnolo\u0161koj i kulturnoj sferi sna\u017eno su utjecale na promjene u medijskoj, kao va\u017enoj kreativnoj, ipak industriji. To podrazumijeva da je medijski proizvod (informacija, video, film, knjiga) industrijskog tipa.<\/p>\n

    Kulturni imperijalizam, podr\u017ean medijskim megasustavima, prije svega iz Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, u tr\u017ei\u0161nim i komercijalnim uvjetima, name\u0107e globalnu kulturu. Njegovanje tradicionalnih vrijednosti, pokazalo se kao velik i slo\u017een posao, zato \u0161to (medijska) kulturna politika ne poti\u010de smislenu sustavnu promociju kreativnosti. Konzumeristi\u010dka industrija zabave (prije svega) potiskuje i marginalizira autenti\u010dne, kreativne kulturne prakse, supstituiraju\u0107i ih pseudokulturnim sadr\u017eajima. Zabavnim sadr\u017eajima (reality programima, raznim muzi\u010dkim takmi\u010denjima i sterilnim infotainmentom<\/em>) anestezirana publika usmjerava se na konzumerizam, kulturu potro\u0161nje. Ka\u017ee se da u Srbiji vi\u0161e gra\u0111ana pi\u0161e, nego \u0161to \u010ditaju knjige.<\/p>\n

    Problem odsustva etike i pada kompetentnosti, ugleda i povjerenja publike u medije, vi\u0161egodi\u0161nji je problem srpskog medijskog prostora. Sveop\u0107a tabloidizacija dru\u0161tva, pad kvaliteta medijske ponude, uz porast broja tabloidnih medija, uz istovremenu pojavu da tabloidne elemente stje\u010du \u010dak i mediji koji su godinama va\u017eili za relevantne, visokokvalitetne i ozbiljne, karakteristika je medijasfere u Srbiji. Rejting i tira\u017ea su najva\u017eniji pa je kreativnost\u00a0 naj\u010de\u0161\u0107e stavljena u\u00a0 funkciju profita vlasnika medija, nositelja politi\u010dke i\/ili ekonomske mo\u0107i. Kreativni napori se mogu prepoznati u radijskim i televizijskim emisijama javnog servisa, ali su oni kao i ve\u0107ina kulturnih sadr\u017eaja potisnuti u drugi plan (na druge programe). Mogli bismo uzviknuti: “kreativnost je mrtva. \u017divjela kreativnost!” <\/p>\n

     <\/p>\n

    Kreativnost, pojam i definicija<\/strong><\/p>\n

    Na najve\u0107em pretra\u017eiva\u010du, Googleu, vi\u0161e je od 200 milijuna stranica s naslovima u kojima je sadr\u017ean pojam kreativnosti, \u0161to jasno pokazuje koliko je „kreativnost“ va\u017ena i \u010desto tra\u017eena. Studiji kreativnosti se izu\u010davaju na istoimenom Institutu u okviru sveu\u010dili\u0161ta Buffalo State u dr\u017eavi New York, tako\u0111er, pokrenut je niz znanstvenih \u010dasopisa fokusiranih na kreativnost. Od polovine dvadesetog stolje\u0107a sve je vi\u0161e istra\u017eivanja kreativnosti, ali sve vi\u0161e, \u010de\u0161\u0107e i \u010dvr\u0161\u0107e se ta istra\u017eivanja vezuju za tr\u017ei\u0161ne potencijale. Kultura, umjetnost i znanost nisu ili su manje u fokusu iako im je kreativnost imanentna. Sama rije\u010d kreativnost potje\u010de od latinskog izraza creatio ex nihilo<\/em> koji zna\u010di stvaranje ni iz \u010dega. Kroz najve\u0107i dio dosada\u0161nje povijesti smatrane dijelom vanjskih sila, darom bogova ili muza, „kreativnost je smatrana vrlinom izabranih i obuzetih, kao izraz vi\u0161e sile koja udahnjuje misli \u2013 inspirira u doslovnom zna\u010denju te rije\u010di, kakvo mo\u017eemo prepoznati u mitovima i u biblijskom opisu prve kreacije.“ (Mandi\u0107, Risti\u0107; 2014:9).<\/p>\n

    William Daff je, pi\u0161u\u0107i 1767. o biopsiholo\u0161koj prirodi procesa kreativnosti analizirao kognitivne crte koje su „odgovorne“ za kreativnost sa stanovi\u0161ta nasljednih utjecaja, uzimaju\u0107i u obzir i kontekst i vrijeme u kojem osoba \u017eivi. Klju\u010dne kvalitete za vrhunske domete, po Daffu, su ma\u0161ta, procjena<\/em> i ukus<\/em>, koji samo objedinjeni omogu\u0107uju razvoj genija. Dakle, jo\u0161 u 18. stolje\u0107u, Daff smatra da se ove kvalitete ne mogu promatrati izolirano, iako najve\u0107i zna\u010daj pridaje ma\u0161ti, koja daje najve\u0107i doprinos kreativnosti, svi veliki izumi u umjetnosti i znanosti su rezultat ma\u0161te, smatra Daff, „jer se u kreativnom umu, pored reflektiranja vlastitih misli, organiziraju ideje u nove asocijacije i kombinacije, \u0161to pru\u017ea beskrajne varijante. Sposobnost procjene<\/em> je va\u017ena jer omogu\u0107uje evaluaciju ideje i djeluje kao protute\u017ea utjecaju ma\u0161te, dok ukus <\/em>omogu\u0107uje estetsku kvalitetu, dopunjuju\u0107i hladnu, evaluativnu prirodu procjene.“(Duff prema Dacey, 1999). <\/p>\n

    Jedna od najstarijih psiholo\u0161kih definicija je da je kreativnost odre\u0111ena vrsta osobnog kapaciteta, sposobnost ili skup sposobnosti koji odre\u0111ena li\u010dnost posjeduje u ve\u0107oj ili manjoj mjeri.<\/em> Novije definicije kreativnosti zasnivaju se na dva osnovna kriterija: prvi je novina<\/em> i mo\u017ee se opisati i kao originalnost kreativnog rezultata; drugi je svrhovitost,<\/em> a naj\u010de\u0161\u0107e se opisuje kao primjenljivost, korisnost, zna\u010daj va\u017enost ili vrijednost. Novije rasprave o dru\u0161tvenoj ulozi kreativnosti otvaraju i brojna eti\u010dka pitanja prirode kreativnosti, odnosno, nosi li kreativnost nu\u017eno predznak pozitivnosti? Istra\u017eivanja su pokazala da su ispitanici koji su izlo\u017eeni nepravdi imali vi\u0161i nivo negativne kreativnosti, dok su oni koji su tretirani pravedno imali vi\u0161i nivo pozitivne kreativnosti (na osnovi ukupnog broja ideja generiranih s ciljem da drugome nanesu zlo (Clark & James, 1999.). U novijim raspravama kreativnost<\/em> se izjedna\u010dava s konstruktivno\u0161\u0107u<\/em> (nasuprot destrukciji), odnosno, kreativno mora biti dru\u0161tveno korisno, \u0161to je, svakako samo jedna strana kreativnosti koja ovisi o kontekstu u kojem nastaje. (Primjer atomske bombe, kala\u0161njikova…) Mo\u017ee se uo\u010diti da kreativnost ima mnogo zna\u010denja i brojne poku\u0161aje znanstvenog tuma\u010denja i jedinstvenog definiranja. Jedna od cjelovitijih definicija je „kreativnost se mo\u017ee promatrati kao me\u0111uigra izme\u0111u sposobnosti, procesa i sredine, tijekom koje osoba ili grupa stvara vidljive produkte koji su istovremeno novi i primjenljivi, po mjerilima dru\u0161tvenog okvira u kojem nastaju“.<\/em> (Plucker & Beghetto, 2004)<\/p>\n

    Rana istra\u017eivanja kreativnog procesa doprinijela su stvaranju prvog teorijskog modela koji je kasnije poznat pod nazivom stadijski jer se u njemu jasno razlikuju \u010detiri faze kreativnog \u010dina: priprema, inkubacija, iluminacija i verifikacija (Walas, 1926). Od stava da se one sukcesivno smjenjuju do\u0161lo se u drugoj polovini dvadesetog stolje\u0107a do odbacivanja stadijskog modela. To je bio rezultat istra\u017eivanja koja su pokazala da se u kreativnom \u010dinu sve faze doga\u0111aju istovremeno, pro\u017eimaju, a ne slijede jedna za drugom. „Ljudi su kreativni zato \u0161to to vole raditi, zato \u0161to je to najsmislenija i najuzbudljivija stvar koja donosi vrhunska iskustva…, zato \u0161to kreativna igra \u2013 koliko god bila napeta i puna strepnje, jer se unutra\u0161nji konfikt usijava i raskrinkava \u2013 donosi nove uvide dok se osoba izra\u017eava, potvr\u0111uje i istovremeno razvija“ (Mandi\u0107, Risti\u0107, 2014:68).<\/p>\n

    Studiji kreativnosti vi\u0161e su okrenuti pojedincu i njegovoj osjetljivosti na vanjske utjecaje, dok je kreativnost grupe, uglavnom, bila manje interesantna istra\u017eiva\u010dima. „Znanstvena javnost prerano je prihvatila ne sasvim utemeljen zaklju\u010dak da je grupna kreativnost na neki na\u010din inferiorna u odnosu na individualne doma\u0161aje, zbog \u010dega se grupa \u010desto analizira u negativnom kontekstu, kao da donosi vi\u0161e \u0161tete nego koristi“ (Mandi\u0107, Risti\u0107, 2014:97).<\/p>\n

     <\/p>\n

    Odnos medija i dru\u0161tva i utjecaj na (ne)kreativnost<\/strong><\/p>\n

    „Za sada je dokazano da je kreativnost vrlo osjetljiva na razli\u010dite vanjske utjecaje, a njeno javljanje ovisi o ukr\u0161tanju vi\u0161e faktora: od „krivog pogleda“ do velikih tematskih izazova, od nagrade do cenzure, od podr\u0161ke do revolucije i krupnih povijesnih kretanja. Najva\u017eniji je, ipak, ljudski odnos, kao nu\u017ean, a mo\u017eda i dovoljan uvjet njenog ispoljavanja. To je odnos s onim koji promatra, prati i o\u010dekuje, s onim koji reagira i sudjeluje, kao i s onim koji \u017eeli ne\u0161to zajedno napraviti, kao \u0161to je to slu\u010daj s grupnom kreacijom“. (Mandi\u0107, Risti\u0107, 2014:95)<\/p>\n

    Mo\u017ee li se kreativnost stimulirati? Koliko je zajedni\u010dkih obilje\u017eja svih vrsta kreativnosti? Unutra\u0161nja motivacija umjetnika (stvaratelja) je ponekad toliko sna\u017ena i izdr\u017eljiva da odolijeva brojnim preprekama, a vrlo je osjetljiva na razli\u010dite vrste utjecaja, posebno na one koji dolaze iz vanjske sredine. U istra\u017eivanjima je, naime, dokazano da kotekst u kojem umjetnik (stvaratelj) radi zna\u010dajno utje\u010de na njegovu kreativnost, kao i na percepciju kreativnog ishoda. Po negativnim efektima razli\u010ditih faktora na proces stvaranja izdvajaju se: o\u010dekivana evaluacija, o\u010dekivana nagrada, nadzor, kompeticija i restrikcija izbora. Do sada je potvr\u0111eno da svi socijalni faktori u kreativnom procesu mogu imati dvostruko djelovanje (inhibitorno i stimulativno). To se odnosi na kompeticiju, kritiku (koja mo\u017ee biti konstruktivna i destruktivna). Vanjski poticaji mogu imati dva vida: da poti\u010du i da ograni\u010davaju kreativnost. “Kod razvoja i stimuliranja kreativnosti ljudi su va\u017eniji od fizi\u010dkih\/materijalnih resursa, \u0161to se mo\u017ee uo\u010diti tijekom formiranja li\u010dnosti kao i kroz svaki pojedina\u010dni kreativni process.” (Mandi\u0107, Risti\u0107, 2014:94). <\/p>\n

    Primarni publicitet (onaj koji je imanentan doga\u0111aju, pojavi i\/ili li\u010dnosti, i koji bi trebali artikulirati novinari u svojoj socijalnoj ulozi medijatora) i sekundarni (koji proizvode PR oficiri, djeluju\u0107i “ispod linije” vidljive persuazivnosti ili maskirani u sve ve\u0107i broj novinara-zabavlja\u010da) miksuju se u medijskim sadr\u017eajima u jedinjenje u kojem su nerazlu\u010divi strukturalni elementi, pa se “kriti\u010dki publicitet” potiskuje “manipulativnim”, a „on slu\u017ei upravljanju publikom u istoj mjeri kao i legitimiranju pred njom” (Habermas,1969 : 224). Razumije se, novinarska nevinost bez za\u0161tite dio je mita o profesionalnom novinaru\/novinarima\/novinarstvu koji se, usprkos svemu, opiru alkemijskom procesu stapanja stvarne i medijske stvarnosti, istine i zablude, informacije i zabave, informacije i oglasa, a razli\u010dito tuma\u010denje pozicije masmedija u dru\u0161tvenoj strukturi, za posljedicu ima sociocentri\u010dan i medijacentri\u010dan pristup u razumijevanju odnosa dru\u0161tvo \u2013 mediji. Sociocentristi se priklanjaju, tj. zastupaju uvjerenje da su medijski sadr\u017eaji, dakle, i mitovi koji se njima “proizvode”, uklju\u010duju\u0107i i mitove o medijima, izraz realnog odnosa snaga i politi\u010dke mo\u0107i u dru\u0161tvu, gdje su masmediji samo novi kanali za njenu alokaciju, njihovom mitomedijskom (zlo)upotrebom. „U suvremenom svijetu tehnika stvaranja i difuzije mitova postala je daleko rafiniranija nego u svim prethodnim razdobljima, usporedo s usavr\u0161avanjem modernih sredstava komuniciranja i propagande. Sustavno stvaranje i lansiranje u masovnu orbitu razli\u010ditih pozitivnih politi\u010dkih simbola ili antisimbola, prostorno se vremenski pro\u0161irilo i internacionaliziralo. Politi\u010dka mitologija postaje u dana\u0161njim uvjetima dio politi\u010dke propagande i dnevnog politi\u010dkog pragmatizma u svjetskim razmjerima” (Mati\u0107, 1998: 136). <\/p>\n

    Medijacentri\u010dno stanovi\u0161te, koje je sve rasprostranjenije pod utjecajem tzv. informacijske revolucije, dijametralno je suprotno i artikulira se u ideji da su masmediji ve\u0107 odavno postali bazi\u010dni element dru\u0161tvene strukture, da je cjelokupna dru\u0161tvena stvarnost rastopljena u medijskim sadr\u017eajima, te da su medijski sadr\u017eaji ne samo najva\u017eniji, ve\u0107 i jedini referencijal suvremenih dru\u0161tvenih odnosa. A to ne zna\u010di ni\u0161ta drugo do afirmaciju ideje o ve\u0107 uvelike samoregeneriraju\u0107oj prirodi medija u dru\u0161tvu, koji interpretiraju\u0107i sebe i stvaraju\u0107i vlastite mitove, predstavljaju okvir za mogu\u0107e politi\u010dke mitove. Zato suvremeni medijski mitovi, i to je, \u010dini se, najva\u017enije, ra\u010dunaju samo na usamljenog i u, prividu medijske neprekidnosti, slobode i nezavisnosti, socijalno izoliranog pojedinca, koji, \u010dak, i ratne strahote i u\u017ease do\u017eivljava kao living room war<\/em>, pa mu, recimo mit o dobrim i lo\u0161im momcima u ratu, ostavlja mogu\u0107nost nepodno\u0161ljive lako\u0107e uzimanja zdravog za gotovo, takvih interpretacija stvarnosti u kojima se agresija naziva intervencijom, okupatori snagama koalicije, a neupitni uzurpatori spasiteljima svijeta, nacije, dr\u017eave, klase, konfesije. Ili, prema Kellneru, medijski spektakli oblikuju na\u0161u stvarnost, postaju\u0107i forma ljudske interakcije, predstavljaju supstituciju neposrednog iskustva. Medijski spektakli postaju uputstvo za \u017eivot, iskustvo i stvarnost, pi\u0161e Kellner u tekstu “Medijska kultura i trijumf spektakla”.<\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Kao i obi\u010dno, istina bi se mogla tra\u017eiti negdje u sredini, u sociomedijacentri\u010dnom okviru jer: „Me\u0111uovisnost implicira da su masmediji i dru\u0161tvo u stalnoj interakciji i da utje\u010du jedni na druge …. Mediji (kao kulturna industrija) odgovaraju na zahtjeve dru\u0161tva za informacijama i zabavom i, u isto vrijeme, stimuliraju inovacije i doprinose mijenjanju socijalno-kulturne klime, koji proizvode nove zahtjeve u masovnom komuniciranju” (McQuail, 1994: 63). Utoliko je u interesu politike, organiziranih subjekata politi\u010dkog \u017eivota u suvremenosti, da glorificiraju zna\u010daj medija u suvremenom dru\u0161tvu, njihovu duboku ukorijenjenost u dru\u0161tvenoj strukturi, neizbje\u017enost u individualnom i dru\u0161tvenom \u017eivotu, slobodu i nezavisnost medija i profesionalnih komunikatora, da bi u beskrajnom kontinuumu medijskih sadr\u017eaja, kojim je narkotiziran \u010dovjek suvremenosti, mogli nastajati novi politi\u010dki mitovi, kao jedan od uvjeta funkcionalnog ustrojstva i odr\u017eanja dru\u0161tva u novim povijesnim okolnostima. „Samo se tako mo\u017ee razumjeti su\u0161tina osnovne i najuo\u010dljivije funkcije mita: a to je mentalno preustrojavanje ljudske svijesti” (Girardet, 2000: 206). To \u0161to jedan medijski mit, a mogli bismo umjesto toga re\u0107i (afera) danas nastaje, traje i nestaje u medijskim sadr\u017eajima br\u017ee od tradicionalnih mitova, nikako ne pori\u010de su\u0161tinu mita u svim vremenima i na svim prostorima \u2013 njihovu djelotvornost. A ona ne bi bila mogu\u0107a bez medijskih mitova u kojima, velikim dijelom svog slobodnog vremena, duhovno obitava suvremeni \u010dovjek. <\/p>\n

     <\/p>\n

    Tabloidizacija medija u Srbiji i (ne)kreativnost<\/strong><\/p>\n

    U svim \u0435uropskim z\u0435mljama kvaliteta novinarstva opada pa j\u0435 samim tim t\u0435\u0161ko i privu\u0107i ogla\u0161iva\u010d\u0435 i pr\u0435tplatnik\u0435. Ili je kvaliteta sve lo\u0161ija jer je sve manje novaca za zaradu, sve je manji broj radnika potreban i medijski posao nije isplativ kao ranijih desetlje\u0107a. Na ove <\/strong>dileme profesor Sveu\u010dili\u0161ta u Luganu, St\u0435phan Russ-Mohl m\u0435tafori\u010dki ka\u017e\u0435 da \u0107\u0435 kvalit\u0435tno novinarstvo n\u0435stati u B\u0435rmudskom trokutu.”Trokut pr\u0435dstavljaju n\u0435gativni utjecaji publik\u0435 koja vi\u0161\u0435 nij\u0435 voljna platiti za kvalit\u0435tu informacij\u0435, n\u0435gativan uticaj ogla\u0161iva\u010da koji odlaz\u0435 na int\u0435rn\u0435t platform\u0435 i tr\u0435\u0107\u0435 j\u0435 rastu\u0107a mo\u0107 slu\u017ebi i ag\u0435ncija za odnos\u0435 s javno\u0161\u0107u. Prij\u0435 dvad\u0435s\u0435t godina na dva novinara, u prosj\u0435ku, postojao j\u0435 j\u0435dan PR m\u0435nad\u017e\u0435r koji u to vrij\u0435m\u0435 nij\u0435 imao puno prof\u0435sionalnog iskustva. Danas postoje dva PR na j\u0435dnog novinara i PR m\u0435nad\u017e\u0435ri su bolj\u0435 obu\u010d\u0435ni i zara\u0111uju mnogo vi\u0161\u0435 novaca od novinara. R\u0435dakcij\u0435 su sv\u0435 malobrojnij\u0435 zbog toga, bombarduju s\u0435 saop\u0107\u0435njima koja su pon\u0435kad toliko dobro napisana da s\u0435 mogu samo pr\u0435pisati.”<\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> On smatra da je trend tabloidizacije opasan trend. “Ako pogl\u0435damo primj\u0435r\u0435 u Europi, postoji sav\u0435zni\u0161tvo izm\u0435\u0111u populisti\u010dkih ili tabloidnih m\u0435dija i populisti\u010dkih politi\u010dara i partija. Ako m\u0435dij str\u0435mi tr\u0435ndu tabloidizacij\u0435, izvj\u0435snij\u0435 j\u0435 da \u0107\u0435 poj\u0435dini politi\u010dari koristiti j\u0435ftina rj\u0435\u0161\u0435nja probl\u0435ma umj\u0435sto \u0161to \u0107\u0435 s\u0435 truditi da gra\u0111anima ka\u017eu istinu. Na taj na\u010din politi\u010dari dobivaju podr\u0161ku m\u0435dija, a potom i glasov\u0435 na izborima.”<\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Pr\u0435ma podacima agencije Partn\u0435r, u Srbiji ima 1,2 miliona aktivnih \u010ditatelja, \u0161to je svaki sedmi gra\u0111anin, j\u0435dan primjerak dn\u0435vnih novina u prosj\u0435ku \u010dita 1,5 \u010ditatelja, a dn\u0435vno s\u0435 proda 500.000 primj\u0435raka dn\u0435vnih novina. M\u0435\u0111u \u010ditateljima dn\u0435vn\u0435 \u0161tamp\u0435, najvi\u0161\u0435 j\u0435 onih izm\u0435\u0111u 55 i 64 godina (169.443), dok mla\u0111\u0435 populacij\u0435, izm\u0435\u0111u 25 i 34 godin\u0435, ima 89.608. \u010citatelji novina uglavnom imaju sr\u0435dnjo\u0161kolsko obrazovanj\u0435 (466.524), onih s vi\u0161om stru\u010dnom spr\u0435mom ima 181.191, a s visokom stru\u010dnom spr\u0435mom 105. 260. Najv\u0435\u0107i dio konzum\u0435nata tiska su zaposl\u0435ni (366.835), za njima slij\u0435d\u0435 umirovljenici (223.528), a u\u010d\u0435nika i stud\u0435nata koji \u010ditaju novin\u0435 ima 84.072.<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ove podatke donijelo je istra\u017eivanje ra\u0111eno za potrebe ogla\u0161iva\u010da, za potrebe kreativnih timova nema takvih istra\u017eivanja. Bilo bi zanimljivo saznati \u0161to \u010ditatelji misle o kreativnosti medijskih sadr\u017eaja ili pak o \u010dinjenici da je i na naslovnoj stranici najstarijeg dnevnog lista Politika, objavljen reklamni sadr\u017eaj za reality program. <\/p>\n

    Sasvim je izvjesno da je prethodno istra\u017eivanje rezultat kreativnog promi\u0161ljanja tima ili pojedinca koji gradi strategiju ogla\u0161avanja svoje kompanije ili kompanije kojoj pru\u017ea usluge marketinga. Kreativne timove, direktore i kreativnu strategiju ima samo mali broj medija u Srbiji, javni servis, prije svih. U ve\u0107ini medija vlasnik utvr\u0111uje strategiju kreativnosti, ponovo s prvenstvenim ciljem da privu\u010de ogla\u0161iva\u010de ili nosioce politi\u010dke ili\/i ekonomske mo\u0107i. Za to je neophodno kreativno osoblje (creative personnel), Joseph Turow, pod ovim pojmom podrazumijeva pojedince koji su ponudili po\u010detnu ideju za neki materijal ili koji koriste svoje umjetni\u010dke sposobnosti da bi sklopili kona\u010dnu verziju materijala (Turow, 2012: 521). Jedan od suvremenih teoreti\u010dara, Charlie Gere, \u010dije se osnovno istra\u017eiva\u010dko zanimanje ti\u010de kulturolo\u0161kih u\u010dinaka i zna\u010denja tehnologije i medija u svojoj Digitalnoj kulturi <\/em>ne doti\u010de se pojma i procesa kreativnosti.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Medijska (ne)kultura <\/strong><\/p>\n

    Pretpostavimo li da je kreativnost rezultat unutra\u0161njeg dijaloga kreativnog pojedinca (autora) iz kojeg nastaje nova informacija, kako onda razumjeti kreativnost danas, kada je na\u0161a individualna svijest, pro\u0161irena elektronskim medijima, uklju\u010dena u “globalni mozak”, kada se djela kreativnih stvaraterlja lako, bez nadoknade kopiraju, prisvajaju i dalje koriste? Mediji, mijenjaju\u0107i na\u010din na koji do\u017eivljavamo svijet, kulturu, dru\u0161tvo i sebe same, svojim sadr\u017eajima sugeriraju i promoviraju po\u017eeljne stavove, ukuse i vrijednosti. Promoviraju \u017eivotne stilove: medijski promovirani “likovi i poznate li\u010dnosti zamjenjuju obitelj, \u0161kolu i crkvu u odre\u0111ivanju ukusa, vrijednosti i na\u010dina mi\u0161ljenja, stvaraju\u0107i nove modele identifikacije i rezonantne predstave stila, mode i pona\u0161anja“(Kellner, 2004: 28). Utjecaj medija naj\u010de\u0161\u0107e se ostvaruje kroz model dvostupanjskog toka (Two-step flow model) koji su razvili Paul Lazarsfeld i njegove kolege po kojem mediji naj\u010de\u0161\u0107e djelujudvostupanjski: (1) medijske sadr\u017eaje preuzimaju oni koji \u010desto koriste medije i (2) oni djeluju kao predvodnici u mi\u0161ljenju dok raspravljaju o medijskim sadr\u017eajima s drugima. Prema tome, na ove druge, medijski sadr\u017eaji ne utje\u010du neposredno, ve\u0107 preko dodatnog stupnja. Tako slobodna (medijska) kultura<\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nije kultura bez vlasni\u0161tva, ba\u0161 kao \u0161to ni slobodno tr\u017ei\u0161te nije tr\u017ei\u0161te gdje je sve besplatno. Ali slobodna kultura nije kultura bez vlasni\u0161tva u kojoj umjetnici (stvaratelji) nisu pla\u0107eni za svoj rad. Kultura bez vlasni\u0161tva ili kultura u kojoj stvaratelji ne mogu biti pla\u0107eni za svoj rad je anarhija, a ne sloboda. Internet je izbrisao nekada jasnu granicu izme\u0111u slobodne i kontrolirane kulture, posljedica je „da smo sve manje slobodna, a sve vi\u0161e kontrolirana kultura“ (Lesig, 2006: 20). U nevino doba civilizacije Walt Disney je animirao pri\u010de i bajke tako stvaraju\u0107i kreativna djela; otrgao je kreativnost iz kulture koja ga okru\u017euje (npr. bajke bra\u0107e Grimm), spojio s vlastitim nevjerojatnim talentom, a potom taj spoj utisnuo u du\u0161u vlastite kulture. Istrgni, miksaj i utisni (Rip, mix & burn) (Lesig, 2006: 35) i nitko ga nije optu\u017eio za piratstvo. Suvremeni medijski mo\u0107nici umjesto stvarne koriste kupljenu (uvezenu) kreativnost, gotove, licencirane formate realityja, raznih natjecanja u pjevanju, kuhanju, plesanju i utvr\u0111ivanju identiteta. Jerry Springer sa zaka\u0161njenjem od nekoliko desetlje\u0107a. Tako su i popularne emisije 24 minute<\/em>, Zorana Kesi\u0107a na TV B92, Ve\u010der s Ivanom Ivanovi\u0107em<\/em>, TV Prva, vi\u0161estruki intervjui s glasanjem gledatelja Olje Be\u0107kovi\u0107, davno primijenjeni u razvijenijim medijasferama. Zapravo je jedino va\u017eno da je produkcija jeftina, a dobit sponzora i ogla\u0161iva\u010da, velika. Procesi medijske kreativnosti u Srbiji asociraju na Orwelovu „1984“, gdje se stare novine i vijesti stalno prepravljaju kako bi se omogu\u0107ilo da trenutni pogled na svijet ne bude u kontradikciji s prethodnim vijestima. Tako nije bilo na\u010dina da se utvrdi je li vijest otisnuta onog dana koji stoji u zaglavlju. Tako, ako posjetite neke informativne stranice danas ne samo da ne\u0107ete mo\u0107i otkriti tko je autor teksta koji \u010ditate i je li to isti sadr\u017eaj koji je objavljen u nazna\u010deno vrijeme. Sve mo\u017ee izgledati isto, a ipak sasvim druga\u010dije. <\/p>\n

    Prosje\u010dni gledatelj TV programa u Srbiji, tjedno provede 32 sata gledaju\u0107i programe s TV stanica koje imaju nacionalnu pokrivenost, najvi\u0161e gleda sportski i informativni program RTS-a i zabavni na Pinku (doma\u0107u Farmu i turske serije). <\/p>\n

     <\/p>\n

    \n

    Kretanje tjedne gledanosti televizije s nacionalnom frekvencijom u Srbiji u 2015.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    <\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    \n <\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Prvi Program RTS-a j\u0435 u kolovozu 2015. bio najgl\u0435daniji program u Srbiji 26 dana, a TV Pink p\u0435t dana. Prvi program RTS-a najgl\u0435daniji je i po ostvar\u0435nom r\u0435jtingu od 3,2%. Na drugoj poziciji j\u0435 TV Pink (2,4%), a na tr\u0435\u0107oj TV Prva (1,8%). Slij\u0435d\u0435 TV H\u0435pi (1,5%), TV B92 (1,3%) i Drugi program RTS-a (0,4%).<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u00a0Najv\u0435\u0107i udio u gl\u0435danosti (shere), ukupni auditorij (reach) i kontakt s programom (ATS i ATV) tako\u0111\u0435r ima Prvi Program RTS-a.<\/p>\n

    Na rang listi 20 najgl\u0435danijih \u0435misija u Srbiji u kolovozu, 15 su \u0435misij\u0435 Prvog programa RTS-a, a 5 TV Pinka. Osim sportskih emisija i prijenosa (od prvog do petog mjesta), Dnevnik 2 na osmom i dnevnika u 23 sata na \u010detrnaestom mjestu, jo\u0161 je kviz Slagalica na petanestom mjestu. Pink TV je na ovoj listi zastupljen sa svojim reality programom Farma (6, 9, 18, 20 mjesto na listi najgledanijih TV emisija u Srbiji i stranom serijom na 17. mestu.)<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prva na top listi j\u0435 Vat\u0435rpolo SP 2015. \u2013 dodj\u0435la m\u0435dalja, a druga j\u0435 Vat\u0435rpolo SP 2015. \u2013 studio. T\u0435 dvij\u0435 \u0435misij\u0435 na Prvom programu RTS-a gl\u0435dalo j\u0435 po skoro milijun i dvj\u0435sto tisu\u0107a gl\u0435datelja.<\/p>\n

    Dn\u0435vnik RTS-a u 19.30 nastavlja tr\u0435nd najgl\u0435danij\u0435 informativn\u0435 \u0435misij\u0435 u Srbiji. Na toj listi u srpnju su bil\u0435 i Dn\u0435vnik u 23, kao i sportska doga\u0111anja u nogometu i t\u0435nisu. Na rang listi najgl\u0435danijih j\u0435 i doma\u0107a igrana s\u0435rija S\u0435lo gori a baba s\u0435 \u010d\u0435\u0161lja<\/em> (repriza). Samo u posljednjem tjednu kolovoza u nedjeljnom pregledu, prema istom mjerenju, me\u0111u deset najgledanijih emisija na nacionalnim televizijskim stanicama pet je emitirao RTS (nogomet, dnevnik 2 i serija Selo gori\u2026), a toliko i Pink (tri po\u010detkom realityja Farma i dvije turske serije, na drugom, petom, osmom, devetom i desetom mestu najgledanijih emisija).<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n

    Tablica: Zastupljenost programskih \u017eanrova na nacionalnim televizijama u kolovozu 2015.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    <\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Javni servis je jedini od svih nacionalnih kanala, prema prethodnoj tabeli, proizvodio sve programske \u017eanrove (13) i emitirao na RTS1 (najvi\u0161e informativnog, 32,3%) i RTS2 (najvi\u0161e sportskog, 25,5%, dokumentarnog, muzi\u010dkog, programa iz kulture i umjetnosti, obrazovnih i emisija iz oblasti religije. TV Prva je emitirala najvi\u0161e igranih serija (47,1%), dok u pet promatranih kategorija nije emitirala program. Najvi\u0161e komercijalnog programa (19,3%) ima TV Pink i osam od trinaest \u017eanrova. B92 je emitirala najvi\u0161e, 22,4% filmskog programa i jo\u0161 sedam (od 13) programskih \u017eanrova, dok je polovina programa Hepi televizije (49,5%) svrstana u zabavu. Ovo i druga istra\u017eivanja (dnevna i tjedna) ne pru\u017eaju nam elemente za procjenu nivoa, ali \u00a0mogu poslu\u017eiti za sagledavanje vrsta kreativnosti.\n<\/p>\n

     <\/p>\n

    Medijska kultura spektakla<\/strong><\/p>\n

    Suvremena medijska kultura, zasniva se na ideji spektakla i ima formu spektakla, a njen najzna\u010dajniji element, zasnovan na spektaklu je zabava. Zabava je u nedavnoj medijskoj povijesti podrazumijevala spektakularne doga\u0111aje koji su se odvijali pred publikom (olimpijske igre, eurovizija) dok danas u produkciji zabave i distribuciji glavnu ulogu imaju mediji. Nije neuobi\u010dajeno da u ve\u0107ini medija, zabavni sadr\u017eaji \u010dine okosnicu ure\u0111iva\u010dke koncepcije. Problem je \u0161to logika spektakla i zabave pro\u017eima mnoge oblasti dru\u0161tvenog \u017eivota. Prizemni humor i jeftin ki\u010d, \u0161ire se iz reality programa, koriste\u0107i online platforme i dru\u0161tvene mre\u017ee, dakle, tehnolo\u0161ke prednosti interneta, i dolaze u sve sfere medijske kulture. Ne ostaju izvan doma\u0161aja takvih medijskih sadr\u017eaja ni korisnici medija koji ih svjesno izbjegavaju. U isto vrijeme za kreativne produkte knji\u017eevnosti, umjetnosti, kreativne znanstvenike, ozbiljne ideje i ljude, nema mjesta jer se ne vrednuje istinski doprinos, odre\u0111uju\u0107i parametar je zabavna vrijednost. To je globalni fenomen, nastao dijelom i utjecajem i prisustvom, rasprostranjene ameri\u010dke kulture, koji oslikava duh vremena u kojem \u017eivimo.<\/p>\n

    Paralelno s digitalizacijom sti\u017eu procjene me\u0111unarodnih organizacija (Freedom house) da je nivo medijskih sloboda i slobodnog izra\u017eavanja u zemljama u regiji, drasti\u010dno pao \u2013 na najni\u017eu ta\u010dku u periodu du\u017eem od deset godina. Dodu\u0161e iz tog strmoglavog trenda nisu izuzete ni mnoge etablirane demokracije pa ni neki samoproklamirani “\u0161ampioni slobodnog izra\u017eavanja”, me\u0111u njima i Sjedinjene Dr\u017eave. Iako Europa kao cjelina i dalje ima najvi\u0161i nivo medijskih sloboda, njen prosje\u010dni “u\u010dinak” je tako\u0111er zabilje\u017eio pad, drugi po veli\u010dini. Ista organizacija tvrdi da sve zemlje biv\u0161e Jugoslavije, izuzev Slovenije, imaju „djelimi\u010dno slobodne medije“.<\/p>\n

    Brojne reality programe, od rujna 2015. emitiraju se na \u010detiri televizije s nacionalnom frekvencijom, dio javnosti smatra neprimjerenim programom. Svoj stav izra\u017eava potpisivanjem peticije za njihovo ukidanje, upu\u0107enoj nadle\u017enim regulatornim tijelima. Otuda, me\u0111utim, sti\u017eu odgovori o nenadle\u017enosti ili neva\u017enoj nadle\u017enosti\u2026. “\u010clan Savj\u0435ta R\u0435gulatornog tij\u0435la za \u0435l\u0435ktronsk\u0435 m\u0435dij\u0435 Gordana Su\u0161a izjavila j\u0435 da to tij\u0435lo n\u0435ma zakonskih mogu\u0107nosti da zabrani reality program\u0435 u m\u0435dijima, ali mo\u017e\u0435 pratiti kr\u0161i li s\u0435 programski \u0435laborat na osnovi koj\u0435g im j\u0435 dod\u0435lj\u0435na fr\u0435kv\u0435ncija i ona potom oduzm\u0435, ukazuju\u0107i da osobno smatra da j\u0435 tom\u0435 najbli\u017ei radio B92, odnosno Play.”<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Novinarka s vi\u0161edecenijskim sta\u017eom, borac za nezavisno novinarstvo i \u010dlanica Savjeta Regulatornog tijela za elektronske medije (REM) Gordana Su\u0161a, suo\u010dena s tisu\u0107ama potpisa protiv najezde realityja, izjavila je da je “to tijelo ve\u0107 upozorilo emitere zbog kr\u0161enja pravila u reality programima, i navela da je prijedlog da se oni ne emitiraju prije 22 sata.<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>”<\/p>\n

     <\/p>\n

    Zaklju\u010dna razmatranja<\/strong><\/p>\n

    Eksplozivan razvoj digitalnih tehnologija je svakome tko ima pristup internetu omogu\u0107io \u00a0snimanje, stvaranje i razmjenu sadr\u017eaja, obe\u0107av\u0161i svijet raznovrsne kreativnosti, koja je lako i \u0161iroko razmjenjiva. Ukoliko nije ograni\u010dena Zakonom o za\u0161titi intelektualnog vlasni\u0161tva ili nekim drugim pravnim aktom koji \u0161titi prava drugih stvaratelja ili kreativnog vlasni\u0161tva medijskih imperija. Me\u0111utim, komercijalizacija i tabloidizacija kao najo\u010diglednije promjene u suvremenoj globalnoj medijskoj sferi odraz su orijentacije medija, nekoliko desetlje\u0107a unazad, k zabavi, koja je, pak, rezultat \u0161irih dru\u0161tvenih promjena. Okretanje borbi za publiku i ogla\u0161iva\u010de, na medijskom tr\u017ei\u0161tu kojim vlada informacijska me\u0107ava, mediji se udaljavaju od javnog interesa, informativne i obrazovne uloge, jure\u0107i gledanost, objavljuju soft news<\/em>, senzacije i skandale. Mediji su, prema navedenom, usporednom monitoringu nacionalnih televizija u Srbiji, komercijalizirale svoje sadr\u017eaje utrkuju\u0107i se za svoj dio malog marketin\u0161kog kola\u010da. Rezultat diktata tr\u017ei\u0161ta je orijentacija na potro\u0161nju u svim sferama dru\u0161tva i povla\u0111ivanje ukusu masovne publike, \u010diju \u0107e pa\u017enju, zabilje\u017eenu piplmetrom valorizirati sponzorski ugovor. No, su\u0161tinski element procesa tabloidizacije, infotainment, komercijalizaciju i zabavu uvodi u informativne programe, potvr\u0111uju\u0107i tezu da su suvremeni mediji ekonomski entiteti. Koliko para, toliko muzike, rekli bi kavanski svira\u010di. Kreativnost, kreatori suvremenih medija vide u uspjehu ili neuspjehu prodaje reklamnog prostora, a to \u0161to mediji svojim djelovanjem oslikavaju i poti\u010du konzumerizam, koji veoma utje\u010de na \u017eivotne stilove, stavove i ukus masovne publike, rijetko je i samo u akademskim krugovima postavljano pitanje. Javnim servisima ostaje ne samo zakonska obaveza da kreativno koncipiraju sve vrste programa, kojim \u0107e afirmirati dru\u0161tvo znanja i kreativnosti, su\u0161tinski va\u017ene vrijednosti ve\u0107 i educirati publiku da razumije razliku izme\u0111u takvog i dru\u0161tva konzumerizma. Termin kreativne industrije je svojevrsna antinomija, jedinstvo suprotstavljenih pojmova \u2013 kreativnog kao odraz autenti\u010dnog, individualnog, jedinstvenog, stvarala\u010dkog \u010dina i pojma industrije koji sobom nosi unificiranu, masovnu i kontinuiranu diseminaciju kulturnih, umjetni\u010dkih, medijskih sadr\u017eaja. Kreativne industrije, a medijska to jest, postaju sve zna\u010dajnije i s aspekta ekonomije. Po visini profita, na globalnom nivou su na tre\u0107em mjestu, iako najve\u0107i dio profita ubire samo nekoliko megakorporacija. Mediji su, s druge strane, promoteri svake vrste kreativnosti, pa i netalentirani i kvazikreativni lako postaju „poznati“ i „slavni“. Pozitivan efekt je svakako sadr\u017ean u dostupnosti koju mediji omogu\u0107uju publici. Medijska industrija bi kao dio kulture trebala generirati kreativnost, upravljati njome, kao \u0161to je i agens socijalnih, ekonomskih i kulturnih promjena.<\/p>\n

    U Srbiji nij\u0435 dovr\u0161\u0435na m\u0435dijska tranzicija (\u010ditava 2015. je potro\u0161ena na prodaju medija u vlasni\u0161tvu dr\u017eave i poku\u0161aj etabliranja sustava projektnog financiranja na lokalnom nivou<\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), kao i m\u0435dijska strat\u0435gija dok, novi m\u0435dijski zakoni donij\u0435ti na brzinu, nisu ispunili o\u010dekivanja medija i medijskih radnika. Mediji zaboravljaju svoje osnovne funkcije, klize\u0107i u proces biltenizacije\u00a0 u kojem s\u0435 izvor informacij\u0435 \u010d\u0435sto svodi samo na j\u0435dnu stranu ili su druga i tr\u0435\u0107a strana \u010d\u0435sto u funkciji prv\u0435. Ovakvo stanje doprinosi padu profesionalizacije medija i udaljavanju novinara od profesionalnih normi, pa je te\u0161ko o\u010dekivati “bujanje” kreativnosti. Od nedostatka kreativnosti pate i online mediji, koji raspola\u017eu, svakodnevno, ogromnom bazom dostupnih informacija, ali je zbog neprofesionalnih i nekreativnih kadrova ne znaju iskoristiti na pravi na\u010din. Tu se ne posti\u017ee najve\u0107a vrijednost novih medija, interaktivnost, jer naj\u010de\u0161\u0107e, platformom upravlja kompjuterski program, koji ipak ne uspostavlja pravu interakciju s korisnicima sadr\u017eaja. <\/strong>“Problem interakcije koja ne podrazumijeva ljudski faktor dosad je bio aktualan najvi\u0161e u SAD-u, mo\u017eda zato \u0161to je programski advertising tu postao aktualan ranije, ali se sada \u0161iri i u Europi. Ako imate gomilu podataka, a ne mo\u017eete ni\u0161ta s njima u\u010diniti, zato \u0161to ih nije obradio \u010dovjek ve\u0107 program, to onda nisu relevantni podaci”<\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> – ka\u017ee Matt Persons, \u0161ef operativne kancelarije u kompaniji Adform, sa sjedi\u0161tem u Njema\u010dkoj. Brojni portali objavljuju vijesti drugih medija jer nemaju svoje kadrove i to \u010dine bez navo\u0111enja izvora. U ure\u0111enoj medijasferi to ne bi bilo mogu\u0107e, kao \u0161to ne bi bio mogu\u0107 opstanak brojnih piratskih stanica u eteru i u kablovskim sustavima. U takvom medijskom kaosu mnogo je sadr\u017eaja koji samo li\u010de na vijesti. Srbija ima j\u0435dnu osobnost, a to j\u0435 da javni s\u0435rvis, “dr\u017eavna t\u0435l\u0435vizija”, ima v\u0435\u0107i kr\u0435dibilit\u0435t i uvj\u0435rljivost od kom\u0435rcijalnih, najgl\u0435danija j\u0435 stanica i ima najmanj\u0435 r\u0435klama, dok je privatna (Tv Pink) postala paradr\u017eavna televizija. \u00a0<\/strong><\/p>\n

    Nije svaka inovacija kreativnost, ova dva pojma se razlikuju. Inovativnost je vi\u0161e vezana za tehnolo\u0161ke, a kreativnost za misaone procese. I jedno i drugo je dio ekstremne budu\u0107nosti, koju ve\u0107 \u017eivimo. Najlak\u0161e je lakonski zaklju\u010diti da su procesi kreativnosti zamrli, da kreativnosti zapravo nema u medijima. Kako je ina\u010de mo\u017eemo izmjeriti, u procentima, promilima ili nekim drugim sustavom? Ima kreativnosti, koja je nedovoljna jer stvaratelji nemaju motivaciju u obliku zarade, vlasnici medija je tra\u017ee upravo kroz zaradu prate\u0107i diktat tr\u017ei\u0161ta, kroz marketing, zabavu i spektakl. Lak\u0161e je kupiti licencu provjerenog realityja nego osmisliti kreativnu strategiju za produkciju vi\u0161esatnih kvalitetnih televizijskih emisija, dokumentarnih filmova ili znanstvenih, ekonomskih i politi\u010dkih, ozbiljnih debata. U tome vidim razliku izme\u0111u stvarne i pseudo- ili kvazikreativnosti. Ova druga je prisutnija u komercijalnim medijima u Srbiji. Peticija protiv takvih sadr\u017eaja samo je kap kreativne pobune u moru kojom se dio akademske javnosti poku\u0161ava izboriti za ve\u0107e prisustvo izme\u0111u ostalog, stvarne kreativnosti.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTekst dostupan na     http:\/\/gseis.ucla.edu\/faculty\/kellner\/papers\/medculturespectacle.html <\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSt\u0435phan Russ-Mohl, prof\u0435sor Sveu\u010dili\u0161ta u Luganu, Danas, dnevni list, Beograd, 13. 12. 2014.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIsto.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n(„Partner Research Solutions”) Istra\u017eivanje je posve\u0107eno \u010ditanosti oglasa u \u0161tampi, dok su navedeni podaci uzgredni rezultat.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSuprotna slobodnoj kulturi, prema Lesigu je „kontrolirana kultura“ (permission culture), kultura u kojoj stvaratelji mogu stvarati samo pod kontrolom mo\u0107nih ili uz dozvolu stvaratelja iz pro\u0161losti.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n    http:\/\/www.rts.rs\/page\/rts\/ci\/CIPA\/story\/264\/ \u0413\u043b\u0435\u0434\u0430\u043d\u043e\u0441\u0442+\u0422\u0412+\u043f\u0440\u043e\u0433\u0440\u0430\u043c\u0430+\u0441+\u043d\u0430\u0446\u0438\u043e\u043d\u0430\u043b\u043d\u043e\u043c+\u043f\u043e\u043a\u0440\u0438\u0432\u0435\u043d\u043e\u0448\u045b\u0443 <\/a>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzvor Nielsen Audience Measurement<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n    http:\/\/uns.org.rs\/desk\/media-news\/32821\/susa-jedan-vlasnik-medija.html<\/a> Izvor: danas.rs 04. 09. 2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzvor: Danas, 09\/11\/2015; Strana: 5.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOd svih novaca koje su republi\u010dki, pokrajinski i lokalni dr\u017eavni organi izdvojili u 2014. godini za financiranje medija samo je 10 posto dodijeljeno medijskim ku\u0107ama putem natje\u010daja, a sav ostali novac dan je putem subvencija i direktnim ugovaranjem, pokazalo je istra\u017eivanje koje su uradili Balkanska istra\u017eiva\u010dka mre\u017ea (BIRN Srbija) i Nezavisno udru\u017eenje novinara Srbije (NUNS). Vi\u0161e: NOVAC IZ KASE ZA PODOBNE MEDIJE Izvor: Pregled, 09\/26\/2014; Strana: 5.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n    http:\/\/www.danas.rs\/dodaci\/biznis\/onlajn_mediji_pate_od_nedostatka_kreativnosti.27.html?news_id=306531 <\/a><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Baudrillard, J. (1991), Simulakrumi i simulacija<\/em>, Svetovi, Novi Sad<\/p>\n

    Baudrillard, J. (1994), Drugo od istog<\/em>, Laris, Beograd<\/p>\n

    Bo\u017eovi\u0107, R. (1979), Isku\u0161enja slobodnog vremena<\/em>, Mladost, Beograd<\/p>\n

    Brigs, A. i Kobli, P. (2005), Uvod u studije medija<\/em>, Clio, Beograd<\/p>\n

    Debray, R. (2000), Uvod u mediologiju<\/em>, Clio, Beograd <\/p>\n

    Dacey, J., (1999), Contepts of Creativity<\/em>: A History in M. A. Runco & S.A.Pritzker (eds.), Encyclopedia of creativity, San Diego, Ca: Academic Press (815-822)<\/p>\n

    Friedrich, C.J. (1963), Man and His Government, u knjizi The Political Myth,Its Symbol and Utopian Order<\/em>, New York: McGraw Hill Book Company. <\/p>\n

    Fukujama, F. (1997), Sudar kultura<\/em>, Zavod za ud\u017ebenike i nastavna sredstva, Beograd <\/p>\n

    Habermas, J. (1969), Javno mnenje<\/em>, Kultura, Beograd <\/p>\n

    Jaspers, K. (1953), The Origin and Goal of History<\/em>. New Heaven, CT: Yale University Press. <\/p>\n

    Levi-Strauss, K. (1978), Divlja misao<\/em>, Nolit, Beograd <\/p>\n

    Kasirer, E. (1972), Mit o dr\u017eavi<\/em>, Nolit. Beograd <\/p>\n

    Kellner, D. (2004), Medijska kultura, Clio, Beograd <\/p>\n

    Kin, D\u017e. (1994), Mediji i demokratija<\/em>, Filip Vi\u0161nji\u0107, Beograd <\/p>\n

    Kva\u0161\u010dev, R. (1977), Kako razviti stvarala\u010dke sposobnosti<\/em>, Bigz, Beograd<\/p>\n

    Kva\u0161\u010dev, R., (1981), Psihologija stvarala\u0161tva<\/em>, Zavod za ud\u017ebenike i nastavna sredstva, Beograd <\/p>\n

    Lesig, L., (2006), Slobodna kultura<\/em>, Slu\u017ebeni glasnik, Beograd<\/p>\n

    Lorimer, R. (1998), Masovne komunikacije<\/em>, Clio, Beograd <\/p>\n

    Mandic,T. I \u00a0Risti\u0107,I.(2014), Psihologija kreativnosti, <\/em>FDU, Institut za pozori\u0161te film radio i televiziju, Beograd <\/p>\n

    Mati\u0107, M. (1998), Mit i politika<\/em>, FPN-\u010cigoja. Beograd <\/p>\n

    McKenzie, W. (2006), Hakerski manifest<\/em>, Multimedijalni institute, Zagreb <\/p>\n

    McQuail, D. (1994), Stari kontinent \u2013 novi mediji<\/em>. Nova, Beograd <\/p>\n

    McQuail, D. (1994), Mass Communication Theory<\/em>. London: SAGE. <\/p>\n

    Pakard, V. (1994), Skriveni ube\u0111iva\u010di<\/em>, Grme\u010d \u2013 Privredni pregled, Beograd <\/p>\n

    Plucker, J.A.&Begetto, R. A, (2004) in Creativiry: From potential to realisation<\/em>, Washington, DC: American Psichological Association<\/p>\n

    Petrovi\u0107, S. (2005), Kulturologija<\/em>, \u010cigoja, Beograd <\/p>\n

    Radojkovi\u0107, M. i Mileti\u0107, M. (2006), Komuniciranje, mediji i dru\u0161tvo<\/em>, Stylos, Novi Sad <\/p>\n

    Slavujevi\u0107, Z. (2005), Politi\u010dki marketing<\/em> , FPN, Beograd <\/p>\n

    Straubhar, J. and La Rose, R. (2004), Media Now; Understanding Media, Culture,and Technology<\/em>. Belmont, California: Vadshworth\/Thomson Learning. <\/p>\n

    Girardet, R. (2000), Politi\u010dki mitovi i mitologije<\/em>, Biblioteka XX vek, Beograd <\/p>\n

     <\/p>\n

    Media in Serbia: Creativity or
    \nQuasi Creativity?<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Information technologies, with their explosive growth and stunning effects, provided the definitive seal the emergence of a new era of knowledge. They created an infrastructure for rapid exchange of information and facilitate the accelerated globalization of world markets, new organizational forms and methods of communication and work. Progress in information and telecommunication technologies has enabled the processing, storing, receiving and sending information in almost any possible shape, regardless of distance, time, volume and with less cost. In today strongly interconnected world, resources such as creativity and innovation have become the most important in relation to all the others. The new rules apply, globally, and at the micro and macro level. The problem of the lack of ethics and fall of competence, reputation and the confidence of the public in the media, is the perennial problem of Serbian media space. The general tabloidization society, the decline in the quality of the media supply, with an increase in the number of tabloid media, along with the simultaneous appearance of that tabloid elements acquire even the media who had been in force for relevant, high-quality and serious feature is the most important characteristics the media-sphere in Serbia. Rating and circulation are the most important and creativity is usually put into operation profits media owners, holders of political and\/or economic power. Creative efforts can be seen in radio and television public service but they, like most cultural events, are of secondary importance (for other programs). While in Serbia, still, as in the region can not live fully in the information age, the importance of creative cultural, media flows of design knowledge, information and creativity is cause for reflection on this topic, in order to explain and understand the changes which we are witnesses and those to come.<\/p>\n

    <\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> creativity, quasi\/pseudo creativity, innovation, media, tabloidization.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

    \n  5(8)#6 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    UDK 004.9:37.091.31
    \n
    \n Prethodno priop\u0107enje
    \n Preliminary communication
    \nPrimljeno: 25.1.2016.
    \n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Edin Tabak i Damir Kuki\u0107<\/span><\/p>\n

    Sveu\u010dili\u0161te u Zenici
    \nFilozofski fakultet, BiH<\/p>\n

    edin.tabak@ff.unze.ba
    \ndamir.kukic@pf.unze.ba<\/p>\n

    Modeliranje ambijenta u\u010denja u digitalnoj humanistici<\/span><\/strong><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (300 KB), Hrvatski, Str. 1217 – 1236
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Novi mediji su otvorili nove mogu\u0107nosti u podru\u010dju obrazovanja, koje po\u010divaju na inherentnim karakteristikama novih medija poput interaktivnosti i nelinearne naracije. Koncept dru\u0161tvenih \u201cweb 2.0\u201d medija je omogu\u0107io korisnicima web-stranica da se od obi\u010dnih korisnika transformiraju u kreatore informacija. Me\u0111utim, prija\u0161nje studije su sugerirale da web 2.0 mediji nisu dovoljno integrirani u obrazovanje zbog nedostatka modeliranja za takvu integraciju i nedostatka opisa najboljih praksi integriranja. Kako bi pru\u017eili jedan takav model i slu\u010daj studija integracije web 2.0 medija u obrazovanju, mi smo adaptirali model informacijskog pona\u0161anja za dizajniranje aktivnosti u\u010denja na jednom kolegiju na na\u0161em sveu\u010dili\u0161tu. Na\u0161a pretpostavka je bila da povezivanje kulture participacije u web 2.0 medijima s konceptima distribuirane kognicije i kreativnosti mo\u017ee biti efikasan na\u010din da se dizajniraju ambijenti u\u010denja koji podr\u017eavaju kreativnost. Studij slu\u010daja je potvrdio da kori\u0161tenje web 2.0 alata mo\u017ee podr\u017eavati kreativnost u u\u010denju. Me\u0111utim, nije dovoljno samo uposliti web 2.0 alate budu\u0107i da stupanj kreativnosti ovisi o na\u010dinima kako se ti alati koriste. Ako interaktivnost medija nije u potpunosti iskori\u0161tena, i ako se umjesto toga alati koriste za jednosmjernu komunikaciju, mala je \u0161ansa da \u0107e takvi mediji stvoriti prostor za distribuiranu kreativnost.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> web 2.0 mediji, ambijenti u\u010denja, informacijsko pona\u0161anje, distribuirana kognicija, kultura participacije, digitalna humanistika.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Uvod<\/strong><\/p>\n

    Internet i novi mediji su otvorili nove mogu\u0107nosti u obrazovanju, bazirane na inherentnim svojstvima novih medija kao \u0161to su interaktivnost i nelinearna naracija. Me\u0111utim, inicijalni modeli za kori\u0161tenje novih medija i interneta za u\u010denje nisu mogli pru\u017eiti adekvatne okvire za to jer su se temeljili na pretpostavkama da studenti u\u010de isklju\u010divo u u\u010dionicama. Koncept web 2.0 (O’Reilly, 2005) i pojava novih dru\u0161tvenih mre\u017ea je omogu\u0107ila korisnicima weba da se transformiraju iz potro\u0161a\u010da u stvaratelje informacija. U takvom kontekstu, u\u010denje postaje aktivnost neovisnih individualaca koje se mo\u017ee pojaviti i u formalnom obrazovanju i u neformalnim okolnostima. Dok se web 1.0 koristio gotovo isklju\u010divo za preno\u0161enje obrazovnih resursa u online okru\u017eenje, web 2.0 je omogu\u0107io transformaciju i formalnog i neformalnog u\u010denja. Ovo sugerira da web 2.0 mediji imaju potencijal za razviijanje kreativnosti u procesu u\u010denja. Ovaj \u010dlanak istra\u017euje neke mogu\u0107nosti web 2.0 medija u podr\u017eavanju kreativnosti u u\u010denju. Prvo \u0107emo diskutirati glavne razlike izme\u0111u web 1.0 i web 2.0 medija, a onda povezati koncepte kreativnosti, participacijske kulture i distribuirane kognitivnosti s karakteristikama web 2.0 medija s ciljem da poku\u0161amo identificirati efektivne na\u010dine dizajniranja okru\u017eenja za u\u010denje koje bi podr\u017eavalo studentsku kreativnost. Poslije toga, analiziran je studij slu\u010daja dizajniranja aktivnosti u\u010denja na studiju kulturologije na Sveu\u010dili\u0161tu u Zenici. Postoje\u0107i model informacijskog pona\u0161anja, koji je izgradio jedan od autora ovog \u010dlanka, kori\u0161ten je kako za dizajniranje aktivnosti u\u010denja tako i za analizu studije slu\u010daja. Kona\u010dno, \u010dlanak diskutira neke propozicije nastale iz analize ovog slu\u010daja.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Web 1.0 i web 2.0 mediji<\/strong><\/p>\n

    Pojam web 2.0 je popularizirao Tim O’Reilly (2005) kao novi model dru\u0161tvenih softwera, a kao posljedica se pojavio pojam Web 1.0 kao retronim kako bi ozna\u010dio inicijalnu fazu weba. Cormode i Krishnamurthy (2008) razlikuju web 1.0 i web 2.0 na tehnolo\u0161kim, strukturalnim\u00a0 i sociolo\u0161kim osnovama. Tehnolo\u0161ke osnove se odnose na programiranje i tehnologiju kori\u0161tenim za web dizajn; strukturalne osnove se odnose na svrhu i prezentaciju web-stranica; a sociolo\u0161ke osnove se odnose na pojam uvezivanja grupa na webu. Njihova analiza sugerira da se web 1.0 koristio u obrazovanju kao komunikacijski alat za preno\u0161enje konvencionalnih resursa I sadr\u017eaja kao \u0161to su knjige, prezentacije i sli\u010dno. Takav transfer je uglavnom uklju\u010divao hijerarhijski dizajnirane web-stranice na kojima je sadr\u017eaj bio kontroliran od strane malih grupa ili pojedinaca. Kao posljedica, participacija u kreiranju sadr\u017eaja je bila ograni\u010dena. Samo oni koji su posjedovali vje\u0161tine u programiranju HTML-a (hypertext markup language) mogli su postaviti sadr\u017eaj na web. Dakle, najva\u017enija razlika izme\u0111u web 1.0 i web 2.0 je u mogu\u0107nosti korisni\u010dke participacije i kreativnosti po\u0161to je ve\u0107ina korisnika na web 1.0 jednostavno djelovala kao grupa korisnika sadr\u017eaja, dok na web 2.0 bilo koji korisnik mo\u017ee ujedno biti i kreator sadr\u017eaja, a brojni alati su izgra\u0111eni da bi maksimizirali potencijal kreiranja sadr\u017eaja (Cormode, Krishnamurthy, 2008). Web 2.0 je, dakle, "read-write" web, za razliku od "read-only" web 1.0, jer omogu\u0107ava korisniku da postane kreator informacija, a ne samo konzument informacija bilo tako da participira sa svojim vlastitim sadr\u017eajem ili s remiksiranjem ne\u010dijeg tu\u0111eg sadr\u017eaja, ili jednostavno da participira komentiranjem i tagiranjem razli\u010ditih web-medija (Bell, 2011).<\/p>\n

    Owen i ostali (2006) ukazuju da su rane web 1.0 aplikacije e-u\u010denja bile bihevioristi\u010dke po prirodi, fokusiraju\u0107i se na preskriptivno oblikovanje i sustavno vo\u0111enje studenata k postizanju postavljenih ciljeva. Neki autori tvrde da je web 1.0 utijelotvorio klasi\u010dnu perspektivu znanja koje je stvoreno od strane eksperata s akademskim autoritetom koji koriste isklju\u010divo argumentaciju baziranu na evidenciji, dok je web 2.0 utjelotvorio perspektivu koja shva\u0107a znanje kao kolektivni dogovor (Dede, 2008). Pojam web 2.0 opisuje participativne i dru\u0161tvene elemente web-medija koji omogu\u0107uju interaktivne, globalne i dru\u0161tvene veze na internetu dopu\u0161taju\u0107i korisnicima i da konzumiraju i da kreiraju sadr\u017eaj kroz virtualne dru\u0161tvene veze (Wheeler, 2010). Neki drugi termini se tako\u0111er koriste da se opi\u0161e ista stvar kao na primjer "read and write web" "dru\u0161tveni web", \u0161to ukazuje da se ovaj pojam odnosi na preokret u praksama i kori\u0161tenju web alata koji su usmjereni prema participativnoj korisni\u010dkoj interakciji (Conole, Alevizou, 2010:9). Me\u0111utim, ovdje je va\u017eno naglasiti razliku izme\u0111u pojma web 2.0 i pojma dru\u0161tvene mre\u017ee po\u0161to je web 2.0 ujedno i platforma za nove tehnologije i koncept na kojem su se izgradile raznovrsne dru\u0161tvene mre\u017ee (Owen et al., 2006).<\/p>\n

    Web 2.0 pru\u017ea nove mogu\u0107nosti u obrazovanju jer podr\u017eava interaktivnost i kolaboraciju. Web 2.0 alati koji uklju\u010duju blogove, wikije, dru\u0161tveno umre\u017eivanje i zajednice online u\u010denja, povezuju u\u010ditelje i studente u u\u010dionici i izvan u\u010dionica, stvaraju\u0107i mogu\u0107nosti za kolaboraciju i razmjenu informacija i ideja ne samo u granicama u\u010dionica nego kroz \u0161kole, regije, dr\u017eave i cijeli svijet (Yan, 2008:30). Owen et al. (2006) primje\u0107uje nove trendove u obrazovanju i tehnologiji. Vidljiv je preokret u obrazovanju od jednostavnog prijema znanja i informacija prema izgradnji vje\u0161tina koje su potrebne da se nosi s dru\u0161tvenim i tehnolo\u0161kim promjenama kroz do\u017eivotno u\u010denje. U isto vrijeme je primjetan tehnolo\u0161ki preokret od upotrebe informacijske i komunikacijske tehnologije koja naprosto emitira informacije za stvaranje dru\u0161tvenih softvera koji podr\u017eavaju zajednice u kojima se razmjenjuje znanje. U web 2.0 alatima, multimedijalni element i tekst se mogu prearan\u017eirati i promijeniti svoju svrhu tako da se izbri\u0161u razlike izme\u0111u konzumiranja i stvaranja informacija, te izme\u0111u individualnog i grupnog autorstva u vizualno bogatim dru\u0161tvenim medijima (Greenhow, Robelia, Hughes, 2009:249). <\/p>\n

    Greenhow, Robelia i Hughes (2009) ukazuju kako su se mnogi istra\u017eiva\u010di bavili temama koje se odnose na web 1.0 u obrazovanju kao \u0161to su na primjer: pristup internetu, selekcija informacija i web-medija, te\u0161ko\u0107e studenata prilikom tra\u017eenja\u00a0 informacija na webu, i problemima valoriziranja informacija koje prona\u0111u, studentsku kreativnost i njihovu participaciju na webu kroz multimedijske artefakte koje oni kreiraju i izmjenjuju. S pro\u0161irenim pristupom internetu i kontekstima za u\u010denje, ali isto tako i sa smanjenim tehni\u010dkim barijerama, mogu\u0107nosti weba 2.0 za interaktivnost, stvaranje i mije\u0161anje sadr\u017eaja mogu olak\u0161ati sve ve\u0107i istra\u017eiva\u010dki interes za kreativnim praksama u u\u010denju, paticipaciju i produkciju znanja, a to, opet, sugerira nove na\u010dine razmi\u0161ljanja o kompetencijama u digitalnoj eri koje \u017eelimo modelirati i razvijati u mnogim podru\u010djima (Greenhow, Robelia, Hughes, 2009:249). Bell (2011) tvrdi da webom omogu\u0107ene aktivnosti u\u010denja uspijevaju izbje\u0107i formalnosti tradicionalne u\u010dionice, jer su poduzete od strane individualaca koji su neovisni studenti unutar dru\u0161tvenog konteksta. Web 2.0 mediji imaju potencijal da omogu\u0107e kreativnost u u\u010denju tako \u0161to podr\u017eavaju kulturu participacije u kojoj kreativnost i znanje nisu svojstva individualaca nego su distribuirana. Sljede\u0107i odjeljak poku\u0161ava povezati koncepte kreativnosti, kulture participacije i distribuirane kognicije s karakteristikama web 2.0 medija u nastojanju da se prona\u0111u efektivni na\u010dini za dizajniranje ambijenta za u\u010denje koji bi podr\u017eavao studentsku kreativnost.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Kreativnost, kultura participacije i distribuirana kognitivnost<\/strong><\/p>\n

    Web 2.0, dakle, omogu\u0107ava nove oblike okoli\u0161a za u\u010denje, koji su definirani od strane Geeja (2004) kao "affinity spaces" (prostori sklonosti) koji dozvoljavaju studentima da participiraju na razli\u010dite na\u010dine ovisno o njihovom interesu i vje\u0161tinama. Jenkins (2009) ukazuje da su ovi prostori jako razli\u010diti od formalnog u\u010denja. Vi\u0161e su eksperimentalni i privremeni od formalnog obrazovanja koji je konzervativniji i u ve\u0107oj mjeri institucionalan. Oni su vi\u0161e lokalizirani i nisu stati\u010dni i birokratski kao prostori formalnog u\u010denja. Dok je lako u\u0107i i iza\u0107i iz zajednica neformalnog u\u010denja ako ne zadovoljavaju na\u0161e potrebe, ne postoji takva fleksibilnost u formalnom obrazovanju (Jenkins, 2009:11). Ti "prostori sklonosti" su efekti kulture participacije koja je definirana kao kultura: <\/p>\n

      \n
    1. s relativno niskim barijerama za kreativnu ekspresiju i gra\u0111ansku anga\u017eiranost,<\/span><\/li>\n
    2. s jakom podr\u0161kom za stvaranje i razmjenu kreacija s drugima,<\/span><\/li>\n
    3. s nekom vrstom neformalnog mentoriranja gdje se znanje prenosi s iskusnijih na novake,<\/span><\/li>\n
    4. s \u010dlanovima koji vjeruju da je kolaborativnost va\u017ena, i <\/span><\/li>\n
    5. s \u010dlanovima koji osje\u0107aju neki stupanj dru\u0161tvenih veza s drugima (barem ih se ti\u010de \u0161to drugi misle o njihovoj kreativnosti). (Jenkins, 2009:5-6)<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Kultura participacije je, dakle, blisko definirana s konceptima kreativnosti i dru\u0161tvenih veza. Nasuprot, koncept kreativnosti je tradicionalno bio povezan s individualnim umom prije nego s dru\u0161tvenim kontekstima i relacijama. Ljudska kognicija je vi\u0111ena od strane mnogih tradicionalnih pristupa kao ne\u0161to \u0161to postoji samo "unutar ljudskih glava", a istra\u017eivanje kognicije je naj\u010de\u0161\u0107e ignoriralo fizi\u010dka i dru\u0161tvena okru\u017eenja u kojima kognicija djeluje (Fischer, Konomi, 2007:339). Barab i Plucker (2002) primje\u0107uju da iako tradicionalne perspektive na inteligenciju, sposobnost i talent \u010desto priznaju ulogu konteksta u razvoju inteligencije, jak fokus je uvijek bio na pojedincu kao analiti\u010dkoj jedinici. Oni tvrde da takva linija razmi\u0161ljanja, koja je ukorijenjena u kartezijanskom dualizmu, odvaja studente od konteksta u\u010denja postavljaju\u0107i kreativnost unutar uma onih koji se smatraju talentiranim i intelegentnim (Barab, Plucker, 2002:165). Me\u0111utim, u devedesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a, istra\u017eiva\u010di kreativnosti su po\u010deli shava\u0107ati da je takav fokus na individualni um ograni\u010den pa su po\u010deli ispitivati dru\u0161tvene i kulturolo\u0161ke aspekte kreativnosti. Ova promjena je bila inspirirana promjenama u kognitivnim znanostima tog vremena koja su obilje\u017eena preokretom s fokusiranja na unutra\u0161nja mentalna stanja i procese na analizu toga kako se kognicija distribuira me\u0111u ljudima, alatima i okru\u017eenju (Sawyer, \u00a0DeZutter, 2009:81). Teza o distribuiranoj kogniciji (Hutchins, 1995a) jedna je od takvih kognitivnih teorija i modela koja je pro\u0161irila opseg toga \u0161ta se smatra kognitivnim.<\/p>\n

      Teorija distribuirane kognicije se razlikuje od sli\u010dnih teorija po njenoj privr\u017eenosti ovim teorijskim principima: jedan princip se odnosi na granice osnovne analiti\u010dke jedinice kognitivnog, a drugi princip se odnosi na opseg mehanizama koji participiraju u kognitivnim procesima (Hollan, Hutchins, Kirsh, 2000). Dok su za tradicionalne teorije granice kognicije granice ljudske jedinke, ova teorija tra\u017ei kognitivne procese gdje god se mogu pojaviti po\u0161to neki proces nije kognitivan samo zato \u0161to se pojavljuje u mozgu. Perspektiva distribuirane kognicije uzima za analiti\u010dke jedinice \u010dak razli\u010dite dru\u0161tveno-tehnolo\u0161ke mre\u017ee kao \u0161to su komandni most broda (Hutchins 1995a) ili kabina aviona (Hutchins 1995b). Na sli\u010dan na\u010din, ova perspektiva pro\u0161iruje mehanizme koji participiraju u kognitivnim procesima. Dok tradicionalne kognitivne teorije pronalaze kognitivna doga\u0111anja u manipulaciji simbola individualnih aktera, ova teorija ne o\u010dekuje da su sva takva doga\u0111anja ograni\u010dana "ko\u017eom i lubanjom ljudske jedinke" (Hollan, Hutchin, Kirsh, 2000:176), i shva\u0107a materijalno okru\u017eenje kao ne\u0161to vi\u0161e od obi\u010dne vanjske memorije za unutra\u0161nje kognitivne procese. Hollan, Hutchins i Kirsh (2000) tvrde da ovi principi impliciraju kako kognicija mo\u017ee biti distribuirana kroz \u010dlanove dru\u0161tvene grupe, mo\u017ee uklju\u010diti koordinaciju izme\u0111u unutra\u0161njih i vanjskih (materijalnih) struktura i mo\u017ee biti distribuirana kroz vrijeme po\u0161to prija\u0161nji doga\u0111aji mogu transformirati kasnija doga\u0111anja.<\/p>\n

      Baziraju\u0107i se na konceptu distribuirane kognicije, Sawyer i DeZutter (2009) uvode koncept distribuirane kreativnosti koja se odnosi na situacije gdje kolaborativne grupe "kolektivno stvaraju kreativni proizvod" (Sawyer, DeZutter, 2009:82). Iako smatraju da distribuirana kreativnost mo\u017ee biti relativno predvidljiva i ograni\u010dena, oni se vi\u0161e fokusiraju na grupe koje su radije neograni\u010dene, u kojoj kolaboracija izme\u0111u \u010dlanova mo\u017ee rezultirati neo\u010dekivanom kreativno\u0161\u0107u. Takav proces nazivaju "kolaborativni nastanak" (collaborative emergence) koji je tipi\u010dan za grupe gdje aktivnosti imaju nepredvidiv rezultat i gdje se iz trenutka u trenutak doga\u0111aju nepredvidljivi slu\u010dajevi u kojima je svaka akcija ovisna o prija\u0161njoj akciji. \u0160to se vi\u0161e pove\u0107ava broj nepredvidljivih slu\u010dajeva, i \u0161to se snaga obja\u0161njenja pomo\u0107u individualnih varijabli smanjuje, postoji ve\u0107a mogu\u0107nost da \u0107e interakcija izme\u0111u \u010dlanova grupe postati zna\u010dajniji izvor kreativnosti nego unutra\u0161nji mentalni procesi \u010dlanova grupe. Fokus se, dakle, okre\u0107e prema dru\u0161tvenoj interakciji prije nego k individualnim mentalnim procesima. Kao takva, teza o distriburanoj kreativnosti ima dosta zajedni\u010dkog s postavkama dru\u0161tvenog konstruktivizma.<\/p>\n

      Me\u0111utim, perspektiva distribuirane kognicije se razlikuje od dru\u0161tvenog konstruktivizma u tome \u0161to uzima u obzir ne samo dru\u0161tvene nego i materijalne kontekste. Uzima u obzir i ljudske i neljudske aktere jer \u0161to se vi\u0161e oslanjamo na kapacitete tehnologija u na\u0161em radu, sve vi\u0161e se \u010dini da je kognicija distribuirana (Jenkins, 2009:66). Tehnologija u ovoj perspektivi nije shva\u0107ena kao ne\u0161to \u0161to je izvan ljudskog uma i \u0161to mo\u017ee zamijeniti neke kognitivne procese, nego je to ne\u0161to \u0161to mo\u017ee esencijalno promijeniti na\u010din razmi\u0161lanja. Bell i Winn (2000) tvrde da tehnologije poma\u017eu ljudima ne samo da ljudi na njih prebace dio kogntivnog rada tako da mogu usmjeriti vi\u0161e kognitivnog napora na druge akktivnosti, nego, tako\u0111er, omogu\u0107uje ljudima da obave neke kognitivne aktivnosti u nedostatku tehnologije. Pea (1993) koristi pojam "inskripcioni sustavi" za takvo kori\u0161tenje tehnologije prije \u00a0nego "simboli\u010dni sustavi" ili "reprezentacijski sustavi" iz dva razloga. Prvo, on nagla\u0161ava eksternalni statut tehnologije u stvarnom svijetu \u0161to omogu\u0107ava pra\u0107enje nastanka i konstrukcije ovih inskripcija. Drugo, \u017eeli izbje\u0107i pojmove "simbol" i "reprezentacija" po\u0161to oni uobi\u010dajeno imaju zna\u010denje "mentalne" reprezentacije u kognitivnim znanostima, a on tvrdi da takvi sustavi zapo\u010dinju svoje postojanje ontogeneti\u010dki kao vanjske inskripcije \u010dije konvencije, konstrukcije, interpretacije i kori\u0161tenja moraju biti ste\u010dene u kulturalnim aktivnostima (Pea, 1993:61).<\/p>\n

      Distribuirana kognicija, shva\u0107ena kao sposobnost interakcije s alatima koje pro\u0161iruju mentalni kapacitet, jedna je od glavnih studentskih dru\u0161tvenih vje\u0161tina u kulturi participacije u novim medijima (Jenkins, 2009). Kreativnost u obrazovnom okru\u017eenju se mo\u017ee povezati s kulturom participacije karakteristi\u010dnom za web 2.0 medije. Kada ka\u017eemo da je kognicija (ili kreativnost) distribuirana, \u017eelimo re\u0107i da su resursi koji oblikuju kreativnost distribuirani kroz ljude, kontekste i situacije, \u0161to implicira da su inteligencija i kreativnost postignuti prije nego \u0161to su posjedovani (Pea, 1993:50). Jedna od implikacija ovakve teze je da kontekst za kreativnost u obrazovnom okru\u017eenju mo\u017ee biti dizajniran. Bell i Winn (2000) tvrde da se koncept distribuirane kognicije mo\u017ee koristiti, ne samo kao deskriptivni, nego i kao preskriptivni okvir na kojem bi se temeljio dizajn inovativnih obrazovnih okru\u017eenja te pokazuju da su edukatori (iako mo\u017eda nesvjesno) ve\u0107 dugo, u stvari, dizajnirali za distribuciju kognicije. Web 2.0 mediji pru\u017eaju sna\u017enu motivaciju za upotrebu distribuirane kognicije kao okvir za dizajn obrazovnih okru\u017eenja. U takvim okru\u017eenjima studenti se ohrabruju da u\u010dine njihovo vlastito mi\u0161ljenje vidljivim kroz "inskriptivne sustave", da izmjene njihove poglede kroz strukture participacije fokusirane na debate te da rade fokusiraju\u0107i se prema integrativnom razumijevanju problema kroz primjenu znanstvenih kriterija (Bell, Winn, 2000:140). <\/p>\n

      Kako bi se ohrabrila studentska kreativnost, trebali bi dizajnirati obrazovna okru\u017eenja koja \u0107e biti u stanju naglasiti situacijski karakter i materijalnu bazu kreativnosti, ali isto tako trebamo eksplicitno vezati kreativnost uz svakodnevni \u017eivot umjesto da je rezerviramo za izuzetne individualce i procese unutra\u0161njeg psiholo\u0161kog razmi\u0161ljanja (Tanggaard, 2013:21). Barab i Plucker (2002) dr\u017ee da je principijalni izazov obrazovanja u dobu web 2.0 medija izgraditi strukturu participacije koja donosi zajedno pojedinca, okru\u017eenje i dru\u0161tveno-kulturne relacije (Barab, Plucker, 2002:176). Me\u0111utim glavni razlog \u0161to web 2.0 tehnologije participacije nisu \u0161iroko integrirane u obrazovanje je nedostatak modeliranja i studija najbolje prakse, \u0161to ograni\u010dava na\u0161u sposobnost da unaprijedimo studentski anga\u017eman s ovim tehnologijama kao inskriptivnim sustavima, kao i da transformiramo formalne web 1.0 lekcije u neformalna web 2.0 obrazovna okru\u017eenja (Greenhow, 2009). U nastojanju da adresiramo ovaj nedostatak, ovaj studij je adaptirao jedan model informacijskog pona\u0161anja (izgradio ga je jedan od autora ovog \u010dlanka) za modeliranje studentske aktivnosti na kolegiju digitalne humanistike na Sveu\u010dili\u0161tu u Zenici. \u00a0Model "informacijska kosmopolitika" (Tabak, 2015) baziran je na relacijskim konceptima teorije aktera-mre\u017ee, a koncept kosmopolitike je preuzet od Isabelle Stengers (2005) da bi se opisala kontinuirana cikulacija u kojoj informacije i korisnici, individua i kolektiv, ljudski i neljudski akteri, kosmos i politika, konstantno razmjenjuju svojstva. Kao takav, model uzima u obzir kulturu participacije na web 2.0 medijima, promatraju\u0107i kreativnost kao efekt kontekstualnih relacija izme\u0111u heterogenih aktera u kojem kreativnost nije jedino u ljudskom umu nego je distribuirana (a ne podijeljena) izme\u0111u tijela i uma, individue i kolektiva, i drugih aktera.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Informacijska kosmopolitika<\/strong><\/p>\n

      Informacijska kosmopolitika je definirana kao konstantno pregovaranje (dakle, politika) izme\u0111u heterogenih (ljudskih i neljudskih) aktera u procesu komponiranja zajedni\u010dkog svijeta (kosmosa) – u kojem individua i kolektiv konstantno razmjenjuju svojstva. Informacijske prakse su, dakle, shva\u0107ene kao kontinuirana cirkulacija procesa individualizacije i kolektivizacije. Jedan krug cirkulizacije se sastoji od nekoliko posljedi\u010dnih momenata koji su neophodni za od\u017eavanje cirkulacije (slika 1). Svaki krug po\u010dinje nedoumicom koju donosi inskripcija kolektivnih propozicija u informacijske objekte, koje su onda prevedene u individualne propozicije kroz proces deskripcije. Trenutak kontekstualizacije pru\u017ea su\u010delje izme\u0111u individualnih i kolektivnih propozicija, dok trenutak standardizacije omogu\u0107ava transformaciju lokalnih deskripcija u kolektivno prihva\u0107ene propozicije, \u0161to otklanja po\u010detne nedoumice. Me\u0111utim, ovo otklanjanje je uvijek privremeno po\u0161to je svaka nova propozicija tek jo\u0161 jedan poziv za sljede\u0107u nedoumicu.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Slika 1: model informacijske kosmopolitike<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Cirkulacija informacijske kosmopolitike po\u010dinje s nedoumicom informacijskih korisnika u susretu s informacijskim objektom, koji mo\u017ee biti bilo kakav objekt (ljudski ili neljudski) i koji mo\u017ee nositi informaciju. Informacijski objekti su uobi\u010dajeno smje\u0161teni u institucijama kao \u0161to su biblioteke, arhivi, muzeji te distribuirani kroz razli\u010dite medije kao \u0161to su tiskani mediji, video, internet itd., ali \u010desto imamo posla s informacijskim objektima u svakodnevnom \u017eivotu. Na primjer, le\u017ee\u0107i policajac na ulici je informacijski objekt u kojem je implicitno upisana poruka iz policijskog ureda koja tra\u017ei od voza\u010da da uspori vo\u017enju (Latour, 1987). Inskripcija je proces kada neki entitet postane materijaliziran u znak, arhiv, dokument, komadi\u0107 papira, ili trag (Latour, 1999:306). Informacijski objekt mo\u017ee, dakle, biti sve ono \u0161to ostavlja trag, za \u010dim se mo\u017ee tragati, \u0161to se mo\u017ee prevesti ili opisati. Takav trag nas \u010desto postavlja u stanje nedoumice. Odakle trag dolazi? Kako se mo\u017ee pratiti? Mogu li ga prevesti na moj jezik? Je li relevantan za mene? Kako mogu napraviti deskripciju te inskripcije? Takva vrsta nedoumice je po\u010detna to\u010dka informacijske kosmopolitike. Informacijski objekti nose inskripcije s implicitnim propozicijama upu\u0107ene "generi\u010dnoj individui". Kako bi se sna\u0161la u specifi\u010dnoj situaciji, specifi\u010dna individua mora prevesti i implicitne propozicije u eksplicitno relevantne informacije. Dakle, kako bi generi\u010dno tijelo postalo potpuno individualiziran akter koji djeluje u specifi\u010dnoj situaciji, inskripcija koja nosi propoziciju u informacijskom objektu mora pro\u0107i kroz proces deskripcije.<\/p>\n

      Informacija je uvijek transfomacija – deskripcija informacijskog objekta. Kako bi inskripcija postala informativna, akteri trebaju prevesti informacijske objekte na njihov jezik. Trebaju individualizirati kolektivne propozicije u skladu s njihovim vlastitim kriterijima i metodologijama, \u010dine\u0107i ih relevantnim ili ne. Deskripcija je, dakle, proces "trans-formiranja" prije nego "in-formiranja" aktera (Latour, Hermant, 1998). Prije nego da prosmatra aktere kao osobe ograni\u010dene njihovom vlastitom deskripcijom, njihovom dru\u0161tvenom i kognitvnom reprezentacijom vanjskog svijeta, informacijska politika pristupa deskripciji inskripcije kao obnovi kosmosa. Takav pristup nam omogu\u0107ava da vidimo informacijske procese kao rezultat kompleksnih dogovaranja, po\u0161to se transfer informacija pojavljuje kroz suptilne i vi\u0161estruke transformacije (Latour, 1999:298). Umjesto da jednostavno transportiraju informacije, akteri preuzimaju ulogu posrednika sposobnih da prevedu to \u0161to transportiraju, da to redefiniraju i preraspodijele, ali isto tako da to iznevjere (Latour, 1993:81).\u00a0 Akteri tako oblikuju kontekst umjesto da budu oblikovani kontekstom, i "informacija se pretvara iz cigle u glinu, pokretana i oblikovana na jedinstvene na\u010dine od svakog korisnika" (Dervin, 1983:169). Me\u0111utim, zna\u010denje informacija mora biti legitimirana od drugih aktera tako da se deskripcija mora postaviti u "ve\u0107u sliku" da bi bila komparativna s postoje\u0107im standardima. Individualna propozicija mora biti kontekstualizirana kako bi postala relevantna za druge.<\/p>\n

      Kontekstualizacija pru\u017ea zajedni\u010dki jezik za heterogene entitete. Ni\u0161ta ne ve\u017ee ljudske aktere, neljudske aktere, razli\u010dite domene interesa te razli\u010dita vremena i prostore, kao kontekst. Povezani zajedni\u010dkim kontekstom, razli\u010diti entiteti su ovisni jedni od drugih. Me\u0111utim, akteri nisu postavljeni u kontekst nego su povezani s kontekstom. Kontekst i njegov zna\u010daj su konstruirani od strane aktera. Akteri uvezuju individualne interpretacije s kontekstom da bi postali zna\u010dajni za druge aktere. Ovo \u010desto stvara nove informacijske potrebe ili mijenja prioritete postoje\u0107ih informacijskih potreba \u0161to utje\u010de na cirkulaciju informacijske kosmopolitike. Zbog toga je trenutak kontekstualizacije \u010desto po\u010detna to\u010dka za razne vrste serendipitnosti (Pettigrew, 1999), i kao takav je vjerovatno najkreativniji moment cirkulacije jer pru\u017ea najve\u0107u mogu\u0107u kombinaciju propozicija. Kontekstualizacija dozvoljava "maksimalizaciju osporavanja" (Latour, 2004) tako da kosmos nije preuranjeno pojednostavljen u neku vrstu sporazuma. Informacijska politika nije nastojanje da se nekim \u010dudom svi akteri sporazumiju, nego je to ne\u0161to \u0161to \u0107e sve aktere u\u010diniti prisutnim na na\u010din da se sporazum donese na \u0161to je mogu\u0107e te\u017ei na\u010din, tako da se sprije\u010de sve pre\u010dice ili simplifikacije te suspendiraju bilo koje apriori razlike kada je rije\u010d o tome \u0161to \u0107e se, ili ne\u0107e, uzeti u obzir (Stengers, 2005:1003). Kontekstualizacija, dakle, pru\u017ea prostor za korektnu proceduru prije nego \u0161to se odluke donesu o tome \u0161to ostaje u cirkulaciji, a \u0161to ide van. Ovaj trenutak pru\u017ea akterima mogu\u0107nost da se usporede s drugim akterima tako \u0161to ih uvezuje u isti kontekst prije nego \u0161to se neke informacije odbace, a druge standardiziraju.<\/p>\n

      Standardizacija je proces kroz koji se informacija artikulira u kolektivnu propoziciju. Privremeno rje\u0161enje za po\u010detnu nedoumicu je omogu\u0107eno dodjeljivanjem biti informacijama kroz sporazumijevanje. \u0160to je bio objekt nedoumice, postaje objekt sporazuma. Neke informacije su standardizirane, neke su odba\u010dene tijekom ovog procesa koji stvara unutra\u0161njost i vanj\u0161tinu cirkulacije kroz koju kolektiv (kosmos) dobiva oblik, veli\u010dinu\u00a0 i identitet predstavljen kroz kolektivne propozicije. Ovaj pokret od konteksta do standarda je pokret od generi\u010dnog do specifi\u010dnog kolektiva, pokret od fleksibilnosti do izvjesnosti. Dok kontekstualizacija omogu\u0107uje raznovrsnost \u0161to omogu\u0107uje komparaciju, standardizacija omogu\u0107uje hijerarhiju \u0161to omogu\u0107ava jedinstvo. Me\u0111utim, kolektivne propozicije mogu dosti\u0107i stabilnost samo u konstantnoj cirkulaciji. Dok je dramati\u010dna promjena uvijek mogu\u0107a s iznenadnom pojavom vanjske inskripcije, naj\u010de\u0161\u0107e promjene su suptilne, ali regularne. Svaki novi krug cirkulacije je novi test kredibilnosti kolektivnih propozicija. Va\u017eno je primijetiti da takva cirkulacija sporazumijevanja ne proizvodi izjave nego propozicije. Da parafraziramo Latoura (2004:206), ogromna je razlika pri\u010dati o informacijskoj praksi ako se koriste propozicije (koje mogu biti artikulirane i neartikulirane) umjesto izjava (koje su ili to\u010dne ili neto\u010dne). Razlika, dakle, ne mo\u017ee biti o\u0161trija jer se izjave odnose na preciznost, a propozicije su rezultat artikulacije. Dok zahtjevanje preciznosti ignorira sporazumijevanje, i kao takvo paralizira cirkulaciju informacijske kosmopolitike, artikulacija je skoro sinonim za kosmopolitiku u kojoj heterogeni entiteti izmjenjuju svojstva u konstantnom sporazumjevanju. Kao takve, kolektivne propozicije pru\u017eaju lokalni totalitet, dakle, totalitet kojim se mo\u017ee upravljati, a \u0161to na kraju pru\u017ea razrje\u0161enje po\u010detne nedoumice.<\/p>\n

      Me\u0111utim, takva razrje\u0161enja su uvijek privremena po\u0161to se kroz novu inskripciju stvara nova nedoumica. Slika 1 ne ilustrira punu integraciju informacije u kolektivnu propoziciju nego vi\u0161e jedan krug ove spore transformacije. Svaka nova informacija prolazi kroz ovaj proces. Ako je odba\u010dena prije nego \u0161to je artikulirana u propoziciju jo\u0161 uvijek mo\u017ee biti uklju\u010dena kroz neku budu\u0107u inskripciju, kada je nova konfiguracija cirkulacije pogodnija. Svaka odba\u010dena informacija je nova mogu\u0107nost u novom krugu, i svaka prihva\u0107ena propozicija se ponovo postavlja u novu inskripciju i u novi informacijski objekt. Ono \u0161to je neva\u017ena informacija u jednom krugu mo\u017ee biti krucijalna informacija u nekom drugom krugu. Informacija nije sama po sebi zna\u010dajna nego posti\u017ee zna\u010dajnu poziciju u cirkulaciji. Informacija se prevodi u svakom momentu cirkulacije. Me\u0111utim, ove transformacije nisu iznenadne modifikacije nego su to suptilne promjene limitirane granicama mre\u017ee. Koliko god da su suptilne, ove transformacije ipak modificiraju konfiguraciju veza unutar cirkulacije. Kao rezultat, novi krug \u010desto donosi potrebu za novim individualnim interpretacijama, novi pririteti se stvaraju i pomalo mijenjaju kontekst, odnosno, standardi se pomalo mijenjaju stvaraju\u0107i potrebe za novim inskripcijama. Sve ovo proizvodi nove informacijske potrebe i nove nedoumice \u0161to dr\u017ei na \u017eivotu cirkulaciju informacijske kosmopolitike.<\/p>\n

      Pomjeraju\u0107i fokus s individualnog uma i dru\u0161tvenog konteksta na ovu cirkulaciju, model informacijske kosmopolitike pru\u017ea alternativu postoje\u0107im modelima informacijskog pona\u0161anja. Znanje nije shava\u0107eno kao kognitivno ili dru\u0161tveno nego prije kao ne\u0161to \u0161to je distribuirano. Model sugerira da su i individua i dru\u0161tvo samo privremeni efekti procesa individualizacije i kolektivizacije, i kao takvi ne mogu biti kori\u0161teni za obja\u0161njenje informacijske prakse. Individua i kolektiv su samo momenti informacijske kosmopolitike povezani skriptama koje cirkuliraju izme\u0111u njih. U jednom trenutku kolektiv propisuje ulogu individue, da bi u drugom trenutku individua propisivala ulogu kolektiva. Ovi posljedi\u010dni momenti izmjene svojstava izme\u0111u individue i kolektiva su to \u0161to dr\u017ei cirkulaciju informacijske kosmopolitike i \u0161to omogu\u0107ava, u istom trenutku, i raznolikost individualnih veza i njihovo ujedinjenje u zajedni\u010dki svijet – kosmos koji se konstanto redefinira cirkulacijom. Pra\u0107enje ove cirkulacije mo\u017ee ukazati kako korisnici prevode informacije da bi bile relevantne njihovim interesima; kako oni kontekstualiziraju njihove individualne propozicije tako da bi bile prihva\u0107ene od kolektiva; kako se kolektivne propozicije upisuju u informacijske objekte; i kako novi informacijski objekti stvaraju nove nedoumice koje pokre\u0107u novi krug inforacijske kosmopolitike.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Studij slu\u010daja: dru\u0161tveno \u010ditanje i blog kao alati za kreativno u\u010denje<\/strong><\/p>\n

      Ova sekcija opisuje studij slu\u010daja u kojem smo implementirali informacijsku kosmopolitiku kao model za dizajniranje ambijenta u\u010denja u okviru jednog kolegija na Sveu\u010dili\u0161tu u Zenici. Koristile su se i formalne i neformalne karakteristike web tehnologija kako bi se omogu\u0107io prostor za studentsku kreativnost, mogu\u0107nost da se kontekstualiziraju njihove neformalne individualne propozicije u formalne akademske propozicije. Studenti su ocjenjivani u njihovim aktivnostima u dru\u0161tvenom \u010ditanju i pisanju blogova. Dok su i dru\u0161tveno \u010ditanje i pisanje blogova koncepti koji se uobi\u010dajeno odnose na neformalno u\u010denje, blog se u ovom slu\u010daju koristio kao alat za formalno u\u010denje.<\/p>\n

      Inskripcija. <\/em>Svaki tjedan u semestru je po\u010dinjao s inskripcijom nove teme na web stranicama kolegija. Na po\u010detku tjedna, predava\u010d je postavio novu temu, pisanu na formalnom akademskom jeziku, koja se nije mnogo razlikovala od lekcija u tipi\u010dnim akademskim ud\u017ebenicima, s postavljenim ciljevima, zaklju\u010dcima i preporu\u010denom literaturom. Svaka lekcija je, dakle, predstavljala glavne kolektivne propozicije akademskog polja koje su implicitno upisane u informacijske objekte ciljaju\u0107i generi\u010dnog individualnog studenta. Jedina razlika od formalnog obrazovnog okru\u017eenja je bila \u0161to su informacijski objekti u kojem su upisane ove kolektivne propozicije bile web-stranice, a ne tiskani ud\u017ebenik. Dakle, ovaj proces se nije mnogo razlikovao od bilo kojeg formalnog u\u010denja u u\u010dionici. Me\u0111utim, proces inskripcije je rezultirao razli\u010ditim informacijskim objektom \u2013 digitalnim, a ne tiskanim ud\u017ebenikom.<\/p>\n

      Deskripcija<\/em>. Ovaj digitalni informacijski objekt je onda interpretiran (i u analognom okru\u017eenju) kroz proces deskripcije. Kao \u0161to smo vidjeli, glavni proces u momentu deskripcije je informacijska relevantnost. Studenti su \u010ditali temu paragraf po paragraf i poku\u0161avali odrediti relevantnost sadr\u017eaja za njihovo poznavanje teme, za temu njihovog eseja, kao i relevantnost za njihov \u017eivot generalno. Transformirali su implicitne kolektivne propozicije u eksplicitne individualne propozicije pozivaju\u0107i se na njihove vlastite kriterije i na situacijsku relevantnost informacija. Iako je koncept situacijske relevantnosti (Wilson, 1973) primarno logi\u010dki koncept, tako\u0111er je i personalni koncept koji se odnosi na relacije izme\u0111u informacije i osobnog individualnog pogleda na svijet i osobne situacije u tom svijetu (Wilson, 1973:458). Ovaj koncept se, dakle, odnosi na procese individualnog dono\u0161enja odluka o tome mo\u017ee li se informacija upisana u informacijski objekt opisati kao direktno situacijski relevantna osobnim interesima i je li relevantna osobnom pogledu na svijet. Proces deskripcije u ovom slu\u010daju se nije mnogo razlikovao od procesa koji bi se dogodio s tradicionalnim ud\u017ebenikom. Bio je to jedan neformalan proces transformacije u kojem su studenti poku\u0161avali razumjeti nove koncepte, napraviti relaciju izme\u0111u novih i obiteljskih koncepata, i interpretirati koncepte na na\u010din da ih identificiraju kao relevantne ili nerelevantne za njihovu situaciju u u\u010denju i za njihov pogled na svijet. Kolektivne propozicije akademske discipline, upisane u digitalni informacijski objekt od strane predava\u010da, bile su interpretirane od strane studenata i involvirane u njihove individualne propozicije. <\/p>\n

      Kontekstualizacija<\/em>. Trenutak kontekstualizacije je, me\u0111utim, bio sasvim razli\u010dit nego \u0161to bi bio u tradicionalnom kontekstu u\u010denja s tiskanim ud\u017ebenikom. Dok je mogu\u0107e kontekstualizirati individualne propozicije u tradicionalnom obrazovnom okru\u017eenju kroz diskusije sa studentima u u\u010dionici i izvan nje, i \u010dak kroz procese u kojima studenti postavljaju izazove svom vlastitom znanju, proces dru\u0161tvenog \u010ditanja se pokazao kao aktivnost koja pru\u017ea zna\u010dajno vi\u0161e mogu\u0107nosti\u00a0 za kontekstualizaciju studentskih individualnih propozicija. Neograni\u010dena mogu\u0107nost kombinacija razli\u010ditih konteksta pru\u017ea svojevrsnu arenu za studentsku kreativnost omogu\u0107avaju\u0107i kompariranje razli\u010ditih interpretacija.<\/p>\n

      Jedan od studentskih zadataka u ovom slu\u010daju je bio da koriste dru\u0161tveno \u010ditanje za komentiranje, anotacije i diskutiranje postavljene teme. Dru\u0161tveno \u010ditanje je pru\u017ealo mogu\u0107nost studentima da postave njihove individualne interpretacije teksta u kontekst s ostalim interpretacijama, tako da se mogu usporediti s drugim individualnim propozicijama. Ovakva kontekstualizacija je bila proces umre\u017eavanja razli\u010ditih elemenata kako bi se generirao "efekt zna\u010daja" (Frohmann, 2004:137). Studentske individualne interpretacije su postavljene u "ve\u0107u sliku" kako bi postale zna\u010dajne za druge. Ovo je \u010desto stvaralo serendipitnost, \u0161to je bio glavni izvor kreativnosti u procesu u\u010denja. Razli\u010dite studentske interpretacije su pru\u017eale mogu\u0107nosti za kreativno u\u010denje kroz razli\u010dite pristupe tekstu. U mnogim slu\u010dajevima razli\u010dite individualne propozicije su bile kombinirane u nove propozicije ili su kreirane na nove na\u010dine kako bi se shvatio tekst. \u010cak je predava\u010d izvjestio o kreativnosti stvorenoj u ovom procesu:<\/p>\n

      Dru\u0161tveno \u010ditanje je bilo od velike pomo\u0107i u pripremi mojih predavanja. Studentska kontekstualizacija teme je otkrivala stvari koje bi trebalo dodatno pojasniti i stvari koje su zahtijevale vi\u0161e pa\u017enje. Ponekad bi \u010dak studenti donijeli nove resurse i nove na\u010dine za prezentiranje sadr\u017eaja. Na primjer, jedan tjedan su dva studenta diskutirala valorizaciju tehni\u010dke reprodukcije umjetni\u010dkih objekata. Iako diskusija nije bila direktno relevantna za temu, pru\u017eila mi je dobar primjer za prezentaciju druge teme, tako da sam promijenio tekst predavanja da bih uvrstio taj primjer. Dakle, dru\u0161tveno \u010ditanje nije samo podr\u017eavalo kreativnost u u\u010denju, nego i u predavanju.<\/p>\n

      Dru\u0161tveno \u010ditanje je omogu\u0107ilo da predava\u010d identificira probleme koje treba razjasniti po\u0161to se predavanje de\u0161avalo uvijek poslije aktivnosti dru\u0161tvenog \u010ditanja na odre\u0111enu temu. Predavanja su slu\u017eila kao neka vrsta tranzicije izme\u0111u kontekstualizacije i standardizacije. Dok je dru\u0161tveno \u010ditanje omogu\u0107avalo "maksimum osporavanja", predavanja su poku\u0161avala uvezati studentske debate tijekom dru\u0161tvenog \u010ditanja sa standardima akademske discipline. Me\u0111utim, predavanja su jo\u0161 uvijek bila unutar momenta kontekstualizacije po\u0161to su jo\u0161 uvijek dozvoljavala individualnim interpretacijama da budu testirane kroz debatu.<\/p>\n

      Standardizacija<\/em>. Iako su, dakle, standardi bili promovirani za vrijeme predavanja, trenutak standardizacije je po\u010dinjao sa studentskim pisanjem blogova na temu predavanja. Od studenata se zahtijevalo da pi\u0161u blogove u akademskom stilu. Iako je blog kao forma pisanja uobi\u010dajeno shva\u0107en kao neformalan na\u010din argumentacije, cilj kolegija je bio da se blog koristi da bi se studenti uveli u akademsko pisanje, \u0161to je trebalo kulminirati pisanjem eseja na kraju semestra. Studenti su \u010desto opominjani da koriste akademski jezik, da korektno koriste citate i da fokusiraju svoje pisanje na argumentaciju – sli\u010dno kao u akademskom eseju \u0161to podrazumijeva izbjegavanje jednostavnog izno\u0161enja individualnih\/subjektivnih interpretacija. Dakle, ova tranzicija iz situacijske relevantnosti u akademske standarde je tranzicija iz fleksibilnosti u izvjesnost. Dok je kontekstualizacija tijekom dru\u0161tvenog \u010ditanja pru\u017eala studentima raznovrsnost ideja, standardizacija je pru\u017eala jedinstvo ideja prilikom pisanja blogova ohrabruju\u0107i studente da pove\u017eu njihove ideje s akademskim normama i standardima.<\/p>\n

      Ukratko, studentske aktivnosti u dru\u0161tvenom \u010ditanju i pisanju blogova su obilje\u017eile puni krug modela informacijske kosmopolitike i to svakog tjedna tijekom semestra. Prvo je predava\u010d postavljao inskripciju kolektivnih propozicija u informacijski objekt – interaktivne web-stranice koje su omogu\u0107ile anotaciju svakog paragrafa teksta koji je predstavljao sadr\u017eaj u obliku ud\u017ebeni\u010dkih lekcija. Drugo, studenti su individualno \u010ditali tekst na isti na\u010din kako bi \u010ditali tradicionalni ud\u017ebenik. U ovom procesu deskripcije, studenti su poku\u0161avali evaluirati relevantnost teksta za njihove zadatke i za njihov \u017eivot generalno, \u0161to je rezultiralo njihovim individualnim propozicijama. Tre\u0107e, relevantne informacije u formi individualnih propozicija su postavljene u kontekst tijekom studentske aktivnosti dru\u0161tvenog \u010ditanja. Ovakva kontekstualizacija je stvorila mnoge mogu\u0107nosti za kreativno u\u010denje. U mnogim slu\u010dajevima su studenti dolazili do novih ideja bave\u0107i se individualnim interpretacijama drugih studenata. Razumijevanje (a u nekim slu\u010dajevim i nerazumijevanje) interpretacija drugih studenata je bio poticaj kreativnim interpretacijama teksta. <\/p>\n

      \u010cetvrto, proces standardizacije je bio implementiran kroz pisanje blogova. U ovoj fazi studenti su poku\u0161avali formalno uvezati individualne propozicije sa standardima akademskog podru\u010dja i transformirati ih u kolektivne propozicije koje bi mogle biti u skladu s normama kolegija i discipline. Kona\u010dno, mi smo pro\u010ditali sve studentske blogove, i po na\u0161em mi\u0161ljenju, blogovi su regularno pru\u017eali mogu\u0107nost diskusije, odnosno, oni su pozivali na nove nedoumice \u0161to bi proizvelo nastavljanje cirkulacije informacijske kosmopolitike. Me\u0111utim, iako je komentiranje blogova bilo tehni\u010dki ponu\u0111eno, studenati ga nisu koristili. Po mi\u0161ljenju dvoje sudionika, studenti nisu komentirali blogove drugih studenata jer se takvi komentari nisu ocjenjivali. Zbog toga je cirkulacija informacijske kosmopolitike bila ograni\u010dena na jedan jedini krug u svim ovim slu\u010dajevima.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Mogu\u0107e implikacije<\/strong><\/p>\n

      Ovaj studij slu\u010daja je potvrdio glavne postavke modela informacijske kosmopolitike prema kojima informacijska praksa cirkulira kroz momente inskripcije, deskripcije, kontekstualizacije, i standardizacije, te kroz posljedi\u010dne procese individualizacije i kolektivizacije. Me\u0111utim ovaj studij je, tako\u0111er, osvijetlio procese formalnog i neformalnog u\u010denja koji su, tako\u0111er, bili posljedi\u010dni, ali u malo druga\u010dijoj konfiguraciji. Formalno u\u010denje je uklju\u010divalo momente standardizacije kolektivnih propozicija i njihove inskripcije u nove informacijske objekte. Nedoumica koja je stvorena susretom s novim informacijskim objektom je u pravilu bila poticaj za procese neformalnog u\u010denja koje bi krenulo s momentom deskripcije i nastavljalo se kroz trenutak kontekstualizacije. Kao i individualizacija i kolektivizacija, formalno i neformalno u\u010denje su bili me\u0111usobno ovisni procesi i imali su posljedi\u010dni karakter.<\/p>\n

      Neformalno u\u010denje je omogu\u0107avalo kreativnost, ali ta kreativnost nije bila mogu\u0107a bez procesa formalnog u\u010denja. Formalno u\u010denje je pru\u017ealo temelj za procese neformalnog u\u010denja. Momenti neformalnog u\u010denja (deskripcija i kontekstualizacija) bili su nepredvidljivi i neograni\u010deni, ali, u isto vrijeme, u ve\u0107oj mjeri i kreativni po\u0161to su omogu\u0107avali vi\u0161e prilika za ono \u0161to Sawyer i DeZutter (2009) nazivaju "kolaborativno nastajanje" – iznenadne situacije u kojima aktivnosti imaju nepredvidljive rezultate i u kojima je svaka akcija ovisna o prija\u0161njim akcijama. Dok je formalno u\u010denje koristilo karakteristike weba 1.0, koje su implementirane kroz stati\u010dne web stranice kolegija, neformalno u\u010denje je implementirano kroz interaktivne web 2.0 medije kao \u0161to je to bila aplikacija dru\u0161tvenog \u010ditanja na web-stranicama kolegija.<\/p>\n

      Dru\u0161tveno \u010ditanje je pru\u017ealo prostor za studentsku kontekstualizaciju novog znanja. Kao takvo, bilo je glavni izvor za kreativno u\u010denje. Studenti su u ovom slu\u010daju tvrdili da je dru\u0161tveno \u010ditanje \u010desto bilo izvor "eureka" efekta, trenutaka koji su se doga\u0111ali kada bi bili u nedoumici oko tuma\u010denja nekih argumenata iz ud\u017ebenika, a kada su im komentari drugih studenata omogu\u0107ili ne samo da razjasne te argumente nego da ih postave u razli\u010dite kontekste. Dru\u0161tveno \u010ditanje je, dakle, omogu\u0107avalo "kolaborativno nastajanje" na razli\u010ditim nivoima i u razli\u010ditim fazama. Ono je omogu\u0107avalo prostor za deskripciju i kontekstualizaciju formalnih argumenata iz ud\u017ebenika u studentske individualne interpretacije, ali isto tako i za dalju kontekstualizaciju ovih interpretacija od strane drugih studenata. Dru\u0161tveno \u010ditanje, kao web 2.0 medij i koncept, modelirali su mehanizam i za suo\u010davanje i za stvaranje neizvjesnosti i nedoumice, \u0161to je gotovo uvijek bio poticaj za kreativno neformalno u\u010denje. <\/p>\n

      S druge strane, blog, kao jo\u0161 jedan web 2.0 medij, koristio se radije za formalno u\u010denje. Na\u0161 slu\u010daj ukazuje da je kori\u0161tenje bloga za formalno u\u010denje mogu\u0107e, ali ne pru\u017ea najefektivniji oblik standardizacije. Blog se koristio za rezimiranje teme s predavanja u stilu kratkog eseja s formalnom strukturom i napisanom u formalnom akademskom stilu. Iako se ovo pokazalo kao korisna vje\u017eba za akademsko pisanje, studenti nisu bili dovoljno stimulirani da komentiraju jedni drugima blogove. Zbog prezauzetosti studenata s drugim studentskim aktivnostima i kolegijima, studenti nisu na\u0161li dovoljno motivacije da diskutiraju tu\u0111e blogove po\u0161to nisu bili ocjenjivani za takve aktivnosti. Mi pretpostavljamo da je stimuliranje studenata da komentiraju blogove drugih studenata moglo otvoriti vi\u0161e mogu\u0107nosti za dalju cirkulaciju informacijske kosmopolitike, dakle, za dalju kontekstualizaciju i kolaborativno nastajanje koje bi takve aktivnosti poticale. Bell i Winn (2000) tvrde da se distribuirani sustavi u\u010denja, kao samoorganizirani sustavi, moraju nositi s neizvjesno\u0161\u0107u. Nivo neizvjesnosti unutar takvih sustava bi se trebao smanjivati tijekom vremena sve dokle sudionici ne do\u0111u do "sporazumnog razumijevanja". Me\u0111utim, oni tako\u0111er sugeriraju da iako ovo implicira kako mora postojati nekakav kraj u\u010denja gdje se posti\u017ee izvjesnost, postignu\u0107e izvjesnosti u jednoj stvari uobi\u010dajeno stvara otkri\u0107e neizvjesnosti u ne\u010demu drugom.<\/p>\n

      Model informacijske kosmopolitike uzima u obzir na\u010dine kako se nositi s neizvjesno\u0161\u0107u i nedoumicama i kako to koristiti da bi se odr\u017eavala kreativnost u u\u010denju. Model tvrdi da je nedoumica poticaj za bilo kakvu vrstu informacijske prakse. Akter prevodi informacijske objekte u individualne propozicije po svojim kriterijima relevantnosti i postavlja ih u kontekst po svojim vlastitim interesima. Ove individualne propozicije su onda standardizirane u kolektivne propozicije kako bi omogu\u0107ile sporazum izme\u0111u razli\u010ditih aktera, \u0161to pru\u017ea razrje\u0161enje po\u010detne nedoumice. Kolektivne propozicije bi se mogle smatrati kulturom kao \u0161to je definira teorija distibuirane kognicije po\u0161to postavljaju norme za kolektiv. Hollan, Hutchins i Kirsh (2000) definiraju kulturu kao akumulaciju privremenih rje\u0161enja na \u010desto pojavljivane probleme i, kao takva, kultura nam poma\u017ee da izbjegnemo, uvijek iznova, rje\u0161avanje istih problema. Me\u0111utim, jedna kolektivna propozicija nas mo\u017ee, kao i kultura, zaslijepiti za druge na\u010dine razmi\u0161ljanja, \u010dine\u0107i nas da povjerujemo da su odre\u0111ene stvari nemogu\u0107e iako su mogu\u0107e, posebno ako se stvari pogledaju na drugi na\u010din (p. 178). Momenti neformalnog u\u010denja u ovom modelu (deskripcija i kontekstualizacija) pru\u017eaju mogu\u0107nosti da se vide druga\u010diji na\u010dini razmi\u0161ljanja i kao takve omogu\u0107uju distribuiranu kreativnost.<\/p>\n

      Jedna stvar koja nas je iznenadila u ovoj studiji se odnosi na Grantowenovu (1973) teoriju "ja\u010dine slabih karika" u dru\u0161tvenim mre\u017eama. Po ovoj teoriji, nismo mogli o\u010dekivati ve\u0107i broj novih kombinacija informacija, te, dakle, nismo ni o\u010dekivali velik broj slu\u010dajeva kreativnosti u studentskim debatama po\u0161to smo pretpostavljali da su studenti povezani strogim karikama jer su studirali zajedno dvije godine u maloj grupi. Teorija tvrdi da nove informacije imaju ve\u0107u \u0161ansu da prodru kroz slabije karike po\u0161to su ve\u0107inu informacija, koje cirkuliraju dru\u0161tvenom mre\u017eom s jakim karikama, ve\u0107 apsolvirali \u010dlanova mre\u017ee. Nove informacije, dakle, u pravilu dolaze kroz slabije karike. Me\u0111utim, bili smo iznena\u0111eni koli\u010dinom novih informacija koje cirkuliraju kroz, naizgled, jake karike. Razlog ovome je bio \u0161to su ove karike samo naizgled jake. Iako su se studenti prili\u010dno dobro me\u0111usobno poznavali, nove karike u mre\u017ei su se konstantno stvarale kroz nove kontekste i kroz nove informacijske objekte. Jedna studentica je obja\u0161njavala da je dru\u0161tveno \u010ditanje bilo \u010desto posve\u0107eno temama o kojima nikad nije diskutirala s prijateljima s ovog kolegija, tako da je i sama bila iznena\u0111ena \u010dinjenicom da su njeni prijatelj imali takve informacije. Opisivala je takvu situaciju kao da su nove informacije dolazile od slabih karika, a ne dobrih prijatelja – kao da je dobar prijatelj iznenada u novoj situaciji postao nova osoba. Ovo sugerira da ne treba gledati samo mre\u017eu kao dinami\u010dan entitet nego i njene karike, po\u0161to karike mijenjaju svojstva u novoj situaciji i novom kontekstu, transformiraju\u0107i slabe karike u jake i obrnuto. Ovo tako\u0111er otvara pitanje je li kreativnost rezultat konfiguracije mre\u017ee pametnih ljudi ili pametnih konteksta, ili oboje, to jest pametnih ljudi u situaciji\/kontekstu (Barab, Plucker, 2002)?<\/p>\n

      U na\u0161em slu\u010daju web 2.0 medija je omogu\u0107ila zna\u010dajno vi\u0161e situacija nego \u0161to bi to bilo mogu\u0107e u tradicionalnoj u\u010dionici i bez ovih medija. Me\u0111utim, nije bilo dovoljno uposliti ove medije u kolegij da bi se razvila kreativnost. Nivo kreativnosti je bio visoko ovisan o na\u010dinu kori\u0161tenja medija. Dok je aplikacija dru\u0161tvenog \u010ditanja pru\u017eila prostor za kreativnost jer je bila kori\u0161tena kao interaktivni medij, blogovi su se koristili kao medij s jednostranom komunikacijom, ne ohrabruju\u0107i interaktivnost koja je mogla omogu\u0107iti dalju cirkulaciju i otvoriti prostor za vi\u0161estruku kontekstualizaciju. Na\u0161a pretpostavka je da je blog kori\u0161ten na na\u010din da je pove\u0107ao stupanj interaktivnosti te da je bilo vi\u0161e mogu\u0107nosti za kontekstualizaciju zato \u0161to vi\u0161e situacija (i time vi\u0161e osoba u situaciji) mo\u017ee pru\u017eiti ve\u0107i broj slabih karika. Slabe karike su, u slu\u010daju dru\u0161tvenog \u010ditanja, stvarale vi\u0161e neizvjesnosti i nedoumica, \u0161to je bio glavni poticaj za cirkulaciju informacijske kosmopolitike i time poticaj za distribuiranu kreativnost.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/strong><\/p>\n

      Ovaj \u010dlanak je poku\u0161ao istra\u017eiti veze izme\u0111u web 2.0 medija i kreativnosti u obrazovnom okru\u017eenju. Prija\u0161nja istra\u017eivanja su identificirala da se web inicijalno koristio samo kao produ\u017eetak ili dodatak formalnog u\u010denja u u\u010dionici i zbog toga se istra\u017eivanje kori\u0161tenja web medija u obrazovanju fokusiralo na pitanja kao \u0161to su studentski pristup internetu, te\u0161ko\u0107e u tra\u017eenju online informacija i pitanja koja se odnose na kredibilitet tako prona\u0111enih informacija. Jako malo studija je ispitivalo povezanost kretivnosti u u\u010denju i novih web medija te mogu\u0107nosti da se pove\u017eu neformalno u\u010denje i formalno u\u010denje u u\u010dionici. Da bi se diferenciralo inicijalno kori\u0161tenje weba u obrazovanju od novih oblika web medija, skovani su pojmovi web 1.0 i web 2.0, definiraju\u0107i web 1.0 obrazovno okru\u017eenje kao jednostavni transfer tradicionalnog obrazovnog okru\u017eenja u nove web medije, dok je web 2.0 pojam koji se odnosi na transformaciju takvih okru\u017eenja u kompletno razli\u010dita obrazovna okru\u017eenja koja podjednako uzimaju u obzir i formalno i neformalno u\u010denje. Web 2.0 pru\u017ea nove oblike obrazovnih okru\u017eenja koji omogu\u0107avaju studentima participiranje na mnogo na\u010dina ovisno o njihovim vje\u0161tinama i interesima te na taj na\u010din stvaraju kulturu participacije koja je, prethodno, definirana konceptima kreativnosti i dru\u0161tvenih relacija. Dok se koncept kreativnosti tradicionalno vezao za individualni um prije nego za dru\u0161tveni kontekst i relacije, kultura participacije na webu je ukazala na distribuiranu prirodu kreativnosti i kognicije.<\/p>\n

      Mi smo tvrdili u ovom \u010dlanku da povezivanje kulture participacije u web 2.0 medijima, i koncepata distribuirane kognicije i kreativnosti mo\u017ee biti efikasan na\u010din da se dizajniraju obrazovna okru\u017eenja. Prija\u0161nje studije su sugerirale da web 2.0 mediji nisu dovoljno integrirani u obrazovanje zbog nedostatka modeliranja za takvu integraciju i nedostatka opisa najboljih praksi integriranja. Kako bismo pru\u017eili jedan takav model i slu\u010daj studija integracije web 2.0 medija u obrazovanju, mi smo adaptirali model informacijskog pona\u0161anja za dizajniranje aktivnosti u\u010denja na jednom kolegiju na na\u0161em sveu\u010dili\u0161tu. Na\u0161a studija je potvrdila da se predlo\u017eeni model mo\u017ee koristiti za integraciju web medija podr\u017eavaju\u0107i kretivnost u u\u010denju. Formalno u\u010denje je pru\u017eilo agendu za neformalno u\u010denje koje je pokrenuto neizvjesno\u0161\u0107u koja je donesena formalnim propozicijama implicitno upisanim u informacijske objekte (web-stranice koje su prezentirale nove lekcije). Studenti su poku\u0161avali na\u010diniti deskripciju ovih inskripcija, i postaviti ih u nove kontekste kroz dru\u0161tveno \u010ditanje. Dru\u0161tveno \u010ditanje je omogu\u0107ilo su\u010delje za razli\u010dite kontekste \u0161to je rezultiralo bogatom distibuiranom kreativno\u0161\u0107u.<\/p>\n

      Ovo istra\u017eivanje pokazuje da kori\u0161tenje web 2.0 medija mo\u017ee podr\u017eavati studentsku kreativnost. Me\u0111utim, kori\u0161tenje bloga u ovom slu\u010daju je pokazalo da nije dovoljno samo uposliti web 2.0 alate zato \u0161to stupanj kreativnosti ovisi o na\u010dinima kako se taj alat koristi. Ako interaktivnost medija nije u potpunosti iskori\u0161tena, i ako se umjesto toga alata koristi za jednosmjernu komunikaciju, mala je \u0161ansa da \u0107e takvi mediji stvoriti prostor za distribuiranu kreativnost. Ovaj studij slu\u010daja, dakle, sugerira da postoji prostor za dalje istra\u017eivanje modeliranja korisni\u010dkog pona\u0161anja u web 2.0 obrazovnim okru\u017eenjima. Mi smo koristili model informacijskog pona\u0161anja za dizajniranje takvog obrazovnog okru\u017eenja. Va\u017ena propozicija ovog studija je da postoji prostor za uvezivanje istra\u017eivanja informacijskog pona\u0161anja i istra\u017eivanja distribuirane kognicije sa studijima kreativnosti i medija generalno, te osobito sa studijama kreativnosti u web obrazovnim okru\u017eenjima. <\/p>\n

       <\/p>\n

      Zahvala<\/strong><\/p>\n

      Istra\u017eivanje za ovaj rad finansirano je od strane programa EU (FP7) pod brojem PCIG13-GA-2013-630732. (The research leading to this publication has received funding from the European Union Seventh Framework Programme (FP7) under grant agreement number PCIG13-GA-2013-630732.)<\/p>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Barab, S. A. & Plucker, J. A. (2002). Smart People or Smart Contexts? Cognition, Ability, and Talent Development in an Age of Situated Approaches to Knowing and Learning. Educational Psychologist<\/em>. 37(3), 165-82.<\/p>\n

      Bell, F. (2011). Connectivism: Its Place in Theory-Informed Research and Innovation in Technology-Enabled Learning. The International Review of Research in Open and Distributed Learning<\/em>. 12(3).<\/p>\n

      Bell, P., & Winn, W., 2000, Distributed Cognitions, By Nature and By Design. In D. H. Jonassen & S. M. Land (eds.), Theoretical Foundations of Learning Environments<\/em>(pp.123-145). Mahwah, NJ:Erlbaum.<\/p>\n

      Conole, G., & Alevizou, P. (2010). A literature review of the use of Web 2.0 tools in highereducation<\/em>. Technical report. The Open University, UK. Retrieved August 29, 2015 from http:\/\/www.heacademy.ac.uk\/assets\/EvidenceNet\/Conole_Alevizou_2010.pdf<\/a>. <\/p>\n

      Cormode, G., & Krishnamurthy, B. (2008). Key differences between Web 1.0 and Web 2.0. First Monday<\/em>, 13(6).<\/p>\n

      Dede, C. (2008). A seismic shift in epistemology. EDUCAUSE review<\/em>, 43(3).<\/p>\n

      Dervin, B. (1983). Information as user construct: the relevance of perceived information needs to synthesis and interpretation. In S. A. Ward & L. J. Reed (Eds.), Knowledge Structure and Use: Implications for Synthesis and Interpretation<\/em> (pp. 153-183). Philadelphia: Temple University Press.<\/p>\n

      Fischer, P. & Konomi, S. (2007). Innovative socio-technical environments in support of distributed intelligence and lifelong learning. Journal of Computer Assisted Learning<\/em>. 23, 338\u201350.<\/p>\n

      Frohmann, B. (2004). Deflating Information: From Science Studies to Documentation<\/em>. Toronto: University of Toronto Press.<\/p>\n

      Gee, J. P. (2004). Situated language and learning: A critique of traditional schooling<\/em>. Sussex, UK: Psychology Press.<\/p>\n

      Granovetter, M. S. (1973). The Strength of Weak Ties. American Journal of Sociology<\/em>, 78(6), 1360-1380. <\/p>\n

      Greenhow, C. (2009). Social Scholarship: Applying Social Networking Technologies to Research Practices. Knowledge Quest<\/em>, 37(4), 42-7.<\/p>\n

      Greenhow, C., Robelia B.,& Hughes, J. E. (2009). Learning, Teaching, and Scholarship in a Digital Age: Web 2.0 and Classroom Research: What Path Should We Take Now?. Educational Researcher<\/em>, 38(4), 246-259.<\/p>\n

      Hollan, J., Hutchins, E, & Kirsh, D. (2000). Distributed Cognition: Toward a New Foundation for Human-Computer Interaction Research. ACM Transactions on Computer-Human Interaction<\/em>, 7(2), 174-96.<\/p>\n

      Hutchins, E. (1995a). Cognition in the Wild<\/em>. Cambridge, MA: MIT Press.<\/p>\n

      Hutchins, E. (1995b). How a cockpit remembers its speeds. Cognitive science<\/em>, 19(3), 265-288.<\/p>\n

      Jenkins, H. (2009). Confronting the challenges of participatory culture: Media education for the 21st century<\/em>. Cambridge, MA: Mit Press.<\/p>\n

      Latour, B. (1987). Science in Action: How to Follow Scientists and Engineers Through Society<\/em>. Cambridge, MA: Harvard University Press. <\/p>\n

      Latour, B. (1993). We Have Never Been Modern<\/em>. Cambridge, MA: Harvard University Press. <\/p>\n

      Latour, B. (1999). Pandora’s Hope: Essays on the Reality of Science Studies<\/em>. Cambridge, MA: Harvard University Press.<\/p>\n

      Latour, B. (2004). How to Talk About the Body? The Normative Dimension of Science Studies. Body & Society<\/em>, 10(2-3), 205-229.<\/p>\n

      Latour, B., & Hermant, E. (1998). Paris: Invisible City<\/em>, Retrieved September 12, 2015 from http:\/\/www.bruno-latour.fr\/virtual\/EN\/index.html<\/a>. <\/p>\n

      O’Reilly, T. (2005). Web 2.0: compact definition<\/em>. Retrieved September 21, 2014 from http:\/\/radar.oreilly. com\/archives\/2005\/10\/web_20_compact_definition.html<\/a>.<\/p>\n

      Owen, M., Grant, L., Sayers, S. & Facer, K. (2006). Opening education: social software and learning<\/em>. Bristol: Futurelab. Retrieved November 20, 2015 from http:\/\/www2.futurelab.org.uk\/resources\/documents\/opening_education\/Social_Software_report.pdf<\/a>.<\/p>\n

      Pea, R. D., 1993, Practices of distributed intelligence and designs for education. In G. Salomon (ed.), Distributed cognitions: Psychological and educational considerations<\/em> (pp.47-87). Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

      Pettigrew, K. E. (1999). Waiting for chiropody: Contextual results from an ethnographic study of the information behaviour among attendees at community clinics. Information Processing & Management<\/em>, 35(6), 801-817.<\/p>\n

      Sawyer, R. K., & DeZutter, S. (2009). Distributed creativity: How collective creations emerge from collaboration. Psychology of Aesthetics, Creativity, and the Arts<\/em>, 3(2).<\/p>\n

      Stengers, I. (2005). The Cosmopolitical Proposal. In B. Latour & P. Weibel (Eds.), Making Things Public<\/em> (pp. 994-1003). Cambridge, MA: MIT Press.<\/p>\n

      Tabak, E. (2015). Information Cosmopolitics: An Actor-Network Theory Approach to Information Practices<\/em>. Oxford, UK: Elsevier.<\/p>\n

      Tanggaard, L. (2013). The sociomateriality of creativity in everyday life. Culture & Psychology<\/em>, 19(1), 20-32.<\/p>\n

      Wheeler, S. (2010). Open content, open learning 2.0: Using wikis and blogs in higher education. In U.D. Ehlers & D. Schneckenberg (eds.), Changing cultures in higher education: Moving ahead to future learning<\/em>, (pp. 103-114). New York, NY: Springer. <\/p>\n

      Wilson, P. (1973). Situational relevance. Information Storage and Retrieval<\/em>, 9(8), 457-471.<\/p>\n

      Yan, J. (2008). Social technology as a new medium in the classroom. New England<\/em> Journal of Higher Education<\/em>, 22(4), 27-30. <\/p>\n

       <\/p>\n

      Modelling Learning Environments in
      \nDigital Humanities<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      New media have opened new opportunities in education, which are based on inherent features of new media such as interactivity and non-linear narration. The concept of social web 2.0 media has enabled web users to be transformed from consumers to creators of information. However, previous studies suggested that Web 2.0 media was not not enough integrated in education because the lack of modelling for such integration as well as research-based best practices. In order to provide a model and a case study of integration of Web 2.0 media in education, we have adapted a model of information practices to design learning activities in a course at our university. Our assumption was that linking the participatory culture of Web 2.0 media and the concept of distributed cognition and creativity can be an effective way in designing learning environment. The case study confirmed that using the Web 2.0 tools in learning environments can foster students\u2019 creativity. However, it is not enough to simply employ the Web 2.0 tools in learning environments as the level of creativity depends of the ways of using the media. If the interactivity of the Web 2.0 is not fully used, and instead these tools are used for one-way communication, there is a little chance that they will create space for distributed creativity.<\/p>\n

      <\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> Web 2.0 media, learning environments, information behaviour, distributed cognition, participatory culture, digital humanities.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

      \n  5(8)#7 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      UDK 159.953-028.76:159.954
      \n
      \n Pregledni \u010dlanak
      \n Review article
      \nPrimljeno: 16.1.2016.
      \n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Milo\u0161 Milo\u0161evi\u0107 i Irena Risti\u0107<\/span><\/p>\n

      Fakultet dramskih umjetnosti, Sveu\u010dili\u0161te umjetnosti u Beogradu<\/p>\n

      milosmilosevic80@yahoo.com<\/p>\n

      Nov metodolo\u0161ki pristup studijama kreativnosti<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (467 KB), Hrvatski, Str. 1237 – 1250
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Cilj ovog rada je predlo\u017eiti nov validan eksperimentalni pristup u istra\u017eivanju kreativnosti. Kao dobar primjer eksperimentalnog nacrta predlo\u017eeno je kori\u0161tenje fotografija iz IAPS baze, ukr\u0161tanih po principu duplih ekspozicija, kao stimulusa koji kod ispitanika treba izazvati kreativan odgovor, na osnovi Rotenbergovih nalaza o efektima homospacijalnog mi\u0161ljenja. Za ocjenu kreativnosti odgovora predlo\u017een je novokonstruirani koeficijent kreativnosti. Zatim je predlo\u017eena upotreba novih tehnologija u eksperimentalne svrhe radi pove\u0107anja brzine i preciznosti mjerenja, i eliminacije sistemskih gre\u0161aka, kao i dru\u0161tvenih mre\u017ea i novih medija za prikupljanje podataka. Ovakav pristup omogu\u0107ava prevladavanje subjektivnosti i empirijsku provjeru teorijskih postavki u poku\u0161aju da se odgovori na otvorena pitanja o prirodi kreativnosti.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> kreativnost, eksperimentalni nacrt, koeficijent kreativnosti, IAPS, homospacijalno mi\u0161ljenje.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Nove tehnologije i mjerenje kreativnosti<\/strong><\/p>\n

      Nove tehnologije i s njima povezani novi mediji, kao i njihov ubrzani razvoj predmet su razli\u010ditih teorijskih analiza i u fokusu teorijskog izu\u010davanja posebno tijekom posljednjeg desetlje\u0107a. Zbog ubrzanog razvoja, period zastarijevanja tehnologije i s njima povezanih platformi, odnosno, njihov „rok trajanja“, prili\u010dno se skratio, \u0161to se u velikoj mjeri odnosi i na teorije koje te\u017ee objasniti fenomene vezane za nove tehnologije i njihovo funkcioniranje u okvirima novih medija. Kao posljedica ubrzanog razvoja novih tehnologija i medija uo\u010dava se da teorija gubi korak s praksom (odnosno predmetom izu\u010davanja koji se ubrzano mijenja i razvija), i nerijetko se de\u0161ava da novi teorijski uvidi ve\u0107 u trenutku svog publiciranja bivaju zastarjeli i prevladani, jer za predmet izu\u010davanja uzimaju zastarjele tehnologije i platforme, koje su u trenutku zapo\u010dinjanja istra\u017eivanja bile aktualne (Page & Thomas, 2011). To ne zna\u010di da je pozitivna povratna sprega teorije i prakse prekinuta jer impuls koji za nova razmatranja i istra\u017eivanja teorije dobivaju iz prakse povratno, kroz nove uvide i smjernice, djeluje na nastanak i razvoj nove, kvalitetnije i raznovrsnije prakse (Page & Thomas, 2011). Ipak, ova povratna sprega ima vi\u0161e mogu\u0107nosti i sigurno je da se mo\u017ee aktualizirati na jo\u0161 jedan na\u010din. Nove tehnologije i novi mediji mogu biti kori\u0161teni u istra\u017eivanjima kao mo\u0107ni i precizni mjerni alati, ali i kroz nova metodolo\u0161ka rje\u0161enja zasnovana na mogu\u0107nostima koje nude. Zbog pove\u0107anja obima i preciznosti istra\u017eivanja mogu se o\u010dekivati novi i to\u010dniji teorijski uvidi koji bi opet povratno djelovali na razvoj prakse. Jedno od polja u kojem se ovakva rje\u0161enja mogu primijeniti su i studiji kreativnosti.<\/p>\n

      Rezultati dugogodi\u0161nje prakse istra\u017eivanja kreativnosti ukratko i pojednostavljeno mogu se sumirati kao zbroj u ve\u0107oj ili manjoj mjeri suprotstavljenih teorijskih obja\u0161njenja, kojima jo\u0161 uvijek nedostaje empirijska validacija, i iz njih izniklih praksi kojima se poku\u0161ava utjecati na kreativnost ljudi. Ni efekti tih novih praksi nisu do kraja empirijski potvr\u0111eni tako da glavna pitanja o prirodi kreativnog procesa i dalje ostaju otvorena (Mayer, 2005; Risti\u0107, 2010; Sternberg, & Lubart, 2005).\u00a0 <\/p>\n

      Najve\u0107i empirijski proboj mo\u017ee se pripisati mjerenjima kreativnih potencijala pojedinca. S druge strane istra\u017eivanje samog procesa i produkata kreativnog rada i dalje se u najve\u0107oj mjeri oslanja na ekspertske procjene i samoprocjene, od kojih se ne mo\u017ee o\u010dekivati potreban nivo objektivnosti (Risti\u0107, 2010).<\/p>\n

      Kao glavne probleme ovakve istra\u017eiva\u010dke prakse izdvajaju se ekonomi\u010dnost i pouzdanost prikupljanja podataka te ekonomi\u010dnost i objektivnost obrade podataka. Naime, eksperimenti kojima se poku\u0161ava istra\u017eivati kreativni proces \u010desto su duga\u010dki i zamorni, kako za ispitanike tako i za istra\u017eiva\u010de. Uslijed kompleksne prirode kreativnog procesa, te\u0161ko je uspostaviti kontrolu nad eksperimantalnom situacijom tako da svi ispitanici daju odgovore na istovjetne stimuluse u istovjetnim (kontroliranim) uvjetima, ve\u0107 se u eksperimentima pojavljuju brojne interferiraju\u0107e varijable. Povrh svega, (pro)ocjena nivoa kreativnosti produkata kreativnog mi\u0161ljenja (i prakse) koja se dominantno oslanja na ekspertske ocjene, uvijek je duga\u010dak i zamoran proces, zahtijeva rad ve\u0107eg broja ljudi (procjenjiva\u010da) i oslanja se ipak na njihove subjektivne procjene, a postignuta intersubjektivna suglasnost nije garancija kontrole interferiraju\u0107ih varijabli u postupku ocjenjivanja. <\/p>\n

      S druge strane, glavne odlike razvoja novih tehnologija i s njima povezanih novih medija jesu ba\u0161 ekonomi\u010dnost, masovnost i preciznost, koja se mo\u017ee uo\u010diti u skoro svim podru\u010djima u kojima su one na\u0161le primjenu. Stoga je lako uo\u010diti potencijal za unapre\u0111enje istra\u017eiva\u010dke prakse, kako kroz pojeftinjenje i pro\u0161irenje obima istra\u017eivanja tako i kroz podizanje nivoa validnosti i preciznosti mjerenja.<\/p>\n

      Cilj ovog rada je predlo\u017eiti nov validan eksperimentalni pristup u istra\u017eivanju kreativnosti, uz prepoznavanje potencijala novih tehnologija i medija, i njihovu primjenu, u funkciji razvoja istra\u017eiva\u010dke prakse i stjecanja novih uvida o prirodi kreativnosti.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Metodolo\u0161ki pristupi u studijama kreativnosti<\/strong><\/p>\n

      Iz metodolo\u0161kog kuta, empirijska istra\u017eivanja kreativnosti mogu se podijeliti u vi\u0161e grupa:<\/p>\n

        \n
      1. kvalitativni pristup, <\/span><\/li>\n
      2. psihometrijski pristup, <\/span><\/li>\n
      3. eksperimentalni pristup,<\/span><\/li>\n
      4. povijesnometrijski pristup,<\/span><\/li>\n
      5. kompjutersko-simulacijski pristup.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        U prvu grupu spadaju biografske studije, intervjui ili direktno promatranje nastanka kreativnih produkata npr. umjetni\u010dkih djela, kao i analiza njihovog sadr\u017eaja (Gruber, & Wallace, 2005). Ovim istra\u017eivanjima se zamjera njihova neekonomi\u010dnost jer proces promatranja dugo traje, pogotovo ako se radi o ve\u0107em uzorku kreativnih pojedinaca. U ovoj vrsti studija gotovo je nemogu\u0107e posti\u0107i istovjetne uvjete kod promatranja razli\u010ditih ispitanika i stoga se mora ra\u010dunati i s utjecajem interferiraju\u0107ih varijabli na dobivene rezultate. S druge strane, podaci koji se prikupljaju u najve\u0107oj mjeri se svode na izjave i izve\u0161taje ispitanika koji se ne mogu do kraja smatrati objektivnim, ili na same artefakte \u010dija je kvalitativna analiza uvjetovana tuma\u010denjima istra\u017eiva\u010da. Na kraju, samo prisustvo istra\u017eiva\u010da, njegovo postavljanje pitanja tijekom kreativnog procesa i rada ili zahtjev da kreativni pojedinac naglas izvje\u0161tava o svom misaonom tijeku remete, prekidaju i distorziraju kreativni proces pa se takva istra\u017eivanja moraju uzeti s izvjesnom dozom rezerve, kao i same interpretacije (Mandi\u0107 i Risti\u0107, 2013).<\/p>\n

        Druga grupa istra\u017eivanja naziva se psihometrijski pristup, i oslanja se na mjerenje individualnih razlika testovima kreativnosti, kao i na analizu povezanosti s drugim crtama li\u010dnosti i\/ili sposobnostima (Guilford, 1967; Torrance, 1974). Ova vrsta prikupljanja podataka je mnogo ekonomi\u010dnija i validnija od prve grupe istra\u017eivanja (Mayer, 2005). Ipak, njena ograni\u010denja se nalaze u mogu\u0107nostima zaklju\u010divanja. Dok se populacije i ispitanici mogu usporediti na osnovu njihovih kreativnih potencijala, o prirodi samog procesa mo\u017ee se zaklju\u010divati samo posredno (Mandi\u0107 i Risti\u0107, 2013).<\/p>\n

        Tre\u0107a grupa istra\u017eivanja se sastoji od eksperimenata u kojima se sistematski variraju uvjeti pod kojim se od ispitanika tra\u017ei da pru\u017ee kreativan odgovor. Istra\u017eiva\u010di iz razli\u010ditih psiholo\u0161kih orijentacija koriste eksperimentalnu metodu, a najve\u0107i broj relevantnih nalaza dolazi od istra\u017eiva\u010da kognitivisti\u010dkog, sociopsiholo\u0161kog i biometrijskog pristupa (Ward, Smith, & Finke, 2005; Amabile, 1996; Martindale, 2005).\u00a0 \u0160to se ti\u010de ekonomi\u010dnosti i validnosti ova grupa istra\u017eivanja se nalazi negdje izme\u0111u prve dvije. Ipak, glavne zamjerke ovoj grupi istra\u017eivanja ti\u010du se prije svega obrade prikupljenih podataka o \u010demu \u0107e rije\u010di biti kasnije.<\/p>\n

        \u010cetvrti pristup, sociometrijski, odnosi se na analiziranje, povezivanje, statisti\u010dku obradu i zaklju\u010divanje o pojavama na osnovu raznorodnih podataka prikupljenih iz povijesnih izvora (Simonton, 2005). Problem s ovim pristupom je \u0161to se zaklju\u010dci odnose na odlo\u017eene efekte pojava, a ne na aktualne, i zahtijevaju dalju validaciju u aktualnom trenutku (Mandi\u0107 i Risti\u0107, 2013). Razvojem novih medija i tehnologija ovaj metodolo\u0161ki pristup dobiva na zamahu kroz tehnike ekstrakcije i analize podataka s interneta, kao beskona\u010dno velike baze o aktualnom ljudskom pona\u0161anju. Na\u017ealost, potencijali ove vrste istra\u017eivanja danas se koriste dominantno u komercijalne svrhe.<\/p>\n

        Na kraju imamo poku\u0161aj modeliranja i simulacije ljudskog mi\u0161ljenja kroz konstrukciju razi\u010ditih kompjuterskih programa koji opona\u0161aju ljudsku kreativnost (mi\u0161ljenje i inteligenciju tako\u0111er). Cilj ovakvih istra\u017eivanja je promatranje reakcija modela u sistematski kontroliranim i variranim uvjetima, ili validacija teorijskih predvi\u0111anja (Boden, 2005). Ipak, uspje\u0161no se mogu opona\u0161ati samo dobro poznate i prou\u010dene pojave, kao i algoritamske procedure, a kreativnost to svakako nije (Mandi\u0107 i Risti\u0107, 2013).<\/p>\n

        Predmet ovog rada bit \u0107e eksperimentalni pristup jer se u njemu prepoznaje najve\u0107i potencijal za izu\u010davanje kreativnog procesa, mada bi predlo\u017eeni principi i prakti\u010dna rje\u0161enja mogli na\u0107i primjenu i u ostala \u010detiri pristupa. Na osnovi dosada\u0161njih uvida, kao glavni nedostaci dosada\u0161nje istra\u017eiva\u010dke prakse u studijama kreativnosti prepoznaju se problemi koji su vezani prije svega za ekonomi\u010dnost, zatim za pouzdanost prikupljanja podataka i za objektivnost obrade podataka. Svaki od ovih problema mogao bi se prevladati novom metodologijom i eksperimentalnim postupcima koji prate i koriste potencijale dostupnih informacijskih tehnologija.\u00a0 <\/p>\n

         <\/p>\n

        Nove mogu\u0107nosti za pripremu stimulusa i prikupljanje podataka<\/strong><\/p>\n

        U cilju omogu\u0107avanja valjanosti eksperimenta (prikupljanja podataka) klju\u010dno je da svi ispitanici daju svoje odgovore na istovjetne dra\u017ei, u uvjetima visoke kontrole. Inflacija koli\u010dine dostupnih medijskih sadr\u017eaja u posljednjih nekoliko godina ima i svoje pozitivne aspekte jer je omogu\u0107ila konstrukciju raznovrsnih inventara dra\u017ei (fotografije, tonovi, videomaterijali), organiziranih po sistemu mjernih instrumenata kod kojih se samo odabrane varijable gradiraju po stupnju dok se ostale dr\u017ee konstantnim. Ovi inventari su pro\u0161li fazu validacije, imaju dobre metrijske karakteristike, dostupni su istra\u017eiva\u010dima, i mogu se efikasno koristiti kao stimulusi u eksperimentima (Lang, Bradley, & Cuthbert, 2008; Math\u00f4t, 2011). Kao primjer vi\u0161enamjenskog, izuzetno obimnog i validiranog inventara mo\u017ee poslu\u017eiti baza podataka pod nazivom IAPS (International Affective Picture System).<\/p>\n

        IAPS je razvio Nacionalni institut za mentalno zdravlje, Centar za izu\u010davanje emocija i pa\u017enje, Sveu\u010dili\u0161ta u Floridi. Sadr\u017ei standardizirane setove fotografija, koje indicirauju razli\u010dite emocionalne do\u017eivljaje, gradirane po varijablama valence, odnosno, hedoni\u010dkog tona (pozitivno-negativno), pobu\u0111enosti (pobu\u0111uju\u0107e-smiruju\u0107e) i kontrole, odnosno, dominacije (kontrolirati-biti kontroliran) (Slika 1). IAPS je konstruiran 2005. godine i \u010dini ga 956 fotografija u boji. Validiran je na velikim uzorcima razli\u010dite starosti, od djece 9 do 15 godina, preko studenata do \u0161ezdesetogodi\u0161njaka, a tako\u0111er je provjeravana konzistentnost IAPS mjera u razli\u010ditim zemljama (Nema\u010dka, \u0160panjolska, Ma\u0111arska, Belgija i dr.) (Bradley & Lang, 2007). Od tada se, zbog svojih dobrih metrijskih karakteristika, nalazi u \u0161irokoj upotrebi u psiholo\u0161kim istra\u017eivanjima (Lang, Bradley, & Cuthbert, 2008). <\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n\n\n
        \n
        \"\"<\/p><\/div>\n<\/td>\n
        		 <\/td>\n\n
        \"\"\n<\/div>\n<\/td>\n
        		 <\/td>\n\n
        \"\"<\/p>\n<\/div>\n<\/td>\n
        		 <\/td>\n\n
        \"\"<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
        \n
        \n

        Valens: pozitivno \u2013\u00a0negativno;<\/p><\/div>\n<\/td>\n

        		 <\/td>\n\n
        Pobu\u0111enost: pobu\u0111uju\u0107e \u2013 smiruju\u0107e<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n

        Slika 1. Primjeri razli\u010ditih fotografija iz IAPS baze, variranih
        \n na dimenzijama valensa i pobu\u0111enosti<\/em><\/p>\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Omogu\u0107avanje potrebnog broja i svojstava konkretnih stimulusa, kako bi se postigla \u017eeljena statisti\u010dka snaga i stupanj zna\u010dajnosti, zbog veli\u010dine i obima ve\u0107 postoje\u0107ih baza, kao i neprocjenjivog broja dostupnih sadr\u017eaja od kojih se sli\u010dne baze mogu formirati, vi\u0161e ne bi trebale predstavljati problem, tako da veli\u010dina uzorka dra\u017ei zavisi samo od aspiracija istra\u017eiva\u010da i naru\u010ditelja istra\u017eivanja.<\/p>\n

        Kori\u0161tenjem ovakvih sadr\u017eaja kao stimulusa u eksperimentima omogu\u0107uje se na jednostavan i ekonomi\u010dan na\u010din valjanost istra\u017eivanja. Ipak, postavlja se pitanje, ako su stimulusi birani prema svojoj sposobnosti da, na primjer, induciraju emocionalne do\u017eivljaje, zna\u010di li to nu\u017eno da oni imaju sposobnost induciranja kreativnosti. Mogu li biti sto\u017eer kreativnog mi\u0161ljenja, odnosno, kreativnog postupka? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je osvrnuti se na teorijske postavke vezane za prirodu kreativnog mi\u0161ljenja.<\/p>\n

        Sredinom dvadesetog stolje\u0107a, u poku\u0161aju mjerenja sposobnosti koje le\u017ee u osnovi kreativnosti, Joy Paul Guilford ponudio model je divergentne produkcije u kojem posebno mjesto zauzimaju sposobnosti nazvane fluentnost, fleksibilnost, originalnost i elaboracija (Guilford, 1950; 1967). Od tada se razvilo vi\u0161e razli\u010ditih tuma\u010denja koja te\u017ee objasniti principe kreativnog mi\u0161ljenja. Sarnoff Mednick definirao je kreativno mi\u0161ljenje kao „sklapanje asocijativnih elemenata u nove kombinacije koje mogu odgovarati specifi\u010dnim zahtjevima, ili na neki drugi na\u010din biti korisne“ <\/em>(Mednick, 1962: 221). \u0160to su udaljeniji asocijativni elementi u novim kombinacijama, proces je kreativniji. Arthur Koestler je smatrao da se \u010din kreacije zasniva na principu bisocijativnog mi\u0161ljenja \u2013 na ukr\u0161tanju nezavisnih perceptivnih matrica zbog kojih se situacija opa\u017ea u dva konzistentna, ali obi\u010dno nekompatibilna referentna okvira (Koestler, 1964). Za razliku od rutinskog na\u010dina mi\u0161ljenja koje se mahom odvija na jednom planu, kreativno mi\u0161ljenje uvijek operira na vi\u0161e planova i zasniva se na tranzitornom stanju, ka\u017ee Koestler \u2013 na stanju poreme\u0107ene ravnote\u017ee koje se u trenutku bisocijacije mo\u017ee javiti uslijed naglog transfera misaonog tijeka iz jednog asocijativnog konteksta u drugi koji je uvjetovan druga\u010dijom logikom (Koestler, 1964). Istra\u017eiva\u010di kreativne kognicije dopunjavaju dotada\u0161nja teorijska obja\u0161njenja analizom kombinatori\u010dkog mi\u0161ljenja, sinteze novih struktura, analognog transfera informacija iz jedne domene u drugu,\u00a0 i kategorijalne redukcije u kojoj su postoje\u0107e strukture konceptualno svedene na primitivne sadr\u017eatelje (Ward, et al.,2005). Edward\u00a0 Wisniewski sugerira da konceptualno kombiniranje mo\u017ee biti jedan od najva\u017enijih podprocesa kreativne kognicije i\u00a0 prepoznaje tri strategije po kojima ljudi tuma\u010de kombinacije: a) tra\u017ee\u0107i link za povezivanje; b) konstruiraju\u0107i karakteristiku jednog koncepta u drugom; ili c) stvaraju\u0107i mje\u0161avinu od dva ponu\u0111ena (Wisniewski, 1996). Albert Rothenberg uvodi pojam homospacijalnog mi\u0161ljenja. Definira ga kao aktivan proces „zami\u0161ljanja dva ili vi\u0161e odvojenih entiteta“ koji zauzimaju isti mentalni prostor, i koji mogu voditi k artikulaciji novog identiteta (Rothenberg, 2010:37). Mada koriste razli\u010dit terminolo\u0161ki okvir za obja\u0161njenje kreativnog mi\u0161ljenja, lako je primijetiti da Rothenberg i prethodno spomenuti autori imaju ne\u0161to zajedni\u010dko. Isti\u010du princip ukr\u0161tanja i udaljenosti asocijativnih elemenata koji su suprotstavljeni u funkciji razvoja nove ideje. Ovaj princip treba imati u vidu kada se koncipiraju eksperimentalne dra\u017ei i kada se od ispitanika o\u010dekuje izvjestan stupanj kreativnosti u odgovoru, odnosno, kada se pripremaju zadaci koji se pred ispitanike postavljaju u eksperimentalnoj situaciji.<\/p>\n

        Kao ilustracija prakti\u010dne implementacije predlo\u017eene metodologije, poslu\u017eit \u0107e ukr\u0161tanje prethodno izabranih fotografija iz IAPS baze po principu duplih ekspozicija. Ovakav na\u010din konstrukcije stimulusa oslanja se na nalaze Rothenbergovih istra\u017eivanja o efektima homospacijalnog mi\u0161ljenja (Rothenberg, 1986) jer se od ispitanika o\u010dekuje kreativan odgovor prilikom izlaganja konstruiranih superimponiranih vizualnih stimulusa (Slika 2).<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n\n\n
        \n
        \"\"<\/p><\/div>\n<\/td>\n
        		 <\/td>\n\n
        \"\"\n<\/div>\n<\/td>\n
        		 <\/td>\n <\/td>\n\n
        \"\"<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
        \n
        \n

        Pojedina\u010dne fotografije\u00a0<\/p><\/div>\n<\/td>\n

        		\n
        vs\u00a0<\/div>\n<\/td>\n
        		 <\/td>\n\n
        Dupla ekspozicija<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n

        Slika 2. Primjer konstrukcije superimponiranog vizualnog stimulusa
        \n po principu duple ekspozicije<\/em><\/p>\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Naime, u Rothenbergovom eksperimentu,\u00a0 kori\u0161tena je vizualna stimulacija koja je izlagana piscima i slikarima pod razli\u010ditim uvjetima, nakon \u010dega su imali zadatak verbalne, odnosno, likovne produkcije. Potvr\u0111eno je da su metafore stvorene u uvjetima izlaganja superimponiranih vizualnih stimulusa (tzv. duplih ekspozicija) kreativnije od onih koje su nastale kao rezultat sukcesivne ili \u010dak paralelne stimulacije (Rothenberg, 1986; 1999; 2010). <\/p>\n

        Treba jo\u0161 jednom napomenuti da ubrzani razvoj novih medija i tehnologija otkriva veliki potencijal za kori\u0161tenje u empirijskim istra\u017eivanjima, pored ve\u0107 spomenutog pro\u0161irivanja obima dostupnih medijskih sadr\u017eaja kao nepresu\u0161nog izvora stimulusa. <\/p>\n

        Demokratizacija tehnologije, koja zahvaljuju\u0107i ubrzanom razvoju i masovnoj proizvodnji postaje dostupna sve ve\u0107em broju ljudi (Friedman,1999), ve\u0107ini istra\u017eiva\u010da je omogu\u0107ila dostupnost softversko\u2013hardverskih rje\u0161enja koja se mogu koristiti radi pove\u0107anja brzine i preciznosti mjerenja, kao i radi eliminacije sistemskih gre\u0161aka (npr. randomizacija izlaganja stimulusa). Do prije samo par godina sistemom ”papir, olovka, \u0161toperica” bilo je gotovo nemogu\u0107e za jednog istra\u017eiva\u010da da svojim ispitanicima balansiranim redoslijedom nasumi\u010dno izla\u017ee ve\u0107i broj stimulusa, i da na precizan na\u010din prikupi njihove odgovore, uz mjerenje vremena reakcije. Danas je to mogu\u0107e napraviti bez ve\u0107eg napora, uz pomo\u0107 aplikativnih softvera, \u010dija cijena ne predstavlja veliko optere\u0107enje za bud\u017eete znanstvenih institucija. <\/p>\n

        Dobar primjer jednostavnog, ali vrlo efektivnog softverskog rje\u0161enja je Pic Rotator 1.0 (Jovanovi\u0107, Mati\u0107, Milo\u0161evi\u0107 i Risti\u0107, 2015). Prije samog po\u010detka ispitivanja ispitanicima se na ekranu predstavlja standardizirano uputstvo za rad, pru\u017ea im se informacija o prirodi istra\u017eivanja, na\u010dinu \u010duvanja podaka i njihovom anonimnom kori\u0161tenju, kao i informacija o mogu\u0107nosti prekida i napu\u0161tanja eksperimenta u svakom momentu bez posljedica po ispitanike, \u010dime se omogu\u0107uje njihova informirana suglasnost za sudjelovanje u eksperimentu. Softver zatim nasumi\u010dnim redoslijedom izla\u017ee ispitanicima stimuluse, bilje\u017ei njihove odgovore i vrijeme reakcije, i generira tabelu s prikupljenim podacima koja je kompatibilna s ve\u0107inom statisti\u010dko-analiti\u010dkih softvera u kojima se mo\u017ee vr\u0161iti daljnja obrada i analiza prikupljenih podataka.<\/p>\n

        Tako\u0111er, vrlo je va\u017eno uo\u010diti potencijal dru\u0161tvenih mre\u017ea kao platformi za brzo i ekonomi\u010dno sakupljanje podataka na velikim uzorcima. Dok su tehnike prikupljanja podataka putem telefonskih anketa odavno u upotrebi, sli\u010dne tehnike koje bi se oslanjale na socijalne mre\u017ee jo\u0161 uvijek su u povoju. Najve\u0107a prepreka tehnolo\u0161kom unapre\u0111enju znanstvenih eksperimenata je u tome \u0161to napredne tehnike uzorkovanja putem dru\u0161tvenih mre\u017ea nisu lako dostupne, odnosno, razvijaju se isklju\u010divo u komercijalne svrhe i njihova demokratizacija se ne isplati kompanijama koje na njih pola\u017eu pravo. Potencijal svakako mo\u017eemo prepoznati u softverima u kojima je uzorkovanje i snimanje tr\u017ei\u0161ne strukture u funkciji same mre\u017ee, odnosno, pove\u0107anja profita putem ogla\u0161avanja. Ipak, ohrabruju\u0107e je \u0161to je potencijal za razmjenu nekomercijalnih aplikativnih softvera putem dru\u0161tvenih mre\u017ea sada ve\u0107i, i \u0161to se sami softveri razvijaju daleko br\u017ee.<\/p>\n

        Va\u017enost uo\u010davanja neslu\u0107enih potencijala spomenutih tehnika prikupljanja i analize podataka s mre\u017ee je i u razumijevanju koli\u010dine zloupotreba do koje njihova nekontrolirana i neograni\u010dena upotreba, od strane korporacija i vlada, mo\u017ee dovesti.<\/p>\n

         <\/p>\n

        Konstrukcija koeficijenta kreativnosti i obrada podataka<\/strong><\/p>\n

        Kada se od ispitanika u kontroliranim uvjetima dobiju odgovori ostaje otvoreno pitanje kako na objektivan i ekonomi\u010dan na\u010din procijeniti stupanj kreativnosti prikupljenih odgovora. U klasi\u010dnom eksperimentalnom nacrtu koji je spomenut ranije, ovu procjenu bi vr\u0161ili nezavisni procjenjiva\u010di u okviru postupka koji se naziva konsenzualna tehnika procjene (CAT \u2013 Consensual Assesment Tehnique, Amabile, 1996). Ovakav na\u010din procjene je prije svega neekonomi\u010dan jer zahtijeva anga\u017eiranje ve\u0107eg broja eksperata, eventualno i vrijeme za njihovu obuku, dok je i sama procjena jedan dugotrajan i te\u017eak zadatak. Pritom su procjene subjektivne. \u010cak i kada se postigne visok stupanj intersubjektivne suglasnosti me\u0111u procjenjiva\u010dima, \u0161to mo\u017ee biti provjereno izra\u010dunavanjem Kronbahovog alfa koeficijenta [\u03b1 \u2265 0,70], odnosno, statisti\u010dkim postupkom analize relijabilnosti, ne mo\u017eemo biti sigurni da procjene nisu bile pod utjecajem interferiraju\u0107ih varijabli. <\/p>\n

        Spomenuti Guilfordov model (1950; 1967) omogu\u0107io je razvoj psihometrijskog pristupa u prou\u010davanju kreativnosti i kvantifikaciju dobivenih podataka. Postupci se prete\u017eno koriste u mjerenju individualnih razlika, a sastoje se u prebrojavanju dobivenih rje\u0161enja (mjera fluentnosti), prebrojavanju kori\u0161tenih kategorija u produciranim rje\u0161enjima (mjera fleksibilnosti), kao i izra\u010dunavanju stupnja izuzetnosti pojedina\u010dnog odgovora u odnosu na ostale dobivene odgovore (mjera originalnosti zasnovana na utvr\u0111enoj u\u010destalosti unutar referentne grupe), kao i na prebrojavanju broja detalja kojim se odre\u0111eno rje\u0161enje opisuje (mjera elaboracije). Kasnije faktorske analize Guilfordovog modela najprije su isklju\u010dile faktor elaboracije kao sposobnosti koja je usko povezana s divergentnim mi\u0161ljenjem, zatim je pokazano da su fluentnost i fleksibilnost u stvari istovjetne sposobnosti da bi se na kraju pokazalo da sva tri preostala faktora \u2013 fluentnost, fleksibilnost i originalnost u osnovi imaju jednu istu sposobnost (Runco, 1999). Mada se pokazalo da Guilfordov model divergentne produkcije zahtijeva detaljnu provjeru i reviziju, u brojnim psihometrijskim istra\u017eivanjima potvr\u0111ene su prednosti kvantifikacije, u funkciji prevladavanja subjektivnosti i varijabilnosti eksternih procjena.\u00a0 <\/p>\n

        Oslanjaju\u0107i se na spomenute autore, za potrebe metodolo\u0161ki validnog postupka procjene kreativnosti, mogu\u0107e je konstruirati koeficijent kreativnosti i koeficijent izuzetnosti \u2013 koji se sastoje od lako i objektivno mjerljivih aspekata dobivenih odgovora u funkciji numeri\u010dkog izra\u017eavanja stupnja njihove kreativnosti.<\/p>\n

        Koeficijent kreativnosti se izra\u010dunava kao kvocijent dobivenih i mogu\u0107ih razli\u010ditih odgovora na nivou varijable i u skladu je s Guilfordovim odre\u0111enjem fluentnosti i fleksibilnosti:<\/p>\n

        K = N\/ n<\/strong><\/p>\n

        …gdje je K <\/strong>\u2013 koeficijent kreativnosti varijable, N <\/strong>\u2013 broj dobivenih razli\u010ditih odgovora i n<\/strong> \u2013 broj ispitanika.<\/p>\n

        Koeficijent izuzetnosti kao mjera originalnosti odgovora ispitanika predstavlja koeficijent broja 1 i broja ispitanika koji su dali isti odgovor, \u0161to odgovara Guilfordovom odre\u0111enju originalnosti:<\/p>\n

        Ki = 1 \/ m<\/strong>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 i = 1,………,n<\/p>\n

        …gdje je Ki<\/strong> \u2013 koeficijent izuzetnosti pojedina\u010dnog odgovora ispitanika, a m<\/strong> \u2013 broj ispitanika koji su dali isti odgovor. <\/p>\n

        Aritmeti\u010dka sredina koeficijenata izuzetnosti svih ispitanika jednaka je koeficijentu kreativnosti varijable, \u0161to odgovara nalazima da u osnovi sva tri spomenuta faktora divergentog mi\u0161ljenja stoji ista sposobnost:<\/p>\n

        M= (K1 + K2+…….Kn) \/ n = K<\/strong><\/p>\n

        …gdje je M<\/strong> \u2013 aritmeti\u010dka sredina kreativnosti pojedina\u010dnih odgovora, K1, K2,….,Kn<\/strong> – koeficijenti izuzetnosti pojedina\u010dnih odgovora ispitanika, n<\/strong> \u2013 broj ispitanika i K – <\/strong>koeficijent kreativnosti varijable.<\/strong><\/p>\n

        Na primjer, ako u eksperimentu sudjeluje 10 ispitanika od kojih se tra\u017ei da smisle najkreativniji naslov za jedan vizualni stimulus \u2013 duplu ekspoziciju (Slika 2), i svih 10 ispitanika da razli\u010dit odgovor, onda bi koeficijent kreativnosti na nivou varijable bio maksimalan K=10\/10=1<\/strong>. U drugom slu\u010daju, ako bi na primjer, svih 10 ispitanika dalo isti odgovor, onda bi koeficijent kreativnosti na nivou varijable bio minimalan K=1\/10=0.1<\/strong>. U prvom slu\u010daju koeficijent izuzetnosti za svakog ispitanika pojedina\u010dno bio bi isti Ki=1\/1=1, <\/strong>dok bi aritmeti\u010dka sredina koeficijenata izuzetnosti za svih 10 ispitanika bila M=(1+1…1)\/10=1. <\/strong>U drugom slu\u010daju koeficijent izuzetnosti za svakog ispitanika bio bi Ki=1\/10=0.1, <\/strong>dok bi aritmeti\u010dka sredina koeficijenata izuzetnosti za svih 10 ispitanika bila M=(0.1+0.1…0.1)\/10=0.1<\/strong>. Ovo su naravno dva ekstremna slu\u010daja koja se rijetko mogu dobiti u praksi, ali slikovito opisuju model konstrukcije koeficijenata.<\/p>\n

        Kori\u0161tenjem ovako konstruiranog koeficijenta kreativnosti zna\u010dajno se podi\u017ee objektivnost i ekonomi\u010dnost istra\u017eivanja kreativnog procesa. Pored toga, primjena razli\u010ditih metoda (kvantitativne i kvalitativne metode) u obradi podataka dobivenih predlo\u017eenim postupkom dodatno omogu\u0107ava\u00a0 empirijsku validaciju teorijskih postavki.<\/p>\n

         <\/p>\n

        Empirijska validacija, pitanja i putevi<\/strong><\/p>\n

        Predlo\u017eena konstrukcija koeficijenata izuzetnosti i kreativnosti u funkciji razvoja objektivnosti mjerenja zahtijeva empirijsku provjeru. Kada se u korelacijskom nacrtu poka\u017ee da postoji sna\u017ena i statisti\u010dki zna\u010dajna pozitivna povezanost izme\u0111u mjera izvedenih na osnovi konstruiranih koeficijenata i nezavisnih mjera eksperata u okviru konsenzualne tehnike procjene, na istom stimulusnom materijalu [r\u2265,70], mo\u0107i \u0107emo sa sigurno\u0161\u0107u potvrditi visoku deskriptivnu vrijednost predlo\u017eene formule, kao i opravdanost konstruiranja koeficijenata koji mogu istra\u017eivanja u\u010diniti lak\u0161im i ekonomi\u010dnijim. Rezultati prvih pilot analiza ukazuju da se radi o mjerama dobrih metrijskih karakteristika, koje na dobar na\u010din reprezentiraju mjere populacije s niskom gre\u0161kom mjerenja (Milo\u0161evi\u0107, Risti\u0107, 2016).<\/p>\n

        U radu su ispitane mogu\u0107nosti za upotrebu novih tehnologija i s njima povezanih novih medija u eksperimentalnim studijama kreativnosti. Predlo\u017eena je nova metodolo\u0161ka postavka koja se mo\u017ee primijeniti u ispitivanju prije svega kreativnog procesa, ali i njegovih ishoda. Novina se sastoji u kreiranju mjernih instrumenata od postoje\u0107ih inventara dra\u017ei, kreiranju softverskih rje\u0161enja za prikupljanje podataka i konstrukcije koeficijenta kreativnosti i koeficijenta izuzetnosti kao kvantitativnih mjera za procjenu kreativnosti odgovora u obradi podataka. <\/p>\n

        Sve ove novine omogu\u0107ene su prije svega razvojem novih medija i novih tehnologija. Kao osnovne odlike ovog razvoja prepoznate su masovnost, ekonomi\u010dnost i preciznost, dok je upravo nedovoljna izra\u017eenost istih tih osobina prepoznata kao glavni nedostatak dosada\u0161njih studija kreativnosti. <\/p>\n

        Predlo\u017eena metodologija mogla bi biti osnova za empirijsku usporedbu predvi\u0111anja razli\u010ditih teorijskih paradigmi, u potrazi za odgovorima na pitanja o prirodi kreativnosti i kreativnog mi\u0161ljenja, njegovih veza s ostalim mentalnim funkcijama, utjecaju uvjeta sredine na razvoj i ispoljavanje kreativnosti, razloge njenog rasta i razvoja ili opadanja… Tako\u0111er na ovaj na\u010din se mo\u017ee pristupiti i pitanjima grupne i individualne kreativnosti i njihovog me\u0111usobnog odnosa.<\/p>\n

        Zagovaranje upotrebe novih medija i tehnologija u istra\u017eiva\u010dke svrhe ne zna\u010di automatsko njihovo aboliranje od kriti\u010dkog pristupa i nu\u017enih interpretacija, niti negiranje potrebe za njihovom problematizacijom na na\u010din na koji to filozofija medija \u010dini. Naprotiv, kriti\u010dko promi\u0161ljanje medijskih fenomena, a posebno promjena, \u010dini se potrebnije no ikad prije, upravo zbog toga \u0161to izvo\u0111enje eksperimentalnih zakona zahtijeva vrijeme, kao i sna\u017eno teorijsko zale\u0111e koje omogu\u0107ava empirijsko utemeljenje \u010dak i prije poku\u0161aja validacije. \u00a0Treba skrenuti pa\u017enju da spomenute veze tehnologije, medija i istra\u017eivanja pokre\u0107u i nova eti\u010dka pitanja na koja istra\u017eiva\u010dki eti\u010dki kodeksi danas nemaju odgovor, ili se ti odgovori nerijetko zanemaruju i pre\u0161u\u0107uju. <\/p>\n

        Ipak, kao \u0161to se pre\u0161u\u0107uju eti\u010dki problemi (zlo)upotrebe novih medija i tehnologija, ponekad se, pogotovo u akademskim krugovima, olako prelazi i preko pozitivnih potencijala koji njihov razvoj nudi. Ovaj rad predstavlja izme\u0111u ostalog poku\u0161aj da se istra\u017ee novi na\u010dini za kori\u0161tenje novih tehnologija i medija, kao i da se na njihove korisnike “pedago\u0161ki” djeluje, kroz demonstraciju pozitivnog na\u010dina njihovog sagledavanja, a posljedi\u010dno i kreativnu upotrebu, odnosno, njihovu “reintegraciju” u cilju dobrobiti zajednice. Jasno je da pozitivan vrijednosni predznak ovisi o mnogo razli\u010ditih faktora, i mahom izmi\u010de prvobitnoj kontroli [o \u010demu bismo mogli diskutirati s Nobelom ili Einsteinom], ali je tako\u0111er izvjesno da se dru\u0161tvene mre\u017ee i druge inovacije u okviru web 2.0 jo\u0161 uvijek vi\u0161e koriste kao kontekst za iskazivanje postoje\u0107ih oblika kreativnosti, no \u0161to se mogu detektirati kreativni na\u010dini njihovih kori\u0161tenja. Vrlo je mali broj projekata i inicijativa koje uspijevaju “dosko\u010diti” diktatu ponu\u0111enih aplikativnih softvera u okviru dru\u0161tvenih mre\u017ea, zbog \u010dega su vidovi osobnog izra\u017eavanja krajnje predvidljivi i pod visokim stupnjem kontrole. I sve dok na\u0161i odgovori na nove tehnologije ostaju algoritamski, o kreativnosti u pristupu novim medijima vrijedi diskutirati, kao i dublje ispitivati potencijale koje tek treba iskoristiti. Predlo\u017eeni pristup mogao bi omogu\u0107iti ekonomi\u010dniju, pouzdaniju i objektivniju empirijsku provjeru teorijskih postavki u poku\u0161aju da se odgovori na otvorena pitanja o prirodi kreativnosti. Povratna sprega teorije i prakse time se oja\u010dava, \u0161to se \u010dini nu\u017eno u ovom periodu razvoja znanstvene misli o kreativnosti. <\/p>\n

        Psiholo\u0161ka znanost i znanstvenici, zbog \u010destih zloupotreba izazvanih upotrebom neeti\u010dkih eksperimentalnih metoda, izborom neeti\u010dkih ciljeva ili zloupotrebom psiholo\u0161kih znanja i uvida (Walsh, 2015), iza\u0161li su opravdano na lo\u0161 glas. Mo\u017ee se \u010dak re\u0107i da je opravdano nepovjerenje s kojim se psiholozi i njihove znanstvene ambicije susre\u0107u danas. Ipak, ova vrsta zloupotreba i neeti\u010dnosti ne mo\u017ee se pripisati kao imanentno svojstvo cjelokupnoj disciplini ili svim njenim teoreti\u010darima i prakti\u010darima (\u010dak bi bilo pretjerano njegovo pripisivanje ve\u0107ini ili velikom dijelu), a pogotovo je neopravdano takvim okarakterizirati cjelokupanu empirijsku metodu.<\/p>\n

        Ako se zala\u017eemo za ve\u0107u kreativnost u medijima i u dru\u0161tvu, moramo prvo razumjeti za \u0161to se to to\u010dno zala\u017eemo. Ako zaista \u017eelimo kreativno\u0161\u0107u odgovoriti na uo\u010deni diktat i kontrolu koji odlikuju nove medije danas, potrebno je da objasnimo \u0161to je to kreativnost, kako ona nastaje, mo\u017ee li se mijenjati, mo\u017ee li se na nju utjecati, mo\u017ee li se izazvati ili isprovocirati. Sva ova pitanja i dalje su otvorena, stoga pristup koji se predla\u017ee ima za posredan cilj da podr\u017ei osvajanje kreativnih sloboda, kako u novim medijima tako i u svijetu uop\u0107e, kroz stjecanje jasnijih uvida u proces kreativnog mi\u0161ljenja.<\/p>\n

         <\/p>\n

        Literatura:<\/strong><\/p>\n

        Amabile, T. M.(1996).Creativity in context<\/em>. Boulder, CO: Westview.<\/p>\n

        Boden, M. (2005) Computer Models of Creativity. In R. J. Sternberg (Ed.), Handbook of creativity<\/em>. New York: Cambridge University Press.<\/p>\n

        Bradley, M. M. & Lang, P. J. (2007). The International Affective Picture System (IAPS) in the study of emotion and attention. In J. A. Coan and J. J. B. Allen (Eds.), Handbook of Emotion Elicitation and Assessment<\/em> (pp. 29-46). Oxford University Press.<\/p>\n

        Gruber, H. E., & Wallace, D. B. (2005). The case study method and evolving systems approach for understanding unique creative people at work. In R. J. Sternberg (Ed.), Handbook of creativity<\/em>. (pp. 93\u2013115). New York: Cambridge University Press. <\/p>\n

        Guilford, J. P. (1950). Creativity. American psychologist, 5,<\/em> 444 – 454.<\/p>\n

        Guilford, J. P. (1967). The nature of human intelligence.<\/em> New York: McGraw-Hill.<\/p>\n

        Friedman, T. (1999). The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization.<\/em> New York: Random House.<\/p>\n

        Jovanovi\u0107, V., Mati\u0107, I., Milo\u0161evi\u0107, M., i Risti\u0107, I. (2015). Pic Rotator 1.0. <\/em>[Computer software]. Beograd: Fakultet dramskih umetnosti. <\/p>\n

        Koestler, A. (1964). The act of creation.<\/em> New York: Macmillan.<\/p>\n

        Lang, P., Bradley, M., & Cuthbert, B. (2008). International affective picture system (IAPS): Affective ratings of pictures and instruction manual. <\/em>Technical Report A-8. Gainesville, FL: University of Florida.<\/p>\n

        Mandi\u0107, T., i Risti\u0107, I. (2013). Psihologija kreativnosti<\/em>. Beograd: Institut za pozori\u0161te, film, radio i televiziju. Fakultet dramskih umetnosti Univerzitet umetnosti u Beogradu.<\/p>\n

        Mayer, R.E. (2005) Fifty years of Creativity\u00a0 Research. In R.J. Sternberg (Ed.). Handbook of Creativity. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 450-460.<\/p>\n

        Martindale, C. (2005). Biological biases of creativity. In R. J. Sternberg (Ed.), Handbook of creativity. Cambridge, UK: Cambridge University Press.<\/p>\n

        Math\u00f4t, S. (2011). Stimulus sets. COGSCI. http:\/\/www.cogsci.nl\/stimulus-sets. Pristupljeno 23.12.2015<\/a>.<\/p>\n

        Mednick, S. (1962). The associative basis of the creative process. Psychological Review, 69,<\/em> 221\u2013232.<\/p>\n

        Mehrabian, \u00a0A., Russell, A., (1974). An approach to environmental psychology (1 ed.).<\/em> Cambridge: MIT Press.<\/p>\n

        Milo\u0161evi\u0107, M. & Risti\u0107, I. (2016). Jesmo li kreativniji kada posmatramo neprijatne slike?.\u00a0 Me\u0111unarodna nau\u010dna konferencija 22. EMPIRIJSKA ISTRA\u017dIVANJA U PSIHOLOGIJI. <\/em>Srbija: Beograd.<\/p>\n

        Page, R., Thomas, B. (2011). New Narratives, Stories and Storyteling in the Digital Age<\/em><\/a>,<\/em> Lincoln and London: University of Nebraska PressRisti\u0107,\u00a0 I. (2010). Po\u010detak i kraj kreativnog proces<\/em>a. Beograd: Hop.La! <\/p>\n

        Rothenberg, A. (1986). Artistic creation as stimulated by super-imposed versus combined-composite visual images. Journal of Personality and Social Psychology, 50,<\/em> 370\u2013381.<\/p>\n

        Rothenberg, A. (1999). Homospatial Process. U M. Runco i S. Pritzer (ured.), Encyclopedia of Creativity<\/em> (Vol. 1, pp. 831\u201335). London: Academic Press. <\/p>\n

        Rothenberg,\u00a0 A. (2010). Kreativnost i ludilo. <\/em>Beograd: Clio.<\/p>\n

        Runco,M. (1999). Tension, adaptability, and creativity. U S. Russ (ur.). Affect, creative experience, and psychological adjustment<\/em> (pp. 165\u2013194). Philadelphia, PA: Brunner\/Mazel.<\/p>\n

        Simonton, D. K. (2005). Creativity from Historiometric Perspective. In R.J. Sternberg (Ed.). Handbook of Creativity.<\/em> Cambridge, UK: Cambridge University Press. 116-135. <\/p>\n

        Sternberg, R. J., & Lubart, T. I. (2005). Concept of Creativity: Prospects and Paradigms. In R.J. Sternberg (Ed.). Handbook of Creativity<\/em>. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 3-15. <\/p>\n

        Torrance, E. P. (1974). Torrance Tests of Creative Thinking: norms and technical manual.<\/em> Bensenville : Scholastic Testing Service.<\/p>\n

        Ward, T., Smith, S., & Finke, R. (2005). Creative cognition. U R. Sternberg (ur.), Handbook of creativity.<\/em> Cambridge, England: Cambridge University Press.<\/p>\n

        Walsh, D. (2015). American Psychological Association played critical role in CIA torture program,<\/em> World Socialists Web Site. www.wsws.org\/en\/articles\/2015\/05\/01\/tort-m01.html<\/a>\u00a0 http:\/\/www.cogsci.nl\/stimulus-sets<\/a> \u00a0\u00a0pristupljeno 31.12.2015.<\/p>\n

        Wisniewski, E. (1996). Construal and similarity in conceptual combination. Journal of Memory and Language,<\/em> 35,<\/em> 434-453.<\/p>\n

         <\/p>\n

        New Methodology Approach to Creativity Studies<\/span><\/strong><\/p>\n

         <\/p>\n

        Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        The aim of this paper is to present a new experimental approach to creativity studies. As a good example of experimental design, we suggest using the superimposed photographs from the IAPS database, as stimuli which should provoke a creative answer in subjects, based on the findings of Rotenberg\u2019s \u201cJanusian process\u201d and homospatial thinking. In order to overcome subjectivity in the creativity response evaluation, the construction of the creativity coefficient was suggested. Attention was drawn on potential of using new technology for experimental purposes in order to increase the speed and accuracy of measurements and system error elimination, as well as in social networks and new media for data collection. This approach allows overcoming subjectivity and empirical verification of theoretical assumptions in the attempt to answer the open questions of the nature of creativity.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

        Key words:<\/em><\/strong> creativity, measurement, coefficient of creativity, IAPS, homospatial thinking.<\/em><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        <\/a><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        \n\n\n\n
        \"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

        \n  5(8)#8 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

        		\n

        \n\"Creative<\/a>
        \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom         Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

        		\n

        UDK 159.954:659
        \n
        \n Pregledni \u010dlanak
        \n Review article
        \nPrimljeno: 21.1.2016.
        \n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

         <\/p>\n

         <\/p>\n

        Aleksandra Brakus<\/span><\/p>\n

        Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu
        \nDoktorski nau\u010dni studiji Menad\u017ementa kulture i medija<\/p>\n

        brakus011@gmail.com<\/p>\n

        Kreativni marketing u medijima<\/span><\/strong><\/p>\n


        \nPuni tekst: pdf (390 KB), Hrvatski, Str. 1251 – 1258
        \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

         <\/p>\n

        Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        Umjetnost je ljudska djelatnost koja ima za cilj stimuliranje \u010dula, uma i duha. Ona predstavlja aktivnost koja je stvorena s namjerom da prenosi emocije i ideje. Potreba za umjetno\u0161\u0107u poti\u010de iz ljudske kreativnosti. Mnoge znanstvene discipline kao \u0161to su psihologija, obrazovanje, umjetnost, istra\u017euju pojam kreativnosti. Prisutnost kreativnosti u marketingu nije dovoljno istra\u017eena. \u017divimo u vremenu koje karakteriziraju tehnolo\u0161ki napredak i brze promjene. Susre\u0107emo se s velikim brojem reklamnih poruka i na\u0161a svijest je ve\u0107 izgradila \u201cobranu\u201d protiv reklama. Mnoge reklame vi\u0161e ne primje\u0107ujemo i postajemo slijepi na ve\u0107inu njih. Kompanije moraju biti ekstremno kreativne ako \u017eele poslati odre\u0111enu poruku i pridobiti pa\u017enju javnosti. Kreativni marketing je spoj marketinga i kreativnosti. On je koristan u teorijskom i prakti\u010dnom smislu, mo\u017ee se slu\u017eiti svim vrstama medija u postizanju svog cilja. Kreativnost ima koristi od marketinga jer se preko njega ona mo\u017ee ispoljiti, a i marketing ima koristi od kreativnosti jer na taj na\u010din on dobiva novo ruho i postaje marketing novog doba.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

        Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> kreativnost, umjetnost, marketing, mediji.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

         <\/p>\n

        Pojam kreativnosti predstavlja jednu od klju\u010dnih vrijednosti suvremenog doba. Ona postaje standard i jedna od od najpo\u017eeljnijih estetskih, tr\u017ei\u0161nih i dru\u0161tvenih vrijednosti na\u0161eg doba. Ne postoji zvani\u010dno prihva\u0107ena definicija, ali postojanje tisu\u0107a definicija \u2013 kandidata, dodatno komplicira, ali i daje dra\u017e ovom podru\u010dju. „Na\u010din na koji vidimo kreativnost, odre\u0111uje na\u010din njenog definiranja. U najve\u0107em broju definicija ili obja\u0161njenja spominju se novitet, originalnost i korisnost ili vrijednost kreativnog proizvoda, kao odrednice kreativnosti“ (\u0160korc, 2012:12). Kreativno mi\u0161ljene i rje\u0161avanje problema je prvi stupanj kreativnosti, koja nije stvarala\u0161tvo u \u0161irem smislu\u00a0 nego pojava kreativnog variranja u okviru misaonog toka. <\/p>\n

        Kreativnost se koristi kao prefiks za skoro svako podru\u010dje ljudskog djelovanja kao \u0161to su: kreativna ekonomija, kreativni marketing, kreativno mi\u0161ljenje, kreativno ra\u010dunovodstvo i dr.<\/p>\n

        „Kreativno mi\u0161ljenje je tema koja se nalazi izme\u0111u psihologije saznanja i psihologije umjetnosti, zato \u0161to povezuje dva udaljena predmeta \u2013 mi\u0161ljenje i kreativnost. Ona se bavi pitanjima na koji na\u010din se gradi misaoni proces stvaranja rje\u0161enja i alternativa u \u017eivotnim situacijama. Kreativno mi\u0161ljenje je povezano s neo\u010dekivanim \u017eivotnim ili profesionalnim situacijama, kada se potencijalno rje\u0161enje ne mo\u017ee izvesti na osnovi ve\u0107 postoje\u0107eg iskustva, nego je potrebno kombiniranje i konstrukcija novih rje\u0161enja“ (\u0160korc, 2012:12).<\/p>\n

        Kreativnost se nekada smatrala bo\u017ejim darom, a danas svi od politi\u010dara i menad\u017eera do nogometa\u0161a \u017eele biti „kreativni“. Ona je postala strategija za ostvarivanje prednosti na globalnom tr\u017ei\u0161tu. <\/p>\n

        Tome ide u prilog i primjer da se u SAD-u vodio sudski proces u kojem je \u010duvena me\u0111unarodna kompanija Apple, koja se bavi proizvodnjom i prodajom osobnih ra\u010dunala, pametnih telefona i dr., tvrdi da je Samsung kopirao njegove proizvode (iPhone i iPad) kr\u0161e\u0107i njegova prava na patente. Kompanija Apple je dobila pravo na 1,045 milijarde dolara od\u0161tete zbog toga \u0161to je kori\u0161ten njen patent kao kopija. <\/p>\n

        Kreativnost je vrijednost vezana za tradiciju stvarala\u0161tva, koja postaje mjerilo, kriterij i standard cjelokupnog dru\u0161tvenog vrednovanja, ne samo u sferama koje su vezane za kulturu i umjetnost i znanstvena dostignu\u0107a, ve\u0107 i u podru\u010dju ekonomije i marketinga, gdje je njegova vrijednost prepoznata kao izvor profita i dobrog pozicioniranja na tr\u017ei\u0161tu. <\/p>\n

        Mnogi teoreti\u010dari i prakti\u010dari iz podru\u010dja menad\u017ementa i marketinga smatraju da su kreativne ideje izvor konkurentske prednosti na globalnom tr\u017ei\u0161tu brendova. “U \u0161irem smislu, kreativnost u menad\u017ementu odnosi se na istra\u017eivanje i primjenu druga\u010dijih pristupa poslovanju. Na op\u0107em planu to je, na primjer, kreiranje poslovne strategije za organizacijsku promjenu, a na operativnom to mo\u017ee biti razvoj novih proizvoda ili uvo\u0111enje tehnolo\u0161kih inovacija u proces rada. Postoji opasnost od pretjeranog zanosa ili jednostranog prihva\u0107anja samo inovativnih aspekata kreativnosti, pri \u010demu se \u010desto zanemare oni korisniji, ali manje dramati\u010dni elementi koji mogu vi\u0161e doprinijeti mijenjanju organizacije ili proizvoda. Po\u017eeljno je razmi\u0161ljati druga\u010dije od ve\u0107ine i preispitivati ustaljenu praksu i konvencije, ali svako pretjerivanje mo\u017ee voditi prenagljenim odlukama i diskontinuitetu. Inovacije koje se primjenjuju moraju se uklapati u postoje\u0107u cjelinu“ (Bilton, 2010:12). \u00a0Kreativne djelatnosti predstavljaju samo jedan vid kreativne ekonomije \u010dija je valuta intelektualna svojina. Utjecaj kreativnosti na ekonomiju, a posebno na marketing je velik. Kreativnost je izvor nove teorije o menad\u017ementu, koja obuhva\u0107a, od preno\u0161enja ovlasti na pojedince do inovacija. Ona je rje\u0161enje za probleme ekonomije i marketinga kao ekonomske discipline i pru\u017ea nove na\u010dine promoviranja, ogla\u0161avanja i pozicioniranja brendova na surovom globalnom tr\u017ei\u0161tu. U kreativnoj ekonomiji razmjena roba i usluga zamijenjena je ekonomijom koja je zasnovana na idejama, znanju i informacijama. <\/p>\n

        Marketing susre\u0107emo svuda. Ljudi i organizacije su formalno ili neformalno uklju\u010deni u niz aktivnosti koje se mogu nazvati marketingom. Marketing nije jednostavno definirati s obzirom na \u0161irinu i dubinu poslovnih aktivnosti koje poduzimaju tr\u017ei\u0161ni akteri. Ne postoji op\u0107eprihva\u0107ena definicija marketinga. On se vi\u0161e nego bilo koje druge poslovne funkcije bavi potro\u0161a\u010dima. Najve\u0107i broj definicija marketinga govori o zna\u010daju zadovoljenja potreba i \u017eelja potro\u0161a\u010da u procesu razmjene na tr\u017ei\u0161tu. Potrebe i \u017eelje potro\u0161a\u010da uzimaju se za po\u010detnu i zavr\u0161nu to\u010dku svih marketin\u0161kih aktivnosti.<\/p>\n

        Marketing predstavlja jedan od najstarijih ljudskih aktivnosti, ali se ipak smatra mladom menad\u017eerskom disciplinom. Neki elementi marketinga dose\u017eu \u010dak i do anti\u010dke Gr\u010dke, Feni\u010dana i mleta\u010dkih trgovaca, ali svoj puni zna\u010daj dobiva razvojem tr\u017ei\u0161ta. <\/p>\n

        Korijen termina marketing je u anglosaksonskoj rije\u010di tr\u017ei\u0161te („market“). Marketing je, u stvari, jezi\u010dna kovanica \u010dije je etimolo\u0161ko zna\u010denje „stavljanje na tr\u017ei\u0161te“. Prakti\u010dno, marketing podrazumijeva neposredne i posredne aktivnosti koje poduze\u0107e poduzima ili ima namjeru poduzeti prema izabranom tr\u017ei\u0161tu (Milisavljevi\u0107, Mari\u010di\u0107, Gligorijevi\u0107, 2009:4). Marketing koncept se danas \u010dini tako logi\u010dnim, \u0161to ranije nije bio slu\u010daj. Na po\u010detku on nije bio dovoljno prepoznat kao dio poslovne filozofije menad\u017ementa i bitan dio u organizaciji poduze\u0107a.<\/p>\n

        “Svakog dana susre\u0107emo se s gomilom reklamnih poruka i na\u0161a svijest je ve\u0107 izgradila automatsku protuobranu protiv reklama. Postali smo slijepi na ve\u0107inu reklama i vi\u0161e ih ni ne primje\u0107ujemo. Kompanije su svjesne da moraju biti ekstremno kreativne ako \u017eele poslati odre\u0111enu poruku i pridobiti malo na\u0161e pa\u017enje. Pogledajte sljede\u0107e primjere kreativnih ideja za megaobjekte i bilborde”.<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

         <\/p>\n

        \n

        \"\"\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        \u017divimo u vremenu u kome se odigrava “brza evolucija”, kada je rije\u010d o reklamama, umjetnosti i kreativnosti. Ono \u0161to je sigurno je da na industriju ogla\u0161avanja velik utjecaj ima tehnolo\u0161ki napredak. Mo\u017eemo slobodno re\u0107i da tradicionalni mediji vi\u0161e ne postoje. Brendovi put do svojih konzumenata nalaze putem Interneta i dru\u0161tvenih mre\u017ea. Reklame su izgubile svoj klasi\u010dan oblik, postale su izuzetno kreativne i zanimljive umjetni\u010dke forme. <\/p>\n

        Brendirani sadr\u017eaj koji predstavlja umjetnost ima za cilj prodati proizvod ili uslugu. Brend je vi\u0161e od proizvoda, on je skra\u0107enica u kojoj su sa\u017eeti osje\u0107aji jedne osobe prema kompaniji ili proizvodu. Brend je emotivan, ima snagu „li\u010dnosti“ i pridobiva srca i umove svojih potro\u0161a\u010da. Veliki brendovi pre\u017eivljavaju napade konkurenata i tr\u017ei\u0161nih trendova zbog svojih \u010dvrstih veza s potro\u0161a\u010dima (Kotler, Pfoertsch, 2007:20). Kao \u0161to marketing koristi umjetnost da bi pozicionirala brendove u svijesti potro\u0161a\u010da, tako i sve vi\u0161e umjetnika koristi marketing kao alat u svom radu. Zato se u nekim slu\u010dajevima ne mo\u017ee napraviti razlika izme\u0111u marketinga i umjetnosti. I mo\u017eemo slobodno re\u0107i da su uspje\u0161ni brendovi nastali kao rezultat dobrog marketinga, umjetnosti i kreativnosti.<\/p>\n

        “Utjecaj ogla\u0161avanja u dobu u kojem \u017eivimo je toliko porastao da se u ve\u0107ini slu\u010dajeva izjedna\u010dio ili \u010dak nadma\u0161io umjetnost po svom zna\u010daju, a popularna kultura je gotovo nezamisliva bez njega.  Svi brendovi koji ubrzo ne shvate i ne sna\u0111u se u novonastalim okvirima osu\u0111eni su na tavorenje, a vrlo brzo i na gubitak pa\u017enje i povjerenja od strane svoje publike.  Kona\u010dno, jedna od rijetkih stvari koja se nije promijenila i vjerojatno nikada ne\u0107e je sama sr\u017e ogla\u0161avanja \u2013 kreativne ideje”. <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

        Kreativni marketing koristi kreativno mi\u0161ljenje, koje se mora pozicionirati kao sveop\u0107i na\u010din razmi\u0161ljanja. Veza izme\u0111u marketinga, kreativnosti i umjetnosti je nastala kroz ispitivanje kreativnog marketinga od strane umjetnika. Klasi\u010dan marketing bi trebao koristiti kreativan na\u010din razmi\u0161ljanja i prakti\u010dno ga primijeniti. Kreativni marketing je posebno koristan u kompanijama, profitnim ili neprofitnim, koje imaju ograni\u010den bud\u017eet. Razvijanjem kreativne orijentacije svih zaposlenih u kompaniji mo\u017ee pomo\u0107i da se uspostavi konkurentska prednost\u00a0 i dobra pozicioniranost na globalnom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

        Kada se prihvati kreativno mi\u0161ljenje kao po\u017eeljno, kada se zaposleni u marketin\u0161kom sektoru obu\u010de i omogu\u0107e im se uvjeti za takav na\u010din rada, to pokazuje na\u010din na koji marketin\u0161ki stru\u010dnjaci zaista trebaju raditi marketing.<\/p>\n

        Marketin\u0161ke agencije \u00a0sve vi\u0161e koriste kreativnost u svojim reklama i to se mo\u017ee vidjeti na bezbroj reklama koje pronalaze put do svojih potro\u0161a\u010da na vrlo originalan i interesantan na\u010din. I uspijevaju biti kreativni, originalni, zabavni i razlikuju se u moru reklama koje nas obasipaju konstantno, bilo putem tradicionalnih ili novih medija. <\/p>\n

         <\/p>\n

        Zaklju\u010dak <\/p>\n

        \n Mo\u017eemo slobodno re\u0107i da kreativnost predstavlja ljusku sposobnost stvaranja novih stvari. Stvaral\u010dka potreba je najvi\u0161a ljudska potreba, koja se nalazi u samoj strukturi ljudskog bi\u0107a. Pored prirodne sposobnosti i genetske dispozicije, pri formiranju kreativnosti va\u017enu ulogu imaju odgoj i obrazovanje. <\/p>\n

        Mo\u017eemo slobodno re\u0107i da se u dana\u0161nje vrijeme psihologija stvaranja djelomi\u010dno stavila u slu\u017ebu kapitala ili manipulacije kreativnim potencijalima. Postoje razni modeli za razvoj kreativnosti i podr\u0161ku ljudima da ovaj potencijal prepoznaju i razviju. Tako\u0111er, postoje modeli za otkrivanje kreativnih osoba, njihovo podr\u017eavanje i vo\u0111enje u pravcu u kojem model predvi\u0111a, da bi na kraju postali lideri u raznim podru\u010djima. Posljednjih desetlje\u0107a raste broj tehnika koje se predla\u017eu za podr\u017eavanje kreativnog mi\u0161ljenja. Brain Storming<\/em> je jedna od tehnika grupnog mi\u0161ljenja, ali postoji mno\u0161tvo tehnika koje se nude za vje\u017ebanje, pobolj\u0161anje kreativnog potencijala. <\/p>\n

        Obrazovanje je veoma va\u017eno za kreativnost. „Op\u0107i utjecaji koje dobivamo kroz obrazovanje, selektivno djeluju na kreativnost, neki aspekti je podr\u017eavaju, a neki negativno djeluju na kreativnost. Sam prolazak kroz obrazovni proces, \u010dak i kada je on posebno pa\u017eljivo postavljen, uop\u0107e ne mora imati efekt na kreativnost u\u010denika. Potrebno je upoznati strukturu i prirodu mikroutjecaja koji su od interesa za kreativni razvoj. Koncepti obrazovanja danas, dominantno su postavljeni tako da su njihovi negativni utjecaji jasnije vidljivi od pozitivnih \u2013 lak\u0161e saznajemo \u0161to nije dobro po kreativnost u obrazovanju, a mnogo te\u017ee \u0161to jest. Promatranje procesa razvoja kreativnosti kod djece pomo\u0107u postignu\u0107a na testovima, pokazuje da se ova sposobnost nalazi u usponu do po\u010detka \u0161kolovanja, a tada po\u010dinje stagnirati i opadati“ (\u0160korc, 2012:79). Uo\u010dava se da \u0161to du\u017ee traje \u0161kolovanje, opada stupanj kreativnosti. Postavlja se pitanje opada li kreativnost ili se ona ne mo\u017ee izraziti kroz standardnu obrazovnu atmosferu. <\/p>\n

        Istra\u017eivanja pokazuju da postoji direktna veza izme\u0111u u\u010ditelja, nastavnika i kreativnosti kod djece. Visoko kreativan nastavnik pozitivno utje\u010de na raznoj kreativnosti kod \u0111aka. Jo\u0161 jedan od negativnih uticaja na razvoj kreativnosti je \u010dinjenica da se obrazovanje promatra kao ekonomska, a ne kao razvojna kategorija. Odnosno, znanje je roba koja se treba prodati na tr\u017ei\u0161tu rada. Jo\u0161 jedan faktor koji klju\u010dan za obrazovanje je i selekcija stru\u010dnjaka u obrazovanju. Postoji mnogo primjera gdje je psiholo\u0161ki profil nastavnika neprimjeren obrazovnom zadatku. Sve to vodi \u010dinjenici da na\u0161 obrazovni sustav formira \u010diste reproduktivce, jer se od \u0111aka o\u010dekuje da ponove\u00a0 ono \u0161to je ispredavano kako bi dobili ocjenu, a ne kreativce koji bi bili lideri u odre\u0111enim podru\u010djima.<\/p>\n

        Kada menad\u017eeri govore o kreativnosti obi\u010dno misle na „razmi\u0161ljanje izvan kli\u0161ea“ i na istra\u017eivanje i primjenu druga\u010dijih pristupa poslovanju. <\/p>\n

        U komercijalnim kreativnim industrijama za brendiranje proizvoda je neophodan pojedinac koji je ekstremno kreativan. „U potrazi za kreativno\u0161\u0107u, suvremene teorije ohrabruju odbacivanje kontrole i hijerarhije u korist slobode i individualizma. Prema novom pravovjerju, zadatak menad\u017eera je omogu\u0107avanje osobne autonomije i samoostvarivanja zaposlenih, a ne kontrola radne snage postavljanjem ograni\u010denja i rokova. Hijerarhije su ni\u017ee, organizacijske kulture svjesno „le\u017eerne“, a menad\u017eeri bez svojih kravata. U takvom sustavu kreativnog menad\u017ementa, ili „meke kontrole“, menad\u017eeri poku\u0161avaju ukinuti prinudu kako bi radnicima dali slobodu da se izraze, preuzmu rizik i preispituju konvencionalno mi\u0161ljenje. Kao rezultat takvog upravljanja, njihovi radnici \u0107e, naravno, biti produktivniji i inventivniji. Sloboda i autonomija se ne toleriraju tek tako, ve\u0107 zbog uvjerenja da \u0107e dugoro\u010dno unaprijediti korporativne ciljeve. Nova menad\u017eerska ideologija ne zasniva\u00a0 se na dru\u0161tvenom, nego na ekonomskom liberalizmu (Bilton, 2010:118-119).\u00a0 <\/p>\n

         <\/p>\n

        \n
        \n

        <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n        http:\/\/budikreativan.com\/category\/kreativni-marketing\/<\/a><\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n        http:\/\/www.mccann.rs\/rs\/news\/detail\/49\/Nova%20vrsta%20kreativnosti<\/a><\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Literatura:<\/strong><\/p>\n

        Bilton H.,Outdoor Learning in the Early Years: Management and Innovation, Taylor & Francis, 2010.<\/p>\n

        Kotler P., Pfoertsch W., B2B Brend menad\u017ement, Adi\u017ees, 2007.<\/p>\n

        Milisavljevi\u0107 M., Mari\u010di\u0107 B., Gligorijevi\u0107 M., Osnovi marketinga, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007.<\/p>\n

        \u0160korc B., Kreativnost u interakciji, Psihologija stvarala\u0161tva, Mostart, Zemun, 2012.<\/p>\n

        http:\/\/www.brandingstrategyinsider.com\/2015\/08\/death-digital-marketing.html#.VcMCuPOqpHw<\/a><\/p>\n

        http:\/\/www.blic.rs\/Slobodno-vreme\/447519\/18-stvari-koje-veoma-kreativni-ljudi-rade-drugacije<\/a><\/p>\n

        http:\/\/www.economy.rs\/vesti\/19910\/Kreativnost-u-marketingu-uvek-donosi-rezultate.html<\/a><\/p>\n

        http:\/\/etalent.hr\/kako-razviti-kreativnost-u-marketingu\/<\/a><\/p>\n

        http:\/\/marketingmreza.rs\/godina-medija-i-kreativne-integracije\/<\/a><\/p>\n

        http:\/\/www.mccann.rs\/rs\/news\/detail\/49\/Nova%20vrsta%20kreativnosti<\/a><\/p>\n

        http:\/\/onlinetrziste.com\/2012\/08\/americki-sud-samsung-da-plati-apple-u-milijardu-dolara-odstete-za-kopiranje-iphone-i-ipad\/<\/a><\/p>\n

        https:\/\/prezi.com\/hejmjjmqvyxp\/kreativnost-u-marketingu\/<\/a><\/p>\n

        http:\/\/www.default-design.com\/gde-je-granica-kreativnosti-u-marketingu\/ <\/a><\/p>\n

         <\/p>\n

        Creative Marketing in Media<\/span><\/strong><\/p>\n

         <\/p>\n

        Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        Art is a human activity which aims to stimulate the senses, mind and spirit. It is an activity that was created with the intention to transmit emotions and ideas. The need for art comes from human creativity. Many scientific disciplines such as psychology, sociology, art, are exploring the concept of creativity. The presence of creativity in marketing is not sufficiently explored. We live in a time that is characterized by rapid technological advances and changes. We are meeting with a large number of advertisements and our consciousness has already built a \u201cdefense\u201d against advertising. We do not notice many advertisements and become blind to most of them. Companies must be extremely creative if they want to send a specific message and to gain public attention. Creative marketing is a combination of marketing and creativity. It is useful in theoretical and practical terms, and can use all types of media to achieve their goal. Creativity has benefits of marketing because it can express through it, and the marketing gets benefits of creativity because on that way it gets a new look and a becomes a marketing of new age.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

        Key words:<\/em><\/strong> creativity, art, marketing, media.<\/em><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        <\/a><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        \n\n\n\n
        \"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

        \n  5(8)#9 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

        		\n

        \n\"Creative<\/a>
        \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom         Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

        		\n

        UDK 159.954:004.087
        \n
        \n Pregledni \u010dlanak
        \n Review article
        \nPrimljeno: 18.2.2016.
        \n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

         <\/p>\n

         <\/p>\n

        Radenko \u0160\u0107eki\u0107 i Mimo Dra\u0161kovi\u0107<\/span><\/p>\n

        Univerzitet Crne Gore<\/p>\n

        scekicr@yahoo.com
        \nrookie@t-com.me<\/p>\n

        Politi\u010dka (ne)kreativnost u medijima<\/span><\/strong><\/p>\n


        \nPuni tekst: pdf (1304 KB), Hrvatski, Str. 1259 – 1268
        \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

         <\/p>\n

        Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        U formiranju javnog mnijenja posebno ulogu imaju masovni mediji. Masovni mediji igraju veoma va\u017enu ulogu u procesima politi\u010dkog komuniciranja. U suvremenim demokratskim zemljama masovni mediji pravno nisu pod neposrednom kontrolom vlasti. To stvara dojam potpuno slobodnih i nezavisnih medija. Politi\u010dari se nastoje bira\u010dima obra\u0107ati posredstvom medija. Na\u010din na koji mediji izvje\u0161tavaju o izbornom procesu i predstavljaju politi\u010dare je jako va\u017ean. Zato se politi\u010dari trude na najbolji na\u010din promovirati javnosti, neki s vi\u0161e, neki s manje kreativnosti. Na raspolaganju im stoje, osim tradicionalnih medija, radija i televizije; i medij u usponu \u2013 internet. Putem web-portala, Facebook stranica, Twitera, Instagrama i sl. politi\u010dka promocija se iskazuje s izvjesnom dozom kreativnosti.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

        Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> politika, mediji, (ne)kreativnost.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

         <\/p>\n

        Uvod<\/strong><\/p>\n

        \nTehni\u010dke inovacije jesu donekle ‘pokrile’ prostor interesa za razumijevanje kreativnosti u medijima, ali s druge strane, mogu\u0107nosti suvremene tehnologije nam pru\u017eaju neslu\u0107ene domete za kreativnost, samo u drugom obliku. U formiranju javnog mnijenja posebno ulogu imaju masovni mediji, naro\u010dito u procesima politi\u010dkog komuniciranja. Na\u010din na koji mediji izvje\u0161tavaju o izbornom procesu i predstavljaju politi\u010dare je jako va\u017ean. Zato se politi\u010dari trude da se na najbolji na\u010din promoviraju javnosti, neki vi\u0161e, neki manje kreativno. Na raspolaganju im stoje osim tradicionalnih medija, radija i televizije; i medij u usponu \u2013 internet. Putem web-portala, FB stranica, Twitera, Instagrama i sl. politi\u010dka promocija se iskazuje s izvjesnom dozom kreativnosti. Radi kreiranja publiciteta, politi\u010dki subjekti su \u010desto spremni ulo\u017eiti izvjesnu dozu kreativnosti. Publicitet je najkra\u0107e, prisustvo u javnosti. Odre\u0111uje se kao konkurentska borba za utjecaj i kontrolu nad popularnom percepcijom klju\u010dnih institucija i javnih li\u010dnosti, doga\u0111aja i tema, posredstvom masovnih medija, a njeni sudionici su politi\u010dari, javne li\u010dnosti, biznismeni, novinari itd. (<\/em>Z<\/em>. <\/em>Slavujevi<\/em>\u0107, 2005:28).<\/em><\/p>\n

        Javno mnijenje je vrlo fluidno, podlo\u017eno promjenama, kontroli i manipulacijama politi\u010dkih i ekonomskih centara mo\u0107i. U formiranju javnog mnijenja posebno va\u017enu ulogu imaju masovni mediji. Politi\u010dki subjekti, svojim utjecajem i novcem svojih sponzora utje\u010de na masovne medije, da medijskom manipulacijom i pristrano\u0161\u0107u kreiraju javno mnijenje koje je afirmativno za politi\u010dara. Javno mnijenje utje\u010de na izborne rezultate, koji opet politi\u010daru daju mo\u0107.<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tijekom povijesnog razvoja medije je pratila, u ovisnosti o dru\u0161tvenim prilikama, manje ili vi\u0161e, ali konstantno prisutna te\u017enja politi\u010dkih struktura da ostvare monopol, a time i utjecaj na poruku i javnost. <\/p>\n

        Posljednje desetlje\u0107e XX. stolje\u0107a je donijelo uspon novog mo\u0107nog medija \u2013 interneta. Iako su neki kandidati za pojedine politi\u010dke funkcije u SAD-u ve\u0107 1994. postavili web-stranice, kao po\u010detak ve\u0107eg kori\u0161tenja tog novog oblika politi\u010dke komunikacije uzima se 1996. i zavr\u0161na re\u010denica u TV debati demokratskog kandidata za potpredsjednika, Boba Dolea, usmjerena mla\u0111im bira\u010dima: “Tra\u017eim va\u0161u podr\u0161ku. Tra\u017eim va\u0161u pomo\u0107, i ako stvarno \u017eelite uklju\u010diti se u kampanju, do\u0111ite na moju web-stranicu www.dolekemp96.org.<\/em>” Neposredno nakon emisije, njegova stranica je zabilje\u017eila vi\u0161e od 2 milijuna posjeta. Iste te godine 50 milijuna bira\u010da je posjetilo web-stranice CNN-a kako bi saznali izborne rezultate. (I. \u0160iber, 1998 : 29 ) <\/em>\u00a0<\/p>\n

        Online i internet prezentacija politi\u010dkih programa, politi\u010dki blogovi, stranice koje afirmiraju nacionalnu povijest i kulturu u „\u017eeljenoj percepciji“ \u2013 tekovina su ve\u0107 prvog desetlje\u0107a novog milenija. Kroz vidove <\/strong>politi\u010dkog marketinga imid\u017eu politi\u010dara i njegovo kreiranje pridaje se veliki <\/strong>zna\u010daj, gdje se imid\u017e odvaja od indentiteta i postaje svojevrsna maska pod kojom se politi\u010dki subjekt predstavlja bira\u010dima. <\/strong><\/p>\n

         <\/strong><\/p>\n

        Primjeri politi\u010dkog marketinga<\/strong><\/p>\n

        Prilikom izbora za predsjedni\u010dkog kandidata Demokratske stranke na konvenciji 1992. Bill Clinton je odgovorio na retori\u010dko pitanje koje je sam postavio “Tko je Bill Clinton”? otprilike sljede\u0107e: “Majka me je sama podigla te\u0161ko rade\u0107i, sve \u0161to sam uspio, uspio sam svojim radom. Odrastao sam uz djeda koji je imao trgovinu i pomagao drugim ljudima u nevolji \u2013 od njega sam nau\u010dio uva\u017eavati druge i pomagati im. Uz svoju voljenu suprugu nau\u010dio sam da stalno moram u\u010diti, boriti se, izgra\u0111ivati sebe”<\/em> (prema I. \u0160iber, 2003:58). U ovom odgovoru sadr\u017eane su temeljne \u017eeljene vrijednosti ameri\u010dkog dru\u0161tva \u2013 self made man<\/em> \u2013 \u010dovjek je sam odgovoran za svoj uspjeh, a ameri\u010dko dru\u0161tvo mu to omogu\u0107uje, treba uva\u017eavati druge i pomagati im, nikada se ne treba zadovoljavati s onim \u0161to se postiglo, uvijek treba te\u017eiti boljem, naro\u010dito ideji “ameri\u010dkog sna” \u0161iroko induciranog u ostale dijelove svijeta kao uzoru.<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovo bi se moglo prepoznati i kao jedan od oblika propagandne tehnike transfera, zbog izazivanja pozitivnog osje\u0107anja kod publike, op\u0107eprihva\u0107enih dru\u0161tvenih vrijednosti, kao pozitivan vid kori\u0161tenja retori\u010dke figure.<\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

        U SAD-u, nakon R. Nixona za uspje\u0161nost promocije politi\u010dara postala je va\u017ena osobina \u00bbpo\u0161tenje\u00ab, poslije J. Cartera \u00bb\u010dvrsto\u0107a i patriotizam\u00ab, a poslije Reganovog militarizma \u00bbumjerenost\u00ab. Ina\u010de, predsjedni\u010dka kampanja J. Cartera smatra se maestralna po projektiranju njegovog imid\u017ea kao po\u0161tenog, dobrodu\u0161nog i op\u0107eprihva\u0107enog \u010dovjeka, kao \u0161to su i u kampanji za nominaciju 1980. nagla\u0161avane njegove kvalitete. (Z. Slavujevi\u0107, 2005:79). <\/p>\n

        Difuznu propagandu predstavljala bi propaganda ameri\u010dkog na\u010dina \u017eivota, koja je u SAD-u pedesetih godina dvadesetog stolje\u0107a kroz, u javnosti induciran, val kolektivne histerije odbacivala sve \u00bbneameri\u010dko\u00ab i u\u010dvrstila predstavu o Americi kao obe\u0107anoj zemlji (Z. Slavujevi\u0107, 2005:16). Propagandno na\u010delo segmentacije publike i propagandna slojevitost uo\u010dljivo je u usredoto\u010denju kandidata, politi\u010dkih programa i ideja na pojedine segmente bira\u010da. S obzirom na \u0161arolikost bira\u010dkog tijela u pogledu porijekla, etniciteta, rase, prostora i sl., pru\u017eaju se mogu\u0107nosti za utvr\u0111ivanje odre\u0111enih tipova ili grupa bira\u010da \u2013 ciljnih grupa, kako bi se njihovim karakteristikama prilagodili ciljevi politi\u010dkog anga\u017emana, sadr\u017eaji poruka i na\u010dini promocije. Nastanak komercijalnih medija u SAD-u je imalo zna\u010dajnih efekata na politi\u010dki proces. Dovoljno je navesti nekoliko karakteristi\u010dnih primjera u kojima se manifestira mo\u0107 medijskog prostora i njegovog kori\u0161tenja od strane politi\u010dkih aktera.<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jedan od \u010duvenih izbornih trikova predstavlja re\u010denica iz govora G. Busha na konvenciji republikanaca 1988. koja traje 9 sekundi i glasi:<\/em> „\u010citajte mi sa usana \u2013 Nema vi\u0161e poreza.“! <\/em>Mada je kao tonski zalogaj briljantna, ona ga je dovela i u neprilike, jer je morao uvesti nove poreze, pa koliko mu je pomogla da pobijedi na tim izborima, toliko mu je odmogla prilikom reizbora \u010detiri godine kasnije (Z. Slavujevi\u0107, 2005:145).<\/em>Ovo je jedan od primjera upotrebe kontrole nad sadr\u017eajem, prilago\u0111avanjem na\u010dina saop\u0107avanja sadr\u017eaja i njihovim razbijanjem u tzv. tonske zalogaje, i nagla\u0161avanju udarnih mjesta u izlaganju koje se lako uo\u010davaju. <\/em>Politi\u010dki marketing je skup tehnika kojima je cilj doprinijeti adekvatnosti jednog kandidata u odnosu na njegovo potencijalno bira\u010dko tijelo.<\/p>\n

        Nekada\u0161nji predsjednik George Bush svaku sjednicu vlade po\u010dinjao je molitvom, dok mu govori podsje\u0107aju na propovijedi, uz obaveznu poruku da je „Bog odabrao Ameriku da svijetu podari mir”.\u00a0 166<\/p>\n

        Barack Obama je uz pomo\u0107 svoje ekipe, stvorio bez presedana vi\u0161ekanalne komunikacijske strategije. Obama je posvuda: vi\u0161e od 1600 videa je objavio na stranici YouTube, Facebook, MySpace, itd. …\n<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n

        <\/p>\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Odnosi s javno\u0161\u0107u, propaganda, ogla\u0161avanje i marketing \u2013 svi imaju sli\u010dan cilj \u2013promijeniti ukorijenjena mi\u0161ljenja i potaknuti kupovinu robe i usluga, ali metode kojima se ponaosob koriste su razli\u010diti. Politi\u010dki marketing<\/em> se javlja kao noviji vid politi\u010dke komunikacije i proiza\u0161ao je iz me\u0111usobnog spoja op\u0107eg prava glasa, demokracije i razvitka sredstava informiranja. Z. Slavujevi\u0107 (2005:23) politi\u010dki marketing odre\u0111uje kao: „komercijaliziranu varijantu politi\u010dke propagande, usmjerenu na konkretne politi\u010dke ciljeve i na kra\u0107a vremenska djelovanja, koja se u uvjetima politi\u010dkog pluralizma i autonomije medija, realizira publicitetom i pla\u0107enim ogla\u0161avanjem“.\u00a0 Ovo jasno govori o instru\u00admentalizaciji politike i mehanizmima ostvarivanja politi\u010dkog cilja jer je cilj politi\u010dkog reklamiranja „poticati \u017eelje“ i pozitivne stavove prema odre\u0111enoj ideji i „ukorjenjivati“ ih u ljudske potrebe. Razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija (stroj za tiskanje, mikrofon i zvu\u010dnik, radio, film, tele\u00advizija, kompjutor, satelit…) omogu\u0107eno je kori\u0161tenje raznih sredstava za oblikovanje masovne svijesti (kao robe). Politi\u010dki marketing se, dakle, ti\u010de politi\u010dkih subjekata koji usvajaju shva\u0107anja i tehnike poslovnog marketinga, koje bi im pomogle u \u0161to efikasnijem politi\u010dkom nastupu. Politi\u010dko tr\u017ei\u0161te je sli\u010dno ekonomskom, a svako tr\u017ei\u0161te funkcionira na bazi privatnog interesa, \u0161to je jedna od osnovnih premisa tzv. Public-choice teorija<\/em>.<\/em><\/p>\n

         <\/strong><\/p>\n

        Primjeri iz regije<\/strong><\/p>\n

        Nije ni \u010dudo \u0161to smo neke doma\u0107e izraze s podru\u010dja reklamiranja zamijenili upravo onim iz engleskog  jezika. Kada zbrojimo utjecaje koje iz svojih interesa \u0161ire vlasnici medija prilikom predizbornih kampanja i kada tome dodamo bud\u017eetska sredstva koja im u tome trebaju pomo\u0107i, javnosti  samo preostaje da se po slobodnom izboru opredijeli za Coca-Colu ili Pepsi. Fenomen reklame je kroz povijest imao razne faze koje nam sada izgledaju nevjerojatno i komi\u010dno, a siguran sam da i sada konzumiramo neke, koje \u0107e za par godina sli\u010dno izgledati. Primjera radi, pedesetih i \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a reklame za cigarete su \u010ditali doktori medicine tvrde\u0107i da odre\u0111ena marka cigareta dobro utje\u010de na zdravlje zuba i popravlja raspolo\u017eenje. Coca Cola je reklamirana kao medicinski eliksir i „hrana sre\u0107e“. Reklamiranje kroz filmove je uvijek bilo prisutno. Nekada je to bila zapaljena cigareta, dok je danas \u010da\u0161a vina i otvaranje piva nezaobilazan kadar suvremenih filmova. Marketing je vremenom dobivao na efikasnosti. Naime, dok je ranije za reklamu bila presudna inventivnost, zanimljivost i dizajn, sada se sve vi\u0161e inzistira na bjesomu\u010dnom ponavljanju. Mislim da je potpuno  ista situacija i u politi\u010dkom marketingu. Prije skoro \u0161ezdeset godina u SAD-u,William Benton, ameri\u010dki kongresmen koji je i sam bio iz podru\u010dja marketinga, predlagao je da treba ograni\u010diti koli\u010dinu reklama, kao izraz nekog  moralnog \u010dina. Me\u0111utim, vode\u0107i mediji poput New York Timesa, CBC-a i  NBC-a to su ocijenili kao nedemokratski \u010din i tako nastavili zara\u0111ivati na agresivnim kampanjama. Koliko bi se prodavala Coca Cola da godi\u0161nje na ogla\u0161avanje ne potro\u0161i skoro 2,5 milijarde dolara, veliko je pitanje.<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

        Kao neke od primjera politi\u010dke nekreativnosti u medijima, izdvojit \u0107emo lokalne izbore u Bosni i Hercegovini iz listopada 2012. Izborna kampanja je tijekom ovih izbora predstavljala pravi teatar apsurda. Nezapam\u0107eno bizarne izjave pojavljivale su se u medijima, predizborni spotovi izazivali svojim sadr\u017eajem podsmijeh, a \u0161areni, amaterski, tragikomi\u010dni i ponekad polupismeni plakati su nicali na svakom koraku.<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Tako je Op\u0107inski odbor SDS-a u Tesli\u0107u u BiH-u predstavio svoje kandidate za mjesta odbornika u lokalnoj skup\u0161tini, ali ime jednog kandidata posebno privla\u010di pa\u017enju \u2013 Bogdan \u0110uki\u0107 zvani Lopov koji se nije sramio svoj nadimak staviti na predizborni plakat.<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Nadimak je, ka\u017ee, dobio jo\u0161 kao dijete, ali svoje bira\u010de uvjerava da nadimak ne zna\u010di ni\u0161ta jer nikada nije ukrao.<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        S druge strane, Nedim Dizdarevi\u0107 \u017eeli da svi znaju kako je on kapetan duge plovidbe, a pobrinuo se da njegovi bira\u010di to ne zaborave pa se odlu\u010dio na amaterski sklepanu monta\u017eu u kojoj je, odjeven poput jednog od glumaca iz serije, "Larin izbor" pretvorio u "Rajin izbor".\n<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Drugi kandidat, Mirad Had\u017eiahmetovi\u0107 tako je zavr\u0161io na brojnim svjetskim portalima zahvaljuju\u0107i svojoj politi\u010dkoj kampanji koja je uklju\u010divala pornografiju kojom je privukao pa\u017enju na svoju "va\u017enu" poruku, isti\u010du\u0107i da je " \u010dvrst u svojim stavovima", izbacuju\u0107i na svome izbornom profilu nekoliko strate\u0161ki raspore\u0111enih snimaka i miksova \u017eestokog seksa u kombinaciji s dirljivim obra\u0107anjem bira\u010dima<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>:<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Tu je i Edhem Bi\u010dak\u010di\u0107 koji je odlu\u010dio pokriti sve terene pa je svoje plakate u\u010dinio dvojezi\u010dnima i pozvao bira\u010de da iza\u0111u na birali\u0161ta 7. oktobra ili to\u010dnije, 7. rujna. Na\u017ealost, promaklo mu je da oktobar i rujan nisu isti mjesec, ali bitna je dobra namjera.<\/p>\n

        Miralem Rami\u0107 odlu\u010dio se za poetski pristup pa sloganom "Do\u0111e \u010dovijek vedra \u010dela i napravi \u010dar\u0161iju od sela" poku\u0161ava privu\u0107i bira\u010de. Na\u017ealost, izgubit \u0107e velik dio onih koji znaju da u rije\u010di "\u010dovjek" ne postoji "i". No, neke bi bodove ipak mogao vratiti jer svoje je protukandidate iz Stranke demokratske akcije "suptilno" nazvao "kriminalcima i ubojicama".<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Agencija za politi\u010dko komuniciranje Polis, iscrpnom je analizom plakata do\u0161la do zaklju\u010dka da su najve\u0107i proma\u0161aj u ovoj kampanji predizborni plakati SDA. Isti\u010du\u0107i, da ovaj "propagandni materijal nije postigao niti jedan faktor u\u010dinkovitog promoviranja, a grafi\u010dkom izvedbom vi\u0161e podsje\u0107aju na devedesete, ratne godine nego na 21. stolje\u0107e". Bacite li pogled na ovaj predivan primjerak, biti \u0107e vam jasno i koliko su u pravu.<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Fotomonta\u017ea mitinga SNP-a u Beranama, u rujnu 2000., objavljena u „Ve\u010dernjim novostima“<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        La\u017ene registarske tablice dijeljene na mitingu opozicije u Srbiji, krajem 90-tih.<\/p>\n

         <\/p>\n

        \n
        \n

        <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n        http:\/\/www.scribd.com\/doc\/10029576\/Savremeni-Mediji-i-Dnevna-Politika<\/a><\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n„Ameri\u010dki politi\u010dari se vole pozivati na ameri\u010dki san. Ameri\u010dki san stvarno postoji i ve\u0107ina nas ga ima. Dobar je to san, toliko dobar da ga mnogi drugi \u0161irom svijeta pri\u017eeljkuju za sebe. Kakav je to san? Ameri\u010dki san je san o tome \u0161to sve ljudi mogu u dru\u0161tvu u kojem se svaki \u010dovjek mo\u017ee potaknuti da da sve od sebe, da postigne \u0161to najvi\u0161e mo\u017ee, a da za nagradu vodi lagodan \u017eivot. San o tome da ne bude umjetnih prepreka na putu osobnog ispunjenja. San po kojem zbir takvih pojedina\u010dnih ostvarenja predstavlja veliko dru\u0161tveno dobro \u2013 dru\u0161tvo slobode, jednakosti i uzajamne solidarnosti. San o tome da smo zvijezda vodilja svijetu koji pati jer nije u stanju ispuniti taj san. To je san, naravno kao uostalom ni bilo koji drugi, ne daje to\u010dnu sliku stvarnosti.“(I. Wallerstein, Opadanje ameri\u010dke mo\u0107i, CID, Podgorica, 2004, str. 9).<\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \nNewt Gingrich,\u00a0 napravio je popis od 65 rije\u010di \u010dije kori\u0161tenje preporu\u010duje Republikancima u SAD-u da bi izazivali pozitivne reakcije kod publike (poput: aktivnost, briga, izgradnja, porodica, dijete, gra\u0111anin, hrabrost, san, ispravan, sloboda, human, moral, mir, prosperitet, reforma, uspjeh, jedinstvo, vizija itd.) i 37 rije\u010di s negativnim zna\u010denjem (poput rije\u010di s prefiksom anti- , izdaja, kolaps, korupcija, kriza, ideolo\u0161ki, la\u017e, pateti\u010dan, nesiguran, bolest, on, oni, radikalan, senzacionalisti\u010dki itd.) \u2013 koje se kao univerzalne pozitivne i negativne karakteristike transferiraju na pojedine politi\u010dke subjekte(Z. Slavujevi\u0107, Politi\u010dki marketing, FPN-\u010cigoja, Beograd, 2005, str. 91).<\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \nNa jednoj tonskoj probi, tijekom priprema za govor na radiju, Regan je rekao: “Dragi moji Amerikanci, drago mi je \u0161to vas mogu obavijestiti da sam upravo potpisao uredbu koja Rusiju zauvijek stavlja izvan zakona. Bombardiranje po\u010dinje za pet minuta.\u00ab Bijela ku\u0107a je inzistirala da je ovaj citat samo \u0161ala i potpuno nezvani\u010dan. Uprkos tome komentari ove izjave u tisku naljutili su Moskvu, upla\u0161ili Europljane, a demokratima neo\u010dekivano omogu\u0107ili novu politi\u010dku municiju (prema D. Kellner, Medijska kultura, Clio, Beograd, 2004, str. 123).Tako\u0111er je poznata nedovoljna informiranost ili nedostatak \u017eelje za time \u010dak i visokih zvani\u010dnika, o \u010demu govore sljede\u0107i primjeri. Predsjedni\u010dki kandidat B. Goldwater vjeruje da je “Jugoslavija grad u Pragu”, ameri\u010dki potpredsjednik Kvejl se \u017ealio “\u2026\u0161to nije dobro nau\u010dio latinski jezik da mo\u017ee za vrijeme posjeta zemljama Latinske Amerike razgovarati s ljudima bez prevoditelja,” ili kao predsjedni\u010dki kandidat Bob Dole, koji kada je \u010duo da u Njema\u010dkoj postoji Goetheov institut njegovom vlasniku napisao pismo: “Dragi Goethe, \u017eelim Vam predlo\u017eiti da postanete \u010dlan Republikanskog kruga u Washingtonu, kako bi smo raspravljali o budu\u0107em svjetskom poretku. Tako\u0111er bih vam volio prestaviti svoju suprugu Elizabeth”. Shvativ\u0161i u \u010demu je stvar, direktor Goetheovog instituta odgovorio je predsjedni\u010dkom kandidatu B. Doleu: “Zahvaljujem Vam na Va\u0161em ljubaznom pozivu, ali \u017ealim \u0161to ne\u0107u mo\u0107i stisnuti ruku Va\u0161e lijepe supruge. Johann Wolfganf von Goethe (1749\u20131832)” (prema D. Ristevski, Op\u0161ta rehabilitacija Srbije, Narodna knjiga, Beograd, 1998, str. 21).<\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \nVi\u0161e u: Assael Henry, Consumer behavior and marketing action, PWCKENT publishing company, Boston, 1992., str. 127-155.<\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \nChomsky, Noam (2002.) Mediji, propaganda i sistem, <\/em>Zagreb 2002, str. 15.<\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \nVi\u0161e u: Joseph Heath; Andrew Potter, „Prodaja pobunjenika<\/em>“, Hedone, Beograd;<\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n“Prvi put se susre\u0107e u nazivu Kardinalskog vije\u0107a 1623. radi nadgledanja rada misionara i \u0161irenja mo\u0107i Rimokatoli\u010dke crkve. Manipulaciju mo\u017eemo definirati kao neprimjetnu la\u017e u raskoraku sa stvarnim stavom, kodirana da se inflitira u tu\u0111a mi\u0161ljenja, pona\u0161anja, vjerovanja, ali bez upotrebe sile” (prema Z. Jevtovi\u0107 Javno mnenje i politika, ALU, Beograd, 2003, str. 25).<\/p>\n

        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n        http:\/\/balkans.aljazeera.net\/vijesti\/politicki-marketing-odvajanje-zita-od-kukolja<\/a>
        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n        http:\/\/www.index.hr\/black\/clanak\/blamiranjem-do-glasova-izbori-u-bosni-apsolutni-hit\/637900.aspx<\/a>
        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \n        http:\/\/www.kurir.rs\/glasajte-za-mene-ja-sam-lopov-clanak-382628<\/a>
        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

        \n

        <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
        \nVi\u0161e na: \u00a0        https:\/\/www.youtube.com\/watch?t=38&v=1G2W0tICAXA<\/a>
        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

         <\/p>\n

        Literatura:<\/strong><\/p>\n

        Izborni marketing, Z. Tomi\u0107, Sveu\u010dili\u0161te Mostar, Mostar, 2000.<\/p>\n

        http:\/\/www.time.com\/time\/magazine\/article<\/a>– \u010dlanak autora Karen Tumulty, (05.07. 2008.) <\/p>\n

        http:\/\/www.primjena.com\/<\/a> – seminarski materijal sa seminara ,,Internet i politi\u010dki marketing“<\/span>, velja\u010da 2009.<\/p>\n

        Joseph Heath; Andrew Potter, „Prodaja pobunjenika<\/em>“, Hedone, Beograd. <\/p>\n

        D. Ristevski, Op\u0161ta rehabilitacija Srbije, Narodna knjiga, Beograd, 1998.<\/p>\n

        I. Wallerstein, Opadanje ameri\u010dke mo\u0107i, CID, Podgorica, 2004.<\/p>\n

        Assael Henry, Consumer behavior and marketing action, PWCKENT publishing company, Boston, 1992.<\/p>\n

        Z. Jevtovi\u0107, Javno mnenje i politika, ALU, Beograd, 2003.<\/p>\n

         <\/p>\n

        The Political (Non)creativity in the Media<\/span><\/strong><\/p>\n

         <\/p>\n

        Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        Mass media play a particular role in the formation of public opinion. Mass media also play a very important role in the processes of political communication. In modern democratic countries, the mass media are not legally under the direct control of the government. This creates the impression of fully free and independent media. Politicians try to address their voters through the media. The way in which the media report on the election process and politicians is very important. That is why politicians attempt to promote themselves in public in the best possible way, some with more and some with less creativity. In addition to the traditional media, radio and television, they have at their disposal the media on the rise – the Internet. Through web portals, Facebook pages, Twitter, Instagram and the like, political promotion is presented with a certain touch of creativity.<\/p>\n

        <\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

        Key words:<\/em><\/strong> politics, media, (non)creativity.<\/em><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        <\/a><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        \n\n\n\n
        \"inmediasresno8malo\"<\/p>\n

        \n  5(8)#10 2016<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

        		\n

        \n\"Creative<\/a>
        \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom         Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

        		\n

        UDK 659.43\/.44
        \n
        \n Pregledni \u010dlanak
        \n Review article
        \nPrimljeno: 9.2.2016.
        \n<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

         <\/p>\n

         <\/p>\n

        Ana Martinoli<\/span><\/p>\n

        Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu<\/p>\n

        ana.martinoli@gmail.com<\/p>\n

        Digitalna medijska publika \u2013 nova o\u010dekivanja, nove navike<\/span><\/strong><\/p>\n


        \nPuni tekst: pdf (355 KB), Hrvatski, Str. 1269 – 1284
        \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

         <\/p>\n

        Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

         <\/span><\/p>\n

        Digitalizacija medijskih sadr\u017eaja dovela je ne samo do pove\u0107anog broja medijskih izbora, ve\u0107 i do kreiranja novih navika i oblika pona\u0161anja publike. Od novih medijskih formi preko novih oblika tro\u0161enja i ukr\u0161tanja medijskih sadr\u017eaja, prisustvujemo evoluciji publike koja je nikad zahtjevnija i nikad mo\u0107nija. I dok medijski producenti smi\u0161ljaju nove na\u010dine za privla\u010denje i zadr\u017eavanje pa\u017enje publike, svaki pojedina\u010dni \u010dlan auditorija o\u010dekuje medijski sadr\u017eaj koji \u0107e ga inspirirati, motivirati, emocionalno anga\u017eirati. Tekst u fokus stavlja aktualna o\u010dekivanja publike, kao i nove oblike produkcije i distribucije medijskih sadr\u017eaja, koji nastaju u suvremenom medijskom dobu.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

        Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> digitalizacija, digitalni mediji, publika, interaktivnost, imerzivnost, crowdfunding.<\/em><\/p>\n

         <\/p>\n

         <\/p>\n

        S digitalizacijom medija promijenio se ne samo na\u010din produkcije i distribucije medijskih sadr\u017eaja ve\u0107 i na\u010din tro\u0161enja, pristupanja tim sadr\u017eajima, na\u010din njihovog kori\u0161tenja. Zato je danas od razmi\u0161ljanja o digitalnim medijima neodvojivo analiziranje digitalne publike. Nikad mo\u0107nije, nikad zahtjevnije i nikad tako ophrvane beskona\u010dnim izvorima informacija, zabave, multimedijalnih sadr\u017eaja kroz koje joj je neophodna navigacija i sasvim nova znanja i vje\u0161tine.<\/p>\n

        Digitalno okru\u017eenje utjecalo je na promjene na tradicionalnom medijskom tr\u017ei\u0161tu na vi\u0161e razli\u010ditih nivoa \u2013 dovelo je do multiplikacije medija u personalnom vlasni\u0161tvu, diversifikacije forme i sadr\u017eaja, tehnolo\u0161ki radikalnijem kretanju ka konvergentnim oblicima informacijskih servisa i interaktivnoj komunikaciji izme\u0111u korisnika i medija. (Livingstone, 1999) \u00a0<\/p>\n

        U suvremenom medijskom okru\u017eenju izazovi su jednako veliki i za proizvo\u0111a\u010de i potro\u0161a\u010de medijskih sadr\u017eaja, uz napomenu da se granica izme\u0111u ove dve kategorije uvelike gubi. U svijetu “pametnih” i konvergiranih medija sve je te\u017ee razmi\u0161ljati u tradicionalnim pojmovima \u2013 radio, televizija, tiskani mediji\u2026 Publika danas odluke donosi kre\u0107u\u0107i se u kategorijama aplikacije, servisi, ekrani, ure\u0111aji putem kojih su razli\u010diti audio-vizualni sadr\u017eaji dostupni. Odnos izme\u0111u medija i publike vi\u0161e nije odnos jednosmjernog emitiranja sadr\u017eaja, ve\u0107 je odnos dvosmjerne komunikacije, odnos u kojem medij vi\u0161e ne omogu\u0107uje samo sadr\u017eaj, ve\u0107 iskustvo, do\u017eivljaj koji se za publiku odvija i izvan okvira pojedina\u010dnog sadr\u017eaja iz kog proizilazi. <\/p>\n

         <\/em><\/p>\n

        Digitalizacija i utjecaj na medijsko tr\u017ei\u0161te<\/strong><\/p>\n

        Pona\u0161anje, navike publike, mijenjaju se rapidno, kako na nivou obrazaca tro\u0161enja medijskih sadr\u017eaja, tako i kada je u pitanju koli\u010dina vremena koje provedu uz neki medijski sadr\u017eaj.<\/p>\n

        \n Superbrz, \u0161irokopojasni Internet na razvijenim tr\u017ei\u0161tima postaje standard, a i Srbija bilje\u017ei porast korisnika Interneta i njegov prodor na medijsko tr\u017ei\u0161te. Ne tako brzo kao ulazak Interneta u domove odvija se percepcija Interneta kao platforme ili kanala putem kojeg \u0107e publika tro\u0161iti medijski sadr\u017eaj, ali i ovi postotci rastu (na osnovi istra\u017eivanja navika publike Ipsos Srbija, 2013-2014).<\/p>\n

        Upotreba “pametnih” telefona i tableta je, tako\u0111er, u porastu, pa tako britansko tr\u017ei\u0161te bilje\u017ei da vi\u0161e od 2\/3 odraslih posjeduje ove ure\u0111aje (Ofcom, 2015). Istovremeno, publika 16-24 godine starosti upravo mobilni telefon navodi kao klju\u010dni i najva\u017eniji ure\u0111aj koji koristi, a uz kompjutere oni su i primarni ure\u0111aji za pristupanje i kori\u0161tenje razli\u010ditih “na zahtjev” servisa. Ofcom izvje\u0161taj navodi i da su po prvi put “pametni” telefoni preuzeli primat nad laptopima kao ure\u0111ajima za koje ispitanici navode kao najva\u017enije za povezivanje na Internet. Kada je u pitanju tro\u0161enje medijskih sadr\u017eaja, mobilne telefone ispitanici Ofcom izve\u0161taja koriste primarno za kratke videospotove.\u00a0 <\/p>\n

        Broj sati provedenih u gledanju tradicionalne televizije opada, a pad je najupadljiviji u grupi publike mla\u0111e od 45 godina. Ofcom kao razloge za opadanje gledanja tradicionalne televizije, izme\u0111u ostalog, navodi i pove\u0107anu zaposlenost, manji broj atraktivnih programskih doga\u0111aja, pove\u0107anu upotrebu non<\/em>–broadcast<\/em> i servisa “na zahtjev”, kao i pove\u0107anu upotrebu drugih ure\u0111aja, umjesto televizijskog prijemnika, za gledanje audiovizualnih sadr\u017eaja. U skladu s ovim trendom je i podatak da raste upotreba video-on<\/em>–demand<\/em>, s \u010dak 6 od 10 odraslih ispitanika koji navode da su koristili ovu opciju tijekom 2015. godine (Ofcom). Popularnost i rast upotrebe bilje\u017ee i streaming<\/em> servisi poput NetFlixa, Amazon Prime Instant\u2026<\/p>\n

        Gledanje kratkih videosadr\u017eaja postaje dio redovne medijske navike, bilo da je rije\u010d o YouTubeu ili sli\u010dnim servisima – \u010dak 47% ispitanika navodi da je koristilo YouTube kao izvor informacija online<\/em>, dok u grupi 16-24 godine ovaj postotak raste na 57%. <\/p>\n

        Sve navedeno name\u0107e kao logi\u010dan podatak da je za samo 10 godina vrijeme koje provodimo online<\/em> pove\u0107ano duplo – s 10 na 20 sati dnevno. (Ofcom, 2015)<\/p>\n

        Navedeni podaci odnose se na jedno od najrazvijenijih tr\u017ei\u0161ta u Europi, britansko, pa samim time nagovije\u0161tavaju neke budu\u0107e trendove i za lokalno, omogu\u0107avaju sumiranje novih oblika pona\u0161anja digitalne publike.<\/p>\n

        Mo\u017ee se zaklju\u010diti da se ubrzano odvija migracija publike s tradicionalnih medijskih kanala na digitalne platforme, Internet i mobilne telefone, koji postaju ure\u0111aji ne samo vi\u0161e za komunikaciju, ve\u0107 i za tro\u0161enje medijskih sadr\u017eaja. Navika pra\u0107enja medijskih sadr\u017eaja u trenutku emitiranja zamjenjuje se tro\u0161enjem sadr\u017eaja kad i kako publici odgovara – zahvaljuju\u0107i mogu\u0107nostima snimanja i streaming<\/em> servisa.<\/p>\n

        Dominacija mobilnih telefona i njihova upotreba za tro\u0161enje kratkih videospotova nagovje\u0161tava pove\u0107anje popularnosti atomiziranih medijskih sadr\u017eaja, audio i video “bajtova” (bite<\/em> – zalogaj) koja je u skladu s trendom disperzivne, podijeljene pa\u017enje. Publici \u0107e biti sve te\u017ee du\u017ee zadr\u017eati pa\u017enju, ali \u0107e se zato pojaviti mogu\u0107nost povezivanja s publikom na do sada nedostupnim mjestima i u ve\u0107em broju svakodnevnih situacija, \u0161to \u0107e utjecati na sveukupno ve\u0107u koli\u010dinu vremena koje posve\u0107ujemo medijskim sadr\u017eajima. <\/p>\n

        Utjecaj, snaga i stupanj povjerenja u tradicionalne medije \u0107e nastaviti opadati, a osnovne potrebe za informacijama i zabavom publika po\u010dinje tra\u017eiti na online<\/em> servisima i aplikacijama. <\/p>\n

        Mo\u0107 publike raste, paralelno s porastom broja medijskih kanala, koli\u010dine dostupnih medijskih sadr\u017eaja i njihovom ve\u0107om specijalizacijom.<\/p>\n

        Kada govorimo o digitalizaciji, \u010desto je akcent na novim na\u010dinima produkcije i distribucije sadr\u017eaja, kvalitetnijoj slici ili zvuku. Me\u0111utim, iz perspektive publike razmi\u0161ljanja o tehni\u010dko-tehnolo\u0161koj osnovi sasvim izvjesno nisu u fokusu. Publika je zainteresirana za digitalizaciju samo kao za proces koji dovodi do novih mogu\u0107nosti i kapaciteta koji \u0107e pobolj\u0161ati kvalitetu usluge, proizvoda ili servisa koje dobivaju od medija, zainteresirana je za pove\u0107anje fleksibilnosti i mogu\u0107nosti raspolaganja sadr\u017eajima.<\/p>\n

        Programska shema, satnica emitiranja programa, odavno je prestala biti relevatna za na\u010din tro\u0161enja medijskih sadr\u017eaja iz perspektive publike. "Publika neprekidno pokazuje da \u0107e migrirati tamo gdje joj se nudi izvanredno korisni\u010dko iskustvo – atraktivan izbor sadr\u017eaja, velika otkri\u0107a, dru\u0161tvena zajednica – s intuitivnim su\u010deljem koji nudi pove\u0107anu personalizaciju i pristup kroz razli\u010dite ure\u0111aje". (PriceWaterhouseCoopers, 2015)<\/p>\n

        PWC u svom izvje\u0161taju dalje navodi da kompanije koje su u medijskom i biznisu zabave moraju kombinirati sadr\u017eaj s iskustvom korisnika tako da on bude druga\u010diji i privla\u010dan na platformi koju korisnik izabere. U skladu s tim, mogu\u0107a su (ili neophodna?) tri koraka koja dana\u0161nja medijska industrija mora napraviti da bi uspjela (PWC, 2015):<\/p>\n

          \n
        1. inovacija proizvoda i korisni\u010dkog iskustva<\/span><\/li>\n
        2. razvijanje veza s korisnicima kroz razli\u010dite distributivne kanale<\/span><\/li>\n
        3. pozicioniranje mobilnih telefona i sve vi\u0161e videosadr\u017eaja u centar onoga \u0161to se korisnicima nudi. <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

          PWC u svom izvje\u0161taju navode da u trenutku kada su na raspolaganju velike koli\u010dine podataka o korisnicima, od lokacije do pona\u0161anja, industrija ulazi u eru tzv. "kontekstualne svijesnosti", kada \u0107e neki od klju\u010dnih pokazatelja uspje\u0161nosti biti stupanj anga\u017emana publike. Izbor, inovacija i iskustvo, prema PWC-u, bit \u0107e klju\u010dni za budu\u0107i razvoj medija i njihov uspjeh i relevantnost kod publike.<\/p>\n

          Odnos medija prema publici se promijenio pa se uspjeh vi\u0161e ne mjeri samo rejtinzima, shareovima<\/em>, brojem gledatelja, \u010ditatelja, slu\u0161atelja, ve\u0107 dubljim i dugotrajnijim vezama koje se ostvaruju na relaciji medijski sadr\u017eaj – potro\u0161a\u010d\/publika.<\/p>\n

          “Pove\u0107anje veze publike sa na\u0161im sadr\u017eajem, kreiranje odanijih pretplatnika, rast osje\u0107aja lojalnosti, kreiranje ovinosti o na\u0161em sadr\u017eaju. Razvijamo svoju publiku i razmi\u0161ljamo o tome tko bi mogao biti zainteresiran za na\u0161e pri\u010de koje pri\u010damo u razli\u010ditim formatima i na razli\u010ditim platformama.”(Lichterman, 2015) <\/p>\n

          U takvom medijskom okru\u017eenju, gdje je borba za pa\u017enju publike postala kompleksnija nego ikada prije, uloga dru\u0161tvenih mre\u017ea u promociji i privla\u010denju novih korisnika, potro\u0161a\u010da, novih pari u\u0161iju i o\u010diju, mo\u017ee biti klju\u010dna. “Cijeli koncept otkrivanja i na\u010dina na koji ljudi pronalaze sadr\u017eaje ne mo\u017ee biti va\u017eniji. Stranice programa i medija imaju ograni\u010den utjecaj i upotrebu jer na njih dolaze ljudi koji su ve\u0107 njihovi fanovi”. \u00a0(Schumacher-Rasmussen, 2016)<\/p>\n

          Podaci kojim operira industrija na razvijenim tr\u017ei\u0161tima ka\u017eu da dru\u0161tvene mre\u017ee i platforme mogu donijeti i do 20% pove\u0107anja publike pojedina\u010dnog TV programa, naj\u010de\u0161\u0107e nude\u0107i kratke videosadr\u017eaje, “bajtove” (zalogaje) kroz Facebook. “Na Facebooku se dnevno pogleda preko 8 milijardi videosadr\u017eaja, 70% od toga je preko mobilnih telefona.” (Schumacher-Rasmussen, 2016)<\/p>\n

           <\/p>\n

          Digitalna publika \u2013 nove mogu\u0107nosti, novi oblici pona\u0161anja<\/strong><\/p>\n

          Danas je pojam auditorija postao mnogo kompleksniji jer obuhva\u0107a razli\u010dite nivoe aktivacije, anga\u017emana publike u odnosu na medijski sadr\u017eaj. Kada govorimo o publici, govorimo o fanovima, sljedbenicima (followers<\/em>), pretplatnicima (subscribers<\/em>), korisnicima (users<\/em>), obo\u017eavateljima (likers<\/em>), proizvo\u0111a\u010dima (producers<\/em> ili prosumers<\/em>), distributerima sadr\u017eaja (share<\/em>). Jo\u0161 jedan mogu\u0107 termin za opisivanje digitalne publike vezuje se za Google Art <\/em>projekt koji je me\u0111u brojnim pozitivnim kritikama, dobio i one koje se odnose na afirmaciju umjetnosti i animaciju budu\u0107e publike. Pove\u0107avaju\u0107i pristup umjetnosti, Google Art <\/em>projekt je kreirao tzv. armchair turiste<\/em>, posjetitelje muzeja i galerija koji ne napu\u0161taju svoju sobu, ali upoznaju se s umjetni\u010dkim djelima \u0161irom svijeta. Istra\u017eivanje koje je provedeno u okviru Google Art <\/em>projekta pokazalo je I da postoji statisti\u010dki zna\u010dajna veza izme\u0111u onih koji su posjetili Google Art <\/em>project i onih koji su bili inspirirani da posjete pravi muzej.<\/p>\n

          “Sam pojam ‘publika’ je mo\u017eda na putu da bude zaboravljen. Neki umjetnici vole o sebi razmi\u0161ljati kao o nekome tko njeguje ‘zajednicu’, privla\u010di ‘navija\u010de’ ili organizira i motivira ‘uli\u010dni tim’. Neki vole pojam ‘fan baza’, dok drugi radije biraju koristiti rije\u010di poput ‘suradnici’ ili ‘ko-konspiratori’”. (Kirsner, 2009:3)<\/p>\n

          Agencija Campfire kao jednu od preporuka medijskim producentima navodi neophodnost izgradnje narativnog iskustva za razli\u010dite vrste korisnika, govore\u0107i pritom o tzv. skimmersima<\/em>, dippersima<\/em> i diversima<\/em>. Skimmers<\/em> su korisnici koji \u0107e odre\u0111eni sadr\u017eaj ili platformu posjetiti samo jednom ili \u0107e u interakciju s pri\u010dom stupiti kroz dru\u0161tvene mre\u017ee. Dippers<\/em> su korisnici koji \u0107e posjetiti sadr\u017eaj vi\u0161e puta. Divers<\/em> su fanovi, neprekidna i odana podr\u0161ka sadr\u017eaju.<\/p>\n

          Imaju\u0107i u vidu sve do sada navedeno, izvjesno je da se dana\u0161nje iskustvo publike vi\u0161e ne odvija\u00a0 (samo) u kategorijama gledanja, slu\u0161anja i \u010ditanja, ve\u0107 sve vi\u0161e u okvirima koje definiraju pojmovi kolaborativnost, participativnost, interaktivnost, imerzivnost, podijeljena pa\u017enja.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Kolaborativnost, participativnost i anga\u017eman<\/strong><\/p>\n

          Prisustvujemo stvaranju nove vrste publike, publike koja \u017eeli da biti uklju\u010dena, ali joj je potreban povod za to \u2013 ona mora biti motivirana, potaknuta, provocirana. S novim mogu\u0107nostima, javljaju se i nove navike i nove potrebe publike, \u0161to postavlja nove zadatke za producente medijskih sadr\u017eaja. Zahtjevi za sadr\u017eajima koji su relevantni i dovoljno atraktivni da privuku pa\u017enju publike su samo neki od novih izazova za suvremene medije. <\/p>\n

          Kada se ka\u017ee anga\u017eman, misli se na mogu\u0107nost publike da sudjeluje, da bude emotivno uklju\u010dena u sadr\u017eaj, da do\u017eivi novo iskustvo. Iskustvo publike u analognim medijima se zavr\u0161avalo s prestankom emitiranja epizode, pojedina\u010dnog sadr\u017eaja, a danas smo u potrazi za neprekidnim do\u017eivljajem, nastavkom, mogu\u0107no\u0161\u0107u razvoja. <\/p>\n

          Jedan od mogu\u0107ih na\u010dina promi\u0161ljanja anga\u017emana digitalne publike zasnovan je na razli\u010ditim nivoima aktivacije publike i stupnjem manipuliranja, odnosno, kori\u0161tenja medijskih sadr\u017eaja (Arts Council England, 2010):<\/p>\n

            \n
          1. Pristup: otkrivanje svega \u0161to je dostupno, selekcija razli\u010ditih mogu\u0107nosti i odluka, odnosno, planiranje sudjelovanja i participacije<\/span><\/li>\n
          2. U\u010denje: stjecanje novih vje\u0161tina i znanja<\/span><\/li>\n
          3. Iskustvo: upoznavanje i u\u017eivanje u ukupnom kreativnom ili umjetni\u010dkom radu online<\/em><\/span><\/li>\n
          4. Dijeljenje: kori\u0161tenje Interneta za dijeljenje sadr\u017eaja, iskustva i stavova<\/span><\/li>\n
          5. Kreiranje: upotreba Interneta kao pomo\u0107i ili podr\u0161ke, asistencije u samom kreativnom procesu. <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

            Participatorni mediji obuhva\u0107aju blogove, wikis, RSS, tagiranje, dru\u0161tveni bookmarking<\/em>, shareanje<\/em> audio- i videosadr\u017eaja, mash<\/em> up<\/em>-ove, podkaste, digitalni storytelling<\/em>, virtualne zajednice, dru\u0161tvene mre\u017ee, virtualna okru\u017eenja, videoblogove, a svima njima zajedni\u010dke su me\u0111usobno povezane karakteristike (Rheingold, 2008. prema Martinoli 2013:44-45):<\/p>\n

              \n
            1. tehni\u010dko-strukturalna, koja se odnosi na nove, „asimetri\u010dne“ odnose izme\u0111u emitera i publike,<\/span><\/li>\n
            2. psiholo\u0161ka i dru\u0161tvena karakteristika, koja se odnosi na aktivnu participaciju publike i njenog anga\u017emana, napora i osobnog investiranja \u0161to dovodi do kreiranja novih tr\u017ei\u0161ta,<\/span><\/li>\n
            3. ekonomsko-politi\u010dka, \u0161to podrazumijeva „\u0161iru, br\u017eu i jeftiniju koordinaciju aktivnosti“ u okru\u017eenju u kojem su razmjena informacija i sama komunikacija zna\u010dajno ubrzane, olak\u0161ane. <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

              Pojam participacije je obilje\u017eio eru digitalnih medija, ali ono \u0161to on ozna\u010dava \u010desto zahtijeva malo precizniju definiciju i analizu. Neophodno je razumjeti je li u pitanju intervencija na medijskim sadr\u017eajima, dalja distribucija i “dijeljenje”, kreiranje novog sadr\u017eaja ili slanje odgovora na postoje\u0107i sadr\u017eaj. Tako je istra\u017eivanje Pew Center for the Internet & American Life iz 2007. (Lenhart et al. prema Jenkins, 2013:155) zaklju\u010dilo da 64% ameri\u010dkih tinejd\u017eera online<\/em> proizvodi medijske sadr\u017eaje, a 39% njih distribuira sadr\u017eaj izvan kruga prijatelja i obitelji, a trend medijske produkcije me\u0111u mladima je nastavio ja\u010dati i u proteklih 5 godina nagovje\u0161tavaju\u0107i aktivnu participaciju. Istovremeno, istra\u017eivanje Forrestera iz iste godine nalazi da je 54% ljudi online<\/em> u statusu “neaktivan”, dok je samo 13% u grupi “stvarnih kreatora” tzv. UGC, na osnovi \u010dega Van Dijk i Nieborg (prema Jenkins, 2013) zaklju\u010duju: “Aktivna participacija i kreiranje digitalnog sadr\u017eaja su izgleda mnogo manje relevantni nego veli\u010dina grupe koju privla\u010de [. . .] Masovno kreiranje, uglavnom, je pona\u0161anje tro\u0161enja, konzumacije, samo s drugim imenom”. Imaju\u0107i u vidu sve ove podatke, mo\u017ee se razmi\u0161ljati i je li “ve\u0107ina korisnika zapravo ona koja gleda i downloadira<\/em> sadr\u017eaj koji drugi omogu\u0107uju”, te u tom kontekstu promjena pojma publika pojmom “korisnici” postaje nejasna jer objedinjuje pojmove pasivne publike (”samo klik\u0107u”)\u00a0 i aktivne (“blogeri i uploadanje videosadr\u017eaja”). (Jenkins, 2013:154)<\/p>\n

              Otpor tradicionalnih medija da publici omogu\u0107i nova i bogata iskustva naj\u010de\u0161\u0107e le\u017ei u strahu, nepoznavanju mogu\u0107nosti i stavu da su neophodna velika financijska ulaganja u postizanje rezultata. Primjeri dobre prakse, pak, pokazuju da je zapravo ideja ono \u0161to za publiku mo\u017ee stvoriti razliku, kreativna, svje\u017ea, uzbudljiva ideja.<\/p>\n

              O promijenjenim navikama publike mo\u017ee se razmi\u0161ljati i na nivou televizijskog programa, koji prolazi kroz izvjesno najturbulentniji period svoje povijesti prouzrokovan streaming<\/em> servisima i mogu\u0107no\u0161\u0107u odlo\u017eenog gledanja. Jenkins (2013:116) smatra da suvremeno doba televizije obilje\u017eava engagement-based model<\/em>, za koji je karakteristi\u010dno promi\u0161ljanje publike kao kolektivnog, aktivnog agenta, voljnog da u potrazi za sadr\u017eajem bude mobilan na vi\u0161estrukim kanalima, publike koja \u0107e vrlo vjerojatno preporu\u010divati, diskutirati,\u00a0 istra\u017eivati, proslje\u0111ivati, \u010dak i generirati nov materijal kao odgovor na ono \u0161to tro\u0161i.\u00a0 <\/p>\n

              Primjer dobre prakse<\/em>: Royal Shakespeare Company je u suradnji s Googleom realizirala komad Midsummer Night’s Dream koji je na jedinstven na\u010din povezao publiku, glumce, produkciju i u praksi demonstrirao samo neke od mogu\u0107nosti digitalnih tehnologija u kazali\u0161tu. Produkcija je pokazala “kako bi jedan od omiljenih Shakespearovih komada mogao biti do\u017eivljen o\u010dima Interneta”. Publika iz cijelog svijeta je putem Google+ stranice mogla pratiti doga\u0111aje vezane za produkciju, “ideja je da komad premjestimo iz kazali\u0161ta u realan svijet, online<\/em> i offline<\/em>, omogu\u0107avaju\u0107i ljudima koji ne mogu fizi\u010dki biti prisutni da do\u017eive i ostvare interaktivan odnos s komadom”. I dok se komad odvijao tijekom 3 dana, u realnom vremenu, 21.-23. lipnja, online<\/em> je \u017eivio paralelan svijet komada, kroz fotografije, vijesti i utiske publike, animacije, blogove i chat<\/em> streamove<\/em>.<\/p>\n

              “\u017delimo da se ljudi igraju s komadom”, rije\u010di su virtualne verzije \u010duvenog pisca, Billy \u00a0Shakespearea, kroz \u010diji Google+ profil se odvijao najve\u0107i dio promocije produkcije. Sva komunikacija vezana za izvo\u0111enje predstave mogla se pratiti putem #dream40, a o uspjehu projekta govore i rezultati: preko 110,000 posjetitelja sajta produkcije tijekom vikenda izvo\u0111enja, preko 25 miliona Twitter pojavljivanja, online<\/em> zajednica posve\u0107ena produkciji je okupila preko 1000 ljudi iz cijelog svijeta, a tijekom izvo\u0111enja predstave i tri dana svakih 5 minuta realiziran je po jedan online<\/em> sadr\u017eaj vezan za predstavu. Prema rije\u010dima organizatora, cilj je bio pro\u0161iriti iskustvo RCS globalno, ali jo\u0161 vi\u0161e od toga, zadr\u017eati postoje\u0107u publiku i uklju\u010diti, inspirirati neku novu, te u\u010diniti klasi\u010dnog pisca svje\u017eim, novim i pribli\u017eiti ga gledateljima na nov na\u010din.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Interaktivnost<\/strong><\/p>\n

              U svibnju 2011. godine Intel <\/em>je lansirao projekt koji je afirmirao interaktivnost kao koncept, postavljaju\u0107i u njegovo sredi\u0161te svakog pojedina\u010dnog korisnika dru\u0161tvenih mre\u017ea \u2013 Museum of Me<\/em>. Posjetitelji adrese intel.com\/museumofme mogli su vizualizirati svoju Facebook <\/em>mre\u017eu prijatelja, slika, statusa, geografskih lokacija koje su posjetili, svega onoga \u0161to su „lajkali“, razmijenili, snimili\u2026 Iako je project za cilj imao komercijalnu promociju novog Intel <\/em>procesora, na ilustrativan i efektan na\u010din je promovirao neke klju\u010dne koncepte interaktivnosti kao determiniraju\u0107e karakteristike novomedijskog okru\u017eenja \u2013 svatko od nas je autor, svaki na\u0161 potez ili interakcija na Internetu ne\u0161to kreira, za svaki na\u0161 sadr\u017eaj postoji neka publika.<\/p>\n

              Konektivnost, interaktivnost, nepostojanje barijera u kreiranju i razmjeni sadr\u017eaja nezaustavljivo uklanjaju limite za publiku u smislu stvaranja medijskih sadr\u017eaja i sudjelovanja u procesu distribucije. Istovremeno, zahvaljuju\u0107i interaktivnosti, mediji \u0107e biti u prilici da mnogo detaljnije i preciznije upoznaju potrebe, \u017eelje i navike publike i time omogu\u0107e povoljnije okru\u017eenje ogla\u0161iva\u010dima. Ultimativno, medijsko tr\u017ei\u0161te \u0107e profitirati ve\u0107im prihodima. Rafaeli kao neke od dimenzija koje ne uspijevaju obuhvatiti kompletan koncept interaktivnosti, iako se \u010desto mije\u0161aju s njom, navodi: „dvosmjernost, brz odgovor\u2026 kontrola korisnika, stupanj korisni\u010dke aktivnosti, aktivnost izme\u0111u korisnika i medija, feedback<\/em>, transparentnost, dru\u0161tveno prisustvo, umjetna inteligencija“. (Rafaeli, 1988:115)<\/p>\n

              Umjetnici i producenti direktno uklju\u010deni u praksu stvaranja transmedijalnih, imerzivnih i interaktivnih medijskih sadr\u017eaja predvi\u0111aju da dolazi “dru\u0161tveniji, mnogo vi\u0161e povezan, mnogo personaliziraniji val medija”. (Epstein & Knowlton, 2015) <\/p>\n

              Primjer dobre prakse<\/em>: Magic Tate Ball je aplikacija koju je 2012. razvila Tate galerija. Prikupljaju\u0107i podatke o korisniku preko mobilnog telefona – lokaciju, doba dana, datum, vremenske uvjete, buku okoline – bira umjetni\u010dko djelo iz kolekcije koje se najbolje uklapa u trenutak u kojem korisnik koristi aplikaciju. Uz obja\u0161njenje za\u0161to je korisniku ponu\u0111eno odre\u0111eno umjetni\u010dko djelo, dobivaju se i osnovne informacije i zabavna trivia<\/em> o odabranom djelu, vrijeme nastanka, kontekst, uz reprodukciju slike djela na ekranu telefona. Aplikacija je besplatna, globalno dostupna za neograni\u010deno kori\u0161tenje i umre\u017eena sa svim relevantnim dru\u0161tvenim mre\u017eama. Kao poseban bonus postoje dodaci aplikacije koji se mogu aktivirati samo kada se korisnik nalazi u samoj Tate galeriji. Na ovaj na\u010din Tate se povezao s mladom publikom, publikom koja veliki dio medijskog vremena provodi na mobilnom telefonu, nude\u0107i umre\u017eeno, zabavno i istovremeno zabavno iskustvo. Za samo dva mjeseca aplikacija je downloadirana<\/em> vi\u0161e od 100,000 puta i tako postala najuspje\u0161nija Tate aplikacija do sada.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

              Interaktivnost je klju\u010dna karakteristika i projekta A Gift for Athena<\/em> koji je British Museum realizirao u suradnji sa Samsung Digital Discovery Centreom, zasnivaju\u0107i ga na konceptu videoigara. Namijenjena mla\u0111oj publici, starosti 7-11 godina, u fokus stavlja Atinu, za\u0161titnicu anti\u010dke Gr\u010dke, a sudionici imaju priliku virtualno postati sudionici proslave Atininog ro\u0111endana oko Akropole. Tijekom proslave, rje\u0161avaju jednostavne zadatke, zagonetke, otkrivaju skulpture i igraju mini videoigre koje su dio \u0161ire cjeline. Svaki rije\u0161en izazov otkriva novi dio Partenona. Koriste\u0107i augmented<\/em> reality<\/em> (AR) videoigra poti\u010de vizualno u\u010denje i u centar stavlja korisnike, kreiraju\u0107i za svakog od njih pojedina\u010dno, osobno iskustvo. U osnovi interaktivan, projekt kombinira zabavan i uvjerljiv narativ, inspiriraju\u0107i korisnike da na kraju procesa upoznaju otkrivene virtualne artefakte u\u017eivo, u muzeju.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Podijeljena pa\u017enja i medijski multitasking<\/strong><\/p>\n

              “Bogatstvo informacija kreira siroma\u0161tvo pa\u017enje, ali i potrebu da alociramo tu pa\u017enju efikasno u obilju izvora informacija koje mo\u017eemo tro\u0161iti” (Simon prema Websteru, 2014:6). Webster nastavlja da \u0107e u digitalnom svijetu siroma\u0161tvo pa\u017enje imati ogromne posljedice, i potaknuti razgovore o “ekonomiji pa\u017enje” \u2013 “jedno od najva\u017enijih dobara, robe, u trenutnoj situaciji, je ljudska pa\u017enja i to je ono za \u0161to \u0107e se kompanije beskona\u010dno mnogo nadmetati da osvoje” (Sunstein prema Websteru, 2014:6). <\/p>\n

              Publika je danas aktivna na mnogo vi\u0161e na\u010dina od u\u010ditavanja vlastitog zna\u010denja u medijski sadr\u017eaj koji prima, \u0161to je radikalan koncept koji zna\u010dajno komplicira dosada\u0161nja interpretiranja pona\u0161anja publike vezana uglavnom za strukturu i veli\u010dinu publike. Vi\u0161e nije dovoljno da publika samo bude prisutna na odre\u0111enom kanalu, ve\u0107 je neophodno da bude zaokupljena, uvu\u010dena, uklju\u010dena aktivno, da joj pa\u017enja bude zadr\u017eana, ili da joj se omogu\u0107i da pa\u017enju istovremeno podijeli na vi\u0161e platformi, ali da takva distraktivnost bude proces koji medijski producenti mogu kontrolirati, voditi, njime upravljati. (Martinoli, 2013:53)<\/p>\n

              Podijeljena pa\u017enja, fenomen medijskog multitaskinga, o\u010digledan je u podatku da je vi\u0161e od polovine odraslih u Velikoj Britaniji redovno aktivno na vise platformi ili kanala. Ofcom uvodi dva termina vezana za medijski multitasking \u2013 media<\/em>–stacking<\/em> i media<\/em>–mashing<\/em><\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. (Ofcom, 2013 prema Martinoli, 2013)<\/p>\n

              Analiziraju\u0107i medijski multitasking kao novu naviku suvremene digitalne publike, Ofcom (2015) u mapiranju pona\u0161anja publike redovne aktivnosti grupira u: gledanje, slu\u0161anje, komuniciranje (glasovno ili tekstualno), igranje (videoigre), \u010ditanje-surfanje-kori\u0161tenje (print, drugi Internet mediji poput dru\u0161tvenih mre\u017ea i aplikacija, knjige i e-knjige).<\/p>\n

              Dalja analiza navika britanske publike, a u vezi s medijskim multitaskingom, pokazuje da su naj\u010de\u0161\u0107e kombinacije gledanje i komuniciranje (84%), gledanje i \u010ditanje-surfanje-kori\u0161tenje (83%) i komuniciranje uz \u010ditanje-surfanje-kori\u0161tenje (77%). Prevedeno u konkretne aktivnosti tro\u0161enja razli\u010ditih medijskih sadr\u017eaja, Ofcom navodi da je najpopularnija multitasking aktivnost publike kombiniranje elektronske po\u0161te i glasovne komunikacije, a za njom slijedi gledanje live<\/em> televizijskog programa simultano s komuniciranjem kroz dru\u0161tvene mre\u017ee. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Binge viewing ili binge watching<\/strong><\/p>\n

              Samo jedna od novih navika publike koja mijenja ne samo dinamiku potro\u0161nje medijskih sadr\u017eaja, u ovom slu\u010daju naj\u010de\u0161\u0107e televizijskih serija, ve\u0107 mijenja i na\u010din potro\u0161nje i distribucije sadr\u017eaja, je tzv. binge<\/em> viewing<\/em>.<\/p>\n

              “Prvo smo imali couch<\/em> potatoes<\/em>, koji bi proveli sate dok bi se parada razli\u010ditih \u0161ouprograma smjenjivala na ekranu. Potom su do\u0161li channel<\/em> surferi, klik\u0107u\u0107i kroz stotine kablovskih kanala koji su se borili za njihovu pa\u017enju. Sada imamo novu vrstu gledatelja: binge<\/em>–viewere<\/em>, koji “usisavaju” cijele sezone serijala u maratonskim DVD sesijama ili posredstvom streaming<\/em> video servisa kao \u0161to je Netflix”. (Ascharya)<\/p>\n

              Ono \u0161to je tehnologija omogu\u0107ila, kao i novi oblici produkcije medijskih sadr\u017eaja, zapravo je u funkciji omogu\u0107ivanja pove\u0107anog zadovoljstva publike – “osje\u0107anja koja provociraju pri\u010de, bilo kroz knjige ili TV, kreiraju produ\u017eena, dugotrajnija emocionalna stanja, unutra\u0161nja iskustva koja gledatelji \u017eele odr\u017eati \u0161to du\u017ee, \u0161to ih navodi da klikaju “sljede\u0107a” i “play” kako bi saznali \u0161to \u0107e se u epizodama sljede\u0107e dogoditi”. (Ascharya). Izvjesno je da je binge<\/em> watchingu<\/em> kao novom medijskom trendu i novoj navici medijske publike doprinijela kombinacija tehni\u010dko-tehnolo\u0161kih dostignu\u0107a i njihova masovna dostupnost i multifunkcionalnost, obilje medijskih sadr\u017eaja, kao i ja\u010danje potrebe za eskapizmom ili zabavom. Istovremeno, ogromna koli\u010dina izbora koju publika ima na raspolaganju dugoro\u010dno se mo\u017ee lako pretvoriti u izvor nelagodnosti, uznemirenosti, neke vrste paralize i postati sve samo ne zadovoljstvo. (Schwartz, 2004)<\/p>\n

              Posve\u0107enost omiljenoj televizijskoj seriji, binge<\/em> watching<\/em>, mijenja i emocionalni odnos publike prema odabranom sadr\u017eaju, uspostavlja se intenzivnija, dublja veza s likovima i zapletom, ja\u010da je identifikacija s omiljenim karakterima, \u0161to pove\u0107ava postotak fanova kao novog, druga\u010dijeg, posve\u0107enijeg segmenta nekada\u0161nje masovne publike. <\/p>\n

               <\/em><\/strong><\/p>\n

              Imerzivnost<\/strong><\/p>\n

              Kao \u0161to jedna epizoda omiljene televizijske serije vi\u0161e ne mo\u017ee zadovoljiti apetite suvremene, digitalne publike, tako je porasla i \u017eelja za intenzivnijim, emotivnijim, realnijim iskustvom u kontaktu s medijskim sadr\u017eajem. Imerzivna zabava je termin koji se inicijalno vezivao za odre\u0111enu vrstu videoigara, tzv. massive multiplayer online games<\/em> (MMOG) (Benkler, 2006:74), a kasnije se ova karakteristika pripisuje i Second Life platformi koja predstavlja “neprekidnu kolaborativnu platformu za svoje korisnike” (Benkler, 2006:136). Neki autori pojam imerzivnosti direktno povezuju s kvalitetom pa\u017enje koju omogu\u0107avaju razli\u010diti nivoi i interaktivni procesi. (Dovey & Kennedy, 2006:8) <\/p>\n

              “Imerzivni mediji imaju potencijal da sna\u017eno utje\u010du na emocije korisnika, njihovo osje\u0107anje prisustva i anga\u017emana\u2026 Imerzivnost mo\u017ee biti determinirana upravljanjem senzornim utiscima, efektima iz okru\u017eenja, \u017eivopisno\u0161\u0107u kroz rezoluciju, mo\u017ee biti povezana za osje\u0107anjem prisustva, svjesnim osje\u0107anjem korisnika da je unutar virtualnog svijeta; i kroz participaciju i dru\u0161tvenu imerziju u medijski lanac, pove\u0107ava se osje\u0107anje pripadanja“.\u00a0 (Immersive Media Experiences 2014)<\/p>\n

              Naj\u010de\u0161\u0107e bojazni medijskih producenata prilikom kreiranja imerzivnih medijskih sadr\u017eaja su ho\u0107e li, kako i koliko publika zaista odreagirati na druga\u010diji i revolucionarniji sadr\u017eaj, ho\u0107e li mo\u0107i i \u017eeljeti koristiti nove mogu\u0107nosti, postoji li dovoljan broj potencijalne publike koja \u0107e projekt u\u010diniti profitabilnim i, kona\u010dno, ho\u0107e li novi mehanizmi odvijanja narativa i mogu\u0107nost interakcije skrenuti pa\u017enju publike s pri\u010de.<\/p>\n

              Primjer<\/em> dobre<\/em> prakse<\/em>: Science Museum u Londonu je u \u017eelji da publici ponudi imerzivno iskustvo kreirao “putovanje unutar najve\u0107eg znanstvenog eksperimenta ikad konstruiranog”, CERNovog hadronskog sudara\u010da (kolajdera). Posjetitelji izlo\u017ebe mogli su iskusiti kombinaciju kazali\u0161ta, video i zvu\u010dnih sar\u017eaja s pravim artefaktima iz CERNa i svjedo\u010diti procesu otkrivanja Higsovog bozona, da izbliza prou\u010de svijet atoma i da “pro\u0161etaju” hodnicima i tunelima CERNa. <\/p>\n

              Istovremeno, Vice News su svojoj publici ponudili mogu\u0107nost da se osjeti (skoro) kao sudionik protesta u New Yorku kreiraju\u0107i novinarske pri\u010de uz pomo\u0107 tehnologije i mehanizama kreiranja virtualne realnosti. Uz pomo\u0107 Vrse aplikacije i jednostavnih kartonskih “nao\u010dala” za reprodukciju koje je dizanirao Google ili Oculus Rift ure\u0111aja publika mo\u017ee do\u017eivjeti 8-minutni VR (virtual reality) sadr\u017eaj Millions<\/em> March<\/em> koji su za Vice News proizveli reditelji Chris Milk i Spike Jonze. Ovaj projekt u sredi\u0161te stavlja \u017eelju suvremenih medijskih producenata da publiku “uroni” u medijski sadr\u017eaj, da joj omogu\u0107i \u017eeljeno iskustvo direktnog sudjelovanja u doga\u0111ajima, da prenese gledatelje direktno u centar doga\u0111anja.<\/p>\n

              Chris Milk, koji je s ovom vrstom produkcije sadr\u017eaja ve\u0107 imao iskustvo kroz projekt Clouds Over Sidra<\/em><\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> VR tehnologiju naziva “strojevima za empatiju” i nastavlja “Mi hakiramo u audio i vizualne sustave va\u0161eg mozga. Ogroman dio novinarstva je poku\u0161aj da se ljudima predstavi slika o tome kako je to zaista biti prisutan negdje. S ovim projektom omogu\u0107avamo publici da osjeti kao da je tamo”.<\/p>\n

               <\/em><\/strong><\/p>\n

              Publika kao autor, stvaratelj<\/strong><\/p>\n

              S pristupom alatima za proizvodnju medijskih sadr\u017eaja, publika je dobila mogu\u0107nost da svoje ideje, razmi\u0161ljanja, stavove podijeli na nove na\u010dine. Bilo da je rije\u010d o samostalno kreiranim medijskim kanalima u okviru postoje\u0107ih servisa (YouTube, Vimeo, 8Tracks, Last.FM), profilima na dru\u0161tvenim mre\u017eama (Instagram, Flickr) ili do proizvodnje sadr\u017eaja koje u svojim programima koriste tradicionalan mediji, digitalnu medijsku eru obilje\u017eila je i nova mo\u0107 i nove uloge publike. Kao jedan od oblika anga\u017eiranja publike u procesu kreiranja i prikupljanja sadr\u017eaja je i crowdsourcing<\/em>. "Crowdsourcing je pri\u010da o suradnji, agregaciji, timskom, zajedni\u010dkom radu, konsenzusu, kreativnosti. To je novi oblik aran\u017emana u obavljanju posla, ali je i fenomen gdje, kada su uvjeti pravi, grupa pojedinaca mo\u017ee posti\u0107i bolje rezultate od grupe pojedina\u010dnih eksperata, ljudi izvana mogu donijeti svje\u017ee perspektive i uvide u odnosu na interne probleme, a geografski razu\u0111eni pojedinci mogu raditi zajedno na proizvodnji pravila, politika, rje\u0161enja s kojima \u0107e se ve\u0107ina slo\u017eiti". (Brabham, 2013:1)<\/p>\n

              Primjer dobre prakse<\/em>: Virtualni zbor Erica Whitakera je globalni fenomen koji je zahvaljuju\u0107i sadr\u017eaju koji je stvorila publika \u0161irom svijeta okupio talentirane pjeva\u010de u procesu i realizaciji novog umjetni\u010dkog djela. Zapo\u010det 2009. godine, danas je "nastupe" Virtualnog zbora vidjelo preko 15 miliuna gledatelja, a od po\u010detnih 185 sudionika zbora broj je narastao na preko 8,000 video dijelova poslanih iz 101 dr\u017eave, od kojih je sastavljen jedan od posljednjih, VC4 materijal.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

              Digitalna publika je ne samo mo\u0107nija od nekada\u0161nje, tradicionalne, ve\u0107 je i mnogo kompleksnija, njene potrebe su sofisticiranije, kao i navike i o\u010dekivanja. <\/p>\n

              Uz razli\u010dita o\u010dekivanja idu i razli\u010diti na\u010dini kori\u0161tenja razli\u010ditih medijskih kanala, ure\u0111aja i platformi. Medijski producenti u neprekidnoj su potrazi za novim oblicima produkcije, ali i novim biznis modelima koji \u0107e pomiriti potrebu za profitom, kreiranjem odr\u017eivog sadr\u017eaja, sa sve kompleksnijim zahtjevima potro\u0161a\u010da. <\/p>\n

              PriceWaterhouseCoopers <\/em>(PWC) u svom izvje\u0161taju Global entertainment and<\/em> media outlook 2015-2019 <\/em>navode da „govorimo o putovanju od masovnih<\/em> medija <\/em>do mog medija, <\/em>a u takvom okru\u017eenju uspjeh \u0107e zavisiti od toga koliko smo uspje\u0161no i dovoljno brzo, fleksibilno, predvidjeli, anga\u017eirali i monetizirali nikada raznovrsniju potro\u0161a\u010dku bazu isporu\u010duju\u0107i personalizirani, relevantan sadr\u017eaj i, kona\u010dno, neophodno iskustvo kroz sadr\u017eaj“. PWC prepoznaje va\u017enost ne samo isporu\u010divanja sadr\u017eaja koji je relevantan, inovativan, koji uva\u017eava osobne potrebe potro\u0161a\u010da i koji ga pti\u010de na anga\u017eman, ve\u0107 i njegovanja veza s publikom kroz dru\u0161tvene mre\u017ee putem „drugog ekrana“, poti\u010du\u0107i publiku da postane partner i suradnik u stvaranju nekog medijskog sadr\u017eaja, a ne samo pasivni konzument.\u00a0 Iz ove perspektive, za dalji razvoj medija mo\u017ee biti klju\u010dan anga\u017eman upravo onih korisnika koji sebe do\u017eivljavaju kao fanove, korisnika koji \u017eele ulo\u017eiti dodatno vrijeme, svoje znanje, zanimanje u razvijanje novih sadr\u017eaja i njihov dalji plasman. Ako pogledamo aktivnosti najlojalnijih obo\u017eavatelja okupljenih oko odre\u0111enih medijskih sadr\u017eaja, evidentno je da upravo aktivnost korisnika, njihova pasioniranost i \u017eelja da svoje omiljene sadr\u017eaje predstave i promoviraju \u0161iroj publici, odnosno, \u010dlanovima ovih dru\u0161tvenih zajednica, nagovje\u0161tava iskorak u dosada\u0161njim na\u010dinima konzumacije popularnih muzi\u010dkih sadr\u017eaja, pro\u0161iruju\u0107i ponudu na sadr\u017eaje zanemarene u mainstream <\/em>medijima. (Martinoli, 2013) <\/p>\n

              Naj\u010de\u0161\u0107i savjeti medijskih profesionalaca, prakti\u010dara koji djeluju i stvaraju u digitalnom okru\u017eenju oslanjaju se na stav da je digitalna publika slijede\u0107i evolutivni korak koji svoje navike oslanja na tradicionalne, nadogra\u0111uju\u0107i ih, ba\u0161 kao \u0161to nove medijske forme naj\u010de\u0161\u0107e izranjaju na osnovama koje su izgra\u0111ene u analognom medijskom svijetu. Sadr\u017eaj, pri\u010da, narativ medijskog sadr\u017eaja (p)ostaju fokus i prioritet u procesu osvajanja, zavo\u0111enja publike, pa tako i sva tehni\u010dko-tehnolo\u0161ka rje\u0161enja moraju biti u funkciji pripovijedanja. Mehanizmi privla\u010denja pa\u017enje su poznati za razli\u010dite tradicionalne medijske oblike i forme, a oni mogu biti iskori\u0161teni i inkorporirani u nove medijske mehanizme produkcije i distribucije. Atomizacija sadr\u017eaja prati disperzivnu pa\u017enju publike, ali i omogu\u0107ava lak\u0161e dijeljenje kroz dru\u0161tvene mre\u017ee koje ubrzano postaju jedan od primarnih kanala informiranja, zabave i komunikacije. <\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPrema Ofcom izvje\u0161taju Media mashing se odnosi na aktivnosti ili komuniciranje putem drugih ure\u0111aja, paralelno s gledanjem televizije, a ove aktivnosti su direktno povezane sa sadr\u017eajem televizijskog programa koji se u tom trenutku gleda. Media stacking
              \n obuhva\u0107a aktivnosti ili komuniciranje putem drugih ure\u0111aja, simultano s gledanjem televizije, pri \u010demu je pa\u017enja usmjerena na sadr\u017eaje koji nisu direktno vezani za televizijski program koji se u tom trenutku gleda.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nCloud Over Sidra, URL:               http:\/\/vrse.com\/watch\/id\/21\/<\/a>, pristupljeno 12. sije\u010dnja 2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Ascharya, K, Binge-Viewing Is Turning Hollywood Into Broadway. Here’s How, URL:
              \n               http:\/\/2machines.com\/164888\/<\/a>, pristupljeno 3. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

              Benkler, Y, 2006, The Wealth of Networks, How Social ProductionTransforms Markets and Freedom, London: Yale University Press<\/p>\n

              Bowie-Sell, D, Google teams up with the RSC to create Shakespeare for the internet age, URL: http:\/\/www.telegraph.co.uk\/culture\/theatre\/theatre-news\/10030771\/Google-teams-up-with-the-RSC-to-create-Shakespeare-for-the-internet-age.html<\/a>, pristupljeno 12. listopada 2015.<\/p>\n

              Brabham, D, 2013, Crowdsourcing, London:MIT Press Essential Knowledge Series<\/p>\n

              Digital Audiences engagement with arts and culture online, Arts Council England, URL: http:\/\/www.artscouncil.org.uk\/media\/uploads\/doc\/Digital_audiences_final.pdf<\/a>, pristupljeno 3. studenog 2015.<\/p>\n

              Dovey, J & Kennedy, H, 2006, Game Cultures – Computer Games as New Media, Open University Press<\/p>\n

              Epstein, M & Knowlton, M, The Promise and Realities of Creating Immersive Media Projects \u2014 Best Practices: A StoryCode Report, http:\/\/filmmakermagazine.com\/93498-the-promise-and-realities-of-creating-immersive-media-projects-best-practices-a-storycode-report\/#.VpEFojYk_ww<\/a>, pristupljeno 23. listopada 2015.<\/p>\n

              Eric Whitacre’s Virtual Choir, URL: http:\/\/ericwhitacre.com\/the-virtual-choir<\/a>, pristupljeno 13. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

              Immersive Media Experiences 2014, URL: http:\/\/immersiveme2014.di.fc.ul.pt<\/a>, pristupljeno 23. listopada 2015.<\/p>\n

              Istra\u017eivanje navika slu\u0161atelja u Srbiji, Ipsos, 2013 & 2014. godina<\/p>\n

              Jenkins, H, Ford, S & Green, J, 2013, Creating Value and Meaning in Networked Culture \/ Spreadable Media, NY: New York University Press<\/p>\n

              Kirsner, S, Fans, Friends and Followers – Building an Audience and Creative Career in the Digital Age, Free E Book Edition, URL: http:\/\/www.scottkirsner.com\/fff\/<\/a>, pristupljeno 12. prosinca 2015.<\/p>\n

              Lichterman, J, How Ren\u00e9e Kaplan, the FT’s first head of audience engagement, approaches her new role, URL: http:\/\/www.niemanlab.org\/2015\/06\/qa-how-renee-kaplan-the-fts-first-head-of-audience-engagement-approaches-her-new-role\/<\/a>, pristupljeno 20. prosinca 2015<\/p>\n

              Livingstone, S, New media, new audiences?, online, London: LSE Research Online, URL: http:\/\/eprints.lse.ac.uk\/391\/1\/N-media&society1(1).pdf<\/a>, pristupljeno 20. prosinca 2015<\/p>\n

              Martinoli, A, 2013, Publika i medijski multitasking: Podeljena pa\u017enja u eri multiplatformnosti, CM – \u010dasopis za upravljanje komuniciranjem, 8(28), 41-68.<\/p>\n

              Martinoli , A, 2014, Interaktivnost i transmedijalno pripovedanje kao okviri za razvoj savremene radio drame, Zbornik radova sa nau\u010dnog skupa Menad\u017ement dramskih umetnosti i medija \u2013 izazovi XXI veka<\/em>, Fakultet dramskih umetnosti, Beograd, 2014, str 381-401.<\/p>\n

              Milk, C, 2015, How Virtual Reality can create the ultimate empathy machine, TED Talk, URL: https:\/\/www.ted.com\/talks\/chris_milk_how_virtual_reality_can_create_the_ultimate_empathy_machine?language=en<\/a>, pristupljeno 2. listopada 2015.<\/p>\n

              Morello, M, Storytelling in a hyperconnected world, URL: http:\/\/campfirenyc.tumblr.com\/post\/10691063077\/storytelling-in-a-hyperconnected-world<\/a>, pristupljeno 17. prosinca 2015.<\/p>\n

              Ofcom ,The Communications Market Report, 2015, URL: http:\/\/stakeholders.ofcom.org.uk\/market-data-research\/market-data\/communications-market-reports\/cmr15\/<\/a>, pristupljeno 15. prosinca 2015.<\/p>\n

              Ofcom Communications Market Report, 2013, URL: http:\/\/stakeholders.ofcom.org.uk\/binaries\/research\/cmr\/ cmr13\/2013_UK_CMR.pdf<\/a>, posje\u0107eno 1. rujna 2013.<\/p>\n

              PriceWaterhouseCoopers (n\/a). Global entertainment and media outlook 2013-2017. Pose\u0107eno 25. 8. 2013. URL: http:\/\/www.pwc.com\/gx\/en\/ global-entertainment-media-outlook\/insights-and-analysis.jhtml<\/a>. <\/p>\n

              PriceWaterhouseCoopers ,Innovation and collaboration: keys to the future, URL: www.pwc.com\/communicationsreview<\/a>, pristupljeno 2. Januara 2016.<\/p>\n

              PriceWaterhouseCoopers , Melding what people watch to what people buy…can unlock a treasure trove of insight for media companies across the ecosystem, URL:
              \n               www.pwc.com\/outlook<\/a>, pristupljeno 12. sije\u010dnja 2016.<\/em><\/p>\n

              Rafaeli, S. (1988). Interactivity: From New Media to Communication. In Hawkins, R. P., Wiemann, J. M. & Pingree, S. (eds). Sage Annual Review of Communication Research: Advancing Communication Science<\/em>, Vol 16. <\/em>Sage: Beverly Hills, CA, pp. 110\u2013134. <\/p>\n

              Rafaeli, S., & Ariel, Y, 2007. Assessing Interactivity in Computer-Mediated Research. In Joinson, A. N., McKenna, K. Y. A, Postmes, T. & Reips, U-D. (eds), The Oxford Handbook of Internet Psychology<\/em>. Oxford University Press, pp. 71\u201388. <\/p>\n

              Rheingold, H, 2008, Using Participatory Media and Public Voice to Encour- age Civic Engagement. In Bennett, W. L. (ed.), Civic Life Online: Learning How Digital Media Can Engage Youth<\/em>. Cambridge, MA: MIT Press, pp. 97\u2013118. <\/p>\n

              Schumacher-Rasmussen, E, CES ’16: Binge-Watching Is Fundamentally Changing TV, URL: http:\/\/www.streamingmedia.com\/Articles\/Editorial\/Featured-Articles\/CES-16-Binge-Watching-Is-Fundamentally-Changing-TV-108415.aspx<\/a>, pristupljeno 20. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n

              Schwartz, B, 2004, The Paradox of Choice – Why More is Less, URL: http:\/\/wp.vcu.edu\/univ200choice\/wp-content\/uploads\/sites\/5337\/2015\/01\/The-Paradox-of-Choice-Barry-Schwartz.pdf<\/a>, pristupljeno 23. prosinca 2015. <\/p>\n

              Steel, E, Vice Uses Virtual Reality to Immerse Viewers in News, URL:
              \n               http:\/\/www.nytimes.com\/2015\/01\/23\/business\/media\/vice-uses-virtual-reality-to-immerse-viewers-in-news.html<\/a>, pristupljeno 23. listopada 2015.<\/p>\n

              Webster, J, 2014, Marketplace of Attention, London: MIT Press<\/p>\n

               <\/p>\n

              Digital Media Audience \u2013 New Expectations, New Habits<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Digital media content and the process of digitization resulted not only in endless number of media channels and choices, but also in creation of new audience expectations and behaviour. Be it creation of new media forms or new patterns of media consumption , we witness evolution of audience, never more demanding or more powerfull then it is today. And while media producers have to come up with new strategies for winning and keeping audience attention, each and every member of that same audience expects content that would be inspiring, motivating, emotionally engaging. This paper puts into focus current audience habits and behaviour, aswell as new forms of media content production and distribution.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> digital media, audience, interactivity, immersive media, crowdfunding.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

              V Uz peti simpozij Filozofija medija (2015)      5(8)#1 2016 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 614.8-027.511:316.774 177:316.32 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 17.1.2016.     David Dillard-Wright University of South Carolina Aiken 471 University Parkway, Aiken, SC 29801 davidd@usca.edu […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":290,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[56],"tags":[170,456,256,439,457,440,444,446,450,452,445,449,454,448,126,451,458,455,443,441,453,157,442,292],"class_list":["post-291","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-8","tag-aleksandra-brakus","tag-ana-martinoli","tag-damir-kukic","tag-david-dillard-wright","tag-digitalna-medijska-publika-nova-ocekivanja","tag-disaster-and-the-ethics-of-sympathy","tag-dronovi-kao-mediji-nove-percepcije-stvarnosti-21-stoljeca-povezivanje-kreativnosti-i-vojnih-ciljeva","tag-edin-tabak","tag-irena-ristic","tag-kreativni-marketing-u-medijima","tag-mediji-u-srbiji-kreativnost-ili-kvazikreativnost","tag-milos-milosevic","tag-mimo-draskovic","tag-modeliranje-ambijenta-ucenja-u-digitalnoj-humanistici","tag-nenad-vertovsek","tag-nov-metodoloski-pristup-studijama-kreativnosti","tag-nove-navike","tag-politicka-nekreativnost-u-medijima","tag-postmoderni-mediji-nemoc-kreativnosti-stvarnost-i-spektakl","tag-predrag-finci","tag-radenko-scekic","tag-sladana-stamenkovic","tag-soba-i-ulica-stvaralastvo-izmedu-privatnog-i-javnog","tag-zeljko-rutovic","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\n\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"V Uz peti simpozij Filozofija medija (2015)      5(8)#1 2016 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 614.8-027.511:316.774 177:316.32 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 17.1.2016.     David Dillard-Wright University of South Carolina Aiken 471 University Parkway, Aiken, SC 29801 davidd@usca.edu […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2016-05-30T11:47:59+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2016\/05\/inmediasresno1malo8.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"261 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8\",\"datePublished\":\"2016-05-30T11:47:59+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/\"},\"wordCount\":52405,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2016\\\/05\\\/inmediasresno1malo8.png\",\"keywords\":[\"Aleksandra Brakus\",\"Ana Martinoli\",\"DAMIR KUKI\u0106\",\"David Dillard-Wright\",\"Digitalna medijska publika \u2013 nova o\u010dekivanja\",\"Disaster and the Ethics of Sympathy\",\"Dronovi kao mediji nove percepcije stvarnosti 21. stolje\u0107a \u2013 povezivanje kreativnosti i vojnih ciljeva\",\"Edin Tabak\",\"Irena Risti\u0107\",\"Kreativni marketing u medijima\",\"Mediji u Srbiji - kreativnost ili kvazikreativnost?\",\"Milo\u0161 Milo\u0161evi\u0107\",\"Mimo Dra\u0161kovi\u0107\",\"Modeliranje ambijenta u\u010denja u digitalnoj humanistici\",\"Nenad Vertov\u0161ek\",\"Nov metodolo\u0161ki pristup studijama kreativnosti\",\"nove navike\",\"Politi\u010dka (ne)kreativnost u medijima\",\"Postmoderni mediji \u2013 (ne)mo\u0107 kreativnosti (stvarnost i spektakl)\",\"Predrag Finci\",\"Radenko \u0160\u0107eki\u0107\",\"Sla\u0111ana Stamenkovi\u0107\",\"Soba i ulica (stvarala\u0161tvo izme\u0111u privatnog i javnog)\",\"\u017deljko Rutovi\u0107\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 8\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2016\\\/05\\\/inmediasresno1malo8.png\",\"datePublished\":\"2016-05-30T11:47:59+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2016\\\/05\\\/inmediasresno1malo8.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2016\\\/05\\\/inmediasresno1malo8.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasresno8malo\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-8\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"V Uz peti simpozij Filozofija medija (2015)      5(8)#1 2016 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 614.8-027.511:316.774 177:316.32 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 17.1.2016.     David Dillard-Wright University of South Carolina Aiken 471 University Parkway, Aiken, SC 29801 davidd@usca.edu […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2016-05-30T11:47:59+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2016\/05\/inmediasresno1malo8.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"261 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8","datePublished":"2016-05-30T11:47:59+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/"},"wordCount":52405,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2016\/05\/inmediasresno1malo8.png","keywords":["Aleksandra Brakus","Ana Martinoli","DAMIR KUKI\u0106","David Dillard-Wright","Digitalna medijska publika \u2013 nova o\u010dekivanja","Disaster and the Ethics of Sympathy","Dronovi kao mediji nove percepcije stvarnosti 21. stolje\u0107a \u2013 povezivanje kreativnosti i vojnih ciljeva","Edin Tabak","Irena Risti\u0107","Kreativni marketing u medijima","Mediji u Srbiji - kreativnost ili kvazikreativnost?","Milo\u0161 Milo\u0161evi\u0107","Mimo Dra\u0161kovi\u0107","Modeliranje ambijenta u\u010denja u digitalnoj humanistici","Nenad Vertov\u0161ek","Nov metodolo\u0161ki pristup studijama kreativnosti","nove navike","Politi\u010dka (ne)kreativnost u medijima","Postmoderni mediji \u2013 (ne)mo\u0107 kreativnosti (stvarnost i spektakl)","Predrag Finci","Radenko \u0160\u0107eki\u0107","Sla\u0111ana Stamenkovi\u0107","Soba i ulica (stvarala\u0161tvo izme\u0111u privatnog i javnog)","\u017deljko Rutovi\u0107"],"articleSection":["In Medias Res broj 8"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2016\/05\/inmediasresno1malo8.png","datePublished":"2016-05-30T11:47:59+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2016\/05\/inmediasresno1malo8.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2016\/05\/inmediasresno1malo8.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasresno8malo"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-8\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 8"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/291","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=291"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/291\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/290"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=291"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=291"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=291"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}

        Marketin\u0161ki stimulusi predstavljaju oblik komunikacije kojima se nastoji ostvariti utjecaj na potro\u0161a\u010de, tj. na njihovo razmi\u0161ljanje, osje\u0107anja i akcije, \u0161to zna\u010di da i propaganda spada u ovu kategoriju.<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Informacije i mi\u0161ljenja u globalnim okvirima zahvaljuju\u0107i privilegijama stvaraju usku elitu, koja dobro uo\u010dava zakonitosti dru\u0161tvenih procesa i psiholo\u0161ke sheme strukture masa. „Upravo one vuku konce kojima se kontrolira javnost i kojima se odbacuju stare dru\u0161tvene snage i smi\u0161ljaju novi na\u010dini da se svijet savlada i njime upravlja”, <\/em>tvrdio je E. Berns, ilustruju\u0107i primjerima kako se misli ukalupljuju, ukusi formiraju i ideje name\u0107u ni\u017eim slojevima industrijskog dru\u0161tva. Sjetite se prizora rasko\u0161nih, ogromnih ku\u0107a, fri\u017eidera punih hrane, elegantno obu\u010denih ljudi koji u\u017eivaju voze\u0107i skupocjene automobile i primaju dobre pla\u0107e, dru\u0161tva koje \u017eivi u obilju, kako se naj\u010de\u0161\u0107e prikazivalo u ameri\u010dkim serijama i filmovima. Zamislite gladnog, promrzlog, u rite odjevenog gledatelja, kako iz razvalina \u010desto iznajmljene sobice ili ku\u0107erka, upija sliku s ekrana, zalu\u0111en \u010de\u017enjom, vjeruju\u0107i da u tom dalekom svijetu svi \u017eive tako dobro! Proizvo\u0111a\u010di do\u017eivljaja u pseudostvarnosti grade fantasti\u010dne predstave kojima omamljuju publiku, tako da senzacije neprimjetno postaju dio svakodnevnog \u017eivota. Eduard Berns se smatra doajenom u podru\u010dju propagande i marketinga. On je markenti\u0161kim metodama kasnih 1920-ih, uspio promovirati duhan i pu\u0161enje kod \u017eenske populacije. \u017dene do tada nisu predstavljale neke ve\u0107e potro\u0161a\u010de duhanskih proizvoda. Berns je uspio to izmijeniti uz pomo\u0107 modela i filmskih zvijezda s cigaretama u ustima. Stekao je slavu zbog toga uspjeha. Tako je postao najzna\u010dajnija osoba u industriji, a njegova je knjiga „Propaganda“ postala nezaobilazan priru\u010dnik.<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Etimologija reklamiranja, bilo ekonomskog ili politi\u010dkog je sli\u010dna. Reklama (lat. Alamare<\/em> \u2013 glasno vikati, a<\/em> <\/em>re<\/em>clamar<\/em>e<\/em> ponovo uzvikivati) zna\u010di otprilike \u0161to i javna preporuka, glasno isticanje rije\u010dima ili putem masmedija dobrih svojstava neke robe i povoljnih cijena u cilju motiviranja potencijalnih kupaca\/bira\u010da. Politi\u010dka propaganda se razlikuje od ekonomske, koja ima druga\u010dije ciljeve, metode i tehnike realiziranja. Me\u0111utim, praksa manipuliranja svije\u0161\u0107u i ovdje se zasniva na la\u017enoj koncepciji provociranja „stanja bla\u017eene opu\u0161tenosti”, jer svi oblici komunikacijskog anga\u017eiranja, uklju\u010duju\u0107i i zabavu, nose vrijednosno skrivene slojeve poruke, s politi\u010dkim konotacijama. „Tvrdnju da zabava nije obrazovna aktivnost treba uzeti kao jednu od najve\u0107ih prevara u povijesti”, upozorava Herbert \u0160iler, uo\u010davaju\u0107i jo\u0161 prije tri desetlje\u0107a da „fikcija mo\u017ee biti va\u017enija u formiranju ljudskih mnijenja, nego fakti zahva\u0107eni iz stvarnog \u017eivota” (1976:114). Propaganda je \u010desto sluga ekonomskih interesa, \u010dak i kada su naizgled ratni sukobi u prvom planu. Politi\u010dka sfera kao cilj ima \u010dovjeka, ali ga prosmatra samo kao robu koja na tr\u017ei\u0161tu ima svoju uporabnu vrijednost. Za razliku od religije, koja obe\u0107ava raj u drugom \u017eivotu, reklamiranje nudi raj odmah: kupovinom novog auta, ku\u0107e u predgra\u0111u ili ku\u0107nog pomagala. <\/em>Potro\u0161a\u010dka roba je postala novi opijum za ljude u realnom vremenu.<\/em>To je dovelo do stvaranja termina konzumerizam \u2013 vrste pokornog grupnog razmi\u0161ljanja koje se prenosi putem masovnih medija. Konzumerizam stvara simulakrum (privid) sre\u0107e, ali po cijenu gubitka individualnosti i ma\u0161tanja.<\/em><\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>Sama rije\u010d manipulacija<\/em> je novolatinska kovanica manus – ruka, pulare – ugladiti, ude\u0161avati<\/em>.<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U svim predizbornim kampanjama koje su krajnje profesionalno pripremljene, vode\u0107e politi\u010dke partije \u0107e novcem iz bud\u017eeta, tj. novcem gra\u0111ana poku\u0161ati uvjeriti te iste gra\u0111ane da glasaju za njih. Ovo je u skladu sa zakonom i suvremenim dostignu\u0107ima u podru\u010dju reklamiranja. Je li to i moralno, to se sami moramo zapitati. Ova grana ekonomije u razvijenim zemljama je oti\u0161la toliko daleko, da se npr. u ameri\u010dkoj privredi potro\u0161i skoro tre\u0107ina svetskog novca predvi\u0111enog za marketing, a sama Amerika \u010dini pet posto svjetske populacije po broju stanovnika.<\/p>\n