{"id":320,"date":"2017-09-12T14:22:13","date_gmt":"2017-09-12T14:22:13","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2017\/09\/12\/in-medias-res-broj-11\/"},"modified":"2017-09-12T14:22:13","modified_gmt":"2017-09-12T14:22:13","slug":"in-medias-res-broj-11","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11"},"content":{"rendered":"

V Uz \u0161esti simpozij Filozofija medija (2016)<\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  6(11)#11 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

UDK 82-343:791\u201c19\/20\u201c<\/p>\n

Prethodno priop\u0107enje<\/p>\n

Preliminary communication<\/p>\n

Primljeno: 30.12.2016.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Fulvio \u0160uran<\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te \u201cJuraj Dobrila\u201d u Puli, Hrvatska<\/p>\n

Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti<\/p>\n

fsuran@unipu.hr<\/p>\n

S one strane dobra i zla:
\nB A T M A N<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (595 KB), Hrvatski, Str. 1633 – 1654
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Ovo se izlaganje bavi mitskom strukturom koja se skriva u popularnim filmovima o Batmanu, po\u010dev\u0161i od njihovih zlatnih godina pa sve do danas. S time da je naglasak na epskoj kategoriji koja nije sasvim mitolo\u0161ka, ali koja od nje preuzima mnoge karakteristike. Naro\u010dito danas kada, \u010dak i vi\u0161e od knji\u017eevnosti, ep (\u017eanrovski) osvaja i filmove i televiziju. Radi se, naime, o filmovima i o TV serijama koje sadr\u017ee neke zajedni\u010dke stilske i strukturalne elemente: sna\u017ean osje\u0107aj stvarnosti, kompleksna narativna struktura, popularan stav, fantasti\u010dni elementi, dubiozan heroj pun tamnih strana i su\u0161tinski mra\u010dna vizija stvarnosti koja skriva krhku nadu. Bitno je tu, me\u0111utim, shvatiti ima li, i to neovisno o veli\u010danstvenim masovnim scenama, i pone\u0161to materijala koji pripada tradicionalnoj zapadnoj epici. Ovdje \u0107e se, i to neovisno o povijesnim \u010dinjenicama, poku\u0161ati shvatiti koristi li se izraz \u201eep\u201d ispravno kada se na umu imaju filmovi kao \u0161to su ciklus Petera Jacksona \u201eGospodar prstenova\u201d, \u201e300\u201d Zacka Snydera i posebno trilogija \u201eVitez tame\u201d, gdje se \u010covjek-\u0161i\u0161mi\u0161, odnosno Batman, pretvara u Viteza tame.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Batman, Catwoman, Gotham City, Joker, Penguin, Tim Burton, film, ep, herojski lik, pad, epos. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

S one strane dobra i zla: B A T M A N<\/strong><\/p>\n

 <\/em><\/p>\n

„\u017divi kao da je do\u0161ao taj dan. Nije dru\u0161tvo to koje treba voditi i spasiti junaka, ve\u0107 upravo suprotno. I tako svaki od nas sudjeluje u vrhovnoj probi \u2013 nosi kri\u017e Otkupitelja, ne u slavnim trenucima velikih pobjeda svog plemena, ve\u0107 u ti\u0161ini svog o\u010daja”. <\/em>F. Nietzsche<\/p>\n

 <\/p>\n

U ovome radu namjera je prikazati mitsku strukturu koja se „skriva” unutar popularnog filma, po\u010dev\u0161i od njegovih zlatnih godina pa sve do danas. Sredi\u0161te mog „prodiranja” je ep koji, iako su\u0161tinski nije sasvim mitolo\u0161ki, u sebi nosi i neke zna\u010dajne elemente mita. I to pogotovo danas kada se ep, vi\u0161e od knji\u017eevnosti, sve vi\u0161e uvla\u010di u filmove i televizijske serijale, a da o tetova\u017eama i ne govorimo. <\/p>\n

Razloge zbog \u010dega, i to upravo danas, ep sadr\u017eava sve adute potrebne za obnavljanje okcidentalnog \u010dovjeka mogu\u0107e je uvidjeti u sociolo\u0161kim teorijama koje prou\u010davaju odnos publike, a to zna\u010di i svakoga od nas, i suvremenih medija<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Osobito imaju\u0107i na umu suvremeno doba koje je na sve opse\u017eniji, mogli bismo re\u0107i i totalitaristi\u010dki, na\u010din obuhva\u0107eno medijskim oblikovanjem stvarnosti koji krizu identiteta \u0161to je suvremeni \u010dovjek pro\u017eivljava potencira povezuju\u0107i se na doga\u0111aj 11. rujna. Filmovi i TV serije te vrste, koji se na posredan ili neposredan na\u010din zasnivaju na mitskoj strukturi, posjeduju ujedinjavaju\u0107e stilske i strukturalne elemente: sna\u017ean realizam, kompleksnu narativnu strukturu, populisti\u010dki stav, fantasti\u010dne elemente, junaka punog dvojbi i tamnih strana, i sve to unutar su\u0161tinski mra\u010dne vizije stvarnosti i bezna\u0111a u pogledu bli\u017ee budu\u0107nosti. Apokalipti\u010dno stanje osna\u017eeno je veli\u010danstvenim masovnim scenama zahvaljuju\u0107i upotrebi najboljih tehnika CGI<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koje to s lako\u0107om i omogu\u0107uju. Sve je to omogu\u0107ilo scenaristu i redatelju upotrebu elemenata koji pripadaju zapadnoj epskoj tradiciji \u2013 (i to gr\u010dkoj, rimskoj, keltskoj, germanskoj, ali ne i slavenskoj, ako se izuzme \u010cudotvorni ma\u010d<\/em> iz pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a) \u2013 daju\u0107i novi smisao mitolo\u0161kim junacima svih meridijana, koji od pamtivijeka pripadaju kolektivnoj svijesti \u010dovjeka i u sebi nose sve elemente kako uni\u0161tava\u010da tako i spasitelja. <\/p>\n

Me\u0111utim, na\u0161 cilj ovdje nije iskora\u010diti na putu desakralizacije povijesnih \u010dinjenica, nego poku\u0161ati razotkriti koristi li se izraz ep<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u svom ispravnom zna\u010denju u filmovima poput ciklusa (trilogije) Gospodar prstenova<\/em><\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Petera Jacksona, 300<\/em><\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zacka Snydera ili, \u0161to se na\u0161eg slu\u010daja ti\u010de, trilogije Dark Knight<\/em><\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> gdje se \u010covjek-\u0161i\u0161mi\u0161 od Batmana pretvara u The Dark Knight<\/em>; kao i otkriti pripadaju li ovi filmovi\u00a0 „makro\u017eanru” poznatome kao new international epica<\/em> (novi me\u0111unarodni ep<\/em>) u koji ulaze filmovi poput Inception<\/em><\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Vhalalla Rising<\/em><\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>i Into the wild<\/em><\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>i drugi. Radi se, naime, o filmovima u kojima lik junaka ili likovi junaka dominiraju jer \u2013 nema epa bez junaka.<\/p>\n

 <\/p>\n

Lik junaka<\/em><\/strong><\/p>\n

Analiza junaka zaslu\u017euje vi\u0161e pa\u017enje od onoga \u0161to nam je ovdje dopu\u0161teno iskazati. Zbog toga \u0107emo se usredoto\u010diti samo na neke njegove prepoznatljive osobine: junak je onaj tko se zbog nekih njemu svojstvenih osobina (polubo\u017eanske naravi ili nadnaravne mo\u0107i, snage ili vje\u0161tine) razlikuje od obi\u010dnog \u010dovjeka nadvisuju\u0107i se do razine koja pristaje klasi\u010dnim bogovima.<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Treba, me\u0111utim, re\u0107i da postoji i neka differentia specifica<\/em>. Na primjer, nasuprot usamljenom srednjovjekovnom vitezu, kao \u0161to je Sir Gawaina, koji je uvijek u potrazi za velikim djelima radi potvr\u0111ivanja vlastitog juna\u0161tva, rimski je junak primjer gra\u0111anske vrline \u2013 uzora koji treba slijediti. Neovisno o mogu\u0107im razlikama \u2013 jesu li oni u potrazi za slavom, Svetim gralom ili se samo poku\u0161avaju vratiti doma nakon dugotrajnog rata ili prosvjetljuju\u0107eg puta \u2013 njihova su djela uzvi\u0161ena i zbog toga zaslu\u017euju da se prenose i na budu\u0107e nara\u0161taje<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> posredstvom epskog pjevanja kao najizravnijeg izraza herojske glorifikacije. Epsko se pjevanje, me\u0111utim, u mnogome razlikuje od epike: dok je prvo naracija slavljeni\u010dkog tipa, epike je slo\u017eenija i posjeduje sposobnost dovo\u0111enja u pitanje onoga i ono \u0161to se slavi; prvo je uglavnom kratka kompozicija koja ne dodaje, ne oboga\u0107uje i ne pro\u0161iruje pri\u010du nekim dodatnim elementima koji publiku poti\u010du u daljnjem slu\u0161anju i u prekora\u010denju ve\u0107 ispri\u010danog; nasuprot tome, temeljna odrednica i osobina epa, i to neovisno o sadr\u017eaju same pri\u010de, je razvoj osje\u0107aja, kreacija i oblikovanje likova, \u0161to pri\u010di omogu\u0107uje neprekidnu evoluciju i \u0161irenje. Na taj na\u010din pustolovine preobra\u017eavaju junaka \u0161to omogu\u0107uje i naizgled stati\u010dnom junaku da do\u017eivi preobra\u017eaj. <\/p>\n

U tom su smislu Campbellova prou\u010davanja mita su\u0161tinska u razumijevanju junakovog puta: Mitolo\u0161ki junak po izlasku iz svakodnevne kolibe ili dvorca biva odmamljen<\/em>, odvu\u010den, ili pak svojevoljno odlazi do praga pustolovine. Ondje susre\u0107e sjenovitu prisutnost koja stra\u017eari nad prolazom. Junak mo\u017ee poraziti ili udobrovoljiti tu silu i u kraljevstvo mraka u\u0107i \u017eiv (bitka s bratom, bitka sa zmajem; \u017ertva, \u010dini), ili ga suparnik mo\u017ee pogubiti, pa \u0107e si\u0107i u smrti (komadanje, razapinjanje). Pre\u0161av\u0161i tako prag, junak putuje svetom neznanih no \u010dudnovato bliskih sila, od kojih mu neke strogo prijete (ispiti), a neke mu daju \u010darobnu pomo\u0107 (pomaga\u010di). Kad stigne u nadir mitolo\u0161kog ciklusa, on prolazi vrhunsko isku\u0161enje i zadobiva nagradu. Pobjeda se mo\u017ee prikazati kao junakovo spolno sjedinjenje s bo\u017eicom-majkom sveta (sveti brak), priznavanje od strane oca-tvorca (pomirba s ocem), vlastito obogotvorenje (apoteoza), ili pak \u2013 ako su sile ostale nepr\u0133ateljski nastrojene prema njemu \u2013 kao njegova kra\u0111a dobrobiti po koju je do\u0161ao (kra\u0111a nevjeste, kra\u0111a vatre); u biti je r\u0133e\u010d o \u0161irenju svijesti, a time i bitka (prosvjetljenje, preobrazba, sloboda). Kona\u010dno djelo jest povratak. Ako su sile blagoslovile junaka, on sada polazi pod njihovom za\u0161titom (izaslanik); ako nisu, on bje\u017ei pred potjerom (preobra\u017eajni bijeg, bijeg preko prepreka). Na pragu povratka transcendentalne sile moraju se zadr\u017eati; junak se vra\u0107a iz kraljevstva strave (povratak, uskrsnu\u0107e). Dobrobit koju donosi obnavlja sv\u0133et (eliksir)<\/em><\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/em>Epska se pjesma usredoto\u010duje samo na djeli\u0107 tog putovanja<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u0161to \u010dini preobra\u017eaj junaka manje izra\u017eajnijim i jasnijim, naro\u010dito onome tko nije upoznat s cjelinom mita; nasuprot tome stoji prepri\u010davanje cijelog putovanja, kao \u0161to je to u slu\u010daju Beowulfa<\/em>, \u010dime preobra\u017eaj postaje o\u010ditiji, odnosno vidljiviji.<\/p>\n

 <\/p>\n

Junak izme\u0111u raznolikosti i konstantnosti<\/em><\/strong><\/p>\n

\n Ono \u0161to ustvari karakterizira junaka je, kao \u0161to pi\u0161e Jung, \u010dinjenica da je njegov ljudski karakter poja\u010dan do nadnaravne granice.<\/em><\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Junak, da bi to postao, mora imati i svog oponenta, suparnika koji, kao u slu\u010daju Gilgame\u0161a i Enkidua, mo\u017ee tako\u0111er biti junak. U ve\u0107ini se slu\u010dajeva izme\u0111u njih uspostavlja zaseban, natjecateljski odnos, \u0161to \u010dini da izazov postaje sr\u017e pri\u010de (kao epos izazova<\/em><\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Dvoboj je zapravo uobi\u010dajeni topos<\/em> \u017eanra i najbolji prikaz herojskog \u017eivljenja. U kolektivnoj ma\u0161ti koja danas prevladava najuobi\u010dajeniji lik junaka je onaj osamljenog pojedinca \u2013 oli\u010denje vitezova srednjovjekovne romanti\u010dne tradicije, koja \u0107e se na Zapadu nastavljati s usamljenim jaha\u010dem vestern filmova, ali i na Istoku s japanskim samurajima.<\/p>\n

Junak mo\u017ee imati i pomaga\u010de ili pripadati nekoj dru\u017eini koja je podre\u0111ena nekakvom uzvi\u0161enom interesu. Tada se govori o eposu suradnje<\/em>,<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> primjer je Robinova suradnja s Batmanom, ali i negativni junak (vidi goti\u010dkog Drakulu B. Stokera) mo\u017ee imati pomaga\u010da<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Joseph Campbell<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u monomitu o junakovom putovanju<\/em> pokazuje da juna\u010dki \u017eivotni ciklus karakteriziraju mnogi elementi koji se ponavljaju u svim mitovima, uz neke kulturne i vremenske varijacije<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ovisno o tome je li njegova sre\u0107a trajnija od kulture porijekla, jer su kulturni okvir i prijenosna sredstva pri\u010de elementi koji zahtijevaju stalnu obradu herojskog lika<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

Campbell i njegov „Junak s tisu\u0107u lica"<\/em><\/strong><\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/strong><\/p>\n

Prou\u010davaju\u0107i pri\u010de i mitove o junakovom svijetu, Campbell je otkrio da svi u osnovi sadr\u017eavaju istu pri\u010du ispri\u010danu na tisu\u0107u razli\u010ditih na\u010dina i s beskrajnim varijacijama. Sve naracije slijede drevne mitolo\u0161ke modele i sve pri\u010de mogu biti uklju\u010dene u terminima junakovog putovanja<\/em>.<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Sa znanstvenom precizno\u0161\u0107u on je usporedio nekoliko stotina kratkih pri\u010da i plemenskih legendi i postupno otkrio shemu, op\u0107u radnju, jedan „monomit” zajedni\u010dki svim tim pri\u010dama, juna\u010dko putovanje u devetnaest faza koje su prisutne u cijelosti ili djelomi\u010dno u svakom mitu.<\/p>\n

Za njega je tema junakovog putovanja univerzalna i bezvremenska: putovanje mitolo\u0161kog junaka mo\u017ee se odvijati u fizi\u010dkoj, materijalnoj dimenziji, ali njegovo zna\u010denje uvelike nadilazi puku fizi\u010dku provedbu. Ustvari, putovanje je unutarnjeg tipa, put do dubina vlastite du\u0161e, du\u017e kojega se treba sukobiti s mra\u010dnim snagama i otporima koji se moraju nadvladati da bi se uskrsnule davno zaboravljene mo\u0107i prosvjetljenja, stavljaju\u0107i ih tako na raspolaganju svijetu.<\/p>\n

Devetnaest je stupnjeva koje Joseph Campbell uvi\u0111a i koji karakteriziraju junakovo putovanje:<\/p>\n

    \n
  1. Dnevni okoli\u0161<\/span><\/li>\n
  2. Zov u pustolovinu<\/span><\/li>\n
  3. Odbijanje zova<\/span><\/li>\n
  4. Natprirodna pomo\u0107<\/span><\/li>\n
  5. Prijelaz prvog praga<\/span><\/li>\n
  6. Utroba kita (junaka proguta nepoznato i on se smatra mrtvim)<\/span><\/li>\n
  7. Put probe\/isku\u0161enja<\/span><\/li>\n
  8. Susret s bo\u017eicom<\/span><\/li>\n
  9. \u017dena kao zavodnica<\/span><\/li>\n
  10. Pomirba s ocem<\/span><\/li>\n
  11. Apoteoza<\/span><\/li>\n
  12. Posljednja blagodat<\/span><\/li>\n
  13. Odbijanje povratka<\/span><\/li>\n
  14. \u010carobni bijeg<\/span><\/li>\n
  15. Izvanjska pomo\u0107<\/span><\/li>\n
  16. Prijelaz praga povratka<\/span><\/li>\n
  17. Povratak<\/span><\/li>\n
  18. Gospodar\/Vladar dvaju svjetova<\/span><\/li>\n
  19. Sloboda \u017eivljenja<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Radi se o shematskom dijagramu koji neminovno vodi do kanonske sheme pustolovine i obreda prijelaza drevnih vremena: prvih \u0161est stupnjeva mo\u017ee biti uklju\u010deno u op\u0107enitije vrijeme odlaska ili razdvajanja, dok sljede\u0107i, od sedmog do dvanaestog, \u010dine stupnjeve inicijacije, i kona\u010dno, posljednjih sedam predstavlja povratak.<\/p>\n

    Campbellova je studija jasni dokaz da sve pri\u010de koje prate ljudski \u017eivot ve\u0107 tisu\u0107ama godina dolaze iz istog mitskog korijena, utje\u010du\u0107i na bajke, pri\u010de i romane na kojima su se izgradili i na\u0161i identiteti pojedinaca i zajednice.<\/p>\n

    \u0160to se suvremene knji\u017eevnosti ti\u010de, Jorge Luis Borges<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> mit svrstava u \u010detiri ciklusa: opsadu, povratak, potragu i \u017ertvovanje. Prva se dva ogledaju u Ilijadi<\/em> i Odiseji<\/em>, tre\u0107i u kronikama o zlatnom runu i Svetom gralu, a \u010detvrti u Attisovom, <\/em>Odinovom i Kristovom mu\u010deni\u0161tvu. Budu\u0107i da je ve\u0107ina Borgesovih navoda preuzeta iz epa, ne smije nas iznenaditi ako se savr\u0161eno uklapaju unutar epskog konteksta, kao \u0161to je to bilo i s mitom. <\/p>\n

    \u0160to se Batmana ti\u010de, nas ovdje zanimaju samo neki od elementa juna\u010dkog \u017eivota koji se nalaze u svim tradicijama. A oni su:<\/p>\n

      \n
    1. Djetinjstvo<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>;<\/span><\/li>\n
    2. Drugovi pustolovina<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>;<\/span><\/li>\n
    3. Ljubav<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>;<\/span><\/li>\n
    4. Smrt<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Ep se zapravo mo\u017ee podijeliti i u dva glavna tematska ciklusa: „rat” i „putovanje ili lutanje”, jer se u sklopu putovanja nalazi i „povratak” i „potraga”. Ponekad se radi i o putovanjima koja se odvijaju kroz nezemaljske dimenzije (Hada, zagrobnog \u017eivota); potraga se ponekad odvija na kopnu, ponekad na moru. Radi se o naj\u010de\u0161\u0107oj tematskoj razdiobi, ali i najintuitivnijoj i lako upotrebljivoj u svojoj predmetnoj kategorizaciji.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Revizija klasi\u010dnog junaka<\/strong><\/p>\n

      Ono \u0161to karakterizira moderni ep je prisutnost kulturno jasnog herojskog lika s kojim se gledatelj mo\u017ee i poistovjetiti, jer je i on pro\u017eet slabostima, nesigurnostima i dvojbama oko mogu\u0107ih djelovanja koja optere\u0107uju suvremenog zapadnog pojedinca<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Likovi su pro\u017eeti modernim nijansama koje ih spajaju, podlo\u017eni su promjenama i spu\u0161teni na humaniju razinu<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, neovisno o svojoj kulturnoj tradiciji. Tamna strana njihove li\u010dnosti \u010dini ih stvarnijima i bli\u017eima publici<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

      Suvremeni junak uronjen je u nepredvidljivi svijet koji je u stalnoj evoluciji. Pritom se ne izostavlja zadovoljenje univerzalne, mitolo\u0161ke<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> potrebe za juna\u0161tvom koju svatko od nas nosi duboko u sebi. Rje\u0161enje toga je prizivanje herojskog doba u skladu s pravilima paralelnog svijeta. Golden age<\/em> (1938.-1951.) suvremenog epa odvija se kroz u\u010destale preobra\u017eaje koji vode do silver agea<\/em> (1956.-1971.) poznatog i pod sloganom „super junaci sa super problemima”.<\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na\u010delo humanizacije heroja stripa zapravo je dovelo do toga da i oni podlije\u017eu starenju i smrti.<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Pedesetak godina nakon vrhunca spomenutog zlatnog doba<\/em> \/ golden agea, <\/em>potreba za junakom koji je bli\u017ei publici u\u010dinila je da \u017eanr dosegne svoju kona\u010dnu narativnu obradu<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, uklju\u010duju\u0107i i junaka stripova, polaze\u0107i od najnaprednijih faza silver agea<\/em> i njegovih revizionista u liku koji nas ovdje najvi\u0161e interesira \u2013 Batmanu.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Vogler i herojska struktura u filmskom jeziku<\/em><\/strong><\/p>\n

      Svjetskom dominacijom masovne komunikacije knji\u017eevnost gubi na va\u017enosti i sve vi\u0161e ima sekundarnu ulogu, i to posebno razvojem i nametanjem filma u obliku spektakla.<\/p>\n

      \n Film se u XX. stolje\u0107u pojavljuje kao lingua franca<\/em>, kao komunikativno sredstvo sposobno da fascinira publiku kroz pri\u010de, zamjenjuju\u0107i tako knjige u ulozi stvaratelja fantasti\u010dnih i nestvarnih svjetova. Zahvaljuju\u0107i sposobnosti da poklanja snove jer pru\u017ea \u010dovjeku priliku bijega od svakodnevice, film zna povu\u0107i mase ljudi koji se uranjaju\u0107i u neku drugu stvarnost preobra\u017eavaju u nekog drugog.<\/p>\n

      U osnovi se film temelji na naraciji, na scenariju koji sadr\u017ei osnovne elemente pri\u010de koja se potom realizira pred kamerom. Upravo se te pri\u010de neprestano povezuju i s onom matricom legende o kojoj Campbell opse\u017eno govori. No otkri\u0107e povezanosti izme\u0111u analize junakovog putovanja i strukture filmskih scenarija zasigurno pripada Christopheru Vogleru.<\/p>\n

      Vogler je bio „lektor” scenarija u mnogim holivudskim studijima, a tijekom karijere imao je priliku pribli\u017eiti se mnogim bajkama i legendama razli\u010ditih kultura. Bio je odlu\u010dan odgonetati tajnu dobrog scenarija i, kada se 1985. godine upoznao s Campbellovom knjigom Junak s tisu\u0107u lica<\/em>, postalo mu je jasno junakovo putovanje<\/em>. Naime, prona\u0161ao je „alate drevnog umije\u0107a pripovijedanja” i, zajedno s njima, glavni element koji se nalazi u podlozi scenarija uspje\u0161nih holivudskih filmova kao \u0161to su Ratovi zvijezda<\/em> i Bliski susreti tre\u0107e vrste<\/em>, otkriv\u0161i u njima one univerzalne elemente koje je Campbell uvidio u mitovima. U tim filmovima bilo je ne\u0161to \u0161to je ljudima potrebno. Radilo se o pri\u010dama utemeljenima na putovanju junaka koje svakoga fasciniraju jer proizlaze iz kolektivne podsvijesti i odra\u017eavaju univerzalne brige.<\/p>\n

      Vogler, da bi pojednostavio Campbellovu shemu, u Hollywoodu je 1985. godine prilagodio mitskog junaka potrebama scenarista i filmskoj sceni uop\u0107e. Radi pojednostavljenja, Campbell je smanjio broj stupnjeva s devetnaest na dvanaest i opisao ih u memorandumu na sedam stranica, \u0161to je postalo obavezno \u0161tivo za rukovoditelje sektora razvoja u Walt Disney Corporation<\/em>, gdje je Vogler i radio. Uskoro je Voglerov rad postao svima pristupa\u010dan. Vogler je 1993. godine memorandum razvio u knjizi pod naslovom Putovanje pisca<\/em> koja je postala obavezna literatura za sve scenariste po\u010detnike. U njoj se Junak s tisu\u0107u lica<\/em> obra\u0111uje u svjetlu suvremenog pisanja scenarija: put je zanimljiv i povezan s razvojem zapadne klasi\u010dne scenografije.\n <\/p>\n

      \n Stupnjevi koje junak prevladava nose konstrukciju isprepletenosti utemeljenu na sukobu, borbi i pobjedi, a ti elementi karakteriziraju svaki valjani scenarij.<\/p>\n

      Struktura tog putovanja sastoji se od sljede\u0107ih dvanaest etapa:<\/p>\n

        \n
      1. Obi\u010dan svijet: junak je opisan i prikazan u svom uobi\u010dajenom svijetu, u svojoj svakodnevici, kako bi se stvorio sna\u017ean kontrast s novim nadnaravnim svijetom, u koji \u0107e brzo morati u\u0107i ili upasti;<\/span><\/li>\n
      2. Zov pustolovine: junaku je dano da rije\u0161i jedan problem, izazov ili pustolovinu koju treba izvr\u0161iti. Ova faza poja\u0161njava osobine uloga s kojim se junaka mora suo\u010diti: ulaskom u tu nadnaravnu dimenziju junaku je zabranjen povratak u prija\u0161nju, uobi\u010dajenu dimenziju;<\/span><\/li>\n
      3. Odbijanje poziva: radi se o uobi\u010dajenoj ljudskoj slabosti, strahu, jer se osoba mora suo\u010diti sa strahom od nepoznatog.<\/span><\/li>\n
      4. Susret s u\u010diteljem: prihva\u0107aju\u0107i poziv, junak dolazi u dodir s nekim izvorom mudrosti ili pomo\u0107i prije negoli krene na put, kao poticaj koji junaku daje snagu da prihvati izazov.<\/span><\/li>\n
      5. Prijelaz prvoga praga: tu je junak u potpunosti posve\u0107en izazovu, on prevladava strah i po\u010dinje djelovati. To je korak koji se mora u\u010diniti u vjeri, \u0161to dovodi junaka u nadnaravni, neuobi\u010dajeni svijet pri\u010de iz kojeg nema povratka.<\/span><\/li>\n
      6. Probe, saveznici, neprijatelji: prelaze\u0107i prvi prag, junak se susre\u0107e s novim izazovima i isku\u0161enjima, upoznaje saveznike i neprijatelje i po\u010dinje u\u010diti pravila tog nadnaravnog svijeta. U toj se etapi junak konfrontira s \u010duvarima praga, \u010diji je zadatak da stave junaka u isku\u0161enje.<\/span><\/li>\n
      7. Pribli\u017eavanje skrivenoj pe\u0107ini: junak sti\u017ee do granica opasnog mjesta gdje mora prona\u0107i \u010darobni predmet koji \u0107e mu omogu\u0107iti da prije\u0111e i drugi prag. Radi se o fazi pripreme i osmi\u0161ljavanja strategije kako bi prevladao ne samo mo\u0107nije \u010duvare, nego i vlastite otpore i strahove.<\/span><\/li>\n
      8. Vrhovna proba: trenutak kada junak do\u017eivljava obrat sre\u0107e suo\u010davaju\u0107i se sa svojim najve\u0107im strahom, s mogu\u0107no\u0161\u0107u umiranja. Radi se o trenutku u kojemu junak mora umrijeti ili se suo\u010diti s neizbje\u017enim trenutkom istine, \u0161to \u0107e ga neminovno i preobratiti da bi se mogao vratiti.<\/span><\/li>\n
      9. Nagrada: junak dolazi u posjed onoga \u0161to ga je i navelo na putovanje \u2013 spoznaje svog pravog identiteta.<\/span><\/li>\n
      10. Put povratka: nagla\u0161ava odluku povratka u obi\u010dan svijet, a to zna\u010di i suo\u010davanje s novim opasnostima, ku\u0161njama i isku\u0161enjima.<\/span><\/li>\n
      11. Uskrsnu\u0107e: predstavlja vrhunac filma, prikazuje junakovu obnovu koja se odvija posredstvom posljednje probe, prije povratka u obi\u010dan svijet. Junak dokazuje svoj preobra\u017eaj u novo bi\u0107e imuno na bilo koju napast koja ga je prethodno zarobila.<\/span><\/li>\n
      12. Povratak s eliksirom<\/em>: junak se vra\u0107a u obi\u010dan svijet nose\u0107i sa sobom neko blago ili u\u010denje iz nadnaravnog svijeta.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        Te su Voglerove faze i danas temelj brojnih uspje\u0161nih filmova, i to ne samo onih koji su u izravnoj vezi s mitom o junakovom putovanju, jer ve\u0107ina je suvremenih filmova u ve\u0107oj ili manjoj mjeri odraz tog puta. Redoslijed tih faza nije uvjetan, neke, odnosno jedna ili vi\u0161e faza mogu izostati. Mo\u017ee se tako\u0111er dogoditi da su raspore\u0111ene i razli\u010dito od klasi\u010dne osnovne sheme, ne gube\u0107i zato na u\u010dinkovitosti. Va\u017ean je kondenzat, skup vrijednosti sadr\u017eanih u tom modelu: elementi tipi\u010dnog putovanja su simboli\u010dki prikazi univerzalnih iskustava \u017eivota i mogu se promijeniti prilago\u0111avaju\u0107i se svakoj novoj pri\u010di i potrebama dru\u0161tva na koje se oni odnose.<\/p>\n

        Zahvaljuju\u0107i suvremenim filmovima, vje\u010dna tradicija mitova i pri\u010da prona\u0161la je plodno tlo i najprirodniji na\u010din da se i dalje prenosi i na mla\u0111e generacije. Filmska se publika i dalje nastavlja „empati\u010dki” boriti s junakom s tisu\u0107u lica. Iako je junak preobra\u017een u razli\u010dite likove, svaki put kada unato\u010d mnogim neuspjesima i naizgled nepremostivim preprekama na kraju ipak dolazi do spoznaje i do preobra\u017eaja, to kod publike stvara osje\u0107aj cjelovitosti i zadovoljstva, jer, junakova pri\u010da i dalje je putovanje, i to ne samo fizi\u010dko, nego i putovanje uma, srca ili duha. U svakoj pri\u010di junak raste i mijenja se, prelaze\u0107i iz jednog na\u010dina bivanja u drugi. To su emocionalna putovanja koja znaju o\u010darati publiku \u010dine\u0107i pri\u010du zanimljivijom i pou\u010dnom. <\/p>\n

         <\/em><\/strong><\/p>\n

        Batman kao hibridni junak<\/em><\/strong>
        \n (a<\/em>naliza Batmana kao filmskog junaka na\u0161eg vremena)<\/em><\/p>\n

        Tko je Batman<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>? Maskirani uli\u010dni pravednik ili osvetnik koji ne posjeduje nikakve nadnaravne mo\u0107i: danju imu\u0107an poduzetnik Gotham Cityja po imenu Bruce Wayne, a no\u0107u \u010covjek-\u0161i\u0161mi\u0161, pravednik-kriminalac, koji se na nelegalni na\u010din bori protiv kriminala i lu\u0111aka koji se kre\u0107u njegovim gradom. <\/p>\n

        Batman je proizvod crta\u010da Boba Kanea (1939. godine), koji se u oblikovanju lika koristi elementima pulp<\/em> i noir<\/em> kulture, iz koje preuzima no\u0107ne i gradske atmosfere, ali i drugih knji\u017eevnih \u017eanrova narodne tradicije. <\/p>\n

        Maskirani vitez ustvari je hibridno oli\u010denje Zorroa, \u010covjeka sjene, Sherlocka Holmesa, Tarzana i, naravno, svog stripovskog prethodnika Supermana<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Neki ga \u010dak povezuju i s grofom Monte-Cristom, kao i s drugim velikim knji\u017eevnim osvetnicima. Razlog se nalazi u tome da njegova \u017ee\u0111 za pravdom ne izvire iz osje\u0107aja uzvi\u0161ene du\u017enosti, nego prvenstveno iz \u017eelje za osvetom<\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ima i povezanosti sa srednjovjekovnim vitezovima koje tradicija oslikava kao plemenite i osamljene, od kojih preuzima svoje drugo ime \u2013 Vitez, kao i s Millerovom slikom koja ga prikazuje na konju. Tom nazivu nadodan je i pridjev mra\u010dan<\/em>\/Dark<\/em>, oslikavaju\u0107i no\u0107nu prirodu lika tog problemati\u010dnog junaka, koji ponekad poprima i zastra\u0161uju\u0107e osobine.<\/p>\n

        \u0160to se samog junaka ti\u010de, primijetit \u0107e se da i Batman u sebi odra\u017eava neke od spomenutih konstanti klasi\u010dnog herojskog lika: <\/p>\n

          \n
        1. pripadnik je vi\u0161eg dru\u0161tvenog sloja (njegovi su roditelji bili za\u0161titnici, gospodari Gotham Cityja); <\/span><\/li>\n
        2. odgojio ga je dvorski upravitelj Alfred, koji mu je zamijenio roditelje nakon njihove kobne smrti kad je bio dijete; <\/span><\/li>\n
        3. \u0161i\u0161mi\u0161i, koji ga okru\u017euju, daju mu tajanstvenu auru i do te mjere su povezani s njegovim likom da su postali simbolom njegovog maskiranog identiteta, poput, na primjer, Odinovog gavrana; \u0161i\u0161mi\u0161, kao vite\u0161ki grb, oli\u010denje je Batmana i gra\u0111ani Gothama podi\u017eu ga prema nebu da bi pozvali u pomo\u0107 \u010covjeka-\u0161i\u0161mi\u0161a u trenutku kada se jedino on mo\u017ee suprotstaviti zlu koje gradska vlast ne mo\u017ee sprije\u010diti.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

           <\/em><\/strong><\/p>\n

          Batman Tima Bartona <\/em><\/strong><\/p>\n

          Va\u017ena prekretnica toga lika doga\u0111a se tijekom osamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a kada superjunaci poput Daredevila,<\/em> ali i sam Batman, prolaze kroz ruke tzv. revizionista<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

          Ra\u0111a se tako Batman: Godina prva<\/em> (Batman: Year One<\/em>)<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>,<\/em> Franka Millera (1987.). Radi se o nanovo obra\u0111enim Batmanovim po\u010decima, onakvima kakvima ih mi danas poznajemo, gdje su pulp<\/em> osobine, koje su uvelike utjecale na njegovog izvornog tvorca Boba Kanea, poja\u010dane i povezane sa surovim realizmom. <\/p>\n

          U The Dark Knight Returns<\/em><\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u010covjek-\u0161i\u0161mi\u0161 potpuno je uronjen u najtmurniju dimenziju \u017eivotne depresije: Batman je tu bolestan i star.<\/p>\n

          Godine 1988. izlazi The Killing Joke<\/em><\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Alana Moorea i Briana Bollanda, koji Jokera preoblikuju u Batmanovog suparnika. Tu Joker i Batman nisu ni\u0161ta drugo nego dva maskirana lu\u0111aka. <\/p>\n

          Na osnovi tih albuma (posebno The Killing Joke<\/em><\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), 1989. godine Tim Burton snima i svoju verziju Batmana<\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koja se znatno udaljava od esteti\u010dkog pristupa prethodnih televizijskih serijala i filmova<\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> o Supermanu. Ovdje Batman, nadgledan od izvornog tvorca Boba Kanea, spaja utjecaje novih stripova s ponovo otkrivenom klasi\u010dnom tradicijom, i to kroz osobni stil re\u017eisera<\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Imamo ve\u0107 formiranog lika u \u010detrdesetim godinama, bogatog i introvertiranog, naviknutog na svoj dvojni \u017eivot. <\/p>\n

          Na samom po\u010detku filma Batman spa\u0161ava obitelj napadnutu pri izlasku iz kina<\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u gradu Gotham Cityju<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u010diji je on branitelj. To je prljavi grad maglovitog izgleda i kolijevka kriminala, jer ga slu\u017ebene institucije u\u010dinkovito ne brane. Cijela arhitektura grada pod sna\u017enim je utjecajem ekspresionisti\u010dke kinematografije<\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i uklju\u010duje razli\u010dite stilove iz prve polovice dvadesetog stolje\u0107a, kao \u0161to je futurizam, upadljiv kroz moderne monumentalne gra\u0111evine oblikovane u goti\u010dkom miljeu, stvaraju\u0107i tako osje\u0107aj bezvremenosti. Naime, samo ime Gotham<\/em> implicira gotiku, ali ne u izvornom zna\u010denju nadvisivanja prema nebu i svjetlu, nego u njezinoj suprotnosti, kao srozavanje prema ulicama i kanalizacijama, prikazuju\u0107i ga uronjenog u vje\u010dnu tamu ljudske podsvijesti. To je grad u kojemu svako mjesto, svaka zgrada i stan u sebi sadr\u017eavaju, odra\u017eavaju i oslikavaju osobnost likova koji ga nastanjuju. Likovi su, kao i sam grad, izvan svih normalnih mjerila i sna\u017eno ekspresionisti\u010dki<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Istra\u017euju\u0107i tako pogledom detalje Ville Waynea, kao grada uop\u0107e, shvatit \u0107e se, i to vi\u0161e nego kroz izreke ili dijalog, Batmanovo duhovno stanje koje je kaoti\u010dno i puno sjena. Oni se, naime, poistovje\u0107uju. <\/p>\n

          Dovode\u0107i do krajnjih posljedica slike izvornog stripa, one u filmu poprimaju sva obilje\u017eja mra\u010dne goti\u010dke arhitekture, jednu vrstu gargoylea<\/em>. I ne samo to. <\/p>\n

          Gotham City je svijet u malom, dovr\u0161en ekosustav iz kojeg njegovi likovi nikada ne izlaze. Zapravo, ondje nema ni oznaka nekog izvanjskog svijeta. Radi se stoga o savr\u0161enom herojskom razdoblju, u obliku neodre\u0111ene epohe \u2013 mjesta u kojem junak mo\u017ee zapo\u010deti i dovr\u0161iti svoje pustolovine bez ikakve povezanosti sa stvarno\u0161\u0107u, uklju\u010duju\u0107i i vlastito propadanje. Iako je i tu Batman u samom naslovu filma, naracija vi\u0161e prostora pridaje liku Jokera, njegovom nastajanju i preobra\u017eaju. Batman se tu pojavljuje po suprotstavljanju, kroz epos izazova<\/em>, omogu\u0107avaju\u0107i gledatelju da upozna, shvati junaka i poistovjeti se s njim, jer bez zla dobrota ne bi bila zanimljiva. U na\u0161em slu\u010daju, bez „zlobnog” negativca ne bi se primijetila svijetla osebujnost „dobrog” negativca. Tu se, dakle, radi o dvojici suprotnih, ali u sebi komplementarnih i tijesno povezanih likova. To je neka vrsta me\u0111uovisne geneze. <\/p>\n

          Tijekom filma dolazi se do \u0161okantnog otkri\u0107a: Joker je zapravo ubojica Batmanovih roditelja, odnosno krivac za traumu koja je Brucea Waynea dovela do toga da postane kriminalni, nezakoniti (ili, bolje, izvanzakonski) branitelj pravde. Ali i Batman ima tu svoju krivnju. Naime, on Jockera od obi\u010dnog kriminalca pretvara u monstruma zbog pada u kiselinu.<\/p>\n

          Oni su sli\u010dni i po tome \u0161to su obojica maskirani, dakle druga\u010diji od drugih, iako su razli\u010diti po suprotnim osobinama. Naime, dok Batman, poput Zorroa, svoj maskirani identitet skriva i od najmilijih, Joker koristi i televizijske medije da bi propagirao svoj imid\u017e<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Joker je, za razliku od Batmana, narcisoidno opsjednut vlastitom maskom koju tuma\u010di kao neku vrstu prosvjetljenja u negativnom smislu te je zato kiselinom \u017eeli otisnuti na sva\u010dije lice. Dakle, to je neka vrsta preobra\u017eaja jer, za razliku od Batmanove maske, ona ne pokriva lice, nego se s njim poklapa \u2013 ona je on.<\/p>\n

          I u filmu iz 1992. godine, u Batman se vra\u0107a<\/em>, gdje je autorov doprinos jo\u0161 izra\u017eeniji, villain<\/em>, freacks<\/em> su ti koji upravljaju naracijom. Tu su Penguin i Catwoman pravi protagonisti. S jedne strane imamo slo\u017eeni, dramati\u010dni lik \u0161izofreni\u010dne Seline Key (tj. Catwoman), a s druge tragi\u010dnu figuru zlobnog Penguina, kriminalca koji izlazi iz kanalizacije kao oli\u010denje svih marginaliziranih anonimusa koji potje\u010du iz ni\u017eih slojeva dru\u0161tva. <\/p>\n

          S estetskog gledi\u0161ta, to su dva izrazito karikaturalna lika, koji, iako kriminalci, kod gledatelja znaju potaknuti i poneko sa\u017ealjenje i suosje\u0107anje, \u0161to je izazvalo i podosta negativnih reakcija nekih ameri\u010dkih roditeljskih udruga.<\/p>\n

          U tom se filmu lik Seline Key umnogome razlikuje od tradicionalnog lika. Ona je obi\u010dna, bezna\u010dajna i srame\u017eljiva tajnica koju \u0161ef baca s krova nebodera, ali se \u010dudnovato spa\u0161ava preporodiv\u0161i se u ludu \u017denu-ma\u010dku. <\/p>\n

          Dok obi\u010dna i bezna\u010dajna tajnica Selina nije privla\u010dna \u010covjeku-\u0161i\u0161mi\u0161u, preobra\u017eavaju\u0107i se u Catwoman poprima osobine srodne du\u0161e (neka vrsta jina i janga), \u0161to jo\u0161 jednom pokazuje da je Batman komplementaran onima protiv kojih se bori<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. To postaje jo\u0161 eksplicitnije u prizorima maskiranog plesa u Shreckovom domu<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, gdje su jedini bez maske Catwoman i Batman koji ina\u010de nose maske. Je li to znak da su zapravo jedino oni normalni?<\/p>\n

          Unato\u010d njihovoj slo\u017eenosti treba jo\u0161 jednom istaknuti da se radi o nestvarnim likovima, koji su uronjeni u svijet papirnate no\u0107ne more. Tome uvelike pridonosi i tmurnost Gotham Cityja, koji, ve\u0107 od samog po\u010detka filma, nije prikazan iz perspektive mra\u010dnih uli\u010dica, tj. s povr\u0161ine, nego iz perspektive kanalizacije, tj. najmra\u010dnijeg nivoa, gdje susre\u0107emo i upoznajemo odba\u010deno dijete iz visokog dru\u0161tva koje \u0107e, s razlogom, poprimiti sve osobine negativca (Penguin). <\/p>\n

          Taj uvijek prisutan odnos izme\u0111u visine i nizine, pada i leta je ono \u0161to dijeli dobro\u010dinitelja od zlikovca. <\/p>\n

          Naime, ono \u0161to Batmana razlikuje od njemu sli\u010dnih kriminalaca je \u010dinjenica da se unato\u010d svojoj problemati\u010dnosti i padu uvijek uspijeva podi\u0107i, izviriti i letjeti nad gradom, kao gospodar Gothama, dok su zlikovci i dalje vezani za podzemlje i u vje\u010dnome padu.<\/p>\n

          Padati, kao \u0161to je bio slu\u010daj u prvom filmu, ozna\u010dava silazak u „drugu dimenziju”, u dimenziju ushi\u0107enja i ludila (pada i Selina s nebodera preobra\u017eavaju\u0107i se u Catwoman, pada Joker u kiselinu pretvaraju\u0107i se u monstruma, pada novoro\u0111en\u010de i izvire Penguin, pada mladi Bruce Wayne i ra\u0111a se Batman). Da bi se donekle shvatio Burtonov pristup toj problematici pada, amblemati\u010dan je dijalog izme\u0111u Batmana i Jokera na kraju filma The Killing Joke<\/em>. Scena se odvija na vrhu tornja \u2013 nebodera: Batman: Ne mora zavr\u0161iti ba\u0161 ovako, ne znam \u0161to je uni\u0161tilo tvoj \u017eivot, ali tko zna, mo\u017eda sam i ja kroz to pro\u0161ao, mo\u017eda ti mogu pomo\u0107i. […] Joker: Ne, \u017eao mi je, ali … ne. […] Haha! Zna\u0161, smije\u0161na je ova situacija, podsje\u0107a me na jedan vic. Dva tipa u ludnici jedne no\u0107i odlu\u010de da su umorni \u017eivjeti u ludnici i da \u0107e poku\u0161ati pobje\u0107i. I tako se popnu na krov i, s druge strane, vide nebodere grada na mjese\u010dini, prema slobodi. Prvi sko\u010di do obli\u017enjeg krova, ali njegov se prijatelj […] ne usudi napraviti taj skok jer […] se boji da \u0107e pasti. Tada prvom sine ideja i re\u010de mu: <\/em>„Hej! uzeo sam svjetiljku sa sobom! Posvijetlit \u0107u ti prostor izme\u0111u dviju zgrada, tako \u0107e\u0161 mi se pridru\u017eiti hodaju\u0107i na snopu svjetlosti!” No drugi odmahuje glavom i ka\u017ee: […] <\/em>„\u0160to misli\u0161 da sam lud? Misli\u0161 da ne znam da \u0107e\u0161 je ugasiti kad budem na pola puta.” Haha! … Batman: Haha! <\/em><\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U osnovi su njih dvojica do\u017eivjeli sli\u010dnu traumu, samo \u0161to je jedan od njih ne \u017eeli prevladati odlu\u010duju\u0107i tako pretvoriti sav svoj o\u010daj u ludilo, no na kraju krajeva ni Batman nije ni\u0161ta drugo nego lu\u0111ak. <\/p>\n

          Tijekom devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a snimljena su dva idealna nastavka \u010diji je redatelj dizajner Joel Schumacher (misli se na Batman Forever<\/em><\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/em> i na Batman i Robin<\/em><\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), koja su podosta povezana s Burtonovim filmovima po kori\u0161tenju iste scenografije dovo\u0111enjem do ekscesa, kao i po arhitekturama re\u017eima dvadesetog stolje\u0107a. Eksces je tu razlikovno obilje\u017eje i u oblikovanju samih likova: ki\u010dasto i karikaturalno, tipi\u010dan tzv. camp<\/em> stil, karakteriziran jakom autoironijom tipi\u010dnom za devedesete godine pro\u0161log stolje\u0107a. <\/p>\n

          U Schumacherovom filmu vizija onog<\/em> svijeta i likovi koji ga nastanjuju dovedeni su do kristalizacije: tro\u0161enje likova poku\u0161ava se sprije\u010diti kroz stati\u010dke i ponavljaju\u0107e formule koje ih vode do istro\u0161enja.<\/p>\n

          Nakon 1997. Batman na neko vrijeme nestaje s filmskih ekrana i nije zamijenjen nekim drugim zamjenskim superjunakom<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

           <\/p>\n

          Nolanov The Dark Knight<\/em><\/strong><\/p>\n

          Tek u novom tisu\u0107lje\u0107u, kada epska kinematografija nailazi na eksplikativno<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> plodno tlo, izlazi i nova verzija o Batmanu i to u re\u017eiji Christophera Nolana. Filozofija filma Batman Begins<\/em> mo\u017ee se ukratko ozna\u010diti re\u010denicom „Ako \u017eeli\u0161 pobijediti strah mora\u0161 postati strah”, koja se duboko razlikuje od prethodnih verzija o tom superjunaku<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

          Re\u017eiser svoju naraciju zapo\u010dinje od nulte to\u010dke, bez ikakve povezanosti s prethodnim verzijama, koje govore o junakovim pustolovinama (reboot<\/em>), zasnivaju\u0107i se prvenstveno na stripovima revizionista kao Batman: Year One<\/em> (Batman: godina prva) i The Man Who Falls<\/em> (\u010covjek koji pada) Denisa O’Neila i Dicka Giordana. Nolanova je izri\u010dita namjera stvoriti epsku sagu utemeljenu na Batmanu<\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

          Zna\u010dajna novina je da Nolanov Vitez tame <\/em>(The Dark Knight<\/em>) prvi put napu\u0161ta svoj grad, \u017eivi i putuje Azijom i zavr\u0161ava svoju pustolovinu u Europi, gdje se i povla\u010di. <\/p>\n

          Osobina je, dakle, junaka novog milenija da nisu toliko povezani s teritorijem, gubi se povezanost s nacionalnom dr\u017eavom i te\u017ei se imati jedan svjetski sustav.<\/em><\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se, dakle, o likovima koji su me\u0111unarodnog karaktera, prilago\u0111avaju se razli\u010ditim teritorijima koji su sve povezaniji, i to ne samo zbog mre\u017ee, ve\u0107 i zato \u0161to je za sve (ne samo za jednog milijardera kao \u0161to je to Bruce Wayne) lako prije\u0107i s jednog kontinenta na drugi. Suvremeni se, dakle junak, kao gra\u0111anin svijeta s lako\u0107om mo\u017ee udomiti bilo gdje bez ikakvog do\u017eivljaja otkri\u0107a.<\/p>\n

          Nolanova je namjera ostvariti trilogiju koja zapo\u010dinje s Batman Begins, <\/em>koji govori o nastanku i obuci junaka. Protagonist je tu, i to ve\u0107 od prvih scena, prikazan u druga\u010dijem miljeu od izvorno kanonskog: bradati, prljavi, otrcani i usred nasilne borbe prsa o prsa<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. I ne samo to, ni mjesto nema nikakve veze s tradicionalnim Batmanovim likom. Brucea Waynea nalazimo u jednom kineskom logoru u ulozi zatvorenika, a ne epskog junaka iz prethodnih filmova. On je, kao obi\u010dan \u010dovjek, u potrazi za smislom \u017eivota, identitetom i na\u010dinom kako da prevlada svoje strahove.<\/p>\n

          Strah i pad su i tu temeljni pokreta\u010di filma: kroz dugi flashback<\/em> se\u017ee se do „prvog pada” u bunar, kada se dijete Bruce prvi put susre\u0107e sa \u0161i\u0161mi\u0161ima \u2013 \u017eivotinjama koje ga od tada pla\u0161e i koje \u0107e, ba\u0161 zbog toga, postati njegov simbol; ve\u0107 pri izlasku iz bunara Bruce je pou\u010den prvom od najva\u017enijih lekcija \u017eivota \u2013 dignuti se: „Zna\u0161 za\u0161to padamo? Da bismo nau\u010dili ponovo ustati.”<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

          S tim u vezi scenarij razvija dvije temeljne komponente bitne za Bruceov unutarnji put: mo\u0107 straha i granicu izme\u0111u pravde i osvete. Izvorna namjera je da publika suosje\u0107a ne samo s Batmanom superjunakom, nego i s Bruceom Wayneom kao obi\u010dnim \u010dovjekom. Cilj je da lik bude zanimljiv i bez kostima: ne pada Bruce Wayne bez razloga tijekom filma nekoliko puta kako fizi\u010dki tako i metafori\u010dki da bi shvatio s kim se bori i \u0161to \u017eeli postati; radi se o \u010dovjeku koji, padaju\u0107i u tami\/mraku dosti\u017ee (svoju) najni\u017eu to\u010dku, ali u\u010di kako ustati, grije\u0161e\u0107i. <\/p>\n

          U prvom se dijelu filma obra\u0111uju svi tipi\u010dni trenuci juna\u010dke mladosti:<\/p>\n

            \n
          1. \u00a0smrt roditelja, <\/span><\/li>\n
          2. \u00a0odnos s onima koji \u0107e ga odgojiti \u2013 to nije samo Alfred, nego i Henri Ducard \/ R’as al Ghula,<\/span><\/li>\n
          3. \u00a0odlazak od ku\u0107e i iz domovine,<\/span><\/li>\n
          4. \u00a0uvje\u017ebavanje i razvoj velikih osobina,<\/span><\/li>\n
          5. \u00a0konfliktni odnos sa ste\u010denim ocem i <\/span><\/li>\n
          6. \u00a0povratak u Gotham City.<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

            Gotham City je realni grad, grad na\u0161e suvremenosti, a ne ad hoc<\/em> rekonstruiran u studiju, ima lice Chicaga, le\u017ei\u0161ta ameri\u010dke mafije par excellence<\/em>, pove\u0107avaju\u0107i na taj na\u010din kontradikciju izme\u0111u herojskog lika i stvarnog svijeta (odsutnost herojskog doba). Svi oni prija\u0161nji rekonstruirani elementi koji grad pribli\u017eavaju i donekle povezuju s goti\u010dkom i kreativnom arhitekturom tridesetih godina (primjerice \u017eeljeznica i Wayne Enterprise) uni\u0161teni su ve\u0107 krajem prve epizode. Tako se isto\u010dnoj misti\u010dnoj dimenziji putovanja, koja karakterizira prvi dio filma, suprotstavlja njegov dolazak u svijet kakav poznajemo u Gotham Cityju. Nolanov Batman proizvod je tih dvaju okru\u017eenja koja ga oslikavaju i prikazuju njegovu dvojnu prirodu. <\/p>\n

            Mnogo mu se puta, tijekom njegovog usavr\u0161avanja, ponavlja kako treba postati: simbol<\/em>, sam strah<\/em> (nalazimo se tu u podru\u010dju mitologije i arhetipskih slika); s druge strane, lik je krajnje realisti\u010dan, ima sve ljudske osobine, do te mjere da su \u010dak i njegove fantasti\u010dne naprave ovdje realne<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. To je, dakle, lik koji se nalazi u sredini izme\u0111u mitolo\u0161kog i stvarnog svijeta. \u0160to vrijedi i za zlikovce, koji tako\u0111er ne posjeduju nikakvu nadnaravnu sposobnost ili mo\u0107, udaljavaju\u0107i se tako od prethodnih karikaturalnih likova.<\/p>\n

            Drugi dio filma obra\u0111uje tematiku dragu Timu Burtonu, tj. onu o maski. Tu se „normalni” \u017eivot Brucea Waynea, vi\u0161e nego u prethodnim filmovima, pretvara u radikalnu obmanu. Ovdje Bruce Wayne, koji se u svakodnevnom \u017eivotu pojavljuje kao svjetski biznismen i velikodu\u0161ni filantrop, nosi i masku viveura <\/em>kojega ne zanima javni \u017eivot i problemi koji ti\u0161te gra\u0111ane Gotham Cityja<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u0161to \u0107e postati jo\u0161 relevantnije u drugoj epizodi, The Dark Knight<\/em>. <\/p>\n

            U stvaranju grada nestaje svaki retr\u00f2<\/em> ukus ili ugo\u0111aj, imamo ultramoderne nebodere i shopping<\/em> centre koji su tipi\u010dni za gradove poput Chicaga ili Hong Konga, gdje po prvi put vidimo Batmana u gostima, \u0161to gradu daje sve osobine stvarnosti<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. To uranjanje u realnost \u010dini ne samo da opasnosti s kojima se junak mora suo\u010diti izgledaju bli\u017eima dana\u0161njim zbivanjima, nego i njegovo lase faire<\/em>, nezainteresiranost za probleme koji ti\u0161te suvremenog \u010dovjeka \u010dini da lik ima dosta sli\u010dnosti sa svakim od nas. Osim toga, tematika panike i nereda, kao proizvod zla koje hara gradom, umnogome nazna\u010duje strahove od terorizma koje gra\u0111ani velegradova sve vi\u0161e pro\u017eivljavaju.<\/p>\n

            Ako je prvi film bio usmjeren na junaka, ne ostavljaju\u0107i relevantno mjesto zlikovcima (ako se izuzme R’as al Ghula, kao supstitutivna roditeljska figura), ovdje je odnos s protivnikom presudan, \u0161to \u010dini iskorak prema eposu izazovu<\/em>. <\/p>\n

            Kao \u0161to je i najavljeno na kraju Batman Begins, <\/em>na scenu stupa Joker, kriminalac \u010dije radnje ne vodi neka unaprijed definirana ideologija, nego djeluje bez ikakvog razloga. Radi se o ludi i zaljubljeniku u kaos, koji pla\u0161i ba\u0161 zbog nepredvidljivosti jer nije normativno-znanstveno odre\u0111en (negativna osobina „Druge dimenzije”). Taj novi i „problemati\u010dniji” strah \u010dini da normirani kriminal, u tom slu\u010daju mafija koja se pojavljuje u prvoj epizodi, ovdje postaje definitivno nadma\u0161en. Zapravo, one podzemne, underground<\/em> opasnosti, koje su vrijedile za golden age \/<\/em> zlatno doba, pripadaju pro\u0161losti.<\/p>\n

            Ovdje priliku za izra\u017eavanje imaju njegovi potencijalni suradnici koji se pojavljuju ve\u0107 u prvom filmu: Lucius Fox, Alfred, komesar Gordon, ali i novi lik: nepotkupljivi Harvey Dent. Me\u0111utim, i me\u0111u tim pomaga\u010dima on i dalje ostaje usamljeni vitez, budu\u0107i da se njegov tradicionalni prijatelj avantura, Robin, ovdje jo\u0161 ne pojavljuje. <\/p>\n

            Klju\u010dni su likovi Joker i Harvey. Joker nema nikakve sli\u010dnosti s Burtonovim likom kao ni s onim iz stripova. Ovdje maska-lice, prema izvornom stripu stvorena kiselinom, postaje isprana i ispadaju\u0107a \u0161minka, a osmijeh, karakteriziran neprirodnim polo\u017eajem flastera iz Burtonovog filma, opredme\u0107uje se u dva vidljiva o\u017eiljka koja se prote\u017eu s obje strane usta. Lik je oblikovao crta\u010d Jerry Robinson, a on ga preuzima iz knjige \u010covjek koji se smije<\/em><\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Victora Hugoa.<\/p>\n

            Paranoi\u010dna osobina, koja ga karakterizira poistovje\u0107uju\u0107i se s maskom, nagla\u0161ena je ve\u0107 u prvoj sceni u kojoj nosi masku klauna, a ispod nje skriva svoje (pravo) lice \u2013 jo\u0161 jednu masku. On je oli\u010denje nerazumnog zla, bez samilosti i po\u0161tovanja, njegova je funkcija prikazati najgoru stranu<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> junaka: ekstremno nasilje.<\/p>\n

            Radi se o granici koja odvaja dobro od zla koju Batman dobro poznaje i koju ne uspijeva uvijek savladati kada se nalazi licem u lice s najmra\u010dnijom i zastra\u0161uju\u0107om stranom svoga bi\u0107a. To \u0107e dovesti do toga da, za gra\u0111ane Gotham Cityja, simbol pravde postane jo\u0161 jedan od zlikovaca kojih se treba \u010duvati i koje treba poraziti<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Razlog tome je Joker, oli\u010denje samog \u0111avla prevaranta, gospodara kaosa<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u010diji je cilj pridobiti sve na svoju stranu, kao \u0161to nas na to podsje\u0107a re\u010denica koju Joker (Jack Nicholson) opsesivno ponavlja: „Da li ti ikad ple\u0161e\u0161 s vragom na blijedoj mjese\u010dini?” Su\u0161tina tog „mra\u010dnog” dvoboja na vidjelo dolazi u posljednjoj okladi koja se vodi za spas ili propast Gotham Cityja, gdje se stanovni\u0161tvo, podijeljeno izme\u0111u obi\u010dnih gra\u0111ana i kriminalaca, spa\u0161ava kada svi zajedno odlu\u010de stati na stranu dobrobiti grada, dakle u suprotnosti s Jokerovim o\u010dekivanjima da \u0107e prevagnuti \u010dovjekova zlobna narav. <\/p>\n

            Kao i u The Killing Joke<\/em> i u zavr\u0161etku Burtonovog filma, oni su na vrhu tornja\/zgrade, gdje Joker tvrdi kako nikad ne\u0107e ubiti Batmana jer je previ\u0161e zabavan, ali i Batman shva\u0107a da nikada ne\u0107e mo\u0107i definitivno uni\u0161titi Jokera<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> budu\u0107i da je i on sam jedan od beskrajnih lica zla. <\/p>\n

            Druga je klju\u010dna osoba politi\u010dar Harvey Dent, oli\u010denje pravednosti, po\u0161tenja i dobrote. On je, prema Batmanovom shva\u0107anju, bolji i po\u017eeljniji za budu\u0107nost Gotham Cityja. Iako je on \u010dovjek koji u odlu\u010dnom trenutku pada i pokazuje svu nesposobnost da se ponovo podigne i nastavi<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Batman ne smatra da je on odgovoran nego da ga je slu\u010dajnost dovela do toga. Dent, me\u0111utim, pripada onim pojedincima koji nisu sposobni prepoznati i prihvatiti vlastite slabosti i pogre\u0161ke: jednom ranjen i fizi\u010dki i psihi\u010dki, ne uspijeva pozitivno reagirati na Jokerove insinuacije, podlije\u017eu\u0107i ludilu koje \u0107e ga preobraziti u negativca Dva lica, jo\u0161 jednog od gorkih Batmanovih neprijatelja. No gradu-domovini, svakoj domovini, treba junak \u010distog srca, zbog \u010dega \u0107e se Batman na kraju i \u017ertvovati za vi\u0161u svrhu koje \u0107e Dent postati „simbol”. Zbog toga on mora nestati kako bi sje\u0107anje na Denta postala inspiracija za junaka na kojeg se svatko mo\u017ee pozvati<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Radi se naime o simbolu, koji Batman, kao stvarni junak, ne mo\u017ee biti.<\/p>\n

            Ni u tre\u0107em poglavlju Batmanovo se ime ne pojavljuje u naslovu, \u0161to ozna\u010duje ve\u0107 spomenuto radikalno odstupanje od tradicionalnog lika kao i povezanost s naslovom Millerove spomenice The Dark Knight Rises<\/em>, \u0161to posjeduje sve osobine evociranja epskog tona i mra\u010dne i jezive atmosfere filma. <\/p>\n

            Pro\u0161lo je desetak godina od prethodne epizode i Bruce Wayne, koji se povukao iz dru\u0161tvenog \u017eivota, stariji je i bole\u017eljiv i ne koristi svoj dvojni identitet \u2013 Batmanovu masku. Dokaz je to da su u Nolanovoj verziji likovi i okoli\u0161 u stalnom razvoju kao, uostalom, i stvarni svijet. Razli\u010ditije, dakle, od prethodnih verzija<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Do promjene dolazi kada se u Ville Wayneu pojavljuje Selina Key alias<\/em> Catwoman koja se po svemu razlikuje od Burtonove: nema nikakvu nadnaravnu mo\u0107, nije psihi\u010dki nestabilna, nego moderna i samostalna \u017eena koja mo\u017ee zaista postojati. Kra\u0111a Catwoman samo je prvi u nizu doga\u0111aja koji kulminiraju dolaskom metodi\u010dnog i nepogre\u0161ivog revolucionara Banea u grad, koji u zagu\u0161enim prostorima kanalizacije organizira svoju vojsku. I tu zlo izvire i djeluje iz podzemlja, \u0161to je tipi\u010dno kako za stripove tako i za Burtonove filmove. Ovaj put, me\u0111utim, iza svega toga stoji politi\u010dki projekt velikih proporcija, a na\u0161 junak, nasuprot zlikovcu koji je fizi\u010dki i psihi\u010dki nadmo\u0107niji, nije vi\u0161e mlad i motiviran, dok Banea pokre\u0107e duboka vjera i ljubav prema onome u \u0161to vjeruje<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. To \u010dini da depresivni Batman podlije\u017ee u sukobu s Baneom i naizgled umire<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ovdje se lik nepobjedivog junaka definitivno raspada ujedinjuju\u0107i strukturu monomita pokrenutu u prvom poglavlju: junakovo ro\u0111enje, pustolovina, smrt, uskrsnu\u0107e, neprijateljski poraz, apoteoza, sjedinjenje s bo\u017eicom. Dok je Gotham City<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pod opsadom zlikovaca, Bruce ponovo zavr\u0161ava unutar bunara-zatvora, koji se, ovog puta, nalazi na nekakvom nepoznatom egzoti\u010dnom\/mitolo\u0161kom mjestu, mo\u017eda negdje na istoku, kao \u0161to je to bilo i u prvom filmu. Junak mora u sebi prona\u0107i snagu da bi prevladao i tu novu egzistencijalnu opreku i definitivno iza\u0161ao iz tame bunara, kao u vrijeme svog djetinjstva. Samo se tako mo\u017ee vratiti novom \u017eivotu, putem ponovnog uskrsnu\u0107a u Batmanov lik i \u017ertvuju\u0107i se da bi spasio Gotham City te se popeti u nebo nestaju\u0107i.<\/p>\n

            Kraj pri\u010de daje nam tri razli\u010dite i konvergentne solucije: <\/p>\n

              \n
            1. Gotham je tako spa\u0161en i ima svog jakog i stvarnog juna\u010dkog lika, ovjekovje\u010denog po\u017ertvovno\u0161\u0107u; no budu\u0107i da se radi o realnom gradu na\u0161e suvremenosti, te kao takav predstavlja cijeli svijet, Batman postaje primjer cijelome svijetu; <\/span><\/li>\n
            2. Batman nije mrtav, nego zajedno s Catwoman<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u017eivi zaslu\u017eeni miran \u017eivot negdje daleko od svoga grada. <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

              U monomitskoj strukturi govori se o braku s bo\u017eicom, o bajci vjen\u010danja koje zatvara naraciju: Bruce Wayne se vjen\u010da Selinom Key. Ustvari, taj se odnos s bo\u017eicom, u svojoj narativnoj strukturi, razvija kroz dva trenutka jer se radi o bi\u0107u (Selina) dvojne naravi: prva junaka stavlja u nevolju, isku\u0161avaju\u0107i ga i udaljavaju\u0107i ga od svog puta; nasuprot tome, druga ga ohrabruje i poti\u010de da nastavi svojim putem. Obe su bitne u formiranju junaka<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

              Selinin lik odra\u017eava te dvije du\u0161e: prije predla\u017eu\u0107i junaku bijeg iz okupiranog grada rije\u010dima: „Do\u0111i sa mnom, ve\u0107 si sve dao ovom gradu”; kasnije poma\u017eu\u0107i mu ostvariti misiju. Ona posjeduje i neke komponente koje su karakteristi\u010dne za tipologiju najrelevantnijih boginja mitologije<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>: kao \u017dena-ma\u010dka tijesno je povezana uz no\u0107 i mjesec (Selina); a kao \u017eena od akcije Artemidino je oli\u010denje. <\/p>\n

               <\/p>\n

              \n\n\n\n
              \n
              \n3.<\/span>\n<\/td>\n              		\n
              \nU kona\u010dnici: Batmanovo se naslije\u0111e nastavlja prelaskom na mladog Robina, budu\u0107i da se radi o junaku-simbolu koji se mo\u017ee prenositi i svako novo razdoblje ima potrebu za promjenama: Renovatio<\/em>.
              \n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

              Trilogija se, u gotovo okomitom klimaksu, zatvara na savr\u0161eni na\u010din, povezuju\u0107i sva tri dijela naracije do te mjere da je gotovo nemogu\u0107e shvatiti, iako uz stalna ponavljanja i flashbackove<\/em>, narativnu strukturu i zna\u010denje tre\u0107eg filma bez prva dva, jer se kroz razna poglavlja protagonist razvija i neprestano mijenja pribli\u017eavaju\u0107i se tako gledatelju, \u0161to ga \u010dini stvarnim i prepoznatljivim. <\/p>\n

              S druge strane, The Dark Knight Rises<\/em> ne izbjegava pokazati i onaj mitolo\u0161ki dio junaka, i to kroz legendu o paklenom bunaru. Rezultat takvog pristupa je saga koja je u cijelosti usredoto\u010dena na junaka i na funkcionalnosti lika za nas, naro\u010dito danas u vremenu bez vrijednosti i konture.<\/p>\n

              Nolan je o svom otvorenom i vi\u0161estrukom finalu rekao: „Za mene je Vitez tame: Povratak<\/em> (The Dark Knight Rises<\/em>) zasigurno i definitivno kraj Batmanove pri\u010de koju sam htio ispri\u010dati, a otvorenost filma samo je va\u017ena tematska ideja koju smo htjeli uklju\u010diti u filmu, tj. da je Batman simbol.”<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Bitno je to shvatiti jer nakon 11. rujna ne samo gledatelji umjetni\u010dke proizvode do\u017eivljavaju pod utjecajem suvremenih doga\u0111aja, nego i autori koji osje\u0107aju du\u017enost da ne\u0161to ka\u017eu u tom smislu. Potreba da se \u017eivi, da se promatra, da se zauzme stav, da se izrazi sna\u017ene osje\u0107aje, da se pi\u0161e, sve je u\u010destalija u krugu zapadnih intelektualaca. Primjerice, pisci poput Johna Le Carrea, Dona DeLilloa i Slavoja \u017di\u017eeka u tom pogledu tvrde da se unutar na\u0161eg dru\u0161tva prethodnih godina izgubila svaka povezanost sa stvarno\u0161\u0107u, \u0161to postmodernizam i dokazuje. Ona odra\u017eava unutarnju potrebu isku\u0161enja boli u stvarnom osje\u0107aju koji se izra\u017eava u ukusu prema katastrofalnim doga\u0111ajima ili nezdravom hiperrealizmu. Stvarnost se manifestira kroz fizi\u010dki kontakt, u sukobu prsa o prsa, \u0161to nestaje iz modernih ratova, \u0161to filmovi mogu pru\u017eiti, naro\u010dito oni epskog karaktera<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nHenry Jenkins, Cultura convergente<\/em>, Apogeo, Milano, 2007.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nComputer-generated imagery<\/em> – specijalni efekti kompjuterizirane grafi\u010dke izrade.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPolaze\u0107i od Homera posredstvom nekih nu\u017enih etapa, kao \u0161to su Platonava i Aristotelova djela ili suvremeniji Haimsworthovi ili Bowraovi tekstovi.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nThe Lord of the Rings \u2013 The Fellowship of the Ring<\/em>, New Zealand\/USA, 2001.; The Lord of the Rings \u2013 The Two Towers<\/em>, New Zealand\/USA, 2002.; The Lord of the Rings \u2013 The Return of the King<\/em>, Nuova Zelanda\/USA, 2003.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n300, <\/em>Zack Snyder, USA 2006.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBatman \u2013 <\/em>The Dark Knight<\/em>, Cristopher Nolan, USA, 2008.; Batman \u2013 The Dark Knight Rises<\/em>, Cristopher Nolan, USA, 2012.; Batman Begins<\/em>, Cristopher Nolan, USA, 2005.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nInception, <\/em>Christopher, Nolan, USA 2010.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nVahalalla Rising, <\/em>Nicolas Winding Refn, Denmark-GB, 2009.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nInto the wild<\/em>, Sean Penn, USA, 2007.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nNa toj listi junaka prvi je zasigurno Heraklo, junak par excellence<\/em>, koji zahvaljuju\u0107i svojim djelima osvaja I Olimp.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPrema Mauriceu Bowru: Prvi su gr\u010dki filozofi pripisivali odre\u0111eni polo\u017eaj ljudima koji \u017eive za akciju i za \u010dast koja iz akcije proizlazi. <\/em>[…] \u010covjek koji tra\u017ei \u010dast i sam je dostojan \u010dasti. <\/em>C. M. Bowra, La poesia eroica 1<\/em>, La Nuova Italia, Firenze, 1979., str. 1.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nJoseph Campbell, Junak s tisu\u0107u lica<\/em>, Biblioteka Argo, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, studeni 2009., str. 253-254.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nNa primjer, Odiseja<\/em> prepri\u010dava samo junakov povratak ku\u0107i.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              Carl G. Jung, Psicologia dell’archetipo fanciullo<\/em>\u00bb, u Carl G. Jung i K\u00e0roly Ker\u00e8nyi, Prolegomeni allo studio scientifico della mitologia<\/em>, Boringhieri, Torino, 1972, str. 128.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              Ruggero Eugeni, Feeling together. A Semiotic Analysis of Star Trek <\/em>(J.J. Abrahams, Usa, 2009), intervencija u filmu in the post media age \u2013 XIII International film and mediastudies conference in Transylvania, 22- 23 listopada 2010. Uwww.docenti.unicatt.it<\/a>
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIbidem.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              Dean A. Miller, The epic hero<\/em>, Johns Hopkins University Press, Baltimore-London, 2000.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPrema Campbellu, \u017eivot junaka gotovo uvijek mora pro\u0107i kroz ove stadije: tajanstveno ro\u0111enje; komplicirani odnosi s obitelji (siro\u010de, lo\u0161 otac, itd.); povla\u010denje iz dru\u0161tva, posebno obrazovanje (\u010desto uz pomo\u0107 nadnaravnog vodi\u010da); povratak u dru\u0161tvo kojemu nosi i svoje spoznaje ili darove, \u010desto je to oru\u017eje koje samo on\/ona mo\u017ee upotrijebiti. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPsihoanaliti\u010dke teorije Josepha Campbella i Jungove orijentacije imat \u0107e veliki utjecaj na filmsku produkciju i to naro\u010dito na onu iz osamdesetih godina. U tome \u0107e zasigurno veliku zaslugu imati i za scenariste uporabni tekst Chrisa Voglera: Putovanje junaka<\/em> (Chris Vogler, Il viaggio dell’eroe,<\/em> Dino Audino, Roma 2002.; Joseph Campbell, Junak s tisu\u0107u lica<\/em>, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009.)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nHerojski, dakle, lik prolazi kroz sve poznate pripovjedne oblike \u2013 mit (Heraklo), bajku (princ), ep (Ahilej), vite\u0161ki roman (Sir Gawain), kazali\u0161te (Henrik V.), operu (Siegfried), roman i feljton ili\/i sapunicu (D’Artagnan) \u2013 kojemu tako\u0111er pripada i knji\u017eevni \u017eanr od kojega preuzima ime, tj. herojsku fantastiku (Conan), strip (Batman) i film (James Bond), TV serial (dr. Kilder ili dr. House), kao i videoigre (Lara Croft), obnavljaju\u0107i se i prilago\u0111avaju\u0107i potrebama publike. Kao \u0161to se, uostalom, i danas doga\u0111a.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nOp- cit.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nCambell je od mita u\u010dinio svoje podru\u010dje istra\u017eivanja i iskustva te ga temeljito prou\u010dio, uklju\u010div\u0161i i bajke bra\u0107e Grimm, kao i razne legende o gralu, gr\u010dke i rimske mitove, biblijsku i uop\u0107e religijsku narativu.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n J. L. Borges, L’Oro delle tigri<\/em>, Adelphi, Milano, 2004. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nJunak se ra\u0111a od roditelja koji su s jedne strane bo\u017eanske naravi (Ahilej, Eneja, Heraklo) ili plemenitog podrijetla. Zbog smrti svojih roditelja ili zbog nekih posebnih doga\u0111aja \u010desto ga odgaja neki zamjenski polubo\u017eanski roditelj (Heraklo) i to daleko od domovine ili od dvora kojem pripada po ro\u0111enju (Siegfried, Paris, Artur); posvojitelji mogu pripadati i ljudskoj vrsti, fantasti\u010danim bi\u0107ima ili \u017eivotinjama (Romul, Edip). Nije neuobi\u010dajeno da on ne zna ni\u0161ta o svom podrijetlu. Mo\u017ee biti jedini sin (Eneja, Siegfried) ili imati bra\u0107u prepoznatljivih obilje\u017eja (Romul i Rem). Odnos s biolo\u0161kim ocem mo\u017ee tako\u0111er biti konfliktan ili odsutan, tada zamjenska uloga jednog ujaka ima veliku va\u017enost (Tristan i kralj Mark). Junak tako\u0111er rano o\u010dituje svoje izuzetne kvalitete (Heraklo).
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nNjegovi pratitelj su \u017eivotinje (Perzej i Pegaz), obi\u010dno konji, psi ili vukovi, ali mo\u017ee biti i ptica grabljivica, ma\u010dka, zmajevi. Radi se o bi\u0107ima s kojima junak ulazi u simbiozu i koji postaju simbolom junaka. Kad odlazi u neku pustolovinu, ponekad je sam (Parsifal), ali mo\u017ee tako\u0111er otputovati s partnerom ili partnericom (Erec i njegova supruga Enide).<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIako postoje mnogi usamljeni junaci, ve\u0107ina ih ima mnogo ljubavnih avantura (Sir Gawain, Heraklo) i gotovo se svi, prije ili poslije vjen\u010daju, ili barem u \u017eivotu susretnu svoj dominantan \u017eenski lik (Tristan i Izolda).<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSmrt junaka uvijek je va\u017eno poglavlje, ali rijetko se dogodi na prirodan na\u010din, uglavnom je iznenadna, i to prouzro\u010dena nekakvom vanjskom silom (Ahil) ili se sam junak \u017ertvuje u \u0192jednoj’ posljednjoj velikoj akciji (Beowulf).
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRuggero Eugeni, Il destino dell’epos <\/em>(Prvo poglavlje), u Il Cinema della convergenza<\/em>, uredio Federico Zecca, Mimesis, Sesto San Giovanni (Milano), 2012., str. 151-164.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRadi se o istom procesu provedenom u Gospodaru prstenova <\/em>o kojemu ne\u0107emo ovdje govoriti.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nJunakova se humanizacija pokazuje kao izuzetno te\u017eak zadatak zbog opasnosti da postane trivijalna budu\u0107i da se brisanjem veli\u010dine jednog lika riskira uni\u0161tenje samog eposa. Naime, neki nedostaci zasigurno mogu pove\u0107ati zna\u010denje junakovih akcija, ali ga nesposobnost mo\u017ee samo izbristi. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nZapravo su evolucija, starenje, smrt i tragedija jednog lika oni elementi koji ga pribli\u017eavaju publici. Saga, dakle, otkriva onaj narativni oblik koji \u0107e se pokazati najpogodnijim za na\u0161u suvremenost.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nTu se misli na Marvelove<\/em> stripove (Spider-Man<\/em> i X-man<\/em>), koje je Stan Lee pokrenuo \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nTreba re\u0107i da su revizionisti iz sedamdesetih i osamdesetih, poput Franka Millera i Alana Moorea, u\u010dinili jo\u0161 jedan va\u017ean korak u tom smjeru.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMichail Bachtin, Epos e romanzo <\/em>u Estetica e romanzo<\/em>, Einaudi Torino, 1979. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n\u0160to se ti\u010de Batmana kao juna\u010dkog lika: Gino Frezza, Potenza caosmotiche, mutazioni dell’eroe tecnologico tra fumetti e cinema digitale, str. 272., u Metamorfosi del mito classico nel cinema<\/em>, uredio Gian Piero Brunetta, Mulino, Bologna, 2011.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nGianni Canova, L’alieno e il pipistrello. La crisi della forma nel cinema contemporaneo<\/em>, Bompiani, Milano, 2000, str. 101.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBob Kane, La leggenda di Batman<\/em>, Dc Comics, 1940. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nNakon pregleda bezbroj materijala o Batmanu u DC uredima, Nolan i Goyer odlu\u010dili su se povezati uglavnom sa sljede\u0107im tekstovima: \u010covjek koji pada<\/em> (The Man Who Falls<\/em>), Dennisa O’Neila i Dicka Giordanoa iz ’89. (Radi se o Bruceovim lutanjima i obuci \u0161irom svijeta nakon \u0161to napu\u0161ta Gotham City.); Batman: godina prva<\/em> (Batman: Year One)<\/em> Franka Millera koji obra\u0111uje po\u010detke osvetnika na jasan na\u010din, i dugog Halloween<\/em> Jepha Loeba i Tima Salea, kojeg Miller nastavlja produbljuju\u0107i mafija\u0161ki rat u Gotham Cityju i preobra\u017eaj okru\u017enog tu\u017eitelja Harveyja Denta u Dable-Face.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nFrank Miller David Mazzucchelli,               Richmond Lewis<\/a>, Batman Anno uno<\/em>, Lion, Novara, 2014. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nFrank Miller, Batman: il ritorno del Cavaliere Oscuro<\/em>, La Repubblica, Roma, 2005. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nAlan Moore, The killing Joke<\/em>, in Bob Kane, Batman<\/em>, Panini, Roma, 2003.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIbidem.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBatman<\/em>, Tim Burton, USA 1989.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nStil televizijskog serijala u Spanuovom tekstu definiran je kao camp.<\/em><\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nKao \u0161to on sam ka\u017ee: Ovo je film koji sam \u017eelio napraviti i vjeran je duhu prema kojemu sam u svom po\u010detku i odlu\u010dio ostvariti ga. On je ne\u0161to novo i originalno, a ne kopija ne\u010dega \u0161to je ranije u\u010dinjeno. Posjeduje svoju vlastitu du\u0161u koja se pojavljuje i na ekranu<\/em>. (Tim Burton, intervju Alanu Jonesu u Designing the Legend<\/em>, u Cinefantastique<\/em>, tomo. 20, br.. 1.\/2. studeni 1989. u Ivi, str. 62.).<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nU toku filma uvidjet \u0107e se da je ovaj prvi dio sna\u017eno povezan s po\u010decima junaka i va\u017eniji je nego \u0161to se \u010dini na prvi pogled.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nTreba re\u0107i da je prikaz grada najdojmljiviji element Burtonovog filma, koji je dizajner Anton Furstao u potpunosti izgradio unutar studija. To je jedan od najve\u0107ih holivudskih kinematografskih setova jo\u0161 od vremena Mankieviczeovog filma Cleopatra (<\/em>1960. godine).<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nVidi Metropolis <\/em>Fritza Langa, Njema\u010dka,1927. godine, i projekte grada budu\u0107nosti koji su izlo\u017eeni na izlo\u017ebi "Futurama" tijekom Svjetskog sajma u New Yorku, 1939.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nKao \u0161to tvrdi i Burton, likovi filma su toliko ekstremni da sam osjetio va\u017enost da ih se stavi u posebno za njih stvorenu arenu […]<\/em> (Film architecture. Set designes from Metropolis to Blade runner, Batman<\/em>,, uredio D. Noiman, Prestel, Munich- New York, 1976., str. 163 u Federico Pagello, Grattacieli e Superuomini<\/em>, Le mani, Recco (GE), 2010., str.124.).
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              Iz \u010dega proizlazi izuzetno negativna vizija medija.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nUstvari Catwoman, privu\u010dena Batmanom, smatra da „su takozvani normalni ljudi ti koji te uvijek razo\u010daraju. Psihopati me nikako ne pla\u0161e. Oni su od kreveta do kreveti\u0107a‘. I ovdje jo\u0161 jednom imamo odnos s razli\u010ditim (posebice kroz atrakciju izazova koji se stvara izme\u0111u njih) \u0161to razja\u0161njava i tko je zapravo Batman, jer tom prigodom i Bruce prvi put skida masku, i to ba\u0161 ispred Seline-Catwoman, izjavljujuju\u0107i: „Mi smo jednaki, Selina, dio nas je dobar, a dio zao.‘ <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nShrek, ime bogatog gradona\u010delnika, zna\u010di \u010dudovi\u0161te. Ustvari, radi se o \u010dovjeku koji se skrivaju\u0107i iza normalnosti pokazuje daleko monstruozniji od onih koji su poznati kao takvi. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nThe killing Joke <\/em>Alan Moore, Brian Bolland in Bob Kane, Batman, Panini, Roma, 2003, str.172-173.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBatman Forever <\/em>Joel Schumacher, USA – UK, 1995.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBatman e Robin <\/em>Joel Schumacher, USA – UK, 1997.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nI to sve do Batman v Superman: Dawn of Justice <\/em>Zacka Snydera. Film je iza\u0161ao u o\u017eujku 2016. istovremeno u Europi i SAD-u, i to i u 3D, IMAX 3D, 4DX i 70mm. Film su kriti\u010dari uglavnom negativno vrednovali zbog razvoja naracije i prekomjerne uporabe vizualnih efekata, ali hvale\u0107i njegov vizualni izgled i razne uspjele performanse Afflecka i Gadota. I tu Batman, kao i u predhodnim verzijama, sebe definira kao kriminalca.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSmallville<\/em>, USA, 2001-2011.; X-men<\/em>, Brian Singer, USA, 2000.; Spider-man<\/em>, Sam Raimi, USA, 2002.; Daredevil<\/em>, Mark Steven Johnson, USA, 2005.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSalviano Miceli, Christopher Nolan<\/em>, Sovera, Roma, 2008., str.70.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nGenesis of the Bat<\/em>, dokumentarni film koji me\u0111u posebnim sadr\u017eajima ima i Batman Begins<\/em>, SAD, 2005.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRuggero Eugeni, La redifinizione del popolare nella societ\u00e0 delle reti <\/em>u: amsacta.unibo.it. \u0192Pojave vezane za digitalizaciju komunikacije sada izgledaju neraskidivo povezane s globalizacijom; u tom smislu mnogi autori tuma\u010de suvremeno doba u svjetlu dual dijalektike: s jedne strane lokalne i globalne, a s druge fizi\u010dke i digitalne. Ure\u0111aj koji artikulira tu dvostruku dijalektiku povezuju\u0107i ta dva podru\u010dja je mre\u017ea: globalno dru\u0161tvo, kao \u0161to je kori\u0161tenje digitalnih komunikacijskih mre\u017ea. […] Ljudi gube svaku lokalnu konotaciju: narodi i njihove kulture pripadaju razli\u010ditim narodima i rasama i prepoznaju se po jakim procesima estetizacije vlastite dru\u0161tvenosti.‘<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n\u0160to se ti\u010de implicitnih zna\u010denja borbe prsa o prsa vidi esej Slavoja Zizeka Benvenuti nel deserto del reale: cinque saggi sull’11 settembre e date simili<\/em>, Meltemi, Roma, 2002.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nWaynov otac \u2013 Linus Roache, Batman begins.<\/em><\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nKoji se, osim kroz duge flashbackove<\/em>, pojavljuje tek naknadno, \u010detrdeset i pet minuta nakon po\u010detka filma. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMe\u0111u Batmanovim napravama najzanimljiviju i najupe\u010datljiviju promjenu u tom pogledu do\u017eivljava Batmachine. Vidi: Salviano Miceli, Christopher Nolan<\/em>, Sovera, Roma, 2008, str. 86.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nZavr\u0161na re\u010denica tu\u017eiteljice Rachel Wood sugerira da je pravo lice Brucea Waynea onaj maskirani \u010dovjek, ozna\u010davaju\u0107i tako kraj mladena\u010dke faze njegovog \u017eivota. S ovom se re\u010denicom predvi\u0111a neizbje\u017ena promjena koja \u0107e se dogoditi u drugoj epizodi, gdje dolazi do napu\u0161tanja unutarnjeg konflikta izme\u0111u dviju personifikacija junaka: Bruce, zahvaljuju\u0107i prvoj avanturi, napokon shva\u0107a da su on i Batman jedno.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n\u017delimo ispri\u010dati jednu mnogo ve\u0107u pri\u010du, jednu pri\u010du u gradu ili pri\u010du o gradu. […] Ako \u017eeli\u0161 osvojiti Gotham, mora\u0161 joj dati te\u017einu, uzdisaj, dubinu. <\/em>Na taj se na\u010din mora\u0161 nositi s politi\u010darima i medijskim figurama. Sve je to dio tkanine koja okru\u017euje jedan grad<\/em>. (Intervju Christopheru Nolanu<\/em>, 12. srpanj 2007. u               http:\/\/www.ign.com\/.<\/a>).
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nKod Victora Hugoa dje\u010dak je \u017eigosan o\u017eiljcima kako bi postao dio putuju\u0107eg cirkusa, ustvari osmijeh skriva veliku patnju, poput mnogih Batmanovih likova, u mnogim je stripovima povezan s cirkusom.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nKlju\u010dna scena je ona nasilja\/zlostavljanja \u0161to ga Batman \u010dini Jokeru.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSalviano Miceli, Christopher Nolan, Sovera, Roma, 2008, str. 87.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nNeki ljudi \u017eele samo vidjeti kako svijet gori<\/em>, Michael Caine-Alfred- u Batman \u2013Vitez tame.<\/em>
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBez mene ne bi znao \u0161to \u010diniti. A ja bez tebe ne bih se zabavljao. <\/em>Eto za\u0161to se nikad ne\u0107emo ubiti<\/em>, Heat Ledger-Joker u Batman \u2013The Dark Knight.<\/em>
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nKao \u0161to Joker re\u010de: Uzeo sam branitelja Gothama i doveo ga na na\u0161u razinu. Ludilo djeluje kao gravitacija, dovoljno je samo malo gurnuti<\/em>. (Ibidem)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nKao \u0161to je navedeno u posljednjim Batmanovim re\u010denicama: Jer ponekad, istina nije dovoljna. Ponekad ljudi zaslu\u017euju vi\u0161e. Ponekad ljudi imaju potrebu da njihovo povjerenje bude nagra\u0111eno<\/em>. u Batman<\/em> – The Dark Knight<\/em>.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSalviano Miceli, op. cit.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n\u0160to se ti\u010de Baneovog lika i implikacije sa suvremeno\u0161\u0107u vidi: Slavoj Zizeck, The politics of Batman <\/em>u              www.newstatesman.com,<\/a>kolovoz2012.; Ted Johnson, Blockbusters can’t escape politics<\/em>, uwww.variety.com,<\/a> srpanj 2012.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPreuzima se slika gdje zlikovac razbija Batmanova le\u0111a samo jednim udarcem. U Chuck Dixon, Greham Nolan, La vendetta di Bane<\/em>, Mondadori, Milano, 2012.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nOvdje je jo\u0161 jednom nagla\u0161ena veza izme\u0111u junaka, zajednice i regije.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nVidi: The dark knight rises production <\/em>notes, u              http:\/\/www-deadline-<\/a>com.vimg.net.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nWu Ming 4, L’eroe imperfetto<\/em>, Bompiani, Milano, 2010.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nCarl Gustav Jung i Karoly Kereny, Prolegomeni allo studio scientifico della mitologia<\/em>, Boringhieri, Torino, 1972.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nZa mene The Dark Knight \u2013 Povratak je na specifi\u010dan i definitivan na\u010din kraj pri\u010de o Batmanu koju sam htio ispri\u010dati, a otvorena priroda filma jednostavno je va\u017ena tematska ideja koju smo htjeli uklju\u010diti u filmu, tj. da je Batman simbol. To mo\u017ee biti bilo tko, ne\u0161to \u0161to je bilo vrlo va\u017eno za nas. Ne\u0107e se svi Batmanovi obo\u017eavatelji nu\u017eno slo\u017eiti s ovim tuma\u010denjem filozofije lika, ali za mene sve se povezuje sa scenom u privatnom jetu izme\u0111u Brucea Waynea i Alfreda, u Batman Begins, gdje sam prona\u0161ao da je jedini na\u010din da se izvede vjerodostojna karakterizacija \u010dovjeka koji se pretvara u Batmana samo ako se postavlja kao nu\u017ean simbol. Vidio je sebe kao katalizator promjene i, stoga, radilo se o privremenom procesu, mo\u017eda petogodi\u0161nji plan, koji je trebao biti primjer da na simboli\u010dan na\u010din poti\u010de dobre iz Gothama da ponovo preuzmu svoj grad. Za mene, da bi ta misija bila uspje\u0161na, mora zavr\u0161iti, dakle to je za mene kraj, i kao \u0161to sam rekao, svi otvoreni elementi povezani su s tematskom idejom da Batman nije bio va\u017ean kao \u010dovjek, jer je ne\u0161to vi\u0161e. On je simbol i simbol nastavlja \u017eivjeti." <\/em>http:\/\/movieweb.com\/movie\/the-dark-knight-rises\/christopher-nolan-interview\/(slobodan prijevod). Treba tako\u0111er re\u0107i da se struktura poistovje\u0107uje s onom posljednjeg poglavlja Harry Potter i Darovi smrti<\/em>, (Harry Potter and the Deathly <\/em>Hallows).
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSlavoj \u017di\u017eek, Benvenuti nel deserto del reale: cinque saggi sull’11 settembre e date simili (Dobrodo\u0161li u pustinji realnosti : pet eseja o 11 rujna i sli\u010dih datuma)<\/em>, Meltemi, Roma, 2002.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              \n Campbell, <\/em>Joseph, Junak s tisu\u0107u lica<\/em>. Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2009.<\/p>\n

              Canova, Gianni, L’alieno e il pipistrello. La crisi della forma nel cinema contemporaneo<\/em>. Milano, Bompiani, 2000. <\/p>\n

              Jenkins, Henry, Cultura convergente<\/em>. Milano, Apogeo, 2007.<\/p>\n

              Jung, Carl G., i Ker\u00e8nyi, K\u00e0roly. Prolegomeni allo studio scientifico della mitologia.<\/em> Torino, Boringhieri, 1972.<\/p>\n

              Miller, Dean A., The epic hero<\/em>. Baltimore-London, Johns Hopkins University Press, 2000.<\/p>\n

              Miller, Frank; Mazzucchelli, David; Lewis, Richmond<\/a>, Batman Anno uno<\/em>. Novara, Lion, 2014.<\/p>\n

              Parent-Altier, Dominique, Introduzione alla sceneggiatura<\/em>. Torino, Lindau, 1997.<\/p>\n

              Vanoye, Francio, Sceneggiatura. Forme, dispositivi, modelli<\/em>. Torino, Lindau, 1997.<\/p>\n

              Vogler, Christopher, Il viaggio dello scrittore: la struttura del mito per autori di racconti e sceneggiatori<\/em>. Roma, Dino Audino Editore, 1992.<\/p>\n

              \u017di\u017eek, Slavoj, Benvenuti nel deserto del reale : cinque saggi sull’11 settembre e date simili.<\/em> Roma, Meltemi, 2002.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Beyond Good and Evil: B A T M A N<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              The report focuses on the mythical structure hidden within the popular movies from its golden times to the present days. More specifically, it deals with the epic, which, although not being exactly mythology, possesses many of its characteristics. Nowadays, it is the epic the one invading both the big and the small screen, even more than the literature. This occurs through movies and TV series that are joined by their stylistic and structural elements: strong realism, a complex narrative structure, a popular attitude, fantastic elements, a struggling hero full of dark sides, and a gloomy vision of reality hiding a slight hope. Within this framework, it is important to understand if, beyond the grandeur of the massive scenes, there is indeed some material belonging to the traditional western epic. Here, without entering into the merits of history, we will try to find out whether the term \u201eEpic\u201d is used properly when talking about movies like: The Lord of the Rings series by Peter Jackson, 300 by Zack Snyder especially the Dark Knight trilogy, where the one only known as Batman becomes the Dark Knight.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> Batman, Catwoman, Gotham City, Joker, Penguin, Tim Burton, cinema, epic, heroic figure, fall, epos.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#12 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 159.954:5-047.42<\/p>\n

              Prethodno priop\u0107enje<\/p>\n

              Preliminary communication<\/p>\n

              Primljeno: 25.01.2017.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Biljana M. Radovanovi\u0107<\/span><\/p>\n

              Univerzitet u Ni\u0161u, Filozofski fakultet<\/p>\n

              biljana.radovanovic9@gmail.com<\/p>\n

              Eksperiment,
              \nimaginacija, mit<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (418 KB), Hrvatski, Str. 1655 – 1667
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              U ovom radu nastojat \u0107emo dovesti u vezu eksperiment, imaginaciju i mit. To \u0107e biti izvedeno u tri koraka. U prvom koraku \u0107e se govoriti o kreativnosti, imaginativnosti znanosti, imaju\u0107i na umu presudnu ulogu ma\u0161te u postavljanju znanstvenih hipoteza. U drugom koraku analizirat \u0107emo odnos eksperimenta i imaginacije, odnosno va\u017enost imaginacije za osmi\u0161ljavanje i konstruiranje eksperimenta. Danas se u prirodnim znanostima obavljaju veoma slo\u017eeni eksperimenti. Me\u0111utim, u slu\u010daju kada se eksperiment ne mo\u017ee izvesti, taj proces se mo\u017ee kreirati i simulirati uz pomo\u0107 modernih medija, poput kompjutera. Osim prirode stvarnih eksperimenata, pozabavit \u0107emo se i problemom misaonih eksperimenata. U tre\u0107em koraku promatrat \u0107emo odnos znanosti i mitologije, odnosno ideju znanosti kao mita, uklju\u010duju\u0107i i odnos eksperimenta i mita.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> eksperiment, imaginacija, znanost, mit, misaoni eksperiment, hipoteza, kompjuterska tehnologija.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              1. Imaginativnost znanosti
              \n\u2013 ili za\u0161to je znanost<\/strong> kreativna <\/strong><\/p>\n

              Pojam imaginacije ozna\u010dava: ma\u0161tu, fantaziju, sposobnost zami\u0161ljanja, a tako\u0111er umjetni\u010dku uobrazilju (o \u010demu ovom prilikom ne\u0107emo govoriti). Imaginacija je oduvijek bila sastavni dio procesa znanstvenog istra\u017eivanja. Ona mora postojati prilikom formuliranja znanstvene hipoteze na osnovi koje se izvodi odgovaraju\u0107i eksperiment. Osnovna ideja od koje polazimo u ovom tekstu jest da znanstvenika u istra\u017eiva\u010dkom procesu ne vode, u prvom redu, pravila normativne metodologije nego ma\u0161ta i imaginacija, kao i da je put znanstvenog rada kreativan u svim svojim fazama. <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Zapo\u010det \u0107emo podsje\u0107anjem na jednu poznatu pozitivisti\u010dku razliku u filozofiji znanosti. To je distinkcija izme\u0111u konteksta otkri\u0107a i konteksta opravdanja.<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Kontekst otkri\u0107a uklju\u010duje konkretne dru\u0161tvene, povijesne, politi\u010dke, osobne i epohalne promjenljive procese i okolnosti u kojima znanstvenik stvara i dolazi do svojih ideja i hipoteza. Kontekst opravdanja podrazumijeva postupke i sredstva kojima znanstvenik opravdava i testira teoriju, kada je ona ve\u0107 ustanovljena, u potrazi za daljnjim dokazima i empirijskom evidencijom koja bi je dodatno potkrijepila i potvrdila.<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Va\u017enost konteksta otkri\u0107a isti\u010du: sociologija, psihologija i ekonomija znanosti. Psihologija znanosti upravo polazi od uvjerenja da je znanost kao ljudska djelatnost proizvod \u010dovjekove kreativnosti i individualnih duhovnih snaga i osobenosti. Na osnovi inspiracije, ,,trenutnog bljeska” i vizije dolazi se do nevjerojatnih i genijalnih otkri\u0107a.<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Podru\u010dje znanstvenih izuma i inovacija je carstvo slobode i ma\u0161te. Velika znanstvena otkri\u0107a su rezultat kreativnog rada znanstvenika \u2013 genija. Stoga, struktura i principi na kojima znanost po\u010diva govore vi\u0161e o stremljenjima i nastojanjima koja vode \u010dovjeka u namjeri da izgradi adekvatan sustav znanja, a manje o zakonima stvarnosti na koju se ti principi odnose. <\/p>\n

              Kontekst otkri\u0107a ti\u010de se onog li\u010dnog, subjektivnog i osobenog, i u tom smislu nije mogu\u0107e podu\u010diti nekoga na koji na\u010din bi trebalo do\u0107i do rje\u0161enja, ideje ili hipoteze, takvog recepta, na\u017ealost, nema. Postoji velika diskrepancija izme\u0111u pravila koja normativna metodologija propisuje kako bi se pri istra\u017eivanju trebalo raditi i toga kako se u konkretnim povijesnim prilikama i okolnostima stvarno postupa i radi. Povijest znanosti svjedo\u010di da se do znanstvenih hipoteza dolazilo na najnevjerojatnije na\u010dine: slu\u010dajno, neobi\u010dnim asocijativnim nizom,<\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> gre\u0161kom ili kao rezultat tra\u017eenja ili testiranja neke druge pojave ili \u010dinjenice. Metodologija sistema, reda i pravila ne daje algoritam, recept koji bi nam neizostavno i direktno ponudio rje\u0161enje znanstvenog problema. Ukratko, hipoteze nisu rezultat postupno izvedene i organizirane sistemati\u010dne misli. Kao \u0161to Karl Raimund Popper u svojoj knjizi Logika nau\u010dnog otkri\u0107a<\/em> pokazuje \u2013 logika znanstvenog otkri\u0107a ne postoji, kao \u0161to nije mogu\u0107a ni racionalna rekonstrukcija toga procesa. Svako otkri\u0107e sadr\u017ei odre\u0111ene iracionalne elemente i treba stvarala\u010dku imaginaciju i intuiciju. (Popper 1973: 61\u201366)<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              I upravo je Popperova kritika logi\u010dkog pozitivizma dovela do toga da se u filozofiji znanosti u\u010dvrsti stav kako se znanstvene teorije ne izvode direktno iz iskustva. Pri smi\u0161ljanju i formuliranju znanstvenih teorija pretpostavljaju se i smjelo naga\u0111aju hipoteze, a zatim i izla\u017eu kritici, su\u010deljavanju i provjeri. Poznat je Hempelov [Carl Gustav Hempel] stav da se znanstveno istra\u017eivanje mora bazirati na heuristi\u010dkoj hipotezi. Hempel u knjizi Filozofija<\/em> prirodnih<\/em> nauka<\/em> ka\u017ee: ,,Prelazak od podataka na teoriju iziskuje stvarala\u010dku imaginaciju. Nau\u010dne hipoteze i teorije ne izvode<\/em> se iz opa\u017eenih \u010dinjenica, ve\u0107 se smi\u0161ljaju<\/em> da bi ih objasnile.” Promatranju u znanosti mora prethoditi odre\u0111ena, heuristi\u010dki plodna, hipoteza na osnovi koje \u0107e biti organizirano prikupljanje podataka i koja \u0107e voditi tok budu\u0107eg istra\u017eivanja. Proces postavljanja znanstvenih teorija, tj. put od iskustva do formuliranja adekvatne i plodne znanstvene teorije, uvjetovan je mogu\u0107nostima inventivnog pronala\u017eenja i smi\u0161ljanja heuristi\u010dki plodne hipoteze. Znanstvene teorije se ne izvode iz iskustvenih \u010dinjenica, nego se slobodno postavljaju u namjeri da se ove \u010dinjenice pove\u017eu, protuma\u010de i objasne. (Hempel 1997: 26) <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Michael Polanyi<\/em> polazi od uvjerenja da mi raspola\u017eemo mnogo \u0161irim kompleksom znanja nego \u0161to mo\u017eemo pretpostaviti. Odre\u0111ene pre\u0161utne pretpostavke koje se nalaze u osnovi na\u0161ih argumenata i implicitna misaona aktivnost na\u0161eg duha dovode nas do odre\u0111enih lucidnih zaklju\u010daka, a da \u010desto ni sami nismo svjesni na\u010dina na koji smo formirali otkri\u0107a. Ta pre\u0161utna dimenzija znanja se o\u010dituje u mogu\u0107nosti da prepoznamo i rije\u0161imo neki problem, a da tome nije prethodio racionalan slijed koraka. Tu pre\u0161utnu aktivnost duha nazivamo intuitivnim uvidom, slutnjom, iznenadnim lucidnim razumijevanjem. (vidjeti: Polanyi 1966) Polanyi smatra da se u znanosti istra\u017eiva\u010di rukovode estetskim kriterijima, budu\u0107i da pri zna\u010dajnim izborima posreduje emocionalni moment. Iz tog razloga pri otkri\u0107u je presudna imaginacija, a intuicija kreativno integrira naslu\u0107ene ideje do kojih je do\u0161la imaginacija. Racionalno obja\u0161njenje znanstvenih otkri\u0107a nije mogu\u0107e. (vidjeti: Polanyi 1981)<\/p>\n

              Imre Lakatos napominje da je smjer znanosti prvenstveno odre\u0111en \u010dovjekovom stvarala\u010dkom imaginacijom, a ne mno\u0161tvom \u010dinjenica koje ga okru\u017euju.<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Pri tome \u0107e stvarala\u010dka imaginacija na\u0107i svjedo\u010danstva koja mogu potkrijepiti i onaj program koji se \u010dini ,,najapsurdnijim”, ako postoji dovoljan motiv da se traga za tim potkrepljuju\u0107im svjedo\u010danstvom.<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Potraga za novim potvr\u0111uju\u0107im \u010dinjenicama opravdana je \u010dak i kada samo na osnovi svojih fantazija i snovi\u0111enja znanstvenici poduzimaju potragu za novom evidencijalnom gra\u0111om koja bi potvrdila njihove zamisli. (Lakatos 1970: 187\u2013188) <\/p>\n

              Da ne bude nesporazuma, ovim se ne \u017eeli \u010ditava kreativnost znanstvenika svesti na njegovu imaginaciju. U procesu nastanka znanstvenih hipoteza i teorija svakako va\u017enu ulogu ima i \u0161kolovanost istra\u017eiva\u010da, zatim intenzitet usredoto\u010denosti na dani problem, interakcija s drugim istra\u017eiva\u010dima itd. Ali sam \u010din nastanka hipoteze, trenutak kada ,,sine rje\u0161enje”, pripada stvarala\u010dkoj ma\u0161ti.<\/p>\n

              Danas se do te mjere nagla\u0161ava uloga dru\u0161tva u procesima financiranja i organiziranja znanstvenih istra\u017eivanja da se zanemaruje va\u017enost individualne inicijative znanstvenika koji uo\u010dava problem i osmi\u0161ljava puteve njegovog rje\u0161avanja. Izbor i sagledavanje problema kojim \u0107e se znanstvenik baviti tako\u0111er zahtijeva inventivnost, osobnu anga\u017eiranost, a \u010desto i upornost, smjelost i odva\u017enost. Mnogi problemi nisu bili uo\u010deni sve dok ih genijalnost znanstvenika nije uzela u razmatranje.<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, treba priznati da principi znanstvenog procjenjivanja, koje propisuje zajednica, u znatnoj mjeri utje\u010du na trenutak osobne anga\u017eiranosti pri odabiru i vrednovanju problema.<\/p>\n

              Mogu\u0107nost da neki problem rije\u0161imo na vi\u0161e na\u010dina upravo potvr\u0111uje tezu o kreativnim i osobenim temeljima na koje se mo\u017ee postaviti znanstvena recepcija stvarnosti. \u010cak i kada znanstvenici poku\u0161avaju usmjeriti rast i razvoj znanosti kroz kontrolu procesa znanstvenog istra\u017eivanja i limitirani izbor problema, nije mogu\u0107e kontrolirati ni predvidjeti sve one posljedice koje mogu proiza\u0107i iz dobivenih rezultata znanstvenog istra\u017eivanja i njihove dalje primjene.<\/p>\n

              Imaginacija, ma\u0161ta i inventivnost upu\u0107uju na originalnost kao bitnu odliku znanstvenog rada. U svim oblicima djelovanja i stvaranja u kojima ma\u0161ta igra presudnu ulogu (u umjetnosti pogotovo) iz inventivnosti se ra\u0111a originalnost i osobenost. Michael Polanyi<\/em> napominje da se originalnost tehni\u010dkih izuma (koji pretendiraju na to da dobiju naziv patenata) i znanstvenih otkri\u0107a procjenjuje stupnjem iznena\u0111enja koje njihov pronalazak ili saop\u0107enje izaziva me\u0111u znanstvenicima. Neo\u010dekivanost otkri\u0107a se naj\u010de\u0161\u0107e poklapa s njegovim sistematskim zna\u010denjem, ali to ne mora biti slu\u010daj. Otkri\u0107a koja su ingeniozna i neo\u010dekivana mogu izazvati ogromno iznena\u0111enje, a da nemaju ve\u0107e sistematsko zna\u010denje jer ne uzrokuju zna\u010dajne promjene, pomicanja ili obrte u danom znanstvenom podru\u010dju (npr. otkri\u0107e planeta Neptuna je bilo veliko, ali ne mo\u017eemo govoriti o nekim bitnim konsekvencijama koje je ono u znanstvenim krugovima izazvalo). (Polanyi<\/em> 1988: 253) <\/p>\n

              Veliki znanstvenici u povijesti su se borili za ostvarenje svojih uvjerenja i teorijskih rje\u0161enja imaju\u0107i kao ote\u017eavaju\u0107e okolnosti ne samo ograni\u010dena sredstva i primitivna pomagala nego i neprikosnovenost crkvenih u\u010denja i uvrije\u017eenih predstava o svijetu i \u017eivotu. Iako je znanost tijekom stolje\u0107a svoj identitet formirala odbacuju\u0107i naslije\u0111ena u\u010denja i tradiciju, ona se danas u dru\u0161tvu izgra\u0111uje \u010dvrsto uspostavljaju\u0107i autoritet svog na\u010dina tuma\u010denja i obja\u0161njenja procesa i doga\u0111aja. Da bi sprije\u010dila djelovanje politi\u010dkih i religijskih autoriteta u podru\u010dje svog rada, ona mora uspostaviti neprikosnovenost i vrijednost svog autoriteta kako bi osigurala samostalnost i nezavisnost provedenih istra\u017eivanja. Autoritet znanosti u biti njeguje originalnost upravo kao \u0161to tu vrstu osobenosti njeguje i pri\u017eeljkuje umjetnost. Ali i u znanosti kao i u umjetnosti originalnost uvijek izrasta na naznakama, smjernicama i temeljima koje su postavili prethodnici. ,,… Kopernik i Kepler su rekli Newtonu gdje da prona\u0111e otkri\u0107a, nezamisliva njemu samom.” (Polanyi<\/em> 1988: 262\u2013264) <\/p>\n

              Inventivnost smi\u0161ljanja hipoteze zahtijeva i pronala\u017eenje relevantnih i plauzibilnih rje\u0161enja. U eri u kojoj se podr\u017eavaju i financiraju naj\u010de\u0161\u0107e samo ona istra\u017eivanja koja se \u010dine isplativim s obzirom na trenutne i va\u017ee\u0107e tokove znanstvenog rada, i s obzirom na prepoznate dru\u0161tvene interese, inventivnost znanstvenika se ne ogleda samo u formuliranju adekvatne teorije nego i u pronala\u017eenju one koja bi me\u0111u potencijalno odgovaraju\u0107ima bila najvjerojatnija.<\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Me\u0111utim, povijest znanosti \u010desto pokazuje da je inzistiranje na onim znanstvenim rje\u0161enjima kojima je nedostajala potkrepljuju\u0107a evidencija vodilo do plodnih i pobjedonosnih otkri\u0107a koja su otvarala nove puteve razvoja znanosti i zna\u010dajno mijenjala tok povijesti pojedinih disciplina.<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              2. O eksperimentu i imaginaciji<\/strong><\/p>\n

              Eksperiment je jedan od tradicionalnih na\u010dina prikupljanja znanstvenih \u010dinjenica. Me\u0111utim, u modernoj znanosti on nije samo jedan od na\u010dina dolaska do relevantnih podataka i stjecanja novih spoznaja, nego i metoda provjere valjanosti znanstvenih hipoteza, kao i postupak kojim se odlu\u010duje izme\u0111u konkurentskih teorija. U tom smislu, on je postao su\u0161tinski dio moderne znanstvene metode, dok je u antici i srednjem vijeku imao ulogu samo ilustracije teorija. U novom vijeku on postaje glavno sredstvo za formiranje objektivnog znanja o svijetu.<\/p>\n

              Eksperiment podrazumijeva ljudsku kontrolu uvjeta pod kojima se odvija neki proces ili nastaje neka pojava. To je aktivno postavljanje pitanja prirodi, za razliku od pasivnog na\u010dina prikupljanja podataka i stjecanja saznanja karakteristi\u010dnog za znanstveno promatranje \u2013 metoda koja je bila dominantna u anti\u010dkoj i srednjovjekovnoj znanosti.<\/p>\n

              Razmotrit \u0107emo u kojim je sve fazama eksperimentalnog rada prisutna i neophodna imaginacija. <\/p>\n

               <\/p>\n

              1. Najprije, u procesu kreativnog znanstvenog rada potrebno je smisliti hipotezu, imati ideju, tj. pretpostaviti probno rje\u0161enje znanstvenog problema. Smi\u0161ljanje hipoteze zahtijeva mo\u0107 imaginacije, sposobnost da se razmatrana problematika sagleda detaljno, da se zamisli mogu\u0107i cjelovit pristup problemskoj situaciji kao i da se dade efikasno i plodno obja\u0161njenje. Domi\u0161ljatost je prijeko potrebna naro\u010dito u trenucima kad stara teorija po\u010dinje pokazivati degenerativni karakter. Mogu\u0107nost da se formulira bolja teorija direktno ovisi o sposobnosti znanstvenika da kreativno traga za novim obja\u0161njenjima i dubljim teorijskim uvidima. U situacijama kada se dugo poku\u0161ava prona\u0107i odgovaraju\u0107a teorija, kao i kada znanstvenici gr\u010devito nastoje spasiti staru teoriju, potrebno je smjelo i odva\u017eno pristupiti novim teorijskim obradama iskustva.<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Probno rje\u0161enje kao takvo nu\u017eno iziskuje provjeru, odnosno testiranje hipoteze. Iz postavljene hipoteze izvode se odre\u0111ena predvi\u0111anja, odnosno deduciraju se mogu\u0107e posljedice koje se eksperimentalnim putem dalje provjeravaju.<\/p>\n

               <\/p>\n

              2. U sljede\u0107oj fazi potrebno je smisliti na\u010din provjere hipoteze koju je znanstvenik imaginativno uveo u igru. Provjera mo\u017ee biti direktna, pasivnim promatranjem, ili indirektna, eksperimentom. U drugom slu\u010daju neophodno je osmisliti tok i prirodu eksperimenta kojim se hipoteza provjerava. Ne smije biti pogre\u0161ke u tome \u0161to eksperiment ispituje, koju tezu testira i jesu\u00a0 li dobiveni rezultati u direktnoj vezi s eksperimentalnom pretpostavkom. Priroda i slo\u017eenost eksperimenta ovise o vrsti pojave koja se ispituje kao i raspolo\u017eivosti, upotrebljivosti i dostupnosti ostalih znanja i tehnika.<\/p>\n

              U eksperimentalnim uvjetima naj\u010de\u0161\u0107e se podra\u017eava situacija koja se ve\u0107 javlja u prirodi, ali se djelovanje procesa koji djeluju u danim okolnostima kontrolira i varira radi ispitivanja i provjeravanja u\u010dinka samo odre\u0111enog faktora. Me\u0111utim, neki eksperimenti kreiraju situacije koje se javljaju samo u laboratorijskim uvjetima daju\u0107i nam mogu\u0107nost da sagledamo pozadinu i prirodu pojava koje nam u stvarnim okolnostima nikada ne bi bile vidljive. <\/p>\n

              \n Ovdje skicirana dva stupnja u procesu znanstvenog rada stoje u nadle\u017enosti samog znanstvenika. Pri tome, na drugom stupnju imaginacija se direktno ti\u010de eksperimenta.<\/p>\n

               <\/p>\n

              3. U suvremenoj znanosti, posebno u nekim njenim disciplinama poput fizike, izvo\u0111enje eksperimenata \u010desto podrazumijeva konstrukciju i izgradnju veoma slo\u017eenih tehni\u010dkih ure\u0111aja. U tim okolnostima potrebno je da znanstvenici sura\u0111uju i s in\u017eenjerima i tehni\u010darima raznih profila koji \u0107e pomo\u0107i da se osmisli, projektira i napravi komplicirana znanstvena aparatura kojom se upravo predlo\u017eena hipoteza eksperimentalno mo\u017ee provjeriti. Dakle, taj dio posla ne rade samo znanstvenici. <\/p>\n

              Primjera radi, posljednjih godina svi mediji su pratili uzbudljivu pri\u010du oko detekcije elementarne \u010destice nazvane Higgsov bozon, ili popularnije Bo\u017eja \u010destica<\/em>, u CERN-u. Bo\u017eja \u010destica<\/em> je kona\u010dno detektirana 2012. godine. Tako je i \u0161ira javnost saznala vi\u0161e o veli\u010dini i slo\u017eenosti ure\u0111aja koji su se tom prilikom koristili i koliko je \u010ditav projekt bio skup. U takvim eksperimentima sudjeluju tisu\u0107e znanstvenika i in\u017eenjera iz mnogih zemalja, \u010dlanica te europske znanstvene institucije. U ovom slu\u010daju, dakle, imaginacija se ti\u010de osmi\u0161ljavanja, konstrukcije i proizvodnje aparature i umnogome je u nadle\u017enosti eksperata za tehniku.<\/p>\n

               <\/p>\n

              4. \u010cetvrta faza podrazumijeva kreativan \u010din interpretacije i razvrstavanja dobivenih eksperimentalnih rezultata i njihovog inkorporiranja u objedinjenu teoriju kojom se neki problem rje\u0161ava. U navedenom primjeru detektiranja Higgsovog bozona ima se u vidu op\u0107enitija teorija poznata pod nazivom Standardni model elementarnih<\/em> \u010destica<\/em>, za koju je postojanje Bo\u017eje \u010destice<\/em> bio va\u017ean test.<\/p>\n

              Ova faza podrazumijeva i razlikovanje dobivenih podataka od rezultata koji su produkti upotrebe i kori\u0161tenja eksperimentalne aparature. Detektiranje dobivenih eksperimentalnih rezultata nije samo \u010din o\u010ditavanja nego i kreativan na\u010din interpretativnog odno\u0161enja u kojem pojave bivaju kvalitativno i kvantitativno predstavljene. U tom smislu eksperimenti ne samo da usavr\u0161avaju na\u0161 na\u010din spoznavanja, nego i mijenjaju i oblikuju na\u0161 pogled na svijet. <\/p>\n

               <\/p>\n

              2.1. Eksperiment i novi mediji<\/strong><\/p>\n

              Svrha eksperimenta je da testira odre\u0111enu hipotezu u nastojanju da je doka\u017ee ili opovrgne.<\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tijekom izvo\u0111enja eksperimenta zaustavlja se, kontrolira ili zanemaruje utjecaj razli\u010ditih determinanti na ispoljavanje danog procesa i testiraju se u\u010dinci samo odre\u0111enog ispitivanog faktora. Od pojave eksperimenta u antici pa do informati\u010dke revolucije ni\u0161ta se zna\u010dajno na planu prirode i toka izvo\u0111enja eksperimenta nije promijenilo. Tehni\u010dki razvoj u proteklim stolje\u0107ima doveo je samo do toga da aparatura kojom se eksperiment izvodi bude unaprije\u0111ena i usavr\u0161ena. Eksperimenti su postali slo\u017eeniji, ali je njihova su\u0161tina ostala ista. Danas se u mnogim prirodnim znanostama izvode veoma komplicirani i skupi eksperimenti. <\/p>\n

              Me\u0111utim, u kompjuterskoj eri ne samo da je izvo\u0111enje eksperimenta, kao \u0161to je slu\u010daj u navedenom eksperimentu u fizici elementarnih \u010destica, postalo slo\u017eenije u odnosu na razdoblje klasi\u010dne fizike, nego se ne\u0161to u samoj su\u0161tini eksperimenta promijenilo. U slu\u010daju kada se eksperiment iz nekog razloga ne mo\u017ee izvesti, istra\u017eivani proces se mo\u017ee kompjuterski simulirati. Naj\u010de\u0161\u0107i razlozi koji nas spre\u010davaju da izvedemo eksperiment proistje\u010du iz: vremenskih, prostornih, sigurnosnih, ekolo\u0161kih ili financijskih ograni\u010denja te pristupamo odre\u0111enim kompjuterskim simulacijama njegovog izvo\u0111enja. Mo\u017ee se u cjelini i detaljno zamisliti, programirati i provesti tijek izvo\u0111enja eksperimenta i tako dobiveni rezultati mogu se dalje koristiti i obra\u0111ivati. Simulacija eksperimenta, razumije se, kao osnovu ima imaginaciju, ma\u0161tu, zami\u0161ljanje. Mogu\u0107nost da se, od po\u010detka do kraja, tok izvo\u0111enja eksperimenta kreira u idejnom smislu i da se u virtualnim uvjetima zaista izvede osmi\u0161ljen pokus i testira eksperimentalna pretpostavka, predstavljaju zna\u010dajan pomak i revoluciju u na\u010dinu upotrebe eksperimenta u znanstveno-istra\u017eiva\u010dke svrhe. <\/p>\n

              Eksperiment predstavlja formiranje umjetnih uvjeta u prirodnom okru\u017eenju, a informati\u010dka era otvara prostor za simuliranje procesa odvijanja eksperimenta u virtualnom svijetu. Novi mediji i virtualno kreirana stvarnost napravili su revolucionarni pomak u razvoju eksperimenta kao metode. Mo\u0107 imaginacije se realizira u mogu\u0107nosti i sposobnosti ostvarenja zami\u0161ljenog.<\/p>\n

               <\/p>\n

              2.2. Misaoni eksperiment<\/strong><\/p>\n

              Imaginacija je klju\u010dni faktor procesa znanstvenog istra\u017eivanja. Ona je na djelu od postavljanja znanstvene hipoteze, na osnovi koje se smi\u0161lja odgovaraju\u0107i eksperiment, pa do izvo\u0111enja samog eksperimenta. Ali, podsjetimo da osim stvarnih eksperimenata postoje i tzv. misaoni eksperimenti.<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Njihova uloga u znanosti je velika. Su\u0161tina misaonog eksperimenta je u tome da se zamisli odre\u0111ena situacija i da se izvedu mogu\u0107e konsekvencije iz ovakvog stanja stvari, kao i da se eventualno pretpostavi suprotna situacija i posljedice koje u tom slu\u010daju mogu uslijediti.<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              U razdoblju od antike pa do novog vijeka razlika izme\u0111u realnih i imaginarnih eksperimenata nije bila posebno nagla\u0161ena. Tek od XVII. st. postaje presudno da eksperiment mora biti konkretno i do kraja proveden. Tok izvo\u0111enja eksperimenta mora demonstrirati njegovu dokaznu snagu. Rezultati eksperimenta moraju biti ponovljivi, provjerljivi, o\u010digledni, dostupni i javni.<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Me\u0111utim, ima eksperimenata koji se ni u principu ne mogu izvesti. Na primjer, zamislimo eksperiment koji zahtijeva da u svemiru postoji samo jedno jedino tijelo. Tu se podrazumijeva uklanjanje svih ostalih tijela, \u0161to je na\u010delno neizvodljivo. Mada nije mogu\u0107e izvesti takav eksperiment, mogu\u0107e je zamisliti njegov tok i izvo\u0111enje. Dakle, to su eksperimenti koji se izvode samo u mislima, u glavi. S druge strane, mo\u017eda je u principu mogu\u0107e izvesti neki eksperiment, ali na danom stupnju tehnolo\u0161kog razvoja to jo\u0161 nije izvodljivo te se i u tim slu\u010dajevima pribjegava misaonom eksperimentu.<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Misaoni eksperimenti su poznati jo\u0161 od antike, od pitagorejca Arhite (iz V.-IV. st. pr. n.e.) pa do danas, ali su posebno va\u017eni u modernoj fizici. Slavni su misaoni eksperimenti Galileja, Newtona, Maxwella, Einsteina, Heisenberga, Schr\u00f6dingera i drugih fizi\u010dara. Nastajanje temeljnih teorija suvremene fizike, teorije relativnosti i kvantne mehanike pro\u017eeto je nizom misaonih eksperimenata. Ovi su pak, naglasimo to jo\u0161 jednom, od po\u010detka do kraja stvar imaginacije. Drugo je pitanje u kojoj mjeri tako zami\u0161ljeni eksperimenti reproduciraju stvarne procese ili pojave u prirodi, odnosno koliko unapre\u0111uju na\u0161e znanje o prirodi, u \u0161to ovdje ne mo\u017eemo ulaziti.<\/p>\n

               <\/p>\n

              3. Znanost, eksperiment, mit<\/strong><\/p>\n

              Kuhnov stav da u razdoblju kad vrijedi normalna znanost, u kojem dominira jedna paradigma, znanost zadobiva dogmatski karakter, Paul Feyerabend pro\u0161iruje na sliku cjelokupne prirode znanosti govore\u0107i da je dogmatizam su\u0161tinska karakteristika znanosti i da ona ne bi mogla postojati, takva kakva jest, bez te svoje osobitosti. (Feyerabend 1987: 291) <\/p>\n

              Znanost je najagresivnija i najdogmatskija religiozna institucija, re\u0107i \u0107e Feyerabend. Po njegovom uvjerenju, ona je samo jedna od mogu\u0107ih formi mi\u0161ljenja, nikako najbolja ili najracionalnija. Razlog zbog kojeg se ona \u010dini superiornom je u tome \u0161to njene stavove i interpretativne obrade iskustva podr\u017eava ideologija koja stoji u njenoj osnovi i \u0161to su je u pro\u0161losti mnogi prihva\u0107ali a da nisu preispitali njena polazi\u0161ta i pretpostavke. Znanost je nadvladala konkurentske oblike mi\u0161ljenja, a da pri tom nije dala uvjerljive dokaze o svojoj vrijednosti. Vladavina moderne znanosti nad njenim protivnicima rezultat je dominacije sile<\/em>, a ne argumenta. Stoga, kao \u0161to se u pro\u0161losti desilo odvajanje crkve od dr\u017eave, tako je potrebno odvojiti znanost od dr\u017eave. (Feyerabend 1987: 287\u2013288)<\/p>\n

              Stanovi\u0161te da bi se znanost trebala rukovoditi metodolo\u0161kim pravilima je pogubno jer previ\u0111a slo\u017eene fizi\u010dke i povijesne uzroke koji uvjetuju znanstvenu promjenu. Sva metodolo\u0161ka pravila imaju svoja ograni\u010denja i pogre\u0161no je zastupati ideju o njihovoj sveop\u0107oj vrijednosti. Njeguju\u0107i uniformnost mi\u0161ljenja, znanstveno znanje je danas mnogo bli\u017ee religijskom vjerovanju nego \u0161to se u znanstvenim krugovima i me\u0111u filozofima znanosti to \u017eeli priznati, tvrdi Feyerabend. Znanost i mit su mnogo sli\u010dniji nego \u0161to se pretpostavlja. Razlike su uzgredne i lokalne i lako se mogu promijeniti u sli\u010dnosti. Zna\u010dajne diskrepancije koje se mogu uo\u010diti ti\u010du se razli\u010ditih namjera, a ne druga\u010dijih metoda znanosti i mita. \u017dele\u0107i istaknuti sli\u010dnost mita i znanosti, on analizira studiju Robina Hortona ,,Afri\u010dka tradicionalna misao i zapadna nauka” i dijeli njegov zaklju\u010dak da su znanost i mit sli\u010dni po tome \u0161to nastoje izgraditi teorijske konstrukcije na \u0161irim osnovama od onih na kojima se nalaze zdravorazumska obja\u0161njenja. Me\u0111utim, on odbacuje Hortonovo mi\u0161ljenje da se znanost i mit formiraju na razli\u010ditim na\u010delima, da mit nije zasnovan na refleksiji i spekulaciji i da ima samo pragmati\u010dnu ulogu. Feyerabend tvrdi da je u znanosti, kao i u mitu, skepticizam minimalan i da nije usmjeren na temeljna vjerovanja koja se, u ovim sistemima, smatraju neprikosnovenim. I za znanost, kao i za mit je karakteristi\u010dno odbacivanje, ignoriranje i negiranje mogu\u0107ih pobijaju\u0107ih konkurentskih u\u010denja i ideja. (Feyerabend 1987: 289\u2013290) <\/p>\n

              Michael Polanyi<\/em> u tekstu ,,Nau\u010dna dr\u017eava: njena politi\u010dka i ekonomska teorija” sugerira kako je na\u010din organiziranja znanstvene zajednice sli\u010dan obliku organiziranja politi\u010dkih grupacija. Znanstvenu dr\u017eavu \u010dine istra\u017eiva\u010di i znanstvenici. U nastojanju da rije\u0161e odre\u0111ene probleme, oni me\u0111usobno sura\u0111uju. Doprinosi svakog od njih, pojedina\u010dna otkri\u0107a i uspjesi, va\u017eni su za napredovanje i tok rada svih ostalih znanstvenika, jer se u skladu s provjerenim i potvr\u0111enim rezultatima usmjeravaju i organiziraju daljnji napori i pothvati. Ako bi informacije o dostignu\u0107ima prestale biti javno dostupne, to bi dovelo do zastoja u razvoju znanosti. Sve to navodi na zaklju\u010dak da se aktivnosti znanstvenika spontano koordiniraju i uskla\u0111uju. Polanyi<\/em> takav na\u010din suradnje naziva koordinacijom me\u0111usobno uskla\u0111enih nezavisnih napora<\/em>. Svaki znanstvenik radi samostalno i samoinicijativno, ali svoja dostignu\u0107a nadovezuje i uskla\u0111uje s prethodnim rezultatima i ostvarenjima. Za znanost je karakteristi\u010dna metoda vjerovanja, ne metoda sumnje. Pri tome va\u017enu ulogu igra ne samo autoritet znanstvenog mi\u0161ljenja nad laicima (kroz kontrolu sustava obrazovanja, izdavanje ud\u017ebenika, \u010dasopisa i tekstova koji prezentiraju znanstvene rezultate), nego i autoritet pojedinih istaknutih znanstvenika nad svojim kolegama. (Polanyi<\/em> 1988: 249\u2013255) <\/p>\n

              Ako se pogledaju ud\u017ebeni\u010dki prikazi povijesti znanosti, pojedine epizode ili prijelomni momenti u povijesti su idealizirani. \u010cesto se sadr\u017eaji iz povijesti znanosti predstavljaju kao legendarne epizode u kojima se veli\u010da herojstvo i slobodarski duh znanstvenika pa pojedini segmenti iz povijesti zadobivaju aureolu i mitski idealiziranu sliku. Boris Ko\u017enjak navodi i razmatra ozbiljne indicije, i povijesnu gra\u0111u koja ide tome u prilog, da stvarna povijest nije i\u0161la onim tokom kojim se stvari pripovijedaju i prikazuju u povodu tri doga\u0111aja u povijest znanosti \u2013 Galilejev eksperiment s tijelima u slobodnom padu, Michelson-Morleyjev eksperiment s eterom, i Youngov i Foucaultov eksperiment sa svjetlo\u0161\u0107u. Na osnovi analize spomenutih situacija on zaklju\u010duje kako izme\u0111u mita i znanosti ima podosta sli\u010dnosti i podudarnosti. Pripovijedanje o ovim doga\u0111ajima u povijesti znanosti je znatno uljep\u0161ano, pojednostavljeno i idealizirano. Ovakva slika povijesti znanosti predstavlja idealtipsko prikazivanje, a ne stanje stvari koje odgovara realnim povijesnim \u010dinjenicama i doga\u0111ajima. Budu\u0107i da je struktura mita u biti dogmatska i da mit nema samo funkciju idealiziranja pro\u0161losti nego i pru\u017eanja modela za budu\u0107e aktivnosti, idealiziranjem epizoda iz povijesti u ve\u0107oj mjeri otvaramo prostor za dogmatsko promatranje i prosu\u0111ivanje suvremenih znanstvenih istra\u017eivanja i eksperimenata. (Ko\u017enjak 2013: 33\u201347)<\/p>\n

              Stavovi o sli\u010dnosti znanosti i mita se odnose i na eksperiment kao su\u0161tinski dio metode moderne znanosti. Postpozitivisti\u010dka filozofija je dovela u pitanje status eksperimenta koji je u logi\u010dkom pozitivizmu bio najzna\u010dajniji put dolaska do znanja. Stanovi\u0161te da distinkcija opa\u017eajno\/teorijsko nije o\u0161tra ugrozila je status empirijskog svjedo\u010danstva, a time je posredno utjecala na vrijednost eksperimenta i eksperimentalnih rezultata za formuliranje i testiranje teorija. Vrhunac relativiziranja uloge eksperimenta i pouzdanosti eksperimentalno dobivenih podataka je uvjerenje da se u laboratorijskim uvjetima pojave ne ispituju nego stvaraju i konstruiraju.<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iako se priznaje utjecaj instrumenata na dobivene podatke, pri eksperimentalnim provjerama mogu\u0107e je razdvojiti dobivene podatke od mogu\u0107ih odstupanja i pogre\u0161aka. Osamdesetih godina XX. st. pojavio se pokret nazvan novi eksperimentalizam<\/em> osmi\u0161ljen s ciljem da se vrati vrijednost i povjerenje koje je eksperiment nekada imao u znanosti. (vidjeti: Ko\u017enjak 2013) <\/p>\n

              Ovdje bih, na kraju, \u017eeljela upozoriti na okolnost da se sve empirijske znanosti vezuju za posebnu vrstu iskustva \u2013 to je ponovljivo i u tom smislu intersubjektivno provjerljivo, \u0161to \u0107e re\u0107i objektivno iskustvo. U takvo iskustvo spada, razumije se, i eksperiment. Postoje, me\u0111utim, i neponovljiva i u tom smislu neprovjerljiva iskustva, kao \u0161to su ona u religiji, umjetnosti i sli\u010dno, koja u tom smislu ostaju izvan interesa empirijske znanosti. Nije li ovo ograni\u010davanje znanosti na ponovljiva i provjerljiva iskustva tako\u0111er dio jedne mitologije?<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIsti\u010du\u0107i kreativnost znanstvenih u\u010denja Nelson<\/em>Goodman<\/em> je u svojoj knjizi \u010cinjenica, fikcija i predvi\u0111anje<\/em>[Fact<\/em>, <\/em>Fiction<\/em>and<\/em>Forecast<\/em>]naglasio zna\u010dajnu sli\u010dnost izme\u0111u stvaranja i oblikovanja umjetni\u010dkih djela i \u010dovjekovih teorijskih konstrukcija kojima se stvaraju svjetovi.<\/em> (vidjeti: Goodman 1955)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPovla\u010denje razlike izme\u0111u konteksta otkri\u0107a i konteksta opravdanja se vezuje za Hansa<\/em>Reichenbach<\/em>a<\/em> koji je ovu tezu opisao i razradio u djelu Iskustvo i predvi\u0111anje<\/em>[Experience<\/em>and<\/em>Prediction<\/em>], mada se ova razlika u odre\u0111enom obliku javlja i kod ranijih teoreti\u010dara. Kontekst otkri\u0107a podrazumijeva pitanje nastajanja, porijekla i stvaranja teorija, a kontekst opravdanja se ti\u010de njihovog vrednovanja i potvr\u0111ivanja. (vidjeti: Reichenbach 1952)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nU vezi s ovom tematikom je pitanje da li je proces znanstvenog otkri\u0107a iracionalan ili on dozvoljava mogu\u0107nost racionalnog razumijevanja i tuma\u010denja. U tom smislu odre\u0111eni filozofi, prije svega logi\u010dki pozitivisti, smatrali su da bi se filozofi znanosti trebali ograni\u010diti na prou\u010davanje konteksta opravdanja, tj. na analizu na\u010dina na koji se obavlja testiranje i provjeravanje teorije koja je ve\u0107 prihva\u0107ena, budu\u0107i da to \u010dini znanost racionalnom djelatno\u0161\u0107u, a da bi se problemom znanstvenog otkri\u0107a trebali baviti psiholozi, sociolozi i povjesni\u010dari znanosti.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nJoki\u0107 [Aleksandar Joki\u0107] spominje kako se ova nagla, iznenadna, rje\u0161enja nazivaju i „eureka iskustvo” ili ,,aha iskustvo”, i navodi da su do svojih otkri\u0107a na ovaj na\u010din do\u0161li zna\u010dajni znanstvenici: Friedrich August Kekul\u00e9, Sir Isaac Newton i Jules Henri Poincar\u00e9. (Joki\u0107 1996: 48)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBelgijski organski kemi\u010dar Kekul\u00e9 je otkrio prstenastu strukturu molekula benzena C6H6 nakon \u0161to je sanjao zmiju koja je svojim tijelom na\u010dinila prsten i grizla sebe za rep. Shodno ovome, \u0161est atoma ugljika raspore\u0111eni su u rogljevima \u0161esterokutnog prstena, a za svaki atom ugljika vezan je po jedan atom vodika.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nDaljnji razvoj ideja u filozofiji znanosti vodit \u0107e do uvjerenja da je i kontekst opravdanja, a ne samo kontekst otkri\u0107a, podlo\u017ean utjecaju iracionalnih i subjektivnih faktora, o \u010demu govore Feyerabend, Polanyi i dr.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nOd \u0161ezdesetih godina XX. st., u korigiranoj verziji logi\u010dkog pozitivizma, odnosno u logi\u010dkom empirizmu, kada je u pitanju kontekst otkri\u0107a, po\u010dinje se zastupati hipoteti\u010dko-deduktivna metoda, dok se indukcija primjenjuje u kontekstu opravdanja postavljene teorije. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPaul Karl Feyerabend \u0107e se slo\u017eiti s Lakatosem da smjer razvoja znanosti ovisi o stvarala\u010dkoj imaginaciji, a ne o svemiru \u010dinjenica. (Feyerabend 1987: 182\u2013183)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nLakatos navodi da je dobar primjer koji ilustrira ovakvu situaciju u znanosti Newtonov princip gravitacijskog privla\u010denja (tijela se uzajamno privla\u010de s velikih udaljenosti). Christiaan Huygens, Gottfried Wilhelm Leibniz i mnogi drugi znanstvenici su njegovo u\u010denje okarakterizirali kao apsurdno i opskurno. Bilo je \u010dudno jer su se istra\u017eivanja i prora\u010duni koji bi trebali i\u0107i u prilog ovoj tezi zasnivali samo na tom pretpostavljenom principu, a ne na nekoj dodatnoj izvjesnosti. Lakatos smatra da je empirijski uspjeh neke teorije \u010desto stvar sre\u0107e, a pri tome ako su znanstvenici ma\u0161tovitiji ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e njihov istra\u017eiva\u010dki program imati empirijsko potkrepljenje i uspjeh. (Lakatos 1970: 187)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nLarry Laudan isti\u010de da su mnoge \u010dinjenice i pojave bile poznate i prije nego \u0161to su postale predmet razmatranja znanstvenika, ali su dobile znanstveni status tek kada su postale relevantne za rje\u0161avanje nekog znanstvenog problema. (Laudan 2001: 52\u201355)<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nU svojoj knjizi Personal<\/em> Knowledge<\/em> Michael Polanyi analizira eksperiment koji je izveo i iznio u javnost lord Rayleigh. Eksperiment dokazuje da kada atomi vodika udare u metalnu \u017eicu oni na nju prenose energiju i do stotinu volti. Iako nitko od kolega nije mogao na\u0107i zamjerku i gre\u0161ku u samom toku izvo\u0111enja eksperimenta, rezultat koji je saop\u0107en nije ulijevao povjerenje. Zaklju\u010dci koji su izvedeni na osnovi eksperimentalnih provjera \u010dinili su se neplauzibilnim, stoga eksperiment nitko nije ni \u017eelio ponoviti te ga je znanstvena javnost ignorirala. (Polanyi 1958: 276)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nGalileo Galilei je podr\u017eao Kopernikovu teoriju koja je bila suo\u010dena sa zna\u010dajnim anomalijama, jer je usprkos brojnoj kontraevidenciji vjerovao da je istinita. Nastojao je na\u0107i nove \u010dinjenice koje bi podr\u017eale teoriju, koriste\u0107i teleskop mijenjao je prirodu iskustva, modificirao zna\u010denje izvjesnih pojmova i uvodio nove principe. Na taj na\u010din, domi\u0161ljanjem i stvarala\u010dkom imaginacijom, ali i manipulacijom, poku\u0161ao je stvoriti nov<\/em>u<\/em> vrst<\/em>u<\/em> iskustva<\/em>.(Feyerabend 1987: 150\u2013151) Znanost je napredovala zato \u0161to su zanemarene va\u017ene \u010dinjenice, a na hipotezi se do kraja inzistiralo. Kasnija istra\u017eivanja su potvrdila opravdanost Galilejevog vjerovanja u ispravnost Kopernikove teorije.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nNekada kreativno rje\u0161enje problemske situacije predstavlja upravo promjenu zna\u010denja osnovnih pojmova znanosti, kao \u0161to je bio slu\u010daj kod formuliranja specijalne teorije relativnosti. Naime, Albert Einstein je osnovnim teorijskim pojmovima njutonovske fizike dao novo zna\u010denje. S idejne strane specijalna teorija relativnosti je ve\u0107 bila pripremljena prethodnim radovima Hendrika Antoona Lorentza, Poincar\u00e9a, kao i negativnim ishodom Michelson-Morleyjevog eksperimenta. Postpozitivisti\u010dki filozofi znanosti (a posebno \u0422homas Samuel Kuhn) inzistiraju na tome da revolucije u znanosti donose promjene kategorijalnog aparata, da mijenjaju zna\u010denja temeljnih pojmova kojima se opisuje i obja\u0161njava svijet i da su stoga teorije koje su razdvojene revolucijama neusporedive.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nS obzirom na to da tok zaklju\u010divanja u znanosti pri provjeri odre\u0111ene hipoteze prati pogre\u0161ku afirmacije konsekvensa, a da argumentacija iz Duhem–<\/strong>Quineove teze pokazuje kako u znanosti nema odlu\u010divog opovrgavanja budu\u0107i da se u holisti\u010dkom sustavu znanja ni jedna teza ne mo\u017ee testirati izolirano, nijedna znanstvena hipoteza ne mo\u017ee biti niti dokazana niti zauvijek odba\u010dena. Stoga \u0107e Pierre Duhem tvrditi da u znanosti nije mogu\u0107 krucijalni eksperiment, jer eksperiment ne mo\u017ee nikada opovrgnuti jednu izoliranu teoriju, nago samo skup teorija. (Duhem 1985: 64\u201370)<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nHans Christian \u00d8rsted, danski fizi\u010dar i kemi\u010dar, prvi je upotrijebio latinsko-njema\u010dku kovanicu Gedankenexperiment<\/em> (1812.). Mnogo kasnije, ErnstMach je, uspore\u0111uju\u0107i misaono (imaginarno) i realno izvo\u0111enje istog eksperimenata, zahtijevao od svojih studenata da mu adekvatno objasne razlike u rezultatima (ako se pojave) realnog, fizi\u010dkog eksperimenta u odnosu na prethodno izveden misaoni eksperiment. Engleski termin thought<\/em>experiment<\/em> je kasnije nastao, pri prijevodu Machovih spisa na engleski jezik. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nU prilikama u kojima se pojavljuju kontradiktornosti i apsurdnosti nakon ovih pretpostavljenih suprotnih okolnosti o\u010dito je da misaoni eksperimenti, kroz zami\u0161ljanje problemske situacije, \u010desto potvr\u0111uju ograni\u010denost i osobenost trenutnih teorijskih konceptualizacija stvarnosti i predo\u010davaju granice na\u0161ih misaonih modela svijeta.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBudu\u0107i da su eksperimenti koji se danas izvode prili\u010dno skupi i komplicirani te\u0161ko je organizirati njihovo ponavljanje. Transparentnost, na kojoj se zasniva objektivnost i istinitost dobivenih podataka, nije u ovakvim uvjetima uvijek omogu\u0107ena. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nGalilej je, da bi dokazao zakon slobodnog padanja, pribjegao misaonom eksperimentu. Tek je Evangelista Torricelli uspio u uvjetima vakuuma provjeriti njegov zakon. U povijesti znanosti je \u010duvena razmjena argumenata misaonih eksperimenata Newtona i Leibniza. Newton je misaonim eksperimentom dokazivao postojanje apsolutnog prostora, a Leibniz njegovo nepostojanje.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nOvdje po strani ostavljamo raspravu o konstruktivisti\u010dkoj prirodi znanja, o tome da su teorije pa \u010dak i \u010dinjenice stvar kreacije i konstrukcije u znanstvenim krugovima i laboratorijima. Rasprava o konstruktivisti\u010dkoj prirodi znanstvenog znanja samo uzgredno isti\u010de kreativnu i stvarala\u010dku poziciju znanstvenika i istra\u017eiva\u010da, a u biti stavlja naglasak na konstruiranoj i uvjetovanoj, a time i proizvoljnoj prirodi znanja. Spomenut \u0107emo samo nekoliko djela koja se bave ovom tematikom. Bruno Latour i Steve Woolgar u svom djelu Laboratorijski \u017eivot:<\/em> Konstrukcija znanstvenih \u010dinjenica<\/em> [Laboratory<\/em>Life<\/em>: <\/em>The<\/em>Construction<\/em>of<\/em>Scientific<\/em>Facts<\/em>] iznose i obrazla\u017eu tezu da se u laboratorijima pojave ne otkrivaju nego izmi\u0161ljaju i konstruiraju. (vidjeti: Latour, Woolgar, 1986). Sli\u010dnu tezu iznosi i Andrew Pickering u knjizi Konstrukcija kvarkova<\/em> [Constructing<\/em>Quarks<\/em>], kao i Goodman u djelu Na\u010dini stvaranja svijeta<\/em> [Ways<\/em>of<\/em>Worldmaking<\/em>] koji tvrdi da se \u010dinjenice ne pronalaze, nego konstruiraju i fabriciraju. (Goodman 2014: 99\u2013214). Peter Galison u knjizi Kako se eksperimenti zavr\u0161avaju<\/em> [How<\/em>Experiments<\/em>End<\/em>] nagla\u0161ava da nas instrumenti mogu do te mjere varati da nam prikazuju i predo\u010davaju pojave koje realno ne postoje. (vidjeti: Galison 1987)
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Duhem, P., „Fizikalna teorija i eksperiment”, u: Sesardi\u0107, N. (prir.), Filozofija nauke<\/em>, Nolit, Beograd 1985., 61\u201398.<\/p>\n

              Feyerabend, P., Protiv metode<\/em>, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo 1987.<\/p>\n

              Galison, P., How Experiments End<\/em>, University of Chicago Press, Chicago 1987.<\/p>\n

              Goodman, N., Fact, Fiction and Forecast<\/em>, Bobbs\u2013Merrill, Indianapolis 1955.<\/p>\n

              Goodman, N., Na\u010dini stvaranja sveta<\/em>, Mediterran Publishing, Novi Sad 2014.<\/p>\n

              Hempel, K., Filozofija prirodnih nauka<\/em>, Plato, Beograd 1997.<\/p>\n

              Joki\u0107, A., Aspekti nau\u010dnog otkri\u0107a<\/em>, FDS, Beograd 1996.<\/p>\n

              Ko\u017enjak, B., Eksperiment i filozofija<\/em>, KruZak, Zagreb 2013.<\/p>\n

              Lakatos, I., ,,Falsification and the Methodology of Scientific Research Programmes,, in Lakatos, I., Musgrave, A., (eds.), Criticism and the Growth of Knowledge<\/em>, Cambridge University Press, Cambridge 1970., 91\u2013195.<\/p>\n

              Latour, B., Woolgar S.<\/em>,Laboratory life: The Construction of Scientific Facts<\/em>, Princeton University Press, New Jersey 1986.<\/p>\n

              Laudan, L., Progres i njegovi problemi<\/em>. Ka jednoj teoriji nau\u010dnog rasta<\/em>, Institut za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd 2001.<\/p>\n

              Pickering, A., Constructing Quarks<\/em>, University of Chicago Press, Chicago 1984.<\/p>\n

              Polanyi, M., Personal Knowledge<\/em>, Routledge & Kegan Paul, London 1958.<\/p>\n

              Polanyi, M., The Tacit Dimension, <\/em>Doubleday, New York 1966.<\/p>\n

              Polanyi, M., ,,The Creative Imagination”, in Dutton, D., (ed), The Concept of Creativity in Science and Art<\/em>, The Hague, Nijhoff 1981., 91\u2013108. <\/p>\n

              Polanyi, M., ,,Nau\u010dna dr\u017eava: njena politi\u010dka i ekonomska teorija”, u: Gligorov, V., Kritika kolektivizma<\/em>, Filip Vi\u0161nji\u0107, Beograd 1988., 249\u2013267.<\/p>\n

              Popper, K., Logika nau\u010dnog otkri\u0107a<\/em>, Nolit, Beograd 1973.<\/p>\n

              Reichenbach, H., Experience and Prediction<\/em>, University of Chicago Press, Chicago 1952. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Experiment, Imagination, Myth<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              This paper is an attempt to connect experiment, imagination and myth, in three steps. The first step talks about the creativity, imagination of science, having in mind the crucial role of imagination when setting up scientific hypothesis. The second step analyzes the relationship between the experiment and imagination, i.e. the importance of imagination in conceiving and constructing the experiment. Natural sciences of today perform some incredibly complex experiments, however, in situations where the experiments cannot be done, the process can be created and simulated using modern mediums, such as computers. Apart from the nature of real experiments, the problem of thought experiments is looked into. The third step is concerned with the relationship of science and mythology, i.e. the idea of science as myth, including the relationship of experiment and myth.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> experiment, imagination, science, myth, thought experiments, hypothesis, computer technology.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#13 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 654.9:304.9<\/p>\n

              Pregledni \u010dlanak<\/p>\n

              Review article<\/p>\n

              Primljeno: 26.12.2016.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Katarina \u0160maki\u0107<\/span><\/p>\n

              Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu<\/p>\n

              public@agrif.bg.ac.rs\n<\/p>\n

              Pandorina kutija
              \nnovih medija<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (359 KB), Hrvatski, Str. 1669 – 1676
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Starogr\u010dki mit o postanku ljudi pripovijeda o kutiji koju je Pandora donijela \u010dovje\u010danstvu, a u kojoj su se nalazila brojna zla. Naime, u gr\u010dkoj mitologiji Pandora (gr\u010d. \u03a0\u03b1\u03bd\u03b4\u03ce\u03c1\u03b1, Pand\u1ed1ra) je prva \u017eena koju je Zeus dao ljudima zajedno s kutijom svih zala, a za kaznu Prometeju koji je ukrao vatru. Mit o \u010darobnoj kutiji se nastavlja, otkri\u0107e televizije, kao \u010darobne kutije informiranja, raspirivanja ma\u0161te i njenog utjecaja na populaciju, zatim kompjuterski ekran, displeji na raznim aparatima koje koristimo, sve nabrojeno postaje vrlo va\u017eno za \u010dovje\u010danstvo. Razvoj kompjutera i novih medija kre\u0107e u otprilike isto vrijeme, jer su upravo kompjuterski i medijski strojevi bili neophodni za funkcioniranje modernih masovnih dru\u0161tava. Mogu\u0107nost proslje\u0111ivanja tekstova, slika i zvukova masovnom auditoriju bila je od su\u0161tinske va\u017enosti, kao i osiguranje istovjetnosti ideolo\u0161kih uvjerenja. Rad se bavi promi\u0161ljanjem utjecaja tehnologije novih medija na stvaranje nove dru\u0161tvene logike, gdje upravo tehnologija novih medija djeluje kao ostvarenje savr\u0161ene utopije idealnog dru\u0161tva sastavljenog od \u201ejedinstvenih\u201d pojedinaca.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Pandorina kutija, novi mediji, tehnologija novih medija, razvoj novih medija, utopija. <\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Digitalni mediji i online komunikacija neodvojivi su dio svakodnevice ve\u0107ine stanovni\u0161tva u razvijenim zemljama, pa je gotovo nemogu\u0107e povjerovati da do prije samo tri desetlje\u0107a takva tehnologija nije postojala. Omladina je socijalna grupa koja naj\u010de\u0161\u0107e koristi digitalne medije, a prisutnost raznih oblika digitalnih medija (dru\u0161tvene mre\u017ee, vebsajtovi, igrice i ostalo) pobolj\u0161ava komunikacijske vje\u0161tine i dru\u0161tvenu povezanost. Usvojene tehnologije i njihove aplikacije nerazdvojni su dio socijalne interakcije me\u0111u omladinom, koja ne promi\u0161lja kriti\u010dki nove tehnologije i njihovo kori\u0161tenje, jer su one neizostavni dio njihovog odrastanja i inkorporirane su u njihov na\u010din razumijevanja kao ne\u0161to logi\u010dno i prirodno te je kriti\u010dko sagledavanje \u010desto izostavljeno nedostatkom potrebe za njim, zatim nepostojanjem adekvatnog obrazovanja koje prati razvoj i kori\u0161tenje novih tehnologija, kao i neimanjem vremena koje bi bilo posve\u0107eno toj temi. Ogromna koli\u010dina sadr\u017eaja koju pru\u017eaju digitalni mediji, lako\u0107a dobivanja informacija iz raznoraznih repozitorija i pristup informacijama nikada u ljudskoj povijesti nisu bili dostupniji. U knjizi Jezik novih medija<\/em><\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Lev Manovi\u010d formulira prvu sistematsku teoriju novih medija i mapira nove medije shodno njihovoj organizaciji te ujedno daje odgovore na pitanja \u2013 \u0161to su novi mediji, promi\u0161ljaju\u0107i razli\u010dite razine novih medija, od njihovog prikaza, operacija koje obavljaju, iluzija koje stvaraju i formi koje posjeduju; on, tako\u0111er, pozicionira nove medije u relacijski odnos s drugim podru\u010djima kulture, a klju\u010dna je ideja njegovog razmatranja da se ispita utjecaj digitalne revolucije u vizualnoj kulturi, koriste\u0107i teoriju i povijest kinematografije kao konceptualnu istra\u017eiva\u010dku le\u0107u.<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Lev Manovi\u010d vidi svijet iz perspektive „postkomunisti\u010dkog subjekta” i zazire od novonastalog demokratskog potencijala interneta i novih medija, nude\u0107i zamjenu pozicije utopijske euforije za jedan izbalansiraniji pogled, a kombinira akademsko i primijenjeno iskustvo i teorijska oru\u0111a iz humanisti\u010dkih znanosti (povijest umjetnosti, knji\u017eevna teorija, medijske studije, socijalna teorija) i ra\u010dunarsku logiku. Manovi\u010d razvija metodu takozvanog „digitalnog materijalizma” kao sredstva otkrivanja nove logike kulture. Klju\u010dni koncept ili esencijalna alatka za razumijevanje suvremene stvarnosti po Manovi\u010du jest baza podataka. Nova Pandorina kutija ili, drugim rije\u010dima, nova digitalizirana realnost, kreirana unutar World Wide Weba \u010dini da se svijet pojavljuje kao beskona\u010dna i nestrukturirana baza podataka, slika, tekstova te stvara potrebu da se unutar njega razvija vlastita etika i estetika. Baza podataka definira se kao antiteza narativu, kao na\u0161a glavna metoda kulturnog izra\u017eavanja koja organizira prikupljanje \u010dak i pojedina\u010dnih stavki, ali sa svije\u0161\u0107u o njihovoj univerzalnoj va\u017enosti. Ako ovu logiku primijenimo i na starije kulturne artefakte, bilo koji ikonografski sistem mo\u017ee se smatrati bazom podataka koji omogu\u0107ava i osigurava generacije i generacije pojedina\u010dnih, specifi\u010dnih narativa. Kao posljedica toga, baza podataka se pojavljuje kao meta ready-made<\/em>, s potencijalom da destabilizira okamenjene oblike i ideje i ostvari, ili materijalizira, sistem beskrajnih mogu\u0107nosti. Povijest istra\u017eivanja iz oblasti komunikacije i informacijske pismenosti ukazuje na kredibilitet kao na vi\u0161estruki koncept s dvije primarne dimenzije koje podrazumijevaju stru\u010dnost i istinitost. Opseg informacija koje su dostupne putem digitalnih medija dovodi u pitanje njihovu istinitost i stru\u010dnost, \u0161to proizlazi iz velikog broja informacija i njihovog \u0161irenja, kao i same percepcije tih informacija. Digitalno okru\u017eenje pru\u017ea mogu\u0107nost da svatko, bez obzira na godine i stru\u010dnost, mo\u017ee biti autor velikog broja informacija, \u0161to svakako dovodi do pitanja kredibiliteta, jer elektronske prezentacije mogu postavljati sadr\u017eaje bez prethodne recenzije ili pregleda ure\u0111iva\u010dkog tima, \u010dime se pravi paralela sadr\u017eaja digitalnih medija s mitom o Pandorinoj kutiji. Starogr\u010dki mit o postanku ljudi pripovijeda o kutiji koju je Pandora donijela \u010dovje\u010danstvu, a u kojoj su se nalazila brojna zla. Naime, Pandora (gr\u010d.<\/a> \u03a0\u03b1\u03bd\u03b4\u03ce\u03c1\u03b1, Pand\u1ed1ra<\/em>) je u gr\u010dkoj mitologiji<\/a> prva \u017eena koju je Zeus dao ljudima<\/a> zajedno s kutijom svih zala, a za kaznu Prometeju<\/a> koji je ukrao vatru<\/a>. Mit o \u010darobnoj kutiji se nastavlja, otkri\u0107e televizije, kao \u010darobne kutije informiranja, raspirivanja ma\u0161te i njenog utjecaja na populaciju, zatim kompjuterski ekran, displeji na raznim aparatima koje koristimo, sve nabrojeno postaje vrlo va\u017eno za \u010dovje\u010danstvo. Razvoj kompjutera i novih medija kre\u0107e u otprilike isto vrijeme, jer su upravo kompjuterski i medijski strojevi bili neophodni za funkcioniranje modernih masovnih dru\u0161tava. Mogu\u0107nost proslje\u0111ivanja tekstova, slika i zvukova masovnom auditoriju bila je od su\u0161tinske va\u017enosti, kao i osiguranje istovjetnosti ideolo\u0161kih uvjerenja. Za razliku od tradicionalnog izdava\u0161tva, gdje se informacije filtriraju i pregledavaju ih urednici, ve\u0107ina digitalnog sadr\u017eaja nema tu vrstu filtriranja te se ne mo\u017eemo osloniti na reputaciju autora ili konkretan izvor samog sadr\u017eaja. Ne postoji univerzalni standard koji bi propisali ure\u0111iva\u010di te se digitalne informacije mogu lako mijenjati, pogre\u0161no tuma\u010diti, plagirati ili la\u017eno navoditi.<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ubrzo nakon \u0161to je problem uspostavljanja kredibiliteta u online okru\u017eenju uo\u010den i po\u0161to je istinitost informacija koje se nalaze na mre\u017ei dovedena u pitanje, napravljeni su brojni poku\u0161aji da se korisnici digitalnih prezentacija obu\u010de i istreniraju za prepoznavanje kredibiliteta izvora iz kojega dolaze informacije. Me\u0111utim, sama vjerodostojnost i stru\u010dnost izvora koji nam isporu\u010duje informaciju zasniva se isklju\u010divo na kompetencijama recipijenta. Definicije kredibilnosti veoma su specifi\u010dne kada se apliciraju na informacije u digitalnoj sferi, s obzirom na vi\u0161estruke modalitete informacijskog sadr\u017eaja na mre\u017ei (elektronske prezentacije, socijalne mre\u017ee, platforme, diskusije, komentari itd.). Socijalna psihologija tretira kredibilitet kao perceptivnu varijablu, tj. kredibilitet nije objektivno vlasni\u0161tvo izvora ili djeli\u0107 informacije; to je subjektivno prihva\u0107anje recipijenta; s druge strane, informacijska znanost vidi kredibilitet isklju\u010divo kao kvalitetu informacije u domeni koliko je korisna, relevantna, to\u010dna i kreirana za specifi\u010dnu upotrebu. Klju\u010dna razlika u definiranju kredibiliteta je tome da psihologija i komunikologija imaju tendenciju fokusirati se na kredibilitet izvora, dok se informacijska znanost fokusira na kredibilitet poruke ili informacije, \u0161to svakako ne daje jasnu definiciju kredibiliteta.<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Pojam „digitalna pismenost” javlja se kao rje\u0161enje u obliku kriti\u010dkog promi\u0161ljanja online sadr\u017eaja.<\/p>\n

              Kredibilitet informacija nam ne ostavlja mogu\u0107nost spoznaje manipulativnog karaktera same informacije ili pak njenog propagandnog djelovanja. Op\u0107i je zaklju\u010dak da uspje\u0161na mo\u017ee biti ona propaganda koja uspijeva uskladiti kognitivne i afektivne elemente. Nijedna od ove dvije logike nije sama po sebi efikasnija, kao \u0161to ni jedna bespogovorno ne \u0161titi od manipulacije: kori\u0161tenje logike u propagandi ne jam\u010di prihvatljivost, \u010dak ni istinitost poruka, a ni kori\u0161tenje „afektivne logike” ne zna\u010di neizbje\u017eno manipulaciju. Ako je za manipulaciju bitna namjera propagandista da prevari, obmane, onda u tom cilju mo\u017ee biti kori\u0161tena „afektivna logika”.<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U prirodi je \u010dovjeka da se opire promjenama, tako da u dodiru s druk\u010dijim mi\u0161ljenjem i vjerovanjima \u010dovjek brani svoje stavove. Svaki stav u sebi sadr\u017ei emotivnu funkciju, tako da propagandist upravo mo\u017ee utjecati na \u017eeljeno pona\u0161anje djeluju\u0107i preko stavova, tj. njihovim prou\u010davanjem, poznavanjem i plasiranjem. <\/p>\n

              Propaganda djeluje \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e u domeni simboli\u010dkog diskursa, a recipijent treba da primi kratku poruku kako bi je \u0161to bolje percipirao, tako da je redukcionizam jedno od osnovnih pravila propagande. Simbol mo\u017eemo definirati kao znak posebne vrste, koji ima sposobnost da izrazi \u010ditav splet ideja i koji ima posebnu vrijednost za odre\u0111enu grupu ljudi, posebno zna\u010denje za recipijenta, i mo\u017ee proizvesti o\u010dekivanu reakciju. Simbol mo\u017ee imati vi\u0161e sadr\u017eajnih vrijednosti, kao i razli\u010dita zna\u010denja me\u0111u razli\u010ditim grupama ljudi. Propaganda te\u017ei kontroli nad zna\u010denjem simbola i poku\u0161ava usmjeriti interpretaciju njegovog zna\u010denja. Podloga simbola se ne bazira samo na onome \u0161to je njegova vrijednost, nego na osje\u0107aju koji on budi. Po mi\u0161ljenju Slavujevi\u0107a, postoje referencijalni simboli i simboli koji se koriste u politici.<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Referencijalni simboli nastaju za potrebe ekonomije komuniciranja, dok se u politici koriste u cilju preno\u0161enja i formiranja odre\u0111enog emotivno-afektivnog stava prema ozna\u010denom. Za razliku od referecijalnih simbola, simboli koji se koriste u politici sadr\u017ee, prenose i osloba\u0111aju iz kolektivne svijesti ono \u0161to je potisnuto i nesvjesno. <\/p>\n

              U demokratskom dru\u0161tvu \u010dovjek je slobodan, a tu slobodu mu omogu\u0107ava obavije\u0161tenost i mediji koji dru\u0161tvo \u010dine transparentnim; demokratsko dru\u0161tvo je komunikacijsko, a vjeruje se kako su ljudi sposobni da dekodiraju manipulaciju. I upravo zalaganjem za to da su manipulacija, propaganda i dezinformacija ono \u0161to pripada pro\u0161losti, dolazimo u zabludu i postavljamo pitanje je li demokratsko dru\u0161tvo imuno na njih? Tre\u0107i argument, po Philippeu Bretonu, jest priznavanje „blagih” manipulacija koje se koriste bez neke ve\u0107e va\u017enosti, koje publika prihva\u0107a s humorom, a u cilju prezentiranja proizvoda na tr\u017ei\u0161tu. <\/p>\n

              Tu se pretpostavlja da auditorij prepoznaje metajezik i manipulacijski diskurs pa se to onda ne mo\u017ee podvesti pod kategoriju prave manipulacije, jer publika je u stanju odmah dekodirati takve sadr\u017eaje. Upravo je uvjeravanje da smo imuni na takve sadr\u017eaje prvi stupanj u procesu manipulacije, a to je uvjeravanje sugovornika u njegovu slobodu izbora i mi\u0161ljenja. Unato\u010d svim poku\u0161ajima da se utje\u010de na \u010dovjeka sada\u0161njice, prete\u017eno se prezentira \u010dinjenica da je u demokratskom dru\u0161tvu \u010dovjek slobodan. U dobu kada se borimo protiv nasilja, bilo koje prirode, treba imati na umu da su i blage manipulacije oblik nasilja i da su ljudi u pro\u0161losti isto tako mislili kako su imuni i da zastupaju svoju slobodnu volju i stavove kada su se rukovodili propagiranim idealima. Analiziranje opravdanosti manipulacije dovodi do opisa i mogu\u0107nosti razlu\u010divanja je li manipulacija opravdana i legitimna ili nije. Ako u vremenu transparentnih medija i slobode \u0161tampe odre\u0111enu vijest okarakteriziramo kao manipulaciju dolazimo do mogu\u0107nosti da se takav poku\u0161aj nazove cenzurom. <\/p>\n

              Problem le\u017ei u davanju definicije normativnih kriterija za manipulaciju i jasno izra\u017eenim pretpostavkama o tome ima li je ili nema u odre\u0111enom medijskom sadr\u017eaju. Ovakav pristup mo\u017eemo podvesti pod nemogu\u0107u misiju jer su saznanja koja treba da prate takvu definiciju u velikoj mjeri zahtjevna i treba ih sagledati iz razli\u010ditih uglova kako nijedna strana ne bi bila o\u0161te\u0107ena, kao i da bismo do\u0161li do kona\u010dne istine, do koje je zbog velikog broja medijskog sadr\u017eaja razli\u010ditih tipova nemogu\u0107e do\u0107i. Ako pod manipulacijom podvedemo \u010din djelovanja silom, tj. li\u0161avanje slobode onih nad kojima se ona provodi, onda se ona kao takva podrazumijeva kao neljudska i eti\u010dki neopravdana. „[…] najbitnija, mo\u017eda i jedina strategija manipulacije je u \u0161to je mogu\u0107e ve\u0107em ograni\u010davanju \u010dovekove slobode da raspravlja ili se usprotivi onome \u0161to mu se predla\u017ee. Ta strategija mora biti neprimetna, jer bi se ina\u010de razotkrio poku\u0161aj manipulacije. Od prora\u010dunatosti koja karakteri\u0161e manipulaciju i od strategije koju preduzima, va\u017enija je \u010dinjenica da se ona skriva od publike. Metode manipulacije moraju, dakle, biti maskirane.”<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Breton napominje da se poruka u toku \u010dina manipulacije konstruira u saznajnoj ili afektivnoj razini tako da zavara, uvede u zabludu i uvjeri u ne\u0161to \u0161to nije to\u010dno, a takva poruka je uvijek la\u017e.<\/p>\n

              Prvi korak manipulacije jest uvjeravanje auditorija u vlastitu slobodu; u ve\u0107ini slu\u010dajeva nismo svjesni manipulacije, ali i taj oblik manipulacije koji se koristi smatra se „ne tako sna\u017enim”, dok se auditorij smatra dovoljno obrazovanim i svjesnim takvih manipulacijskih metoda. I ako po\u0111emo od stanovi\u0161ta da je auditorij dovoljno svjestan da, na primjer, odre\u0111ena reklama nudi zavodljivo tijelo mlade djevojke kako bi prodala svoj proizvod i da \u0107e zbog takvog afektivnog spoja ve\u0107ina kupiti taj proizvod, onda bismo mogli kazati da je to u redu, jer ide u korist ekonomije tr\u017ei\u0161ta. Zna\u010di li to da je neophodno postojanje dvostrukih eti\u010dkih standarda kada je u pitanju manipulacija radi prodaje proizvoda i manipulacija radi, recimo, pridobivanja bira\u010dkog tijela? Ako za potrebe odre\u0111ene politi\u010dke kampanje iskoristimo stavove djece i to javno prika\u017eemo, to \u0107e javno mnijenje svakako kritizirati i takav medijski sadr\u017eaj bit \u0107e uklonjen. Ali ako u reklami za igra\u010dke prika\u017eemo djecu kako se divno igraju i time utje\u010demo na brojne mali\u0161ane da od roditelja tra\u017ee te igra\u010dke, onda je to u redu. U oba slu\u010daja radi se o manipulaciji djecom kako bi se postigao cilj, ali je li i drugi slu\u010daj eti\u010dki opravdan? Je li neophodno imati uspostavljen sustav normi koje bi jam\u010dile slobodu i je li to mogu\u0107e u digitalno doba u kojem se nalazimo? Godine 1948. Norbert Wiener uvodi novu disciplinu koju je nazvao znanost o komunikaciji \u2013 „kibernetika”. Pod utjecajem teorija koje su nastale u okviru te discipline do\u0161lo je do brojnih drugih kao \u0161to su informatika, umjetna inteligencija i ostalo, a me\u0111u tehnikama nastalim pod utjecajem znanosti o komunikaciji isti\u010de se neurolingvisti\u010dko programiranje (NLP). Jedan od tvoraca te tehnike navodi da je uz njenu pomo\u0107 razvijen niz obrazaca ljudskog savr\u0161enstva, naro\u010dito kada se odnosi na komunikacijske sheme, jer su otkrivene posebne sposobnosti i njihove karakteristike zahvaljuju\u0107i kojima najkomunikativniji posti\u017eu svoje ciljeve. <\/p>\n

              Tehnike neurolingvisti\u010dkog programiranja su uvijek iste, bez obzira na to da li se primjenjuju u psihoterapiji, prodaji, pregovorima ili se radi na osobnom razvoju.<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Te tehnike pokazuju da je mogu\u0107e mijenjati tu\u0111e pona\u0161anje bez svjesnog sudjelovanja te osobe, bez rasprave i rasu\u0111ivanja. Razvijanjem te discipline i tehnolo\u0161kim napretkom sve vi\u0161e se potencira ideja instrumentalizacije \u010dovjeka koja sve vi\u0161e utje\u010de na suvremenu kulturu. Utjecaj tehnologije novih medija direktno se odnosi na stvaranje nove dru\u0161tvene logike, gdje upravo tehnologija novih medija djeluje kao ostvarenje savr\u0161ene utopije idealnog dru\u0161tva sastavljenog od „jedinstvenih” pojedinaca. Zbog mogu\u0107nosti da sami budete autor medijskog sadr\u017eaja i da imate mogu\u0107nost stvaranja „publike” za svoj sadr\u017eaj vi ste u\u0161u\u0161kani u medijski posredovanom prostoru mo\u0107i i u vlastitom cyber<\/em> svijetu, njeguju\u0107i svoj ego koji je zahvaljuju\u0107i ovom posredovanju usmjeren u pravcu po\u017eeljnog pona\u0161anja potro\u0161a\u010da, a koje Illouz naziva „emotivnim kapitalizmom”.<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> S jedne strane, takav jedinstveni pojedinac hrani svoj ego putem novih medija, u\u0161u\u0161kan u tehni\u010dki medijaliziran prostor gdje vodi vlastite borbe, daje vlastite prikaze i dru\u0161tveno je anga\u017eiran, dok je, s druge strane, nemo\u0107an da se izbori s kapitalisti\u010dkom ma\u0161inerijom koja je projektirala svijet kakav danas poznajemo, svijet koji je iza\u0161ao iz Pandorine kutije. <\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              https:\/\/autoriaemrede.files.wordpress.com\/2014\/11\/manovich_lev_the_language_of_new_media.pdf<\/a>
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              http:\/\/www.msuv.org\/program\/2015-05-media-art-manovic.php<\/a>
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMetzeger J. Miriam, Making Sense of Credibility on the Web: Models for Evaluating Online Information and Recommendations for Future Research, University of California, Santa Barbara, Department of Communication, Ellison Hall, Santa Barbara, CA 93106-4020, JOURNAL OF THE AMERICAN SOCIETY FOR INFORMATION SCIENCE AND TECHNOLGOY \u2013 Novembar 2007, DOI:10.1002\/asi.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMetzger J. Miriam, Flanagin J. Andrew. “Digital Media Youth and Credibility”, Cambridge Press, 2008.5\u201328.doi: 10.1162\/dmal.9780262562324.005.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSlavujevi\u0107, Zoran, Politi\u010dki marketing, Fakultet politi\u010dkih nauka, \u010cigoja \u0161tampa, Beograd, 2005, str. 62.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIsto.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBreton, Filip, Izmanipulisana re\u010d<\/em>, Klio, Beograd, 2000., str. 24.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIsto, str.165.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIllouz Eva, Cold Intimacies<\/em>, The Making of Emotional Capitalism, Oxford, and Malden, MA: Polity Press, 2007.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              \n Adorno, Teodor, Minimamoralia<\/em>, Izdava\u010dka knji\u017earnica Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci, Novi Sad.<\/p>\n

              Altbach, P., “The dilemmas of ranking”. International Higher Education<\/em>, 42<\/em>, 2006.<\/p>\n

              Bernays, Edward, Propaganda<\/em>, 1928., str. 134. Posje\u0107eno 10. 12. 2012. na http:\/\/wikispooks.com\/w\/images\/1\/1f\/Propaganda.pdf.<\/a><\/p>\n

              Breton, Filip, Izmanipulisana re\u010d<\/em>, Klio, Beograd, 2000., str. 24.<\/p>\n

              Bubonji\u0107, Mladen, „Sajber svet kao alegorijska paradigma nove civilizacije”, u: \u010casopis za upravljanje komuniciranjem<\/em>, broj 17, godina V, Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2010. <\/p>\n

              Eysenbach G., Kohler C. (2002., March 9). How do consumers search for and appraise health information on the world wide web?<\/em> Qualitative study using focus groups, usability tests, and in-depth interviews. British Medical Journal.<\/p>\n

              Gone, \u017dak, Obrazovanje i mediji<\/em>, Klio, Beograd, 1998.<\/p>\n

              Illouz Eva, Cold Intimacies<\/em>, The Making of Emotional Capitalism, Oxford, and Malden, MA: Polity Press, 2007.<\/p>\n

              Jaspers, Karl (2003.), Ideja univerziteta<\/em>, Beograd: Plato.<\/p>\n

              Jaspers, Karl, Filozofska autobiografija<\/em>, Bratstvo i jedinstvo, 1987., Novi Sad, 1987.<\/p>\n

              le Bon, Gustave, Psihologija gomila<\/em>, Globus, Zagreb, 1989. <\/p>\n

              \n Manovich, Lev. 2001. The Language of New Media<\/em>. Massachusetts: MIT.<\/p>\n

              Manovi\u010d, Lev. 2001. Metamediji<\/em>. Beograd: Centar za savremenu umetnost.<\/p>\n

              Manovi\u010d, Lev. 2015. Jezik novih medija<\/em>. Beograd: Clio.<\/p>\n

              Metzeger J. Miriam, Making Sense of Credibility on the Web: Models for Evaluating Online Information and Recommendations for Future Research, University of California, Santa Barbara, Department of Communication, Ellison Hall, Santa Barbara, CA 93106-4020, JOURNAL OF THE AMERICAN SOCIETY FOR INFORMATION SCIENCE AND TECHNOLGOY \u2013 Novembar 2007, DOI:10.1002\/asi. <\/p>\n

              Metzger J. Miriam, Flanagin J. Andrew. “Digital Media Youth and Credibility”, Cambridge Press, 2008.5\u201328.doi: 10.1162\/dmal.9780262562324.005.<\/p>\n

              Radojkovi\u0107, Miroljub, „Mediumsindrom”, <\/em>Protocol, Novi Sad, 2006. <\/p>\n

              Radojkovi\u0107 M., Mileti\u0107 M., Komuniciranje, mediji i dru\u0161tvo, tre\u0107e izdanje, U\u010diteljski fakultet, Beograd.<\/p>\n

              Slavujevi\u0107, Zoran \u0110, Politi\u010dki marketing<\/em>, Fakultet politi\u010dkih nauka, \u010cigoja \u0161tampa, Beograd, 2005.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Pandora\u2019s Box of New Media<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              The ancient Greek myth about the origin of the people tells the story of box that Pandora brought to the humankind, the box full of numerous evils. The Pandora (Gr. \u03a0\u03b1\u03bd\u03b4\u03ce\u03c1\u03b1, Pand\u1ed1ra) in Greek mythology is the first woman that Zeus gave people with a box of all evil, and that was the punishment for Prometheus who stole fire from the Zeus. The myth of the magic box continues, the discovery of television as a magic box of information, box that stirrs up the imagination and its impact on the mass society, then the computer screen, also displays of various devices we use, all of the above became of great importance for humanity itself. The development of computers and new media involving at about the same time, due to the fact that they are necessary for the functioning of modern mass societies. The possibility of forwarding of texts, images and sounds to mass audiences was essential, as well as providing the identity of the ideological beliefs. The paper deals with impact of new media technologies to create a new social logic, where the technology of new media acts as the realization of a perfect utopia of an ideal society composed of \u201cunique\u201d individuals.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> Pandora\u2019s box, new media, new media technology, development of new media, utopia.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#14 2017 <\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 316.774:314.15Appadurai, A.<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 14.02.2017.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Dejana Ne\u0161i\u0107<\/span><\/p>\n

              Fakultet politi\u010dkih nauka u Beogradu<\/p>\n

              dejana.nesic1@gmail.com<\/p>\n

              Doma\u0107e i strano kao konstrukti imaginacije
              \nu svetu virtuelnog komuniciranja<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (319 KB), Hrvatski, Str. 1677 – 1688
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Rad se bavi odnosom doma\u0107eg i stranog koji je strukturiran novom dru\u0161tvenom snagom imaginacije u deteritorijaliziranom, globalno umre\u017eenom svijetu. Obrazlo\u017eenje je utemeljeno u teoriji prekida Arjuna Appaduraija (2011), koja razmatra medije i migraciju kao svoje glavne elemente i istra\u017euje njihovo zdru\u017eeno djelovanje na rad imaginacije kao konstitutivne osobine postmoderne subjektivnosti. Masovne migracije i sredstva komunikacije obilje\u017eavaju postelektronski svijet tako da prizivaju rad imaginacije, jer kontekstualiziraju i strukturiraju na\u0161e predod\u017ebe nude\u0107i nove izvore za zami\u0161ljanje sepstva i zami\u0161ljene svjetove. Uz premje\u0161tanje stanovni\u0161tva, veliki i slo\u017een repertoar slika i narativa, gledateljima \u0161irom svijeta, koji ga do\u017eivljavaju i transformiraju, nudi elemente za eksperimente samooblikovanja na osnovi zami\u0161ljenih scenarija \u017eivota ljudi koji \u017eive na drugim mjestima. Mediji su fantazmatsko mjesto ukr\u0161tanja doma\u0107eg i stranog i poma\u017eu da se izgrade narativi o Drugom i protonarativi o mogu\u0107im \u017eivotima kroz poja\u010danu dru\u0161tvenu snagu imaginacije.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> doma\u0107e, strano, imaginacija, virtualno komuniciranje, mediji.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Na po\u010detku svoje knjige Mre\u017ee bez uzroka \u2013 Kritika dru\u0161tvenih medija<\/em> Garry Lovink iznosi tezu da je nekada internet mijenjao svijet, a da danas svijet mijenja internet (Lovink, 2011:1). Sve intenzivniji ekonomski, politi\u010dki i kulturni procesi globalizacije pra\u0107eni su globalnom umre\u017eeno\u0161\u0107u zahvaljuju\u0107i ogromnom tehnolo\u0161kom napretku u podru\u010dju sredstava digitalnih komunikacija, kojom je ostvarena mogu\u0107nost globalnog komuniciranja, \u010diji sve djelotvorniji subjekti jesu gra\u0111ani pojedina\u010dno ili okupljeni u neformalne grupe \u2013 virtualne zajednice na internetu. Steven G. Jones napominje da virtualno komuniciranje definira na\u0161e svakodnevne aktivnosti tako da one ovise o besprijekornom funkcioniranja na\u0161ih komunikacijskih tehnologija i od na\u0161e sposobnosti da ih razumijemo (Jones, 2001). <\/p>\n

              Sudari i susreti doma\u0107eg i stranog neotu\u0111ivi su sastojak interneta i njemu svojstvene virtualne komunikacije, u kojima je prisutna “postojana erozija odnosa izme\u0111u prostornog i virtualnog susedstva, izazvana snagom i oblikom elektronske medijacije” (Appadurai, 2011: 281). U svijetu manje centraliziranih oblika lojalnosti i transnacionalnog povezivanja, u kojem multikulturalnost i me\u0111ukulturno komuniciranje nisu izuzetak nego pravilo, doma\u0107e i strano postaju isprepletani u realnom, ali i u virtualnom. Nestor Garcia Canclini govori o prela\u017eenju puta od “dru\u0161tava rasutih u hiljade seoskih zajednica s tradicionalnim, lokalnim i homogenim kulturama do velikog urbanog plana s heterogenom simboli\u010dkom ponudom koju obnavlja stalna interakcija izme\u0111u lokalnih, nacionalnih i transnacionalnih komunikacijskih mre\u017ea” (Canclini, 2012: 569). Zna\u010dajna \u010dinjenica je i ona na koju ukazuje Arjun Appadurai \u2013 da je “proizvodnja lokalnosti vi\u0161e nego ikada ispunjena protivre\u010dnostima, destabilizirana kretanjem ljudi i izme\u0161tena nastankom novih vrsta virtualnih susedstava” (Appadurai, 2011: 294). <\/p>\n

              Virtualna kultura nije sputana je idejama prostorne granice i teritorijalnog suvereniteta. Manuel Castells iznosi tezu da je “zajedni\u010dka kultura globalnog umre\u017eenog dru\u0161tva, kultura protokola komunikacije koji omogu\u0107avaju komunikaciju izme\u0111u razli\u010ditih kultura, i to ne na osnovu zajedni\u010dkih vrednosti ve\u0107 na osnovu toga \u0161to dele vrednost komunikacije” (Castells, 2014: 63). Castells ovo obja\u0161njava \u010dinjenicom da je nova kultura sa\u010dinjena od procesa umjesto od sadr\u017eaja, odnosno da je globalna kultura zapravo kultura komunikacije kojoj je komunikacija svrha. Kultura umre\u017eenog dru\u0161tva je kultura protokola komunikacije izme\u0111u svih kultura svijeta, u kojoj je rije\u010d o otvorenoj mre\u017ei kulturnih zna\u010denja koja, po Castellsu, jedino mogu postojati paralelno, ali tako da istovremeno utje\u010du jedno na drugo i oblikuju jedno drugo, upravo na osnovi spomenute razmjene. Castells identificira njegova \u010detiri kulturna obrasca: konzumerizam, umre\u017eeni individualizam, kozmopolitizam i multikulturalizam (Castells, 2014). Rije\u010d je o procesu u kojem svjesni dru\u0161tveni akteri razli\u010ditog porijekla nude svoja sredstva i uvjerenja drugima o\u010dekuju\u0107i isto zauzvrat, ali ujedno o\u010dekuju\u0107i i sudjelovanje u svijetu sa\u010dinjenom od razli\u010ditosti, \u010dime \u0107e se okon\u010dati pradavni strah od drugog. Virtualna kultura ili kako je Castells naziva, “kultura umre\u017eenog individualizma” (Castells, 2014: 161) nalazi omiljenu platformu u raznovrsnom univerzumu masovne samokomunikacije, odnosno u internetu, be\u017ei\u010dnoj komunikaciji, online igrama i digitalnim mre\u017eama kulturne proizvodnje, mijenjanju poznatih sadr\u017eaja i distribuciji. To, prema Castellsu, ne zna\u010di da je internet isklju\u010diva domena individualizma. Internet je komunikacijska mre\u017ea i kao takva je i instrument za difuziju konzumerizma i globalne zabave, ali i kozmopolitizma i multikulturalizma. “Kultura umre\u017eenog individualizma mo\u017ee na najbolji na\u010din da se izrazi u komunikacionom sistemu koji karakteri\u0161u autonomija, horizontalno umre\u017eavanje, interaktivnost i ponovno kombinovanje sadr\u017eaja u okviru inicijative pojedinca i njegovih mre\u017ea” (Castells, 2014: 161). Korisnici tamo mogu djelovati kao medijska publika, ali mogu i sudjelovati i biti autori, govornici, dr\u017eavnici, eruditi. U svojoj knjizi Biti digitalan <\/em>Nicolas Negroponte je jo\u0161 1995. godine predvidio da \u0107e do\u0107i vrijeme kada \u0107e medijska publika imati mogu\u0107nost kreiranja vlastitog izbora poruka i sadr\u017eaja koji je interesiraju (Negroponte, 1995), i tako zaobi\u0107i tzv. “\u010duvare kapija” i “kreatore dnevnih redova” u medijima (Radojkovi\u0107, Stojkovi\u0107, Vranje\u0161, 2015: 158). U globaliziranom, multikulturalnom svijetu koji karakteriziraju razli\u010diti kulturni obrasci, protokoli komunikacije odnose se na praksu i podr\u0161ku organizacijskim platformama koje omogu\u0107avaju razmjenu zna\u010denja izme\u0111u kulturnih polja globalnog umre\u017eenog dru\u0161tva. Raznovrsne kulturne obrasce u okviru kojih se organizira komunikacija u globalnom, digitalnom dobu na\u0161eg svijeta karakterizira suprotstavljenost izme\u0111u globalizacije i identifikacije (stranog i doma\u0107eg), kao i tenzija izme\u0111u individualizma i komunalizma, \u0161to je povezano s kulturnim identitetom, jer pojedinac mo\u017ee potjecati iz individualisti\u010dkih ili kolektivisti\u010dki orijentiranih zajednica u kojima zajedni\u0161tvo ima prioritetnu vrijednost, odnosno mi <\/em>ima prednost nad ja<\/em>. Nove tehnologije zasnovane na umre\u017eavanju predstavljaju kanal za globalnu razmjenu lokalnih kulturnih manifestacija. “Globalni digitalni komunikacioni sistem nije zasnovan na difuziji jedne dominantne kulture odozgo prema dole. Raznovrstan je i fleksibilan, a sadr\u017eaj poruke je otvoren, u zavisnosti od specifi\u010dnih konfiguracija” (Castells, 2014:173). Jones smatra da je virtualni prostor socijalno konstruirano i rekonstruirano mjesto (Jones, 2001). Konstruirano je uz pomo\u0107 simboli\u010dkih procesa koje pojedinci i grupe zapo\u010dinju i na kojima rade. Drugi autor navodi da je virtualni prostor dio kolektivnog kulturnog pam\u0107enja, da je on popularna kultura i naracija njenih \u017eitelja koja ih podsje\u0107a tko su, da je prostor za razonodu i rad, ali i arena mo\u0107i \u2013 korisnici cyber<\/em> prostora i komunikacija djeluju svaki dan na pretpostavci da se tiranija geografije mo\u017ee prevladati u ovom prostoru. On je iznova osmi\u0161ljena javna sfera dru\u0161tvene, politi\u010dke, ekonomske i kulturne interakcije. Za mnoge korisnike on je prostor vitalnosti i pripadanja koji ima kvalitetu otvorenosti (Fernbak<\/strong>, 2001).<\/p>\n

              U poku\u0161aju definiranja odnosa doma\u0107eg i stranog moglo bi se po\u0107i od fenomenolo\u0161kog stanovi\u0161ta na kojem po\u010diva sintagma Bernharda Waldenfelsa o “drugom kao mom dvojniku”, gdje “stranost usred mene otvara puteve za stranosti drugog” (Waldenfels, 2010: 91). Naime, stranost drugog se neizbje\u017eno konstituira na tlu “sfere vlastitog” i “unutar i sa sredstvima vlastitog” (Hua I, 131 prema Waldenfels, 2010). Stranost drugog se onda jednom za svagda izvodi iz vlastitog. Drugo se razotkriva kao alter ego, ili kao drugo Ja (Waldenfels, 2010). Tako\u0111er, drugi je neophodna pretpostavka komuniciranja, jer da bi komuniciranje bilo mogu\u0107e mora postojati drugi obdaren svije\u0161\u0107u i sposobno\u0161\u0107u da primi i protuma\u010di informaciju. Da bi se shvatila nu\u017enost postojanja drugog za proces komunikacije valja se pozabaviti drugim koji je to na izrazit na\u010din, tj. strancem i osobitostima koje nastaju u komunikaciji s njim, gdje je zapravo rije\u010d o interkulturnom komuniciranju, u kojem sadr\u017eaji i forme individualne i kolektivne svijesti na bitan na\u010din odre\u0111uju doma\u0161aj i kvalitetu komunikacijskog procesa. U drugome, odnosno strancu, mo\u017ee se prepoznati svoj, odnosno u svome se mo\u017ee prepoznati drugi. Istovremeno relativiziranje sebe i drugog, odnosno prepoznavanje sebe u drugome i drugog u sebi, u osnovi je interkulturnog komuniciranja. (Stojkovi\u0107, 2002). Claude Levi-Strauss je tvrdio da se dru\u0161tvenost svodi na razmjenu i da se tijekom civilizacijskog procesa uzastopno \u0161iri pojam drugog (Levi-Strauss, 1966). Dva su bitna aspekta za razmatranje statusa drugog o kojima govori Waldenfels. “Drugost ili stranost drugoga javlja se u formi pathosa<\/em>, specifi\u010dne strane afekcije” (Waldenfels, 2010: 92) ili doga\u0111aja, “koji na sebi nosi karakteristike stranosti u odnosu na Ja, pre nego \u0161to je pripi\u0161emo onome ko ju je prouzrokovao”(Waldenfels, 2010: 95). Waldenfels obja\u0161njava da se osje\u0107amo pogo\u0111eni drugima prije nego \u0161to smo do\u0161li do toga da pitamo tko su i \u0161to zna\u010de njihova izra\u017eavanja. Drugi aspekt je sadr\u017ean u \u010dinjenici da “nisam afektovan od drugog ja ili drugog subjekta zato \u0161to se on od mene razlikuje, ve\u0107 od strane nekoga ko mi je jednak, pa ipak neuporediv” (Waldenfels, 2010: 93). Kao \u0161to u realnosti na\u0161e prirodno tijelo protje\u010de kroz skalu blizine i daljine, tako nam i u virtualnom komuniciranju na\u0161e socijalno tijelo vi\u0161e ili manje pripada prema naizmjeni\u010dnoj blizini ili daljini u odnosu na druge. Vlastito i strano isprepletani su jedno u drugom, dok se svako od nas upu\u0161ta u preplitanje dru\u0161tvenih odnosa. Ono \u0161to zapa\u017eamo, osje\u0107amo i ka\u017eemo prepleteno je s onim \u0161to drugi zapa\u017eaju, osje\u0107aju i ka\u017eu. Mi smo, tijekom svakodnevne razmjene poruka, bilo s neposrednom okolinom ili kada smo online, istovremeno u ulozi primatelja i \u010duvara vlastite kulture. S druge strane, upoznaju\u0107i druge kulture u prilici smo da pravimo svjesne izbore i poku\u0161amo sagledati druge na na\u010din koji je druga\u010diji od na\u0161eg, a svojstven njima. To osvje\u017eava i razumijevanje na\u0161e vlastite kulture, jer omogu\u0107ava da je sagledamo na novi neo\u010dekivan na\u010din (Stojkovi\u0107, 2002). I u virtualnom komuniciranju, usprkos odsutnosti, vlastito tijelo bi se moglo okarakterizirati kao polustrano tijelo koje ne samo da je optere\u0107eno stranim intencijama, nego i po\u017eudama, projektima, navikama, afektima i bolovima koji potje\u010du od drugih. Poznato je da je virtualna komunikacija li\u0161ena socijalnih stega, jer je osloba\u0111anje od inhibicija jedna od osobitosti kompjuterske komunikacije (Jones, 2001) zbog \u010dega su sukobi u internetskom prostoru \u010desti i suroviji u odnosu na pona\u0161anje u osobnim kontaktima, a potje\u010du iz neslaganja vlastitih pogleda korisnika na klju\u010dne vrijednosti poput slobode govora, po\u0161tovanja drugih i razli\u010ditih vi\u0111enja idealne zajednice. Mo\u017ee se zapaziti da sukobi nastaju kao rezultat personalnog i dru\u0161tvenog identiteta svakog pojedinca koji ulazi u online komunikaciju kao kulturno heterogeni sudionik interkulturnog komuniciranja, gdje odsustvo zajednice iskustva \u010dini komunikacijski dis-kontinuum vidljivim. U takvoj me\u0111ugrupnoj ili \u010dak me\u0111ukulturnoj relaciji, reference prostora, vremena, sje\u0107anja i dru\u0161tvene pripadnosti ne samo da su razli\u010dite nego su \u010desto i s one strane svijesti sudionika u komunikaciji i kao takve u interpersonalnoj i interkulturnoj komunikaciji mogu dovesti do neslaganja i odsustva sporazumijevanja (proces poznat kao identity negotiation<\/em> koji se odvija u kontaktu onih pojedinaca, grupa, pa i \u010ditavih dru\u0161tava koji imaju razli\u010dite identitete; uspje\u0161no me\u0111ukulturno komuniciranje<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u koje su uklju\u010deni komunikacijski obrasci, \u0161iri kontekst i kultura sudionika, pretpostavlja razumijevanje tih procesa) (Stojkovi\u0107, 2002). “Specifi\u010dno ameri\u010dka svojstva interneta kao \u0161to su upotreba engleskog, tehni\u010dki razvoj i vrednosni sistem korisnika strukturi\u0161u njegovu upotrebu \u0161irom sveta” (Jones, 2001:11). Intrapersonalna stranost koja podrazumijeva preuzimanje jezika od drugih da bi se komuniciralo poprima crte interkulturne stranosti. Waldenfels smatra da nikome nisu u potpunosti pristupa\u010dni vlastiti osje\u0107aji i poticaji, vlastite jezi\u010dne forme i vlastite kulturne navike, jer nitko ne pripada vlastitoj kulturi bez ostatka. Tako iskustvo stranog ne zna\u010di samo da nas strano susre\u0107e. Ono rezultira i time da i samo iskustvo postaje strano. “\u010covek nije gospodar u svojoj ku\u0107i” (Waldenfels, 2010: 92), kad bi to bio, on bi se mogao dr\u017eati podalje od stranog i nelagodnog te pobje\u0107i u pribje\u017ei\u0161te odoma\u0107enog. Kao \u0161to interpersonalna stranost zapo\u010dinje intrapersonalnom, tako i interkulturna zapo\u010dinje intrakulturnom strano\u0161\u0107u (Waldenfels, 2010). <\/p>\n

              Pitanje me\u0111ukulturnog komuniciranja i odnosa doma\u0107eg i stranog u svijetu virtualne kulture kao transnacionalne svakako je povezano s prirodom lokalnosti u globaliziranom, deteritorijaliziranom svijetu. Otud \u0107emo se za ispitivanje odnosa doma\u0107eg i stranog baviti prou\u010davanjem odnosa lokalnog i globalnog. Appadurai lokalnost definira kao “strukturu osje\u0107anja, osobinu dru\u0161tvenog \u017eivota i ideologiju situirane zajednice” (Appadurai, 2011: 281). Gidens ukazuje na to da se u uvjetima fantazmagori\u010dnog mjesta, definiranog usponom modernosti, kojim je prekinuta veza izme\u0111u prostora i vremena, uspostavljaju odnosi izme\u0111u “odsutnih” jedinki (Gidens, 1990:28), koje ne komuniciraju licem u lice. To zna\u010di da lokaliteti bivaju oblikovani kroz veoma udaljene dru\u0161tvene utjecaje, tj. da prirodu i strukturu lokaliteta \u010dine udaljeni odnosi. Va\u017enost razdvajanja prostora i vremena za odnos lokalnog i globalnog je u tome \u0161to je ono dovelo do osloba\u0111anja od ograni\u010denja lokalnih obi\u010daja i postupaka, a tako\u0111er do nastanka modernih organizacija, takvih da su zahvaljuju\u0107i svojoj iskorijenjenosti u stanju povezati lokalno i globalno na na\u010din nezamisliv u tradicionalnim dru\u0161tvima, \u010dime utje\u010du na \u017eivote milijuna ljudi (Gidens, 1990:29-30). Tako dru\u0161tveni odnosi bivaju izvu\u010deni iz lokalnih konteksta interakcije i ponovo strukturirani u okviru “neodre\u0111enog protezanja vremena-prostora” (Gidens, 1990:30) i to je upravo na\u010din funkcioniranja globalne kulture umre\u017eenog dru\u0161tva omogu\u0107ene konvergentnim online tehnologijama. U gustom tkanju lokalnog i globalnog unutar procesa hibridizacije kultura postoje fluidni i vi\u0161estruki identiteti uvjetovani kako mogu\u0107no\u0161\u0107u njihovog kreiranja zbog odsustva tjelesnog u virtualnom svijetu, tako i modelima, koje nabraja Appadurai, a to su osobe koje \u010dine na\u0161 pomi\u010dni, medijalizirani svijet \u2013 turisti, izbjeglice, imigranti, prognanici, gastarbajteri, ilegalni stranci, transnacionalni intelektualci, znanstvenici i druge pokretne grupe, pa bivamo suo\u010deni s druga\u010dijim funkcioniranjem realnosti i fantazije na \u0161irem planu (Appadurai, 2011). Spomenuti autor navodi primjer mu\u0161karaca i \u017eena iz indijskih sela koji sada ne misle samo o odlasku u Punu ili Madras, nego i o selidbi u Dubai i Houston. Globalizacijski tokovi o kojima govori Appadurai, tzv. etnolici kao pokretni krajolici osoba koji predstavljaju su\u0161tinsku osobinu svijeta, uklopljeni su u medijalike \u2013 slo\u017een repertoar slika svijeta i narativnih prikaza dijelova stvarnosti koje mediji stvaraju. Etnolici utje\u010du na politiku nacije i ponovno promi\u0161ljanje tradicije kao doma\u0107eg, pro\u017eivljenog iskustva koje se iznova strukturira u kolektivnom pam\u0107enju. Medijalici, onima koji ih do\u017eivljavaju i transformiraju, nude niz elemenata na osnovi kojih se mo\u017ee sa\u010diniti scenarij zami\u0161ljenih \u017eivota, kako njihovih vlastitih, tako i ljudi koji \u017eive na drugim mjestima. Oni su fantazmatsko mjesto ukr\u0161tanja doma\u0107eg i stranog i poma\u017eu da se izgrade narativi o Drugom i protonarativi o mogu\u0107im \u017eivotima. Appadurai isti\u010de da mediji stvaraju zajednice koje nemaju osje\u0107aj mjesta i da se danas klju\u010dni identiteti i identifikacije samo djelomi\u010dno vrte oko tla i mjesta. Svijet u kojem \u017eivimo zasnovan je na neukorijenjenosti, otu\u0111enosti i psiholo\u0161koj distanci izme\u0111u pojedinaca i grupa, na jednoj strani, i fantazija o elektronskoj bliskosti na drugoj (Appadurai, 2011). Ukratko, Appadurai zapa\u017ea da elektronski mediji i masovne migracije obilje\u017eavaju dana\u0161nji svijet na taj na\u010din da prizivaju imaginaciju, \u0161to predstavlja klju\u010dnu problematiku kulturnih procesa u dana\u0161njem svijetu. Ova dva glavna elementa Appaduraijeve teorije prekida zdru\u017eeno djeluju na rad imaginacije, konstituiraju\u0107i na taj na\u010din modernu subjektivnost. Nova dru\u0161tvena snaga imaginacije u suvremenom svijetu je u tome da se putem nje po prvi put ostvaruje takva dru\u0161tvena praksa koja predstavlja vid pregovaranja izme\u0111u pojedinca i globalnih mogu\u0107nosti. Zbog toga \u0161to se i gledatelji i medijske slike i senzacije neprestano kre\u0107u stvaraju se specifi\u010dne nepravilnosti. I slike i gledatelji izmje\u0161teni su iz tokova lokalnog, dr\u017eavnog ili regionalnog prostora. Zapravo \u017eivimo u svijetu u kojem, s jedne strane, lokalno postaje globalno, dok s druge globalno postaje lokalno. Granice doma\u0107eg i stranog su na taj na\u010din zamr\u0161ene. Raznovrsni primjeri globalnog kao jedne vrste delokaliziranog, ne\u010dega \u0161to je strano svima, a u isto vrijeme postaje doma\u0107e i blisko svima, mogu se na\u0107i u kulturnoj produkciji \u010dija su simboli\u010dka zna\u010denja sadr\u017eana u industriji zabave i dokolice. Primjeri koji se odnose na industriju filma i reklame neraskidivi su dio medijalika o kojem govori Appadurai i ilustracija su kompleksnosti kreiranja identiteta u svijetu gdje se obrisi kulturnog, ali i individualnog identiteta transnacionalno generiraju posredstvom medijalizirane stvarnosti, ali i posredstvom Mre\u017ee kojom se informacije, slike o udaljenim predjelima i ljudima i vijesti o Drugom i druga\u010dijem, slobodno kre\u0107u \u010dine\u0107i sastojak svakodnevice. Jedan od autora navodi takav primjer: “Telenovele najbolje mogu da se razumeju kao kulturni proizvodi koji se mogu lokalizovati, i koji su univerzalno privla\u010dni i prevazilaze globalne mre\u017ee kapitalisti\u010dkih kulturnih interesa. Ru\u017ena Beti <\/em>slu\u017ei kao primer za to kako naizgled doma\u0107i proizvod u stvari ima uro\u0111eno globalno poreklo. Ono \u0161to je u njemu globalno nije samo univerzalno privla\u010dna pri\u010da koja podse\u0107a na Pepeljugu ve\u0107 i raznovrsni putevi uvoza i izvoza ove pri\u010de, kao i globalno povezana struktura korporacija koje su uklju\u010dene u proizvodnju i distribuciju Ru\u017ene Beti. <\/em>Bilo da se zove Beti, Lisa ili Jasi, i bilo da govori \u0161panskim, nema\u010dkim, hindi ili engleskim jezikom, Beti slu\u017ei kao prozor kroz koji se mo\u017ee sagledati industrija telenovela ne na na\u010din kontra protoka kulture, s juga na sever, ve\u0107 kao globalna mre\u017ea kulturnog sadr\u017eaja s lokalnom i globalnom privla\u010dno\u0161\u0107u” (Miller, 2007: 1, prema Castells, 2014:158). Sli\u010dno, Pick Ayer daje primjer koji je ilustracija mje\u0161avine i uklopljenosti lokalnog i globalnog u deteritorijaliziranom svijetu. Prikaz ljubavi Filipinaca prema ameri\u010dkoj muzici uvjerljivo svjedo\u010di o postojanju hiperrealnosti u okviru globalne kulture, poja\u010dane \u010dinjenicom da su izvo\u0111enja takvih numera \u010de\u0161\u0107a na Filipinima nego u Americi i da su vjernija od originala (Ayer, prema Appadurai, 2011). Me\u0111utim, drugi momenti njihovog \u017eivota odudaraju od svijeta u kojem su nastale te pjesme, \u0161to odra\u017eava vjernost doma\u0107im kulturnim obrascima koji su povezani sa socijalizacijom u primarnom okru\u017eenju. Tako\u0111er, transnacionalni pokret borila\u010dkih vje\u0161tina naro\u010dito u Aziji, posredovan filmskim industrijama Hollywooda i Hong Konga, ilustrira na\u010dine na koje dugotrajne tradicije u sr\u017ei lokalnog iskustva, preoblikovane tako da zadovolje fantazije mlade populacije, stvaraju nove kulture mu\u0161kosti i nasilja koje sa svoje strane pothranjuju nasilje u nacionalnoj i me\u0111unarodnoj politici (Appadurai, 2011). Put od globalnog prema lokalnom do ponovnog uspostavljanja tog istog lokalnog na globalnom nivou dokaz je kompleksnosti ukr\u0161tanja doma\u0107ih i stranih obrazaca u kulturnoj praksi putem transnacionalne komunikacije i medijatizacije stvarnosti. Globalno reklamiranje je klju\u010dna tehnologija za \u0161irenje mno\u0161tva odabranih kreativnih i kulturnih ideja potro\u0161a\u010dkog djelovanja i \u010desto za svoje namjene koristi strategije pozajmljivanja elemenata lokalnog imaginarija da bi se globalno prihva\u0107eni brendovi, poput Coca-Cole<\/em>, Marlboro<\/em> cigareta, Ballantines<\/em> viskija, univerzalnog jeansa<\/em>, lanca brze hrane McDonald’s<\/em>, Starbucks<\/em> kave i drugih, u\u010dinili specifi\u010dnim i razli\u010ditim za konkretne potro\u0161a\u010de te tako ti strani proizvodi bivaju \u0161iroko prihva\u0107eni i “odoma\u0107eni” na lokalnim tr\u017ei\u0161tima \u0161irom svijeta. <\/p>\n

              Licklaider & Taylor napisali su u jednom eseju iz 1968.: “\u017divot \u0107e biti sre\u0107niji za online pojedince zato \u0161to \u0107e ljudi s kojima se najintenzivnije saobra\u0107a biti vi\u0161e birani na osnovu zajedni\u010dkih interesa i ciljeva nego na osnovu slu\u010dajne blizine (…) komunikacija \u0107e biti djelotvornija i produktivnija, te tako i ugodnija” (Licklaider & Taylor, 1968: 31, prema Jones, 2001: 22). Doma\u0107e i strano mogu se problematizirati i kroz pitanja: Tko smo mi kada smo online? Osiguravaju li dru\u0161tvene online formacije ono \u0161to \u017eelimo u obi\u010dnom \u017eivotu: prijateljstvo, ljubav, zajedni\u0161tvo, komunikaciju, ostvaruju li se na Mre\u017ei moralni ideali koje tra\u017eimo izme\u0111u sebe? Je li, dakle, na\u0161 virtualni identitet jednak na\u0161em vlastitom identitetu ili je on pozajmljenica identiteta stranih na\u0161em vlastitom? Je li uop\u0107e rije\u010d o istinskoj komunikaciji koja podrazumijeva potvr\u0111ivanje sebe i priznavanje drugog, ali i priznavanje sebe od strane drugog, ako je rije\u010d o fluidnom, promjenljivom identitetu? Ilustrativna je Jonesova tvrdnja da su zajednice na Mre\u017ei zami\u0161ljene vi\u0161e kao paralelno nego kao serijsko udru\u017eivanje ljudi, \u0161to zna\u010di da one nisu sastavljene od ljudi koji su nu\u017eno povezani, makar interesom, nego prije od ljudi koji se tijekom izvjesnog vremena kre\u0107u u istom smjeru. Oni mo\u017eda \u010ditaju iste knjige, provode neko vrijeme u “istim prostorijama za \u0107askanje”, gledaju iste veb stranice, zapravo imaju iste interese i zami\u0161ljaju sebe dijelom ve\u0107ih grupa, prije svega dijelom grupe “korisnika interneta” i podgrupa u okviru nje, ali ipak, biti online je “vrijeme kad je \u010dovek sam, a ipak u dru\u0161tvu” (Jones, 2001:34). Jones smatra da internet posjeduje dvostruki potencijal. Mogao je stvoriti zajednicu kakvu smo nekad imali i tako nas okupiti i u\u010diniti zajednicu boljom. Tako\u0111er, trebalo je da stvori zajednicu oslobo\u0111enu stega prostora i vremena i tako nam da slobodu da se udru\u017eimo s drugim ljudima ne obaziru\u0107i se na geografsku i vremensku udaljenost. Bila bi to zajednica stvorena iz komunikacije prije nego iz stanovanja i postojanja koji ne garantiraju komunikaciju. Poku\u0161aji da se obnove shva\u0107anja zajednice kakva su postojala u ranijim civilizacijama zasnivaju se na tome da se sada umjesto stanovanja javlja prepoznavanje \u2013 postoje drugi poput nas i oni znaju za nas (Jones, 2001). H. Rheingold definirao je virtualnu zajednicu kao dru\u0161tveni skup koji nastaje kada dovoljno ljudi vodi javne diskusije dovoljno dugo i s dovoljno ljudskog osje\u0107aja da stvori mre\u017ee li\u010dnih odnosa u cyber<\/em> prostoru (Rheingold, 1993). Svi vi\u0161e nego ikad tragaju za identitetom, ali dok smo nekada identitet tra\u017eili u okru\u017eenju, danas smo skloni da manipuliramo okru\u017eenjem, koristimo ga kao oru\u0111e za stvaranje svog identiteta. Internet je takvo oru\u0111e. Granica cyber<\/em> prostora je neograni\u010dena, a internet pro\u0161iruje mogu\u0107nosti dru\u0161tvene pokretljivosti. Cyber<\/em> prostor je dru\u0161tveni prostor, jer su ga konstruirali ljudi. Jones zapa\u017ea da on ujedinjuje tradicionalne mitske pri\u010de o progresu i jake moderne porive za samoostvarenjem i osobnim razvojem (Jones, 2001). Komunikacija u isti mah u\u010dvr\u0161\u0107uje na\u0161 identitet i \u010dini ga promjenljivim i pokretljivim. Rheingold nagla\u0161ava da u komunikaciji putem kompjutera komuniciraju persone ili identiteti koji nisu sasvim u suglasnosti s identitetom osobe koja ih koristi na mre\u017ei (Rheingold, 1993). U kompjuterski posredovanoj komunikaciji na\u0161e rije\u010di postaju sekundanti, na\u0161e drugo ja, \u010dije \u017eivote slijedimo dok se kre\u0107emo od jedne poruke do druge. Na\u0161e drugo ja logira se da bi vidjelo reakcije. Internet je diskontinuirani narativni prostor. Ruskoff ga opisuje kao “tihi svijet, u kom se svaki razgovor kuca na tastaturi. Da bi u\u0161ao u nj, \u010dovek napu\u0161ta i telo i mjesto, i postaje bi\u0107e sa\u010dinjeno od re\u010di” (Ruskoff, 1994:35). On je prostor diskurzivne interakcije, u kojem nema specifi\u010dne represivne mo\u0107i koja postavlja granice, niti produktivne mo\u0107i koja stvara nekakvu veliku naraciju ili po\u017eeljan diskurs. Jedini oblik kontrole nalazi se u granicama koje stvara diskurs i \u010dlanovima koji stvaraju diskurs. To je izmi\u0161ljeni prostor gdje naracije ne samo da zaokupljaju na\u0161e vrijeme dok ih \u010ditamo, pi\u0161emo i zami\u0161ljamo nego nam istovremeno stavljaju do znanja da vrijeme nije prazno, ve\u0107 prepuno aktivnosti i iskustava koje smo mu dodijelili. Online korisnici zami\u0161ljaju sebe kao dio zajednice zasnovane na vlastitom \u010ditanju naracije. U mjeri u kojoj osigurava nove oblike javnog prostora cyber<\/em> prostor nam daje mjesta za izra\u017eavanje. Na mre\u017ei imamo mogu\u0107nost da lako na\u0111emo zajednice \u010diji su interesi u skladu s na\u0161ima, ali i da sebe preoblikujemo, poprimimo razli\u010dite osobnosti za razli\u010dite zajednice i okru\u017eenja, da iskusimo vi\u0161e takvih prolaznih trenutaka konvergencije. Oni koji pose\u0107uju tematske forume na Usenetu dobivaju dokaz da se osje\u0107aju kao grupa i da im te poruke “pripadaju”, stvaraju\u0107i inverziju mo\u0107i i svojine tradicionalne zajednice. Osje\u0107aj slu\u010dajne povezanosti koji nam donosi internet uvjerava nas da “mi” (doma\u0107i) i “oni” (strani) ipak imamo ne\u0161to zajedni\u010dko i da moramo oti\u0107i “tamo nekud” (Jones, 2001: 33). Rije\u010d je o zajednici koja pripada \u010dlanovima grupe, vi\u0161e nego oni njoj. Osje\u0107anje identiteta ne izvodi se samo iz poistovje\u0107ivanja njenih \u010dlanova s grupom, nego i iz njihovog shva\u0107anja identiteta te grupe. Beniger (1987, prema Jones, 2001:32) ih naziva “pseudozajednicama”, koje podrazumijevaju integraciju raznorodnih grupa putem masovne komunikacije i masovne proizvodnje. Internet ima svoju “svakodnevnost”, svoje navike, rituale i obi\u010daje i ima onih koji barem djelomi\u010dno, a mo\u017eda i potpuno, nalaze interakciju i osje\u0107aj pripadnosti svojstvene zajednici za kojom tragaju u nekim interakcijama kada su “online”. Appaduraieva (2011) “zajednica osje\u0107anja” je grupa koja zajedni\u010dki zami\u0161lja i osje\u0107a. Transnacionalna i postnacionalna bratstva jesu zajednice koje su iznjedrili masovni mediji i koje u sebi okupljaju raznovrsna lokalna iskustva u sferi ukusa, zadovoljstva i politike. Me\u0111utim, u njihovom uzajamnom kri\u017eanju stvorena je mogu\u0107nost prelaska s kolektivne imaginacije na translokalnu dru\u0161tvenu akciju. “Uloga elektronskih tehnologija u demokratskim pobunama u Kini, Isto\u010dnoj Evropi i Sovjetskom Savezu 1989. godine omogu\u0107ili su komunikaciju preko lokalnih i nacionalnih granica. Novi oblici elektronski posredovane komunikacije po\u010dinju da stvaraju virtualna susedstva, koja vi\u0161e nisu odre\u0111ena teritorijom, paso\u0161em, porezom, izborima, ve\u0107 pristupom softveru i hardveru koji su potrebni za povezivanje s velikim me\u0111unarodnim kompjuterskim mre\u017eama” (Appadurai, 2011: 290). Ta elektronska susjedstva su svojevrsne zajednice, koje razmjenjuju informacije i mnijenjaju i grade veze u mnogim oblastima \u017eivota, od filantropije do braka. <\/p>\n

              Etnicitet koji je nekada bio smje\u0161ten u okviru nekog lokaliteta sada je postao globalna sila koja prelazi granice dr\u017eave i nacije (Appadurai, 2011). Konvergencija prostora koju je donijela tehnologija i razli\u010diti sistemski utjecaji rearan\u017eiraju aktualne i zami\u0161ljene prostore oko kojih se formira identitet, a lokalitet provodi u praksu. Na globalnom nivou, gra\u0111ani razvijaju veze istovremeno s globalnim i lokalnim identitetima, \u010desto uvjetovani da razvijaju identitetske narative kompatibilne s razli\u010ditim kulturama. Javljaju se novi socijalni blokovi \u010diji su komunalni, plemenski i nacionalni korijeni pokidani voljnom i nevoljnom migracijom i emigracijom. Rije\u010d je o globaliziranim dijasporama u deteritorijaliziranom svijetu i dijasporskim javnim sferama koje postaju dio kulturne dinamike gradskog \u017eivota u ve\u0107ini zemalja. Istovremeno, mediji mijenjaju dru\u0161tveni kontakt sa svijetom metropole, ve\u0107 olak\u0161an drugim kanalima. Kablovski gledatelji nacionalnih televizijskih emitera i slu\u0161atelji nacionalnih javnih radijskih servisa, kao i korisnici koji pristupaju nacionalno proizvedenom online sadr\u017eaju imaju mogu\u0107nost da se dijasporski ujedine oko vlastite domovinske kulture (Morley, 2000). Imigranti obi\u010dno nisu geografski bliski i upravo im internet omogu\u0107ava da ostanu u kontaktu s bli\u017enjima i sa svojom etni\u010dkom zajednicom. Imaginacija, koja vezuje \u010dlanove jedne elektronske grupe, razvija se iz zajedni\u010dkog pam\u0107enja istog mjesta porijekla odakle potje\u010de ve\u0107ina korisnika. Osje\u0107anje zajednice zasnovano je na pripadanju postojbini odakle svi potje\u010du, \u0161to je povezano s lokalnim, kao i na osje\u0107anju novog prostora koji je stran i u kojem je pitanje pripadanja uvijek problemati\u010dno. Kako je postojbina sada nedostupna, prostor interneta kooptira da prona\u0111e dru\u0161tvo koje je bilo dostupno na prvotnom mjestu stanovanja. Internet povezuje individuu s doma\u0107im terenom gdje je prvotno socijalizirana. Zbog novih oblika elektronske medijacije dijaspore se mijenjaju. Appadurai (2011) navodi nekoliko primjera vezanih za indijsku dijasporu. Indijci u Sjedinjenim Dr\u017eavama su putem digitalnih medija u direktnom kontaktu s doga\u0111ajima u postojbini, Indiji, a ti dijalozi stvaraju nove oblike udru\u017eivanja, razgovora i mobilizacije u njihovim “manjinskim” politikama u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Mnogi od onih koji su putem elektronskih sredstava najagresivnije umije\u0161ani u indijsku politiku istovremeno su uklju\u010deni u dijasporske politike u gradovima i regijama Sjedinjenih Dr\u017eava. Tako\u0111er, mobilizacija indijskih \u017eena protiv obiteljskog nasilja i suradnja progresivnih indijskih grupa s istomi\u0161ljenicima zainteresiranim za Palestinu i Ju\u017enu Afriku pokazuju da ta virtualna elektronska susjedstva nude Indijcima nove puteve za sudjelovanje u proizvodnji lokalnosti u gradovima i predgra\u0111ima u kojima \u017eive kao ameri\u010dki u\u010ditelji, in\u017eenjeri i poduzetnici. Na anga\u017eman Indijaca u Sjedinjenim Dr\u017eavama u politici multikulturalizma u SAD sna\u017eno utje\u010de njihova umije\u0161anost u zapaljivu politiku njihovog zavi\u010daja, grada, obitelji u Indiji kao i na drugim mjestima gdje njihovi indijski ro\u0111aci i prijatelji \u017eive i rade \u2013 u Engleskoj, Africi, Hong Kongu i na Bliskom istoku. Autor nagla\u0161ava da ono \u0161to se pojavilo nije naprosto suprotnost izme\u0111u prostornog i virtualnog susjedstva, nego zna\u010dajan novi element u proizvodnji lokalnosti. Tako\u0111er, deteritorijalizacija stvara nova tr\u017ei\u0161ta za filmske kompanije i putni\u010dke agencije koje ni\u010du iz potreba raseljenog stanovni\u0161tva za domovinom. Globalni tok slika, vijesti i mnijenja sada omogu\u0107uje politi\u010dko i kulturno znanje koje dijaspore<\/em><\/em>unose u svoja prostorna susjedstva. Elektronska medijacija zajednice u dijaspori stvara slo\u017eenije, disjunktnije i hibridnije osje\u0107anje lokalnog subjektiviteta (Appadurai, 2011). Ovi primjeri su slikovit prikaz toga kako elektronske i virtualne zajednice utje\u010du na proizvodnju lokalnosti u dana\u0161njem svijetu.<\/p>\n

              Doma\u0107e i strano svakako su povezani s procesima enkulturacije i akulturacije. Appadurai govori o ru\u0161enju monopola autonomnih nacionalnih dr\u017eava zahvaljuju\u0107i djelovanju elektronskih medija i transnacionalne mobilizacije (Appadurai, 2011). Faks, elektronska po\u0161ta i drugi oblici kompjuterske komunikacije stvorili su nove mogu\u0107nosti transnacionalne komunikacije koje \u010desto izmi\u010du neposrednom nadzoru nacionalne dr\u017eave i velikih medijskih konglomerata. Ova komunikacija ima potencijal da omogu\u0107i razdvojenim, a dru\u0161tveno heterofilnim korisnicima da razmjenjuju informacije asinkrono i da premoste prostorne, vremenske, perceptivne i psiholo\u0161ke granice. U postelektronskom svijetu imaginacija igra veoma zna\u010dajnu ulogu. Ona, iako ima svoje prete\u010de u pro\u0161losti, ima sasvim novu dru\u0161tvenu snagu, jer je sadr\u017eana u svakodnevnim mentalnim procesima obi\u010dnih ljudi u mnogim dru\u0161tvima. Prema Appaduraiju, to se najprije vidi u na\u010dinu na koji premje\u0161tanje stanovni\u0161tva i sredstva komunikacije kontekstualiziraju i strukturiraju na\u0161e predod\u017ebe (Appadurai, 2011). Takva bujnija imaginacija zbog selidbi definira konstrukte i vizije budu\u0107nosti. Ljudi koji mijenjaju mjesto boravka napu\u0161taju\u0107i svoje okru\u017eenje obilje\u017eeno lokalnim, zahvaljuju\u0107i imaginaciji, koja ih projektira u budu\u0107nost, zami\u0161ljaju nove na\u010dine \u017eivota kroz medijski prezentirane scenarije. Imaginacija u sebi sadr\u017ei sje\u0107anje na pro\u0161lost i u njemu sadr\u017eana iskustva vezana za procese enkulturacije u doma\u0107oj sredini i \u017eelju za budu\u0107no\u0161\u0107u koju \u0107e uokviriti procesi akulturacije u dodiru sa stranim kulturama. Imaginacija kao osobina kolektiva \u2013 dio onoga \u0161to omogu\u0107uju masovni mediji kao sredstva zajedni\u010dkog \u010ditanja, kritike i zadovoljstva, postaje pokreta\u010dka snaga mogu\u0107e translokalne dru\u0161tvene akcije na ve\u0107ini kontinenata gdje migracija i masovni mediji zajedni\u010dki grade novi smisao globalnog i lokalnog. Globalizacija ne implicira nu\u017eno, pa \u010dak ni \u010desto, amerikanizaciju ili homogenizaciju, nego razli\u010dita dru\u0161tva na razli\u010dite na\u010dine usvajaju gra\u0111u modernosti. Pitanje civilizacijskog Drugog povezano je s tim kako se lokalno pojavljuje u svijetu globalizacije i kako globalne \u010dinjenice dobivaju lokalni oblik. Jer sama globalizacija, usprkos te\u017enji ka razvoju globalne, homogene kulture, jest neravnomjeran proces koji poti\u010de vezivanje za lokalitete i fragmentaciju. U doba globalnog komuniciranja opstaje te\u017enja ka vezivanju za specifi\u010dnosti i razlike koje odlikuju doma\u0107e. Me\u0111utim, dok s jedne strane bivamo navo\u0111eni da povezujemo obrasce promjena sa sve \u0161irim univerzumima interakcije, s druge smo strane vo\u0111eni unutra, ka kulturnim sklonostima i stilovima koji mogu biti \u010dvrsto uglavljeni i u lokalne ustanove i u povijest lokalnog habitusa. Globalno umre\u017eeno dru\u0161tvo karakterizira kontrapozicija izme\u0111u logike globalne mre\u017ee i afirmacije velikog broja razli\u010ditih sepstava (Castells, 2010). Klju\u010dno pitanje jest sposobnost ovih specifi\u010dnih kulturnih identiteta (sa\u010dinjenih od materijala naslije\u0111enog od jedinstvenih povijesnih okolnosti, a potom prera\u0111enog u novom okru\u017eenju) da me\u0111usobno komuniciraju (Tourraine, 1997, prema Castells, 2014). <\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMe\u0111ukulturno komuniciranje podrazumeva interaktivnu situaciju u kojoj se razvija proces razmene simbola u kojem se pojedinci iz dve ili vi\u0161e razli\u010ditih kultura sporazumevaju dolaze\u0107i do zajedni\u010dkih (shared) zna\u010denja. Kultura ozna\u010dava pripadanje grupi \u010diji \u010dlanovi poseduju iste vrednosti, norme i grupnu tradiciju (nacija, etni\u010dka grupa ili grupe koje odlikuje osobena npr. rodna ili lokalna kultura)<\/em> (Stojkovi\u0107, 2002).
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              \n Appadurai, A. (2011). Kultura i globalizacija. <\/em>Beograd: XX vek<\/p>\n

              Jones, S. (2001). Virtualna kultura: Identitet i komunikacija u kiber-dru\u0161tvu<\/em>. Beograd: XX vek<\/p>\n

              Fernbak, D\u017e. (2001). Pojedinac u kolektivu: Virtualna ideologija i realizacija kolektivnih principa, <\/em>objavljeno u: Steven Jones, Virtualna kultura: Identitet i komunikacija u kiber-dru\u0161tvu<\/em>. Beograd: XX vek<\/p>\n

              Canclini, N. G. (2012): Hibridne kulture, prikrivena mo\u0107<\/em>, objavljeno u: Jelena \u0110or\u0111evi\u0107, Studije kulture: Zbornik<\/em>, Beograd, Slu\u017ebeni glasnik <\/p>\n

              Castells, M. (2014). Mo\u0107 komunikacija. <\/em>Beograd: Klio<\/p>\n

              L\u00e9vi Strauss, C. (1966): Divlja misao. <\/em>Beograd: Nolit<\/p>\n

              Lovink, G. (2011): Networks Without a Cause \u2013 A Critique of Social Media, <\/em>Polity Press: Cambridge<\/p>\n

              Morley, D. (2000). Home Territories: Media, Mobility and Identity, <\/em>London: Routledge.<\/p>\n

              Negroponte, N. (1995): Biti digitalan. <\/em>Beograd: Klio<\/p>\n

              Radojkovi\u0107, M., Stojkovi\u0107, B., Vranje\u0161. A. (2015): Me\u0111unarodno komuniciranje u informacionom dru\u0161tvu. <\/em>Beograd: Klio<\/p>\n

              Rheingold, H. (1993): The Virtual Community: Home steading on the Electronic Frontier. <\/em>Reading: Addison-Wesley. <\/p>\n

              Rushkoff, D. (1994). Cyberia. <\/em>SanFrancisko: HarperSanFrancisko.<\/p>\n

              Stojkovi\u0107, B. (2009): Mre\u017ee identiteta. <\/em>Godi\u0161njak Fakulteta politi\u010dkih nauka, god. III, broj 3, str. 355-364.<\/p>\n

              Stojkovi\u0107, B. (2002): Identitet i komunikacija. <\/em>Beograd: Agora, Fakultet politi\u010dkih nauka u Beogradu, \u010cigoja \u0161tampa<\/p>\n

              Waldenfels, B. (2010): Osnovni motivi fenomenologije stranog. <\/em>Izdava\u010dka knji\u017earnica Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci \u2013 Novi Sad<\/p>\n

               <\/p>\n

              Domestic and Foreign Structured by Imagination in the World of Virtual Communication<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              This paper deals with the relationship of domestic and foreign, which is structured by new social power of imagination in a deterritorialized, globally networked world. It is grounded in the theory of disjuncture by Arjun Appadurai which deals with media and migration as the main elements and which examines their united action in the work of imagination as a constitutive feature of the postmodern subjectivity. Mass migration and means of communication mark the post-electronic world in that way that they evoke imagination, since they contextualize and structure our notions, offering new sources of imagining oneself and imaginary worlds. With the relocation of the population, a large and complex repertoire of images and narratives offers elements for experiments of the layout to viewers around the world which are based on fictional scenarios of lives of people living in other places. The media are a phantasmal place of crossing domestic and foreign, and they help build narratives about the Other and the proto-narrative of possible lives through enhanced social power of imagination.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> domestic, foreign, imagination, virtual communication, media.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#15 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 316.744:613.86-045.23<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 26.12.2016.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Iris Jeron\u010di\u0107 Tomi\u0107<\/span><\/p>\n

              Medicinski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu<\/p>\n

              iris.jeroncic@mefst.hr<\/p>\n

              Stigma \u2013 mitovi i predrasude depresivnog poreme\u0107aja \u2013 uloga
              \nvidea kao medija u psihoedukaciji<\/p>\n

              (Boli me \u2013 video za promociju mentalnog zdravlja)<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (205 KB), Hrvatski, Str. 1689 – 1693
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nSZO navodi depresiju kao \u010detvrti zdravstveni problem. Godine 2020. bit \u0107e drugi i najve\u0107i uzrok radno-socijalnog nefunkcioniranja.
              \n<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nStigmatizacija je negativno obilje\u017eavanje, marginaliziranje. Negativna je, znak srama i diskreditacije.\u00a0Uobi\u010dajeno je uvjerenje kako su osobe s mentalnim smetnjama nasilne, nepredvidljive i agresivne. <\/p>\n

              <\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nKratki filmovi, videa jasnih poruka s malo rije\u010di i bogatstvom neverbalnih znakova izvrstan su izbor za psihoedukaciju mladih. Neverbalna komunikacija slo\u017eena je od pokreta i poza, izraza lica, polo\u017eaja tijela do tona glasa, koristimo je za izra\u017eavanje emocija, stavova i osobina li\u010dnosti. U oglednom videu posebna pa\u017enja usmjerena je preno\u0161enje poruke izrazom lica. Manjak osobnosti izbjegnut je time \u0161to je prenose medijski prepoznatljive osobe s mogu\u0107no\u0161\u0107u identifikacije. <\/p>\n

              <\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              \u017delja nam je naglasiti va\u017enost primijenjenog medija u promociji zdravlja i promjeni stavova kod mladih ljudi.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> mentalno zdravlje, depresivni poreme\u0107aji, stigmatizacija, psihoedukacija, film i video.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Gledaju\u0107i filmove zami\u0161ljamo ili do\u017eivljenim iskustvom promatramo „druga\u010dije” ljude oko nas, one koji se bore s unutarnjim silama, ne\u010dim te\u0161ko opisivim \u2013 onim \u0161to su ljudi nekad obja\u0161njavali „urocima” ili „namjernom slabosti duha”. Na temelju razli\u010ditih iskustava sredine u kojoj odrastamo i \u017eivimo stekli smo sliku o du\u0161evnoj bolesti i ljudima s mentalnim smetnjama. \u010cesto su te slike obilje\u017eavaju\u0107e, stigmatiziraju\u0107e, kao u filmskim klasicima „Let iznad kukavi\u010djeg gnijezda” Milo\u0161a Formana ili „Psiho” Alfreda Hitchcocka. Dana\u0161nja filmska ostvarenja otklanjaju neznanje i strah u ljudi razli\u010ditih sredina glede mentalnih bolesti. Oslikavaju nam kako izgleda \u017eivot iz perspektive osoba s autizmom ili mentalnom retardacijom \u2013 „Ki\u0161ni \u010dovjek” Barryja Levinsona i „Forrest Gump” Roberta Zemeckisa, kako se iza halucinatornih do\u017eivljavanja shizofrenih bolesnika mogu skrivati visoki intelektualni kapaciteti \u2013 „Genijalni um”, film Rona Howarda o nobelovcu Johnu Nashu. U filmu „Jo\u0161 uvijek Alisa” Richarda Glatzera utjelovljen je lik osobe oboljele od Alzheimerove bolesti, kojoj se zbog demografskog starenja stanovni\u0161ta i s tim povezane u\u010destalosti te bolesti u suvremenom dru\u0161tvu posve\u0107uje posebna znanstvena i preventivna pa\u017enja (1). <\/p>\n

              Svjetska zdravstvena organizacija imenuje depresiju kao \u010detvrti najve\u0107i zdravstveni problem s u\u010destalosti od 3,6-6,8 % u op\u0107oj populaciji. Procjenjuje se kako \u0107e depresija oko 2020. biti drugi svjetski zdravstveni problem i najve\u0107i uzrok radno-socijalnog nefunkcioniranja obitelji (2,3). U Hrvatskoj ima 200.000 osoba s razli\u010ditim oblicima depresivnog poreme\u0107aja (4). Broj osoba s depresivnim poreme\u0107ajima kontinuirano se pove\u0107ava. U Hrvatskoj su psihi\u010dki poreme\u0107aji vode\u0107a grupa poreme\u0107aja prema danima bolni\u010dkog lije\u010denja, a po broju hospitalizacija u radno aktivnoj dobi su na drugom mjestu. Od svih psihi\u010dkih poreme\u0107aja, depresivni poreme\u0107aji su po broju hospitalizacija i po broju dana provedenih na bolni\u010dkom lije\u010denju na tre\u0107em mjestu. Na suicid kao na mogu\u0107e rje\u0161enje svoga te\u0161kog stanja pomi\u0161lja 75 % depresivnih bolesnika, 10-15 % i provede taj \u010din (5). Epidemiolo\u0161ki podatci ukazuju na va\u017enost prepoznavanja i \u0161to ranijeg lije\u010denja mentalnih poreme\u0107aja, naro\u010dito depresije. Posebnu pa\u017enju treba usmjeriti prema mladim osobama kako bi se bolest na vrijeme prepoznala, adekvatno lije\u010dila i sprije\u010dilo njeno ponovno javljanje. Pred mladim ljudima je aktivni radni vijek i \u010ditav \u017eivot sa svim svojim zadatcima. O\u010duvanje i osna\u017eivanje psiholo\u0161kog potencijala za no\u0161enje sa svim isku\u0161enjima va\u017eno je za pojedinca i njegovu kvalitetu \u017eivota kao i za \u010ditavu zajednicu (6). <\/p>\n

              Stigmatizacija osoba koje boluju od psihi\u010dkih bolesti je negativno obilje\u017eavanje, marginaliziranje, klasificiranje kao manje vrijednih i izbjegavanje zbog te bolesti (7). Danas stigma ima negativno zna\u010denje i predstavlja znak srama i diskreditacije osobe. Stigma je dru\u0161tveni, medicinski i eti\u010dki problem. Stigmatizacija je sveprisutna i uobi\u010dajeno je uvjerenje da su psihi\u010dki oboljele osobe nasilne, nepredvidljive i agresivne. Komponente stigmatizacije su: etiketiranje, stereotipiziranje, separacija, emocionalne reakcije, gubitak statusa i diskriminacija (7). Stigma zatvara krug diskriminacije i socijalne isklju\u010denosti osoba s mentalnom bole\u0161\u0107u. Ve\u0107ina bolesnika lije\u010di se u zajednici i negativni stavovi zajednice ostavljaju znatne posljedice na bolesne i njihove obitelji (8). Posljedice stigme su nezaposlenost, \u010desto nerije\u0161eno stambeno pitanje, manjak samopouzdanja i slaba socijalna podr\u0161ka. Te su posljedice prepreka u lije\u010denju i oporavku bolesnika (7,8). Stigma negativno utje\u010de i na odnose unutar obitelji bolesnika te umanjuje socijalne interakcije poku\u0161ajem skrivanja bolesti od drugih. Velik broj ljudi sa smetnjama, iz straha od stigmatizacije, ne odlazi lije\u010dniku, oporavak je zbog toga dulji, klini\u010dka slika slo\u017eenija, recidivi u\u010destaliji, terapijska suradljivost slabija (9). Giorgianni (10) navodi kako se i danas, u razvijenim i nerazvijenim zemljama, stigmatizirane osobe osje\u0107aju zarobljene izme\u0111u osje\u0107aja srama i neodobravanja dru\u0161tva, \u0161to znatno umanjuje njihovu kvalitetu \u017eivota i mogu\u0107nost oporavka.<\/p>\n

              Metode borbe protiv stigme su: psihoedukacija s pru\u017eanjem to\u010dnih informacija o bolesti, kontakt s oboljelima kako bi se stekla iskustva koja mogu mijenjati negativne stavove te suprotstavljanje nepravednim postupcima prema du\u0161evnim bolesnicima i prema njihovoj diskriminaciji (11).<\/p>\n

              Film predstavlja mo\u0107an alat u psiholo\u0161kom radu koji se sve \u010de\u0161\u0107e koristi u psihoedukaciji. Sve \u0161to se doga\u0111a oko nas i \u010demu su na\u0161a osjetila izlo\u017eena ostavlja tragove na na\u0161oj svijesti i mijenja ju. Za vrijeme gledanja filma u mozgu se odvijaju razli\u010diti procesi zahvaljuju\u0107i njegovoj neuroplasti\u010dnosti. To potvr\u0111uju filmovi na koje ve\u0107ina gledatelja reagira istim, sna\u017enim emocijama. Gledanje pobu\u0111uje potrebu za komentiranjem, dijeljenjem iskustva s drugim gledateljima i ponovnim gledanjem (12). Video posjeduje izuzetnu komponentu postavljanja osobe u centar zbivanja. Zbog dostupnosti i jeftino\u0107e izvedbe video mo\u017ee biti uklju\u010den u svaki segment edukacije te vrlo sna\u017eno djelovati u korekciji uo\u010denih pogre\u0161aka na snimljenom materijalu (12). U masovnoj komunikaciji nam poma\u017ee prilikom prijenosa informacija, u ru\u0161enju uvrije\u017eenih stavova i formiranju novih. Kratki filmovi, videa jasnih poruka s malo rije\u010di i bogatstvom neverbalnih znakova prihvatljiv su izbor za psihoedukaciju mladih. Preno\u0161enjem jednostavne poruke u masovnoj komunikaciji uporabom neverbalne komunikacije djelujemo na nesvjesno kod gledatelja. <\/p>\n

              Sustav neverbalne komunikacije slo\u017een je od pokreta i poza, od izraza lica, polo\u017eaja tijela u prostoru do tona glasa (13). Neverbalnu komunikaciju koristimo svakodnevno za izra\u017eavanje emocija, pokazivanje stavova i ocrtavanje osobina li\u010dnosti. Tri navedene funkcije potenciraju poruku oslikanu u uratku. Na ovaj kratak na\u010din izbjegnuta je zamka pretjeranog, neoblikovanog izlijevanja podataka te uspje\u0161no prenesena poruka koja je nakon gledanog videa svima jasna. U oglednom videu posebna pa\u017enja usmjerena je preno\u0161enje poruke izrazom lica. Ljudsko izra\u017eavanje emocija je univerzalno i svi ljudi na isti na\u010din izra\u017eavaju i tuma\u010de emocije za \u0161est glavnih emocionalnih ekspresija: srd\u017ebu, iznena\u0111enje, strah, ga\u0111enje, sre\u0107u i tugu (14). Na ovaj svima razumljiv na\u010din izra\u017eenim emocijama je potaknut sna\u017ean do\u017eivljaj kod gledatelja.<\/p>\n

              Manjak osobnosti izbjegnut je time \u0161to poruku prenose medijski prepoznatljive osobe s mogu\u0107no\u0161\u0107u identifikacije. Time je stvorena mogu\u0107nost identifikacije, izbjegnuta ekskluzivnost i nagla\u0161ena poruka kako se bolest mo\u017ee pojaviti u sva\u010dijem \u017eivotu, kao \u0161to Forrest Gump (1) navodi maj\u010dine rije\u010di: „\u017divot je kao bombonijera. Nikada ne zna\u0161 \u0161to \u0107e\u0161 dobiti.” <\/p>\n

              Video, kao i film, \u010desto koristimo poput sredstva za ilustraciju edukativnih sadr\u017eaja. Iako kratak, nema manju va\u017enost u suvremenoj edukaciji u odnosu na tridesete godine dvadesetog stolje\u0107a i rane filmske uratke Foto filmskog laboratorija \u0160kole narodnog zdravlja „Andrija \u0160tampar”. \u017delja nam je da na primjeru videa „Boli me” udruge studenata Medicinskog fakulteta u Zagrebu CRO MSIC za promociju mentalnog zdravlja naglasimo va\u017enost ovog medija u promociji zdravlja i promjeni stavova glede mentalnih bolesti kod mladih ljudi.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Mentalno zdravlje na filmu \u2013 Hommage Oscaru http:\/\/www.stampar.hr\/hr\/mentalno-zdravlje-na-filmu-hommage-oscaru<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016.<\/p>\n

              Gruber EN. Prihvatimo razli\u010ditosti, odbacimo predrasude \u2013 \u017eivjeti s du\u0161evnom bole\u0161\u0107u. Popova\u010da: Udruga za unapre\u0111enje du\u0161evnog zdravlja i kvalitete \u017eivota du\u0161evnog bolesnika i njegove obitelji \u00abSretna obitelj\u00bb; 2007., str. 22-4.<\/p>\n

              Thornicroft G, Rose D, Kassam A, Sartorius N. Stigma: ignorance, prejudice or discrimination. Br J Psychiatry. 2007.; 190:192-3.<\/p>\n

              Nacrt prijedloga nacionalne strategije razvoja zdravstva 2012. – 2020. www.hrt.hr\/fileadmin\/video\/49._-_1.pdf<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016.<\/p>\n

              Mila\u010di\u0107-Vidojevi\u0107 I, Dragojevi\u0107 N. Stigma i diskriminacija prema osobama s mentalnom bole\u0161\u0107u i \u010dlanovima njihovih porodica. Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2011.; 10(2):319-37.<\/p>\n

              Wahl OF, Harman CR. Family views of stigma. Schizophr Bull 1989.; 15:131-9.<\/p>\n

              Crisp AH, Gelder MG, Rix S, Meltzer HI, Rowlands OJ. Stigmatisation of people with mental illnesses. Br J Psychiatry 2000.; 177:4-7.<\/p>\n

              Depresija i distimija – Mentalno zdravlje http:\/\/www.mentalnozdravlje.ba\/uimages\/pdf\/depresija.pdf<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016.<\/p>\n

              Mikkonen, J., & Raphael, D. (2010). Social Determinants of Health: The Canadian Facts. Toronto: York University School of Health Policy and Management. http:\/\/www.thecanadianfacts.org\/<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016.<\/p>\n

              Vuku\u0161i\u0107 Rukavina, Tea (2011) Razvoj mjernog instrumenta za procjenu stigmatizacije du\u0161evnih smetnji u tiskanim medijima. Doktorska disertacija, Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu. http:\/\/medlib.mef.hr\/1470\/1\/Vukusic-Rukavina_T_disertacija_rep_1470.pdf<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016. <\/p>\n

              Brajkovi\u0107 Ksenija (2015) Stigmatizacija psihijatrijskih bolesnika od strane u\u010denika medicinskih \u0161kola. Diplomski rad, Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu. https:\/\/repozitorij.mef.unizg.hr\/islandora\/object\/mef%3A660\/datastream\/PDF\/view<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016. <\/p>\n

              Odnos filma i gledatelja – Djeca medija www.djecamedija.org\/?p=2653<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016.<\/p>\n

              Neverbalna komunikacija<\/a> <\/strong>http:\/\/www.pfst.unist.hr\/~mila\/autorizirana_pred\/…\/predavanje3.ppt<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016.<\/p>\n

              Medijska kultura https:\/\/issuu.com\/skafetin\/docs\/medijska_kultura_lekcije<\/a>, Pristup: 30. 12. 2016.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Stigma: The Role of Video in Psycho-education
              \n (\u201cIt Hurts Me\u201d – Video for the Promotion of Mental Health)<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nThe WHO appointed depression as the fourth major health problem. In 2020, will be the second largest world health problem and the biggest cause of labor and social non-functioning. Stigmatization, classification as a less valuable person isolates individuals. Stigma is a sign of shame and discredit with a negative connotation. It is common belief that people with mental disabilities are violent, unpredictable, and aggressive.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nShort films, videos, a clear message in a few words and a wealth of non-verbal cues are an excellent choice for psycho-education for young people. Non-verbal communication is a complex set of movements and poses, facial expressions, body postures. These non-verbal cues also include the tone of voice and voice expressed emotion, attitudes, and personality traits. In the experimental video special attention is on transmission of messages from the human face. From the study, the lack of personality was avoided by transferring the message to the youth by a recognized figure in the media and then the participants emphasized the possibility of identification.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nWe hope to emphasize the importance of applied media in health promotion and change attitudes among young people.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> mental health, depressive disorders, stigmatization, psychoeducation, film and video.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#16 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 32-042.3:316.744(497.16)<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 16.12.2016.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Miomir Maro\u0161<\/span><\/p>\n

              Univerzitet Adratik Bar, Crna Gora<\/p>\n

              zapis@rtcg.org<\/p>\n

              Mitomanija u izvje\u0161tavanju medija u Crnoj Gori<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (275 KB), Hrvatski, Str. 1695 – 1702
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nPolarizirano izvje\u0161tavanje dominantnih medija u Crnoj Gori posljedica je povijesne potrebe za veli\u010danjem vladara, odnosno njegovih oponenata, ali i bipolarnosti zasnovane na podjeli na prozapadno orijentirane Crnogorce i, na drugoj strani, tradicionalno proisto\u010dne Srbe. Nakon nezavisnosti Crne Gore ranije uspostavljena dihotomija na suvereniste i unioniste, zamijenjena je podjelom na dio javnosti koji je uz vlast i na one koji su njezini kriti\u010dari. Tako su opredijeljeni i mediji \u2013 TV stanice, novine i on-line portali. <\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nIstra\u017eiva\u010dko pitanje je ono mo\u017ee li se od takvih medija o\u010dekivati da slu\u017ee javnosti te da ispravno brinu o kulturnom i povijesnom identitetu, posebno javni servis TVCG, \u010dija je to zakonska obaveza. <\/p>\n

              <\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nNa primjerima diskursa tiskanih medija i novinarskog \u201euklona\u201c TV stanica, bit \u0107e ispitivano izvje\u0161tavanje koje generira ideolo\u0161ka matrica.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> mediji, polarizacija, diskurs, novinarski uklon, mitsko izve\u0161tavanje.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              UVOD<\/p>\n

              Novinarstvo u Crnoj Gori, koje je slu\u017ebeno po\u010delo s listom „Crnogorac“ u doba kneza Nikole 1871. godine, imalo je ve\u0107 u prvim godinama i desetlje\u0107ima odlike polariziranog izvje\u0161tavanja. Gospodar koji se po\u010deo ogla\u0161avati kroz svoj tisak pojavio se i nakon prvog lista, koji je trajao dvije godine, s novim izdanjima („Glas Crnogorca“, „Cetinjski vjesnik“, „Ustavnost“, „Slobodna rije\u010d“…). Opozicija se suprotstavila svojim glasilima, posebice tijekom usvajanja Ustava 1905. godine („Narodna misao“) i prilikom borbi za samostalnu ili ujedinjenu Crnu Goru. U periodu Drugog svjetskog rata partizanskom tisku bio je suprotstavljen kvislin\u0161ki i onaj koji je podr\u017eavao neprijatelja. Period socijalizma odlikovalo je uniformno izvje\u0161tavanje koje u jednopartijskom sustavu nije omogu\u0107avalo slobodno javno izno\u0161enje druga\u010dijeg mi\u0161ljenja, a pogotovo ne kroz medije. <\/p>\n

              Dugi period uniformnog novinarstva, koji je trajao skoro pola stolje\u0107a, prekinut je devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a pojavom vi\u0161estrana\u010dja, koje je donijelo promjene i u medijima. One su, u smislu postizanja ravnote\u017ee izme\u0111u suprotstavljenih strana, tekle vrlo sporo. U vrijeme velikosrpskog, ratnohu\u0161ka\u010dkog novinarstva (s dr\u017eavnih medija \u2013 RTCG i „Pobjeda“), koje je bilo prethodnica i podr\u0161ka ne\u010dasnim ratnim potezima prema susjedima, takvim medijima su se suprotstavili oni u manjini \u2013 nezavisni tjednik „Monitor“ te radio stanica „Antena M“, kao i partijski list „Liberal“. Njihovo izvje\u0161tavanje ve\u0107inom se do\u017eivljavalo kao hereza, a vrijeme je pokazalo da je to bilo mirnodopsko, na profesionalnim principima zasnovano novinarstvo. Godine nakon rata na prostoru biv\u0161e Jugoslavije donijele su zna\u010dajne promjene, a naro\u010dito nakon suprotstavljanja tada\u0161nje crnogorske vlasti (1997) beogradskom re\u017eimu Slobodana Milo\u0161evi\u0107a. Tada najjasnije dolazi do podjele na procrnogorsko i prosrpsko izvje\u0161tavanje, na ono kojem je sveta ideja nezavisne i me\u0111unarodno priznate Crne Gore i drugo koje zagovara ostanak u zajednici sa Srbijom, tzv. unionisti\u010dko izvje\u0161tavanje. Neslu\u017ebeno, kampanja za referendum o samostalnosti Crne Gore odr\u017ean 21. svibnja 2006. godine po\u010dela je mnogo ranije (ve\u0107 od 2000. godine), ali su dr\u017eavni mediji \u2013 RTCG i list „Pobjeda“ u tome bili nedosljedni, afirmiraju\u0107i ideju independista u skladu s orijentacijom i potezima vlasti prema Beogradu i me\u0111unarodnoj zajednici (Zapad je gotovo do kraja bio u osnovi o\u010duvanja Jugoslavije, tj. zajedni\u010dke dr\u017eave Srbije i Crne Gore, a crnogorska vlast \u010desto je morala balansirati). Godine nakon referenduma odr\u017eale su postoje\u0107u podjelu, polarizaciju i konfrontaciju, naro\u010dito u pogledu identitetskih pitanja koja prate dr\u017eavu, poput jezika, crkve i himne. No u novije vrijeme, posljednjih godina, bri\u0161u se nacionalne podjele i mediji tabore zauzimaju na osnovu podjele \u2013 za ili protiv vlasti, a u skladu s tim je i podjela na medije koji su zagovornici \u0110ukanovi\u0107eve politike i na one koji su njegovi oponenti. Pojedine situacije u kojima je dolazilo do verbalnih obra\u010duna te sudskih procesa izme\u0111u vlasti i medija ukazale su na \u010dinjenicu koja postoji i danas \u2013 da su vladaju\u0107oj Demokratskoj partiji socijalista i njenim koalicijskim partnerima ja\u010da opozicija kriti\u010dki nastrojeni mediji nego politi\u010dke opozicijske strukture. Opet su se mediji, kao i na po\u010detku tiskanog novinarstva, podijelili na one koji su „za“ i one druge, koji su „protiv“ gospodara, tj. vlasti. <\/p>\n

               <\/p>\n

              TEORIJSKA OSNOVA<\/p>\n

              Mit ne mora biti la\u017ean, ali je svakako (polu)izmi\u0161ljen, jer nije u korelaciji s onim \u0161to je iskustveno ili znanstveno dokazano. Autori navode da je mit onoliko istinit koliko je vjerovanje u njega blisko odre\u0111enom vrijednosnom, kulturnom i eti\u010dkom obrascu, odnosno sustavu nekog dru\u0161tva ili dr\u017eave. „Su\u0161tina mita nije u tome da li se ne\u0161to zaista desilo, nego da li se ne\u0161to moglo desiti\/de\u0161avati, pa ako je odgovor potvrdan, jo\u0161 uz to u skladu sa teleolo\u0161kim aktivizmom grupe, onda je i mogu\u0107e i istinito. „Mit je, dakle, istinit jer je djelotvoran, a ne zato \u0161to nam daje \u010dinjeni\u010dne podatke” (Armstrong, 2005:17).<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Polarizirano mitomanijsko izvje\u0161tavanje svoje korijene vu\u010de iz politi\u010dke mitologije. Cilj politi\u010dkog mita naj\u010de\u0161\u0107e je potreba da se u obra\u010dunu politi\u010dkih snaga u jednom dru\u0161tvu, u nedostatku pravih argumenata iz sada\u0161njosti, posegne za podjelama iz pro\u0161losti. Tu dolazi do sukoba tradicije i revolucije, dogmatika i heretika, te sukoba izme\u0111u sila dominacije sa snagama demokracije i ljudske autonomije, a nasuprot njima je te\u017enja za ukidanjem moralnih rascjepa i poku\u0161aj da se politi\u010dka zajednica uspostavi kao koherentan poredak.<\/p>\n

              Priroda mitova od najstarijih vremena je, navodi Mati\u0107, da se „obrazuju kao suprotnosti ili binarne opozicije“, pa se usporedo s bogovima, u paganskim religijama, nalaze i njihovi antipodi, bogovi zla. Kada nije mogu\u0107e na\u0107i odgovore na urgentna dru\u0161tvena stanja, napominje ovaj autor, mitske projekcije se daju u negativnim formama i dodaje: „Stvaranjem antisimbola u kojima se urgentna situacija povezuje s djelovanjem „neprijatelja“ (izvanjskog ili unutra\u0161njeg), mogu se ostvariti brzi i neposredni mobilizatorski u\u010dinci. Pritom se negativnim mitskim obrascima, neprijateljima ili vo\u0111ama suprotstavljenih grupa, pripisuju najte\u017ea negativna svojstva i odlike, ili se njihov lik iskrivljuje u raznim pravcima i prikazuje u grotesknim oblicima…“<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              No, \u0161ire gledano, tvrdi Lou, mi usvajaju\u0107i pogled na svijet, u stvari, usvajamo ideologiju. „Prihva\u0107aju\u0107i to kako su predstavljeni drugi oko nas (naro\u010dito u medijima i u \u0161koli) mi se ugra\u0111ujemo u slike svijeta koje su nam na raspolaganju. Otuda slijedi da nam ideologija nije nametnuta. Mi aktivno nastojimo da se interpeliramo u kulturno okru\u017eenje…“<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iz toga slijedi, po Althusseru, da preuzimamo odre\u0111eni vid „kodiranja realnosti“.<\/p>\n

              Potrebno je napomenuti da je upotreba binarnih opozicija u analizi kulturnih fenomena jedna od najva\u017enijih karakteristika strukturalizma, poglavito kod Claudea L\u00e9vi-Straussa, navodi Stuart Hall, u knjizi „Mediji i mo\u0107“, te se zala\u017ee za dekonstruktivisti\u010dki postupak, koji ne te\u017ei ukidanju tih suprotnosti „jer bi to prema Derridau bilo zapravo perpetuiranje istih formi koje se deklarativno \u017eele dekonstruirati. Taj postupak je previ\u0161e usmjeren na brisanje granica izme\u0111u binarnih suprotnosti, \u010dime se dovodi u pitanje hijerarhija koju suprotnosti ve\u0107 impliciraju.“<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Medijski mitovi neosporno su politi\u010dki mitovi, navodi Mileti\u0107, i podsje\u0107a da je su\u0161tina politike kao ljudske aktivnosti \u2013 potvr\u0111ivanje i ostvarivanje odre\u0111enog interesa. Pored uobi\u010dajene mitomanije u izvje\u0161tavanju, stvoren je mit da se u postoje\u0107em sustavu snaga mo\u017ee stvoriti oaza nezavisnih i slobodnih medija, \u0161to je po ovom autoru \u2013 politi\u010dka artikulacija manihejskog poimanja slobode nastala u blokovski podijeljenom svijetu tijekom druge polovine XX. stolje\u0107a, koja polazi od novinarstva kao „sedme sile“. No, to je samo po sebi floskula, odnosno utopija idealista. Mileti\u0107 nastoji pomiriti dva stanovi\u0161ta \u2013 sociocentri\u010dno i medijacentri\u010dno. Sociocentri\u010dno je ono koje smatra da su mediji kanal za mitove koji odra\u017eavaju odnos snaga u dru\u0161tvu, dok medijacentri\u010dno stanovi\u0161te tvrdi da su mediji u novije vrijeme dio dru\u0161tvene strukture, te oni sami uvelike stvaraju vlastite mitove. Ta sublimacija bi izgledala ovako: „Me\u0111uzavisnost implicira da su masmediji i dru\u0161tvo u stalnoj interakciji i da uti\u010du jedni na druge. Mediji (kao kulturna industrija) odgovaraju na zahtjeve dru\u0161tva za informacijama i zabavom i, u isto vreme, stimuliraju inovacije i doprinose mijenjanju socijalno-kulturne klime, koji proizvode nove zahtjeve u masovnom komuniciranju” (McQuail, 1994:63). Utoliko je u interesu politike, organiziranih subjekata politi\u010dkog \u017eivota u suvremenosti, da glorificiraju zna\u010daj medija u suvremenom dru\u0161tvu… da bi u beskrajnom kontinuumu medijskih sadr\u017eaja, kojim je narkotiziran \u010dovjek suvremenosti, mogli nastati novi politi\u010dki mitovi, kao jedan od uvjeta funkcionalnog ustrojstva i odr\u017eanja dru\u0161tva u novim povijesnim okolnostima.“<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              MITOMANIJA U CRNOGORSKIM MEDIJIMA<\/p>\n

              Sve je vi\u0161e zastupljena metoda u analizi medijskih tekstova analiza narativa<\/em> koja otkriva kako narativ u medijima funkcionira (obja\u0161njava uzroke i posljedice doga\u0111aja i aktivnosti), kako se politi\u010dka i dru\u0161tvena pitanja pretvaraju u medijski sadr\u017eaj (uvid u djelovanje mo\u0107i) te se na taj na\u010din mo\u017ee pratiti evolucija medijskih sadr\u017eaja, a samim tim i politi\u010dkih, odnosno dru\u0161tvenih promjena. Gillespie, M. i Toynbee, J. imaju tri pristupa narativnoj analizi, te je vide kao: poseban na\u010din kombiniranja dijelova pri stvaranju cjeline (koja \u010desto otkriva jednostavnu binarnu strukturu), kao dinami\u010dki proces komunikacije i smislene konstrukcije (informacija se dijeli, zadr\u017eava ili odla\u017ee i nas to navodi da vr\u0161imo odre\u0111ene kognitivne aktivnosti: da izvodimo zaklju\u010dke, da pretpostavljamo \u0161to je sljede\u0107e \u0161to \u0107e se dogoditi) i kao socijalnu reprezentaciju (ispitivanje njezinog \u0161ireg socijalnog, politi\u010dkog ili ideolo\u0161kog zna\u010denja).<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Mieke Bal razliku izme\u0111u pri\u010de i fabule zasniva na razlici izme\u0111u slijeda doga\u0111aja i na\u010dina na koji su ti doga\u0111aji predstavljeni. U okviru definiranja naratologije, Bal uvodi pojam fokalizacije,<\/em> jer se predstavljanje doga\u0111aja uvijek doga\u0111a u okviru odre\u0111ene vizije. Fokalizacija je odnos izme\u0111u vizije i onoga \u0161to se vidi, takozvana. pripovjeda\u010dka perspektiva.<\/p>\n

              „Va\u017eno je samo identificirati tko smo mi, a tko su oni, te nalazimo li se na istoj ili na suprotstavljenim stranama. Pritom je tako\u0111er va\u017eno ustanoviti kome je pripisana pozicija mo\u0107i \u2013 nama ili njima, jer ovisno o tome jedni \u0107e biti smje\u0161teni u narativ \u017ertve, a drugi u narativ uspjeha, drugi \u0107e biti neprijatelji i prevaranti, drugi \u0107e biti na\u0161a ko\u010dnica, drugi \u0107e biti ‘krivi za sve’.“<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Naracija je, dakle, dinami\u010dki element, na\u010din oblikovanja, ure\u0111ivanja (na primjer, izbor naslova) i prezentacije vijesti. Narativni pristup, za razliku od tradicionalnog razumijevanja plasmana vijesti gdje se one do\u017eivljavaju kao informacije, uklju\u010duje sistem simbola, metafora, mitskih struktura i drugih rije\u010di i oblika prenesenog zna\u010denja koji su prisutni u vijestima (Car, 2008). Nezavisno od toga \u017eele li vijesti informirati ili zabaviti, one pripovijedaju o onome \u0161to se zbilo, pa je zato narativ va\u017eno definirati kao okosnicu medijskog teksta, razlikuju\u0107i fabulu (\u0161to se dogodilo) i pri\u010du (interpretacija fabule).<\/p>\n

              Izvje\u0161tavanje vode\u0107ih crnogorskih listova „Pobjeda“, „Vijesti“ i „Dan“ analizirano tijekom prolje\u0107a 2014. i jeseni 2015. godine za vrijeme lokalnih izbora i protesta prosvjeda jasno je pokazalo svrstavanje, i samim tim, polariziranje na medijskoj sceni. \u00a0<\/p>\n

              „Vijesti“ i „Dan“ su u prolje\u0107e 2014. afirmirali opoziciju, otkrivaju\u0107i navodne izborne manipulacije vlasti, dok je „Pobjeda“ bila doslovno \u0110ukanovi\u0107ev bilten. Kada su u istom periodu pisali o aferama u Crnogorskoj komercijalnoj banki i Telekomu, „Pobjeda“ i „Vijesti“ su se stavili u uloge tu\u017eioca, odbrane ili sudaca, ovisno o tome s kojim su akterima familijarno ili interesno povezani. U izvje\u0161tavanju o NATO-u i Crnoj Gori kao aspirantu za integracije, „Pobjeda“ je izvijestila afirmativno, a „Dan“ posve negativno, dok su u odnosu prema ulozi Rusije zamijenili strane. „Vijesti“ su koliko-toliko realno prikazale proces pridru\u017eivanja NATO savezu.<\/p>\n

              U vrijeme prosvjeda Demokratskog fronta, u jesen 2015., ta je polarizacija zna\u010dajno radikalizirana te je koherentno provedena bipolarna podjela na „mi“ i oni“. „Dan“ i „Vijesti“ su u uli\u010dnim protestima oporbe vidjeli priliku za smjenu na izborima nesmjenljive vlasti, naslovima i tekstovima sami animirali prosvjednike, dok je „Pobjeda“ u tome prepoznala rusko-srpsku zavjeru protiv Crne Gore zbog pristupanja NATO-u i poku\u0161aj destabilizacije dr\u017eave.<\/p>\n

              Kad je rije\u010d o elektroni\u010dkim medijima, u istom periodu javni servis Televizija Crne Gore i najgledanija privatna televizija Vijesti su, pokazuje analiza orijentacije prema subjektu novinarskih priloga, iskazale ne tako jasan pristran stav kao novine. Iako je TVCG afirmirala vlast, a bila protiv prosvjeda oporbe, a televizija Vijesti bila na drugoj strani, to je manje provo\u0111eno kroz novinarske priloge, a vi\u0161e kroz generalne najave informativnih emisija, goste u studiju, te najave voditelja dnevnika. Ipak, mo\u017eemo konstatirati da je to naj\u010de\u0161\u0107e bio neutralna devijacija, koja je imala negativnu tendenciju u odnosu na stranu kojoj nije naklonjen medij. <\/p>\n

              Zanimljivo je da u analiziranim medijima nismo tijekom istra\u017eivanih razdoblja uo\u010dili dekonstrukciju binarnih opozicija u smislu da se bri\u0161u razlike izme\u0111u njih, niti su druge informacije uspjele relativizirati uspostavljenu polariziranost, odnosno konfrontaciju izme\u0111u provladinih i antivladinih medija. <\/p>\n

               <\/p>\n

              ZAKLJU\u010cAK <\/p>\n

              Mitologizacija medija i mitomanijsko izvje\u0161tavanje u Crnoj Gori koje uzrokuju polariziranost i konfrontaciju, uzrokovani su dubokom politi\u010dkom podijeljeno\u0161\u0107u u dr\u017eavi i dru\u0161tvu na zagovornike i protivnike vlasti. Mediji su ovisni o politici, a novinari od uredni\u010dkih garnitura koje provode medijske politike u odnosu na o\u010dekivanja mo\u0107nika o kojima ovise i nemaju mogu\u0107nost da se profesionalno bave svojim poslom.<\/p>\n

              „Usprkos pridodavanju konotacija, novinari i nastavnici nisu uklju\u010deni u proces stvaranja novih ideja. Njihov posao je „dvostupanjsko komuniciranje“ \u2013 populariziranje, naturaliziranje i \u0161irenje tu\u0111ih ideja.“<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              To je stanje ve\u0107 du\u017ee u balkanskim okvirima. Kr\u0161i se pritom dobro poznati ideal novinarstva pri kojemu se slu\u0161a i druga strana. „Na \u017ealost na\u0161e strane, tj. pozicija i opozicija, toliko su se udaljile u politi\u010dkim sva\u0111ama da je prvi uvjet da u\u0111ete u jedan od tih tabora da potpuno za\u010depite u\u0161i za argumente protivni\u010dke strane… Masovni mediji, stoga, padaju, kao \u017ertve opisanog politi\u010dkog konteksta, jer se ni oni ne mogu posvetiti osnovnom zahtjevu: \u010dujmo i drugu stranu. Nezaobilazna je nu\u017enost odrediti od kojeg to momenta, od koga datuma, pro\u0161lost mora i\u0107i tamo gdje joj je mjesto \u2013 u sje\u0107anje ili zaborav\u2026”<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Prof. Radojkovi\u0107 rje\u0161enje za problem postoje\u0107eg, mitolo\u0161kog izvje\u0161tavanja vidi u osloba\u0111anju masovnih medija kako bi mogli ponuditi novu sliku svijeta i nov kulturni kod, \u0161to je njihov plemeniti zadatak i uvijek otvorena mogu\u0107nost. <\/p>\n

              Me\u0111utim, na “imaginarnom Balkanu” (termin Marije Todorove po istoimenoj knjizi), te\u0161ko se uskoro mo\u017ee o\u010dekivati osloba\u0111anje i ponovna profesionalizacija medija, ako ve\u0107 ustvrdimo da su nekada bili profesionalni. Jedino bi potpuno uklju\u010divanje u euroatlantske integracije i zadovoljavanje medijskih kriterija razvijenih zemalja donekle uspjelo popraviti imaginarnu medijsku sliku, s ekrana i portala, kao i iz novina. Stabilizacija dru\u0161tveno-politi\u010dkih prilika u Crnoj Gori i podizanje ekonomske razvijenosti, sigurno bi doprinijeli da mediji budu profesionalniji te svoj fokus s konfrontacije na “mi” i “oni”, presele k gra\u0111aninu i izvje\u0161tavaju o temama koje su njemu bitne, te osim dominantno informativnog, program, odnosno novinske stupce, obogate edukativnim, kulturnim i zabavnim sadr\u017eajima. <\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMileti\u0107, M., 2007, “Mitovi o medijima i savremene politi\u010dke mitologije”, \u010casopis za upravljanje komuniciranjem, Novi Sad-Beograd, Protokol-FPN, str. 27
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMati\u0107, M., 1993, “Mit (politi\u010dki)“ u „Enciklopediji politi\u010dke kulture, Beograd, Savremena administracija, str. 683
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nLou, E., 2013, “Mediji i politi\u010dki proces”, Beograd, Fakultet politi\u010dkih nauka \u2013 \u010cigoja, str. 165 <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nHol, S., 2013, „Mediji i mo\u0107“, Beograd, Karpo\u0161, str. 157<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n“Mileti\u0107, M., 2007, “Mitovi o medijima i savremene politi\u010dke mitologije”, \u010casopis za upravljanje komuniciranjem, Novi Sad-Beograd, Protokol-FPN, str. 43
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nGillespie, M. i Toynbee, J., 2006, ”Analysing Media Texts “ NY: Open University Press, 79-117 <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nCar, V. (ur.), 2015, „Mi i oni kroz medijske nao\u010dale“, , Zagreb-Beograd-Sarajevo, Ku\u0107a ljudskih prava, Ku\u0107a ljudskih prava i demokratije, PRAVA ZA SVE, str. 8<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nLou, E., 2013, “Mediji i politi\u010dki proces”, Beograd, Fakultet politi\u010dkih nauka \u2013 \u010cigoja, str. 172
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRadojkovi\u0107, M., 2006, „Medijum sindrom“, Novi Sad, Protocol, str. 92-93
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Car, V., 2015, „Mi i oni kroz medijske nao\u010dale“, Zagreb-Beograd-Sarajevo, Ku\u0107a ljudskih prava, Ku\u0107a ljudskih prava i demokratije, PRAVA ZA SVE<\/p>\n

              Gillespie, M. i Toynbee, J., 2006, ”Analysing Media Texts“ NY: Open University Press<\/p>\n

              Hol, S., 2013, „Mediji i mo\u0107“, Beograd, Karpo\u0161<\/p>\n

              Lou, E., 2013, “Mediji i politi\u010dki proces”, Beograd, Fakultet politi\u010dkih nauka \u2013 \u010cigoja<\/p>\n

              Mati\u0107, M., 1993, “Mit (politi\u010dki)“ u „Enciklopediji politi\u010dke kulture, Beograd, Savremena administracija<\/p>\n

              Mileti\u0107, M., 2007, “Mitovi o medijima i savremene politi\u010dke mitologije”, \u010casopis za upravljanje komuniciranjem, Novi Sad-Beograd, Protokol-FPN<\/p>\n

              Radojkovi\u0107, M., 2006, „Medijum sindrom“, Novi Sad, Protocol<\/p>\n

               <\/p>\n

              Mythomania in Media Reporting in Montenegro<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nPolarized reporting of the most dominant media in Mne is a result of a historic necesity to portray rulers as great leaders, or to say his opponents as well, but also it is a result of a bipolarity based on the division between those who are pro western Montenegrins, and those who are traditionaly pro east oriented Serbs.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nAfter Mne regained independence a society previously devided on sovereignists and unionists was now devided on those pro and against the regime the later being its main critiques. This is exactly the case with our media division TV stations, newspapers and on-line portals.<\/p>\n

              <\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nIt is a question worth deeper research of wether this media can be expected to serve the public and wether they could properly reflect and preserve the country\u2019s cultural and historical identity, the TVCG – with its legal obligation to do so-in the first place.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              On several examples of the print media discourse and journalist \u2018attitude\u2019 , we shell elaborate reporting which is generated by an ideological base.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> the media, polarization, discours, journalist \u2018attitude\u2019, mythical reporting.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#17 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 159.954: 316.774-028.26<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 26.12.2016.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Ana \u0110urkovi\u0107 i Sun\u010dica Jergovi\u0107<\/span><\/p>\n

              RTS, Beograd\n<\/p>\n

              djurkovicana@yahoo.com<\/p>\n

              Imaginacija i moderna audiovizualna forma<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (351 KB), Hrvatski, Str. 1703 – 1713
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Kroz tri epizode serije Arhetip modern bajke, u zagonetnom svetu ma\u0161te i stvarnosti pri\u010daju se ozbiljne pri\u010de o arhetipovima, simbolima, spoznajama dobra i zla.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Urednik:Nata\u0161a Ne\u0161kovi\u0107<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Autor: Sun\u010dica Jergovic: scenario i re\u017eija<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Monta\u017ea: Ana \u0110urkovi\u0107<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Kako pristupiti rasvetljaju pojma ma\u0161te i afektivnih \u010dinilaca nase imaginacije u ne\u010demu ve\u0107 a priori imaginarnom, po svojoj genetskoj provenijenciji, kao \u0161to je filmski prizor, odnosno digitalna slika i zvuk.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Ne mo\u017ee se izbe\u0107i asocijacija na uvek va\u017ee\u0107u sintagmu arnhajmovske istine : mass age -massage,: ve\u0107 sam medij je poruka.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              U osnovnoj i najlapidarnijoj definiciji kadra, od Pla\u017eevskog na ovamo, jezikom filma konstituisan pojam kadra (le cadre) je, ipak odabir deli\u0107a stvarnosti, okvir koji imanentno sadr\u017ei individualan \u010din samim aktom oivi\u010denja slike, tj.njenog deljenja od celine realiteta prikaza, pa tako i mo\u017ee nositi specifi\u010dan kod semanti\u010dke vrednosti, kada je imaginativan, naravno, po esteti\u010dkim kategorijama i evaluacijama.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              U ovoj vrsti pozitivnog simulakruma, ne mo\u017ee biti bolji segment za aktuelno razmi\u0161ljanje o granicama imaginacije i istine u savremenim medijima, odnosno savremenom globalnom okru\u017eenju, od originalne audiovizuelne forme kroz \u010diju prizmu posmatramo bajku i kao mit i kao imaginaciju te istra\u017eujemo njen sveukupni uticaj na li\u010dnost.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Sve mo\u017ee biti bajka, \u010dak i la\u017ena, amoralna floskula politizovana politi\u010dkim lobijima postoje\u0107ih savremenih zona mo\u0107i, no ta bajka nema autentiku stvarala\u010dkog \u010dina, niti humanost svog artificijelno-istorijskog entiteta koji je uvek aktuelan i reinkarnativan u eti\u010dkom naporu pravog umetnika.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Dakle, mi istra\u017eujemo u uslovima kreativne stvarala\u010dke slike, modalitetima audiovizuelnog medija, filmskim jezikom, upravo arhetip bajke, koji svojom psihodinamikom uvek egzistira i u koji se sklanja savremeni \u010dovek kada je umoran od la\u017ei i simulacija u kojima, \u010dak i nesvesno u\u010destvuje tokom svog globalnog postojanja . Lekoviti napor umetni\u010dkog delovanja menja granice istina i otvara portale izme\u0111u razli\u010ditih dimenzija, te uobli\u010dava stvarnost.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Arhetip moderne bajke je mo\u017eda traktat o novim oblicima imaginacije, koji mogu biti prisutni u medijskoj paleti digitalnog sveta savremenog \u010doveka i koji mo\u017ee pokrenuti njegove pozitivne, ma\u0161tovite, arhetipske, kreativne psiho energije a sa\u010duvati ga od neistine, osve\u0161tavanjem postupka konzumacije medijskih sadr\u017eina.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Takav autenti\u010dan eksperiment smo \u017eeleli da predstavimo u ovoj formi, nadamo se i rasvetlimo ovaj pojam i delovanja istog u kolektivnom nesvesnom svih nas, i konzumenata – gledalaca kao i kreativnog ansambla koji je realizovao ovaj projekat.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Arhetip moderne bajke nastupa medijski sublimno i savremeno , iako arhai\u010dnim \u010desticama podi\u017ee na\u0161 afektivni tonus.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> bajka, \u017eanr, mit, arhetip, imaginacija, serijal Arhetip moderne bajke.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Sve mo\u017ee biti bajka, pa i la\u017ena, amoralna floskula kreirana u politi\u010dkim lobijima postoje\u0107ih (suvremenih) zona mo\u0107i, no takva bajka nema autenti\u010dnost stvarala\u010dkog \u010dina niti humanost svog artificijelno-povijesnog entiteta koji je aktualan i reinkarnativan u eti\u010dkom naporu pravog umjetnika.<\/p>\n

              Istra\u017euju\u0107i u uvjetima kreativne stvarala\u010dke slike i modalitetima audiovizualnog medija, pokazalo se to\u010dnim da je upravo arhetip zaklon u koji se sklanja suvremeni \u010dovjek kada je umoran od la\u017ei i simulacije, a ne\u0161to najljekovitije jest bajka, koja svojom psihodinamikom uvijek egzistira. <\/p>\n

              Vlada mi\u0161ljenje da se bajke \u010ditaju tri puta u \u017eivotu: prvi put ih \u010dujemo pred spavanje, pri\u010daju ih odrasli, u doba kada smo jo\u0161 uvijek nepismeni, ne poznajemo slova i samo gledamo slike i slu\u0161amo; dugi put kada se opismenimo \u010ditamo najljep\u0161e i one najzanimljivije, kojih se sje\u0107amo i koje nas interesiraju; a tre\u0107i put je to kada dobijemo svoju djecu i po\u010dnemo ih \u010ditati naglas.<\/p>\n

              U \u017eanrovskom smislu, bajka je knji\u017eevni \u017eanr u kojemu se stvarno i nestvarno prepli\u0107u, gdje ne postoji razlika izme\u0111u toga dvoga, ali promatrano znanstveno bajka je prije svega imaginacija manifestirana u pri\u010di i pisanju jednog naroda ili neke grupe ljudi i mo\u017eemo re\u0107i da predstavlja kolektivno sanjanje te grupe ljudi. <\/p>\n

              “Jedna od odre\u0111uju\u0107ih osobina bajki, kao oblika fantasti\u010dne knji\u017eevnosti, je postojanje neverovatnih pojava u njihovim sadr\u017eajima. Ove pojave i doga\u0111aji su podrazumevaju\u0107i –\u00a0 niti uznemiravaju, niti \u010dude, niti pla\u0161e glavnog junaka. Iznenadno pretvaranje princeze u \u017eabu ili postojanje Baba Jagine jezive ku\u0107e, pre\u017eivljavanje Crvenkape u stomaku vuka ili ve\u010diti san… sve su to fenomeni za svet bajki potpuno uobi\u010dajeni.”<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              “Cvetan Todorov (Tzvetan Todorov), filozof i knji\u017eevni teoreti\u010dar, bajke je smatrao pravcem fantasti\u010dne knji\u017eevnosti koji je nazvao \u010dudesan (za razliku od fenomena \u010dudnog u knji\u017eevnosti). Svet \u010dudesnog je podrazumevaju\u0107i za junaka, on susre\u0107e vile, ve\u0161tice, \u010darobnjake, patuljke; \u017eivotinje mu poma\u017eu, priroda i likovi se transformi\u0161u, nestaju, iznenada se pojavljuju… \u010cudesno u bajkama junak obja\u0161njava natprirodnim uzrocima, odnosno prihvata postojanje natprirodnog, dok je junak fantasti\u010dne knji\u017eevnosti, koju Todorov sistematski klasifikuje, za\u010du\u0111en ili \u010dak prestravljen neobi\u010dnim doga\u0111ajima i neuspe\u0161no poku\u0161ava da ih razume racionalnom determinisano\u0161\u0107u.”<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Bajke se razlikuju od mita i potrebno je napraviti malu distinkciju. Mit te\u017ei prikazati neke sakralne stvari koje trebaju biti shva\u0107ene kao kona\u010dna i apsolutna istina. <\/p>\n

              “Uz to je mit, ukoliko i literatura, pre svega usmena re\u010d, izraz kultura bez pisma, sa njihovim verovanjima ‘mitskog karaktera’, to jest religioznim predstavama o vezama, kako bi ih mi danas nazvali, prirodnih i natprirodnih pojava, vrlo \u010desto spojen sa ritualom, drugim re\u010dima, vi\u0161e-manje ma\u0111ijskom tehnikom pridobijanja sklonosti ‘natprirodnih’ sila. Otud se danas izu\u010davanje mitologije oslanja pre svega na etnologiju, nauku o ostacima ranih kultura naroda bez pisma.”<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Profesorica Pe\u0161ikan Lju\u0161tanovi\u0107 ka\u017ee da je Vuk upravo bajkama postavio osnovu srpskog knji\u017eevnog jezika. “Me\u0111utim, treba znati, mi se polako i sigurno udaljavamo od tog jezika i od tih pri\u010da. Ako danas pomenete Pepeljugu<\/em>, me\u0111u studentima srpske knji\u017eevnosti, a pogotovo mimo njih, nikome ne\u0107e pasti na pamet Vukova Pepeljuga<\/em> koja se zove Mara, koja ide u crkvu a ne na bal, \u010dija se majka pretvara u kravu, \u0161to je refleks nekih prastarih verovanja vezanih za vezenje i tkanje, nego pre svega Peroova Pepeljuga<\/em>, koja je poslu\u017eila kao osnov za crtani film.”<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Bajke su bile u velikoj mjeri na\u010din da se ustanove neke odlike nacionalne kulture, da se ta kultura doka\u017ee. U XIX. st. nastaje Zbornik bajki<\/em>. Charles Perrault je napravio zbirku bajki i pripisao je svom devetnaestogodi\u0161njem sinu. Me\u0111utim, bra\u0107a Grimm objavljuju bajke s jasnom pretenzijom da predstave njema\u010dki duh i ostatke njema\u010dkog mita. Oni su vjerovali da je bajka nekakav ponaro\u0111eni refleks starih mitskih predstava. Vuk je zapisivao bajke i narodne pri\u010de pod velikim utjecajem bra\u0107e Grimm. <\/p>\n

              Za mit se mo\u017ee re\u0107i da je bli\u017ei svijesti nekog naroda i da su njegovi arhetipski motivi vezani vi\u0161e za \u017eivotne probleme u nekom razdoblju toga naroda pa ga je zato lak\u0161e tuma\u010diti.<\/p>\n

              “Frojdova teza da je ‘mit sa\u010duvan ostatak iz infantilnog dru\u0161tvenog \u017eivota naroda, a da je san mit individue’, omogu\u0107ila je mnoge prodorne analize, mada mi se \u010dini da je njegovo shvatanje da se klju\u010d mitologije nalazi u neurozi, da je mit neuroti\u010dna kompenzacija \u017eelje, preterano jednostrano…ni\u0161ta zdravije od zdrave \u017eelje. Po Levi-Strosu, mitovi su izraz determinisanog funkcionisanja ljudskog duha, \u0161to je bar donekle prihvatljivo.”<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Po Jungu, na\u0161e kolektivno nesvjesno sastavljeno je od instinkata i arhetipova. Arhetipovi su praobrasci ili praslike, to\u010dnije re\u010deno to nisu gotove slike i nisu to gotove predstave, nego su prije dispozicije za odre\u0111ene predstave. Arhetipovi su u su\u0161tini uro\u0111eni obrasci mi\u0161ljenja, ali ne samo mi\u0161ljenja nego i emocija i pona\u0161anja. Dakle, to je ne\u0161to \u0161to mi naslje\u0111ujemo, ne\u0161to \u0161to mi imamo prije svakog iskustva i zapravo nam poma\u017ee da neke \u017eivotno va\u017ene doga\u0111aje koji se ponavljaju bezbroj puta mo\u017eemo smjestiti u neki kalup, neku shemu.<\/p>\n

              Dijete se ne ra\u0111a kao tabula rasa<\/em>, nego ima arhetipove koji mu poma\u017eu da ovaj svijet do\u017eivi na odgovaraju\u0107i na\u010din. <\/p>\n

              \n Arhetipove mi nikada ne mo\u017eemo neposredno istra\u017eiti. Oni su na neki na\u010din \u010dak nespoznatljivi. Ali ako ih ne mo\u017eemo direktno prou\u010davati, mi ih prou\u010davamo zapravo preko nekih manifestacija, izraza i njihovih tragova. Arhetipovi se javljaju u kulturi, u mitovima, mitskim slikama, i tako ih je Jung najprije i otkrio, u nekim religioznim idejama, dogmama, ritualima, i naravno javljaju se u bajkama. <\/p>\n

              Bajke predstavljaju neke od najstarijih i mo\u017eda najljep\u0161ih pri\u010da o tome \u0161to se zbiva u jednom fantasti\u010dnom svijetu, u jednom svijetu koji se bitno razlikuje od ovoga ovdje.<\/p>\n

              A za\u0161to je bajka toliko utjecajna? Zato \u0161to u su\u0161tini govori o unutra\u0161njim preprekama koje \u010dovjek mo\u017ee savladati, o strahovima, o sumnjama, o strepnjama, o strahu od smrti, o svim mogu\u0107im strahovima koji nas vrebaju iznutra i jezikom simbola i jezikom slika doti\u010de kolektivno nesvjesno kao ne\u0161to \u0161to je zajedni\u010dko.<\/p>\n

              “To je u stvari ta dijalektika da zapravo ako nemamo isku\u0161enje, ako nemamo tu borbu sa zlom mi ne mo\u017eemo da sazrevamo, tako da vrlo \u010desto to nano\u0161enje neke nesre\u0107e, ta rana mo\u017ee biti ona blagoslovena rana, dakle rana koja nama poma\u017ee da odrastemo, koja nam poma\u017ee da neke stvari koje ne bi shvatili shvatimo i na neki na\u010din ta nesre\u0107a mo\u017ee da nas prosto preobrazi. To se de\u0161ava u bajkama i ako ho\u0107ete zlo tu upravo igra onu ulogu da bude onaj izazov koji \u0107e dovesti do te promene. Zamislite nekog ko \u017eivi zaista kao ona Trnova Ru\u017eica u onoj staklenoj ba\u0161ti, u dvorcu, potpuno za\u0161ti\u0107ena. Tu nema sazrevanja. Tek kada se ubola na trn od tada po\u010dinje…naravno tu imamo taj neki prvi period latencije 100 godina spavanja, ali ona se tada budi i budi se kao jedna sasvim nova osoba, zapravo kao jedna \u017eena a zaspala je zapravo kao devoj\u010dica.”<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Bajka u su\u0161tini treba da ohrabri dijete koje je malo, nejako, nezrelo da se uputi na neizvjestan, opasan put, da ga oja\u010da da se susretne \u010dak i s onim te\u0161ko\u0107ama koje naizgled prelaze njegove snage. Bajka mu obe\u0107ava: bori se, budi hrabar i uspjet \u0107e\u0161. Su\u0161tinski to je poruka bajke o kojoj govori Bruno Bettelheim. <\/p>\n

              “Bez iskustva koje omogu\u0107ava slu\u0161anje bajki, iskustva dodirivanja vlastitog nesvesnog, komunikacije sa njim, osoba ostaje li\u0161ena velikog resursa komunikacije sa samim sobom, ne uspeva da do\u017eivi odgovaraju\u0107e zadovoljenje nesvesnih procesa, te kao posledica mo\u017ee nastati ose\u0107anje da nikada nije potpuna.”<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              “Karl Gustav Jung je jedanput rekao da su arhetipovi one najja\u010de ideje \u010dove\u010danstva. I u tom smislu su bajke neka vrsta pedago\u0161kih ma\u0161ina koje decu upoznaju sa tim arhetipovima. I ako malo bolje posmatramo stukturu bajki onda vidimo da se bajke neprestano bave borbom dobra i zla. Mo\u017eemo re\u0107i da je to funkcija bajke da prvi put u \u017eivot jednog deteta koje je okru\u017eeno ljubavlju, dobrotom, koje je na neki na\u010din za\u0161ti\u0107eno od tog spolja\u0161njeg sveta se uvodi ideja zla. Zna\u010di u tom spolja\u0161njem svetu postoje neki opasni ljudi, opasne sile, ljudi koji nisu dobronamerni, postoje mame koje ne vole svoju decu, ali da bi cela stvar bila manje traumati\u010dna za dete postoji i ono dobro koje uvek na kraju pobe\u0111uje.”<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              “Kod Junga se ljudska psiha sastoji od dve oblasti: svesne i nesvesne, od kojih je ova poslednja najva\u017enija, jer sadr\u017ei bitne elemente li\u010dne i zajedni\u010dke istorije ljudi, kao uro\u0111eno, nasle\u0111eno od prvobitnog \u010doveka, kolektivno nesvesno, sastavljeno isklju\u010divo od ‘arhetipova’, koji su neposredno nesaznatljivi, ali se manifestuju kao simboli i slike. Tipi\u010dne reakcije na osnovne situacije, arhetipovi su u malom broju, ali mogu da proizvedu bezbroj izraza, kako u snovima tako i u ma\u0161tanjima. Htev\u0161i da \u017eivi potpuno svesnim \u017eivotom, moderan \u010dovek je odbacio bolju polovinu svog bi\u0107a, ono praiskonsko, gde se nalaze arhetipska re\u0161enja njegovih muka.<\/p>\n

              Na svim nivoima ljudskog iskustva, arhetipovi jo\u0161 uvek daju smisao \u017eivota i stvaraju kulturne vrednosti…”<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              “Jedna od zna\u010dajnih razlika izme\u0111u psihoanaliti\u010dkog pristupa bajkama i pristupa analiti\u010dke psihologije je \u0161to autori uglavnom smatraju da je potrebno izbe\u0107i individualizovani pristup bajkama \u2013 vezu i identifikaciju slu\u0161aoca ili \u010ditaoca sa junacima bajke. Za analiti\u010dku psihologiju, sadr\u017eaj bajke i njeni junaci nisu poligon za identifikaciju. Junaci bajke su apstrakcije, kao i sva ostala de\u0161avanja u bajci. Treba ih posmatrati kao simbole odre\u0111enih procesa ili fenomena \u010dovekovog unutra\u0161njeg sveta, najpre njegovog kolektivnog nesvesnog.”<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              “Budu\u0107i da bajka nadilazi kulturne i rasne razlike, mo\u017ee lako migrirati. Jezik bajke, naizgled je me\u0111unarodni jezik \u010dove\u010danstva”, navodi Marie-Louise von Franz.<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Ako zaklju\u010dimo da je bajka \u010dista imaginacija oslobo\u0111ena zna\u010denja, koja je onda svrha bajke, netko bi se mogao pitati. Ako mit ima funkciju koja mo\u017ee biti religiozna, dru\u0161tvena u smislu kao \u0161to religija podr\u017eava odre\u0111ene stvari u dru\u0161tvu, kakva je onda svrha bajke? <\/p>\n

              “Iz moje li\u010dne perspektive bajka je u stvari sloboda svakog pojedinca koji je \u010dlan dru\u0161tva da ma\u0161ta. I onda kroz bajku svi mi imamo slobodu da ma\u0161tamo. I posebno tzv. ‘Narodne bajke’, zna\u010di one koje nisu delo pojedina\u010dnih autora kao \u0161to su poznati Andersen ili bra\u0107a Grim, nego bajke koje se prenose sa kolena na koleno i koje su gra\u0111ene kao ma\u0161tanje jedne grupe ljudi o nekim stvarima. I ta bajka je u stvari neki prostor gde mi svojoj imaginaciji i ma\u0161ti mo\u017eemo da dopustimo da se onako rascveta, da se razgrana i da joj dopustimo da te\u010de. Mislim da su najte\u017ea i najgora vremena ona kada ljudi vi\u0161e ne mogu da ma\u0161taju ili kada izgubimo sposobnost da ma\u0161tamo, da zami\u0161ljamo stvarnost, da izmi\u0161ljamo bajke. E tada je jako lako da od sasvim obi\u010dnih i prozai\u010dnih stvari iz \u017eivota da kreiramo heroje i zbivanja, da izmi\u0161ljamo zna\u010denja kojih tu zapravo nema, da nam politi\u010dari, sportisti ili rok zvezde zauzmu mesta heroja, da nam zbivanja u parlamentu ili na sportskom terenu zamene zbivanja na \u017eivotnoj pozornici i da onda u tom nedostatku imaginacije ili nemogu\u0107nosti da ma\u0161tamo, po\u010dnemo da izmi\u0161ljamo bajke kojih zapravo nismo ni svesni. I onda \u017eivimo bajku koju smo sami kreirali, dakle nismo ni svesni da je bajka, nego da je jedna iluzija obi\u010dnog \u017eivljenja. Obi\u010dno posmatranje bajke u smislu pouke – te neke banalne didaktike u bajkama, to je ono \u010desto kada se ka\u017ee ta i ta bajka nam govori kako treba biti dobar prema drugim ljudima ili biti \u010destit u \u017eivotu, koja poku\u0161ava da neke stalne, ve\u010dne vrednosti o\u010duva u kolektivnom pam\u0107enju nekog naroda, mo\u017eda to stoji ali mi se ne \u010dini da je to primarna funkcija. Mislim da je primarna funkcija upravo ovde u toj slobodi ma\u0161te, u toj slobodi imaginacije, u tome da bajka ne da da zaboravimo da ma\u0161tamo. I ako posmatramo savremeno doba, mo\u017eda poslednja jedna velika bajka koje sam ja svestan jeste upravo legendarni Gospodar prstenova<\/em>.”<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Ipak, dana\u0161nji \u010dovjek, pod utjecajem brzog razvoja tehnike, sve vi\u0161e shva\u0107a da zapravo ne mo\u017ee \u017eivjeti bez vrijednosti, ali i da arhetip, ono \u0161to u biti \u010dini bajku, ti arhetipski motivi \u2013 oni ne nestaju. <\/p>\n

              “Jedno od pitanja, kada se radi analiza \u017eivotnog scenarija ili \u017eivotnog skripta, je upravo da li ste imali neku omiljenu bajku i koja je to bajka. I onda vrlo \u010desto vidimo da ako je neko jako voleo Pepeljugu<\/em> da on kasnije u \u017eivotu, odnosno ona (jer naj\u010de\u0161\u0107e je to ona), u kasnijem \u017eivotu nekako postaje Pepeljuga. Otkrivamo da se odrasla \u017eena poistove\u0107uje sa Pepeljugom i jedan deo \u017eivota \u017eivi \u017eivot \u017ertve, a onda se nada da \u0107e se pojaviti princ, princ kojeg ona zaslu\u017euje, koji \u0107e biti bogat i lep i dobronameran i da \u0107e upravo nju izabrati izme\u0111u mno\u0161tva drugih \u017eena i u\u010diniti njen \u017eivot dobrim. Tako da mo\u017eemo re\u0107i da u svakome od nas postoji jedan deo na\u0161eg Ja, koje zovemo ‘na\u0161e unutra\u0161nje dete’, koje bez obzira koliko ko ima godina u\u00a0 njemu postoji taj de\u010dji deo i aspekt koji je na nivou simbola, arhetipova, na nivou tih najranijih pri\u010da sa kojima se neko poistovetio i na\u010dina kako \u017eivi \u017eivot.”<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Upravo se to de\u0161ava u ovoj eri masovne kulture (na na\u010din na koji Joseph Turow tuma\u010di taj pojam)<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, suvremenoj i postmodernoj, gdje se mitski motivi, bajkoviti motivi sada vra\u0107aju na drugi na\u010din i gdje se oni “naseljavaju” u tvorevine masovne kulture, tako da sada imamo romane, pri\u010de, filmove, serije o junacima iz bajki koji nam zadaju model po kojem o\u010dekujemo “\u017eivot iz bajke”. U knji\u017eevnosti imamo i znanstvenofantasti\u010dnu literaturu gdje se pronalazi \u010ditav niz motiva izravno preuzetih iz bajke, oni su transformirani i modernizirani, ali sada umjesto mitskih bi\u0107a imamo izvanzemaljce, marsovce, umjesto zmajeva rakete itd. Dakle, ti motivi su arhetipski i itekako \u017eivi, ali se manifestiraju na drugi na\u010din. I, naravno, ono \u0161to ne treba zaboraviti su filmovi. U filmovima, i to u raznim \u017eanrovima filmova, naj\u010de\u0161\u0107e u ljubavnim filmovima \u2013 gdje prije svega imamo matricu bajke.<\/p>\n

              U prvih \u0161est “najbolje ekraniziranih bajki” po izboru Britanskog Telegrafa<\/em> spadaju uglavnom Disneyjeva ostvarenja iz prve polovine XX. st.: Snjeguljica i sedam patuljaka<\/em> (1937.), Pinokio<\/em> (1940.), Pepeljuga<\/em> (1950.), Uspavana ljepotica<\/em> (1959.), Labirint<\/em> (1986.), Princeza nevjesta<\/em> (1987.)…<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Neke od najljep\u0161ih filmskih bajki napravljene osamdesetih godina su i animirani Tamni kristal<\/em> (1982.), zatim Beskrajna pri\u010da<\/em> (1984.) Wolfganga Petersena o mladom ratniku koji spre\u010dava ni\u0161tavilo da proguta svijet fantazije, tih godina najskuplji njema\u010dki film, Istrebljiva\u010d<\/em> (1982.) Ridleyja Scotta koji postavlja ozbiljna pitanja o tome \u0161to je \u010dovjek i kako prepoznajemo stvarnost, Legenda<\/em> (1985.), nominiran za nagradu Oscar, u kojem Tom Cruise i Mia Sara poku\u0161avaju spasiti jednoroga od vladara Tame. Filmska se industrija i u dvijetisu\u0107itima vra\u0107a na motiv bajke u ostvarenjima Za\u010darana Ela<\/em> (2005.), Panov labirint<\/em> (2006.), Zvjezdana pra\u0161ina<\/em> (2007.), Za\u010darana<\/em> (2007.), Princeza i \u017eabac<\/em> (2009.), Vrlo zapetljana pri\u010da<\/em> (2010.), Ogledalce, ogledalce<\/em> (2012.), Snje\u017eno kraljevstvo<\/em> (2013.), Zlurada<\/em> (2014.), U \u0161umi<\/em> (2015.)…<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Serijali najve\u0107ih televizijskih i producentskih ku\u0107a tako\u0111er su vezani za ekranizaciju bajki, jer ih gledatelji s pa\u017enjom prate i biraju za najbolje, pa tako su osamdesetih to bili Faerie Tale Theatre<\/em> (1982.-1987.), Wizards and Warriors<\/em>, CBS (1983.), The Charmings<\/em>, ABC (1987.) i The Storyteller<\/em>, HBO (1987.)<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, dok je danas u vrhu serijal Igra prijestolja<\/em> (HBO) koji je pet puta za redom bio biran za najbolji (ima sedam sezona), slijede ga Twin Peaks<\/em>, serijal sniman 1990.-1991. u Americi, \u010diji je nastavak najavljen za 2017. godinu, Once upon a time<\/em> mre\u017ee ABC<\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, NBC-ov Grimm<\/em>, a najavljen je Star Trek: Discovery<\/em> koji \u0107e biti prikazan 2017.<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Serijal Arhetip moderne bajke<\/em> ra\u0111en je za ONP RTS 2016. godine pod uredni\u010dkom “palicom” Nata\u0161e Ne\u0161kovi\u0107<\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Prva epizoda je emitirana 28. travnja 2016. Prvotno planiran kao projekt od tri epizode, koli\u010dinom snimljenog materijala (i velikim brojem relevantnih sugovornika), nadrastao je taj okvir, pa je dodana i \u010detvrta. Sugovornici u serijalu su bili prof. dr. \u017darko Trebje\u0161anin, prof. dr. Ljiljana Pe\u0161ikan Lju\u0161tanovi\u0107, dr. Zoran Milivojevi\u0107, Radoslav Zelenovi\u0107, Milutin Petrovi\u0107, Vesna Gajovi\u0107, Emir Salihovi\u0107, Vlada Petri\u010di\u0107, Paulina Manov i mnogi drugi. Tijekom procesa interpretacije bajki u serijalu za autore je bilo neophodno povezivanje svih zna\u010denja danog simbola koji se mo\u017ee na\u0107i u bajci s onima koja simbol ima i u drugim oblastima \u2013 mitologiji, religiji, antropolo\u0161kim izu\u010davanjima, pjesni\u0161tvu, filmu, muzici. U toku stvaranja serijala pojavio se ozbiljan problem autorskih prava prilikom pu\u0161tanja filmskih inserata kao ilustracije pojedinih tema. Tim je u procesu realizacije do\u0161ao na ideju da se filmskim jezikom kreira autenti\u010dan ambijent bajke i pristupilo se izradi potpuno novogenerirane slike i zvuka, izma\u0161tanih, pa potom i stvorenih suvremenim tehnologijama, koji su dopunili onu snimljenu, prethodno vizualno osmi\u0161ljenu, kostimiranu i prostorno zaokru\u017eenu. U tom spoju, audiovizualnim sredstvima do\u0161lo se do Anime i Animusa, \u017eenske i mu\u0161ke strane junaka, prikazani su junak (princ) i princeza (zato\u010denica koja \u010deka), stari mudrac i \u010darobnica (simboli Sjenke) kao i \u017eivotinje pomaga\u010di koje predstavljaju na\u0161e nesvjesne potencijale koji su nam nadohvat ruke (ptice i krilate \u017eivotinje koje simboliziraju intuiciju, dok pri\u010da o starom drvetu predstavlja psihi\u010dki rast). Za bajku je karakteristi\u010dno da je jedan od sredi\u0161njih, najinteresantnijih, najuzbudljivijih motiva borba dobra i zla. Jer junak se, kao oli\u010denje dobra, susre\u0107e s likovima koji su oli\u010denje zla. To mo\u017ee biti ma\u0107eha, mo\u017ee biti vje\u0161tica, mo\u017ee biti zmaj, morsko \u010dudovi\u0161te i tako dalje. Pojavom poznatih likova u svim tim ulogama poku\u0161ali smo prenijeti poruku da to zlo u bajkama nije ne\u0161to \u0161to je apsolutno, dakle ta Sjenka mo\u017ee biti sve \u0161to je u nama nerazvijeno, ono \u0161to je iz nekog razloga odba\u010deno u nesvjesno. Matricom poznatih bajki, tako\u0111er, kreirane su veze koje su ispunile “funkciju bajke”, na na\u010din koji je uspostavio Vladimir Jakovljevi\u010d Propp, pa su tako sa\u010dinjene epizode korespondirale sa samom su\u0161tinom bajke, a to je imaginacija.<\/p>\n

              Suvremeni \u010dovjek je sve upla\u0161eniji. Razvio je tehniku, ali \u010desto ne zna \u0161to \u0107e s njom, ugro\u017een je siroma\u0161tvom, teroristi\u010dkim napadima ili epidemijama koje te\u0161ko mo\u017ee suzbiti… Mnogo je toga iracionalnog \u0161to \u010dovjek vi\u0161e ne mo\u017ee kontrolirati pa \u0107e sve \u010de\u0161\u0107e shva\u0107ati da mu bez bitnog dodira s onim \u0161to daje duhovni \u017eivot (a to su upravo arhetipski motivi) ma\u0161ta, san, intuicija \u2013 nema opstanka. <\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nDimoski, Sanja, \u010cudesno u nama – od bajke do psihoterapije<\/em>, Tre\u0107i Trg, Beograd, 2015., str. 5
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIbid, str. 6
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPetrovi\u0107, Sreten, uvod, Elijade, Mir\u010da, Sveto i profano<\/em>, Izdava\u010dka knji\u017earnica Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci; Novi Sad, 2003., str. 6 <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPe\u0161ikan Lju\u0161tanovi\u0107, Ljiljana, Arhetip moderne bajke<\/em>, epizoda 1, RTS, lipanj 2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nPetrovi\u0107, Sreten, uvod, Elijade, Mir\u010da, Sveto i profano<\/em>, Izdava\u010dka knji\u017earnica Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci; Novi Sad, 2003., str. 13 <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nTrebje\u0161anin, \u017darko, Arhetip moderne bajke<\/em>, epizoda 2, RTS, lipanj 2016. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBettelheim, Bruno, The Users of Enchantment The Meaning and Importance of Fairy Tales<\/em>, 1976., str.75
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMilivojevi\u0107, Zoran, Arhetip moderne bajke<\/em>, epizoda 1, RTS, lipanj 2016. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nElijade, Mir\u010da, Sveto i profano<\/em>, Izdava\u010dka knji\u017earnica Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci; Novi Sad, 2003., str. 18
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSanja Dimoski, \u010cudesno u nama – od bajke do psihoterapije<\/em>, Tre\u0107i Trg, Beograd, 2015., str. 18 <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nFranz Von, M-L., Interpretation of Fairy Tales<\/em>, Dallas, Texas: Spring, 1970., str. 57 <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSalihovi\u0107, Emir, Arhetip moderne bajke<\/em>, epizoda 2, RTS, lipanj 2016.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMilivojevi\u0107, Zoran, Arhetip moderne bajke<\/em>, epizoda 1, RTS, lipanj 2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nTurow, Joseph, Uvod u masovne komunikacije<\/em>, Beograd, Clio, 2012., str 32 <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              http:\/\/www.novosti.rs\/vesti\/naslovna\/zanimljivosti\/aktuelno.288.html%3A527914-Koje-su-najbolje-ekranizovane-bajke-svih-vremena<\/a>, 8. 6. 2016.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              www.citymagazine.rs\/clanak\/najlepse-filmske-bajke-iz osamdesetih<\/em><\/a>, 8. 6. 2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              www.thefw.com\/fairytale-tv-show<\/em><\/a>, 8. 6. 2016. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              http:\/\/www.abc.go.com\/show\/once-upon-a-time<\/a>, 8. 6. 2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              www.serijal.com\/izdvojeno\/\u010ditatelji-odabrali-najbolje-serije-sezone<\/em><\/a>, 8. 6. 2016.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n               www.rts.rs\/page\/tv\/sr\/story\/21\/rts-2\/2298561\/arhetip-moderne-bajke.html<\/a>, 12. 7. 2016.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Bettelheim, Bruno, The Users of Enchantment The Meaning and Importance of Fairy Tales<\/em>, 1976.<\/p>\n

              Dimoski, Sanja, \u010cudesno u nama \u2013 od bajke do psihoterapije<\/em>, Tre\u0107i Trg, Beograd, 2015.<\/p>\n

              Elijade, Mir\u010da, Sveto i profano<\/em>, Izdava\u010dka knji\u017earnica Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci; Novi Sad, 2003.<\/p>\n

              Franz von, M-L., Interpretation of Fairy Tales<\/em>, Dallas, Texas: Spring, 1970.<\/p>\n

              Turow, Joseph, Uvod u masovne komunikacije<\/em>, Beograd, Clio, 2012.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Televizijske emisije:<\/strong><\/p>\n

              \n Arhetip moderne bajke<\/em>, epizoda 1, RTS, lipanj 2016.<\/em><\/p>\n

              Arhetip moderne bajke<\/em>, epizoda 2, RTS, lipanj 2016.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Izvori s interneta:<\/strong><\/p>\n

              http:\/\/www.novosti.rs\/vesti\/naslovna\/zanimljivosti\/aktuelno.288.html%3A527914-Koje-su-najbolje-ekranizovane-bajke-svih-vremena<\/em><\/a><\/p>\n

              http:\/\/www,citymagazine.rs\/clanak\/najlepse-filmske-bajke-iz%20osamdesetih<\/a><\/p>\n

              http:\/\/wwwt.thefw.com\/fairytale-tv-show<\/em><\/a><\/p>\n

              http:\/\/www.abc.go.com\/show\/once-upon-a-time<\/em><\/a><\/p>\n

              http:\/\/www.serijal.com\/izdvojeno\/\u010ditatelji-odabrali-najbolje-serije-sezone<\/em><\/a><\/p>\n

              http:\/\/www.rts.rs\/page\/tv\/sr\/story\/21\/rts-2\/2298561\/arhetip-moderne-bajke.html<\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Imagination and Modern Audio Visual Form<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Through three episodes Archetype of modern fairy tales, the mysterious world of fantasy and reality,tell as a serious story about archetypes, symbols, knowledge of good and evil.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Rts editor: Natasa Neskovic<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Written and directed by: Suncica Jergovic<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Editing: Ana Djurkovic<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              How to illuminate concept of phantasy and affective factors in our imagination a priori something so imaginary, by their genetic provenance, such as a movie scene, or digital picture and sound.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              You can not always avoid the association to a valid phrase of arnhajm\u2019s truth: mass age -massage: the medium is the message.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              In elementary and tersely definition of \u201ethe shot\u201c from Pla\u017eevsky film language there is term for \u201ele cadre\u201c, however these are selected bits of reality, immanent frame that contains the individual act of images divided of the continent\u2019s view of reality, handling the specific code of semantic value, when its\u2019s imaginative, of course, by aesthetic categories and evaluations.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              In this type of positive simulacrum, it can not be better segment for the current thinking about the limits of imagination and truth in contemporary media, and contemporary global environment, than the original audio-visual forms through whose prism we search throught a fairy tale in a same time myth and imagination as well as exploring its overall impact on the personality.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Everything can be a fairy tale, even false, amoral platitudes politicized by political lobbies in a contemporary existing power sistems, but this is no fairy tale authenticity in it, or creative act, nor humanity and artificial and historical entity of a man that is always present in the ethical effort of a true artist.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              So, we are investigating the conditions of creative images, modalities of audiovisual media in film language,and it is the archetype of the fairy tale, which, with its psychodynamics still exists and which is removed when the modern man is tired of lies and simulations during his global existence. Effort of an artistic activity changes the boundaries of true and open portals between the different dimensions and shapes reality.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              The archetype of the modern fairy tale is perhaps the look on new forms of imagination, which can be present in a range of digital media world of modern man, and it can run it\u2019s positive, imaginative, archetypal, creative psyche energy and preserve it from falsehood, consecrated the process of consumption of media content.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              Such an authentic experiment, we wanted to present in this form, hopefully clarify this concept and operation of the same in the collective unconscious of us all, and consumers – viewers as and creative team that has implemented this project.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n

              <\/p>\n

              The archetype of the modern fairy tale performances media is sublime and modern, although archaic particles lifted our affective tone.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> fairy tale, genre, myth, archetype, imagination, Archetype of modern fairy tale series.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#18 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 159.954:316.6<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 11.11.2016.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Aleksandra Brakus<\/span><\/p>\n

              Visoka \u0161kola modernog biznisa<\/p>\n

              brakus011@gmail.com<\/p>\n

              Narcis u zagrljaju medija<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (482 KB), Hrvatski, Str. 1715 – 1724
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              U radu se preispituje odnos mitologije, imaginacije i medija u dana\u0161njem vremenu. \u010covjek je oduvijek bio inspiriran bo\u017eanskim i natprirodnim pojavama. Mitovi postoje u svim civilizacijama i zaokupljaju na\u0161u imaginaciju. Od najranijeg vremena \u010dovjek je koristio simbole i mitove da bi izrazio svoje iskustvo stvarnosti, koje nadilazi fizi\u010dku realnost koja ga okru\u017euje. O\u017eivljavanje mitskih elemenata putem medija kao \u0161to su reklamni panoi, televizija, \u010dasopisi i internet dovelo je do uspostavljanja novih odnosa mitologije i imaginacije. Mediji imaju veliku mo\u0107 i utjecaj na stvaranje vjerovanja, stavova, mi\u0161ljenja i stilova \u017eivota. Prou\u010davaju\u0107i povijest od starih Grka preko Michelangela i renesanse pa do dana\u0161njeg modernog doba mo\u017eemo zamijetiti kako se kroz nju provla\u010di mit ljepote koji stvara novi tip kulture, narcisti\u010dke kulture. Suvremeno dru\u0161tvo putem medija stvorilo je samodovoljnog \u201esavr\u0161enog\u201c \u010dovjeka \u2013 narcisa. Standardi ljepote koji se promi\u010du kroz medije predstavljaju imaginaciju i marketin\u0161ki trik. Suprotnost imaginaciji jest kriti\u010dko mi\u0161ljenje koje je neophodno da bi nas povezalo s vanjskim svijetom te kako bi se odredila jasna granica izme\u0111u na\u0161ih fantazija i \u017eelja i onoga \u0161to dolazi izvana.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> mitologija, imaginacija, mediji, narcisti\u010dka kultura.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Utjecaj medija na vjerovanja, stavove i pona\u0161anje ljudi izuzetno je velik. Utjecaj modernih medija vi\u0161e se ne mo\u017ee promatrati osobito\u0161\u0107u ovog ili onog dru\u0161tva. Ono \u0161to je kod elektroni\u010dkih medija bila novina njihov je globalni utjecaj: prvi put u povijesti oni su stvorili mogu\u0107nost trenutne komunikacije izme\u0111u bilo koje dvije to\u010dke globusa \u2013 „globalnog sela“.<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Elektroni\u010dki mediji imaju sna\u017ene u\u010dinke na karakter vremena i prostora. Televizija i ostali mediji imaju veliki utjecaj na publiku, name\u0107u\u0107i im standarde i norme pona\u0161anja, to jest \u0161to je prihvatljivo a \u0161to ne. Jasno je da elektroni\u010dki mediji oblikuju globalnu kulturu, potpomognuti globalnim kapitalizmom utje\u010du na dru\u0161tva i kulture.<\/p>\n

              McLuhan<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> se bavio pojmom medija, a ve\u0107 se pri odre\u0111ivanju tog pojma razilazi sa suvremenom teorijom masovnih komunikacija. Medij predstavlja poruku. Osnovno polje teorije je djelovanje medija u uvjeravanju, propagandi, indoktrinaciji, pranju mozgova, a sve to s ciljem da se izme\u0111u tehnike, postupaka kojim \u0107e se ta znanja optimalno primijeniti na polju reklamiranja, izbora tehnike, manipuliranja javnim mnijenjem. Dakle, rije\u010d je o izrazito pragmati\u010dnoj orijentaciji“.<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Polazna je hipoteza da sadr\u017eaj poruke koju prenosi medij u velikoj mjeri odre\u0111uje pona\u0161anje primaoca, utje\u010de na stvaranje stavova i mi\u0161ljenja te da pospje\u0161uje devijantna pona\u0161anja \u2013 kao \u0161to je narcisoidno.<\/p>\n

              Masovni mediji pru\u017eaju podr\u0161ku narcisti\u010dkim snovima o slavi i sjaju i na taj na\u010din ohrabruju prosje\u010dnog \u010dovjeka da se poistovjeti sa zvijezdama, sve vi\u0161e mu ote\u017eavaju\u0107i prihva\u0107anje banalnosti svakodnevnog \u017eivota.<\/p>\n

              Helenski mit o Narcisu bavi se jednom \u010dinjenicom ljudskog do\u017eivljaja. Narcis poti\u010de od helenske rije\u010di narcosis<\/em>, \u0161to zna\u010di otupjelost. „Narcis je bio sin rije\u010dnog boga Kefisa i Leripe. „dok je narcis jo\u0161 bio dijete, prorok Tiresija predskazao mu je da \u0107e do\u017eivjeti duboku starost ako sebe nikada ne vidi. Narcis je odrastao i postao lijep mladi\u0107 koga bi zavolio svazko, ali toliko gord i hladan da ga je neki mladi \u010dovjek prokleo da voli ono \u0161to ne mo\u017ee posti\u0107i. Jednoga dana Narcis je sjedio kraj jezera koje je stvorio izvor na brdu Helikonu. Pogledao je u vodu i spazio svoj lik, koji se oslikavao ljepotom kakvu \u010dovjek mo\u017ee samo po\u017eeljeti. Neprimjetno po\u010deo je da voli vlastitu sliku, koja o\u010digledno nije mogla da mu uzvrati ljubav. Narcisa je naposljetku zamorila uzaludnost njegove ljubavi pa se pretvorio u cvijet sa \u017eutim i bijelim laticama koji je po njemu nazvan \u2013 Narcis.<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Mo\u017eemo slobodno re\u0107\u00ed da se prilagodio svom produ\u017eetku i postao zatvoren sustav. Ono \u0161to se mo\u017ee vidjeti iz mita je da ljude zasjenjuje svaki njihov produ\u017eetak u svakom materijalu koji nije dio njih samih. Mnogi \u010dimbenici ukazuju na to da se mladi\u0107i zaljubljuju u djevojke u kojima nalaze vlastiti lik. Predrasude na\u0161e izrazito tehnolo\u0161ke kulture, i otud narkoti\u010dne kulture, mo\u017eda je nagovijestila pri\u010da o Narcisu koju odavno tuma\u010dimo tako da je njezin smisao da se on zaljubio u samoga sebe, da je uobrazio da odraz u vodi predstavlja narcisa.<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Psiholo\u0161ki gledano, mnogo \u010dinjenica govori u prilog tome da nas vlastiti produ\u017eetak dovodi u stanje otupjelosti. S pojavom i razvojem tehnologije \u010dovjek je produ\u017eio izvan sebe novi model sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sistema. Otupljenost kod Narcisa izazvao je njegov lik, tako obi\u010dan \u010dovjek promatraju\u0107i i upotrebljavaju\u0107i svoj produ\u017eetak u novim tehnologijama, putem medija i dru\u0161tvenih mre\u017ea stavlja sebe u narcisti\u010dku ulogu.<\/p>\n

              Po rije\u010dima psihoterapeuta Ivana Paunovi\u0107a: „mo\u017eemo re\u0107i da smo svi, u nekom trenutku, okrenuti zdravim narcisoidnim potrebama i narcisoidnim ciljevima \u2013 bavimo se slikom o sebi i vlastitom vrijedno\u0161\u0107u, koja se temelji na zdravom samopo\u0161tovanju. Narcisizam, s druge strane, mo\u017ee biti i individualna slika dru\u0161tva i vremena u kome \u017eivimo, u kome se bavimo vi\u0161e pojavama, "imid\u017eima", nego su\u0161tinom. Na taj na\u010din zanemarujemo negativne aspekte sebe i dru\u0161tva.<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Suvremeni kriti\u010dari novog narcizma koriste ovaj termin za „asocijalni individualizam“, koji uni\u0161tava suradnju, ljubav, bliskost s drugima. Marketin\u0161ke agencije i odnosi s javno\u0161\u0107u promoviraju va\u017enost stvaranje dobre slike o nama i na\u0161im \u017eivotima.<\/p>\n

              Suvremeni Narcis vidi svijet kao svoje ogledalo, a izvanjski ga doga\u0111aji zanimaju samo u onoj mjeri u kojoj odra\u017eavaju njegovu vlastitu sliku. Utjecaj na narcisti\u010dki tip li\u010dnosti je „mehani\u010dka reprodukcija kulture, \u0161irenje vizualnih i auditivnih slika u „dru\u0161tvu spektakla“. \u017divimo u vrtlogu slika i odjeka koji zahva\u0107aju do\u017eivljaj i ponovo ga prikazuju usporeno. \u017divot se prikazuje kao niz slika i elektroni\u010dkih signala, utisaka koji su snimljeni i reproducirani fotografijama. Suvremeni je \u017eivot tako revnosno posredovan elektroni\u010dkim slikama da ne mo\u017eemo izbje\u0107i odnositi se prema drugima kao da se njihovo pona\u0161anje \u2013 i na\u0161e vlastito \u2013 snima i istovremeno prenosi nevidljivoj publici ili se pohranjuje za kasnije pomnije ispitivanje. Sve ve\u0107a upotreba slika uni\u0161tava na\u0161 osje\u0107aj za stvarnost“.<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Dru\u0161tvene mre\u017ee postale su glavna mjesta na kojima ljudi komuniciraju i na kojima se plasira kultura narcizma. Veliki se broj istra\u017eivanja bavi prou\u010davanjem veze izme\u0111u narcizma i pona\u0161anja na dru\u0161tvenim mre\u017eama, izu\u010davaju\u0107i kako bi one mogle biti proizvod ili doprinos narcisoidnoj kulturi. <\/p>\n

              Facebook i Twitter najpopularnije su dru\u0161tvene mre\u017ee koje omogu\u0107uju da kroz postavljanje sadr\u017eaja ili slika korisnik postane „poznat“. One su doprinijele promjenama u distribuciji informacija i promoviranju kulturalnih normi dru\u0161tva. Omogu\u0107uju svakoj osobi da se samopromovira, informira i postavlja slike, odr\u017eava kontakte s drugima, stvara svoj imid\u017e i identitet.<\/p>\n

              Kada se govori o slikama, „selfi“ je trenutno najpopularniji oblik fotografije. On predstavlja fotografiju na kojoj osoba fotografira samu sebe u nekom ambijentu. Oni su popularni \u0161irom svijeta i ljudi ih postavljaju na internet. Odre\u0111ene kompanije koriste popularnost selfija da bi promovirali sebe i tako organiziraju nagradne igre u kojim \u0107e selfi s najvi\u0161e lajkova dobiti odre\u0111enu nagradu.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Narcizam predstavlja ovisnost osobe o drugima, koji su potrebni da bi izgradio samopo\u0161tovanje. Da bi zadovoljio potrebe mora postojati publika koja \u0107e mu se diviti. „Njegova o\u010digledna sloboda od porodi\u010dnih veza i institucionalnih stega ne daje mu slobodu da bude sam i da se ponosi svojom individualno\u0161\u0107u. Upravo obrnuto, ona pridonosi njegovoj nesigurnosti koju mo\u017ee nadvladati jedino vide\u0107i odraz svog „veli\u010danstvenog sepstva“ u pa\u017enji drugih ili pripajaju\u0107i se onima koji zra\u010de slavu, mo\u0107 ili karizmu“.<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Pojava selfija samo je dio narcisti\u010dke kulture i opsesivne samopromocije i stalne potrage za validacijom vlastite vrijednosti. Dijagnoza narcisoidnosti postojala je i mnogo prije pojave medija i dru\u0161tvenih mre\u017ea. Ali s njihovom pojavom narcisti\u010dka kultura sve se vi\u0161e \u0161iri, odnosno, pomo\u0107u njih dolazi do ekspanzije samopromoviranja i samoljublja. Pojava \u0161irenja ovog poreme\u0107aja posebno je primjetna kod mla\u0111e populacije, koja najvi\u0161e koristi dru\u0161tvene platforme. I to je ono zbog \u010dega su psiholozi najvi\u0161e zabrinuti.<\/p>\n

              „Paralelno s porastom narcizma, analiti\u010dari bilje\u017ee smanjenje empatije i altruizma. Drugi ljudi nas zanimaju samo kada \u017eelimo da saznamo \u0161to misle o nama \u2013 da li su nam „lajkali“ sliku ili ostavili neki komentar. Ovaj fenomen, kada prevelika povezanost i bliskost izaziva u ljudima antisocijalno pona\u0161anje, opisao je Frojd. On je to nazvao „je\u017eeva dilema“. Prema njemu, ljudi su kao je\u017eevi tokom zime \u2013 moraju da se zbiju jedni uz druge da bi se zagrijali, ali ne smiju da se pribli\u017ee previ\u0161e, jer \u0107e po\u010deti jedni druge probadati bodljama“.<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Narcizam u ljudima je postojao od pamtivijeka, ali s pojavom dru\u0161tvenih mre\u017ea on se br\u017ee o\u010dituje i sa\u010dinjava svakodnevnicu. Ranije je glavni medij bio televizija, i nije svako mogao postati slavan. S pojavom interneta to se mijenja i svako dobiva \u0161ansu da postane zvijezda. S pojavom interneta pojavljuje se i novi problem a to je ovisnost od njega, ali psiholozi i tu vide narcizam, jer svaki put kada se postavi nova slika ili komentar o\u010dekuje se „lajk“ ili neka reakcija, i to stvara opsesiju i vezanost za dru\u0161tvene mre\u017ee.<\/p>\n

              Ono \u0161to se javlja kao najve\u0107a opasnost formiranje je la\u017enog samopouzdanja i o\u010dekivanja, koja se u stvarnom svijetu ne ostvaruju. <\/p>\n

              Velika koli\u010dina lajkova sakupljenih na dru\u0161tvenim mre\u017eama ne zna\u010di da su uspjeli u svojoj namjeri ili da su dobili potvrdu kakvu su \u017eeljeli u stvarnom svijetu.<\/p>\n

              Dru\u0161tvene mre\u017ee poput Facebooka nude korisnicima pogodnu metodu za odr\u017eavanje velikog broja slabih veza. Dok odr\u017eavanje jakih veza obi\u010dno zahtjeva i podrazumijeva znatno ve\u0107i utro\u0161ak vremena i energije, slabe se veze mogu zadovoljiti isklju\u010divo preko dru\u0161tvenih mre\u017ea. Facebook omogu\u0107uje svojim korisnicima da prate promjene u \u017eivotima svojih slabih veza pregledavaju\u0107i njihove objave na svom news feedu<\/em> te \u010ditanjem informacija koje su objavili na svojim profilima. Na\u010dini interakcije koje Facebook nudi su dopisivanje na timelineu, u komentarima, slanje privatnih poruka, komentaranje fotografija i bockanje.<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Tako\u0111er, dru\u0161tvene mre\u017ee su pogodne za narcise jer korisnici mogu kontrolirati profile, slike, status, komentare, biografije, listu doga\u0111aja koje posje\u0107uju i popis prijatelja. Na taj na\u010din mogu dati iskrivljenu sliku o sebi, a sve to u cilju da bi se prikazali dopadljivim.<\/p>\n

              „Internet, kao mjesto gdje je najve\u0107a koncentracija ljudi na jednom mjestu, u isto vreme mo\u017eemo stupiti u kontakt sa nekim preko oceana, s nekim u drugoj dr\u017eavi, gradu itd. Samim tim, ve\u0107a je \u0161ansa za iskazivanje poreme\u0107aja li\u010dnosti, pogotovo zbog anonimnosti i nedostatka F2F (face to face) komunikacije i interakcije. Na taj na\u010din ljudi mogu iskazati druge, ponekad i tamne strane svoje li\u010dnosti, predstavljati se onako kako po\u017eele, to\u010dnije mogu imati svoj pseudo-, iliti onlajn-identitet. Samim tim, uo\u010dljivija je i ve\u0107a koncentracija narcisa i narcizma kao pojave na dru\u0161tvenim mre\u017eama“.<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Koliko je selfi popularan i koliko ga ljudi koriste, govori i \u010dinjenica da selfi \u0161tap postaje predmet koji nije po\u017eeljan i na nekim mjestima je zabranjen. Na primjer, na jednoj pla\u017ei u Francuskoj uvedena je zabrana fotografiranja selfija. Posjetioci ove pla\u017ee \u017eele privatnost i u\u017eivanhe, ne \u017eele da ih tko ometa. Zbog ove zabrane uvedene su patrole policije koja se brine da se ovo pravilo ne prekr\u0161i.<\/p>\n

              „Prili\u010dno glasno odjeknula je vijest da Europska unija priprema zakon kojim \u0107e se zabranjivati objavljivanje fotografija turisti\u010dkih znamenitosti, odnosno kulturno-povijesnih spomenika na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a to uklju\u010duje naro\u010dito selfi-fotografije. Ukoliko se usvoji novi zakon, korisnici Facebooka, Instagrama i Twittera \u0107e biti tu\u017eeni za objavljivanje fotografija s ovakvim sadr\u017eajem. Najpopularnija mjesta za fotografiranje su, prema nekim istra\u017eivanjima, Eiffelov toranj, Disneyland u Orlandu, Burj Kalifa u Dubaiju, Big Ben u Londonu, Koloseum u Rimu i tako dalje. Smatra se da se dnevno objavi oko milijun ovakvih fotografija, a ljudi koji se zala\u017eu za o\u010duvanje kulturnih znamenitosti smatraju da ovako nastale fotografije potpuno uru\u0161avaju istinski zna\u010daj tih znamenitosti. Disneylandu Orlandu, u ameri\u010dkoj dr\u017eavi Florida, jedna je od prvih institucija koja je zabranila upotrebu selfi-\u0161tapova, posebno na toboganima i drugim atrakcijama parka. Takozvani selfi-\u0161tap za sada je zabranjen na nekim prometnim turisti\u010dkim destinacijama u Londonu zbog straha da bi osoba \u0161tapom mogla povrijediti druge posjetioce ili im zakloniti pogled na znamenitost. Tako\u0111er, ulaz u arenu Wembley, O2 arenu i akademiju Brixston, bit \u0107e zabranjen svima koji se pojave s "tim uvredljivim \u0161tapom".<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Proizvo\u0111a\u010di mobilnih telefona zbog globalne popularnosti selfija promoviraju kvalitetnije kamere radi boljeg selfija. Ovaj trend diktiraju potro\u0161a\u010di, a proizvo\u0111a\u010di telefona otvoreno govore o tome koliko se trude da im omogu\u0107e dobar selfi. Ali, s obzirom da se dosta govori o ovom na\u010dinu fotografiranja kao o narcisti\u010dkom i egoisti\u010dkom, kompanije za proizvodnju telefona smatraju da to i nije dobro za njihov imid\u017e.<\/p>\n

              Ljudi se \u017eele fotografirati pored kulturnih znamenitosti i to je razumljivo. Oni \u017eele imati uspomenu na neko putovanje, draga mjesta i ljude. Tako da s te strane ne treba biti toliko isklju\u010div prema tim ljudima.<\/p>\n

              Sve \u0161to se radi u \u017eivotu, treba raditi s mjerom. Tako je i sa selfijima, trebalo bi na\u0107i mjeru da ovaj trend ne bi dobio narcisti\u010dke razmjere.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Zaklju\u010dak<\/p>\n

              \n Televizija i novi mediji izuzetno su mo\u0107ni. Oni su aktivni tvorci stvarnosti. Imperativ gledanosti vodi k tome da se mediji utrkuju pru\u017eaju\u0107i ekskluzivnost. Mediji nas danas informiraju, utje\u010du na na\u0161e stavove, vjerovanja i na\u010din na koji se pona\u0161amo. Govore nam \u0161to je po\u017eeljno a \u0161to nije. Kako da izgledamo, \u010dime da se bavimo, a ono \u0161to je najbitnije, postavljaju standarde uspjeha i lijepog. Daju nam \u0161ansu da budemo opa\u017eeni.<\/p>\n

              „Za neke na\u0161e filozofe (i pisce) „biti“ zna\u010di „biti opa\u017een na televiziji“, to jest, sve u svemu uzev\u0161i, da vas novinari primijete, morate „biti“ kako se ka\u017ee po\u017eeljan sugovornik novinarima (\u0161to podrazumijeva mnogo kompromisa i dosluh s njima). Budu\u0107i da takvi autori nikako ne mogu ra\u010dunati na svoje djelo kako bi opstali u kontinuitetu javnog \u017eivota, istina je da oni nemaju drugog izbora osim da se \u0161to \u010de\u0161\u0107e pojavljuju na ekranu, pa dakle i da pi\u0161u u pravilnim vremenskim intervalima i to \u0161to je mogu\u0107e kra\u0107a djela kojima je, kako je primijetio Gilles Deleuze, osnovna svrha da njihovim autorima omogu\u0107e \u010deste pozive za sudjelovanju na televiziji. Upravo na ovaj na\u010din televizijski ekran je danas i postao neka vrsta Narcisovog ogledala, a televizija mjesto narcisoidne egzibicije.<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Helenski mit o Narcisu govori o mladi\u0107u koji je zamijenio svoj vlastiti odraz u vodi s nekom drugom osobom. Taj njegov produ\u017eetak otupio mu je osje\u0107aj u tolikoj mjeri da je postao ovisnik svog vlastitog produ\u017eenog ili ponovljenog lika. Tolika otupjelost sputava samo prepoznavanje. Svaki pronalazak ili razvoj tehnologije predstavlja produ\u017eetak ili samoamputaciju na\u0161ih fizi\u010dkih tijela. Televizijska slika ima djelovanje koje se mijenja od jedne kulture do druge u skladu s postoje\u0107im \u010dulnim odnosima u svakoj kulturi.<\/p>\n

              Pojam „Idola“ u hebrejskom jeziku veoma je sli\u010dan pojmu Narcisa. Promatranjem idola i upotrebom nove tehnologije ljudi se identificiraju s njima. To je na\u010din \u010dulnog dovr\u0161avanja.<\/p>\n

              Mo\u017eemo re\u0107i da nove tehnologije predstavljaju samoamputaciju na\u0161ih organa. „Upravo to neprestano prihva\u0107anje na\u0161e tehnologije u svakodnevnoj upotrebi stavlja nas u narcisovsku ulogu potpra\u017ene svjesnosti i otupjelosti u odnosu prema tim slikama na\u0161ih vlastitih li\u010dnosti.“<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Mediji i dru\u0161tvene mre\u017ee predstavljaju produ\u017eetke koji stvaraju narcisovo ogledalo. Nove platforme omogu\u0107avaju svakome da postane „opa\u017een“, da objavi sliku ili komentar. Da uspostavi veliki broj prijatelja koji \u0107e reagirati ili lajkati te sadr\u017eaje. Opasnost koja je uo\u010dena jest da slika ili imid\u017e koji se posti\u017ee medijima ne mora odgovarati stvarnoj slici. To je velika zamka zato \u0161to predod\u017ebu koju imamo o sebi, koju smo stvorili dru\u0161tvenim mre\u017eama, obi\u010dno nije realna i tu dolazi do velikih razo\u010darenja. <\/p>\n

              Mo\u017eemo konstatirati da narcisoidna kultura dosti\u017ee svoj vrhunac. I pored velike povezanosti na globalnom nivou, ljudi su usamljeni i izolirani. Internet i dru\u0161tvene mre\u017ee ubrzale su komunikaciju, ali do izra\u017eaja dolaze narcisizam i egoizam, a sve je manje ljudske bliskosti.<\/p>\n

              Otkad je na\u0161 sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav produ\u017een, od tada doba nespokojstva i ravnodu\u0161nosti. \u010covjek po prvi put postaje svjestan tehnologije kao produ\u017eetka svog fizi\u010dkog tijela. Na\u0161 privatni i dru\u0161tveni \u017eivot\u00a0 otvoren je za javnost, a i to uvodi potpuno novu kategoriju „dru\u0161tvenog u\u010de\u0161\u0107a“ u na\u0161 \u017eivot koji dobiva novo ogledalo.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nLorimer R. Masovne komunikacije, Clio, Beograd, 1998, str. 8
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMakluan je rodjen u Kanadi. Na sveu\u010dili\u0161tu u Manitobi diplomirao je knjizevnost, a u Cambridgeu je doktorirao iz engleske srednjovekovne knji\u017eevnosti.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMakluan M., Poznavanje op\u0161tila, \u010dovekovih produ\u017eetaka, Prosveta, Beograd, 1971, str. 9<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nOsvajlt S., Gr\u010dka i rimska mitologija, Vuk Karad\u017ei\u0107, Beograd 1980.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              Makluan M., Poznavanje op\u0161tila, \u010dovekovih produ\u017eetaka, Prosveta, Beograd, 1971, str. 79
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              http:\/\/www.novosti.rs\/vesti\/zivot_+.303.html%3A<\/a>3435872-Narcisoidne-osobe-Niko-niko-kao-ja<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nLasch C. Narcisti\u010dka kultura, Ameri\u010dki \u017eivot u doba smanjenih o\u010dekivanja, ITRO naprijed, 1986, str. 54<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nIsto str. 11.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              http:\/\/www.politika.rs\/sr\/clanak\/302308\/Pogledi\/Selfi-i-digitalna-renesansa-narcizma<\/a>
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nVitak, J. M., Facebook “friends”: How online identities impact offline relationships. Thesis. Washington D.C.: Georgetown College, 2008, str. 97<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              http:\/\/www.psiholjub.com\/nauka\/drustvene-mreze-i-licnost\/<\/a><\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n              https:\/\/www.topmobilni.rs\/dev.php\/novosti\/selfi-simbol-narcizma-ili-aktuelni-trend<\/a><\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nBurdije P., Narcisovo ogledalo, Clio, 2000., str. 28<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nMakluan M., Poznavanje op\u0161tila, \u010dovekovih produ\u017eetaka, Prosveta, Beograd, 1971, str. 84 – 85<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              \n Burdije P., Narcisovo ogledalo, Clio, Beograd, 2000.<\/p>\n

              Lasch C. Narcisti\u010dka kultura, Ameri\u010dki \u017eivot u doba smanjenih o\u010dekivanja, ITRO naprijed, 1986.<\/p>\n

              Lorimer R. Masovne komunikacije, Clio, Beograd, 1998.<\/p>\n

              Makluan M., Poznavanje op\u0161tila, \u010dovekovih produ\u017eetaka, Prosveta, Beograd, 1971.<\/p>\n

              Marcuse H., Eros i civilizacija, Naprijed, Zagreb, 1964.<\/p>\n

              Osvajlt S., Gr\u010dka i rimska mitologija, Vuk Karad\u017ei\u0107, Beograd 1980.<\/p>\n

              Frojd S., Uvod u psihoanalizu, Matica srpska, Novi Sad, 1969.<\/p>\n

              Vitak, J. M., Facebook “friends”: How online identities impact offline relationships. Thesis. Washington D.C.: Georgetown College, 2008.<\/p>\n

              http:\/\/www.novosti.rs\/vesti\/zivot_+.303.html%3A3435872-Narcisoidne-osobe-Niko-niko-kao-ja<\/a><\/p>\n

              http:\/\/www.politika.rs\/sr\/clanak\/302308\/Pogledi\/Selfi-i-digitalna-renesansa-narcizma<\/a><\/p>\n

              http:\/\/www.psiholjub.com\/nauka\/drustvene-mreze-i-licnost\/<\/a><\/p>\n

              https:\/\/www.topmobilni.rs\/dev.php\/novosti\/selfi-simbol-narcizma-ili-aktuelni-trend<\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Narcis Embraced by the Media<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              This paper reexamines the present day relationship between mythology, imagination and the media. Man has always been inspired by the divine and supernatural phenomena. Myths exist in all civilizations and have occupied our imagination. From the earliest times man has used symbols and myths to express their experience of reality, which exceeds the physical reality that surrounds it. The revival of mythical elements in the media such as billboards, television, magazines and the Internet has led to the establishment of new relations beetwen mythology and imagination. The media have great power and influence on the formation of beliefs, attitudes, opinions and lifestyles. Studying the history of the ancient Greeks through Michelangelo and the Renaissance, to modern day, pulls the myth of beauty, creating a new type of culture, the narcissistic culture. Modern society through the media has created a self-sufficient \u201cperfect\u201d man – Narcis. The standards of beauty being promoted through the media represent the imagination and marketing trick. The opposite of imagination is critical thinking that is necessary to connect us with the outside world and make \u200b\u200ba clear line between our fantasies and desires and what comes from outside.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> mythology, imagination, media, narcissistic culture.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#19 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 316.323.6:366(9)<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 28.10.2016.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Danijela Panti\u0107 Coni\u0107<\/span><\/p>\n

              Beograd, Srbija<\/p>\n

              danijela.pantic@icloud.com<\/p>\n

              Ameri\u010dki san kao najpoznatiji globalni mit
              \nmodernog potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (266 KB), Hrvatski, Str. 1725 – 1731
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \u201cAmeri\u010dki san\u201d, poznata \u201cmedijska predstava\u201d modernog doba, svoj prikaz i predstavu prona\u0161ao je u svim modernim formama medijskog izraza \u2013 holivudskom filmu, reklami, pozori\u0161tu, knjigama i emisijama. On nikada do kraja nije jasno definisan i veoma je fleksibilan u svojim idejama i ograni\u010denjima, upravo iz razloga da bi, \u017eiveo ve\u010dno kroz personalizovanu potro\u0161nju, \u017eelje i potrebe i da bi postao \u00abmit\u00bb \u2013 odnosno ve\u010dita inspiracija medijima u novom digitalnom dobu. Ovakav, moderan, multifinkcionalan mit, slobodan je da menja svoje forme i iskaze u razli\u010ditim medijima i veoma siguran u svoje pravo da nare\u0111uje, vlada, zavodi i inspiri\u0161e na narcisoidnost i sveobuhvatnu te\u017enju ka potro\u0161nji. \u201cMultifinkcionalnost\u201d je klju\u010dna odlika mitova, medijskih izraza i prikaza, odnosno formi nastalih u digitalnom dobu. Modernan mit o \u201cameri\u010dkom snu\u201d, tako\u0111e je \u201cmultifinkionalan\u201d u svom zna\u010denju, izrazu, predstavi, iskazu, pa \u010dak i u tuma\u010denju. Posebno je primetna njegova izra\u017eena potreba za otelotvorenjem u materijalnom potro\u0161a\u010dkom svetu, gde se, tako\u0111e mo\u017ee uklopiti u razli\u010dita tr\u017ei\u0161na zna\u010denja razli\u010ditih roba ili usluga.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> amer\u010diki san, mediji, film, reklama.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              „Ameri\u010dki san”, poznata „medijska predstava” modernog doba, svoj prikaz i predstavu prona\u0161ao je u svim modernim formama medijskog izraza \u2013 holivudskom filmu, reklami, kazali\u0161tu, knjigama i emisijama. On nikada do kraja nije jasno definiran i veoma je fleksibilan u svojim idejama i ograni\u010denjima upravo iz razloga da bi, \u017eivio vje\u010dno kroz personaliziranu potro\u0161nju, \u017eelje i potrebe i da bi postao „mit“ \u2013 odnosno vje\u010dita inspiracija medijima, reklamnoj industriji, pa \u010dak i potro\u0161a\u010dima u novom digitalnom dobu. Ovakav, moderan, multifunkcionalan mit, slobodan je mijenjati svoje forme i iskaze u razli\u010ditim medijima i veoma siguran u svoje pravo da nare\u0111uje, vlada, zavodi i nadahnjuje na narcisoidnost i sveobuhvatnu te\u017enju k potro\u0161nji. “Multifunkcionalnost” je klju\u010dna odlika mitova, medijskih izraza i prikaza, odnosno formi nastalih u digitalnom dobu.\u00a0 Moderan mit o “ameri\u010dkom snu”, tako\u0111er je “multifunkcionalan” u svom zna\u010denju, izrazu, predstavi, iskazu, pa \u010dak i u tuma\u010denju.\u00a0 Posebno je primjetna njegova izra\u017eena potreba za utjelovljenjem u materijalnom potro\u0161a\u010dkom svijetu, gdje se, tako\u0111er mo\u017ee uklopiti u razli\u010dita tr\u017ei\u0161na zna\u010denja razli\u010ditih roba ili usluga.<\/em><\/p>\n

              Sam izraz „ameri\u010dki san“ nastao je u literaturi kada je James Truslow Adams, 1931. godine, upotrijebio upravo ove dvije rije\u010di u svojoj knjizi The Epic of America <\/em>kako bi ilustrirao pravo svih gra\u0111ana Amerike na bolji i potpuniji \u017eivot. Truslow je vjerovao da svatko mo\u017ee posti\u0107i bolji, sretniji i bogatiji \u017eivot, ne samo u materijalnom smislu, ve\u0107 i u duhovnom, dru\u0161tvenom i obrazovnom, bez obzira na povijesni ili demografski kontekst. Ameri\u010dki sanse, tijekom dvadesetih i tridesetih godina XX. stolje\u0107a, kroz znatno izmijenjen kontekst, nastavio razvijati u reklami i tiskanim medijima, odnosno sadr\u017eajima namijenim srednjem stale\u017eu bijelaca, a prije svega mladim bra\u010dnim parovima. Ovom se idejom primarno poticala potra\u017enja bankarskih kredita (za stan i automobil), a sekundarno se poticao rast tr\u017ei\u0161ta nekretnina, automobilske industrije i svakodnevne potro\u0161nje (istovremeno su se razvijali velika tr\u017ei\u0161ta na obodima gradova i stvaralo potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo). Ideja o ameri\u010dkom snu nastavila je \u017eivot i na komercijalnoj televiziji, od polovine pedesetih godina XX. stolje\u0107a kada se San integrirao u koncept kupovine i potro\u0161nje kao poticaj gra\u0111anima da postanu potro\u0161a\u010di i podr\u017ee razvoj prometnica, turizma, ugostiteljstva, industrije prehrambenih proizvoda i pi\u0107a, trgova\u010dkih centara i mode. <\/p>\n

              Sanse razvijao od najvi\u0161e dr\u017eavne razine, kroz politi\u010dke i ekonomske poteze. I ameri\u010dki predsjednik Roosevelt \u00a0i, najcjenjeniji i najcitiraniji ekonomist tog doba, Keynes (1956), isticali su da je potro\u0161nja zama\u0161njak ekonomskog razvoja. Revitalizaciju ameri\u010dkog snapo nalogu Vlade SAD-a podr\u017eali su svi mediji, a najvi\u0161e televizija, reklama i film, koji su stvarali predod\u017ebe o idealnom potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu. Ameri\u010dka kinematografija bila je prva koja je pokrivala globalno tr\u017ei\u0161te i koja je, 1914. godine, na ukupnom svjetskom tr\u017ei\u0161tu, u\u010destvovala sa 85% filmova<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ameri\u010dki su filmovi odvjek bili najbolji na\u010din promoviranja ameri\u010dke kulture, simbola i snova, a \u010delnici filmske industrije u Americi, od po\u010detka su shva\u0107ali va\u017enost filma u svijetu biznisa i kulture. <\/p>\n

              Obitelj okru\u017eena najnovijim izumima tehnike, tehnologije, industrijskih proizvoda i dizajnirane robe, kao prepoznatljiva slika iz ameri\u010dkih filmova \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, obi\u0161la je cijeli svet. Takve scene mogu se vidjeti u filmovima Franka Tashlina s Jerryjem Lewisom u glavnoj ulozi (Cinderfella, Umetnici i modeli<\/em>) ili filmovima s Marilyn Monroe u naslovnoj ulozi: Kako se udati za milijuna\u0161a<\/em>, Mu\u0161karci vole plavu\u0161e, Neki to vole vru\u0107e i Autobusna stanica<\/em>. Kako navodi Lasch, tada se slavilo izobilje i blagostanje ameri\u010dkog kapitalizma. U dru\u0161tvu u kojem je san o uspjehu ispra\u017enjen od svakog zna\u010daja osim onog u samom pojmu, ljudi nemaju ni\u010dega \u010dime bi mjerili svoja dostignu\u0107a, pa im za to ostaju tek postignu\u0107a drugih, isti\u010de <\/em>Lasch u djelu „Narcisti\u010dka kultura“ (Lasch 1986: 67). <\/p>\n

              Filmski jezik, slike i zvuk, a posebno \u010dinjenica da film svojim kodovima i sadr\u017eajem mo\u017ee vje\u0161to balansirati izme\u0111u kulture i zabave, u\u010dinili su ovu umjetnost veoma pogodnom za promoviranje i \u0161irenje ameri\u010dke ideologije kroz ideju o ameri\u010dkom snu, pri \u010demu je ona postala dostupna i lako prihvatljiva svim kulturama, ne samo u Americi, ve\u0107 i u cijelom svetu. Ameri\u010dka kinematografija veoma je precizna u \u017eanrovima koje razvija i konceptualno dosljedna poznatoj, razra\u0111enoj dramaturgiji i postavljenim kodovima i to je jedan od razloga zbog kojih ima milijunsku publiku naviknutu na stereotipe, filmske scenarije, pa \u010dak i zaplete i rasplete koji se gotovo uvijek mogu naslutiti. Filmovi koji promi\u010du ameri\u010dki san,<\/em> uglavnom promoviraju i uspjeh, stjecanje bogatstva, potro\u0161nju i kroz borbu dobra i zla ili ostvarenje individualnog cilja. <\/p>\n

              Vestern je u ideju o ameri\u010dkom snu ugradio zna\u010denja kao \u0161to su: sloboda, bajkovitost, neustra\u0161ivost, individualnost i naravno, uspjeh. Od prvih kadrova snimljenih 1888. godine<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, vestern filmovi su njegovali bajkovit pristup hrabrim pojedincima koji su, u ime pravde, od odba\u010denih, drumskih osvetnika, postali \u0161erifi-\u010duvari malih zajednica u divljinama ameri\u010dkog kontinenta. Filmske pri\u010de veli\u010dale su ove pojedince, kopiraju\u0107i povijesne doga\u0111aje i \u017eivot pravih desperada koji su zavodili zakon na ameri\u010dkom tlu. Glavni protagonisti, spretni revolvera\u0161i i kauboji, uglavnom su dolazili niotkuda i odlazili u nepoznatom pravcu, naravno, sami. Zlo koje su \u010dinili bilo je opravdano \u017eeljom za osvetom ili potrebom da za\u0161tite nedu\u017ene od bandita koji haraju ameri\u010dkim divljim zapadom. U tom pra\u0161tanju i veli\u010danju pojedinaca spremnih da okaju svoje grijehe i da se bore za vi\u0161e ideale, vide se ne samo korijeni ideologije na kojoj je iznjedrena ideja o ameri\u010dkom snu, ve\u0107 i namjera puritanaca da od Amerike stvore zemlju u kojoj svi imaju jednaku \u0161ansu za uspjehom i u kojoj se nikom ne\u0107e zamjeriti njegovo porijeklo. Dobra djela su put do opro\u0161taja onima koji su se pokajali i to je lajtmotiv ne samo vestern filmova, ve\u0107 i drugih \u017eanrova ameri\u010dke kinematografije. Vestern je vi\u0161e od svih \u017eanrova svima davao \u0161ansu, ba\u0161 kao \u0161to i ameri\u010dki sansvima podjednako daje \u0161ansu! <\/p>\n

              Kozmopolitizmu ideje o ameri\u010dkom snu, <\/em>doprinesli su, dakle filmovi koji su Ameriku prikazali kao zemlju slobode, velikih mogu\u0107nosti i lagodnog \u017eivota. \u010cinjenica je da ni jedna druga zemlja, \u010dak ni sada, u doba medija i komunikacije, nema toliko razvijen sustav potro\u0161nje znakova i zna\u010denja, ni toliko jak utjecaj medija i imaginacije na svakodnevni \u017eivot, kao \u0161to ima Amerika. U djelu „Amerika“, Baudrillard isti\u010de da: Amerika nije san, ni realnost. To je hiperrealnost. To je hiperrealnost jer je to utopija koja je od po\u010detka pro\u017eivljavana kao da je ostvarena. Sve je ovdje realno i pragmati\u010dno i sve vas navodi na sanjarenje. Mo\u017ee biti da samo Europljanin mo\u017ee vidjeti istinu o Americi kada sam otkrije savr\u0161en simulakrum, simulakrum imanentnosti i materijalne transkripcije svih vrijednosti<\/em> (Baudrillard 1993: 27).<\/p>\n

              \u017delja pojedinca <\/strong>da uspije i ostvari svoj san predstavlja univerzalnu ideju koja je, zahvaljuju\u0107i medijima, smje\u0161tena u kontekst svemogu\u0107e Amerike. Potro\u0161nja u medijskim programima predstavljena je na lak i zabavan na\u010din kako bi se osigurao kontinuitet potro\u0161nje i opstanak kapitalisti\u010dkog modela ekonomske razmjene koje, ekonomski sustav nije uspio nadomjestiti samo stalnom proizvodnjom. Dakle, bila je potrebna imaginacija!<\/p>\n

              Sedamdesetih godina XX. stolje\u0107a nagla\u0161ena je potreba za divljenjem, zavo\u0111enjem, uspjehom i isticanjem dru\u0161tvenog statusa. \u010cinjenica je da ameri\u010dki san,posle Adamsa, a od nastanka televizije, gubi jasno\u0107u u definiranju i postaje vrlo fleksibilan u idejama, predod\u017ebama i ograni\u010denjima, upravo iz razloga da bi \u017eivio vje\u010dno kroz personaliziranu potro\u0161nju, \u017eelje i potrebe i da bi ostao „mit“, odnosno vje\u010dita inspiracija medijima, reklamnoj industriji, a nadasve, potro\u0161a\u010dima. <\/p>\n

              Moderan, multifunkcionalan mit, slobodan je mijenjati svoje forme i iskaze u razli\u010ditim medijima. Veoma siguran u svoje pravo da nare\u0111uje, vlada, zavodi i inspirira na narcisoidnost i sveobuhvatnu te\u017enju k potro\u0161nji. „Multifunkcionalnost” je klju\u010dna odlika mitova, kao i medijskih izraza i prikaza. Moderan mit o ameri\u010dkom snu, tako\u0111er je „multifunkcionalan” u svom zna\u010denju, izrazu, predstavi, iskazu, pa \u010dak i u tuma\u010denju. Posebno je primjetna njegova izra\u017eena potreba za utjelovljenjem u materijalnom potro\u0161a\u010dkom svijetu, gdje se tako\u0111er mo\u017ee uklopiti u razli\u010dita tr\u017ei\u0161na zna\u010denja razli\u010ditih roba ili usluga.<\/p>\n

              U modernom, kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, pojam „jednakosti” koristi se u raznovrsnim kontekstima koji upu\u0107uju na vrijednosti kapitalizma i potro\u0161nje. „Sretniji \u017eivot” nekada je uklju\u010divao mnogo vi\u0161e nematerijalnih sadr\u017eaja nego danas jer je \u010dovjek, po prirodi, bio upu\u0107en vi\u0161e na ljude i odnose, a danas je vi\u0161e usmjeren objektima, stvarima i onome \u0161to ne posjeduje. Prodaju\u0107i dokolicu, u\u017eivanje, ljepotu, dobar ukus, presti\u017e i popularnost uz svakodnevne proizvode, tvorci reklama smatraju da su potro\u0161a\u010du ova „zadovoljstva” nametnuta kao nagrada zbog uspje\u0161ne potrage za ameri\u010dkim snom. Me\u0111utim, dramatizacijom ameri\u010dkog sna i njegovim pretvaranjem u slikovitu formu, stvaraoci reklame su unaprijed definirali specifi\u010dna zna\u010denja takvih kvaliteta kao \u0161to su dobar ukus i u\u017eivanje<\/em> (Marchand, 24; prev. D. P. C).Sre\u0107a je, dakle u doba medija i potro\u0161nje, postala prili\u010dno „rastezljiv” pojam, no potreba za njom i dalje je veoma izra\u017eena. Luksuzne vile, automobili, skupa garderoba i poznati ameri\u010dki brendovi \u010dine imanentni dio slika u ve\u0107ini ameri\u010dkih filmova i televizijskog sadr\u017eaja, koji propagiraju ameri\u010dki san, a iz njega se, kako je primijetio Erich Fromm, razvijala i nova ameri\u010dka kultura \u2013 kultura imaginacije, konstantno generiraju\u0107ih \u017eelja, mada, istovremeno i povr\u0161nih emocija i la\u017enih i lakih predod\u017ebi i zabava. <\/p>\n

              Po ugledu na vesterne stvarane su razne varijacije \u017eanra, odnosno pod\u017eanrovi koji su se snimali u Italiji (\u0161pageti-vesterni), Jugoslaviji, pa \u010dak i na Istoku (osterni), usprkos Hladnom ratu. Lijepi pejza\u017ei, rijeke, planine, zalasci i izlasci sunca, zauzimali su bitnu ulogu u ameri\u010dkim vestern-filmovima, mame\u0107i gledaoce da u\u017eivaju u pogledu na prostranstva koja su asocirala na slobodan \u017eivot i mno\u0161tvo mogu\u0107nosti za naseljavanje. <\/p>\n

              To je bio po\u010detak poku\u0161aja ostvarivanja sna za ve\u0107inu Europljana koji su se doselili u Ameriku. De facto su i ameri\u010dki san i potro\u0161nja bazirani na istom principu: „obe\u0107anja\/nagrade” jer nude zna\u010denja koja upu\u0107uju na sre\u0107u i zadovoljstvo, bez obzira na sve druge okolnosti \u2013 \u00a0znanje, obrazovanje, rad, poreklo itd. U slu\u010daju ameri\u010dkog sna taj minimum zahtjeva naj\u010de\u0161\u0107e se svodi samo na vjeru u njegovo ispunjenje, a u pojedinim prilikama, zbog religijskih na\u010dela i jake protestantske etike, na \u017eelju da se iskupe grijesi. <\/p>\n

              Podr\u017eavaju\u0107i imaginarnost u medijskim prikazima pojmovi „sre\u0107a” i „zadovoljstvo” dobili su nova zna\u010denja, a zapravo je to samo iluzija ili nejasna percepcija stvarnosti, imaginarnosti, potreba, \u017eelja i na kraju, sre\u0107e. Semiotika reklame, brendova i zna\u010denja koje nosi reklamna industrija izgra\u0111ena je na simbolima koji, zapravo, tvore novo imaginarno tr\u017ei\u0161te na komu se gradi dru\u0161tveni sustav. To dakle, nisu samo zna\u010denja koja projiciraju mediji, to su nove dru\u0161tvene uloge pojedinca, mu\u0161karaca i \u017eena. Nove uloge medija, ne kao kanala komunikacije, ve\u0107 „glasnogovornika” ekonomskog sustava; novac koji je, skoro prestao biti taktilan dobiva nova zna\u010denja. S druge strane, potro\u0161nja se, da bi ostvarila ekonomske ciljeve, potakla prodaju i stvorila \u017eudnju za novim stvarima, koristi medije, a mediji koriste imaginaciju, mitove, stereotipe, simbole, znakove i dru\u0161tvene rituale, poput mladosti, ljepote, sre\u0107e, individualnosti, stila, uspjeha, dobre atmosfere… <\/p>\n

              Cijeli taj imaginarni svijet s vremenom se \u010dini va\u017enijim od stvarnog svijeta, koji \u0107e uz medije i reklamnu industriju (ili nasuprot medijske stvarnosti) postati te\u017eak, sumoran, neprihvatljiv i odbojan. I to je apsurd stvarnosti i moderne imaginacije, no ne i mita. Stvarno se odbacuje zbog imaginarnog, iako imaginarno nikad ne mo\u017ee zadovoljiti, ispuniti i istinski upotpuniti bi\u0107e, ali stvarno vi\u0161e nije \u017eeljeno, privla\u010dno, ni sanjano. Stvarnost vi\u0161e nije dovoljna za dana\u0161nji svijet u kome dominiraju mediji i slike koje se brzo izmjenjuju te se zato stvarnost maskira imaginarnim da bi se lak\u0161e podnijela, a imaginarno, iako \u0107e to zauvijek i ostati, postaje dominantno u vrijednostima koje nemaju ni korijen ni trajnost, a koje su su\u0161tinske za \u017eivot.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              Tapio Varis: The Impact of Transnacional Corporation on Communication, Tampere Peace Research Institute Reports, br. 10, 1975, str. 2 (prema Hermanu i McChesneyju).
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              Prve filmove od 10 do 12 minuta snimio je Loise Le Prince.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Baudrillard, Jean (1988): America,<\/em> Translated by Chris Turner, Verso, London \u2013 New York;<\/p>\n

              Baudrillard, Jean (1970): The Consumer Society: Myths and Structures; <\/em><\/p>\n

              Cullen, Jim (2003): The American dream: A shoret History of Idea That Shapead a Nation, <\/em>Oxford University Press, USA;<\/p>\n

              Keyens, J.M (1956): Op\u0161ta teorija zaposlenosti, kamate i novca, <\/em>Kultura, Beograd;<\/p>\n

              Lasch, Christopher (1986): Narcisti\u010dka kultura, ITRO „Naprijed”, Zagreb;<\/p>\n

              Lawrence, R, Samuel (2003): Brought to You by Postwar television, Advertising and American Dream<\/em>, University of Texas Press, USA;<\/p>\n

              Lipovetsky, Gilles (2008): Paradoksalna sre\u0107a, ogled o hiperpotro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu, Izdava\u010dka knji\u017earnica Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci, Novi Sad;<\/em><\/p>\n

              Marchand, Roland (1985): Advertising the American Dream<\/em>, Making Way for Modernity 1920-1940, University of California Press, Berkly and Los Angeles,<\/p>\n

              Morin, Edgar (1979): Duh vremena<\/em>, Beogradski izdava\u010dko-grafi\u010dki zavod, Beograd;<\/p>\n

              Samuel, R. Lawrence (2001): Brought to You By, Postwar Television Adverising and American Dream, University of Texas Press, Austin.<\/p>\n

               <\/p>\n

              The American Dream as Most Global Myth
              \nof the Modern Age<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Being a \u201cmedia show\u201d of the modern age, \u201cthe American dream\u201d has found its appearance in all modern forms of the media expression \u2013 Hollywood movies, ads, theater, books and TV shows. It is never completely and clearly defined, and is very flexible in its ideas and limitations, so that it could live forever through personalized consumption, wishes and needs, and become a \u201cmyth\u201d \u2013 that is, an eternal inspiration to the media in the new digital age. This kind of a modern multifunctional myth is free to change its forms and statements in various media, and is very assertive in its right to give orders, rule, seduce and inspire towards narcissism and an overall tendency to consume. \u201cMultifunctionality\u201d is a key characteristics of myths, media expressions and appearances, i.e. forms that came to exist in the digital age. The modern myth about \u201can American dream\u201d is also multifunctional in its meaning, expression, representation, statement, and even its interpretation. And what stands out is its conspicious need to get materialized in a material consumer world, where it can also fit into various market meanings of different goods and services.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> American dream, media, movie, commercial.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#20 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 316.744:2-14Debray, R.<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 23.02.2017.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Livia Pavleti\u0107<\/span><\/p>\n

              Sveu\u010dili\u0161te Sjever, Koprivnica<\/p>\n

              pavleticlivia@gmail.com<\/p>\n

              Medijsko
              \nposredovanje Boga<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (296 KB), Hrvatski, Str. 1733 – 1741
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nMjesto i uloga Regis Debraya u stvaranju realne slike o medijima i medijskim posredovanjima \u2013 nisu dovoljno poznati u na\u0161im filozofsko-medijskim krugovima, odnosno krugovima posebnih teorija medija. Posebno mjesto u njegovom u\u010denju ima njegovo razumijevanje i obja\u0161njavanje tehnolo\u0161kih pretpostavki za pojavu takvih fenomena kao \u0161to je primjerice \u2013 Bog. Interesantnost njegovih medijskih analiza posebno je va\u017eno u vremenima u kojima se u ima Boga ubijaju ljubi i masakrira humanost. Ideja ovog rada je propitati utemeljenost takvog pristupa, prikazati njegovu metodu i poku\u0161ati joj odrediti granice. <\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nRegis Debray do\u0161ao je kao sna\u017eno novo upori\u0161te u razgovoru filozofije s teologijom, kriti\u010dke misli s ideolo\u0161kim tuma\u010denjima.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Regis Debray, mediji, medijsko posredovanje, bog, filozofija.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Mjesto i uloga Regis Debraya u stvaranju realne slike o medijima i medijskim posredovanjima \u2013 nisu dovoljno poznati u na\u0161im filozofsko medijskim krugovima odnosno krugovima posebnih teorija medija. Na to utje\u010de i nerijetko stavljanje pod isti ki\u0161obran svih autora koji na ovaj ili onaj na\u010din problematiziraju medije, a koje se smje\u0161ta me\u0111u teoreti\u010dare koji ne uvi\u0111aju pad mi\u0161ljenja u tehno-znanosti, odnosno neke varijante kiberneti\u010dkog postvarenja i otu\u0111enja mi\u0161ljenja.<\/p>\n

              Dodatan problem je i \u0161iroka lepeza tema kojima se Debray bavio. Strogo filozofskom mi\u0161ljenju, ako se takvim terminom uop\u0107e smije govoriti, Debraya je te\u0161ko obuhvatiti. on je i istra\u017eiva\u010d tehnike i medija, i umjetnosti, i teologije, i razli\u010ditih\u00a0 oblika kulturnog djelovanja, pa \u010dak i teoreti\u010dar koji se u mladosti odva\u017eio krenuti u revolucionarne vode i pridru\u017eio se Che Guevari. Na mislioca takvih \u0161irina te\u0161ko je primijeniti stereotipe razvijene prije vi\u0161e od dvije tisu\u0107e godina. On je mislilac koji \u017eivi u na\u0161em vremenu i koji poku\u0161ava razumjeti aktualno nam vrijeme gledaju\u0107i kroz prizmu teorijskog instrumentarija.<\/p>\n

              Jedna od njegovih sredi\u0161njih tema, a ona ovdje mo\u017ee biti samo otvorena, utjecaj je tehnike i tehni\u010dkih pomagala na oblikovanje ljudske svijesti. To\u010dka je to na kojoj se naj\u010de\u0161\u0107e poskliznu kriti\u010dari ovakve orijentacije. Naime umjesto razumijevanja poku\u0161aja da se razumiju utjecaji i poku\u0161aji da se od njih oslobodimo, nerijetko cijela stvar zavr\u0161i u stavljanju u isti ko\u0161. Kritika utjecaja tehnologija na ljudsko iskustvo tako zavr\u0161i u kritici te kritike. Debrayu, McLuhanu, Flusselu, Franku Hartmannu i sli\u010dnim teoreti\u010darima naprosto se zamjera da su ‘pre\u0161li na tamnu stranu’ odnosno da su postali dio projekta dokidanja tradicionalne filozofije, metafizi\u010dkog mi\u0161ljenja, \u010dovjeka kao prirodnog bi\u0107a, vremena kulture, umjetnosti i religije, odnosno da podupiru vrijeme u kojemu vi\u0161e nema mjesta za Boga.<\/p>\n

              Debray na jednom mjestu bilje\u017ei:\u00a0 Rije\u010d je postala mu\u0161karac, a ne \u017eena. I sam Sin bo\u017eji dalje svoje sveto obilje\u017eje samo mu\u0161karcima.<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Uvijek i na svakom mjestu Debray propituje utjecaje dru\u0161tvenog konteksta, odnosa u dru\u0161tvima, utjecaja tehnologija i sl.<\/p>\n

              Stvar je dakle konteksta. \u010cinjenica je da posebno mjesto u Debrayevu u\u010denju ima razumijevanje i obja\u0161njavanje tehnolo\u0161kih pretpostavki za pojavu takvih fenomena kao \u0161to je primjerice \u2013 Bog. No to nije nikakvo lijepljenje etiketa ili apstraktno suprotstavljanje religiji ili religijama. Debray kao ozbiljan mislilac koji \u017eivi svoje vrijeme, vidi odre\u0111ene fenomene i \u017eeli ih promisliti. Ukoliko se poka\u017ee da postoji ne\u0161to la\u017eno u svijetu ljudskog razumijevanja\/tuma\u010denja Boga, onda to treba odstraniti. Jednako tako, ukoliko postoje odre\u0111ene zakonitosti kroz povijest, a ti\u010du se utjecaja dominantnih tehnika pojedinih vremena na ljudski svijest op\u0107enito a onda i svijest o Bogu, Debray \u017eeli detektirati mogu\u0107e pravilnosti u tim utjecajima i prona\u0107i klju\u010deve razumijevanja.<\/p>\n

              Interesantnost njegovih medijskih analiza posebno je va\u017ena u vremenima u kojima se u ime Boga ubijaju ljudi i masakrira humanost. Bog je naime od ‘nepokretnog pokreta\u010da’ ili ‘mi\u0161ljenja mi\u0161ljenja’ dospio u podru\u010dja marketin\u0161kih i medijskih ratova. Vjernici su postali navija\u010di, a religijski posrednici oblikovali su se u interesno oblikovane hijerarhije. \u010cinjenica da me\u0111u njima ima istinskih vjernika ne umanjuje op\u0107u sliku koja danas Boga vidi kao sredstvo sukoba a ne onoga koji \u0107e ljude izmiriti.<\/p>\n

              Ideja ovog rada je otvoriti pitanje Debrayevog su\u010deljavanja Boga s tehni\u010dkim svijetom, s dominantnim tehnikama pojedinih vremena, te trasirati put na koji se mi\u0161ljenje, kako nam se \u010dini, mora odva\u017eiti. Nije naime nikada problem u bogohulnosti odabrane teme. Nema toga \u0161to mi\u0161ljenje ne\u0107e sagledati u cjelini njegova bi\u0107a. Problem mo\u017ee biti samo u tome ako se to ne sagleda cjelovito, odnosno ako neki partikularni interes nadja\u010da objektivnost samog mi\u0161ljenja, pa u rezultatu dobijemo ono \u0161to se pro-htjelo ili \u0161to je naru\u010deno.<\/p>\n

              Bitno bi bilo skicirati ideju propitivanja utemeljenost takvog pristupa, prikazati njegovu metodu i poku\u0161ati joj odrediti granice. <\/p>\n

              Treba naravno imati na umu da je nu\u017enost takvog propitivanja odre\u0111ena vremenom u kojemu \u017eivimo. Sustavi posredovanja utemeljeni su u tehni\u010dkom svijetu, a tehni\u010dka paradigma svih znanosti pa i filozofije nadvila se nad suvremenim svijetom. S jedne strane to svodi Boga na instrument razli\u010ditih, Wittgenstein bi rekao ‘igara jezika’ a s druge strane tehni\u010dka ogoljavanja u pristupu fenomenima omogu\u0107avaju prepoznavanje obrazaca mi\u0161ljenja kao i pona\u0161anja ljudi prema tim fenomenima. U tom smislu neupitna je nu\u017enost propitivanja su\u010deljavanja Boga i onog tehni\u010dkog.<\/p>\n

              U tom kontekstu gotovo da se ponavlja staro Marxovo pitanje koje bi danas zvu\u010dao otprilike ovako: Kako je Bog mogu\u0107 uz svemirske letjelice koje izlaze iz sun\u010devog sustava, odnosno u svijetu kibernetike u kojemu se i sama istina pretvorila u pitanje funkcionalnosti.<\/p>\n

              Svijet podijeljen na religije, svijet u kojemu se po granicama religijskih kultura \u017eele postaviti granice civilizacija (koje je onda jednostavnije uvesti u rat jednih protiv drugih) tra\u017ei nove pristupe za izlaz iz labirinta u kojemu se trenutno nalazi. Tu se pojavljuje Regis Debray sa svojim pristupom koji nudi otvorenost promi\u0161ljanja i trasira mogu\u0107i izlaz. Regis Debray do\u0161ao je dakle kao sna\u017eno novo upori\u0161te u razgovoru filozofije s teologijom, kriti\u010dke misli s ideolo\u0161kim tuma\u010denjima. \u00a0<\/p>\n

               <\/p>\n

              Jezik<\/strong><\/p>\n

              \n Interesantno bi bilo napraviti paralelu izme\u0111u Heideggerovog tuma\u010denja jezika i Debrayevog pristupa. Mnoge bi teze bile sli\u010dne, ali one su u slu\u010daju ova dva mislioca iskazane potpuno razli\u010ditim diskursima. Tako je za Heideggera jezik zapravo ku\u0107a bitka, odnosno, tek se kroz jezik i u jeziku bitak otvara \u010dovjeku. S druge strane Debray se ‘spu\u0161ta na zemlju’ i propituje to otvaranje bitka prema \u010dovjeku u razli\u010ditim oblicima i razli\u010ditim funkcijama jezika.<\/p>\n

              Jezik je, u mediologiji\u00a0 Regis Debraya i sinkronijski i dijakronijski prisutan \u2013 u transmisiji i u komunikaciji. Jezikom komuniciramo, ali jezikom prenosimo i znanja i iskustva kroz vrijeme, od jedne u drugu generaciju. U tom smislu jezik je „sa\u017eeti izraz\u00a0 kolektivnog pam\u0107enja“.<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> On zapravo omogu\u0107uje tu neku posebnu vrstu zajedni\u010dke osobnosti koja je zajedni\u010dka upravo svima onima koji se tim jezikom koriste. Srodnost je to koja se osje\u0107a i kao srodnost sa svima onima koji vi\u0161e nisu \u017eivi, a bili su dio zajednice koja se koristila istim jezikom.\u00a0 <\/p>\n

              U tom smislu Debray nagla\u0161ava va\u017enost jezika kao sredstva transmisije, a ne samo svakodnevne komunikacije koja je nerijetko svedena na stereotipe i fraze (da ne govorimo o dru\u0161tvenim mre\u017eama kao sna\u017enom sredstvu ubijanja transmisijske uloge jezika). <\/p>\n

              Upravo ovo razlikovanje transmisije i komunikacije pokazuje tu kriti\u010dku dimenziju Debraya. Nije dakle naprosto rije\u010d o istra\u017eivanju funkcionalnosti fenomena jezika. Debray uvi\u0111a mogu\u0107nost siroma\u0161enja jezika i njegovo svo\u0111enje na instrument svijeta kojim upravljaju tehni\u010dke znanosti i koji se polako pretvara u jedan veliki stroj u kojemu ima sve manje mjesta za ono ljudsko i prirodno. Debray je i sam protiv mekluanovski re\u010deno ‘blablanja’ kojemu smo svakodnevno izlo\u017eeni. Njemu je jasno da je snaga i veli\u010dina jezika u tome \u0161to tek uz pomo\u0107 jezika i pod njegovim krovom (sli\u010dno Heideggeru) mi mo\u017eemo transcendirati puke svakodnevne potrebe te kao pojedina\u010dna bi\u0107a biti dio ljudskoga roda, biti dijelom povijesti uspostavljanja ljudskoga svijeta.<\/p>\n

              Sje\u0107anje na na\u0161e mrtve Debray smatra za\u010detkom ozna\u010davanja, svojevrsnim jezikom iskazanim kamenom, odnosno kamenim humkama. Da bismo zapamtili gdje su na\u0161i bli\u017enji sahranjeni, prije 100 000 godina, smatra Debray, zapo\u010deli smo postavljati oznake. U tom smislu on slikovito ka\u017ee kako je u po\u010detku bila kost, a ne rije\u010d, odnosno da „pogrebi predstavljaju na\u0161a prva mnemotehni\u010dka iskustva“.<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Debray \u017eeli u\u0107i u genezu jezika u kojemu obitavamo. On ne prihva\u0107a zdravo za gotovo \u010dinjenicu va\u017enosti jezika. On u korijenima nastanka jezika \u017eeli vidjeti i razaznati pa i osvijetliti tendencije koje nas zasipaju svojim konzekvencama danas. No on istovremeno ne vr\u0161i tako duboke analize kakve je primjerice vr\u0161io Cassirer u svojim analizama odnosa jezika i mita. Debray problem gleda iz perspektive odnosa transmisije i komunikacije i su\u017eavaju\u0107i problem poku\u0161ava na jednom primjeru pokazati mogu\u0107e mjesto otvaranja labirinta.<\/p>\n

              Tra\u017ee\u0107i taj ‘sveti gral’ odnosa transmisije i komunikacije on ga dakle pronalazi u ozna\u010davanju groba. Zasigurno je da je osje\u0107aj bo\u017eanskoga u svom mitskom obliku bio prisutan u ljudima koji su na taj na\u010din ozna\u010davali mjesta gdje su njihovi najbli\u017ei pokopani. No Debray se ne osvr\u0107e na tu dimenziju. On naprosto inzistira na \u010dinjenici da je ne\u0161to u tom procesu ozna\u010deno i da je u tom procesu nastao ozna\u010ditelj.<\/p>\n

              \u010cak mo\u017ee se re\u0107i da on razli\u010dito na taj fenomen gleda od Ferdinanda de Saussurea, jer ovdje vi\u0161e nije rije\u010d o unutarnoj strukturi misli koja postoji neovisno o izvanjskom svijetu i njegovoj usporedbi sa znakom, s rije\u010dju, pojmom. Debray smatra da je prona\u0161ao ne\u0161to poput objektivno postoje\u0107ega izvora, ljudske navike koja je kasnije izrasla u sustave ozna\u010davanja, a samim tim i povela \u010dovjeka prema predjelima sveprisutnog ozna\u010davanja, komunikacije, umre\u017eavanja, pa i do svijeta u kakvom danas \u017eivimo.<\/p>\n

              U po\u010detku smo dakle pisali nakupinama kamenja, simboli\u010dki najavljenom arhitekturom, megalitima, kako ka\u017ee Debray. U tom smislu arhitektura je prethodila pismu i na neki na\u010din ga najavila: „Arhitektura prethodi pismu, kao \u0161to kamen prethodi rije\u010di.“<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Na sli\u010dan na\u010din i trag prethodi znaku. Zapravo mno\u0161tvo oblika \u010dinjenja glasa vidljivim prije samoga pisma. Debray navodi australijski chunringas, svitke od brezove kore, vezivanje \u010dvorova starih Inka, glinu Mezopotamije. Sve su to na\u010dini da se ono zvukovno i prolazno u\u010dini vizualnim i prostornim. Na taj na\u010din i manje-vi\u0161e trajnim i manje-vi\u0161e dostupnim i onima koji u tom trenutku ili tom vremenu nisu tu.<\/p>\n

              Tu se mo\u017ee govoriti i o jo\u0161 jednoj dimenziji. Debray naime pi\u0161e: „Dvije su crkve: vidljiva i nevidljiva. Poput Kristovog tijela i Crkva ima dvostruku prirodu. Ljudsku i bo\u017eansku.<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tu se otvaraju prostori promi\u0161ljanja specifi\u010dnosti ljudskog medija pisma i onoga \u0161to je u pismu kao u tijelu Crkve zatvoreno.<\/p>\n

              U korijenima je jezika ta potreba da se ovjekovje\u010di ono prolazno, da se misao ukle\u0161e u ne\u0161to trajno, da se prenese i zadr\u017ei; da se podijeli s onima koji nisu tu. Upravo zbog toga Debray citira Hugoa koji u Bogorodi\u010dinoj crkvi me\u0111u ostalima bilje\u017ei: „Arhitektura je glavna riznica \u010dovje\u010danstva, u svijetu se nije pojavila niti jedna dublja misao koja nije oli\u010dena u gra\u0111evini, svaka narodna misao i svaki vjerski zakon imali su svoje spomenike, naposljetku, ljudski rod je sve svoje va\u017ene misli ispisao u kamenu. A za\u0161to? Zato \u0161to svaka misao, bilo vjerska bilo filozofska, te\u017ei da se ovjekovje\u010di, zato \u0161to svaka misao koja je pokrenula jednu generaciju, ho\u0107e da pokrene i drugu i da ostavi traga.“<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Onako kako gr\u010dka rije\u010d sema <\/em>u korijenu vu\u010de zna\u010denje od nadgrobnog spomenika, na taj isti na\u010din semiologija, semafori i sli\u010dno, predstavljaju znakove koji se na specifi\u010dan na\u010din kre\u0107u oko jezika koji u ljudskoj semioti\u010dkoj dimenziji igra ulogu sunca.<\/p>\n

              Simbol sastavlja rastavljeno, smatra Debray i potkrepljuje to etimologijom gr\u010dke rije\u010di Sumballein<\/em>. <\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              Bog nije tako star…<\/strong><\/p>\n

              Bog nije tako star kako se pretpostavlja, smatra Debray i time se suprotstavlja\u00a0 cijelom nizu mislilaca koji ideju Boga i religijskoga prepoznaju u ljudskim vjerovanjima (od astralne vjere do mnogobo\u0161tva i kasnije u jednobo\u017ea\u010dkim religijama). <\/p>\n

              Ponovno se doga\u0111a svojevrsno ‘spu\u0161tanje na zemlju’. Debray ne ulazi u mitske korijene religijskoga. Obredi i rituali starih plemena nisu mu interesantni. On se koncentrira ne na osje\u0107aj ili do\u017eivljaj bo\u017eanskoga, na vjerski osje\u0107aj u njegovom mitskom ili religijskom obliku. Njega da tako ka\u017eemo interesira ideja Boga.<\/p>\n

              U tom kontekstu on je vrlo daleko od koncepta koji je razvijan primjerice u Schellingovoj Filozofiji mitologije<\/em>. Kao \u0161to je poznato Schelling ljudsku povijest me\u0111u ostalim vidi i kao povijest napredovanja\/otkrivanja Boga. U tom konceptu Bog je prisutan i tamo gdje se ne spominje. Dakle i prije same rije\u010di Bog postojao je u ljudskoj svijesti, u osje\u0107ajima, u mitskim pri\u010dama, u ritualima, postojao je, u najavi, Bog koji se kasnije objavama predstavio \u010dovjeku, odnosno si\u0161ao me\u0111u ljude.<\/p>\n

              Debray, \u0161to je dosta \u010dudno \u010dak vremenski locira pojavu Boga kao takvoga. On smatra da se Bog pojavio tek u osmom stolje\u0107u prije nove ere i to ne slu\u010dajno. Naime, upravo je prema Debrayu, pojava pisma zna\u010dila pretpostavku pojavljivanja samoga Boga koji se pismom objavio \u010dovjeku.<\/p>\n

              No, da bi pismo moglo izvr\u0161iti svoju funkciju bio je potrebno i ne\u0161to poput kanala komuniciranja. Debray to pronalazi u starim karavanskim stazama koji su putovale deve i vrijedni pustinjski putnici (trgovci). Tako je nastalo ono \u0161to Debray naziva Vje\u010dnim Bogom, dakle, Bogom koji je mogao putovati kroz pustinju ali je jednako tako mogao putovati i kroz vrijeme.<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Dakle iz mogu\u0107nosti jezika da pronese kroz vrijeme poruku, odnosno da izvr\u0161i transmisiju, Debray vidi mogu\u0107nost uspostave Boga. Taj njegov stav ima zanimljivih mediolo\u0161kih dimenzija ali i problemati\u010dnih teolo\u0161kih.<\/p>\n

              Jasno je naime da je tradicija pisma reducirala mnogo toga usmenih kultura i usmenoga svijeta. One zabilje\u017eene varijante materijala koji su se stolje\u0107ima usmeno prenosili samo su neke od varijanti koje su zabilje\u017eene. Veli\u010dina usmene kulture bila je me\u0111u ostalim u stalnoj doradi, dopunjavanju, stvarala\u010dkoj preradi i u meandarskoj varijanti znanja.<\/p>\n

              Pismo jest donijelo mogu\u0107nost da ne\u0161to postane trajnim ili barem da se prenese u neko drugo vrijeme. Ako ostavimo po strani je li zabilje\u017eena najbolja, najljep\u0161a, najto\u010dnija varijanta onoga \u0161to se pojavljivalo u meandrima znanja, svejedno ostaje pitanje: Nije li ono zapisano postojalo i prije nego \u0161to je bilo zabilje\u017eeno u papiru.<\/p>\n

              Stvari naime od Aristotela nadalje postoje ve\u0107 u svojoj potenciji, dakle i prije nego su realizirane. Kako onda u tom sustavu razmi\u0161ljanja tvrditi da ne\u0161to postoji tek kada je zabilje\u017eeno na trajnom ili relativno trajnom mediju? Ne \u010dini li slika pismu ono \u0161to je pismo \u010dinilo usmenosti?\u00a0 Debray bilje\u017ei: Slika je znak koji predstavlja… i koja mo\u017ee i mora biti interpretirana, ali ne mora biti \u010ditana.<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Sigurno je da \u010dinjenice na koje ukazuje Debray pripoma\u017eu razvijanju ideje Boga i dio napredovanja te ideje. Pitanje me\u0111utim s kojim Debray mora iza\u0107i na kraj je pitanje: Ne odre\u0111uje li on fenomen iz uskih okvira sustava medijskog preno\u0161enja.<\/p>\n

              Ako je transmisija preno\u0161enje iz jednog vremena u drugo; ako je to na\u010din ustanovljenja vje\u010dnih fenomena (jer je uspostavljen kanal kojim se ne\u0161to mo\u017ee protegnuti u vje\u010dnost) sasvim je sigurno da taj kanal poma\u017ee razvijanju tog fenomena. Mo\u017ee se \u010dak re\u0107i da \u010dak omogu\u0107uje realizaciju ne\u010dega \u0161to je mo\u017eda do tada bilo prisutno u ljudima samo kao potencijal. No to ne zna\u010di da neki fenomen nije postojao i prije mogu\u0107nosti njegove realizacije.<\/p>\n

              \u010cak bi se mogla postaviti suprotna tvrdnja. I to upravo na temelju mediolo\u0161kog na\u010dina gledanja. Naime, stavljanje na papir ne\u010dega \u0161to je usmeno preno\u0161eno, odnosno ne\u010dega \u0161to se s neba spustilo na zemlju, u svakom slu\u010daju zna\u010di uspostavljanje nekog pravovjernog, jedino istinitog, kodeksa ne\u010dega \u0161to je prije toga \u017eivjelo u ljudima i \u0161to se s generacije na generaciju prenosilo usmeno. U tom smislu jezik odnosno pismo mo\u017ee se pojaviti ne samo kao ‘sredstvo zaboravljanja’ kako je kod Patona ozna\u010deno, nego i kao sredstvo uspostavljanja dogme ili u najmanju ruku jedine pravovjerne istine.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Jezik kao sredstvo skladi\u0161tenja<\/strong><\/p>\n

              Pismo i papir omogu\u0107ili su skladi\u0161tenje. Na ne\u0161to \u0161to je bilo prije, nije vi\u0161e podsje\u0107alo samo kamenje grobova predaka. To je sada mogao biti zapis o vremenu koji je kao takav pisan i za trenutak u kojemu nastaje, ali i za budu\u0107nost. U dana\u0161nje vrijeme kada se naveliko govori o Big Data<\/em> (velikim bazama podataka) na koje \u0107emo se sve vi\u0161e oslanjati, doista razumno izgleda pozivanje na jezik kao sredstvo skladi\u0161tenja. Jezik i jest prva baza podataka o \u010dovjeku i svijetu u kojemu \u017eivi, pa i o mitskim ili nekim drugim bogovima. Same oznake (poput kamenih oznaka grobova) ne omogu\u0107uju skladi\u0161tenje podataka niti prijenos znanja osje\u0107aja, rije\u010di ili onoga \u0161to \u0107e se danas nazvati informacijom. Pismo je omogu\u0107ilo skladi\u0161tenja uvid u koje je donijelo iskustvo novih znanja.<\/p>\n

              Debray govori o prenosivom Bogu i to je onaj moment koji spaja pismo, tehniku prijenosa, vjerovanje, te prenosivost svetoga mjesta\u00a0 pretvorenu u svetost papira koji se prenosi odnosno, pisma u kojemu su zabilje\u017eena iskustva koja svjedo\u010de o svetim dimenzijama i ljudskom pokoravanju Bogu. <\/p>\n

              Na sli\u010dan na\u010din na koji je pismo moglo prenijeti poruku, uskladi\u0161titi, odnosno prenijeti do\u017eivljaj, osje\u0107aj, naredbu, informaciju, (reduciraju\u0107i mnoge usmene varijante istoga) na sli\u010dan na\u010din je Bog kojemu se u pravilu do tada dolazilo postao prenosivim Bogom. Svetost mjesta biva zamijenjena sveto\u0161\u0107u prenosivog predmeta. Aura proplanka na kojemu se molilo bogu postao je predmet u kojemu je pismom do\u010darana ta aurati\u010dnost odnosno svetost.<\/p>\n

              Pismo je time zadobilo ne\u0161to od onoga \u0161to opisuje. Utoliko je doba pisma istovremeno doba sna\u017ene religioznosti. To djelomice dokazuje i suvremenost u kojoj religije okrenute slici imaju druk\u010dija kulturolo\u0161ka i civilizacijska mjerila religioznosti svojih sljedbenika. Debraj sugerira: Sve monoteisti\u010dne religije su ikonofobne u su\u0161tini i ikonoklasti\u010dne na povr\u0161ini.<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Umno\u017eivost<\/strong><\/p>\n

              Svetost tako\u0111er postaje umno\u017eiva, \u010dime se zadire u pitanje autenti\u010dnosti te svetosti. \u00a0Je li svaki umno\u017eeni primjerak govora o Bogu ili govora samoga Boga jednako svet. Da li su sve objave svih jednobo\u017ea\u010dkih religija jednako svete. Svetost se u svojoj umno\u017eivosti pokazala kao predmet konkurencije. Naravno ukoliko se ne prihvati Schellingov na\u010din mi\u0161ljenja ili stavovi suvremene religio perennis<\/em>, dakle orijentacija koje prepoznaju supstancu vjerskoga u svim religijama i svim objavama.<\/p>\n

              No, \u010dinjenica je da svete rije\u010di svetih papira ukori\u010dene u knjige dovode do umno\u017eivih svetih knjiga. \u010cini li ta dostupnost svete knjige svijet svetijim ili umno\u017eivost sobom donosi i sveprisutnu povr\u0161nost. Tu se ponavlja tako\u0111er jedna od zakonitosti suvremenih medija da ono \u0161to je prihva\u0107enije od velike publike mora biti na takvoj idejnoj, misaonoj razini da od velikog broja ljudi mo\u017ee biti prihva\u0107eno. Umno\u017eivost svete knjige umno\u017eilo je broj mjesta na kojima ili u kojima obitava Bog. Istovremeno Bog je postao dio ku\u0107nog inventara, dio svakodnevnog \u017eivota i kao takav po\u010deo polako gubiti dio po dio svoje svetosti.<\/p>\n

              Molitva u svetom hramu biva zamijenjena obredom \u010ditanja, a samo \u010ditanje postaje oblikom molitve. Ono sveto osloba\u0111a se isklju\u010dive povezanosti s nekom lokacijom i mo\u017ee o\u017eivjeti na bilo kojem mjestu u procesu o\u017eivljavanja \u010ditanjem.<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              To o\u017eivljavanje \u010ditanjem podsje\u0107a na Platonovo spoznavanje prisje\u0107anjem. To pak otvara mediolo\u0161ko pitanje karaktera Platonove spoznaje odnosno prirode njegovih ideja. Naime budu\u0107i da je usmenost dominirala anti\u010dkim dobom za o\u010dekivati je da \u0107e se te\u0161ko govoriti o ‘o\u017eivljavanju \u010ditanjem’. Budu\u0107i da je na djelu usmenost tu se logi\u010dno pojavljuje spoznavanje prisje\u0107anjem.<\/p>\n

              Pobjeda kodeksa, dakle knjige, tog prenosivog Boga, zna\u010dila je, smatra Debray i povijesnu pobjedu kr\u0161\u0107anstva i podudara se upravo s ra\u0111anjem tehnolo\u0161kih pretpostavki za ideju prenosivog Boga, odnosno prenosivosti svetosti. A tek smo krenuli…\u00a0 „Na\u0161 alfabet je \u2013 pi\u0161e Debray – postao medijski prilagodljiv. Kao \u0161to je pisanje pobjeglo iz knjige, slova se jo\u0161 emancipiraju od svoje osnovice. Od papira prema disku, zidu i ekranu.<\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u00a0Ako su stari jezici i objave bili granice koje su se prelazile ratom, to su i novi suvremeni mediji. Sead Ali\u0107 nas uvodi u svijest o globalnim medijskim ratovima: „No globalnim ratom s pravom se mo\u017ee nazvati i medijski rat koji svakodnevno otvara nova rati\u0161ta i na popri\u0161ta ubacuje sve stra\u0161nija (lijepo dizajnirana) oru\u017eja. O takvom ratu govorimo kada pi\u0161emo o povijesnoj paraleli autoritarnosti oca, \u00bbBoga-oca\u00ab, \u00bbsve\u0107enika-politi- \u010dara\u00ab i \u00bbmasmedijskog propovjednika\u00ab masmedijskog zatvora bez zidova“.<\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Pitanje odnosa Boga i tehnike, boga i medija, pokazuje se sve va\u017enijim.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray: God, An Itinerary, Verso, London, 2004. str. 165. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \n\u00a0Regis Debray, Uvod u mediologiju, Clio, Beograd, 2000. str. 12.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray, Uvod u mediologiju, Clio, Beograd, 2000. str. 35.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray, Uvod u mediologiju, Clio, Beograd, 2000. str. 37. <\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray: God, An Itinerary, Verso, London, 2004. str.131.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray, Uvod u mediologiju, Clio, Beograd, 2000., str. 38.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray, Uvod u mediologiju, Clio, Beograd, 2000. str. 95.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray, Vie et mort de l image, Gallimard, Paris, 1995., str. 95.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray, Vie et mort de l image, Gallimard, Paris, 1995, str 101.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray, Uvod u mediologiju, Clio, Beograd, 2000. str. 96.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nRegis Debray: God, An Itinerary, Verso, London, 2004. str.70.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSead Ali\u0107: Globalno rati\u0161te i glasovi iz pustinje, Filozofska istra\u017eivanja, Zagreb, 2016.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              The Media mediation of God<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nThe place and role of Regis Debraya in creating a realistic picture of media and media mediation – are not well known in our philosophical media circles, or circles of particular media theories. Particularly in his teaching is his understanding and explanation of the technological assumptions for the emergence of such phenomena as, for example – God. The interest in his media analysis is particularly important in the times when God is killing loving and massacring humanity. The idea of this paper is to ask for the foundation of such an approach, to show its method and to try to determine its boundaries.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nRegis Debray has come as a powerful new ground in the conversation of philosophy with theology, critical thoughts with ideological interpretations.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> Regis Debray, media, media mediation, god, philosophy.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#21 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 159.954:654.197<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 25.02.2017.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Mirko Jakovljevi\u0107<\/span><\/p>\n

              Kola\u0161inske novosti, Kola\u0161in, Crna Gora<\/p>\n

              kolasinskenovosti@yahoo.com<\/p>\n

              Imaginacija \u2013 bitan \u010dinilac u radu televizijskog reportera<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (227 KB), Hrvatski, Str. 1743 – 1749
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Rad televizijskog reportera razlikuje se od rada drugih reportera, a najvi\u0161e po tome \u0161to on \u201erazmi\u0161lja\u201d slikom. Njegov reporterski osje\u0107aj za temu kojom se bavi zainteresirat \u0107e (ili ne\u0107e) gledatelje da ostanu kraj malih ekrana i odgledaju prilog ili emisiju. Imaginacija je jedan od oblika vizualnog mi\u0161ljenja, a usmjerena je na stvaranje javnog mnijenja. Imaginacija je i kreacija \u010dovjekova uma, u ovom slu\u010daju televizijskog reportera. U radu se analizira kako imaginacija utje\u010de na gledatelje imaju\u0107i na umu da sadr\u017eaj imaginacije mo\u017ee biti pozitivan i negativan. Tra\u017ee se odgovori na pitanja gdje je to\u010dka dodira realnog i imaginarnog u radu televizijskog reportera, kako kriti\u010dko mi\u0161ljenje autora televizijskog priloga, koje je suprotnost imaginaciji, utje\u010de na rad televizijskog reportera. Kakav mo\u017ee biti i o \u010demu ovisi umjetni\u010dki do\u017eivljaj imaju\u0107i na umu odnos imaginarnog i realnog? Gdje je u svim \u201etelevizijskim imaginarnim horizontima\u201d mjesto kriti\u010dkom mi\u0161ljenju koje je suprotnost imaginaciji? \u017divimo u vremenu kada se malo cijeni sposobnost da se dobro razmi\u0161lja zato \u0161to je ukorijenjeno stanovi\u0161te da je to opasno za sve – za one na vlasti, za poslodavce, za novinare\u2026 Zato cilj imaginacije nije da se ne\u0161to zami\u0161lja. Cilj je da svatko u sebi proizvede odre\u0111eno iskustvo, do\u017eivljaj i po\u010dne pravilno razmi\u0161ljati.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> televizija, reporter, imaginacija, mi\u0161ljenje.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              \u201eAko misao nije \u010dista, doli\u010dna i dobronamjerna, \u017eivljenje je uvijek prljavo\u201d! (Epiktet)<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Uvod<\/strong><\/p>\n

              Mi\u0161ljenje je oblik „mentalnog \u017eivljenja” i ima karakter i funkciju spoznajnog procesa kojim se dovodi u vezu jedna ideja, misao ili pojam s drugim i ukazuje na njihove me\u0111usobne odnose. Odnosno, mi\u0161ljenje je objektivno (pravilno i istinito) spoznavanje svijeta i ljudi i odnosa me\u0111u njima. (M. Perovi\u0107, 346: 2007) Procesi mi\u0161ljenja vrlo su va\u017eni ne samo za funkcioniranje ljudskog mozga u procesu obavljanja odre\u0111enih poslovnih i drugih radnji, nego su odigrali najva\u017eniju ulogu u postanku i daljem razvoju \u010dovjeka kao svjesnog bi\u0107a. Ako se sagledaju svi umni procesi koji se odvijaju u toku obavljanja slo\u017eenih reporterskih radnih zadataka, jasno je da je proces mi\u0161ljenja od klju\u010dne va\u017enosti. Ne treba posebno nagla\u0161avati da bez mi\u0161ljenja nema nikakve uspje\u0161ne i smislene \u010dovjekove aktivnosti.<\/p>\n

              Razmi\u0161ljanje slikom, odnosno vizualno mi\u0161ljenje jedan je oblik imaginacije koju svakodnevno u obavljanju posla koristi televizijski reporter. Imaginacija se, za razliku od mi\u0161ljenja kojim \u010dovjek-televizijski reporter poku\u0161ava rje\u0161avati problem u realnosti, oslanja na kreaciju. A kakva \u0107e ta kreacija biti ovisi o tipu li\u010dnosti reportera. Po sadr\u017eaju razlikujemo pozitivnu i negativnu imaginaciju. Sve to umnogome ovisi o tome kako i na koji na\u010din odre\u0111enu pojavu u na\u0161em slu\u010daju vidi televizijski reporter.<\/p>\n

              Me\u0111utim, imaginacija se tijekom \u010dovjekova odrastanja, \u0161kolovanja i sazrijevanja ne iskazuje i dovoljno ne poti\u010de. Gotovo da je u obrazovnom sustavu zanemarena. „Nikada \u0161kole nisu bile na strani darovitih u\u010denika. Nastavnici ne umeju da ih prepoznaju (otkrivaju samo tre\u0107inu darovitih) jer ih posmatraju samo po sposobnosti u\u010denja (zapam\u0107ivanja) \u0161kolskog gradiva, a ne da li umeju samostalno da misle, a roditelji nisu uvek u mogu\u0107nosti da im obezbede potrebne uslove za njihov br\u017ei i svestraniji razvoj i usavr\u0161avanje. Nisu svi odli\u010dni u\u010denici i daroviti, jer ih ima i me\u0111u onima koji ne posti\u017eu zapa\u017eene rezultate.” (M. Perovi\u0107, 171: 2007)<\/p>\n

              Iako je veoma va\u017eno kod djece razvijati imaginaciju sa svim njenim karakteristikama, ovdje \u0107emo na to samo ukazati. Ve\u0107u, du\u017enu pa\u017enju, posvetit \u0107emo onima koji bi ve\u0107 trebali imati razvijene osje\u0107aje za procese imaginacije, pogotovo u toku obavljanja slo\u017eenih radnih zadataka na poslovima televizijskog reportera. <\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              Imaginacija<\/strong><\/p>\n

              Moderni, mega, televizijski studiji gdje se proizvode programski sadr\u017eaji, tele\u0161op emisije koje plasiraju robu, brojni \u0161ou formati s predznakom „talk” u nazivu s atraktivnim gostima, ekstravagantni sudionici u „grandovskim” scenografijama, blje\u0161tava rasvjeta „ukrali” su i za TV ekrane prikovali \u0161iroku populaciju gledatelja svih generacija. Sebi svojstvenim koketiranjem s gledateljima urednici i producenti trude se da ne demistificiraju svu magiju \u010darobne TV kutije. Pogotovo u vrijeme kada digitalna tehnologija jo\u0161 nije dostigla svoj vrhunac. <\/p>\n

              Televizija pretvara svoje pleme u voajere, a svijet transformira u realnost trivijalnog spektakla. Neposrednost, spontanost i iskrenost ostaju bez za\u0161tite. Tako ono \u0161to \u017eeli najvi\u0161e dosegnuti biva najvi\u0161e osporeno. Te\u0161ko je povjerovati da televizijski program ovog tipa mo\u017ee postati pouzdan rendgen preko kojeg \u0107emo „pro\u010ditati” prirodu onih koji su se na\u0161li u kuli od stakla, u javnoj ku\u0107i bez zidova. Na to su pristali. (R. Bo\u017eovi\u0107, 61:2015)<\/p>\n

              U takvim uvjetima i okolnostima zadatak televizijskih reportera i \u010ditavog produkcijskog tima na terenu prilikom pripreme televizijske pri\u010de nije nimalo lak. <\/p>\n

              Televizija ignorira ono \u0161to nije vizualno zanimljivo, kao \u0161to su osobno razmi\u0161ljanje, \u010ditanje, \u0161etnja. Aktivnosti poput ku\u0107nih poslova i \u0107askanje sa susjedima za televiziju nisu zanimljive. Obaveza je producenata da privuku brojniju publiku. Neke kreativne osobe izmi\u0161ljaju sadr\u017eaje koji nemaju nikakvih dodirnih to\u010daka sa stvarnim \u017eivotom, dok drugi poku\u0161avaju stvarni \u017eivot prikazati na zanimljiviji na\u010din. (J. Potter, 332: 2008)<\/p>\n

              Upravo tu dolazi do izra\u017eaja kreativnost, a samim tim i imaginacija televizijskog reportera. „Kreativnost se, me\u0111utim, u\u010di \u010dak i kada se slo\u017eimo da je najve\u0107i broj stvaralaca verovatno ro\u0111en sa nekim nepoznatim i nikad do kraja upoznatim \u010diniocem koji nazivamo – talenat. Kreativnost treba po\u010deti razvijati ve\u0107 od ranog detinjstva i uslov za rani po\u010detak zavisi od kreativnih roditelja dece kojih je malo. Otud i tako malo istinskih stvaralaca naro\u010dito u dana\u0161njem svetu.” (V. Jeroti\u0107, 220: 2004) Uspje\u0161na i gledana TV pri\u010da mo\u017ee parirati programu iz „studija” ako je televizijski reporter iskoristio i primijenio znanja ste\u010dena u toku rada i ako je razvijao vizualno mi\u0161ljenje-imaginaciju zasnovanu na osobnim iskustvima, a sve s ciljem da rejting njegovog TV priloga bude bolji od drugih autora, odnosno bude gledan. <\/p>\n

              Televizijski reporteri mogu zami\u0161ljati i pozitivne i negativne ishode doga\u0111aja o kojem izvje\u0161tavaju. Ako reporter strepi da \u0107e mu finalni, montirani prilog biti lo\u0161, da \u0107e se na neki na\u010din obrukati pred auditorijem, kako urednik prilogu ne\u0107e dati prolaznu ocjenu, ako se unaprijed pla\u0161e da \u0107e snimatelj snimiti lo\u0161u sliku, lo\u0161e iskadrirati, tonski snimatelj snimiti lo\u0161 tonski zapis, a on sam prilikom snimanja izjave sugovornika zauzeti pogre\u0161an stav, imamo primjer negativne imaginacije <\/strong>televizijskog reportera. Negativnu imaginaciju kroz svoje autorske priloge gledateljima nude depresivni televizijski reporteri skloni anksioznosti. Usprkos \u010dinjenici da i anksiozne osobe mogu biti talentirani reporteri i mogu imati osje\u0107aj za imaginaciju, nezadovoljni vlastitim \u017eivotom, optere\u0107eni obiteljskim problemima oni te emocije sa sobom nose i prilikom obavljanja poslovnih zadataka. Preporuka je da televizijski reporter kada ima tzv. lo\u0161 dan prepusti radni zadatak drugom kolegi. Ne treba zanemariti \u010dinjenicu da je imaginacija u izravnoj vezi s emocionalnim problemima. Istra\u017eivanja su pokazala da se stanje li\u010dnosti televizijskog reportera kada „upadne” u negativnu imaginaciju mo\u017ee popraviti nabolje. Potrebna je vje\u017eba. Dipl. psiholog Vladimir Mi\u0161i\u0107 smatra da imaginacija ima „cilj da stvorite u sebi odre\u0111enu vrstu iskustva, do\u017eivljaja, jer <\/em>ako ste u stanju da proizvodite \u017eeljena stanja i pozitivne emocije bi\u0107ete u stanju da upravljate va\u0161im raspolo\u017eenje, motivacijom i mi\u0161ljenjem, da fokusirate svoju pa\u017enju na unutra\u0161nje iskustvo i do\u017eivljaj a ne na analizu”.Prema Mi\u0161i\u0107u, \u010dovjek u stanju negativne imaginacije (u na\u0161em slu\u010daju televizijski reporter, prim. aut. M. J<\/em>.) treba zami\u0161ljati scene, doga\u0111aje, zami\u0161ljati kako se osje\u0107a, obratiti pa\u017enju na detalje scena koje zami\u0161lja i do\u017eivljaje koje kreira. Mora re\u017eirati vlastiti mentalni film u skladu s temom koju je odabrao, dopu\u0161taju\u0107i sebi potpunu slobodu i kreativnost. Ako se usprkos svemu dogodi da do\u0111ete u stanje negativne imaginacije, a to je stanje prepoznatljive napetosti, brige, treba u\u010diniti iskorak u smjeru podsje\u0107anja vlastitog uma da se opusti i time uz pozitivan naboj dovede do stanja uma u kojem dominiraju pozitivna osje\u0107anja, osje\u0107aj snage i vjerovanje u vlastite sposobnosti. (V. Mi\u0161i\u0107, 2011:03)<\/p>\n

              Pozitivna imaginacija<\/strong> karakterizira televizijske reportere koji posao stavljaju u sredi\u0161te svoje \u017eivotne aktivnosti. Oni rastere\u0107eno idu na posao. Imaju ideje zasnovane na osje\u0107anjima sre\u0107e i zadovoljstva. S pripremljenim sinopsisom u ko\u0161uljici idu na snimanje. Upu\u0107eni i pripremljeni za razgovor sa sugovornikom, ili vi\u0161e njih, bit \u0107e prepu\u0161teni imaginaciji koja \u0107e proizvesti da televizijski reporter bude kreativan i kooperativan na terenu, a njegovi do\u017eivljaji intenzivniji od uobi\u010dajenih, prosje\u010dnih. To neminovno dovodi do izdvajanja takvog reportera od prosje\u010dnih. Dolazi do stanja kada kod reportera, osim onog ustaljenog, \u0161ablonskog informativnog, „eksplodira” i umjetni\u010dki do\u017eivljaj<\/strong>. „Me\u0111utim u kreativnosti se ne sme preterivati, jer \u017eanrovi treba da budu jasni i lako razumljivi svim kategorijama publike, od nepismenih ljudi, preko radnika i slu\u017ebenika, do hirurga i akademika.” (Z. Jeftovi\u0107, R. Petrovi\u0107, Z. Aracki, 181:2014)<\/p>\n

              Takvi autori (ovdje televizijski reporteri, prim. aut. M. J.<\/em>) mogu se nazvati stvaraocima. Oni vide i do\u017eivljavaju svijet, ljude i doga\u0111aje kroz posebnu prizmu. Objektivnije i jasnije. (M. Perovi\u0107, 196: 2007) Televizijski reporter je obavezan da strogo vodi ra\u010duna o tome \u0161to je rekao i da svoj stav obrani svojom li\u010dno\u0161\u0107u. Veli\u010dina jednog reportera ogleda se u trajanju utjecaja njegove emitirane rubrike. Na osnovi iznesenog mo\u017ee se konstatirati da razvijena imaginacija u radu televizijskog reportera utje\u010de na gledatelje. Utjecaj mo\u017ee biti pozitivan i negativan. Najprije ukazujemo na posljedice negativnog utjecaja. Spomenut \u0107emo, mo\u017eda i najva\u017enije, kako se njome udaljuje pa\u017enja gledatelja od namjere reportera da izvijesti javnost o bitnim \u010dinjenicama, dok pozitivna imaginacija utje\u010de da gledatelji ostanu uz televizijske prijemnike, budu informirani o ponu\u0111enim programskim sadr\u017eajima i zainteresirani za njih. <\/p>\n

               <\/strong><\/em><\/p>\n

              Kriti\u010dko mi\u0161ljenje<\/strong><\/em> <\/strong><\/em>– suprotnost imaginaciji<\/strong><\/p>\n

              Ljudski mozak je biolo\u0161ka su\u0161tina \u010dovjekovog psihi\u010dkog \u017eivljenja. Iako predstavlja najvi\u0161i domet evolucije materije i savr\u0161en mehanizam, on ne mo\u017ee funkcionirati ako od prvih razvojnih procesa ne prima potrebne informacije iz svog okru\u017eenja. Govore\u0107i kompjuterskim jezikom, mozak je „ma\u0161inerija”, a misao „program”. (M. Perovi\u0107, 331: 2007)<\/p>\n

              Istra\u017eivanja ljudskoga mozga sugeriraju na stav da je vanjski svijet samo vi\u0111enje svijeta kako ga vidi svatko od nas na temeljima na kojima mozak kreira vlastite slike, filmove, drame, u\u017ease, ljubavna i druga osje\u0107anja. Llinas ka\u017ee: „Spolja\u0161nji je svet na\u0161e vi\u0111enje. On se ne doga\u0111a van nego u na\u0161oj glavi. Istina to je san, upravo onakav kakav do\u017eivljavate kad zaspite. Moramo gledati, zapa\u017eati, aktivno sanjati, jer samo tako mo\u017eemo veliki svemir strpati u si\u0107u\u0161nu glavu. Spremamo ga, stvaramo njegovu sliku i iznosimo ga van.” (Prema Greenfield S., op. cit. str. 75, S. Ali\u0107, 133: 2016) <\/p>\n

              \u010cini se da informacije koje sti\u017eu iz mre\u017enice oka nisu dovoljne za stvaranje potpunog i op\u0161irnog prikaza svijeta. Ma\u0161tom popunjavamo praznine i pretvaramo iskrivljenu sliku iz o\u010diju u potpuni i ustreptali svijet koji vidimo. (Prema Greenfield S., op. cit, str. 73, S. Ali\u0107, 133: 2016) <\/p>\n

              U ko\u0161maru koji prati osje\u0107anje nemo\u0107i i fatalnosti \u010dovjek je nesposoban i da vidi stvarnost kako valja i da plodotvorno ma\u0161ta. Ne uspijeva uspostaviti ravnote\u017eu izme\u0111u sebe i svijeta. Tu vi\u0161e ne funkcionira mi\u0161ljenje da je \u010dovjek cjelina sa svojom sredinom, sa svojim okru\u017eenjem. (R. Bo\u017eovi\u0107, 17: 2015) <\/p>\n

              Najve\u0107i problem ljudi i \u010dovje\u010danstva bio je i ostaje nepravilno, pogre\u0161no, nepotpuno, nepouzdano i destruktivno mi\u0161ljenje. Destruktivna (zla) misao je sna\u017enija od konstruktivne. Nije misao dar prirode ljudima da ih u\u010dini svjesnim i razumnim, zadovoljnim i radosnim. Kao i tijelo, misli mogu biti zapu\u0161tene, pogre\u0161ne, opasne i pogubne. (M. Perovi\u0107, 341: 2007) <\/p>\n

              \u010covjekov um zadu\u017een je i za analizu realnog stanja sredine u kojoj kao ljudsko bi\u0107e \u017eivi. Taj na\u010din mi\u0161ljenja svakodnevno se koristi i naziva se kriti\u010dko mi\u0161ljenje. <\/strong>Psiholog <\/strong>Vladimir Mi\u0161i\u0107 smatra kako ta vrsta mi\u0161ljenja slu\u017ei da nas pove\u017ee s vanjskim svijetom, napravi jasnu granicu izme\u0111u na\u0161ih fantazija i \u017eelja i onoga \u0161to dolazi izvana<\/em>.<\/em> Kriti\u010dko mi\u0161ljenje<\/strong> slu\u017ei nam da odbacimo sve one informacije koje prema na\u0161oj procjeni nisu istinite ili koje nas mogu ugroziti. Na imaginaciju i analiti\u010dko (kriti\u010dko mi\u0161ljenje) ne treba gledati kao na dva suprotstavljena oblika mi\u0161ljenja. Ovdje je rije\u010d o dvije vrste mi\u0161ljenja s razli\u010ditim funkcijama. Kao \u0161to ne zami\u0161ljamo stalno ne\u0161to, tako nismo stalno ni analiti\u010dni i kriti\u010dni. (V. Mi\u0161i\u0107, 2011:03) <\/p>\n

              Televizijski reporter mora znati da nemaju svi gledatelji iste interese. Nekog zanima sport, druge isklju\u010divo vijesti\u2026 I podru\u010dje sporta, recimo, kada se radi o zainteresiranosti dijeli na nogomet, ko\u0161arku, tenis, \u0161ah. Zato je pretpostavka da reporter zna kojem se gledateljstvu i kako obra\u0107a. To je veoma va\u017eno zbog postojanja velikog broja televizijskih emitera. Nemaju svi novinari podjednako razvijenu sposobnost zapa\u017eanja. Ona u \u010dovjeku postoji ili je nema. Ne mo\u017ee se nau\u010diti, ali se vje\u017ebanjem mo\u017ee popraviti. \u010cak i veoma savjestan, nepristran novinar-televizijski reporter ne mo\u017ee se pretvoriti u stroj za izvje\u0161tavanje i interpretiranje doga\u0111aja. (Z. Jeftovi\u0107, R. Petrovi\u0107, Z. Aracki, 226:2014) <\/p>\n

              Na kraju treba posebno ukazati na sadr\u017eaj iskazanog kriti\u010dkog mi\u0161ljenja u autorskom prilogu televizijskog reportera. Pravilno i istinito mi\u0161ljenje mo\u017ee se plasirati samo ako je \u010dovjek (u na\u0161em slu\u010daju televizijski reporter, prim. aut. M. J<\/em>.) pripremljen i osposobljen da umije „pismeno” misliti, usmjeriti pa\u017enju na ono \u0161to postoji i daje povod za razmi\u0161ljanje. (M. Perovi\u0107, 347: 2007) <\/p>\n

              Na pitanje gdje je to\u010dka dodira realnog i imaginarnog u radu televizijskog reportera odgovor je – tamo gdje je kriti\u010dko mi\u0161ljenje autora televizijskog priloga, koje je suprotnost imaginaciji. Imaginacija reportera treba da bude pozitivna, da prevladava i utje\u010de na rad televizijskog reportera da, u svojevrsnom jedinstvu suprotnosti kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i imaginacije, prenese auditoriju informaciju. Objektivno, to\u010dno i pravovremeno.<\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

              Imaginaciji kao va\u017enom \u010diniocu u ljudskom ostvarivanju kroz rad se u toku odrastanja, \u0161kolovanja i sazrijevanja \u010dovjeka ne pridaje dovoljna pa\u017enja. Gotovo da se i ne poti\u010de, a u obrazovnom sustavu je zanemarena. Mo\u017eemo re\u0107i da je stanje takvo i u procesu javnog informiranja i kod njegovih sudionika, a naro\u010dito kreatora programskih sadr\u017eaja i posebno u radu i u\u010dinku televizijskih reportera. S druge strane, imaginacija u radu televizijskog reportera direktno utje\u010de na pa\u017enju i zainteresiranost gledatelja. Pozitivno i negativno. U plasiranju pravilnog i istinitog mi\u0161ljenja televizijski reporter mora prona\u0107i to\u010dke dodira realnog i imaginarnog oli\u010dene u kriti\u010dkom mi\u0161ljenju. Mora imati razvijenu pozitivnu imaginaciju i biti „osposobljen” da „pismeno” misli, usmjerava javnost na „vrijednosno prihvatljivim osnovama” i daje povod za razmi\u0161ljanje. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Milun Perovi\u0107, Putopisi \u017eivota<\/em>, I. tom, 2007., Draslar partner, Beograd <\/p>\n

              Milun Perovi\u0107, Putopisi \u017eivota<\/em>, II. tom, 2007., Draslar partner, Beograd <\/p>\n

              Vladeta Jeroti\u0107, Neuroza kao izazov<\/em>, 2004., JP Slu\u017ebeni list SCG, Ars Libri, Beograd <\/p>\n

              Ratko Bo\u017eovi\u0107, Paradoksi medijske slobode<\/em>, 2015., Medijska kultura, Nik\u0161i\u0107<\/p>\n

              Vladimir Mi\u0161i\u0107, \/pozitivna-imaginacija\/2011\/03 http:\/\/www.vaspsiholog.com<\/a><\/p>\n

              James Potter, Medijska pismenost<\/em>, 2011., Clio, Forin, Beograd<\/p>\n

              Sead Ali\u0107, Medij jezika, Filozofija razumevanja<\/em>, 2016., Medijska kultura, Nik\u0161i\u0107<\/p>\n

              Z. Jeftovi\u0107, R. Petrovi\u0107, Z. Aracki, \u017danrovi u savremenom novinarstvu<\/em>, 2014, Jasen, Beograd<\/p>\n

               <\/p>\n

              Imagination as the Important work Factor of One Television Reporter<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Work of the television reporter is quit different from the activity of other reporters.i.e mostly diferent how to \u201ethinks\u201d in the manner of picture. His feel for the topic engaged (or not) one reporter against the viewers to stay at the TV screen and to watch the dish or show. Imagination is just one aspect of visual thinking. It is concentrated on the creation and formation of public opinion. Imagination is the creation of human mind as in the case of televisions reporter. The paper analyzes how imagination can be positive and negative. We are looking for answer at the question where is the point of contact between the real and imaginary in the work of TV reporters and how the critical opinion of the author may have influence at the televisions contributions which is opposite of imagination and as such may affect at the operation of a television reporter? What may be of which depends on the artistic experience taking into account the ratio of the imaginary and the real? Where is in all \u201eimaginary television horizons\u201d the place of critical thinking which is the opposite of the imagination? We live in a time when the price of a little ability is to think properly because it is rooted opinion and it may be dangerous for everyone for those in power, for employers, for journalists. Therefore the aim is not that the imagination has to be devise at something by itself. The aim is that each person produces a certain grade of own experience to begin to think correctly. <\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> television, reporter, imagination, thinking.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n

              II ISTRA\u017dIVANJE<\/p>\n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#22 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 392-053.2:316.744<\/p>\n

              Stru\u010dni rad<\/p>\n

              Professional paper<\/p>\n

              Primljeno: 22.03.2017.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Anamarija Bilan<\/span><\/p>\n

              Filozofski fakultet Zagreb, Odjel informacijskih i komunikacijskih znanosti<\/p>\n

              anamarijabilan@gmail.com\n<\/p>\n

              Djeca u dru\u0161tvenim medijima na primjeru
              Twitter i Facebook<\/p>\n

              profila Beyonce i Kim Kardashian<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (913 KB), Hrvatski, Str. 1751 – 1768
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nObjavljivanjem fotografija djece u medijima kr\u0161i se njihovo pravo na privatnost, koje je za\u0161ti\u0107eno, zajam\u010deno i regulirano brojnim me\u0111unarodnim i hrvatskim zakonima i propisima. Isto tako, objavljivanjem fotografija djece na profilima dru\u0161tvenih mre\u017ea, kao \u0161to su na primjer Facebook ili Twitter, naru\u0161ava se pravo na privatnost. U radu \u0107e se na analizi dva Facebook i dva Twitter profila \u2013 Beyonce Knowles i Kim Kardashian, istra\u017eiti u kolikoj mjeri objavljuju fotogfarije djece i naru\u0161avaju li na taj na\u010din njihovu privatnost. Tako\u0111er \u0107e se ispitati koriste li djecu u poslovne svrhe odnosno da li uz fotografije djece reklamiraju neke svoje proizvode ili emisije i sli\u010dno.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nMetodom analize sadr\u017eaja analizirani su Facebook i Twitter profili dviju ispitanica u razdoblju od 1. sije\u010dnja do 22. velja\u010de 2016. godine tijekom kojega su objavile ukupno 459 postova na profilima obje mre\u017ee. Analiza je utvrdila da od ukupnog broja \u201epostova\u201c broj fotografija djece iznosi tek mali dio, ali i da se one koje je objavila Kim Kardashian \u010desto koriste i za promoviranje, odnosno reklamiranje nekih proizvoda ili emisija, \u010dime se naru\u0161ava privatnost djece te se pove\u010dava broj \u201elikeova\u201c. <\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> dru\u0161tvene mre\u017ee, Facebook, Twitter, privatnost, djeca.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Uvod<\/strong><\/p>\n

              Strelovit razvoj digitalne tehnologije omogu\u0107io je stanovnicima razvijenih zemalja stalni doticaj s masovnim medijima. Ljudi danas uz pomo\u0107 smartphona<\/em> i raznih aplikacija mogu biti umre\u017eeni tijekom cijelog dana te u svakom trenutku imati pristup internetu, odnosno nepreglednom broju informacija. <\/p>\n

              Utjecaju modernih tehnologija i medija nisu izlo\u017eeni samo odrasli, ve\u0107 i djeca, koja od\u00a0\u00a0 samog po\u010detka \u017eivota imaju pristup brojnim medijima i raznovrsnim tehnolo\u0161kim gadgetima<\/em>.\u00a0Aktivnost djece na internetu potvr\u0111uje istra\u017eivanje iz 2010. godine prema kojemu su „korisnici u dobi 13-15 godina (u\u010denici osnovne \u0161kole) \u010dinili tre\u0107u po redu populaciju koja sudjeluje na Facebooku u Hrvatskoj“ (usp. Ku\u0161i\u0107, 2010: 106). Istra\u017eivanje, koje je provela Poliklinika za za\u0161titu djece grada Zagreba i Hrabri telefon iz 2013. godine, pokazalo je da su internet i dru\u0161tvene mre\u017ee postale vrlo dostupne velikom broju djece (usporedi (www.poliklinika-djeca.hr\/istrazivanja<\/a> ). Volarevi\u0107 i Bebi\u0107 isti\u010du podatke agencije Drap, koja je u velja\u010di 2013. godine, ustvrdila da je „Aktivnih Facebook-korisnika u Hrvatskoj je milijun i 600 tisu\u0107a, odnosno 35,86 % gra\u0111ana, dok je na Twitteru aktivno 52 tisu\u0107e gra\u0111ana“ (Volarevi\u0107, Bebi\u0107, 2013: 62). <\/p>\n

              Osim \u0161to su korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea, djeca su i objekti na dru\u0161tvenim mre\u017eama jer roditelji \u010desto objavljuju fotografije djece na dru\u0161tvenim profilima, \u010dime naru\u0161avaju i kr\u0161e njihovo pravo na za\u0161titu privatnosti. <\/p>\n

              U ovom radu \u0107e se obraditi na koji su na\u010din prikazana djeca u dru\u0161tvenim medijima i to na profilima dru\u0161tvenih mre\u017ea Facebook i Twitter.<\/p>\n

              Svrha rada je istra\u017eiti problematiku objavljivanja fotografija djece u dru\u0161tvenim medijima na primjeru profila dviju poznatih korisnica dru\u0161tvenih mre\u017ea \u2013 pjeva\u010dice Beyonce Knowles Carter i reality zvijezde Kim Kardashian West te prikazati na koji na\u010din one objavljuju fotografije svoje djece na dru\u0161tvenim profilima Twitteru i Facebooku. Tako\u0111er \u0107e se poku\u0161ati ustvrditi naru\u0161ava li se i\/ili kr\u0161i pravo djece na privatnost. <\/p>\n

              Hipoteza 1: Obje \u017eene \u010desto objavljuju fotografije ili videa svoje djece na navedenim dru\u0161tvenim proflima \u010dime kr\u0161e njihova prava na privatnost. <\/p>\n

              Hipoteza 2: Kim \u010de\u0161\u0107e objavljuje fotografije svoje djece od Beyonce. Budu\u0107i da je dio reality showa<\/em> pretpostavlja se da \u010de\u0161\u0107e koristi djecu i dru\u0161tvene mre\u017ee kao na\u010din samopromocije. <\/p>\n

              U Hrvatskoj su provedena istra\u017eivanja o kori\u0161tenju dru\u0161tvenih mre\u017ea kod u\u010denika osnovnih \u0161kola<\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kao i o kori\u0161tenju dru\u0161tvenih mre\u017ea kao izvora informacija u informativnih emisijama<\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali do sada nije istra\u017eeno u kolikoj mjeri roditelji objavljuju fotografije djece na svojim profilima \u010dime kr\u0161e pravo na njihovu privatnost. Budu\u0107i da bi se radilo o vrlo kompleksnom istra\u017eivanju, za potrebe ovoga rada uzeti su profili dviju poznatih i utjecajnih umjetnica koje na dru\u0161tvenim profilima objavljuju fotografije svoje djece te se na njihovom primjeru htjelo istra\u017eiti problematiku kr\u0161enja privatnosti djece. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Djeca (mladi) i internet<\/strong><\/p>\n

              Djeca u Hrvatskoj predstavljaju velik dio korisnika dru\u0161tvenih mre\u017ea \u0161to potvr\u0111uje i istra\u017eivanje koje su 2013. godine provele Poliklinika za za\u0161titu djece i Hrabri telefon o dostupnost Interneta i Facebooka djeci od 11 do 18 godna i koje je pokazalo da „99 % djece ima pristup Internetu kod ku\u0107e ili u \u0161koli, 93% ispitane djece i mladih posjeduje Facebook profil, 68% djece i mladih je otvorilo FB profil prije 13. godine, 84% djece i mladih ima pristup Internetu na mobitelu“ (www.poliklinika-djeca.hr\/istrazivanja<\/a>). <\/p>\n

              Ovo istra\u017eivanje jasno ocrtava koliko su dana\u0161nja djeca u Hrvatskoj izlo\u017eena internetu i u kojoj ga mjeri koriste. „Mladi ljudi primarno koriste online tehnologije za razgovore s ljudima koje ve\u0107 znaju. Dijeljenje informacija kroz dru\u0161tvene mre\u017ee ili instant messengere poja\u010dava vezu povjerenja unutar grupe vr\u0161njaka“ (Marwick, Diaz i Palfrey, 2010; 4).<\/p>\n

              Mo\u017ee se zaklju\u010diti da, \u0161to se ti\u010de kori\u0161tenja interneta i njegove dostupnosti, digitalni jaz me\u0111u mladim korisnicima gotovo da i ne postoji. Za takvu djecu ka\u017eemo da su digital natives<\/em> odnosno digitalni uro\u0111enici. Ovaj termin je jo\u0161 2001. godine smislio Marc Prensky u eseju „Digital native, digital imigrants“<\/em> u kojem je zaklju\u010dio da <\/p>\n

              „je jasno da je rezultat ovog sveprisutnog okoli\u0161a i cjelokupne interakcije s njim da dana\u0161nji u\u010denici misle i procesuiraju informacije fundamentalno druga\u010dije<\/em> od svojih prethodnika. (…) Najkorisnija definicija koju sam na\u0161ao za njih je digital native<\/em> (digitalni uro\u0111enici). (…) Oni od nas koji se nisu rodili u digitalnom svijetu ve\u0107 su u nekom kasnije dobi u \u017eivotu postali fascinirani te su usvojili mnogo ili sve aspekte novih tehnologija su digital immigrants<\/em> (digitalni useljenici)“(usporedi Prensky: 2001; 1- 2).<\/p>\n

              Kako se vidi iz prethodno napisanih podataka, djeca odrastaju u stalnoj prisutnosti i izlo\u017eenosti medijima, posebno dru\u0161tvenim medijima, kao \u0161to su, primjerice, Facebook ili Twitter. Ali uz to \u0161to su aktivni korisnici, \u010desto su i sama objekti medija. I dok su se do prije nekoliko godina djeca u medijima uglavnom bila prisutna u novinskim formama, pojavom dru\u0161tvenim mre\u017ea, kao \u0161to su Twitter ili Facebook, prisutnost djece u medijima se pove\u0107ala. Prvenstveno jer su upravo djeca korisnici dru\u0161tvenih mre\u017ea. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Privatnost<\/strong><\/p>\n

              \nPojam privatnosti u digitalnom vremenu i digitalnim medijima te \u0161to je privatnost na on-line dru\u0161tvenim mre\u017eama sljede\u0107e je \u0161to \u0107e se definirati. Koliko su korisnici svjesni i upoznati s pravilima privatnosti pojedinih mre\u017ea i jesu li je se spremni odre\u0107i, te u kolikoj mjeri?<\/p>\n

              Privatnost je definiralo mnogo autora koji se uglavnom sla\u017eu da je to „koncept prava da se bude sam, pravo da se kontroliraju informacije o sebi, do toga da se privatno\u0161\u0107u smatra svojevoljnim i trenuta\u010dnim povla\u010denjem osobe iz dru\u0161tva“ (uporedi Marwick, Diaz i Palrey, 2010; 6). Autori isti\u010du Solovea i njegovu tvrdnju da se<\/p>\n

              „mnogi koncepti privatnosti mogu podijeliti u \u0161est glavnih pravaca: (1) pravo da se bude sam, (2) ograni\u010den pristup za sebe ili mogu\u0107nost za\u0161tite od ne\u017eeljenog pristupa drugih, (3) tajnost ili prikrivanje odre\u0111enih stvari od drugih, (4) kontrola nad osobnim informacijama ili mogu\u0107nost za kontrolom informacija o sebi,\u00a0 (5) osobnost ili za\u0161tita svoje osobnosti, individualnosti i digniteta i (6) intimnost, koja je kontrola nad, ili ograni\u010den pristup ne\u010dijoj intimnoj vezi ili aspektu \u017eivota. (Solove 2002, u Marwick, Diaz i Palrey, 2010; 6). <\/p>\n

              Osim razli\u010ditih koncepata privatnosti, stru\u010dnjaci su ustvrdili da poimanje privatnosti jako varira s obzirom na dob djece. <\/p>\n

              „Z. Yan je prou\u010davao kako 5 i 6-godi\u0161njaci, 8 do 10-godi\u0161njaci, te 10 do 12-godi\u0161njaci koncipiraju internet i otkrio je da razli\u010dite dobne skupine obja\u0161njavaju i razumiju internet na vrlo razli\u010dite na\u010dine. On je naveo da „djeca po\u010dinju razumijeti internet kao kompleksan artefakt kongnitivno i dru\u0161tveno izme\u0111u 9 i 12 godina“ (Yan 2005, p.394, u Marwick, Diaz i Palrey, 2010; 25). <\/p>\n

              \n U\u010destalo konzumiranje internetskih medija, posebno dru\u0161tvenih mre\u017ea kao \u0161to su Facebook i Twitter, dovodi u opasnost od gubitka privatnosti. Naime, korisnici izla\u017eu informacije o svom privatnom \u017eivotu pi\u0161u\u0107i po zidovima Facebooka, prikazuju\u0107i videa na YouTubu, objavljuju\u0107i fotografije na Instagramu. <\/p>\n

              Ovi trendovi su doveli do toga da su „novije brige oko privatnosti manje fokusirane na privatnost konzumenata, a vi\u0161e su koncentrirane na tajnost, pristup i budu\u0107e rizike koje „javni \u017eivot“ na stranicama kao \u0161to je Facebook, MySpace i YouTube predstavljaju za obrazovne institucije, budu\u0107e zaposlenje, pedofile i dje\u010dju pornografiju“ (Lenhart & Madden 2007;
              \nYoun 2009; Schrock & boyd 2008 u Marwick, Diaz i Palrey, 2010; 10).<\/p>\n

              \n Autori u svom radu navode podatke iz brojnih istra\u017eivanja me\u0111u kojima je i ono Jones i Soltren u kojem iznose podatke da<\/p>\n

              „je 74% u\u010denika svjesno Facebookovih opcija za privatnost (Govani and Pashley su citirali 84%), a isti istra\u017eiva\u010di otkrili su da 89% korisnika nikad nije pro\u010ditala pravila privatnosti i 91 % nisu bili upoznati s uvjetima kori\u0161tenja (Terms of Service). (…) Ipak pove\u0107ana svijest o postavkama privatnosti ne utje\u010de na pru\u017eanje informacija, sugeriraju\u0107i da nepoznavanje postavki privatnosti nije u potpunosti odgovorno za nevoljkost studenata da ograni\u010de pristup svojim profilima (2007)“ (usporedi Marwick, Diaz i Palrey, 2010; 29, 30). \u00a0\u00a0<\/p>\n

              Pored djece, koja sama objavljuju svoje fotografije na dru\u0161tvenim mre\u017eama, i roditelji \u010desto objavljuju fotografije svoje djece na profilima dru\u0161tvenih mre\u017ea. Objavljivanjem fotografija djece roditelji kr\u0161e pravo djece na za\u0161titu privatnosti koja su zajam\u010dena brojnim konvencijama, me\u0111u kojima je i \u00a0Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda (usporedi: UN, 1989: rezolucija br. 44\/25). \u010cak je i policija prepoznala problematiku objavljivanja dje\u010djih fotografija na Facebooku, pa su „u Francuskoj preko svojeg Facebook profila upozorili roditelje da prekinu s tom praksom jer time naru\u0161avaju francuski zakon o za\u0161titi privatnosti“ (usporedi: Zimo Dnevnik, 2016)<\/p>\n

               <\/p>\n

              Objektivizacija djece<\/strong><\/p>\n

              U literaturi se objektivizacija djece uglavnom ve\u017ee uz na\u010dine na koji su djeca prikazana i sudjeluju u reklamama ili u raznim emisijama. „U posljednjih nekoliko godina djeca su postala i sudionici reklamnih kampanja ili medijskih formata koji nisu primjereni da djecu u njima sudjeluju i koja \u010desto nisu namjenjena dje\u010djoj publici ve\u0107 odraslima“ (usp. Shmueli: 2015). <\/p>\n

              \n „ Kori\u0161tenje djece u televizijskim emisjama mo\u017ee dovesti do eksploatacije televizijskih mre\u017ea i ogla\u0161iva\u010da, odra\u017eavaju\u0107i voajerizam koji donosi vi\u0161e gledatelja i kupaca. Neki roditelji su pohlepni za novcem i slavom, za sebe ili svoju djecu, a drugi su spremni platiti gotovo svaku cijenu za rje\u0161avanje obiteljskih problema, \u010dak i podvrgavanje obitelji u negativnoj javnoj slavi pa\u017enja snimaju\u0107i obitelj u svojim najgorim trenucima. Djeca bi trebala izazvati vi\u0161e emocija i identifikaciju, privu\u0107i publiku, te pove\u0107ati rejting. Sudjelovanje u takvim emisijama mo\u017ee kod djece proizvesti cijeli niz emocionalnih pote\u0161ko\u0107a jer se nerijetko djeca pred kamerama moraju nositi s raznim problemima i emocijama. \u010cesto su prikazana u nelagodnim situacijama i \u010desto ih se ni ne tra\u017ei za dozvolu za snimanje, \u010dime se, opet, naru\u0161ava njihovo pravo na privatnost. Sve ovo mo\u017ee dovesti do osje\u0107aja sramo\u0107enja, emocionalne \u0161tete i problema s „brzom slavom“ i odbacivanjem“ (usporedi Shmueli, 2015; 293- 306). <\/p>\n

              \n Tako su djeca sve \u010de\u0161\u0107i sudionici reallity emisija, kao \u0161to \u0107emo i vidjeti na primjeru k\u0107eri Kim Kardashian. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Brojni likeovi<\/em> i tweetovi<\/em><\/strong><\/em><\/p>\n

              Prilikom istra\u017eivanja kori\u0161tenja djece kao objekata u medijima analizirani su Twitter i Facebook profile pjeva\u010dice Beyonce Knowles Carter te reality zvijezde Kim Kardashian West. Ove dvije \u017eene su odabrane za predmet stra\u017eivanja jer su bile na listama najutjecajnijih osoba 2015. godine. Beyonce je bila na 21. mjestu od 100 najmo\u0107nijih \u017eena u 2015. godini (www.forbes.com<\/a>), dok se Kim Kardashian na\u0161la na listi 100 najutjecajnijih ljudi u 2015. godine prema listi Timea (www.time.com<\/a>).<\/p>\n

              O utjecaju ovih dviju \u017eena govori i broj njihovih sljedbenika na profilima dru\u0161tvenih mre\u017ea pa tako Beyonce na stranici na Facebooku (https:\/\/www.facebook.com\/beyonce\/timeline<\/a>) ima 64.095.742 ukupan broj oznaka „svi\u0111a mi se“ za stranicu. Kod Twitter ra\u010duna bilo je te\u0161ko prona\u0107i onaj pravi jer postoji ra\u010dun Beyonce Knowles https:\/\/twitter.com\/Beyonce<\/a> koji ima samo osam tweetova<\/em>, odnosno poruka koje su uglavnom linkovi na neke humanitarne doga\u0111aje i svi su objavljeni u 2013. godini. Me\u0111utim, ovaj ra\u010dun ima 14,2 milijuna pratitelja (https:\/\/twitter.com\/Beyonce\/followers<\/a>). Tako\u0111er postoji i ra\u010dun Beyonce Web (https:\/\/twitter.com\/BeyonceWeb\/with_replies<\/a>) koji ima 1053 tweeta<\/em> i 240 000 pratitelja. \u00a0Analiziran je ovaj drugi ra\u010dun jer su objave novijeg datuma. <\/p>\n

              Kim Kardashian svoju slavu uglavnom mo\u017ee zahvaliti upravo dru\u0161tvenim mre\u017eama i online medijima i stoga je na njima mnogo aktivnija od Beyonce. Ona na svom Facebook profilu (https:\/\/www.facebook.com\/KimKardashian\/?fref=ts<\/a> ) ima 27.574.976 ukupan broj oznaka „svi\u0111a mi se“ za stranicu. <\/p>\n

              Na Twitteru je Kim Kardashian mnogo aktivnija od Beyonce i ima oko 21 000 tweetova<\/em> i pravu vojsku od 40,6 milijuna pratitelja (https:\/\/twitter.com\/KimKardashian<\/a>)<\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

              Obje \u017eene na svojim profilima objavljuju brojne informacije vezane uz svoj posao \u2013 pjesme, emisiju, o svom izgledu i svojim interesima, a nerjetko objavljuju i fotografije ili videosnimke svoje djece. Naime, i Beyonce i Kim su majke dviju djevoj\u010dica, a Kim je po\u010detkom prosinca 2015. rodila i sina. Obje majke vole se pohvaliti djecom svojim obo\u017eavateljima tako da objavljuju njihove fotografije na svojim profilima. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Za\u0161tita djece – zakonski okvir<\/strong><\/p>\n

              Brojni me\u0111unarodni i hrvatski zakonski akti jam\u010de i \u0161tite pravo na privatnost, posebice kod djece. Po\u010dev\u0161i od <\/p>\n

              „Op\u0107e deklaracije o pravima \u010dovjeka, preko Konvencije o za\u0161titi ljudskih prava i temeljnih sloboda koje na isti na\u010din i s jednakom va\u017eno\u0161\u0107u tretiraju za\u0161titu prava na obitelj i dom, slobodu, ugled, \u010dast. (…) Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, s dodatnim protokolima, na sveobuhvatan na\u010din propisuje i jam\u010di za\u0161titu djece i ostvarivanje svih njihovih prava. Od hrvatskih zakona Ustav Republike Hrvatske, kao najvi\u0161i akt dr\u017eave, u \u010dlanku 35. jam\u010di pravo na za\u0161titu osobnog i obiteljskog \u017eivota, dostojanstva, ugleda i \u010dasti, Zakon o medijima u \u010dlanku 7. i 16. jam\u010di za\u0161titu privatnosti, a posebne odredbe navedene su i u Zakonu o elektroni\u010dkim medijima i Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji“ (usporedi Jelavi\u0107, 2009, 9-13).<\/p>\n

              Unato\u010d navedenim zakonima i konvencijama velik broj roditelja i dalje objavljuje fotografije djece na svojim profilima, bez znanja ili dozvole djece, \u010dime kr\u0161e njihova prava na privatnost. Naime, dru\u0161tvene mre\u017ee su javni prostor i fotografije i\/ili bilo kakav drugi medijski sadr\u017eaj objavljen na njima mo\u017ee se kasnije upotrijebiti u neke druge svrhe. Dakle postoji mogu\u0107nost da netko uzme fotografije njihove djece i zlorabi ih negdje drugdje.<\/p>\n

              Osim dr\u017eavnih zakonovadnih tijela, za\u0161titu privatnosti propisuje i strukovno tijelo Hrvatsko novinarsko dru\u0161tvo koje u Kodeksu \u010dasti hrvatskih novinara isti\u010de ( HND, 2009) da „je dobrobit djeteta nadre\u0111ena je javnom interesu. ( HND, 2009: \u010dl. 19. i 20.).<\/p>\n

              Pored navedenih zakona, u Hrvatskoj postoji jo\u0161 \u0161est zakonskih akata kojima se reguliraju i \u0161tite prava djece, a to su Zakon o elektroni\u010dkim medijima, Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, Zakon o sudovima za mlade\u017e, Kazneni zakon, Prekr\u0161ajni zakon i Zakon o obveznim odnosima (Jelavi\u0107, 2009: 11-13).<\/p>\n

               <\/p>\n

              Dje\u010dja prava \u2013 od zakona i konvencija do redakcija i roditelja<\/strong><\/p>\n

              Prema navedenim zakonskim regulativama i propisima mo\u017ee se zaklju\u010diti da su dje\u010dja prava dobro za\u0161ti\u0107ena i zajam\u010dena. Me\u0111utim, postavlja se pitanje kakva je situacija u stvarnom \u017eivotu? Koliko se ta prava po\u0161tuju i koliko su djeca usitinu za\u0161ti\u0107ena, a posebno, ono \u0161to nas zanima, koliko su za\u0161ti\u0107ena prilikom objavljivanja osobnih podataka ili fotografija u dru\u0161tvenim medijima?<\/p>\n

              UNICEF je uz MediaWise izdao knji\u017eicu namjenjenu novinarima koji stvaraju medijske sadr\u017eaje u kojima su djeca. U njoj isti\u010du da je vrlo bitno da se u <\/p>\n

              „konvencionalnim vijestima stvari prika\u017eu iz „dje\u010djeg ugla”. Na\u010din na koji mediji predstavljaju ili \u010dak ignoriraju djecu mo\u017ee utjecati na odluke koje se donose u njihovo ime i na odnos ostatka dru\u0161tva prema njima. Mediji \u010desto prikazuju djecu kao nijeme „\u017ertve” ili o\u010daravaju\u0107a „nevina\u0161ca““ (UNICEF, 2005:4). <\/p>\n

              Navedene smjernice uglavnom se odnose na profesionalne novinare i upu\u0107uju ih kako se pona\u0161ati i pisati u situacijama u kojima trebaju izvje\u0161tavati o nekim doga\u0111ajima u kojima su akteri ili objekti djeca. Novinari su prepoznali ovu problematiku pa sugeriraju kolegama kako pisati i na \u0161to trebaju obratiti pozornost. <\/p>\n

              I Ured pravobraniteljice za djecu prepoznao je upravo roditelje kao one koji su \u010desto \u00a0„odgovorni za ugro\u017eavanje djetetove privatnosti u medijima jer i sami potaknu objavljivanje i otkrivanje identiteta djeteta, \u017eele\u0107i tako upozoriti na neprimjereno funkcioniranje, primjerice, dje\u010djeg vrti\u0107a, \u0161kole, centra za socijalnu skrb, sudova i drugih dr\u017eavnih institucija“ (…) \u00a0(Jelavi\u0107, 2009: 15).<\/p>\n

              Maja Flego i isti\u010de da je „upravo kr\u0161enje prava na privatnost naj\u010de\u0161\u0107e prijavljivano Uredu pravobraniteljice za djecu“ (Flego; 2011: 66).<\/p>\n

              „Otkrivanje djetetove privatnosti na vi\u0161e na\u010dina mo\u017ee na\u0161tetiti djetetu. Ono mo\u017ee ugroziti njegov razvoj, zadovoljavanje njegovih potreba, sliku o samome sebi, odnos sa socijalnom okolinom. Na\u017ealost, roditeljska suglasnost i\/ili djetetov pristanak na medijsko izlaganje nisu uvijek u djetetovom najboljem interesu“ (Gabelica \u0160upljika, 2009: 31).<\/p>\n

              Prema rije\u010dima Maje Gabelice \u0160upljike <\/p>\n

              „identitet se otkriva objavom fotografije, imena, inicijala, podataka o obiteljskim prilikama, osobnoj povijesti ili razvoju, prikazivanjem roditelja, citiranjem djetetovih rije\u010di, prikazivanjem djeteta, govorenjem o njemu. Stoga mo\u017eemo re\u0107i da otkrivanje djetetova identiteta utje\u010de na prikazano dijete, na okolinu, na drugu djecu te na op\u0107u sliku o djeci u dru\u0161tvu“ (Gabelica \u0160upljika, 2009: 21).<\/p>\n

              Problem za\u0161tite privatnosti djeteta vrlo je delikatan jer novinar mora razmi\u0161ljati o dobrobiti djeteta dok ga s druge strane „priti\u0161\u0107e“ urednik koji \u017eeli prodati novinu, odnosno privu\u0107i pozornost javnosti. Balansiranje izme\u0111u dvije vatre (uredni\u010dkog pritiska za ve\u0107om prodajom i za\u0161tite prava djeteta) nije lako ni \u0161kolovanim profesionalcima, a kamoli roditeljima. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Metodologija<\/strong><\/p>\n

              Kao metodologiju za analizu Twiter i Facebook profila koristila se kvalitativna i kvantitativna analiza sadr\u017eaja.<\/p>\n

              „Kvantitativna analiza sadr\u017eaja je objektivna istra\u017eiva\u010dka metoda koja omogu\u0107ava da se stanovite kvalitativne osobine tekstualnog ili slikovnog materijala izraze u kvantitativnim pokazateljima. Primjena takve analize otkriva razmjerno to\u010dne podatke u udjelu promatranih osobina u cjeloj prou\u010davanoj gra\u0111ite umanjuje vjerojatnost impresionisti\u010dkih i pau\u0161alnih ocjena kojima je \u010desto izlo\u017eena kvalitativna.
              \n Kvalitativna analiza ili ne-frekvencijska analiza podrazumijeva vi\u0161e ili manje subjektivno vrednovanje prou\u010davanog sadr\u017eaja, a budu\u0107i da analiti\u010dki postupak nije \u010dvr\u0161\u0107e definiran jasnim metodolo\u0161kim kriterijima, obi\u010dno se ne smatra „pravom“ znanstvenom metodom. U primjeni kvalitativne analize za izvo\u0111enje zaklju\u010daka nije bitna u\u010destalost ili intezitet odre\u0111enih svojstava ve\u0107 samo postojanje ili nepostojanje odre\u0111ene pojave ili svojstva“ (Lamza Posavec, 2013: 96).<\/p>\n

              Analizirani su Facebook i Twitter profili Beyonce i Kim Kardashian od 01. sije\u010dnja 2016. do 22. velja\u010de 2016. godine. U tom periodu se kvantitativno odredilo koliko je koja korisnica profila imala postova<\/em> i koliko ih \u010desto objavljuje. Potom se analizirao sadr\u017eaj postova<\/em> (objava) \u2013 odnose li se na posao, zabavu,\u00a0 obitelj i postovi<\/em> koji nisu direktno vezani uz njih. Kvantitativno se odredilo koliko je kakvih postova<\/em> \u2013 koliko ih se odnosi na posao, koliko na zabavu, koliko na obitelj i koliko je objava koje nisu direktno vezane uz korisnice. <\/p>\n

              \n U analiti\u010dkoj matrici izdvojene su fotografije na kojima su prikazana djeca te je kvantitativno odre\u0111eno koliko je u u analiziranom razdoblju objavljeno fotografija (ili videa) djece. Kako su djeca prikazana? Vidi li im se lice ili su fotografirana s udaljenosti? Znaju li da ih se slika ili ne, odnsno poziraju li u kameru ili ne? Kakav je kontekst fotografije? Jesu li sama ili s roditeljima? Tako\u0111er smo u obzir uzeli i broj likeova<\/em> i\/ili shareova<\/em> odnosno retweetova<\/em> koje su dobile fotografije na kojoj su djeca. <\/p>\n

              \n Pod fotografije u vezi posla ubrajale su se sve one koje se odnose na poslove kojima se njih dvije bave \u2013 dakle promocija nekog albuma, nastupa ili emisije. Me\u0111utim, kod Kim Kardashian je bilo problema oko utvr\u0111ivanja razlike izme\u0111u privatnog i poslovnog jer se u njenom slu\u010daju posao i obitelj ispreple\u0107u, ona je od obitelji napravila posao. Tako da su, kod njenih objava, pod posao uvr\u0161ene i one objave na kojima su \u010dlanovi obitelji, ali koje su vezane kao najava emisije ili uz neki proizvod, a pod obitelj isklju\u010divo fotografije u kojima je Kim ili \u010dlanovi njene obitelji.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Analiza sadr\u017eaja <\/strong><\/p>\n

              Kvantitativnom analizom sadr\u017eaja utvr\u0111eno je da je Beyonce u analiziranom razdoblju od 1. sije\u010dnja do 22. velja\u010de 2015. godine objavila 13 objava na Facebooku i 10 na Twitteru, dok je Kim Kardashian u istom vremenskom periodu objavila 103 posta na Facebooku i 337 postova na Twitteru.<\/p>\n

              Ovako velik broj objava Kim Kardashian u odnosu na Beyonce potvrdio je o\u010dekivanja iznijeta na po\u010detku rada. Naime, pretpostavka je bila da \u0107e Kim imati vi\u0161e objava budu\u0107i je karijeru izgradila na reality emisiji, a dru\u0161tvene mre\u017ee koristi kao platformu za reklamiranje svog bussiness carstva.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Tablica1. Komparativna analiza objava na Facebooku <\/em><\/p>\n

              \n N= 122 (f )<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Tablica 2. Komparativna analiza objava na Twitteru<\/em><\/p>\n

              \n N=347 (f)<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Iz tablica 1. i 2. jasna je razlika u broju objavljenih postova<\/em> koji idu u korist Kim Kardashian. Ova razlika bi se mogla objasniti i \u010dinjenicom da je Beyonce prvenstveno pjeva\u010dica i glumica, zbog \u010dega je postala slavna, pa u prvi plan na svojim profilima stavlja karijeru, dok je Kim prvenstveno reality<\/em> zvijezda. Ra\u010dunaju\u0107i postove<\/em> objavljene na obje dru\u0161tvene mre\u017ee, Beyonce je objavila tek 29 postova<\/em>, od \u010dega se tek jedan, i to na Facebooku odnosi obitelj, a ostale koristi u poslovne svrhe. Ona dru\u0161tvene mre\u017ee koristi uglavnom za najavu nekih nastupa, koncerata, pa se neke objave postovi odnose na nadolaze\u0107u koncertnu turneju i sli\u010dno. <\/p>\n

              U jednoj objavi na Facebooku \u2013 najavi video spota za novu pjesmu Formation<\/em>, Beyonce je objavila isje\u010dak iz videospota u kojem je prikazana njena k\u0107i. Djevoj\u010dica je u kadru s drugom djecom, gleda u kameru i zna da je snimaju. Ovaj video pogledan je 7.5 milijuna puta i dobio je 278.363 likeova te je 34.673 podjeljen<\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ovaj post<\/em> spada u kategoriju posao jer se ne mo\u017ee izravno zaklju\u010diti da joj je to k\u0107er, ali opet, s druge strane, pravi obo\u017eavatelji to znaju i moglo bi se re\u0107i da je Beyonce na ovaj na\u010din zaradila koji like vi\u0161e na ra\u010dun djeteta.<\/p>\n

              Jedina objava koja aludira na obitelj u Beyonceinu slu\u010daju jest fotografija sa Superbowla gdje su izdaleka i iz profila fotografirane ona i k\u0107i. Na fotografiji se ne vidi jasno lice djeteta koje gleda u majku. Ova fotografija je dobila\u00a0 932.708 likeova i 16.956 puta je podijeljena<\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Za usporedbu, drugi postovi Beyonce kojima najavljuje novu pjesmu ili odlazak na Grammy imaju oko gotovo duplo manje likova i dijeljenja.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              \n Slika 1. Beyonce i k\u0107i <\/em><\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Dakle, mo\u017ee se zaklju\u010diti je fotografija djevoj\u010dice jak mamac za brojne obo\u017eavatelje. Ipak, Beyonce je tu oprezna i pokazuje svoje dijete iz daleka, te ju ne koristi \u010desto za svoju promociju, odnosno reklamu.<\/p>\n

              Na Twitter profilu nema ni jednu objavu na kojoj je fotografija ili video djeteta.<\/p>\n

              Kim Kardashian je, s druge strane, stvorila karijeru snimaju\u0107i reality show<\/em> sa svojim obitelji Keeping up with a Kardashians.<\/em> Kim, koja je i prije bila relativno bogata pa i poznata jer joj je pokojni otac bio poznati odvjetnik, zahvaljuju\u0107i ovom showu postala je jo\u0161 bogatija i jo\u0161 slavnija, a to se dogodilo i ostalim \u010dlanovima obitelji. Kim se bavi se i modom, udala se za glazbenika Kanyu Westa kojeg tako\u0111er reklamira na svojim dru\u0161tvenim portalima. Imaju svoju web stranicu na kojoj napla\u0107uje sadr\u017eaj, tako\u0111er ima i brojne aplikacije koje je smislila, me\u0111u kojima su i Kimoji (emotikoni s njenim likom).
              \n Razli\u010diti posao i obitelj kod Kim je bilo jako te\u0161ko jer je njena obitelj njen posao i sve u vezi obitelji prodaje, pa tako i uz fotografije svoje djece stavlja linkove na web stranicu gdje obo\u017eavatelji mogu platiti kako bi vidjeli jo\u0161 fotografija ili aludira na neki proizvod ili novi album svoga supruga i sli\u010dno. Moglo bi se re\u0107i da je ona i cijela obitelj hodaju\u0107a i \u017eivu\u0107a reklama. Kim svoje bogatstvo mo\u017ee zahvaliti i dru\u0161tvenim mre\u017eama preko kojih reklamira razne proizvore velikom broju pratitelja. <\/p>\n

              Ona je u istom razdoblju kao i Beyonce imala ukupno 440 objava, na Facebooku 103, a na Twitteru \u010dak 337 objave. Ako bi se podijelili broj objava na Twitteru (337) s brojem dana koje smo analizirali – 54, dobili bismo da je Kim u prosjeku samo na Twitteru objavljivala 6 objava dnevno. Ukoliko se dodaju i Facebook objave, taj se broj podi\u017ee na prosje\u010dno 8 objava po danu.<\/p>\n

              Kimine objave uglavnom se odnose na posao, i to 56 na Facebooku i 263 na Twitteru. Me\u0111utim, nas je jo\u0161 zanimalo koliko \u010desto Kim objavljuje fotografije djece i koristi li ih kako bi promovirala sebe ili svoj posao.<\/p>\n

              Objave u kojima prikazuje slike obitelji te djecu su u manjini u odnosu na sveukupan broj objavljenih postova. Kao \u0161to je vidljivo iz Tablice 3., Kim je na Facebooku objavila ukupno 19 fotografija koje su vezane uz obitelj, me\u0111u kojima je na 10 fotografija prikazano dijete ili djeca, dok je na Twitteru objavila 22 fotografije obiteljskih motiva, od kojih 17 fotografija prikazuje djecu. Tablica 3. pokazuje da se u odnosu na broj objavljenih obiteljskih fotografija, fotografije djece \u010dine vrlo visok postotak.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Tablica 3. Kvantitativni prikaz odnosa fotografija djece u obiteljskim fotografijama<\/em><\/p>\n

              \n N= 69 \u00a0(f)<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Kao \u0161to smo ve\u0107 naglasili, Kim koristi dru\u0161tvene medije na vrlo specifi\u010dan na\u010din jer \u010desto koristi obitelj kako bi reklamirala neki posao pa nas je zanimalo koristi li i fotografije ili videa da privu\u010de \u0161to ve\u0107i broj obo\u017eavatelja i dobije \u0161to ve\u0107i broj likeova i pregleda, odnosno \u0161to bolju reklamu.<\/p>\n

              Stoga smo provjerili koliko je fotografija na kojoj su prikazana djeca iskori\u0161teno da bi se promovirao neki posao ili su samo fotografije s obiteljskim motivima. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Tablica 4. Funkcija fotografije djeteta \u2013 promocija posla ili obitelj<\/em><\/p>\n

              \n N=28 (f)<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Prema Tablici 4. jasno je vidljivo da je Kim Kardashian Facebook profil vi\u0161e koristi kao nekakav obiteljski album gdje su obiteljske fotografije zaista samo prikaz obiteljskog \u017eivota. Naime, kao \u0161to se vidi, od 11 fotografija djece njih 10 se odnosi na obiteljske fotografije gdje je obitelj u nekom zajedni\u010dkom dru\u017eenju. Tek je objavljen jedan kratki video kojim najavljuje emisiju, a u kojoj se vidi malena. Na nekolicini fotografija je prikazana malena North s mamom ili tetama na reviji oca Kanye, ali budu\u0107i da nije jasno navedeno gdje su ovu fotografiju nismo kategorizirali pod posao ve\u0107 pod obitelj. <\/p>\n

              Twitter profil, me\u0111utim, koristi kao platformu s koje vojsci obo\u017eavatelja reklamira svoje proizvode, a za \u0161to se koristi i fotografijama obitelji i djece. Kao \u0161to se vidi iz Tablice 4. na Twitteru je 11 fotografija djece iskori\u0161teno da bi se reklamirao neki posao, dok je \u0161est fotografija, koje su objavljene, u obiteljskom kontekstu.<\/p>\n

              Treba naglasiti da je Kim i na Facebooku i na Twitteru objavljuje jednake fotografije, ali na Twiter profilu uglavnom stavlja i linkove<\/em> te hashtagove<\/em> odnosno poveznice za svoju web stranicu ili za neke svoje emisije pa smo te fotografije kategorizirali kao posao. Budu\u0107i da Twitter koristi kao platformu za \u0161irenje poslovnog carstva s koje \u010de\u0161\u0107e \u0161alje promotivne poruke iste su fotografije, uz linkove, dobile potpuno drugi kontekst i funkciju. Vi\u0161e nisu samo prikaz obiteljskog \u017eivota ve\u0107 uz ve\u0107inu njih stoji link kojim se reklamira ne\u0161to \u010dime se Kim bavi – bilo da je to web stranica, emisija, linija odje\u0107e ili novi album supruga Kanye.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Tablica 5.\u00a0 Prikaz djeteta na fotografiji <\/em><\/p>\n

              \n N= 28 (f)<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Iz Tablice 5. mo\u017ee se vidjeti u koliko je slu\u010dajeva dijete fotografirano iz bliza ili daleka te vidi li se lice ili ne. Kao \u0161to je vidljivo iz tablice djeca su uglavnom fotografirana iz blizine i na fotografijama se vidi lice, dakle djetetov identitet nije za\u0161tit\u0107en.<\/p>\n

              Slu\u010daj na Facebooku i na Twitteru u kojem dijete odbija da ga se fotografira je u biti isti video kojega je Kim objavila u istom danu na dva profila. Radi se o videu u kojem su snimali k\u0107er kako govori da se ne \u017eeli vi\u0161e fotografirati te se okre\u0107e od kamere. Ovaj video je na Facebooku pogledan 9,1 milijun puta, dobio je 242.235 likeova<\/em> i podjeljen je 17 008, dok je na Twitteru imao 55000\u00a0 retweeta<\/em> i 84 000 likeova<\/em><\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

              Ove impozantne brojke govore o mo\u0107i koju jedna fotografija ili video mo\u017ee odaslati u svijet. <\/p>\n

              Gotovo sve fotografije na kojima su djeca, kao i u slu\u010daju Beyonce, imaju jako velik odaziv obo\u017eavatelja i vrlo velik broj likeova ili dijeljenja dalje na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              \n Slika 2 Dje\u010dje ruke<\/em> <\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Na slici 2. je fotografija koju je Kim Kardashian objavila i na Facebooku i na Twitteru 3. sije\u010dnja ove godine. Fotografija prikazuje dvije ru\u010dice, aludiraju\u0107i da su to ruke njene dvoje djece \u2013 k\u0107eri North i sina Sainta kako se dr\u017ee za ruke te je u potpisu stavila re\u010denicu koju je navodno rekla malena : “On je moj najbolji prijatelj.“<\/p>\n

              Fotografija je na Facebooku dobila 587.365 likea<\/em> i 3634 sharea<\/em>, a na Twitteru 19 000 retweeta<\/em> i 67000 like<\/em>.\u00a0 Ovu smo fotografiju uzeli kao primjer jer ju je Kim prvo objavila u obiteljskom kontekstu, a potom ju je iskoristila i 10. velja\u010de, kad je uz nju stavila link za web stranicu, \u0161to smo okarakterizirali kao objavu vezanu uz posao. Tada je fotografija objavljena samo na Twitteru s linkom, te je dobila 1400 \u00a0retweet<\/em> i 9700 likeova<\/em><\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

              Ovo je dokaz kako se posao i obitelj u njenom slu\u010daju ispreple\u0107u i jo\u0161 jedna potvrda kako se dru\u0161tvene mre\u017ee koriste kako bi se do\u0161lo do \u0161to ve\u0107e publike. <\/p>\n

               <\/p>\n

              Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

              Istra\u017eivanje je osporilo prvu hipotezu da obje \u017eene \u010desto objavljuju fotografije svoje djece na dru\u0161tvenim profilima. U slu\u010daju Beyonce Knowles, od ukupno 19 objavljenih postova na obje dru\u0161tvene mre\u017ee tek se u dva slu\u010daja mo\u017ee vidjeti njena djevoj\u010dica \u2013 u isje\u010dku videospota i na fotografiji sa Superbowla. U prvom slu\u010daju djevoj\u010dica se pojavljuje zajedno s jo\u0161 dvije djevoj\u010dice pa nije toliko jasno da se Beyonce “hvali“ djetetom ili na njen ra\u010dun poku\u0161ava do\u0107i do vi\u0161e lajkova, ve\u0107 je naglasak na novom videospotu. Druga fotografija se mo\u017ee uzeti kao primjer kojim je Beyonce htjela pokazati kako je i malena prati na svim ve\u0107im nastupima te je uz nju. Fotografija je imala jako velik odaziv obo\u017eavatelja koji su je pogledali ili stavili oznaku svi\u0111a mi se. Ipak, Beyonce uz fotografiju nije stavila nikakav link ili neku drugu poveznicu na neki svoj posao tako da mo\u017eemo re\u0107i da je ova fotografija stavljenja s istom namjerom kako i drugi roditelji objavljuju fotografije svoje djece na Facebook.<\/p>\n

              Analiziraju\u0107i profile Kim Kardashian do\u0161lo se do podatka od ukupno 440 objava na obje dru\u0161tvena medija, me\u0111u kojima je i 27 fotografija na kojima se pojavljuju djeca. Ni ovo se u prvu ruku mo\u017eda ne \u010dini kao velik broj, ali ako se usporedi s brojem od 54 dana kroz koje su postovi objavljivani dobije se prosjek da je svaka dva dana objavila sliku djeteta ili djece. <\/p>\n

              \n Analizom je potvr\u0111ena druga hipoteza da Kim Kardashian vi\u0161e koristi dru\u0161tvene mre\u017ee za samopromociju, ali i da vi\u0161e koristi djecu i njihove fotografije kako bi okupila \u0161to ve\u0107 broj obo\u017eavatelja i \u0161to ve\u0107u publiku prema kojoj bi mogla plasirati svoje proizvode.<\/p>\n

              Dakle istra\u017eivanje je pokazalo da se velike svjetske zvijezde koriste dru\u0161tvenim mre\u017eama kako bi plasirale i reklamirale sebe ili svoje proizvode, \u0161to je posebno nagla\u0161eno u slu\u010daju Kim Kardashian. Ona je usavr\u0161ila kori\u0161tenje dru\u0161tvenih profila i interneta te modernih tehnologija kako bi \u0161to bolje unov\u010dila svoj lik. Na profilima ne reklamira samo sebe ve\u0107 i svoju obitelj, a kao najbolji mamac za obo\u017eavatelje pokazale su se fotografije djece. Njihove fotografije su me\u0111u najgledanijima i najvi\u0161e djeljenim objava. Objavljuju\u0107i fotografije na kojima nije za\u0161ti\u0107en identitet djeteta, a takvih je, kao \u0161to smo mogli vidjeti, vi\u0161e nego onih na kojima se ne vidi lice, obje majke ugro\u017eavaju pravo na privatnost svoje djece. <\/p>\n

              Dodu\u0161e, javne osobe imaju manje privatnosti nego privatne osobe, ali to ne zna\u010di da treba izlagati djecu jo\u0161 ve\u0107em medijskom pritisku objavljuju\u0107i njihove fotografije na brojnim profilima i to, nekad, i protiv njihove volje. <\/p>\n

              Kao \u0161to je obrazlo\u017eeno u poglavljima Privatnost i Objektivizacija naru\u0161avanjem privatnosti djece kr\u0161e se njihova elementarna prava. Ova djeca mo\u017eda jesu djeca slavnih roditelja, ali se ne zna jesu li ih upitali \u017eele li i ona sudjelovati u roditeljskoj slavi i poslovnim projektima \u2013 reklamiranju nastupa, novih albuma, modnih proizvoda ili novih epizoda reality emisija. Djeca su puno osjetljivija od odraslih osoba i te\u017ee se nose s eventualnim problemima koje donose slava i brojni obo\u017eavatelji i \u010desto se ne mogu nositi s teretom koji slava nosi. Odrastanje u javnosti \u010desto se pokazalo kao prevelik teret za djecu koja su kasnije pokazala devijanatno pona\u0161anje (npr. Maculy Culkin, sestre Olsen, Michael Jackson i brojni drugi), bilo da su imali problema s opijatima ili poreme\u0107aje u prehrani i sli\u010dno. Navedeni primjeri devijantnih pona\u0161anja najbolji su dokaz da bi djeca trebala odrastati podalje od kamera pametnih telefona i zidova na profilima dru\u0161tvenih medija kao \u0161to su Facebook, Twitter ili Instagram.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n
              \n

              <\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nusporedi: Ku\u0161i\u0107, 2010., Poliklinika za za\u0161titu djece i Hrabri telefon 2013.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nusporedi: Volarevi\u0107 i Bebi\u0107, 2013.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nSvi podaci za Facebook i Twitter ra\u010dune obiju ispitanika uzeti su 23.velja\u010de 2016. godine
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \npodaci uzeti 23.02.2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \npodaci uzeti 23.02.2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nfotografija reuzeta sa Facebook profila Beyonce<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \npogledano 24.02.2016.<\/p>\n

              <\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
              \nfotografija preuzeta s Facebook profila Kim Kardashian 24.02.2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

              \n

              <\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

              pogledano 24.02.2016.
              \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Literatura:<\/strong><\/p>\n

              Flego, Maja (2011), Za\u0161tita prava djece u medijima<\/em>, u Djeca medija \u2013 Od marginalizacije do senzacije<\/em>, ur: Lana Ciboci, Igor Kani\u017eaj i Daniel Laba\u0161, Zagreb, Matica Hrvatska<\/p>\n

              Gabelica \u0160upljika,\u00a0 Maja\u00a0 u Za\u0161tita privatnosti djece u medijima<\/em> – Zbornik priop\u0107enja s tribine, Pravobranitelj za djecu, Zagreb http:\/\/www.dijete.hr\/Dokumenti\/Publikacije\/zbornik_mediji.pdf<\/a><\/p>\n

              Jelavi\u0107, Mila (2009), u Za\u0161tita privatnosti djece u medijima<\/em> – Zbornik priop\u0107enja s tribine, Pravobranitelj za djecu, Zagreb http:\/\/www.dijete.hr\/Dokumenti\/Publikacije\/zbornik_mediji.pdf<\/a><\/p>\n

              Ku\u0161i\u0107, Sini\u0161a (2010), Online dru\u0161tvene mre\u017ee i dru\u0161tveno umre\u017eavanje kod u\u010denika osnovne \u0161kole: navike Facebook generacije<\/em>, \u00a0\u017divot i \u0161kola, br. 24 (2\/2010.), god. 56, str. 103. \u2013 125., Zagreb, file:\/\/\/C:\/Users\/Korisnik\/Downloads\/S_Kusic_Online_drustvene_mreze_i_drustveno_umrezavanje_kod_ucenika_osnovne_
              \nskole_navike_facebook_generacije.pdf<\/a><\/p>\n

              Lamza Posavec, Vesna (2013), Metode istra\u017eivanja: Anketa i analiza sadr\u017eaja<\/em>, Zagreb<\/p>\n

              Marwick, Alice E., Murgia Diaz, Diego i Palfrey John (2010) Youth, Privacy, and Reputation,<\/em> Harvard Law School, Public Law & Legal Theory Working Paper Series Paper No. 10-29<\/p>\n

              Prensky, Marc (2001), Digital Natives, Digital Immigrants,<\/em> u On the Horizon, <\/em>MCB University Press, Vol. 9 No. 5 <\/p>\n

              Shmueli, Benjamin (2015), Children ir Reality TV: Comparative and International Perspectives<\/em>, 25 Duke Journal of Comparative & International Law, 289-360. <\/p>\n

              Volarevi\u0107, Marija, Bebi\u0107, Domagoj (2013), Dru\u0161tvene mre\u017ee kao izvor vijesti u najgledanijim sredi\u0161njim informativnim emisijama u Hrvatsoj<\/em>, Medijske studije, 4. (8). 60-75, Zagreb<\/p>\n

              Facebook (2016), https:\/\/www.facebook.com\/beyonce\/timeline<\/a>, <\/strong>pristupljeno 19.02.2016.<\/p>\n

              Forbes (2015), http:\/\/www.forbes.com\/power-women\/list\/#tab:overall<\/a>, pristupljeno 19. 02. 2016.<\/p>\n

              Forbes (2015), http:\/\/www.forbes.com\/profile\/beyonce-knowles\/?list=power-women<\/a>, pristupljeno 19.02. 2016. <\/p>\n

              Howard, Caroline (2015), http:\/\/www.forbes.com\/sites\/carolinehoward\/2015\/05\/26\/ranking-the-2015-worlds-100-most-powerful-women\/#6a12fa6a5f07<\/a>, pristupljeno 19.02.2016. <\/p>\n

              Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih naroda ( 1989),\u00a0 rezolucija br. 44\/25, http:\/\/www.dijete.hr\/index.php?option=com_content&view=article&id=107&Itemid=136&lang=hr<\/a>, pristupljeno 4.5. 2016.<\/p>\n

              Kodeks \u010dasti hrvatskih novinara (2009) – http:\/\/www.hnd.hr\/dokumenti<\/a>, pristupljeno 26.2. 2016.<\/p>\n

              Narodne novine (2004), http:\/\/narodne-novine.nn.hr\/clanci\/sluzbeni\/311969.html<\/a>, NN 59\/04, pritupljeno, 26.2. 2016. <\/p>\n

              Poliklinika za za\u0161titu djece Zagreb (2013.), http:\/\/www.poliklinika-djeca.hr\/istrazivanja\/istrazivanje-o-iskustvima-i-ponasanjima-djece-na-internetu-i-na-drustvenoj-mrezi-facebook-2\/<\/a>, pristupljeno 3.5.2016. <\/p>\n

              Stewart, Martha (2015), http:\/\/time.com\/3822676\/kim-kardashian-west-2015-time-100\/<\/a>, pristupljeno 19. 02. 2016.<\/p>\n

              Time (2015), http:\/\/time.com\/collection\/2015-time-100\/<\/a>, pristupljeno 19. 02. 2016.<\/p>\n

              Twitter (2016),\u00a0 https:\/\/twitter.com\/Beyonce\/followers<\/a>, pristupljeno 19.02.2016.<\/p>\n

              Twitter (2016), https:\/\/twitter.com\/BeyonceWeb\/with_replies<\/a>, pristupljeno 23.2. 2016.<\/p>\n

              UNICEF i MediaWise (2005): Mediji i prava djeteta \u2013 priru\u010dnik koji su za novinare napisali novinari <\/em>– Napravljeno za UNICEF od strane MediaWise http:\/\/www.unicef.org\/montenegro\/Mediji_i_prava_djeteta.pdf<\/a>, pristupljeno 26.2. 2016.<\/p>\n

              UNICEF (1989),
              \n               http:\/\/www.unicef.hr\/upload\/file\/300\/150215\/FILENAME\/Konvencija_20o_20pravima_20djeteta.pdf<\/a>, pristupljeno 25.2.2016.<\/p>\n

              \n Ustav RH (2010.) Pro\u010di\u0161\u0107eni tekst – file:\/\/\/C:\/Users\/Korisnik\/Downloads\/Ustav%20Republike%20Hrvatske.pdf<\/a>, pristupljeno 26.2. 2016.<\/p>\n

              \n Zimo Dnevnik (2016), http:\/\/zimo.dnevnik.hr\/clanak\/upozorenje-policije-roditeljima-prestanite-objavljivati-fotografije-vase-djece-na-facebooku—428482.html<\/a>, pristupljeno 3.3. 2016.<\/p>\n

               <\/p>\n

              Children on Social Media, Twiter and Facebook (profile of Beyonce and Kim Kardashian)<\/span><\/strong><\/p>\n

               <\/p>\n

              Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n


              \nPublishing children\u2019s photos in the media violates their privacy right, which is protected, guaranteed and regulated by numerous international and Croatian laws and regulations. Likewise, publishing photos of children on social network profiles, such as Facebook or Twitter, violates the right to privacy. In this paper it will be researched the extent to which children\u2019s photos are being disclosed and their privacy is being undermined in case of two Facebook and two Twitter profiles – Beyonce Knowles and Kim Kardashian. It will also research whether children are used for business purposes, whether they are advertising some of their products or shows, and so on, with the photographs of children.<\/em><\/p>\n

                    <\/span><\/p>\n


              \nThe content analysis methodology analyzed the Facebook and Twitter profiles of two respondents in the period from January 1 to February 22, 2016, during which they published a total of 459 posts on profiles of both networks. The analysis found that the total number of \u201cposts\u201d shows a small number of photographs of children but also that those published by Kim Kardashian are often used to promote or promote some of the products or programs, which violates the privacy of children and increases the number \u201clike\u201d.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Key words:<\/em><\/strong> social networking, facebook, twitter, privacy, children.<\/em><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              <\/a><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              \n

              III ESEJ<\/p>\n\n\n\n
              \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

              \n  6(11)#23 2017 <\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              \n\"Creative<\/a>
              \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom               Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

              		\n

              UDK 659.16(497.5):338.48<\/p>\n

              Izvorni \u010dlanak<\/p>\n

              Original scientific paper<\/p>\n

              Primljeno: 18.04.2017.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              Jelena Juri\u0161i\u0107, \u017danina \u017digo Kopi\u0107 i Franka Brajnovi\u0107<\/span><\/p>\n

              Hrvatski studiji<\/p>\n

              jjurisic@hrstud.hr<\/p>\n

              zanina.zigo@zg.t-com.hr<\/p>\n

              franka.brajnovic@gmail.com<\/p>\n

              Kori\u0161tenje imid\u017ea Republike Hrvatske
              \nu svrhu turisti\u010dke promocije na istoku<\/span><\/strong><\/p>\n


              \nPuni tekst: pdf (520 KB), Hrvatski, Str. 1769 – 1785
              \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

               <\/p>\n

              Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

               <\/span><\/p>\n

              Autorice su provele istra\u017eivanje o tome koliko Hrvatska turisti\u010dka zajednica koristi imid\u017e Republike Hrvatske u svrhu turisti\u010dke promocije na Istoku, te u radu predla\u017eu komunikacijski plan HTZ-a za spomenuto tr\u017ei\u0161te. Izradi komunikacijskog plana prethodila je web anketa stanovnika Gruzije, Poljske i Tajlanda o Republici Hrvatskoj. Cilj istra\u017eivanja bio je otkriti je li cjelokupni imid\u017e Republike Hrvatske na Istoku bolje prepoznat od turisti\u010dke promocije u kojoj se isti\u010du prete\u017eno prirodne ljepote \u0161to jeftinije i bolje promocije na ta, dosad neistra\u017eena, tr\u017ei\u0161ta.
              \n<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

              Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> komunikacijski plan, imid\u017e, hrvatski turizam.<\/em><\/p>\n

               <\/p>\n

               <\/p>\n

              1. UVOD<\/strong><\/p>\n

              Bogate prirodne ljepote i kulturna ba\u0161tina \u010dine Republiku Hrvatsku jednom od najpo\u017eeljnijih i najljep\u0161ih turisti\u010dkih destinacija u svijetu \u0161to potvr\u0111uju razni svjetski \u010dasopisi i institucije.<\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, rije\u010d je isklju\u010divo o zapadnom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

              U Programu<\/em> rada<\/em> Hrvatske turisti\u010dke zajednice za 2011. godinu kao jedan od glavnih ciljeva strate\u0161kog plana navedeno je: „Zadr\u017eavanje ste\u010denih pozicija na me\u0111unarodnom turisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu, s posebnim naglaskom na promociju na klju\u010dnim primarnim\/tradicionalnim zapadnim tr\u017ei\u0161tima, ja\u010danju pozicije na tr\u017ei\u0161tima, tzv. Nove Europe te pozicioniranje na nekim novim europskim i izvaneuropskim tr\u017ei\u0161tima”.<\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Me\u0111utim, postavlja se pitanje \u0161to je s Istokom? \u010cini se kako je ponuda prema tom tr\u017ei\u0161tu zanemarena. <\/p>\n

              Istra\u017eivanje izneseno u ovom radu dio je diplomskog rada i provedeno je 2012. godine. Za istra\u017eivanje su kori\u0161teni podaci iz 2010. godine jer u vrijeme istra\u017eivanja podaci za 2011. godinu jo\u0161 nisu bili dostupni.\u00a0 <\/p>\n

              U ovom radu iznijet \u0107emo prijedlog komunikacijskog plana HTZ-a za Istok, koji \u0107e umjesto isticanja isklju\u010divo prirodnih ljepota na\u0161e zemlje koristiti elemente imid\u017ea<\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Hrvatske koji su ve\u0107 prepoznati na tim tr\u017ei\u0161tima. Sve to u cilju \u0161to jeftinije i bolje promocije na ta, dosad uglavnom neistra\u017eena, tr\u017ei\u0161ta. Do zaklju\u010daka koji \u0107e nam pomo\u0107i u izradi komunikacijskog plana do\u0161li smo pomo\u0107u ankete provedene u Republici Poljskoj, Gruziji i Kraljevini Tajlandu na neprobabilisti\u010dkom nasumi\u010dnom uzorku.<\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

              Specificirani cilj je otkriti je li cjelokupni imid\u017e Republike Hrvatske na Istoku bolje prepoznat od turisti\u010dke promocije u kojoj se isti\u010du prete\u017eno prirodne ljepote. <\/p>\n

               <\/p>\n

              2. KOMUNIKACIJSKI PLAN<\/strong><\/p>\n

              Za svaku djelatnost iznimno je va\u017ena upravo planirana i strate\u0161ka komunikacija koja mora biti prilago\u0111ena viziji i misiji odre\u0111ene kompanije, institucije ili organizacije.<\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svako strate\u0161ko razmi\u0161ljanje po\u010dinje analizom mikro i makrookoline u kojima organizacija djeluje. <\/p>\n

              Ovaj rad bavi se analizom isto\u010dnog tr\u017ei\u0161ta s posebnim naglaskom na mi\u0161ljenje potencijalnih turista o imid\u017eu i promociji Republike Hrvatske u spomenutim zemljama. Istra\u017eivanje koje je HTZ provela u Poljskoj 2010. godine<\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> poslu\u017eilo nam je kao podloga za stvaranje prijedloga komunikacijskog plana<\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> HTZ-a za razvoj turizma na isto\u010dnim tr\u017ei\u0161tima. Poljsku smo odabrali kao zemlju u kojoj HTZ ima predstavni\u0161tvo te djeluje niz godina, a Gruziju i Tajland kao potencijalna tr\u017ei\u0161ta u kojima se Hrvatska organizirano ne promovira kao turisti\u010dka destinacija. <\/p>\n

              Postoji vi\u0161e modela komunikacijskih planova, no u ovoj analizi koristili smo Potterov model od pet elemenata, a to su: problemi, javnosti\/interesno-utjecajne skupine, poruka, mediji i vrednovanje.<\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              3. ISTRA\u017dIVANJE IMID\u017dA REPUBLIKE HRVATSKE NA ISTOKU<\/strong><\/p>\n

              Istra\u017eivanje smo proveli metodom ankete koju smo instalirali na mre\u017enu stranicu i tako je u\u010dinili dostupnijom i jednostavnijom za ispunjavanje. Anketa se sastojala od dvadeset i pet pitanja. U svakoj od navedenih zemalja ispitano je nasumi\u010dnim odabirom po pedeset informati\u010dki pismenih ljudi od 18-35 godina starosti.<\/p>\n

              U ovom radu poku\u0161ali smo istra\u017eivanjem do\u0107i do saznanja kako Republiku Hrvatsku percipiraju stanovnici isto\u010dnih zemalja, odnosno kakav imid\u017e ima u tim podru\u010djima. Cilj je bio dokazati da usprkos nedostatku turisti\u010dke promocije u tim podru\u010djima, kao i u ve\u0107ini isto\u010dnih zemalja, Hrvatska ima odre\u0111eni imid\u017e. Temeljem rezultata predlo\u017eili smo komunikacijski plan HTZ-a za isto\u010dna tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              3.1. Analiza<\/strong> rezultata<\/strong> <\/strong><\/p>\n

              \n Iako je istra\u017eivanje provedeno pojedina\u010dno za svaku dr\u017eavu, rezultate \u0107emo prikazati zbirno kako bismo na osnovi njih donijeli zaklju\u010dke za cjelokupno isto\u010dno tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n

              Ve\u0107ina ispitanika, 64% spada u dobnu skupinu od 21 do 25 godina. \u010cak 75% ih je studentska populacija,\u00a0 22% su mladi zaposleni ljudi, a 3% nezaposleni. Gotovo svi ispitanici, to\u010dnije 99% vole putovati. Ve\u0107ina\u00a0 ispitanika, njih 90%, \u010dula je za Hrvatsku prvenstveno iz osobnih kontakata.<\/p>\n

              Kao prvu asocijaciju na Hrvatsku ve\u0107ina anketiranih navela je odgovor \u010disto more (28%)<\/em>, zatim nogome<\/em>t (19%), potom stari gradovi i kultura (18%)<\/em> te ni\u0161ta posebno(15%)<\/em>. Od 9% onih koji su se odlu\u010dili za odgovor ne\u0161to drugo<\/em> nijedan nije naveo neku negativnu konotaciju, te mo\u017eemo zaklju\u010diti da Hrvatska na Istoku ima pozitivan imid\u017e. Iako 15% ispitanika ni\u0161ta posebno ne asocira na Hrvatsku, pozitivne asocijacije ipak su brojnije nego neutralne. Jedan od ispitanika odlu\u010dio se za odgovor ne\u0161to drugo<\/em> i to ovako specificirao; „jo\u0161 jedna u nizu turisti\u010dkih zemalja za odmor“. Ono protiv \u010dega bi se HTZ svakako trebala boriti u promociji upravo je masovni turizam u kojem se sve zna\u010dajke odredi\u0161ta gube u svrhu profita. <\/em><\/p>\n

              Ipak, potrebno je skrenuti pozornost na odgovore ispitanika iz Poljske u kojoj se Hrvatska kao turisti\u010dko odredi\u0161te promovira preko aktivnosti HTZ-a. Osim \u0161to je \u010disto more<\/em> prva asocijacija za \u010dak 56,6% ispitanika, sljede\u0107i je odgovor ne\u0161to drugo<\/em> u kojem se specificirani odgovori odnose izri\u010dito na turisti\u010dke sadr\u017eaje i destinacije, primjerice Paklenica, dalmatinska obala, kamenite pla\u017ee, odli\u010dno vrijeme ili jedrenje.<\/p>\n

              Samo 4% od ukupnog broja ispitanika ne zna na kojem se kontinentu nalazi Hrvatska, \u0161to svakako svjedo\u010di o solidnom zemljopisnom znanju ispitanika. Iako se mo\u017eda ne\u0107e odmah sjetiti hrvatskih zna\u010dajki, ve\u0107ina ispitanika smjestit \u0107e Hrvatsku u Europu.<\/p>\n

              Republika Hrvatska smatra se mediteranskom zemljom, ali se nalazi na obali Jadranskoga mora. Me\u0111utim, imid\u017e mediteranske zemlje na Istoku je gotovo jednako jak kao i imid\u017e Jadranskoga mora. Prema rezultatima po zemljama jedino su Tajlan\u0111ani Hrvatsku smjestili na obale Mediterana s ne\u0161to vi\u0161im postotkom od Jadrana. \u0160panjolska tvrtka THR iz Barcelone osmislila je aktualni slogan Hrvatske turisti\u010dke zajednice The Mediterranean as it once was, <\/em>odnosno Mediteran kakav je nekada bio. <\/em>Sude\u0107i prema odgovorima koje smo dobili na ovo pitanje, slogan je dodatno zbunio potencijale turiste na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

              Prema odgovoru na pitanje koji je glavni grad Hrvatske zaklju\u010dak je da je na\u0161 glavni grad relativno dobro prepoznat na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu. Me\u0111utim, kada usporedimo rezultate po dr\u017eavama, primijetit \u0107emo zna\u010dajno opadanje to\u010dnog odgovora \u0161to smo isto\u010dnije. Naime, 90,6% Poljaka zna da je glavni grad Hrvatske Zagreb, kao i 87,5% Gruzijaca, dok je samo 46,7% Tajlan\u0111ana odgovorilo to\u010dno na ovo pitanje. Iako je u izboru ponu\u0111enih odgovora bilo mogu\u0107e izabrati i Rim, nitko od ispitanika ga nije odabrao. Iz toga zaklju\u010dujemo da, bez obzira \u0161to ispitanici mo\u017eda ne znaju koji je glavni grad Hrvatske, svi\u00a0 znaju da je Rim glavni grad Italije, odnosno da je talijanska dugogodi\u0161nja promocija i zanimljiva povijest, prikazana kroz mnoge popularne televizijske svjetske serije i filmove, dospjela do svih krajeva svijeta.<\/p>\n

              Ispitanicima smo postavili i nekoliko pitanja o poznatim hrvatskim glazbenicima, sporta\u0161ima i sporta\u0161icama. <\/p>\n

              Na pitanje tko je Maskim Mrvica, 58% ispitanika odgovorilo je pijanista. Uglavnom su svi ispitanici iz Tajlanda znali tko je on. Razlog tomu je njegova popularnost na Dalekom istoku kao i popularnost klasi\u010dne glazbe u tim krajevima. <\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"<\/p>\n

              Slika 1 (odgovori su u %)<\/em><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              Samo nekoliko godina nakon povla\u010denja Janice Kosteli\u0107 iz skijanja tek svaki \u010detvrti ispitanik zna za jednu od najboljih skija\u0161icu svih vremena. Ili je u ovom slu\u010daju problem \u0161to Blanka Vla\u0161i\u0107 ima puno bolji imid\u017e na Istoku, te ispitanici Hrvatsku podsvjesno povezuju s atletikom daleko vi\u0161e nego sa skijanjem? Hrvatska je zemlja mora i sunca i svi koji su ikad \u010duli za takvu hrvatsku promid\u017ebu te\u0161ko mogu na\u0161u zemlju povezati sa skijanjem. Nadalje, ono \u0161to nam ovakav rezultat jo\u0161 govori jest da je promid\u017eba i popularnost kratkog vijeka te da je potrebno neprestano ulagati u odre\u0111eni imid\u017e, ako ga, kako osoba tako i dr\u017eava, \u017eeli zadr\u017eati na svjetskom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

               <\/p>\n

              \n

              \"\"<\/p>\n

              Slika 2 (odgovori su u %)<\/em><\/p>\n<\/div>\n

               <\/p>\n

              I ovo pitanje je pokazalo kako hrvatska atletika\u00a0 ima bolji imid\u017e od hrvatskog skijanja. Me\u0111utim, ono \u0161to je bitno za imid\u017e Republike Hrvatske u svijetu, jest to da ona bude prepoznata kao zemlja vrhunskih sporta\u0161a, a ho\u0107e li pojedinci zapamtiti imena tih sporta\u0161a ili ne, imid\u017eu dr\u017eave ne smeta previ\u0161e.<\/p>\n

              U sljede\u0107em pitanju ispitanici su trebali prepoznati grad na slici, a to je bio\u00a0 Dubrovnik. <\/p>\n

              To je uspjelo samo polovini anketiranih. Sude\u0107i po tome, Dubrovnik na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu jo\u0161 nije dosegao bolji imid\u017e od Hrvatske. Zaklju\u010dak kako je Dubrovnik u svijetu danas poznatiji nego Hrvatska, ne samo turisti\u010dki ve\u0107 i kulturno<\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> o\u010dito ne vrijedi za zemlje na Istoku jer je Hrvatsku prepoznalo 90% ispitanika, a Dubrovnik tek njih 50%. Jedan od glavnih razloga svakako je nedostatak turisti\u010dke promocije na Istoku. Rezultati pokazuju kako je ona neophodna ako \u017eelimo privu\u0107i turiste iz tog dijela svijeta, ali i da je prije po\u010detka promid\u017ebene kampanje neophodno istra\u017eiti to potencijalno tr\u017ei\u0161te. <\/p>\n

              Republika Hrvatska broji \u010dak 1.244 otoka, od toga 67 naseljenih. Na pitanje koliko Hrvatska ima otoka: 40% ispitanika odlu\u010dilo se za ponu\u0111eni odgovor 100-200 otoka<\/em>, a drugi naj\u010de\u0161\u0107i odgovor je onaj 20-50 otoka <\/em>s \u010dak 32%. Dakle, hrvatska razvedena obala u potpunosti je nepoznata potencijalnim posjetiteljima sa Istoka. Republika Hrvatska bi trebala iskoristiti svoj poseban arhipelag u promotivne svrhe, te bi ljepotom svoje obale, otoka, ugodnom klimom i \u010distim morem pogodnim za jedrenje, uvelike mogla konkurirati bilo kojoj zemlji svijeta. <\/p>\n

              Na pitanje jesu li kad posjetili Hrvatsku, 14% ispitanika odgovorilo je pozitivno, no od toga 98% Tajlan\u0111ana i isto toliko Gruzijaca nikad nije posjetilo RH. Koliko je takav rezultat posljedica udaljenosti, a koliko nedostatka turisti\u010dke promocije u tim zemljama ne mo\u017eemo ustvrditi. No u prilog utjecaju turisti\u010dke promocije na odluku da posjete na\u0161u zemlju govori podatak da se\u00a0 32,7%\u00a0 poljskih ispitanika odmaralo u Hrvatskoj.<\/p>\n

              Na pitanje planiraju li posjetiti Hrvatsku u sljede\u0107ih pet godina, 57% anketiranih odgovorilo je pozitivno.Ve\u0107inu sa\u010dinjavaju poljski ispitanici, njih 80%. Smatramo kako je ovaj rezultat pokazatelj pozitivnog utjecaja turisti\u010dke promocije. S druge strane, pozitivno se na ovo pitanje izjasnilo 46% Gruzijaca\u00a0 i 38% Tajlan\u0111ana. S ovim rezultatom na prvu mo\u017eda mo\u017eemo biti nezadovoljni, no kada znamo kako je rije\u010d o gra\u0111anima zemalja u kojima se na\u0161a zemlja organizirano ne promovira, svakako s njime mo\u017eemo biti zadovoljni. Upravo s promid\u017ebenom kampanjom Hrvatska bi mogla potaknuti ove ispitanike, ali i brojne njihove sugra\u0111ane da ovu namjeru i ostvare, tim vi\u0161e \u0161to Hrvatska na Istoku nije na glasu skupe destinacije. Gotovo polovina ispitanika,\u00a0 njih 49%, nikad nije \u010dulo ni\u0161ta o cijenama u Hrvatskoj, dok je 36% smatra destinacijom s pristupa\u010dnim cijenama. <\/p>\n

              Na pitanje jesu li ikada posjetili neku web stranicu s informacijama o Hrvatskoj, 18% ispitanika je nai\u0161lo na takve informacije, prvenstveno na Wikipediji. \u010cak 80% anketiranih odgovorilo je negativno. Ovi rezultati govore o velikoj neiskoristivosti interneta od HTZ-a i Hrvatske op\u0107enito, ali i o njegovom velikom potencijalnu za promid\u017ebu hrvatskog turizma.<\/p>\n

              23% ispitanika se susrelo s nekim promotivnim materijalom o RH, no razlika me\u0111u dr\u017eavama je o\u010dekivano velika. Oko 40% poljskih ispitanika susrelo se s takvim materijalima. Samo po 12% Gruzijaca i Tajlan\u0111ana odgovorilo je pozitivno na ovo pitanje, \u0161to je zasigurno posljedica izostanka promocija u tim zemljama. To potvr\u0111uje i \u010dinjenica da su Gruzijci promotivne materijale o Hrvatskoj vidjeli ili na Youtube-u ili u programu neke ruske televizije. A Tajlan\u0111ani su promotivne materijale o Hrvatskoj vidjeli na CNN-u ili u nekom me\u0111unarodnom \u010dasopisu o putovanjima.<\/p>\n

              Na osnovi iznesenih i analiziranih rezultata provedene ankete, mo\u017eemo zaklju\u010diti kako je svakako potrebno ulo\u017eiti mnogo vi\u0161e u promociju Republike Hrvatske na Istoku, \u0161to nu\u017eno ne zna\u010di otvaranje predstavni\u0161tva HTZ-a u svakoj dr\u017eavi na Istoku. Postoje jeftinije i u\u010dinkovitije metode, koje \u0107emo iznijeti u nastavku ovog rada.<\/p>\n

               <\/p>\n

              4. PRIJEDLOG KOMUNIKACIJSKOG PLANA HTZ-a ZA ISTO\u010cNO TR\u017dI\u0160TE<\/strong><\/p>\n

              Cilj cjelokupnog istra\u017eivanja bio je predlo\u017eiti efikasan komunikacijski plan HTZ-a za tr\u017ei\u0161ta na Istoku. Predlo\u017eene akcije za turisti\u010dku promociju koriste elemente hrvatskog imid\u017ea prepoznatog na tr\u017ei\u0161tima Istoka. <\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              4.1. Prva faza<\/strong><\/p>\n

              Na po\u010detku strate\u0161kog planiranja potrebno je provesti temeljitu analizu rada organizacije, koja \u0107e nam pomo\u0107i u izradi strate\u0161kog komunikacijskog plana za odre\u0111eni problem. U ovoj fazi potrebno je dakle sistemati\u010dno prikupljati informacije o problemima i javnostima koji utje\u010du na rad organizacije.<\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/strong><\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              4.1.1. Analiza situacije <\/strong><\/p>\n

              HTZ kao nacionalna turisti\u010dka organizacija mora poraditi na \u0161to jeftinijoj promociji na jo\u0161 nedovoljno istra\u017eena isto\u010dna tr\u017ei\u0161ta.<\/em><\/p>\n

              Zapad se jo\u0161 uvijek bori s financijskom krizom, dok pojedine zemlje na Istoku iz godine u godinu bilje\u017ee ekonomski rast.<\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Usprkos tomu, HTZ u svom Programu rada<\/em> za 2011. godinu kao jedan od glavnih ciljeva strate\u0161kog plana navodi: „Zadr\u017eavanje ste\u010denih pozicija na me\u0111unarodnom turisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu, s posebnim naglaskom na promociju na klju\u010dnim primarnim\/tradicionalnim zapadnim tr\u017ei\u0161tima, ja\u010danju pozicije na tr\u017ei\u0161tima, tzv. Nove Europe te pozicioniranje na nekim novim europskim i izvaneuropskim tr\u017ei\u0161tima.“<\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U glavnom cilju strate\u0161kog plana ne spominju se isto\u010dna tr\u017ei\u0161ta.<\/strong><\/p>\n

              Stoga u ovom radu predla\u017eemo strategiju istra\u017eivanja novih tr\u017ei\u0161ta te orijentiranja na njih. S obzirom na to da HTZ ima ograni\u010den bud\u017eet i ne mo\u017ee prestati djelovati na emitivnim tr\u017ei\u0161tima kao \u0161to su Njema\u010dka ili Italija potrebno je osmisliti \u0161to jeftinije na\u010dine promocije, tj. kreativnu promociju putem dru\u0161tvenih mre\u017ea i popularnih portala na kojima se kre\u0107e mlada, obrazovana, internetski pismena populacija. Financijska kriza na Zapadu ne mora nu\u017eno imati negativne posljedice na hrvatski turizam ako se ova situacija sagleda kao prilika za istra\u017eivanje i \u0161irenje na nova, dosad zanemarena, tr\u017ei\u0161ta poput onog na Istoku. <\/p>\n

              Analiza rezultata istra\u017eivanja pokazala je da su odre\u0111eni elementi hrvatskog imid\u017ea prepoznati na Istoku dok hrvatski turizam nije, \u0161to je rezultat nekori\u0161tenja tih\u00a0 dijelova imid\u017ea kao kanala za turisti\u010dku promociju. Me\u0111utim, situacija na Zapadu i odraz na hrvatski turizam trebala bi potaknuti HTZ na djelovanje u smjeru Istoka i to kori\u0161tenjem upravo onih elemenata imid\u017ea koji su na Istoku ve\u0107 prepoznati.\u00a0 <\/p>\n

               <\/strong><\/p>\n

              4.1.2. Problemi <\/strong><\/p>\n

              Na temelju istra\u017eivanja razvidni su sljede\u0107i problemi:<\/p>\n

                \n
              1. nedostatak dugoro\u010dnog plana \u2013 Hrvatski turizam 2050. godine;<\/em><\/span><\/li>\n
              2. rizik od imid\u017ea destinacije masovnog turizma;<\/em><\/span><\/li>\n
              3. nedovoljna usmjerenost organizacije na potencijalno isto\u010dno tr\u017ei\u0161te;<\/span><\/li>\n
              4. neistra\u017eenost velikog i potencijalno unosnog tr\u017ei\u0161ta na Istoku;<\/span><\/li>\n
              5. neusmjereno komuniciranje poruka, odnosno nedostatak precizno definiranih ciljnih skupina;<\/span><\/li>\n
              6. oda\u0161iljanje nezanimljivih poruka \u2013 nedovoljno pa\u017enje usmjereno je na posebnost hrvatske obale i bogatstvo oto\u010dnog arhipelaga;<\/span><\/li>\n
              7. nedovoljno kori\u0161tenje svjetski poznatih Hrvata i Hrvatica te hrvatskih dostignu\u0107a u promociji hrvatskog turizma;<\/span><\/li>\n
              8. nedostatak dvosmjerne interaktivne komunikacije izme\u0111u organizacije i interesno-utjecajnih javnosti.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                 <\/strong><\/p>\n

                4.1.3. Analiza organizacije <\/strong><\/p>\n

                HTZ je nacionalna turisti\u010dka organizacija. Osim u Hrvatskoj, djeluje i u svijetu i to pomo\u0107u dvadeset i jednog predstavni\u0161tva u devetnaest zemalja. Prihode ostvaruje na temelju: <\/p>\n

                  \n
                1. boravi\u0161nih pristojbi, u skladu s posebnim zakonom,<\/span><\/li>\n
                2. \u010dlanarina, u skladu s posebnim zakonom,<\/span><\/li>\n
                3. od obavljanja gospodarskih djelatnosti sukladno Zakonu i Statutu.<\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                  Osim nabrojenih prihoda Hrvatska turisti\u010dka zajednica mo\u017ee ih ostvarivati iz : <\/p>\n

                   <\/p>\n

                  \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

                   <\/p>\n

                  HTZ ne u\u017eiva veliku popularnost u javnosti. \u010cesto je izlo\u017eena javnoj kritici novinara,<\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ali i javnosti na forumima, blogovima<\/em> i sli\u010dno.<\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Osobito se kritizira nedostatak dugoro\u010dnog plana i ne pra\u0107enje trendova novih medija. HTZ je kritiku ipak naposljetku prihvatila i poradila na kori\u0161tenju dru\u0161tvenih mre\u017ea u promotivne svrhe. Aktivnosti HTZ-a, osim na slu\u017ebenim stranicama, mogu se pratiti i putem Facebook<\/em> profila, Tweetera<\/em>, Youtube<\/em> kanala i Foursquera<\/em>. Osim slu\u017ebene stranice koja je dostupna na \u010dak \u0161esnaest svjetskih jezika, ostali kanali su isklju\u010divo na engleskom ili hrvatskom jeziku. Glavni problem je nedostatak komunikacije izme\u0111u organizacije i javnosti koji se mo\u017ee rije\u0161iti uvo\u0111enjem interaktivne dvosmjerne komunikacije na slu\u017ebenim stranicama i dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n

                   <\/strong><\/p>\n

                  4.1.4. Analiza javnosti <\/strong><\/p>\n

                   <\/p>\n

                  \n

                  \"\"<\/p>\n

                  Slika 3 – prema <\/em>Ronald D. SMITH, Strategic planning for public relations,<\/em>
                  \n Lawrence Erlbaum Associates, Publishers MahwahLondon, 2005, str.45<\/p>\n<\/div>\n

                   <\/p>\n

                  Potro\u0161a\u010di<\/em><\/p>\n

                  U ovu skupinu spadaju svi potencijalni turisti. Prete\u017eno \u0107e to na Istoku biti pojedinci, skupine ili obitelji s ve\u0107om plate\u017enom mo\u0107i. Potro\u0161a\u010di su sve osobe koje se bave jedrenjem, prate sport, kulturu, film ili politiku, posebno oni koji su informati\u010dki pismeni, aktivni na raznim dru\u0161tvenim mre\u017eama i u potrazi za odredi\u0161tem za odmor koje se razlikuje od ostalih turisti\u010dkih zemalja. Ciljamo na goste koji to\u010dno znaju \u0161to tra\u017ee \u2013 bilo da je rije\u010d o aktivnom odmoru, sportskim pripremama, seoskom turizmu, jedrenju po obali, vjerskom turizmu ili dvotjednim te\u010dajevima ronjenja. Osnovna karakteristika potencijalnih gostiju je da im se ne \u017euri na sljede\u0107e odredi\u0161te. Prosjek godina ove skupine je izme\u0111u 20 i 55, dakle rije\u010d je mla\u0111oj i aktivnijoj populaciji osebujnog \u017eivotnog stila. Kako bi se odmakla od imid\u017ea sunca i mor<\/em>a Hrvatska se treba usmjeriti na razvoj novih, specificiranih ponuda u turizmu. <\/p>\n

                   <\/em><\/p>\n

                  Proizvo\u0111a\u010di <\/em><\/p>\n

                  U ovu skupinu spadaju djelatnici HTZ-a i Ministarstva turizma RH, djelatnici Nacionalnih parkova, Parkova prirode i strogih rezervata, potom veliki lanci hotela i restorana, voditelji kampova i turisti\u010dkih resorta te naposljetku svi obiteljski ugostitelji i vlasnici smje\u0161taja. <\/p>\n

                  Naj\u010de\u0161\u0107a rasprava o hrvatskom turizmu obi\u010dno je o tome treba li se Hrvatska usmjeriti na masovni ili elitni turizam.<\/p>\n

                   <\/em><\/p>\n

                  Oni koji omogu\u0107avaju <\/em><\/p>\n

                  U ovu skupinu spadaju Ministarstvo turizma te nacionalni i lokalni mediji. Stvaratelji javnog mnijenja bili bi poznati Hrvati i Hrvatice koji djeluju na podru\u010dju kulture, sporta ili politike, primjerice Maksim Mrvica, Ana Rucner, Blanka Vla\u0161i\u0107, Ivano Bali\u0107, Davor \u0160uker, Goran Vi\u0161nji\u0107, Rade \u0160erbed\u017eija, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovi\u0107 i mnogi drugi. <\/p>\n

                   <\/em><\/p>\n

                  Oni koji ograni\u010davaju<\/em><\/p>\n

                  To su sve turisti\u010dke zemlje u Europi, posebno obli\u017enje mediteranske zemlje sli\u010dne turisti\u010dke ponude i me\u0111unarodni mediji koji imaju sna\u017ean utjecaj na mi\u0161ljenje javnosti. Treba uzeti u obzir i negativnu stranu novih medija, posebno blogova i dru\u0161tvenih mre\u017ea gdje se lo\u0161a iskustva pojedinaca \u0161ire nevjerojatnom brzinom.<\/p>\n

                   <\/strong><\/p>\n

                  4.2. Druga faza \u2013 strategija <\/strong><\/p>\n

                  Pomo\u0107u strategije organizacija odlu\u010duje \u0161to \u017eeli posti\u0107i i na koji na\u010din. Svaka strategija sastoji se od dvaju fokusa \u2013 akcije organizacije i sadr\u017eaja poruka.<\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U drugoj fazi strate\u0161kog planiranja odredit \u0107emo to\u010dno \u0161to \u017eelimo posti\u0107i na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu i kako do toga do\u0107i.\u00a0 <\/p>\n

                   <\/strong><\/p>\n

                  4.2.1. Formiranje ciljeva <\/strong><\/p>\n

                  Isto\u010dno tr\u017ei\u0161te jo\u0161 je neistra\u017eeno i zato \u0107emo predlo\u017eiti sljede\u0107i generalni cilj<\/em>: biti prisutan i prepoznatljiv na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu kao turisti\u010dka destinacija koja obrazovanim pojedincima osebujnog \u017eivotnog stila nudi odmor potpuno druk\u010diji od ostalih zemalja Europe.<\/p>\n

                  Potrebno je izraditi strate\u0161ki komunikacijski plan koji \u0107e se fokusirati na pronala\u017eenje \u0161to jeftinijeg na\u010dina promocije na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu i tako osigurati prisutnost hrvatske turisti\u010dke ponude na tom tr\u017ei\u0161tu i naposljetku privu\u0107i \u0161to ve\u0107i broj turista s Istoka.<\/p>\n

                  Odlu\u010dili smo se za jeftinu promociju zbog financijske situacije i nepredvidivih rezultata ovog ulaganja. Naime, bud\u017eet za ova tr\u017ei\u0161ta nije uklju\u010den u strate\u0161ki marketin\u0161ki plan HTZ-a, te je promociju potrebno osmisliti na \u0161to kreativniji na\u010din.<\/p>\n

                  Hrvatska je u Europi izuzetno prepoznatljiva destinacija, no da bi se isto postiglo na svjetskom tr\u017ei\u0161tu te osobito na isto\u010dnom, potrebno je ulo\u017eiti dodatan napor u izgradnji imid\u017ea Hrvatske kao turisti\u010dke destinacije koja se razlikuje od drugih.<\/p>\n

                   <\/p>\n

                  4.2.1.1. Vizija i misija hrvatskog turizma na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu <\/em><\/strong><\/p>\n

                  Nedostatak dugoro\u010dnog plana i primjenjive strategije svakako umanjuje rezultate koje je Hrvatska mogla posti\u0107i u turizmu u posljednjih deset godina. Vizija hrvatskog turizma na isto\u010dnim tr\u017ei\u0161tima u dugoro\u010dnom smislu bi bila \u2013 ostvariti prisutnost na tom tr\u017ei\u0161tu s imid\u017eom oaze mira, aktivnog odmora, kulture i predaha od potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva na obali Jadrana. U viziju bi svakako uvrstili i razvijanje ovakve slike turizma Hrvatske kao pokreta\u010da ukupnog hrvatskog gospodarstva koje \u0107e pridonijeti boljitku i blagostanju hrvatskih gra\u0111ana.<\/p>\n

                  Popratna misija bila bi – pridonijeti ostvarenju dugoro\u010dne vizije hrvatskog turizma. Odnosno, od nadle\u017enih institucija o\u010dekuje se da \u010destim istra\u017eivanjima tr\u017ei\u0161ta prate potrebe klijenata i na taj na\u010din \u0161to bolje prepoznaju prednosti i nedostatke hrvatskog turizma te\u00a0 na temelju u\u010dinkovite promocije i komunikacije stvore imid\u017e Republike Hrvatske koji \u0107e se razlikovati od jo\u0161 jedne turisti\u010dke zemlje na Mediteranu.<\/p>\n

                   <\/p>\n

                  4.2.1.2. Pozicija<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Republika Hrvatska \u017eeli se pozicionirati na Istoku kao jedna od top pet europskih destinacija za nauti\u010dki i ronila\u010dki turizam, ekoturizam, seoski, eno-gastro turizam te aktivni odmor uz sve sportske sadr\u017eaje. Takvu poziciju namjerava izgraditi u roku od sedam godina inovativnim komuniciranjem putem dru\u0161tvenih mre\u017ea, blogova te portala specijaliziranih za putovanja i zanimljive destinacije. Ovakvim pozicioniranjem Republika Hrvatska cilja na samostalne, obrazovane, internetski pismene i svestrane mlade ljude.\u00a0 <\/p>\n

                   <\/p>\n

                  4.2.1.3. Specifi\u010dni ciljevi<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Navedeni generalni cilj, mo\u017eemo izraziti mjerljivim rezultatima:<\/p>\n

                    \n
                  1. u idu\u0107ih pet godina pove\u0107ati prepoznatljivost Jadranskog mora na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu na 75%, <\/em>odnosno da 75% nauti\u010dara do 55 godina starosti pri istra\u017eivanjima tr\u017ei\u0161ta izrazi \u017eelju da posjeti Republiku Hrvatsku. Informacije \u0161iriti putem Facebooka i Youtubekanala, osnovati grupu ljubitelja jedrenja unutar koje \u0107e se postavljati slike i iskustva jedrenja u Hrvatskoj. Evaluaciju izvr\u0161iti putem web-ankete na internet stranicama.<\/span><\/li>\n
                  2. u roku od dvije godine pove\u0107ati broj \u010dlanova unutar grupe Croati<\/em>a s 2.300 na 20.000 na internet portalu CouchSurfing.org<\/em>. U grupu postavljati zanimljivosti vezane uz glazbene festivale, trekkinge, kampiranja i sli\u010dne sadr\u017eaje za studente i zaposlenu mlade\u017e. Za godinu dana dosegnuti broj od 3.000 \u010dlanova u novoj grupi pod imenom How to easily get to Croatia from the East<\/em>.<\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/li>\n
                  3. u sljede\u0107ih pet godina pove\u0107ati broj ERASMUS i AIESEC stru\u010dnih praksi na Istok za 30%. Pomo\u0107u njih izvoditi jeftinu i efikasnu direktnu promociju me\u0111u studentima. <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                     <\/strong><\/p>\n

                    4.2.2. Prijedlozi za postizanje prisutnosti i prepoznatljivosti na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu<\/strong><\/p>\n

                      \n
                    1. Provesti detaljnu analizu isto\u010dnog tr\u017ei\u0161ta u sljede\u0107e tri godine \u2013 <\/em>intervjuiranjem turista s isto\u010dnog tr\u017ei\u0161ta saznati na koji na\u010din su \u010duli za Hrvatsku i za\u0161to su se odlu\u010dili za posjet. Osim toga potrebno je provesti online<\/em> ispitivanja. Kriterij za eliminaciju odre\u0111enih zemalja bio bi BDP po stanovniku i prosje\u010dno godi\u0161nje kretanje stanovnika te dr\u017eave. Za ova istra\u017eivanja koristile bi se besplatne internet stranice, primjerice couchsourfing.org<\/em>, Facebook <\/em>i sli\u010dno. Tro\u0161kovi istra\u017eivanja time su maksimalno umanjeni.<\/span><\/li>\n
                    2. Uvesti dvosmjernu interaktivnu komunikaciju izme\u0111u HTZ-a i svih njezinih javnostina dru\u0161tvenim mre\u017eama i slu\u017ebenoj web stranici tijekom teku\u0107e godine. Cilj je javnostima zainteresiranim za posjet Hrvatskoj pru\u017eiti odgovore na odre\u0111ena pitanja i nedoumice s kojima se suo\u010davaju. Tro\u0161kovi uvo\u0111enja dvosmjerne komunikacije su zanemarivi. Evaluacija ove akcije sam je odaziv pojedinaca.<\/span><\/li>\n
                    3. \u00a0Financirati snimanje daljnjih 5% jadranske obale za potrebe portala obala.hr<\/em>. Snimke koristiti u promotivne svrhe te predlo\u017eiti link za stranicu na Facebook<\/em> profilu i Youtube <\/em>kanalu. Evaluaciju rezultata provesti uz pomo\u0107 DZZS-a.<\/span><\/li>\n
                    4. \u010clanove grupe AIESEC Croatia i studente koji odlaze na ERASMUS motivirati na \u0161to \u010de\u0161\u0107e odlaske na stru\u010dnu praksu na Istok. Evaluaciju obaviti nakon pet godina stipendiranja na Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu.<\/span><\/li>\n
                    5. Napisati dugoro\u010dni plan hrvatskog turizma \u2013 <\/em>gdje se Hrvatska vidi 2050. godine?<\/em> Izuzetno je va\u017eno temeljito ispitati trendove u turizmu, \u017eelje klijenata i u skladu s prognozama za budu\u0107nost pomno isplanirati u kojem smjeru i\u0107i.<\/span><\/li>\n
                    6. Republika Hrvatska svojom turisti\u010dkom ponudom i privla\u010dno\u0161\u0107u ne mo\u017ee nadma\u0161iti Rim, Atenu ili Barcelonu ako u svojoj ponudi ima iste ili sli\u010dne sadr\u017eaje, ali mo\u017ee ponuditi razli\u010ditost. Smatramo kako Hrvatska ne\u0107e privu\u0107i nove ljude uklapanjem u sliku Mediterana kakav je nekad bio <\/em>jer kad potencijalni gost s isto\u010dnog tr\u017ei\u0161ta \u017eeli oti\u0107i na Mediteran odlu\u010dit \u0107e se za Italiju, \u0160panjolsku, Gr\u010dku ili Maltu. Stoga je potrebno nagla\u0161avati hrvatsku posebnost nad ostalim zemljama Europe: razvedenost obale s \u010dak 1.244 otoka, \u010disto more, nezaga\u0111enost zraka industrijom, vinske ceste, riblju prehranu, polifono pjevanje, kamene ku\u0107e, katoli\u010dku vjeru, itd. Hrvatska bi trebala osmisliti nove slogane kojima \u0107e poslati poruku razli\u010ditosti, oaze mira i odmora od potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva \u010diji se negativne posljedice svakodnevno sve vi\u0161e osje\u0107aju. Za odabir slogana predla\u017eemo objavljivanje nagradnog natje\u010daja na Facebook stranicama. <\/span><\/li>\n
                    7. \u00a0Hrvatska je zemlja vrhunskih sporta\u0161a – Janica Kosteli\u0107, Ivica Kosteli\u0107, Davor \u0160uker, Blanka Vla\u0161i\u0107, Ivan Ljubi\u010di\u0107, Ivano Bali\u0107 – i mo\u017ee se ponositi svojim sportskim uspjesima. U promociji nauti\u010dkog turizma na Istok potrebno je iskoristiti uspjehe mladih hrvatskih jedrili\u010dara \u0160ime Fantele i Igora Mareni\u0107a.<\/span><\/li>\n
                    8. Istra\u017eivanjem smo dokazali kako je hrvatski pijanist Maksim Mrvica jako dobro poznat na Istoku. Kori\u0161tenje njegovog imid\u017ea u promotivne svrhe na tom tr\u017ei\u0161tu itekako bi olak\u0161alo pristup potencijalnim turistima. Isto vrijedi i za poznatu violon\u010delisticu Anu Rucner koja je snimila upravo takav\u00a0 video za HTZ povodom pristupanja Hrvatske EU. <\/span><\/li>\n
                    9. U istra\u017eivanju koje smo proveli na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu pokazalo se da su neki od ispitanika za Hrvatsku zainteresirali zbog fotografije, a fotografija je izvanredan na\u010din promocije, s obzirom na to da slika govori tisu\u0107u rije\u010di.HTZ bi trebala pokrenuti svjetsko natjecanje amaterske fotografije. Prijavnice za natje\u010daj slale bi se putem Facebooka, a stru\u010dni \u017eiri izabrao bi oko 100 natjecatelja. Natjecatelje bi slu\u010dajnim odabirom poslali u razne dijelove Hrvatske. Fotograf koji pobjedi u natje\u010daju osvojio bi odre\u0111enu nov\u010danu nagradu, Akcija bi se provodila pod sloganom \u2013 Take a shot of your life in Croatia!<\/em><\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                       <\/strong><\/p>\n

                      4.2.3. Bud\u017eet za predvi\u0111ene aktivnosti i istra\u017eivanje <\/strong><\/p>\n

                      Izuzmemo li od ovih akcija onu o mijenjanju slogana, koja bi se trebala provoditi na globalnoj razini tijekom pet godina, HTZ bi za sve druge projekte trebala izdvojiti 3,3% od godi\u0161njeg bud\u017eeta namijenjenog marketin\u0161kim aktivnostima.<\/p>\n

                       <\/p>\n

                      4.3. Tre\u0107a faza \u2013 Evaluacija rezultata aktivnosti<\/strong><\/p>\n

                      \n Strate\u0161ko planiranje koje je po\u010delo formativnim istra\u017eivanjem zavr\u0161ava evaluacijom postignutih rezultata, odnosno ponovnim kori\u0161tenjem istra\u017eiva\u010dkih metoda.<\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                        \n
                      1. Uvo\u0111enje interaktivne dvosmjerne komunikacije provodit \u0107emo po\u010detkom godine i to koriste\u0107i iste kanale kao i za kratki anketni upitnik. Ova istra\u017eiva\u010dka metoda ne\u0107e dodatno opteretiti prora\u010dun HTZ-a.<\/span><\/li>\n
                      2. Dva puta tijekom pet godina provesti istra\u017eivanje na isto\u010dnom tr\u017ei\u0161tu o prepoznatljivosti hrvatskih otoka i Jadranskog mora. Koristiti se kratkom online<\/em> anketom putem dru\u0161tvenih mre\u017ea. <\/span><\/li>\n
                      3. Nakon pet godina provesti analizu sadr\u017eaja medija.<\/span><\/li>\n
                      4. Svakih \u0161est mjeseci analizirati brojpogleda\/views <\/em>spotova Maksima Mrvice na Youtube<\/em> kanalu i na slu\u017ebenim stranicama poznatog hrvatskog pijanista.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                        Na kraju svake godine izlo\u017eiti rezultate akcija zaposlenicima HTZ-a, a jednom u tri godine rezultate izlo\u017eiti i hrvatskoj javnosti. Temeljem rezultata prilagoditi komunikacijski plan za sljede\u0107e razdoblje.<\/p>\n

                         <\/strong><\/p>\n

                        5. ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/p>\n

                        HTZ u svom strate\u0161kom planu nema aktivnosti vezane za promociju na isto\u010dna tr\u017ei\u0161ta. Istra\u017eivanje koje smo proveli u tri zemlje na Istoku \u2013 Gruziji, Poljskoj i Tajlandu\u00a0 pokazalo je da HTZ ne koristi klju\u010dne elemente hrvatskog imid\u017ea u promid\u017ebene svrhe na Istoku, a da je hrvatski imid\u017e usprkos tomu, na Istoku pozitivan te bolje prepoznat od same turisti\u010dke promocije. Iz prilo\u017eenog zaklju\u010dujemo da bi HTZ svakako trebala koristiti imid\u017e koji je na Istoku ve\u0107 prepoznat u svrhu turisti\u010dke promocije i to na jeftin i kreativan na\u010din kao \u0161to su neke od aktivnosti koje smo predlo\u017eili u komunikacijskom planu. Ako se evaluacijom rezultata poka\u017ee da su predlo\u017eene aktivnosti nai\u0161le na veliki odaziv, pobolj\u0161ale imid\u017e i prepoznatljivost Hrvatske kao turisti\u010dke destinacije na isto\u010dnim tr\u017ei\u0161tima te naposljetku doprinijele ve\u0107em broju dolazaka turista s tog podru\u010dja, potrebno je napraviti dugoro\u010dnu strategiju i plan koji \u0107e u startu obuhvatiti ta tr\u017ei\u0161ta kao potencijalni izvor prihoda i velikog broja dolazaka.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        \n
                        \n

                        <\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nSvjetski priznati \u010dasopis National Geographic uvrstio je Plitvi\u010dka jezera kao jedno od dvadeset najpo\u017eeljnijih mjesta za posjetiti u 2011.-oj godini. Ameri\u010dka tv-postaja CNN proglasila je pla\u017eu na Paklenim otocima jednom od petnaest najboljih nudisti\u010dkih pla\u017ea svijeta, a\u00a0 Lonely Planet<\/em> ju je proglasio petim po redu odredi\u0161tem svijeta za 2012.-u godinu.
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nUsp.                         http:\/\/business.croatia.hr\/Documents\/1295\/HTZ-Program-rada-2011-29-12-10.pdf<\/a> (preuzeto 22.2.2012., 13:42)
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nRje\u010dnik marketinga, <\/em>Masmedia, Zagreb, 1993., str. 152
                        \nImid\u017e kao marketin\u0161ki pojam obuhva\u0107a „emocionalnu predod\u017ebu ili sliku o odre\u0111enom marketin\u0161kom objektu: proizvodu (brend, product image<\/em>), tvrtki (corporate image<\/em>), osobi (personal image<\/em>), naciji (national image<\/em>) i sli\u010dno, to jest imid\u017e je skup uvjerenja, ideja, stavova, dojmova stereotipa, predrasuda koji o izvjesnom objektu ima subjekt.
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nIstra\u017eivanje je provedeno dvjema metodama. Prvotno je, metodom intervjua, provedena analiza kampanje HTZ-a u Poljskoj 2010. godine, a potom je web-anketom ispitana informiranost stanovnika Gruzije, Poljske i Tajlanda o Republici Hrvatskoj. Sve to prethodilo je izradi prijedloga komunikacijskog plana Hrvatske turisti\u010dke zajednice za isto\u010dno tr\u017ei\u0161te. Web-anketa provedena je u tri zemlje istoka odabrane slu\u010dajnim odabirom. U svakoj zemlji anketom je ispitano 50 sudionika, odabranih nasumi\u010dnim odabirom.
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nRonald D. SMITH, Strategic planning for public relations,<\/em> Lawrence Erlbaum Associates, Publishers Mahwah,London, 2005, str. 8
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \novo istra\u017eivanje nije objavljeno u ovom radu
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nKomunikacijski plan pisana je izjava o komunikacijskim postupcima kojima \u0107e se baviti pojedinac da bi pripomogao u ostvarenju odre\u0111enih organizacijskih ciljeva, vremenskome okviru za provo\u0111enje plana, prora\u010dunu, te na\u010dinu mjerenja rezultata. Utemeljen je na stvarnim poslovnim problemima s kojima se suo\u010dava odre\u0111ena organizacija, te uskla\u0111uje komunikaciju o tim problemima s poslovnim ciljevima.
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nLester R. POTTER, Komunikacijski plan \u2013 sr\u017e strate\u0161kih komunikacija<\/em>, Hrvatska udruga za odnose s javno\u0161\u0107u, Zagreb, 2008, str. 74
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nUsp. Bo\u017eo SKOKO, Hrvatska \u2013 identitet, image i promocija, <\/em>\u0160kolska knjiga, <\/em>Zagreb, 2004, str.<\/em> 261
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nRonald D. SMITH, Strategic planning for public relations, <\/em>Lawrence Erlbaum Associates, Publishers Mahwah, London, 2005, str. 15
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \n                        http:\/\/www.advance.hr\/vijesti\/dok-se-zapad-bori-s-krizom-istok-biljezi-brz-gospodarski-rast\/<\/a> (preuzeto 21.5.2012., 10:51)
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nUsp.                         http:\/\/business.croatia.hr\/Documents\/1295\/HTZ-Program-rada-2011-29-12-10.pdf<\/a> (preuzeto 22.2.2012., 13:42)<\/p>\n

                        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nPoslovnik o radu NO HTZ 2012, <\/em>19 str.;                         http:\/\/business.croatia.hr\/hr-HR\/Hrvatska-turisticka-zajednica<\/a>
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nPoslovnik o radu NO HTZ 2012, <\/em>19 str.;                         http:\/\/business.croatia.hr\/hr-HR\/Hrvatska-turisticka-zajednica<\/a>
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/p>\n

                        Usp. http:\/\/www.netokracija.com\/hrvatska-turisticka-zajednica-facebook-twitter-3272<\/a> (preuzeto 17.4.2012, 11:48)
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nUsp.                         http:\/\/www.forum.hr\/showthread.php?t=5064&page=78<\/a> (preuzeto 17.4.2012., 11:54)
                        \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nRonald D. SMITH, Strategic planning for public relations,<\/em> Lawrence Erlbaum Associates, Publishers MahwahLondon, 2005, str. 67<\/p>\n

                        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nKako najlak\u0161e do\u0107i u Hrvatsku s Istoka?<\/p>\n

                        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nSlobodni prijevod \u2013 Opali snimak \u017eivota u Hrvatskoj<\/em>! Potrebno je istaknuti i da bi slogan i\u0161ao izri\u010dito na engleskom jeziku.<\/p>\n

                        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

                        \n

                        <\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                        \nRonald D. SMITH, Strategic planning for public relations,<\/em> Lawrence Erlbaum Associates, Publishers Mahwah,London, 2005, str. 235<\/p>\n

                        <\/span><\/p>\n<\/div>\n

                         <\/p>\n

                        Literatura:<\/strong><\/p>\n

                        Lester R. POTTER, Komunikacijski plan \u2013 sr\u017e strate\u0161kih komunikacija<\/em>, Hrvatska udruga za odnose s javno\u0161\u0107u, Zagreb, 2008.<\/p>\n

                        Rje\u010dnik marketinga, <\/em>Masmedia, Zagreb, 1993.<\/p>\n

                        Bo\u017eo SKOKO, Hrvatska \u2013 identitet, image i promocija, <\/em>\u0160kolska knjiga, <\/em>Zagreb, 2004.<\/p>\n

                        Ronald D. SMITH, Strategic planning for public relations,<\/em> Lawrence Erlbaum Associates, Publishers MahwahLondon, 2005.<\/p>\n

                        http:\/\/www.advance.hr\/vijesti\/dok-se-zapad-bori-s-krizom-istok-biljezi-brz-gospodarski-rast\/<\/a>(preuzeto 21.5.2012., 10:51)<\/p>\n

                        http:\/\/business.croatia.hr\/Documents\/1295\/HTZ-Program-rada-2011-29-12-10.pdf<\/a> (preuzeto 22.2.2012., 13:42)<\/p>\n

                        http:\/\/www.forum.hr\/showthread.php?t=5064&page=78<\/a> (preuzeto 17.4.2012., 11:54)<\/p>\n

                        http:\/\/www.netokracija.com\/hrvatska-turisticka-zajednica-facebook-twitter-3272<\/a> (preuzeto 17.4.2012, 11:48)<\/p>\n

                        Poslovnik o radu NO HTZ 2012<\/em>; http:\/\/business.croatia.hr\/hr-HR\/Hrvatska-turisticka-zajednica<\/a><\/p>\n

                        http:\/\/travel.nationalgeographic.com\/travel\/best-trips-2011-photos\/#\/16-plitvice-lakes-croatia-national-park_30417_600x450.jpg<\/a><\/p>\n

                         <\/p>\n

                        Using the Image of Republic of Croatia
                        \nfor the Purpose of Tourism Promotion in the East<\/span><\/strong><\/p>\n

                         <\/p>\n

                        Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                         <\/span><\/p>\n

                        The authors conducted a study on how the Croatian National Tourist Board (CNTB) uses the image of the Republic of Croatia for the purpose of tourist promotion in the East, and in the paper the authors propose a communication plan for CNTB for the mentioned markets. A web survey of residents of Georgia, Poland and Thailand on Croatia preceded to creation of a communication plan. The objective of the study was to discover whether the overall image of Croatia at the East is better recognized then its tourist promotion which emphasizes mainly the natural beauty, with the aim of cheaper and better promotion at these, hitherto unexplored markets.<\/em><\/p>\n

                         <\/p>\n

                        Key words:<\/em><\/strong> communication plan, image, croatian tourism.<\/em><\/p>\n

                         <\/span><\/p>\n

                        <\/a><\/p>\n

                         <\/span><\/p>\n

                        \n

                        III ESEJ<\/p>\n

                  \n
                  \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n                  		\n
                  \ndr\u017eavnog prora\u010duna,
                  \n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
                  \n
                  \n<\/div>\n<\/td>\n
                  		\n
                  \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
                  \n
                  \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n                  		\n
                  \ndragovoljnih priloga i darova,
                  \n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
                  \n
                  \n<\/div>\n<\/td>\n
                  		\n
                  \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
                  \n
                  \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n                  		\n
                  \nimovine u vlasni\u0161tvu i sli\u010dno.<\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
                  \n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
                  \n\n\n
                  \"inmediasresno11malo\"<\/p>\n

                  \n  6(11)#24 2017<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \n\"Creative<\/a>
                  \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom                   Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  UDK 342.71(4-6EU)<\/p>\n

                  Stru\u010dni rad<\/p>\n

                  Professional paper<\/p>\n

                  Primljeno: 13.04.2017.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                   <\/p>\n

                   <\/p>\n

                  Damir Korica<\/span><\/p>\n

                  Sveu\u010dili\u0161te \u201eAlma Mater Europaea\u201c, sjedi\u0161te Salzburg, <\/p>\n

                  podru\u017enica Maribor, smjer Europski poslovni studij<\/p>\n

                  damir.korica@vusrh.pravosudje.hr<\/p>\n

                  Europski vojni savez \u2013 da, ali\u2026<\/span><\/strong><\/p>\n


                  \nPuni tekst: pdf (227 KB), Hrvatski, Str. 1787 – 1792
                  \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                   <\/p>\n

                   <\/p>\n

                  U sklopu fakultetske ekskurzije s kolegama sam 12. svibnja 2017. posjetio, izme\u0111u ostaloga, sjedi\u0161te Europske pu\u010dke stranke u Briselu, ulica Rue du Commerce 10. Primio nas je generalni tajnik, po\u0161tovani gospodin Antonio L\u00f3pez-Ist\u00fariz, koji je tijekom svog izlaganja stavio naglasak na tri klju\u010dne komponente koje smatra krucijalnim, a prva je uokvirena pojmom „europska nacija“. Naime, po njegovom vi\u0111enju, izra\u017eena nacionalna opredijeljenost po dr\u017eavama \u0161teti razvoju europske ideje, te stoga sebe smatra „europskim nacionalistom“. Druga bitna komponenta, po mi\u0161ljenju generalnog tajnika, jest da je globalizam dobar kao idejno rje\u0161enje koje doprinosi me\u0111usobnom jedinstvu europskih dr\u017eava kao i povezanosti Europe i Amerike. Tre\u0107a bitna komponenta europskog jedinstva je potencijalni europski vojni savez koji \u0107e, prema mi\u0161ljenju po\u0161tovanog gospodina L\u00f3pez-Ist\u00fariza, omogu\u0107iti ravnopravno sudjelovanje uz bok NATO savezu, u onim zemljama u kojima postoje otvorena ratna \u017eari\u0161ta. Drugim rije\u010dima, po\u0161tovani generalni tajnik EPP-a smatra da samo oni koji aktivno participiraju u ratnim djelovanjima, mogu donositi krucijalne odluke i njihova rije\u010d stoga ima te\u017einu.<\/p>\n

                  Ideja europskog jedinstva je plemenite naravi, ali trebalo bi voditi ra\u010duna kako \u00a0svaka europska dr\u017eava ima svoje specifi\u010dnosti koje se o\u010dituju kroz pristup kulturi, tradiciji, doma\u0107inskim i poslovnim obi\u010dajima odre\u0111ene zemlje. Kada se govori kako nacionalizmi trebaju odstupiti u ime europskog jedinstva, trebalo bi biti jasniji i jam\u010diti da to ne zna\u010di kako narodi moraju odstupiti od onoga \u0161to ih upravo \u010dini onima \u0161to oni jesu. Trebalo bi objasniti na koji na\u010din \u0107e „europska nacija“ predstavljati nadgradnju nacionalnog identiteta. Uostalom, nacionalizam se ne bi trebao mije\u0161ati sa pojmom \u0161ovinizma koji podrazumijeva obezvre\u0111ivanje pripadnika drugih naroda, nasuprot tome, nacionalizam bi trebao podrazumijevati „zdravi“ patriotizam, odnosno svijest o pripadnosti odre\u0111enom narodu, kulturi i tradiciji predaka uz istovremeno izra\u017eavanje po\u0161tovanja prema drugim narodima. Smatram da je rano za kvalifikacije „europske nacije“ sve dok mo\u0107ne elite europske unije ne poka\u017eu kako iza njihovih rije\u010di dolaze pozitivna djela. Na ovaj na\u010din, sa silnom europskom birokracijom, luksuznog \u017eivota koji omogu\u0107uju redovita mjese\u010dna primanja euro-parlamentaraca i zakukuljeno\u0161\u0107u u svoj svijet obilja, a bez doticaja sa patnjama i potrebama „malih“ ljudi, bespotrebno je nastaviti forsirati „europsku naciju“ jer to dugoro\u010dno mo\u017ee dovesti do novih frustracija. Ljudi bi mogli pomisliti kako uz to \u0161to te\u0161ko \u017eive, \u0161to su izgubili socijalnu sigurnost koju su nekada posjedovali \u2013 a istovremeno ih se uvjerava da im je sada bolje \u2013 uz sve to, nametanje „europske nacije“ mo\u017ee dovesti do novog straha od gubitka identiteta predaka, odnosno jedinoga \u0161to im je ostalo. Ljudi bi mogli pomisliti kako \u0107e kroz prizmu neke novo-izmi\u0161ljene „europske nacije“, izgubiti svijest o svojim korijenima, odnosno svemu onome \u0161to je odredilo odre\u0111eni na\u010din kroz povijesni prostor i vrijeme postojanja. Naprotiv, samo njegovanjem individualnosti, poticanjem kreativnosti pojedinaca \u2013 koji i jesu upravo kreativni jer su odrastali kao izdanak odre\u0111ene kulture \u2013 mo\u017ee se posti\u0107i europsko jedinstvo. Naravno, uz prethodno ispunjavanje obe\u0107anja politi\u010dara, odnosno provo\u0111enja rije\u010di u djela. Sve u svemu, nema potrebe izjedna\u010davati narode do toga stupnja da postanemo identi\u010dni jedni drugima. Naprotiv, jedinstvo i jednakost sli\u010dnih ili susjednih naroda mo\u017ee se posti\u0107i samo kroz po\u0161tovanje me\u0111usobnih razli\u010ditosti, ba\u0161 kao \u0161to sastavlja\u010d razli\u010ditih „puzlle“ dijelova na kraju sklapa jednu sliku.<\/p>\n

                  Treba spomenuti, u kontekstu gubitka suvereniteta europskih dr\u017eava, da se kao to\u010dka na „i“ globalizma postavlja TTIP (The Transatlantic Trade and Investment Partnership<\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>) \u2013 transantlantski i investicijski dogovor o partnerstvu izme\u0111u Europe i Amerike kojem je cilj, tako ka\u017eu, da jo\u0161 vi\u0161e u\u010dvrsti prijateljske odnose izme\u0111u europskog i ameri\u010dkog naroda kao i da im olak\u0161a \u017eivot. Me\u0111utim, postoji i vi\u0161e nego dovoljno indikacija kako \u0107e TTIP pogodovati transantlantskim mega korporacijama koje \u0107e na ovaj na\u010din prodrijeti duboko u „pore“ svake europske dr\u017eave. Ovaj globalisti\u010dki me\u0111udr\u017eavni ugovor zapravo omogu\u0107ava pravo mega-korporacija iznad prava dr\u017eava, pa tako i iznad prava naroda koji \u017eive u njemu. Kao prvo, europsko javno zdravstvo, edukacijske ustanove i pristup vodnom bogatstvu europskih naroda bile bi dostupno za privatizaciju ameri\u010dkim mega-korporacijama (Bennett, 2014; Williams, 2015); kao drugo, sigurnost kori\u0161tenja hrane i za\u0161tite okoli\u0161a \u0107e se smanjiti jer su europske norme konkretnije i detaljnije, a prilago\u0111avanje ameri\u010dkim standardima \u0107e utjecati na pogor\u0161anje kvalitete hrane i smanjenje za\u0161tite okoli\u0161a (Bebb, 2015; Williams, 2015); kao tre\u0107e, ameri\u010dka bankovna pravila su stro\u017ea i banke imaju ve\u0107e ovlasti nego u Europi \u010dime bi Europljani bili potpuno neza\u0161ti\u0107eni od samovolje banaka (Kaucher, 2015; Syzygysue, 2013); kao \u010detvrto, prihva\u0107anje ameri\u010dkih pravila \u0107e ugroziti privatnost i za\u0161titu podataka europskih gra\u0111ana jer je sve podre\u0111eno ekonomskoj ra\u010dunici (Morozov, 2015; Fern\u00e1ndez P\u00e9rez, 2015); kao peto, radni standardi i sindikalna prava su ni\u017ea u Americi nego u Europi, a prihva\u0107anje ni\u017eih standarda rada podrazumijeva slabiju za\u0161ti\u0107enost na radu, slabije pla\u0107ena radna mjesta i lak\u0161e otpu\u0161tanje radnika, \u0161to sve mo\u017ee dovesti do pove\u0107anja nezaposlenosti (Speak, 2014; De Ville, Orbie i Van den Putte, 2016); kao \u0161esto, ovakav dogovor je prijetnja istinskoj demokraciji i slobodama europskih gra\u0111ana. Treba imati na umu da je „jedan od glavnih ciljeva TTIP-a uvo\u0111enje investicijskih i dr\u017eavnih spornih sporova (ISDS – Investor\u2013State Dispute Settlement Provision<\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), koje tvrtkama omogu\u0107uju tu\u017eiti vlade ako njihove politike uzrokuju gubitak dobiti. Naime, to zna\u010di da transnacionalne korporacije „mogu diktirati politiku demokratski izabranih vlada“ (Carraher, 2016; Curtis, 2016; Hosford, 2016; Wiseman, 2016). Dakle, globalizacija u smislu \u0161irenja tehni\u010dkih postignu\u0107a kao i bilo koje vrste znanstvenog postignu\u0107a je svakako dobro do\u0161la kao na\u010din razmjene iskustava i u\u010denja novih vje\u0161tina, ali provo\u0111enje procesa globalizacije na ovaj na\u010din omogu\u0107ava agresivan prodor beskrupuloznog kapitalizma \u010dija je jedina svrha gomilanje bogatstva za uzak krug bankarsko-politi\u010dkih elita te predstavnika mega-korporacija.<\/p>\n

                  Ovakvi projekti mega-korporacija uspijevaju zahvaljuju\u0107i „izvidnici“ u obliku „neovisnih“ i „slobodnih“ medija. Dok se narodima dr\u017eava plasiraju krilatice o medijima, poput „korektiv demokracije“ i „\u010duvari demokracije“, vlasnici medija sa velikim tira\u017eama djeluju u dosluhu sa zastupnicima krupnog kapitala. Na primjer, medijski magnat, Rupert Murdoch, preko svojih tiskovina podr\u017eavao je svaku vrstu ameri\u010dke agresije, opravdavaju\u0107i razli\u010dite imaginarne razloge i ciljeve koji se skrivaju iza „fasade“ uvo\u0111enja demokracije. Novinari koji prodaju svoje profesionalne usluge, stoje iza medija koji zastupaju be\u0161\u0107utne imperijalisti\u010dke interese koji su redovito „zagrnuti demokracijom“, dok se iza igre rije\u010di, u stvarnosti, kriju ekonomski razlozi u vidu naftnih bogatstava, zbog \u010dega je oduzeta sloboda na \u017eivot narodima Libije, Iraka i Sirije (S\u00e9r\u00e9ni, 2013; Cordesman, 2016), ili boga\u0107enje na temelju rudnih bogatstava, pravi razlog oduzimanja Kosova, usprkos UN rezoluciji 1244 (Flounders, 1998; Politika, 2011), jer uz Albaniju, Kosovo posjeduje „najve\u0107e svjetsko neiskori\u0161teno rudno bogatstvo“ (Cohen, 2015). Stoga su ameri\u010dki medijski magnati redovita podr\u0161ka svakoj predatorskoj politici i opravdanje za svaki ne\u010dovje\u010dan \u010din (Nikolaev i Hakanen, 2006, 1. poglavlje). <\/p>\n

                  Kako su i europski mediji u slu\u017ebi vladaju\u0107ih bankarskih i politi\u010dkih elita, dokazuje izjava koju je da biv\u0161i glavni urednik najve\u0107ih njema\u010dkih novina „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ dr. Udo Ulfkotte, pri \u010demu je priznao da su CIA agenti obu\u010davali njega i ostale novinare kako da la\u017eu i obmanjuju javnost. Izme\u0111u ostalog, zadatak je bio hu\u0161kati europske narode na rat protiv Rusije, pisati afirmativno o potrebi ratovanja i paziti da se ne ka\u017ee bilo \u0161to pozitivno o ruskom predsjedniku Putinu, kako bi se formiralo razmi\u0161ljanje javnosti. Zbog svojih zasluga za \u010dovje\u010danstvo, njema\u010dki novinar je „nagra\u0111en“ iznenadnim „zatajenjem srca“ (Hines, 2017; Kaiser, 2017; Krieger, 2017), \u010dime su vladaju\u0107e elite sebi zadale „autogol“. Naime, njegovo ubojstvo je priznanje da je govorio istinu i priznanje \u010dinjenice kako se nalazimo pod stalnom okupacijom ljudi koje „krasi“ nezasitna pohlepa za novcem i mo\u0107i.<\/p>\n

                  Djelomi\u010dno se sla\u017eem sa po\u0161tovanim gospodinom L\u00f3pez-Ist\u00farizom u segmentu u kojem se spominje potreba za formiranjem neke vrste „europskog NATO-a“, ali smatram da potencijalni europski vojni savez treba zadr\u017eati formu obrambenog ratovanja, a ne da poprimi ofenzivni karakter. Takva vojna politika, koja bi bila zapravo pandan ameri\u010dkom NATO-u, doprinijeti \u0107e novim ratovima, raslojavanju dru\u0161tva i poticanju povijesnih nepravdi. Drugim rije\u010dima, ovakav vojni savez bio bi samo konkurencija ameri\u010dkom NATO-u koji je predatarskog karaktera. Takvi vojni savezi zapravo predstavljaju tek privatnu vojsku svjetskih mo\u0107nika koji vojnike koriste kao potro\u0161ni materijal u gomilanju osobnog materijalnog bogatstva. Naime, Apsurdno je (blago re\u010deno), kako se istovremeno \u00a0pri\u010da o „istinskom prijateljstvu“ Europe i Amerike, dok bankarsko-politi\u010dka elita Amerike (pod starom krinkom uvo\u0111enja demokracija i sloboda), otima dijelove Europe kada god za\u017eeli i sve to kako bi se nastavilo akumuliranje kapitala ve\u0107 ionako (pre)bogatih vlasnika mega-korporacija.<\/p>\n

                  U takvim slu\u010dajevima bezobzirno se kr\u0161e davno etablirana me\u0111unarodna prava, a u svrhu „vi\u0161eg interesa“. Me\u0111utim, ako su takvi razlozi iznad pojma pravednosti, po\u0161tenja i humanosti, sasvim je jasno da je rije\u010d o agresivnoj kampanji privatnih kapitalisti\u010dkih „mastodonata“, koji se ne\u0107e libiti oduzeti bilo kojoj zemlji dio njezinog teritorija, slobode i prava na \u017eivot. Zato prilikom osnivanja Europskog vojnog saveza treba voditi ra\u010duna da takva vojna ma\u0161inerija, koja bi bila „al pari“<\/em> sa ameri\u010dkom NATO savezom, od po\u010detka zadr\u017ei karakter vojno-obrambenog saveza, a ne vojno-ofenzivne pla\u0107eni\u010dke vojske u slu\u017ebi ego-manijakalnih interesa mo\u0107nika \u017eeljnih ovladavanja svjetskim bogatstvima.<\/p>\n

                   <\/p>\n

                  \n
                  \n

                  <\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                  \nTransatlantic Trade and Investment Partnership (T-TIP). Vi\u0161e o tome dostupno na:                   https:\/\/ustr.gov\/ttip<\/a>\u00a0 <\/p>\n

                  <\/span><\/p>\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
                  \nJoseph Stiglitz: Beware of TPP’s Investor\u2013State Dispute Settlement Provision. Vi\u0161e o tome dostupno na:                   http:\/\/rooseveltinstitute.org\/beware-tpps-investor-state-dispute-settlement-provision\/<\/a>\u00a0 <\/p>\n

                  <\/span><\/p>\n<\/div>\n

                   <\/p>\n

                  IZVORI:<\/strong><\/p>\n

                  Bebb, Adrian. 2015. How TTIP undermines food safety and animal welfare<\/em>. Dostupno na: \u00a0http:\/\/www.foeeurope.org\/sites\/default\/files\/briefing_ttip_food_safety_feb2015.pdf<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Bennett, Asa. 2014. NHS Not Safe From Private Firms In Controversial TTIP Deal, UK Admits. The Huffington Post<\/em>, 01. rujna. Dostupno na: http:\/\/www.huffingtonpost.co.uk\/2014\/09\/01\/ttip-eu-us-trade-deal_n_5747088.html<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Carraher, S\u00e9amas. 2016. TTIP „War on Democracy“. Global Rights<\/em>, 14. svibnjaj. Dostupno na: http:\/\/www.globalrights.info\/2016\/05\/74884\/<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Cohen, Anna. 2015. Albania and Kosovo with world’s largest mineral untapped wealth<\/em>. Dostupno na: https:\/\/www.linkedin.com\/pulse\/albania-kosovo-worlds-largest-mineral-untapped-wealth-anna-cohen<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Cordesman, Anthony. 2016. U.S. Wars in Iraq, Syria, Libya, and Yemen: What Are The Endstates?<\/em>. Dostupno na: https:\/\/csis-prod.s3.amazonaws.com\/s3fs-public\/publication\/160823_Defeating_ISIS_IraqSyriaLibyaYemen.pdf<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Curtis, Robert. 2016. TTIP<\/em>. Dostupno na: http:\/\/blogs.staffs.ac.uk\/law\/2016\/11\/21\/ttip\/<\/a>\u00a0 (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  De Ville, Ferdi, Orbie, Jan i Van den Putte, Lore. 2016. TTIP and Labour Standards<\/em><\/strong>. Brussels: European Parliament. Dostupno na: http:\/\/www.europarl.europa.eu\/RegData\/etudes\/STUD\/2016\/578992\/IPOL_STU(2016)578992_EN.pdf<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Fern\u00e1ndez P\u00e9rez, Maryant. 2015. Data protection and privacy must be excluded from TTIP<\/em>. Dostupno na: https:\/\/edri.org\/data-protection-privacy-ttip\/<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Flounders, Do Sara. 1998. Kosovo: „The war is about the mines“<\/em>. Dostupno na: http:\/\/iacenter.org\/folder04\/kosovo_mines.htm<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Hines, Baran. 2017. Reporter Udo Ulfkotte, Who Exposed Governments Creating Fake News War Propaganda, Found Dead, Activist Post<\/em>, 17. sije\u010dnja. Dostupno na: http:\/\/www.activistpost.com\/2017\/01\/reporter-udo-ulfkotte-exposed-governments-creating-fake-news-war-propaganda-found-dead.html<\/a> (18. svibnja 2017.).<\/p>\n

                  Hosford, Paul. 2016. TTIP is a major trade deal for the EU – but TDs aren’t allowed take copies of its documents. The Daily Edge<\/em>, 20. kolovoza. Dostupno na: http:\/\/www.thejournal.ie\/ttip-tds-not-allowed-take-photos-2933286-Aug2016\/<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Kasier, Paul. 2017. German Journalist Who Blew Whistle on CIA Media Control Drops Dead at 56, Russia Insider<\/em>, 16. sije\u010dnja. Dostupno na: http:\/\/russia-insider.com\/en\/media-criticism\/german-journalist-who-blew-whistle-cia-media-control-drops-dead-56\/ri18544<\/a>\u00a0 (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Kaucher, Linda. 2015. TTIP update<\/em>. Dostupno na: http:\/\/www.freecriticalthinking.org\/daily-pickings\/796-ttip-update<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Krieger, Michael. 2017. German Journalist Who Spilled the Beans on CIA Media Influence Has Died at 56 of Heart Attack. LibertyBlitzkrieg<\/em>, 17. sije\u010dnja. Dostupno na: https:\/\/libertyblitzkrieg.com\/tag\/udo-ulfkotte-murdered\/<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Morozov, Evgeny. 2015. What happens when policy is made by corporations? Your privacy is seen as a barrier to economic growth. The Guardian<\/em>, 12. srpnja. Dostupno na: https:\/\/www.theguardian.com\/commentisfree\/2015\/jul\/12\/ttip-your-data-privacy-is-a-barrier-to-economic-growth<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Nikolaev, Alexander i Hakanen, Ernest. 2006. Leading to the 2003 Iraq War: The Global Media Debate<\/em>, New York: Palgrave Macmillan.<\/p>\n

                  Politika. 2011. Rat za kosmetsko rudno blago. Politika<\/em>, 12. studenog. Dostupno na: http:\/\/www.b92.net\/biz\/vesti\/srbija.php?yyyy=2011&mm=11&dd=12&nav_id=557197<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  S\u00e9r\u00e9ni, Jean Pierre. 2013. Rat za naftu<\/em>. Dostupno na: http:\/\/lemondediplomatique.hr\/rat-za-naftu\/<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Speak, Clare. 2014. What does the TTIP really mean for workers?<\/em> Dostupno na: https:\/\/www.equaltimes.org\/what-does-the-ttip-really-mean-for?lang=en#.WR1otpLyjcs<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Syzygysue. 2015. The Pathology of the Rich<\/em>. Dostupno na: https:\/\/think-left.org\/category\/globalisation\/page\/19\/<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Williams, Lee. 2015. What is TTIP? And six reasons why the answer should scare you. The Independent<\/em>, 06. listopada. Dostupno na: http:\/\/www.independent.co.uk\/voices\/comment\/what-is-ttip-and-six-reasons-why-the-answer-should-scare-you-9779688.html<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                  Wiseman, Jamie. 2016. Remain or Leave? \u2013 Fierce debate expected as SNJ prepares to host special EU debate in Stroud. Stroud News and Journal<\/em>, 25. travnja. Dostupno na: http:\/\/www.stroudnewsandjournal.co.uk\/news\/14450680.Remain_or_Leave______
                  \nFierce_debate_expected_as_SNJ_prepares_to_host_special_EU_debate_in_Stroud\/<\/a> (18. svibnja 2017).<\/p>\n

                   <\/p>\n

                   <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                  V Uz \u0161esti simpozij Filozofija medija (2016)      6(11)#11 2017 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 82-343:791\u201c19\/20\u201c Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 30.12.2016.     Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te \u201cJuraj Dobrila\u201d u Puli, Hrvatska Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti fsuran@unipu.hr S […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":319,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[65],"tags":[170,538,526,382,530,512,536,395,517,531,518,513,537,534,154,514,529,524,519,532,468,535,197,528,521,342,515,522,525,516,511,520,523,533],"class_list":["post-320","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-11","tag-aleksandra-brakus","tag-ali","tag-americki-san-kao-najpoznatiji-globalni-mit-modernog-potrosackog-drustva","tag-ana-durkovic","tag-anamarija-bilan","tag-biljana-m-radovanovic","tag-damir-korica","tag-danijela-pantic-conic","tag-dejana-nesic","tag-djeca-u-drustvenim-medijima-na-primjeru-twitter-i-facebook-profila-beyonce-i-kim-kardashian","tag-domace-i-strano-kao-konstrukti-imaginacije-u-svetu-virtuelnog-komuniciranja","tag-eksperiment","tag-europski-vojni-savez-da","tag-franka-brajnovic","tag-fulvio-suran","tag-imaginacija","tag-imaginacija-bitan-cinilac-u-radu-televizijskog-reportera","tag-imaginacija-i-moderna-audiovizualna-forma","tag-iris-jeroncic-tomic","tag-jelena-jurisic","tag-katarina-smakic","tag-koristenje-imidza-republike-hrvatske-u-svrhu-turisticke-promocije-na-istoku","tag-livia-pavletic","tag-medijsko-posredovanje-boga","tag-miomir-maros","tag-mirko-jakovljevic","tag-mit","tag-mitomanija-u-izvjestavanju-medija-u-crnoj-gori","tag-narcis-u-zagrljaju-medija","tag-pandorina-kutija-novih-medija","tag-s-one-strane-dobra-i-zla-b-a-t-m-a-n","tag-stigma-mitovi-i-predrasude-depresivnog-poremecaja-uloga-videa-kao-medija-u-psihoedukaciji-boli-me-video-za-promociju-mentalnog-zdravlja","tag-suncica-jergovic","tag-zanina-zigo-kopic","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\n\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"V Uz \u0161esti simpozij Filozofija medija (2016)      6(11)#11 2017 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 82-343:791\u201c19\/20\u201c Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 30.12.2016.     Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te \u201cJuraj Dobrila\u201d u Puli, Hrvatska Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti fsuran@unipu.hr S […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2017-09-12T14:22:13+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2017\/09\/inmediasresno1malo11.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"319 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11\",\"datePublished\":\"2017-09-12T14:22:13+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/\"},\"wordCount\":64159,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2017\\\/09\\\/inmediasresno1malo11.png\",\"keywords\":[\"Aleksandra Brakus\",\"ali\u2026\",\"Ameri\u010dki san kao najpoznatiji globalni mit modernog potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva\",\"Ana \u0110urkovi\u0107\",\"Anamarija Bilan\",\"Biljana M. Radovanovi\u0107\",\"Damir Korica\",\"Danijela Panti\u0107 Coni\u0107\",\"Dejana Ne\u0161i\u0107\",\"Djeca u dru\u0161tvenim medijima na primjeru Twitter i Facebook profila Beyonce i Kim Kardashian\",\"Doma\u0107e i strano kao konstrukti imaginacije u svetu virtuelnog komuniciranja\",\"Eksperiment\",\"Europski vojni savez \u2013 da\",\"Franka Brajnovi\u0107\",\"Fulvio \u0160uran\",\"imaginacija\",\"Imaginacija \u2013 bitan \u010dinilac u radu televizijskog reportera\",\"Imaginacija i moderna audiovizualna forma\",\"Iris Jeron\u010di\u0107 Tomi\u0107\",\"Jelena Juri\u0161i\u0107\",\"Katarina \u0160maki\u0107\",\"Kori\u0161tenje imid\u017ea Republike Hrvatske u svrhu turisti\u010dke promocije na istoku\",\"LIVIA PAVLETI\u0106\",\"Medijsko posredovanje Boga\",\"Miomir Maro\u0161\",\"Mirko Jakovljevi\u0107\",\"mit\",\"Mitomanija u izvje\u0161tavanju medija u Crnoj Gori\",\"Narcis u zagrljaju medija\",\"Pandorina kutija novih medija\",\"S one strane dobra i zla: B A T M A N\",\"Stigma \u2013 mitovi i predrasude depresivnog poreme\u0107aja \u2013 uloga videa kao medija u psihoedukaciji (Boli me \u2013 video za promociju mentalnog zdravlja)\",\"Sun\u010dica Jergovi\u0107\",\"\u017danina \u017digo Kopi\u0107\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 11\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2017\\\/09\\\/inmediasresno1malo11.png\",\"datePublished\":\"2017-09-12T14:22:13+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2017\\\/09\\\/inmediasresno1malo11.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2017\\\/09\\\/inmediasresno1malo11.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasresno11malo\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/in-medias-res-broj-11\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"V Uz \u0161esti simpozij Filozofija medija (2016)      6(11)#11 2017 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. UDK 82-343:791\u201c19\/20\u201c Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 30.12.2016.     Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te \u201cJuraj Dobrila\u201d u Puli, Hrvatska Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti fsuran@unipu.hr S […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2017-09-12T14:22:13+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2017\/09\/inmediasresno1malo11.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"319 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11","datePublished":"2017-09-12T14:22:13+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/"},"wordCount":64159,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2017\/09\/inmediasresno1malo11.png","keywords":["Aleksandra Brakus","ali\u2026","Ameri\u010dki san kao najpoznatiji globalni mit modernog potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva","Ana \u0110urkovi\u0107","Anamarija Bilan","Biljana M. Radovanovi\u0107","Damir Korica","Danijela Panti\u0107 Coni\u0107","Dejana Ne\u0161i\u0107","Djeca u dru\u0161tvenim medijima na primjeru Twitter i Facebook profila Beyonce i Kim Kardashian","Doma\u0107e i strano kao konstrukti imaginacije u svetu virtuelnog komuniciranja","Eksperiment","Europski vojni savez \u2013 da","Franka Brajnovi\u0107","Fulvio \u0160uran","imaginacija","Imaginacija \u2013 bitan \u010dinilac u radu televizijskog reportera","Imaginacija i moderna audiovizualna forma","Iris Jeron\u010di\u0107 Tomi\u0107","Jelena Juri\u0161i\u0107","Katarina \u0160maki\u0107","Kori\u0161tenje imid\u017ea Republike Hrvatske u svrhu turisti\u010dke promocije na istoku","LIVIA PAVLETI\u0106","Medijsko posredovanje Boga","Miomir Maro\u0161","Mirko Jakovljevi\u0107","mit","Mitomanija u izvje\u0161tavanju medija u Crnoj Gori","Narcis u zagrljaju medija","Pandorina kutija novih medija","S one strane dobra i zla: B A T M A N","Stigma \u2013 mitovi i predrasude depresivnog poreme\u0107aja \u2013 uloga videa kao medija u psihoedukaciji (Boli me \u2013 video za promociju mentalnog zdravlja)","Sun\u010dica Jergovi\u0107","\u017danina \u017digo Kopi\u0107"],"articleSection":["In Medias Res broj 11"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2017\/09\/inmediasresno1malo11.png","datePublished":"2017-09-12T14:22:13+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2017\/09\/inmediasresno1malo11.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2017\/09\/inmediasresno1malo11.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasresno11malo"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/in-medias-res-broj-11\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 11"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=320"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/320\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/319"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=320"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=320"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=320"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}