{"id":353,"date":"2020-05-25T09:21:45","date_gmt":"2020-05-25T09:21:45","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2020\/05\/25\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/"},"modified":"2020-05-25T09:21:45","modified_gmt":"2020-05-25T09:21:45","slug":"fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/","title":{"rendered":"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  9(16)#8 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.9.16.8<\/a>
\nUDK 2-18:004.8
\nPregledni \u010dlanak
\nReview article
\nPrimljeno: 17.02.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Fulvio \u0160uran<\/a><\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska
\nfsuran@unipu.hr<\/p>\n

Sloboda na rubu novih medija<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (426 KB), Hrvatski, Str. 2579 – 2592
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Nove tehnologije vode nas u umjetnu dimenziju stvarnosti u kojoj se svakodnevna objektivna i opipljiva realnost pretvara u nematerijalne entitete, u digitalne informacije. Medijska hipnoza favorizira tromost kriti\u010dke svijesti i eti\u010dke savjesti, dok prikazane slike pridonose strukturiranju takozvane \u201cpatologije normalnosti\u201d koja, upravo zato \u0161to je \u0161iroko rasprostranjena, ostaje nezapa\u017eena. Treba pojasniti da se ne radi samo o novim tehnologijama, ve\u0107 o novom modelu dru\u0161tva koji se uspostavlja i koji uklju\u010duje razli\u010dite aspekte mi\u0161ljenja, osje\u0107aja i djelovanja \u010dovjeka, preoblikovane djelatno\u0161\u0107u novih medija. Poku\u0161at \u0107e se stoga preispitati, za njihovu egzistencijalnu, dru\u0161tvenu i politi\u010dku vrijednost neka posebno zna\u010dajna podru\u010dja ovdje obra\u0111ene poveznice (linka) jedne jedinstvene tematike: \u010dovjeka.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> svijet kao predod\u017eba i smisao, du\u0161a, identitet, prostor\/vrijeme, iskustvena dimenzija, pam\u0107enje, pasivnost, informacija, masa vs masifikacije, kriti\u010dko mi\u0161ljenje, gra\u0111anska participacija, sloboda.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uvod (uz Heraklita) <\/em><\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 u 6. stolje\u0107u p. n. e., dakle u samu zoru zapadne misli, Heraklit zvan ‘mra\u010dni’ smatrao je da je na\u010delo koje iskazuje su\u0161tinu bitka neprestana i vje\u010dna promjena svega<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, i to u vidu nevidljivog sklada prirode<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> imanentno cjelini<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i u neprekidnoj napetosti svojih suprotnosti<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje u su\u0161tini su jedno<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. A Logos, kozmi\u010dki logos koji upravlja stvarima, razumno je na\u010delo dostupno svim ljudima i pristupaju\u0107i kojemu mogu\u0107e je shvatiti stvarnost u svom jedinstvu.<\/p>\n

No ima sve vi\u0161e ‘spava\u010da’, rekao bi Heraklit, koji ne prepoznaju glas razuma i stoga se odri\u010du kozmi\u010dkog logosa i \u017eive kao ovce koje potrebuju nekoga da bi ih vodio za ruku<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a sve manje onih koji su dosegli stanje ‘budnosti’<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u0161to i jest prava su\u0161tina ljudskosti<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Dakle, u toj staroj pri\u010di: umrtvljeni intelekt ve\u0107ine ljudi, uklju\u010duju\u0107i i mnoge (takozvane) mudrace<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, stvarnost prepu\u0161ta kratkovidnom pogledu ‘carpe diem-a’ ve\u0107ine<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kompromitiraju\u0107i cjelovitu viziju toliko potrebnu razumijevanju dubine stvari. Cjelovitost koju se dosti\u017ee jedino posredstvom izvorne filozofske spoznaje, znanstveno neograni\u010davane i neograni\u010davaju\u0107e u posebnim i nepovezanim limitiraju\u0107im cjelinama<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Danas je filozofija ponovo pozvana da daje svoj doprinos, da ‘ulovi’ prvotno na\u010delo vi\u0161estrukosti koje povremeno upravlja stvarno\u0161\u0107u; da ljudima govori iz unutra\u0161njosti onog logosa koji je jedino sredstvo prikazivanja istine koja nije dostupna onima koji znaju mnoge stvari, specijaliziranim tehni\u010darima, slu\u017ebenicima znanstveno-tehnolo\u0161kog aparata \u010dije im mnogoznanje omogu\u0107ava da uspje\u0161no upravljaju tehnolo\u0161kom opremom<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ve\u0107 onima koji znaju kako dobro upravljati razumom. <\/p>\n

Stoga, vi\u0161e nego ikada prije, filozofsko razmatranje mora biti usmjereno na uvi\u0111anje imanentnog smisla stvarnosti u svojoj cjelini i to u kontekstu istra\u017eivanja koji sadr\u017eava osobine vje\u010dne \u017eivotne misije, vra\u0107aju\u0107i se tako na ono prvobitno zvanje, toliko potrebno da bi se shvatilo suvremeni trenutak u kojemu se \u010dovjek suo\u010dava s epohalnom prekretnicom koja ga utapa u kognitivnoj nezgrapnosti. To \u010dini da \u010dovjek ostaje zarobljen sigurnosnim granicama sveop\u0107eg konzumerizma unutar kojeg nestaje svaki zaostali odjek zna\u010denja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Homo technologicus i izvorna filozofija <\/strong><\/em><\/p>\n

Radi se o egzistencijalno va\u017enom zadatku za filozofiju ako se ima u vidu da, u za\u010de\u0107u tre\u0107eg tisu\u0107lje\u0107a, suvremeni \u010dovjek ili homo technologicus, sve vi\u0161e iskazuje izuzetnu intelektualnu sljepo\u0107u naslije\u0111enu iz kulture dvadesetog stolje\u0107a. Uz kulturno obzorje, koje sa svojim zadivljuju\u0107im znanstveno – tehnolo\u0161kim napretkom, tako\u0111er \u2013 posredstvom redukcionisti\u010dke metode koja dekontekstualizira, razdvaja i zatvara znanja u granicama paradoksalnih hiper – specijalizacija, prenio je i (nevjerojatnu) neosjetljivost za sveop\u0107e (globalne) i slo\u017eene probleme<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Neprimjerenost ovih tradicionalnih kognitivnih alata u potpunosti iskrsava pojavom kvalitativno novih fenomena koji su redizajnirali zemljovid ljudskog svijeta u obliku planetarne perspektive. Naime, novija ra\u010dunalna tehnologija otvorila je novi epistemolo\u0161ki horizont s \u010dijim smo suo\u010davanjem potpuno razoru\u017eani, a trenutna neadekvatnost, koja mo\u017ee \u010dovjeka uvesti u vrtoglavost bez-smislenosti, mo\u017ee se samo eksponencijalno pove\u0107ati, pod pritiskom ubrzanja promjena uvedena od novije tehnolo\u0161ke ere neograni\u010denih mogu\u0107nosti ali i neograni\u010denih strahova i tjeskoba.<\/p>\n

Stoga zadr\u017eati novog \u010dovjeka unutar zastarjelog konceptualnog okvira tehnolo\u0161kog \u010dinovnika donekle odgovara istjerivanju strahova od nepoznatog ocjenjuju\u0107i ih neprimjerenim parametrima utemeljenima na vrijednostima preuzetim iz referentne aksiomatike stvorene da bi se odgovorilo na pitanja druga\u010dijih, pro\u0161lih konteksta. <\/p>\n

No umjesto da se nastavi u toj koherentnoj tjeskobi, \u010dije zadovoljavanje vodi \u010dovjeka do halucinacija koje sam proizvodi dezorijentiran upori\u0161nim to\u010dkama koje nemaju vi\u0161e nikakvu vrijednost ni u jednoj konceptualnoj mapi, nu\u017eno je nau\u010diti preispitati ljudsko stanje. Naime, da bi se razumjela evolucijska stvarnost sada\u0161njice nu\u017eno je prepoznati pojavu nove paradigme, jer zadr\u017eati se na stati\u010dkim, krutim i kristaliziranim kognitivnim mapama poput onih koje \u0161kola i sveu\u010dili\u0161te i dalje predla\u017eu, istozna\u010dno je potpisivanju izbora vlastitog izumiranja. To nije suludo, ve\u0107 glupo, suvi\u0161e glupo, dakle stupanj ni\u017ee od nietzscheanskog ‘ljudskog, odvi\u0161e ljudskog’.<\/p>\n

Dakle, ako taj ‘vreli novi svijet’ potrebuje jedno adekvatno razumijevanje, tada se filozofija kao ‘spoznaja znanja’<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> mora obvezati da ju i nudi, i to bez ikakvih distopijskih i utopijskih primjedbi, jer trenutno nije korisno ‘odlu\u010divati’ kako bi se svijet trebao mijenjati, ve\u0107 shvatiti to novo stanje (stvari). Potrebno je dakle znati se postaviti u odnosu na nove egzistencijalne granice (u obliku sigurnosnih ograni\u010denja), za \u0161to je potrebno shvatiti novi statut stvarnosti, a ne ogor\u010deno poku\u0161ati povratiti stari poredak stvari cenzuriraju\u0107i bilo kakvo odstupanje. Zadatak filozofije je dakle obrazlo\u017eiti novo poimanje stvari osmi\u0161ljavaju\u0107i, povra\u0107aju\u0107i i obrazla\u017eu\u0107i pojmove koje se nalaze u temelju ljudskog postojanja kao postajanje. A to i dalje odgovara na upit za\u0161to, i samo za\u0161to. Dakle ne vi\u0161e kako \u017eivjeti ve\u0107 za\u0161to \u017eivjeti. Samo na taj na\u010din filozofija mo\u017ee ‘zaraditi’ onu "figuru novog intelektualnog carstva<\/em>"<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, i iz te povlasti krenuti u osvajanje prikladnijih kognitivnih kategorija. <\/p>\n

 <\/p>\n

Novi \u010dovjek i smisao \u017eivljenja<\/em><\/strong><\/p>\n

To zna\u010di da spoznaja ne smije biti tuma\u010dena kao shema, kao jamstvo (platonske transcendencije) da "postoji a priori oblik za uklanjanje neizvjesnosti<\/em>", ve\u0107 kao "alat za generiranje najrelevantnije mogu\u0107e spoznaje u odnosu na kontekst u kojem se predmet postavlja<\/em>"<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. A to zna\u010di da mora dovesti i do nove i druga\u010dije razine svjesnosti, jer se radi o znanju koje se neminovno mora poistovjetiti s \u010dinom zna\u010denja koji ljudskoj spoznaji, kao djelovanje, omogu\u0107uje da se automatski reorganizira u adekvatno u\u010dinkovite module i u domeni te nove stvarnosti koju \u010dovjek redizajnira. To treba \u010diniti kontekstualno pitanjima koja iz \u010dovjeka kao dinami\u010dna stvarnost neprekidno proizlaze, zahtijevaju\u0107i obnovu vlastitih kategorija, evoluiraju\u0107i zajedno s kulturnim zahtjevima koje on sam odre\u0111uje u svom \u017eivotnom procesu, kao spoj rada i spoznaje koji se me\u0111usobno isprepli\u0107u u kru\u017enom tijeku stvari. <\/p>\n

Protivno, postoji rizik da \u010dovjek (p)ostane zarobljenik vlastitih egzistencijalnih artikulacija, iako nestalih iz okvira stvarnosti. U toj perspektivi svaki se kognitivni napor konfigurira kao \u010din samo-oblikovanja i istovremeno restrukturiranja okolnog svijeta. Radi se o ne\u010demu \u0161to se ne mo\u017ee vi\u0161e odga\u0111ati u digitalno doba \u010dovjeka. <\/em><\/strong>Naime, ako se poku\u0161a re-aktivirati refleksivnu praksu izvorne filozofije koja \u010dovjeka \u010dini \u010dovjekom kao svjesnim bi\u0107em prakse, ono \u0161to \u0107e se tada filozofima prikazati, u tek zapo\u010detom 21. stolje\u0107u, bit \u0107e radikalno transformirana stvarnost.<\/p>\n

 <\/p>\n

Dobro do\u0161li u digitalno doba <\/em><\/strong><\/p>\n

Radi se o spoznaji da se nakon Gutenbergove galaksije u\u0161lo u razdoblje digitalne galaksije \u0161to je bilo i neizbje\u017eno, s internetom kao tkanjem cjelokupnog ljudskog \u017eivota. <\/p>\n

Suvremeno informacijsko dru\u0161tvo novi je izazov koji poziva na dodatnu svijest, i to naro\u010dito onih koji pridr\u017eavaju\u0107i se kategorija koje se otapaju u pokretnoj paradigmi ljudskog uma i dalje inzistiraju u ne-prepoznavanju onoga \u0161to svakodnevno do\u017eivljavaju i spoznajom i djelovanjem. Naime, iako je suvremeni \u010dovjek uronjen u novu paradigmu, jo\u0161 vlada ona redukcionisti\u010dka paradigma koju je uspostavila moderna znanost i koja je postepeno atrofirala svaku ljudsku naklonost kontekstualizaciji. <\/p>\n

To zna\u010di da nas toliko spominjana suvremena globalizacija koja svijetom vlada od kraja dvadesetog stolje\u0107a, hvata potpuno nespremne, a ponekad i neprijateljski naklonjene prema novim i slo\u017eenijim kognitivnim pona\u0161anjima. Razlog le\u017ei u tome da jo\u0161 nismo metabolizirali \u010dinjenicu da suvremeno \u010dovje\u010danstvo \u017eivi u kibernetskom prostoru, u virtualnom i interaktivnom okru\u017eenju karakteriziranom komunikacijom a ne teritorijalno\u0161\u0107u. Radi se o okru\u017eenju dizajniranom uporabom ra\u010dunala, koja otvaraju i zatvaraju trenutne kontakte i bri\u0161u svaku prostorno – vremensku granicu da bi se dezorijentirano kretali u istodobnom su\u017eivotu svega i sva\u010dega, kao proizvod izblje\u0111ivanja granica izme\u0111u vanjskog i unutarnjeg svijeta, \u0161to od suvremenog \u010dovjeka zahtijeva da kao samo-refleksivno bi\u0107e adekvatno obnovi arhitekturu svog uma. Naime, \u010dovjek se danas nalazi u sredi\u0161tu velike kognitivne revolucije te je stoga pozvan osvijestiti svoje djelovanje i razmisliti o svojoj preobrazbi.<\/p>\n

Va\u017eno je shvatiti da je globalizacija mre\u017ee proizvela jedinstvenu generaciju, koja se razlikuje od prethodne i koja se suo\u010dava s pote\u0161ko\u0107ama tranzicije, ne izostavljaju\u0107i pritom i nadolaze\u0107u, tj. onu koja \u0107e nastaniti potpuno novi svijet i to u su\u017eivotu s roditeljima. Generacije su to koje otkrivaju digitalnu su\u0161tinu iz koje izvire nova logika stvarnosti. Sve je u tome da se nju razumije, a za to je itekako potrebna filozofija koja svemu tome mora dati i adekvatni smisao stvari. Naime, ako se \u010dovjekova osobnost sastoji od projiciranja zna\u010denja, budu\u0107i da se njegova su\u0161tina izra\u017eava u sposobnosti organiziranja vlastite osjetilnosti oko smislenog svemira zna\u010denja, tada, da bi shvatili novije generacije u nastajanju, neminovno je govoriti i njihov jezik, jer \u0107e samo na taj na\u010din biti mogu\u0107e shvatiti kako proizvode i crpe zna\u010denja. <\/p>\n

Stoga ne\u0107e biti te\u0161ko uvidjeti da nova generacija ne prakticira linearnu logiku \u010dija je namjena tra\u017eiti podatke koje treba potvrditi, ve\u0107 je usmjerena tkanju mre\u017ea znanja i u pronala\u017eenju novih, efikasnijih odnosa. To zna\u010di da se za digitalnu generaciju, ili kako ih se jo\u0161 naziva ‘nove barbare’, promijenio prostor varijanti<\/em>: neka vrsta (Vadim) Zelandovog digitalnog transurfinga<\/strong><\/em><\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u kojemu se nalazi smisao a to zna\u010di i sam na\u010din pristupa. Na taj na\u010din perspektiva slo\u017eenosti postaje najprikladnija u suo\u010davanju digitalne su\u0161tine, a upravo filozofska djelatnost, kao \u010dista ljubav prema spoznaji, mo\u017ee pridonijeti da se \u010dovjek distancira od samoga sebe, u trenutku kada zarobljen protokom procesa koji sam generira poput digitalizacije mozga, riskira zarobljavanje u mehanizmima pojednostavljenja koji mogu ugroziti i sam ljudski identitet. <\/p>\n

Digitalna su\u0161tina je ta koja danas ocrtava svijet, a da bi prou\u010dili njezinu arhitekturu kako bi bolje komunicirali s novim \u010dovjekom koji tu bit iskazuje, potrebna je i nova pismenost, koja u tom dijalo\u0161kom procesu ne\u0107e zanemarivati ljudsku potrebu da paralelno s digitalnom inteligencijom, razvija i digitalnu mudrost<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

 <\/p>\n

Homo sapiens digitalis ili \u010dinovnik?<\/em><\/strong><\/p>\n

Nije vi\u0161e mogu\u0107e sakriti se u apodikti\u010dkim pojednostavljenjima i u apstraktnim definicijama i nasloniti se na stvarnost, znati\u017eeljom onih koji neumorno uzimaju iz samog izvora smisla, ne egzorciraju\u0107i svaku dvozna\u010dnost. <\/p>\n

Drugim rije\u010dima, svjesno razmi\u0161ljati o trenutnoj evoluciji stvarnosti zna\u010di uloviti se u ko\u0161tac, suo\u010diti se s tranzicijom koja od digitalne inteligencije vodi do digitalne mudrosti dekretiraju\u0107i njezinu integraciju u samo-regulirani krug ljudskog \u017eivota u vidu digitalnog homo sapiensa. <\/p>\n

Me\u0111utim, da bi to u\u010dinili, potrebno je posjedovati „hrabrost filozofa<\/em><\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, hrabrost suo\u010davanja sa slo\u017eenom, kontradiktornom, neuhvatljivom i vje\u010dnom metamorfozom, ne skrivaju\u0107i se iza neprekidnih poku\u0161aja neumjerenih i preuranjenih pojednostavljenja<\/em>“<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

To zna\u010di da (izvornim) filozofima preostaje suo\u010davanje s ozbiljnim razmi\u0161ljanjem o promjenama koje svjedo\u010dimo, sa sposobno\u0161\u0107u razumijevanja koje se dosti\u017ee osloba\u0111anjem uma od bilo kojih prethodnih pretpostavki i stajali\u0161ta, tj. polaze\u0107i od \u0161irine izvornog filozofskog pogleda, koji je oduvijek najbolji (ako ne i jedini) tuma\u010d ljudskog poriva da se prodre u smisao stvari. U takvoj perspektivi, humanizirati digitalno zna\u010di i mudro ga upotrijebiti, svjestan da dinamika okrenuta napretku ljudske povijesti oduvijek ima (povla\u0161tenu) pozornost filozofije. <\/p>\n

Ne\u0161to sli\u010dno nalazimo i u Platonovom razmatranju o va\u017enosti pojave pisma – koji u Fedru, kroz Sokrata, prepri\u010dava mit o izumu pisanog slova kao najve\u0107oj tehnolo\u0161koj inovaciji u komunikaciji<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u0161to je mogu\u0107e povezati s doga\u0111ajem poput eksplozije digitalne revolucije. Naime i jedno i drugo zahtijeva ozbiljno filozofsko razmi\u0161ljanje o utjecaju u smislu zna\u010denja o kojemu filozofi prvi moraju razglabati, svjesni \u010dinjenice da sveop\u0107a ‘invazija’ tehnologije u okviru ljudskog postojanja, od komunikacije do informacija utje\u010de i dalje \u0107e utjecati i na sam temelj ljudskosti, s obzirom na pojam reciprocitetne rekurzije izme\u0111u znanja i ljudskog djelovanja, fenomenolo\u0161ki izra\u017eena dato\u0161\u0107u \u017eivota po sebi. <\/p>\n

Uzimaju\u0107i s toga u obzir ono \u0161to se s odre\u0111enog gledi\u0161ta mo\u017ee kvalificirati kao digitalno poja\u010danje kognitivne sfere, potrebno je da se ta evolucija na odgovaraju\u0107i na\u010din provede i unutar sfere prakti\u010dne mudrosti, s napomenom da digitalna mudrost ne podrazumijeva jednostavnu spretnost u uporabi digitalne tehnologije koja je po sebi logi\u010dna i koja, kao takva, omogu\u0107uje \u0161iroku lepezu tehnolo\u0161ke manipulacije, i to kako u pozitivne tako i u destruktivne svrhe. Ali, \u0161to je za mene jo\u0161 i gore, to \u010dini u oblicima digitalne gluposti, i to od zanemarivanja citiranja izvora i sadr\u017eaja do svjesnog poku\u0161aja nano\u0161enja \u0161tete drugima. Ako je, me\u0111utim, valjano educirana, mo\u017ee se odnositi i na mogu\u0107nost dono\u0161enja eti\u010dko – moralno ispravnijih odluka: pristupom ve\u0107oj koli\u010dini podataka, na temelju dublje analize i sposobnosti formuliranja predvi\u0111anja i utvr\u0111ivanja prioriteta kao rezultata sinergije izme\u0111u ljudske inteligencije i digitalne simulacije, koja ostaje nedostupna ne-sinergisti\u010dkom umu. Naime, osobina je idiotizma a ne mudrosti dr\u017eati se imaginarnih sigurnosnih granica, ili prepustiti se nesvjesnoj struji doga\u0111aja umjesto svjesnog zalaganja u njezinom upravljanju, uzimaju\u0107i uvijek u obzir temeljne osobine ljudskosti. <\/p>\n

Dozvoliti da se heraklitovsko – descartesovski ‘COGITO’ svodi na ra\u010dunanje, a time i prilago\u0111avanje ljudske inteligencije inteligenciji ra\u010dunala kao funkcionalnom sustavu koji djeluje unutar znanstveno – tehnolo\u0161kog aparata, neprihvatljivi je oblik redukcionizma upravo zato \u0161to su brojevi apstrakcija koja, zanemaruju\u0107i pravi smisao velikog dijela informacija pojednostavljuju ljudsku slo\u017eenost u korist kognitivne ekonomije. To zna\u010di da je du\u017enost (\u0161to ne zna\u010di i nu\u017enost) izvornih filozofa (‘ljudi filozofa’) zauzeti poziciju aktivnog a ne pasivnog promatra\u010da doga\u0111aja (tu se misli na renesansno razdoblje a u moderno vrijeme na 1968. godinu), \u010dega se ve\u0107ina suvremenih akademskih filozofa odrekla trijumfom znanstveno – tehnolo\u0161kog aparata koji, kao evolucija moderne znanosti, za cilj ima osvajanje privilegije nekog univerzalnog stajali\u0161ta, pa iz toga formulirati kona\u010dne i apsolutne istine o znanstveno oblikovanoj stvarnosti.<\/p>\n

Naime, ponovno uvo\u0111enje gledi\u0161ta aktivnog promatra\u010da u kognitivnom kontekstu vidno doprinosi i odgovara oporavku kvalitete informacija, koje redukcionisti\u010dka perspektiva izuzima u korist \u010disto kvantitativnih numeri\u010dkih kriterija budu\u0107i da se kvaliteta mo\u017ee generirati samo dodatkom vrijednosti koje nastaju isklju\u010divo iz namjernog promatranja. Tu se dakle radi o promatranju usmjerenom na smisao onih ciljeva i interesa koji proizlaze iz samog \u010dovjeka kao subjekta sposobnog smisleno misliti i djelovati. <\/p>\n

Ponovnim uvo\u0111enjem ljudskog stajali\u0161ta kao aktera svega ljudskog pa i znanja, povratilo bi se smisao kojeg je cenzura numeri\u010dkih formalizacija progutala ili raspr\u0161ila me\u0111u kvantitativnim parametrima. To je na neki na\u010din i povratak \u010dovjeku kao artikuliranoj cjelini, nasuprot prevladavaju\u0107oj sposobnosti apstraktne matemati\u010dke misli.<\/p>\n

Svojevremeno, ve\u0107 u jednom svom prethodnom \u010dlanku Sumrak osobnog identiteta u suvremenom tehni\u010dkom razdoblju<\/em><\/strong>,<\/strong> naglasio sam da: „Zbog toga je unutar suvremenosti potrebno tra\u017eiti novo i, za vrijeme u kojem \u017eivimo, adekvatno zna\u010denje tradicionalnih pojmova kao \u0161to su individua ili pojedinac, subjekt, osobnost, masa, sloboda, komunikacija, psiha, tjelesnost, tra\u017eenje smisla itd. Naime, u suvremenom eti\u010dki relativisti\u010dkom razdoblju njihovo je prija\u0161nje poimanje neminovno postalo istro\u0161eno i deplasirano, budu\u0107i da se radi o takvim pojmovima koji su svoje izvorno zna\u010denje i adekvatni smisao nalazili unutar antropolo\u0161kog obzorja \u017eivota i djelovanja, a koji se danas sve vi\u0161e pokazuju neadekvatnima i nefunkcionalnima, jer im vi\u0161e nije mogu\u0107e osigurati valjano zna\u010denje<\/em>“<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Naime, u scenariju koji se pred \u010dovjekom neprestano otvara svjedo\u010dimo o uskrsnu\u0107u pojmova kao \u0161to su kozmos, priroda, \u010dovjek, itd., smisleno odvojenih od redukcionisti\u010dkog znanja znanstveno -tehnolo\u0161kog aparata koje neminovno vodi do krajnje dezintegracije (\u010ditaj specijalizacije) s iskorjenjivanjem i egzorciranjem njihovog pred – znanstvenog izvornog porijekla i osje\u0107aja neutraliziranog kao izraza neprihvatljive slo\u017eenosti. Naime, da bi bila tehni\u010dki u\u010dinkovita, racionalnost treba te\u017eiti koherenciji shema koje zauvijek zarobljavaju svaki osje\u0107aj stvarima. Me\u0111utim, iako apstraktna misao uspijeva imobilizirati, ili to\u010dnije fotografirati pojedine dijelove \u017eivota odvajaju\u0107i ih iz konteksta cjeline, ne smije se zaboraviti da \u017eivot i povijest nisu parmenidovski dane, ve\u0107 su heraklitovski dinami\u010dne u nastajanju i u nastavljanju svog toka.<\/p>\n

 <\/p>\n

Razmi\u0161ljanja na marginama novih medija<\/em><\/strong><\/p>\n

Nove tehnologije nas sve vi\u0161e uranjaju u umjetnu dimenziju u kojoj se svakodnevna stvarnost prevodi, da tako ka\u017eemo, u netvarne cjeline, u netjelesne podatke, u digitalne informacije. Taj proces dematerijalizacije stvarnoga ima nevjerojatne posljedice na svim poljima kako djelovanja tako i znanja. Naime, to novo stanje stvari neminovno ne vodi samo do radikalne preobrazbe na\u0161e osjetljivosti, ve\u0107 i do globalne promjene svih vidova percepcije same stvarnosti u kojoj materijalni aspekti sve vi\u0161e blijede preobli\u010duju\u0107i se prema ‘virtualnim’ perspektivama, odnosno prema podre\u0111enosti strogo fizi\u010dkih aspekata procesima simbolizacije, kodifikacije i apstrakcije.<\/p>\n

U zamr\u0161enim hodnicima razli\u010ditih aspekata suvremenog ljudskog razmi\u0161ljanja, osje\u0107aja i pona\u0161anja, na koje djelovanje novih medija imaju ne samo sve ve\u0107i ve\u0107 i parodiraju\u0107i utjecaj, \u017eeljeli bi promisliti neka posebna podru\u010dja, zna\u010dajna zbog svoje \u017eivotno – egzistencijalne, dru\u0161tvene i politi\u010dke vrijednosti. <\/p>\n

Iako se radi o me\u0111usobno povezanim ‘podru\u010djima’, odlu\u010dio sam, radi jasno\u0107e samog izlaganja, zasebno ih navesti, kao posebne poveznice jedinstvene teme: \u010dovjeka.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Smisao<\/em><\/strong>: koje su sve posljedice pomanjkanja tjelesne i sadr\u017eajne povezanosti sa svijetom u korist virtualnog kontakta u telematskim mre\u017eama? <\/p>\n

Ako stvari izgube na dosljednosti, svijet postaje nesta\u0161an i sa svijetom na\u0161 identitet, jer sposobnost interakcije s virtualnim bi\u0107ima mogla bi dovesti i do kolapsa u vidu psihi\u010dkog stanja stresa, a kako je dobro znano s psiholo\u0161kog stajali\u0161ta \u010dovjek je prostorno – vremensko bi\u0107e, to zna\u010di da izme\u0111u izviranja potrebe i njegova zadovoljenja, treba pre\u0107i prostorno – vremenski put i odre\u0111eno vrijeme da ga se ostvari. <\/p>\n

Unutar te dimenzije tehnika je oduvijek poku\u0161avala savladati pa \u010dak i ukloniti \u010din ovisnosti posredovanja, vra\u0107aju\u0107i tako \u010dovjeku neposrednost izme\u0111u potrebe i zadovoljstva. Problem tehnike je u tome da ne te\u017ei nikakvoj svrsi, ne otvara scenarije spasenja, ne otkriva istinu; smisao tehnike kao tehnike je taj da funkcionira. Njena je istina sadr\u017eana u djelotvornosti. Mora se to uvijek imati na umu: istaknuti razliku koja postoji izme\u0111u \u010dovjeka – sa svojom spoznajom i svojim emocijama, nagonima, granicama – i stroja koji nije sli\u010dan \u010dovjeku iako u mnogim podru\u010djima na djelotvoran na\u010din simulira i neke emocionalne aspekte, ali koji, u stvari, djeluje samo posredstvom puteva koji su logi\u010dno-ra\u010dunalski i u cijelosti racionalni.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Svijet kao (volja i) predod\u017eba<\/em><\/strong>: \u010covjek nikad nije nastanjivao svijet, pravi svijet, nego njegov opis. Uostalom, obrazovanje zna\u010di precizno opisivanje svijeta na odre\u0111eni na\u010din: mediji koji \u0161ire zna\u010denje stvari i njihovu uporabu vr\u0161e obrazovnu djelatnost. U tom smislu, informacija nije izvje\u0161taj o \u010dinjenicama, ve\u0107 konstrukcija \u010dinjenica za\u2026 Me\u0111utim, pobolj\u0161anje slikovnog razmi\u0161ljanja mo\u017ee umanjiti na\u0161u sposobnost pra\u0107enja apstraktnih razmi\u0161ljanja. Ako nema prepravki, pogotovo ako ne razumijemo zna\u010denje nekih od tih iskustava, ova razina povr\u0161nog kontakta sa svijetom dovodi u opasnost na\u0161e razumijevanje stvarnosti (Heraklitovog kozmi\u010dkog logosa). Osim toga, tehnolo\u0161ki razvoj omogu\u0107ava sve rafiniranije na\u010dine predstavljanja stvarnosti, zbog \u010dega, ako se \u010dovjek oduvijek bavio fikcijom, danas imamo ne samo kvantitativni ve\u0107 i kvalitativni problem fikcije: telekomunikacije su na\u0161e okru\u017eenje koje na televiziji ali sve vi\u0161e i vi\u0161e i na Internetu pronalaze svoj najopse\u017eniji i najcjelovitiji opis. To \u010dini da \u010dinjenice svijeta koje predstavljaju korelat ljudskog iskustva gube svoje (pravo) zna\u010denje, jer ukoliko prenesene iz svakog mogu\u0107eg i nemogu\u0107eg mjesta na zemlji, gube onaj spoj zna\u010denja bez kojeg nije mogu\u0107e sagledati to zna\u010denje budu\u0107i da relevantnost \u010dinjenica ovisi o njihovom \u0161irenju. To \u0107e dovesti do toga da \u0107e se bitak neminovno morati mjeriti u pojavljivanju, to\u010dnije, na svom neograni\u010denom umno\u017eavanju. U svijetu koji je dostupan \u010dovjeku, u ovom svijetu oblikovanom prema ljudskim namjerama, \u010dovjek postepeno ali neminovno gubi vanjski svijet. Taj, \u010dovjeku ‘poznati’ svijet, u toj je poznatosti li\u0161en svoje prirode. Naime, ba\u0161 je to ‘poznavanje’ ono \u0161to svijetu oduzima izvornost, njegovu prirodu, a svjetskim zbivanjima njihovu specifi\u010dnost, jer izlivena u medijsku predod\u017ebu, svijetu oduzima njegovu vanjsku stvarnost da bi se, tako preobra\u017een, ponovno pojavio kao predod\u017eba svijeta, kao prikladan \u010dovjeku, kao njegova intimna stvarnost.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Du\u0161a<\/em><\/strong>:<\/em> danas, nakon nestajanja individualnog iskustva svijeta, ljudska psiha samo reproducira onu predod\u017ebenu verziju svijeta koju mediji pru\u017eaju podjednako svima. To neminovno \u010dini da se sadr\u017eaj psihi\u010dkog \u017eivota svakog subjekta podudara s uobi\u010dajenim predod\u017ebama svijeta. <\/p>\n

Tendencija tehnolo\u0161kih dru\u0161tva je da se funkcionira kao sustav koji upravlja nekakvom unaprijed uspostavljenom harmonijom unutar koje svaka aktivnost sama po sebi prilagodba je vladaju\u0107im tehni\u010dkim postupcima koji je i omogu\u0107avaju. U praksi znanstveno – tehnolo\u0161ki aparat nema razloga da i\u0161ta potiskuje budu\u0107i da je moralni imperativ postao tehni\u010dki uvjet, te je razlika izme\u0111u idealnog i stvarnog svijeta stoga izblijedjela i nema vi\u0161e smisla.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

– Identitet<\/em><\/strong>: li\u0161en stabilnog (\u010dvrstog, tradicionalnog) svijeta i obdaren neovisnim \u017eivotom, \u010dija je alternativa tehni\u010dki neprestano stvorena i rekreirana stvarnost gdje razlika izme\u0111u stvarnosti i virtualnosti postaje sve neprozirnija, neizvjesnija i problemati\u010dnija. Naime, unutar virtualnog svijeta ne postoji vi\u0161e povla\u0161teno gledi\u0161te s kojeg zapo\u010dinje znanje, subjekt se vi\u0161e ne obra\u0107a objektu, ve\u0107 postoji mno\u0161tvo ravnina koje sijeku kako subjekt tako i objekt, seciraju\u0107i svoj jedinstveni identitet u mno\u0161tvu slojeva koji nisu drugo nego isto toliko obja\u0161njivi registri heterogenih redova: fiziolo\u0161kih, semioti\u010dkih, itd. i koji zbog toga rastvaraju po\u010detno jedinstvo u slo\u017eeno artikuliranom mno\u0161tvu usko isprepletenih sklopova koji nemaju vi\u0161e nikakve veze s tradicionalnom opozicijom izme\u0111u subjekta i objekta.<\/p>\n

Naime, u nedostatku modela podataka, proces individualizacije vodi do \u0161irenja subjektivnih modela u me\u0111usobnom kontrastu i kontradikciji, u zanemarivanju njihove prisilne vrijednosti gdje je pojedincu dana, dodijeljena odgovornost za neuspjeh. Zato je danas potrebno izvr\u0161iti rastapanje takvih modela koji ne odr\u017eavaju dugo vlastiti oblik.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Prostor\/vrijeme<\/em><\/strong>: ako urbanizacija modernog doba predstavlja upravljanje stvarnim zemljopisnim prostorom, telekomunikacije ozna\u010duju urbanizaciju u realnom vremenu, odnosno ostvarenje virtualnog grada, svojevrsnog hiper – centra svijeta. Naime, mediji daju \u010dovjeku privid da se istovremeno nalazi svuda i nigdje, \u0161to stvara la\u017eni dojam da je ‘stvarno’ mogu\u0107e upoznati svijet. Svijet koji je u ‘stvarnosti’ ve\u0107 nestao.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Iskustvena dimenzija<\/em><\/strong>: funkcija izuze\u0107a koju obavlja tehnika u novim se medijima pro\u0161iruje i pro\u010di\u0161\u0107ava nude\u0107i mogu\u0107nost zamjene izravnog iskustva na potpuniji na\u010din, zamjenjuju\u0107i ga s iskustvom koje su drugi ve\u0107 imali o tom doga\u0111aju: neizravnim iskustvom. To \u010dini da se suvremeni pojedinac nalazi izlo\u017een kvantitativno ve\u0107em ‘bogatstvu’ iskustava, \u010dija je osobina uglavnom neizravnost, jer je ve\u0107 podvrgnuta prosudbi, presu\u0111ivanju.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Memorija<\/em><\/strong>: <\/em>ne radi se samo o kognitivnoj funkciji pam\u0107enja, ve\u0107 i o socio – tehni\u010dkoj \u010dinjenici, o biolo\u0161koj memoriji koja ima ograni\u010denja. Naime, izum pisma uklju\u010divao je i pro\u0161irenje i eksternalizaciju pam\u0107enja, a s vremenom i njegovo podru\u0161tvljenje, jer pisana stvar vi\u0161e ne postoji samo u ljudskim refleksima, u tjelesnom djelovanju i \u010dinjenju, ve\u0107 je ne\u0161to \u0161to i drugi mogu konzultirati i ponovo upotrijebiti. Ta \u017eelja za besmrtno\u0161\u0107u koja je povjerena tehnologiji, stvorila je besmrtni alter – ego. To\u010dnije, besmrtnost ljudskih bi\u0107a zamijenjena je besmrtno\u0161\u0107u mrtvih stvari: „Ljudski rod tra\u017ee\u0107i virtualnu besmrtnost, tj. tehni\u010dku, i osiguravaju\u0107i svoje ovjekovje\u010divanje projiciraju\u0107i ga u umjetne subjekte, gubi svoju ekskluzivnost specifi\u010dnosti, postaju\u0107i besmrtan kao neljudski \u017eanr<\/em><\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>“<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Pasivnost<\/em><\/strong>: kada se govori o multimedijskim okru\u017eenjima treba to povezati i s pojmom interaktivnosti, ali upravo su\u0161tina ovih okru\u017eenja je dvosmislenost; biti istodobno odre\u0111ena stvar i njena suprotnost. To je na\u010din na koji se interaktivnost izra\u017eava u pasivnost. Nasuprot aktivnog \u010ditanja koje uklju\u010duje kriti\u010dke stavove i nove na\u010dine objektivizacije stvarnosti gdje se pisanje nudi prvenstveno kao sposobnost obrazovanja, funkcija televizije i interneta je da na br\u017ei i sveobuhvatni na\u010din prenosi ve\u0107 zgotovljene informacije, \u0161to \u010dini \u010dovjeka pasivnijim u rezoniranju jer informacije obuhva\u0107aju cijeli svijet.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Informacija<\/em><\/strong>: neupitno je da prevladavanje informacija u suvremenom dru\u0161tvu sve manje povezuje \u010dovjeka s fizi\u010dkim svijetom a to zna\u010di sa postojanjem, jer je uronjen u ‘svojevrsnu’ duhovnost svijeta.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Masa vs masifikacija<\/em><\/strong>: pojava novih tehnologija sankcionirala je prijelaz s uobi\u010dajene mase, kao koncentracije mnogih pojedinaca u jednoj to\u010dki, na masifikaciju, \u0161to nije samo uobi\u010dajeni skup pojedinaca, ve\u0107 uklju\u010duje i kvalitetu svih tih pojedinaca<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Kulturna globalizacija<\/em><\/strong>: zahtijeva ozbiljno razmi\u0161ljanje i budnost u vezi procesa koji su u tijeku, jer kulturna globalizacija zna\u010di hegemoniju odre\u0111ene kulture (one zapadne, to\u010dnije ameri\u010dke).<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

– Kriti\u010dka misao<\/em><\/strong>: s obzirom da su svijest o razlici izme\u0111u stvarnosti i predod\u017ebe, pa \u010dak i razlika izme\u0111u ovih dviju stvarnosti smanjene, to je neminovno dovelo i do slabljenja kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, tako da je kritika koju upu\u0107ujemo stvarnosti devitalizirana i nesposobna donijeti ikakve zna\u010dajne promjene. (Naime, \u0161ezdesetosma je danas nemogu\u0107a). Nakon \u0161to je kriti\u010dka misao nestala, multimedijskoj kulturi nije vi\u0161e potrebno da aktivira represivne alate, jer je ve\u0107 uvjetovala standardizaciju na\u010dina postojanja, \u017eelja i razmi\u0161ljanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Civilno sudjelovanje<\/em><\/strong>: radi se o zajedni\u010dkom iskustvu koje predstavlja temelj svih kultura i uvjet razmjene informacija unutar zajedni\u010dke simbolike. Radi se o aspektu antropolo\u0161kih osobina koji je danas, medijskim djelovanjem gotovo suzbijen, a sudjelovanje u vidu kolektivnog monologa medija, poja\u010dano kao misao ve\u0107ine. Doseglo se stanje koje \u010dovjeka odvra\u0107a od \u010diste uloge gledatelja, jer mu pru\u017ea samo mogu\u0107nost konzumiranja pukih predod\u017ebi, doga\u0111aja u kojima je nemogu\u0107e aktivno sudjelovati. Do\u0161lo se do toga da je \u010dak i dru\u0161tvena dezintegracija postala funkcionalna mo\u0107i, jer neanga\u017eiranost i umije\u0107e bijega koristi kao ‘glavno oru\u017eje’.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Sloboda<\/em><\/strong>: u vezi va\u017enosti tog pojma u dana\u0161nje vrijeme, Hanna Arendt je napisala: "\u010dovjekova autonomija postala je tiranija mogu\u0107nosti<\/em>". Naime, sveprisutno potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo u\u010dinilo je da sloboda nije vi\u0161e izbor \u017eivljenja i djelovanja koji vodi do individualizacije, ve\u0107 izbor da se odr\u017ei otvorenu slobodu izabiranja s pretpostavkom da identiteti mogu biti zamjenjivi i, konstatiraju\u0107i da izbor ne stvara razlike jer je sve zamjenljivo. Birati na kraju zna\u010di odabrati isto u iluziji razli\u010ditog. Na taj na\u010din sloboda izbora gubi svoju bit, budu\u0107i da svaki izbor kojeg je mogu\u0107e opozvati ne podrazumijeva obveze i posljedice.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

– In summa summarum<\/em><\/strong>: u svijetu mnogostrukih predod\u017ebi koje nude mediji, dru\u0161tvo se do\u017eivljava kao ogroman i sveprisutni ekran u kojem je svijet osmi\u0161ljen u liku slika \u010diji je cilj da privuku, o\u010daravaju radi kontinuiranog potra\u017eivanja. Medijska hipnoza favorizira umrtvljenje kriti\u010dke a tako i eti\u010dke savjesti, dok va\u017ee\u0107i predod\u017ebeni modeli doprinose strukturiranju ‘patologije normalnosti’ koja upravo zato \u0161to je \u0161iroko rasprostranjena, prolazi ne samo nezapa\u017eeno ve\u0107 i ‘normaliziraju\u0107e’. U tom se smislu demantira zatajivanje kojeg je tehnika postavila, kako bi nam nudila teoretski neograni\u010denu koli\u010dinu iskustava koja su ne-funkcionalna na\u0161im potrebama da iskusimo svijet radi njegovog shva\u0107anja i da bi se orijentirali u njemu. <\/p>\n

S digitalnim tehnologijama izgleda da se (napokon) ostvaruje Platonov bijeg od osjetilnog prema inteligibilnom, u kojem bi iluzorno tijelo \u017eeljelo djelovati kao stvarno tijelo ali ljudski mozak ne konstruira ta virtualna iskustva kao stvarna iskustva, te stoga nedostaje ono iskustvo \u017eivljenja koje je klju\u010dno za planiranje i djelovanje u ljudskom okru\u017eenju i u me\u0111u – odno\u0161enju s drugima. U kulturi virtualnosti postoji dakle ambivalencija koju izvorni filozofi, ‘ljudi filozofi’ trebaju stalno imati na umu, da bi se izbjeglo bilo kakvo isku\u0161enje jednostranog tuma\u010denja. <\/p>\n

 <\/p>\n

– I na kraju<\/em><\/strong>, ponovno parafraziraju\u0107i Heraklita, mo\u017ee se re\u0107i da bitak koji je uronjen u postajanje mijenjaju\u0107i ostaje. Naime, \u010dovjek nema izbora: on je povijesno bi\u0107e koji je oduvijek ba\u010deno u evolucijsko strujno postajanje, koje obilje\u017eava razliku u \u017eivotnoj pri\u010di pokazuju\u0107i neobi\u010dnu sposobnost ubrzavanja promjena diktiranu svojim izuzetnim potencijalom preobrazbe. Svijest o ontolo\u0161koj neizvjesnosti ljudske prirode mora se neprestano njegovati izvornim filozofskim pogledom koji poput kompasa mo\u017ee i suvremenom \u010dovjeku pomo\u0107i u trenucima ve\u0107e dezorijentacije, u liku refleksivne savjesti koja se vra\u0107a jedinstvu ve\u0107 razvijenih kognitivnih postupaka, kvalificiraju\u0107i \u010dovjeka kao jedino bi\u0107e svjesno postojanja svog identiteta u postajanju.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Mijenjaju\u0107i se odmara se<\/em>“(Heraklit, ulomak 84 a). Preuzeto od: https:\/\/www.academia.edu\/33496689\/TEKST_1_Heraklit_Fragmenti<\/a>. Osobno po\u017eeljniji vlastiti prijevod s gr\u010dkog: „Mijenjaju\u0107i miruje<\/em>“.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nKoja „voli sakrivati se<\/em>“ (Heraklit, ulomak 123).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Ako poslu\u0161ate ne mene, nego logos, – re\u0107i \u0107e Heraklit – mudro je priznavati da je sve jedno<\/em>“ (Heraklit, ulomak 50).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Jedno isto je u nama: \u017eivo i mrtvo, budno i spavaju\u0107e, mlado i staro. Jer to, promijeniv\u0161i se, jest ono, i ono opet promijeniv\u0161i se, jest to<\/em>“ (Heraklit, ulomak 88).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Veze: cjelina i necjelina, slo\u017eno i neslo\u017eno, skladno i neskladno, i iz svega jedno i sve iz jednoga<\/em>“ (Heraklit, ulomak 10).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNaime: „Taj logos, koji postoji uvijek, ne razumiju ljudi niti prije nego \u0161to \u03bf njemu \u010duju niti nakon \u0161to su \u010duli. I ma da se sve zbiva po tom logosu (zakonu), sli\u010dni su neiskusnima iako se oku\u0161avaju u takvim rije\u010dima i djelima kako ih ja obja\u0161njavam razlu\u010duju\u0107i svako prema njegovoj prirodi i tuma\u010de\u0107i kako stvar stoji. Drugim ljudima ostaje nepoznato \u0161to budni \u010dine kao \u0161to zaboravljaju ono \u0161to u snu \u010dine<\/em>“ (Heraklit, ulomak l).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Razborito misliti je najve\u0107a vrlina, a mudrost je istinu govoriti i raditi prema prirodi slu\u0161aju\u0107i je<\/em>“ (Heraklit, ulomak 112).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJer iako „Svim ljudima je dano da spoznaju sami sebe i da budu razumni<\/em>“ (Heraklit, ulomak 116), samo, „Mudri imaju jedan i zajedni\u010dki svijet<\/em>“ (Heraklit, ulomak 89).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Mnogi naime, koliki se na takve stvari namjere, ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nau\u010de, ali u sebi misle (da ih znaju)<\/em>“ (Heraklit, ulomak 17).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJer „Ljudima nije bolje da im biva sve \u0161to \u017eele<\/em>“ (Heraklit, ulomak 110).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJer „Granice du\u0161e ne\u0107e\u0161 u hodu na\u0107i makar pregazio svaki put: tako dubok logos ima“ <\/em>(Heraklit, ulomak 45).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n"Mnogoznanje ne u\u010di razumu\u2026“ <\/em>(Heraklit, ulomak 40).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRadi se o specifi\u010dnom kognitivnom stavu koje svoje porijeklo nalazi u modernoj, galilejsko – newtonskoj znanosti, koja ima pretenziju zarobljavanja stvarnosti unutar razumljivih shema matemati\u010dkih formula, odbacuju\u0107i ne-utilitaristi\u010dku viziju cjeline da bi se promoviralo razdvajanje sustava uzimanjem u obzir samo one dijelove koje su komercijalizaciji va\u017ene.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEdgar Morin, Il metodo 3. La conoscenza della conoscenza<\/em>, Raffaello Cortina, Milano 2007.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbidem.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEmilio-Roger Ciurana, Introduzione alla filosofia delle scienze umane e sociali<\/em>, Le Lettere, Firenze 2011., str. 66.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nVadim Zeland, Transurfing 1 – prostranstvo varijanti<\/em>, Aruna, Beograd 2018.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nU stvari, pojava digitalne inteligencije \u010dinjenica je koja ozna\u010dava o\u010diti generacijski diskontinuitet, gdje hibridizacija s novom tehnologijom \u010dini specifi\u010dnu razliku.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nZa Heraklita su to „Ljudi filozofi<\/em> (koji) moraju biti znalci veoma mnogih stvari“ (<\/em>Heraklit, ulomak 11.) a <\/em>koje ja nazivam izvornim filozofima.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGiuseppe, O., Longo, Homo technologicus<\/em>, Ledizioni, Milano 2012., str. 124.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSjetimo se da svojedobno je i Platon razmi\u0161ljao o nejasno\u0107i oko uporabe revolucionarnog izuma pisanja, koja se, izme\u0111u ostalog, neobi\u010dno uklapa u kontekst promi\u0161ljanja o nastanku nove tehnolo\u0161ke ere, obnavljaju\u0107i tako svoju aktualnost u odnosu na pojavu interneta i nove mnemo – tehnologije. Platon, Fedar<\/em>, 274b – 275c. <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nFulvio. \u0160uran, Sumrak osobnog identiteta u suvremenom tehni\u010dkom razdoblju<\/em>, \/\/ Filozofska istra\u017eivanja, 31 (4\/2011) str. 775\u2013785.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nZygmunt Bauman, Modernit\u00e0 liquida<\/em>, Laterza, Roma-Bari 2002., str. 192.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUmberto Galimberti, Psiche e techne. L’uomo nell’et\u00e0 della tecnica<\/em>, Feltrinelli, Milano 1999. str. 601.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Bauman, Zygmunt, Modernit\u00e0 liquida<\/em>, Laterza, Roma – Bari 2002. <\/p>\n

Ciurana, Emilio-Roger, Introduzione alla filosofia delle scienze umane e socia<\/em>li, Le Lettere, Firenze 2011.<\/p>\n

Galimberti, Umberto, Psiche e techne. L’uomo nell’et\u00e0 della tecnica<\/em>, Feltrinelli, Milano 1999.<\/p>\n

Heraklit, Fragmenti<\/em>. Preuzeto od: https:\/\/www.academia.edu\/33496689\/TEKST_1_Heraklit_Fragmenti<\/a>. <\/p>\n

Longo, Giusppe, O. Homo technologicus<\/em>, Ledizioni, Milano 2012.<\/p>\n

Morin, Edgar, Il metodo 3. La conoscenza della conoscenza<\/em>, Raffaello Cortina, Milano 2007.<\/p>\n

Platone, Opere complete : volume terzo Parmenide, Filebo, Simposio, Fedro<\/em>, Laterza, Roma – Bari 1971. <\/p>\n

\u0160uran, Fulvio, Sumrak osobnog identiteta u suvremenom tehni\u010dkom razdoblju<\/em>. \/\/ Filozofska istra\u017eivanja, 31 (4\/2011) str. 775\u2013785.<\/p>\n

Zeland, Vadim, Transurfing 1- prostranstvo varijanti<\/em>, Aruna, Beograd 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

Freedom at the Edge of New Media<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

New technologies are taking us into an artificial dimension in which everyday reality is translated into immaterial entities, into digital information. Media hypnosis favors the torpor of critical and ethical conscience, while model images contribute to structuring the so – called \u201cpathology of normality\u201d, which, precisely because it is widely diffused, goes unnoticed. To clarify that it is not just about new technologies, but a new model of society, which is being established and that involves different aspects of thinking, feeling and acting human, transformed by the action of the new media. We will therefore try to examine some particularly significant areas for their existential, social and political value, treated here as many links of a single topic: man.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> world as representation, meaning, soul, identity, space\/time, experiential dimension, memory, passivity, information, mass vs massification, critical thinking, civil participation, freedom.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

   9(16)#8 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.16.8 UDK 2-18:004.8 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 17.02.2020.     Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska fsuran@unipu.hr Sloboda na rubu novih medija Puni tekst: pdf (426 KB), Hrvatski, Str. 2579 […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":347,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[82],"tags":[643,154,646,645,639,644],"class_list":["post-353","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-16-vlasiti-url","tag-fulvio","tag-fulvio-suran","tag-rub-novih-medija","tag-sloboda","tag-sloboda-na-rubu-novih-medija","tag-suran","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nFulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"   9(16)#8 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.16.8 UDK 2-18:004.8 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 17.02.2020.     Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska fsuran@unipu.hr Sloboda na rubu novih medija Puni tekst: pdf (426 KB), Hrvatski, Str. 2579 […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2020-05-25T09:21:45+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"29 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija\",\"datePublished\":\"2020-05-25T09:21:45+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/\"},\"wordCount\":5907,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"keywords\":[\"Fulvio\",\"Fulvio \u0160uran\",\"rub novih medija\",\"Sloboda\",\"Sloboda na rubu novih medija\",\"\u0160uran\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 16 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/\",\"name\":\"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"datePublished\":\"2020-05-25T09:21:45+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres16\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"   9(16)#8 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.16.8 UDK 2-18:004.8 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 17.02.2020.     Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska fsuran@unipu.hr Sloboda na rubu novih medija Puni tekst: pdf (426 KB), Hrvatski, Str. 2579 […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2020-05-25T09:21:45+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"29 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija","datePublished":"2020-05-25T09:21:45+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/"},"wordCount":5907,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","keywords":["Fulvio","Fulvio \u0160uran","rub novih medija","Sloboda","Sloboda na rubu novih medija","\u0160uran"],"articleSection":["In Medias Res broj 16 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/","name":"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","datePublished":"2020-05-25T09:21:45+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres16"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-sloboda-na-rubu-novih-medija\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Fulvio \u0160uran: Sloboda na rubu novih medija"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=353"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/347"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=353"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=353"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=353"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}