{"id":354,"date":"2020-05-25T09:24:15","date_gmt":"2020-05-25T09:24:15","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2020\/05\/25\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/"},"modified":"2020-05-25T09:24:15","modified_gmt":"2020-05-25T09:24:15","slug":"sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/","title":{"rendered":"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  9(16)#9 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.9.16.9<\/a>
\nUDK 316.772.5:111.32
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 14.02.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u0161a Marinovi\u0107<\/a><\/span><\/p>\n

Zagreb, Rudolfa Bi\u0107ani\u0107a 22, Hrvatska<\/p>\n

sasa.marinovic@gmail.com<\/p>\n

Tijelo kao medij svijeta<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (447 KB), Hrvatski, Str. 2593 – 2605
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Poku\u0161at \u0107emo povezati Merleau-Pontyjevo tuma\u010denje tijela-subjekta s idejom medijalnosti. Tijelo tako postaje medijacijska osnova, kako ljudskog tijela spram ljudskog tijela, tako i ljudskog tijela i svijeta te ljudskog tijela i bitka. Unutar fenomenolo\u0161kog polja mre\u017enog su-odno\u0161enja odvija se tako korporalna intersubjektivna igra, klasi\u010dnim rje\u010dnikom re\u010deno \u010dovjeka i prirode, u kojoj je \u010dovjek konstituiran prirodom kao \u0161to je i priroda konstituirana \u010dovjekom i sve to putem tehnike kao onoga \u0161to tek treba biti. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> mediji, tijelo, tehnika, percepcija, bitak.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uvod <\/strong><\/p>\n

Da tijelo komunicira s okolinom mo\u017eda nije ni\u0161ta novo. \u010covjek se kao tijelo, kao um ili kao utjelovljena kognitivnost suodnosi s okolinom. Okolina je ili puki okoli\u0161 ili \u017eivotna sredina, ali ona je nekakva percipirana stvarnost. No, od \u010dega ili koga je percipirana stvarnost percipirana? Od strane svijesti koja je tek transcendentalno nekakvo Ja, Duh i sli\u010dno, ili od stane svijesti koja to jo\u0161 nije, odnosno od strane nekakvog epifenomenalnog entiteta. Nastavljaju\u0107i na to, kako je mogu\u0107e da ne\u0161to tako predtjelesno kao \u0161to je transcendentalna svijest uop\u0107e do\u0111e u mogu\u0107nost (a)percipirati tu nekakvu stvarnost ili \u0161to god se pod rije\u010di stvarnost podrazumijeva, a da ju se (a)percipira?; kako je mogu\u0107e da se ne\u0161to kao perceptivni aparat uop\u0107e na\u0111e u tijelu kao \u0161to je ljudsko ili u materiji koja tek treba postati forma \u010dovjeka?; jesmo li sigurni da ono \u0161to smo naviknuti percipirati uop\u0107e mo\u017ee biti doista percipirano?; mo\u017ee li se prvu i drugu formu percepcije dovoditi i u odnos i ako da, kako?; je li percipirano konstrukt ili struktura?; te naposljetku, je li opravdano razlikovati transcendentalnu od „imanentne“ percepcije i mo\u017ee li ih se tuma\u010diti raznoliko kroz ono \u0161to se zove stratigrafsko vrijeme, <\/em>a da ne zapadnemo u obmanu ili iluziju da percepcija i percipirano postoje kao ve\u0107 gotov subjekt naspram objekta? <\/p>\n

Puno je pitanja, ali na svu sre\u0107u isto toliko je i odgovora. Ovo \u0107e biti jedan od tih odgovora, ali nikako onaj koji pretendira na istinu ili ispravnost. Dapa\u010de, da bi se filozofija razvijala kao vje\u010dno \u017eiva praksa ono \u0161to je nu\u017eno je gre\u0161ka, mo\u017eda bolje \u2013 ideja\/e. No, ne radi se o ideji po sebi, onoj Platonovoj Ideji, ve\u0107 o jednoj drugoj koju ne\u0107emo imenovati ve\u0107 radije kreirati ili konstituirati putem, kako Deleuze re\u010de, koncepta<\/em>, a rije\u010d je dakako, o ravni imanencije<\/em>. <\/p>\n

Prirodna nam se \u010dini \u010dinjenica da \u010dovjek postoji kao biolo\u0161ko bi\u0107e te ga ve\u0107 sama ta fantazma otvara konceptu biolo\u0161kog horizonta u kojemu se on, kako ka\u017ee Vuk-Pavlovi\u0107<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, bio-logi\u010dkim kontinuitetom otvara spram vremena i u vremenu izvana, dakle vremenu linearnog prijenosa vrijednosti koje tek tu i tamo biva dezavuirano nekakvom aksiolo\u0161kom inverzijom. Ako nam se dopusti, zvat \u0107emo ovo zadnje prirodnim vremenom, onim koje protje\u010de za neke mimo nas, a za neke ba\u0161 upravo zbog nas. Me\u0111utim, pored te biolo\u0161ke ravni ili horizonta, postoji i ono koje mo\u017eemo nazvati tehni\u010dkim horizontom ili medijskim vremenom, ono koje se \u010dovjeku otvara posredstvom tehno-medijskog aparata iznutra; ono vrijeme koje McLuhan naziva percepcijom otvorenog polja<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> gdje \u010dovjek dose\u017ee vrhunac predmetne diferencijacije i uranja u predmet sam, postaju\u0107i i sam predmetom tehnike medija. Za razliku od one prve, ova potonja tvrdnja nam se i ne \u010dini posve prirodnom \u0161to mo\u017eda i jest dobra intuicija, ali budu\u0107i da se nalazimo u vremenu u kojemu je akademski nedoli\u010dno ako ne i pompozno imati intuicije, koncepte, fantazme, o tom-potom. To nas vrijeme otvara kaosu kaosa, dakle susre\u0107emo se s barijerom da ostvarimo ono kontingentno konceptualno uranjanje u kaos o kojemu nam Deleuze i Guattari<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> govore. Oni nas pou\u010davaju o tome kako kaos predstavlja supstrat mogu\u0107e samoizgradnje putem koncepta<\/em> i ravni imanencije<\/em>; prvo kao neponovljiva i kontingentna ontogeneza, a drugo kao zaziv onoga \u0161to tek treba na osobit na\u010din biti. U tom smislu vrijeme medija, tehno-znanstveno vrijeme, kontaminiralo je kaos, te nas je suptilnim fantazmagorijskim metodama izvrglo tehno-kozmosu zbivanja. U takvom kaosu kao tehno-kozmosu sam koncept nije ni\u0161ta drugo nego tehno-znanstveni prospekt, <\/em>a ljudi tek samo predmeti. Ovaj rad smjera tome da prika\u017ee jednu od mogu\u0107ih varijanti obja\u0161njenja tehno-medijskog oblikovanja kvazi-subjekta, da uka\u017ee na njegove zamke i da poku\u0161a ponuditi druga\u010dije mi\u0161ljenje.<\/p>\n

 <\/p>\n

Medijski linearizam Marshala McLuhana<\/em><\/strong><\/p>\n

Smatramo kako je prema u\u010denju Marshala McLuhana va\u017eno naglasiti tri bitne to\u010dke:<\/p>\n

1. sadr\u017eaj svakog medija je uvijek neki drugi medij<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

2. „elektricitet ne centralizira, nego decentralizira“<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

3. otvoreno „polje“ kao tip percepcije svijesti<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

Prva to\u010dka<\/em><\/strong> kao prva tvrdnja otprije je poznata i prili\u010dno je jednostavna. Mediji osim \u0161to se razvijaju i postaju efikasniji u medijaliziranju puke informacije, sa svakom novom tehni\u010dkom progresijom ozna\u010davaju i jedan novi dru\u0161tveni trend (\u0161to je feti\u0161izacija tehni\u010dnosti medija) te postaju jednako tako atraktivni i protoku kapitala, njegovom br\u017eem gibanju i translociranju. McLuhan to jezgrovito formulira: „Sadr\u017eaj pisma jest govor, ba\u0161 kao \u0161to je pisana rije\u010d sadr\u017eaj tiska, a tisak sadr\u017eaj telegrafa“<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Dakle, ono \u0161to se mijenja jesu brzina i razmjer ljudskih odnosa, kao i uzroci tih dviju pojava koje unose promjene u ljudskim odnosima. Ljudi su prostorno postali bli\u017ei jedni dugima, a svijet je postao manji. Naglasak je na utjecaju odre\u0111enog medija na \u010dovjeka, subjekta, sebstvo, jednako kao i na zajednicu, dru\u0161tvo, vrstu, ali to se \u010dini prili\u010dno izvanjskim. On nije time bezna\u010dajan, ali ne prodire dovoljno duboko. Njegova analiza ostaje na razini elementarnog shva\u0107anja rije\u010di medium<\/em> (lat. srednje, posreduju\u0107e, sredstvo) gdje se mediji shva\u0107aju evolutivno od prirodne forme do kulturne tehnike posredovanja informacija<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tijelo je u takvom odnosu stvari da je korisnik medija zarad pove\u0107anja efikasnosti jednostavnih tjelesnih performativa. Ono pasivno prilije\u017ee uz tehniku medija konzumiraju\u0107i je tek usputno kao priru\u010dnost ili hedonisti\u010dki kao ne odve\u0107 obja\u0161njiv eksces. Tijelo je tek sadr\u017eaj nekog drugog kauzaliteta, onog koji za sama tijela jo\u0161 uvijek ne mari jer mu ona nisu primarni predmet razvoja, ve\u0107 samo uzgredno kroz tehni\u010dku produkciju. McLuhan nagla\u0161ava da u trenutku kada bi, kako on ka\u017ee, elektri\u010dno doba (doba elektri\u010dne brzine, brzine svjetlosti, elektriciteta) moglo odudarati od linearno evolutivnog obja\u0161njenja medija, ono to ipak ne \u010dini iako je na pravom putu. Elektri\u010dno doba koje McLuhan naziva i to\u010dkom istodobnosti koja zamjenjuje slijed<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, postaje doba strukture i konfiguracije, dakle vrijeme neprestanog oblikovanja. Svijet, subjekt i tijelo ovdje jesu i dalje stabilne kategorije koje koriste kulturni sadr\u017eaj na jedan sinkreti\u010dan na\u010din. Medij je i dalje sredstvo i to sredstvo polisemijske konzumacije kulture; implozija informacija i ekstaza (vizualnih) komunikacija<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Prema tuma\u010denju McLuhana, elektri\u010dni mediji povezuju svijet na jedan hedonisti\u010dan na\u010din, na\u010din hedonizma slike, to\u010dnije, simbola. To potvr\u0111uje i tvrdnja McLuhana kako „elektri\u010dna brzina mije\u0161a pretpovijesne kulture s talogom industrijskih prodava\u010da, nepismenih s polupismenima i poslijepismenima<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Povezano – nepovezan pasivni recipijent postaje \u010dovjek u elektri\u010dno doba saturacije informacija u kojemu sadr\u017eaj postaje filmska forma kojom je \u010dovjek zabavljan, a nikako informiran ili opismenjavan. Dakle, \u010dovjek je spektakulariziran, pa \u010dak djelomi\u010dno i subjekt spektakla uni\u0161tenja \u2013 rata, ali samo utoliko \u0161to subjektivira svoje tijelo u unaprijed zadanoj medijalnosti. Jedino \u0161to se stvarno \u017ertvuje jest tijelo, duh ne podnosi \u017ertvu, on je sasvim spokojan. Spokojan je u iluziji da se rat vr\u0161i za pravu stvar, jer duh je nazadan, a nazadnim ga \u010dini koncept subjekta koji on nije. S druge strane tijelo je subjekt barem utoliko \u0161to je podjarmljeno, \u0161to trpi. Ono trpi \u017ertvu, pamti traumu i tim je ujedno jedini pravi subjekt uni\u0161tenja kao dekonstrukcije labavog koncepta pred-postavljenosti subjekta.<\/p>\n

 <\/p>\n

Druga to\u010dka<\/strong> kao druga tvrdnja, „elektricitet ne centralizira, nego decentralizira“<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, vrlo je va\u017ena to\u010dka McLuhanove pozicije. On ponovno uspostavlja tijelo kao to\u010dku komunikacije. Me\u0111utim, komunikacija je tu itekako dramatur\u0161ka<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span>, jo\u0161 uvijek ego-centrirana. Elektri\u010dni mediji poti\u010du decentralizaciju koja pobu\u0111uje tijelo na reakciju kao medij sada\u0161njosti, trenutnosti, neprestane aktualnosti. Ipak, ta istodobnost<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nije ona koja ukazuje na prostor-vremensko sa\u017eimanje koje bi tvorilo jedan novi na\u010din bivanja, jednu novu ontologiju. To je vrijeme u kojemu dru\u0161tveni trendovi bivaju atomizirani, a opet unificirani i homogeni. G\u00fcnther Anders to opisuje isti\u010du\u0107i da tehnika „rasijava“, ona tijelo \u010dini ovisnim o „zauzetosti“<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> vi\u0161e nego o „zaposlenosti“. Prema Andersu potrebno je da tijelo bude neprestano u pokretu kao izvanjskoj su\u0161tini postojanja naspram one unutarnje koja na\u017ealost i\u0161\u010dezava. Inverzija su\u0161tine i dalje le\u017ei u izvanjskom faktoru, onom elektri\u010dnih medija.<\/p>\n

Ovdje imamo to\u010dku ne-bivanja i to\u010dku bivanja. Tijelo kao objektivno prisutno i tijelo kao potencijalno prisutno. Scenarij jedne takve kolizije McLuhan je izrazio rije\u010dima: „Jedan od naj\u010de\u0161\u0107ih uzroka prijeloma u nekom sustavu jest njegovo kri\u017eanje s kakvim drugim sustavom, kao \u0161to je bio slu\u010daj s tiskom i tiskarskim strojem na parni pogon, ili pak radijem i filmom (iz \u010dega su nastali zvu\u010dni filmovi)“<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tijelo nije bez posljedica izi\u0161lo iz ove ponovne aktualizacije kao temeljnog medija jezika, ono je „reprogramirano“, pobolj\u0161ano, ono je postalo tijelo 2.0. Biolo\u0161ki sustav je kolizija s elektri\u010dnim, ali i kako McLuhan govori, prijelomnica nekog sustava. Evolucija dolazi na mala vrata, ali GMO i kibernetika na velika. Okoli\u0161 kojemu je izvrgnut \u010dovjek u elektroni\u010dko doba nije elementarna \u017eivotna sredina koja je biolo\u0161kom entitetu potrebna za izmjenu tvari, a ujedno je i estetizirani ambijent (Alpe, Plitvi\u010dka jezera, Jadransko more, p\u0161eni\u010dna polja Slavonije\u2026). Prema mi\u0161ljenju Paula Virilioa okoli\u0161 je ono samonametnuto proteti\u010dno. On smatra kako je urbanizacija vremena (shva\u0107a ju kao \u010dovjekovo sveop\u0107e potvr\u0111ivanje teletehnike) prije urbanizacija vlastitog tijela koje potpuno zdrav \u010dovjek prepu\u0161ta prototeti\u010dnostima poput tipkovnice, ekrana, kao rukavica ili odijela podataka<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Virilio ovdje protezu shva\u0107a kao samo-invalidiziranje, dok je proteza doista nadomjestak \u010dovjekovog nedostatka, naime onog svesvjetskog do\u017eivljaja ili sve-svjesnog. Sve-svjesno ovdje uzimam kao mogu\u0107nost do\u017eivljaja onog \u0161to McLuhan uzima kao savjest dru\u0161tva; mi cijelo dru\u0161tvo na sebi nosimo kao svoju ko\u017eu. Percepcija se mijenja, ona su\u0161tinska, aristotelovski re\u010deno – supstancijalna, percepcijska promjena doga\u0111a se kao prijelomnica. Svjetlost kao dimenzija potpunog vremena koja i posreduje a naposljetku i uvjetuje percepciju, predstavlja vje\u010dno sada koje puca pod te\u017einom praznine, te vra\u0107a tijelo u agoniju vremena. Tijelo je u mogu\u0107nosti da ponovno postaje vremensko. <\/p>\n

U filmu Planeta majmuna<\/em> (Planet of the Apes<\/em>, 1968.) fino je prikazana upravo ta ba\u010denost tijela u vrijeme. Astronauti se zati\u010du na planetu na kojemu sebe smatraju vektorima napretka znanosti i tehnologije, no frapira ih prizor \u010dovjeka koji je vrlo nisko na hijerarhiji \u017eivih bi\u0107a. Naime, ono \u0161to su do tada smatrali majmunima, primordijalnim ina\u010dicama \u010dovjeka, bi\u0107a su koja su postala od ljudi ili su ono \u0161to su ljudi „neko\u0107“ bili. Dakle, de-evolucijsko ozna\u010dava kako je pad u vrijeme zapravo ponovno zapo\u010dinjanje \u010dovjeka. Tehnologija kao vje\u010dno umjetna mehanika budu\u0107nosnog u \u010dovjeku, slomila se pod obzorom kao vlastitom nemogu\u0107no\u0161\u0107u ograni\u010davanja. Ne-ograni\u010denost jest bez-vremenskost koja „unaza\u0111uje“, a zapravo samo ponavlja obrasce „razvoja“, evolucije, napretka, itd. Kip slobode u spomenutom filmu predstavlja svjetlost kao dimenziju koja u jednom povijesnom sagledavanju (ako je takvo kod Virilia mogu\u0107e), doista traje samo trenutak. \u010covjek se ponavlja posredstvom dinami\u010dke procedure tehnogeneze<\/em><\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/em><\/p>\n

Prema tako naizgled apokalipti\u010dnom scenariju dru\u0161tva dana\u0161njice, Fromm je poku\u0161ao afirmirati koncept nade: 1. potrebno je cjelokupni sistem dovesti u vezu sa „sistemom \u010dovjek“ gdje se identificiraju funkcionalni problemi (gospodarstvo i dobrobit ljudi) te, 2. osvijestiti sve ve\u0107e ekonomske podjele na bogate i siroma\u0161ne kao i razvitak civilizacije smrti<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ovo zadnje ogleda se u tendenciji \u017eivog \u010dovjeka da ga ne bude, stoga \u010dovjek, kao \u017eivo bi\u0107e, tehni\u010dki napredak gotovo pa nesvjesno zaziva kao materijaliziranu smrt. \u010covjek nestaje u orgazmi\u010dkom bunilu nekrofilne glorifikacije tehnike. No Fromm na umu ima samo tehniku u njenoj uzgrednosti, onu tehniku koja kako veli Heidegger, jest samo priru\u010dna (Zeug<\/em>). Supstancijalna tehnika nikako ne smije biti ukinuta. Ona je elementarna \u010dovjekovom bi\u0107u, ali njegovo bi\u0107e neprestano nastaje i to je ono \u0161to mnoge buni. Zauzimanje prostora i vremena, ve\u0107 spomenuto kod Andersa, mo\u017ee biti i zauzimanje nekakvog performativa, koliko god on prozai\u010dan bio i stoga procesualna etapa transdukcije Bitka<\/em><\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Su\u0161tina za Simondona ionako ne dolazi iznutra, ve\u0107 izvana na jedan procesualan na\u010din. Tijelo upravo tehni\u010dkom prisilom na mehani\u010dke operacije stremi k tome da supstanciju, koja je ona supstancija „unutra“, du\u0161a, poprimi tek nakon dovoljno sna\u017ene inercije tijela koja \u0107e tu mikrodijalektiku moga tijela i moje slike tijela u\u010diniti doista i mojom du\u0161om tijela. „Bit“ tehni\u010dkog osloba\u0111a se spontano\u0161\u0107u tijela koja zacrtava razvoj „novoga.“<\/p>\n

Decentralizacija preko narcisti\u010dkog efekta nu\u017eno dovodi do egzistencijalisti\u010dkog efekta. Dakle, „dru\u0161tvena svijest“ koja se osloba\u0111a putem niza individualnih „obna\u017euju\u0107ih“ oblika nesvjesnog, osobnog i privatnog, dovodi do gri\u017enje savjesti. Na to McLuhan i upu\u0107uje u zaklju\u010dku kada ka\u017ee kako „u elektri\u010dnom dobu, cijelo \u010dovje\u010danstvo nosimo na sebi kao svoju ko\u017eu.“<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Cijelo \u010dovje\u010danstvo je moje tijelo, ono je moja percepcija i kada govorim o klimatskim promjenama, globalnom zatopljenju, uni\u0161tavanju Amazone, trovanju oceana\u2026, ne govorim o pojedina\u010dnom iskustvu konkretnog geografskog pojedinca ili zajednice, govorim o dru\u0161tvenom tijelu \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Tu se, McLuhanovim rije\u010dima, nazire hibrid dvaju medija, onog tijela i onog tehnike, kao masovnih medija ili interneta. Taj spoj je prema McLuhanu spoj istine i otkrivenja koji ra\u0111a novi oblik<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Taj sukob, spoj, hibrid, kolizija medija dr\u017ee nas iznad razine narcisti\u010dkog dubokog mora, on je „trenutak slobode i osloba\u0111anja od obi\u010dnog zanosa i otupjelosti koje name\u0107u na\u0161im osjetilima“<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Prostor, ambijent, okoli\u0161, \u017eivotni prostor nije misti\u010dno ne\u0161to \u010dime smo okru\u017eeni. To nije edenska i\u0161\u010dezla geografija, toponimija rajskog \u017eivota, nego je i \u010demer, i otu\u017enost, i \u017ertva, i jad, i bijeda. Prostor je pun „za\u010dina \u017eivota“, stoga McLuhan tako kriti\u010dki govori o protivnicima reklamiziranog tiska<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. On je suptilna pojava uklju\u010duju\u0107eg, isprva samo kao eksploatator hedonisti\u010dkog potencijala, a nakon zasi\u0107enja kao efikasnog medija propulzije medijskog kao tehnoevolucijskog, ali i proto-(a)politi\u010dkoga potencijala koji se krije u mozai\u010dkom posredovanju i do\u017eivljaju vijesti. Taj vrhunac sudjelovanja ali ne i anga\u017eiranosti vodi nas prema McLuhanovu pojmu reklame kao „oblika razonode zajednice, koji sam sebe likvidira“<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Reklama je medij kolektivnog obmanjivanja, tip sudjelovanja koje je bijeg od turobnosti svakodnevice zarad hedonizma unutar virtualnosti. To zna\u010di da se slikovno iskustvo reklame, te mozai\u010dnost, kako iskustava, sadr\u017eaja, tako i inkluzije, pokazuje kao izvanredna sposobnost utopisti\u010dkog kolektiviziranja proto-(a)politi\u010dkog potencijala. <\/p>\n

Ako medij doista jest poruka, onda je va\u017ena poruka kojoj je ultimativni doseg priop\u0107avanje tijela. Iako je elektri\u010dno doba doba u kojemu je \u017eiv\u010dani sustav baza produ\u017eetka, ciklus medijskosti zavr\u0161ava na ljudskom tijelu. Medijska “eshatologija” ili mo\u017eda cjelokupna tehni\u010dka eshatologija, ako \u0107emo tehni\u010dko ovdje uzeti kao medij u mekluanovskom smislu, zavr\u0161ava na tijelu. Saturacija, redundantnost, gomila puke informacije prije ili kasnije vra\u0107a nas na tijelo. Bolje bi bilo re\u0107i, agoniju tijela, kao agoniju povijesnosti.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Tre\u0107a to\u010dka<\/strong>, kao tre\u0107a tvrdnja, ti\u010de se upravo eshatolo\u0161kog kod McLuhana. Ona se mo\u017ee i\u0161\u010ditavati kao tuma\u010denje koje medije shva\u0107a kao svrhovite bez-svrhovitosti. Mo\u017eda je to utjecaj tomisti\u010dke filozofije na McLuhana, a mo\u017eda je to trenutni doseg vremena koje u njegovoj misli ne mo\u017ee dalje od onog \u0161to njegova „logika“ medija nala\u017ee. Naime, mediji su ekstaza neprestane informacije i to doista informacije kao informacije o ne\u010demu \u0161to se doga\u0111a sada, zbiva sada, ne\u010dega \u0161to jest sada. Sada\u0161njost i dalje, dakle, postoji kao polje informiranja subjekta. Otvoreno polje je polje zbivanja ve\u0107 gotovog svijeta i subjekta. Ono \u0161to \u010dovjek jest, kako smo to ve\u0107 spomenuli, recepcijska je to\u010dka, dakle ve\u0107 uspostavljena struktura do\u017eivljaja, osje\u0107anja, ako ne i ve\u0107 uspostavljena struktura djelovanja. To potvr\u0111uje i McLuhan kada isti\u010de da se iracionalnim i nelogi\u010dnim ponovno otkriva transakcija izme\u0111u \u010dovjekovog ”ja” i ”svijeta”, odnosno izme\u0111u subjekta i objekta<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Me\u0111utim, McLuhan otvara novu temu ali ju nedovoljno eksplicira, pa \u010dak i u knjizi Razumijevanje medija <\/em>koja dolazi nakon Gutenbergove galaksije<\/em> kada tvrdi da je pismenost, opet u jednom linearnom smislu shva\u0107anja, „od prosvje\u0107enog pojedinca na\u010dinila zatvoreni sistem i postavila ambis izme\u0111u privida i stvarnosti kome je do\u0161ao kraj s otkri\u0107em kao \u0161to je tok svijesti“<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

U takvom kontekstu kako smatra Donna Haraway, kibernetika jest transgresija binarnih pozicija poput one temeljne \u2013 duh i tijelo. McLuhan transgresiju vidi u koncu linearnosti u vidu abecede ili euklidskog prostora<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ali u globalom smislu homeostaza se posti\u017ee tek nakon ponovnog iskustva kraha tijela, da bi se ponovno afirmirao u susljednom ciklusu nekog novog tehno-medija. Shva\u0107aju\u0107i \u010dovjeka kao neprestanog biolo\u0161kog ponavlja\u010da, ne smije nam se potkrasti pogre\u0161ka kako biologija zna\u010di egzistencijalisti\u010dku dekadenciju. Biologija je pri samo bitkovnom padu najneposredniji do\u017eivljaj prirode od strane \u010dovjeka. Ono \u0161to u tom ponavljanju ostaje najve\u0107i problem je \u2013 \u0161to ako se ponavljanje ne uspije ponoviti zbog „tehni\u010dkih“ razloga, naime, onih da biolo\u0161kog supstrata \u010dovjekova ponavljanja ne bude. Taj mogu\u0107i izostanak Virilio uo\u010dava kada ekologiju optu\u017euje za scijentisti\u010dku enkapsuliranost<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ekologija je u potpunosti indiferentna spram psiholo\u0161kog vremena.<\/em> Pasivna optika<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> dodu\u0161e jest inertna s aspekta svoje percepcije, stoga ona zaziva aktivnu optiku koja ju predstavlja kao budu\u0107e, idealitetno, ali i dramati\u010dno i katastrofi\u010dko ja, upravo ono juvenilno Ja koje nastupa nakon postdramatske fuzije<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> biolo\u0161kog i tehnolo\u0161kog sraza. No, to je zasada stvar ekolo\u0161ke etike ili etike \u017eivotne sredine.<\/p>\n

Na tragu McLuhanove sintagme tok svijesti<\/em> jest Viriliov princip doga\u0111ajnosti. Viriliovo poimanje doga\u0111aja ili doga\u0111ajnosti podrazumijeva i dalje subjekt. Upravo tu le\u017ei Virilijeva pogre\u0161ka kada \u010dovjeka smje\u0161ta u kozmi\u010dko vrijeme, vrijeme neprestanog sada zahva\u0107enog u mre\u017ee svjetlosti, odnosno, u \u0161kripac „tre\u0107eg intervala“. Taj doticaj subjekta – bi\u0107a s fotonom kao nosiocem ili bolje re\u010deno fenomenom neprestanog sada\u0161njeg, anulira ili bi\u0107e\/bitak ili vrijeme, budu\u0107i da vrijeme, a onda i ono neprestano sada, zahtjeva nekakav koncept subjektivnosti. Ovo potonje destruira svaku opstojnost relativnog te nam ostaje zaklju\u010diti da se apsolutno vrijeme ne mo\u017ee shvatiti niti percipirati. Dakle, subjekt i\u0161\u010dezava, \u0161to nas nagoni na pitanje mo\u017ee li se uop\u0107e dose\u0107i trenutak kozmi\u010dkog vremena ili se uspostavlja novi ciklus novog vremenskog intervala. Uspinju\u0107i se prema svjetlosti, po nu\u017enost stvari vosak na\u0161ih krila se topi i pero na\u0161e elacije opada, a \u010dovjek ponovno pada u prostor-vrijeme. <\/p>\n

 <\/p>\n

Ambigvitet kao otvorenost tijela spram svijeta <\/em><\/strong><\/p>\n

Jedno od va\u017enijih mjesta u filozofiji Mauricea Merelau-Pontyja jest pojam ambigviteta (ambigu\u00eft\u00e9)<\/em>. Tim pojmom Merleau-Ponty \u017eeli re\u0107i kako tijelo postoji na dva na\u010dina: fenomenalno i objektivno<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Dakle, fenomenalnost tijela pojavljuje se kao istodobno i prisutno i neprisutno.<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ono je prisutno jer ve\u0107 postoji prije same svijesti, ali neprisutno u smislu svog autenti\u010dnog bivanja u svijetu. Takvo bivanje je trenutak „izvornog jedinstva svijesti i svijeta“, tj. bitka koji nismo u mogu\u0107nosti konstituirati, ali iz kojeg se sve ostalo konstituira<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Konstituiranje je to koje se ostvaruje putem intencionalnosti ili „operativne intencionalnosti“ kako ju imenuje Edmund Husserl. Operativna intencionalnost, za razliku od intencionalnog akta, jest „prirodno i predpredikativno iskustvo svijeta i na\u0161eg \u017eivota“<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Svijet i tijelo mogu se doista tuma\u010diti kao odvojeni entiteti ako postoji samo jedno, a da istodobno ono drugo ili „ne postoji“ ili postoji na pasivan ili, u kontekstu medija, radikalno i banalno receptivan na\u010din. Mogli bismo ipak zaklju\u010diti da ono \u0161to se Merleau-Ponty pita jest, ako postoji samo jedan entitet, postoji li uop\u0107e bitak. Bitak je, dakle, uvijek dvosmislen (ambigu\u00eft\u00e9).<\/em><\/p>\n

Jednostavno re\u010deno, Merleau-Ponty pokazuje kako tijelo i du\u0161a jesu jedno. Tijelo je permanentno prisutna stvarnost, stoga nije puki objekt naspram du\u0161e kako to tuma\u010di kartezijanski stav. Moje tijelo je moj susret sa svijetom i anga\u017eman u njemu. Tijelo i svijet postoje kao ve\u0107 konstituirani, ali tek u srazu tijela i svijeta kao anga\u017emana tijela u tom svijetu zapo\u010dinje projekt tijela-subjekta. Projekt subjektiviranja tijela mogu\u0107e je ostvariti jedino percepcijom samog svijeta koja je za Merleau-Pontya pred-prisutna stvarnost, ali ona koja je takva jedino u spoju s perspektivom te tako i s tijelom<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

\u0160to se dade zaklju\u010diti u vrlo kratkom uvodu u Merleau-Pontyjevu filozofiju? Budu\u0107i da tijelo i svijet jesu modaliteti jednog dvosmislenog bitka, to dvoje je istodobno fundament perspektive koja ako izostaje, uklanja i percepciju svijeta i tijelo. Prostor je ve\u0107 uvijek tu i jedino se u njemu odvijaju percepcija i perspektiva; jedino se u prostoru odvija shva\u0107anje svijeta i shva\u0107anje na odre\u0111en i za onog koji percipira, odre\u0111uju\u0107i na\u010din. Perceptivno iskustvo je za Merleau-Pontya iskonski susret s bitkom, a bitak je sinonim za biti situiran<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ili, re\u010deno u kontekstu filozofije medija, „svaki je medij u svojoj povijesno-epohalnoj odre\u0111enosti tjelesnom strukturom djelovanja istodobno spoznajni aparat i tjelesno situiranje u prostor-vremenu dru\u0161tvenih odnosa i kulturnog poretka zna\u010denja“<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Biti u svijetu pa tako i u svijetu medija nikako ne mo\u017ee biti bez anga\u017emana samo tijela ili samo svijesti. Prema Merleau-Pontyju tijelo, svijest i svijet jesu jedno, ali jedno na perspektivisti\u010dki na\u010din. Taj na\u010din nije ni\u0161ta drugo negoli vlastito oblikovanje u svijetu koji nam je dan jedino kao percepcija, ne kao recepcija. Ovo prvo (percepcija) bilo bi u filozofiji Merleau-Pontyja fenomenalno tijelo, a ovo drugo (recepcija) puko objektivno tijelo, tijelo koje u korporativno-tehni\u010dko medijaliziranom svijetu jest uvijek samo objekt. Dakle, u vremenu masovnih medija kao sinonima korporativnog kapitalizma tijelo se \u017eeli svesti na ono objektivno, puko biolo\u0161ko vo\u0111eno \u010distim hedonisti\u010dkim nagonom ili okovano jarmom pukog pre\u017eivljavanja u ambijentu neprestane proizvodnje. U tom smjeru i ide Husserlova kritika znanosti u djelu Kriza europskih znanosti i transcendentalna fenomenologija <\/em>koju je Merleau-Ponty pozorno i\u0161\u010ditavao. Objektivno tijelo va\u017eno je isklju\u010divo za znanost, a fenomenalno za nas same, iako su nam na kraju potrebna oba aspekta tijela ali i subjekta koji se njime bavi. Stoga se suvremene znanosti i bave isklju\u010divo onim refleksivnim i uvjetuju\u0107im aspektom \u010dovjeka, naravno, zbog aplikacije u\u010dinkovitih praksi korporativnih proizvoda na same konzumente. <\/p>\n

Novomedijski pad tijelo podsti\u010de na dvojaku reakciju \u2013 ono je tla\u010deno sobom i drugim. Tijelo je podvrgnuto jarmu sebstva s ciljem ponovne samoafirmacije, ali i drugima s ciljem instrumentalizacije. Pad tijela je dakle pad slike tijela koja nije produktom tehnike samopostavljanja u interferenciju spram Drugog i drugog, ve\u0107 slike tijela\/sebstva kako ju postavlja pragmatika kapitala ilustrirana slikom Kazimira Maljevi\u010da Crni kvadrat na bijeloj podlozi<\/em><\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/em>Medijalnost kao jedini medij dana\u0161njice i koji predstavlja perpetuiranje tijela\/tehnike kao nosioca isklju\u010divo komercijalnog zna\u010denja, nu\u017eno mora rezultirati u padu tijela kao ponovne uspostave izvornosti \u017eivota, naime, izvornosti povijesnosti tijela. Tijelo koje postaje virtualitet nije vi\u0161e tijelo povijesnog i kao takvo djelatnog bi\u0107a. Ono se ne mo\u017ee odrediti kad jednom biva transponirano u virtualno i imaginarno, odnosno, kad i samo postane samoperpetuiraju\u0107a fantazma, odnosno fantazma prepetuiranja. <\/strong><\/p>\n

U tjelesnom anga\u017emanu nazire se potreba \u010dovjeka da familijarizira svijet, odnosno u\u010dini ga ambijentom primordijalnog shva\u0107anja prostornosti<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Merleau-Pontyjev primordijalni prostor apliciran na objektivni okoli\u0161 mo\u017ee se povezati s plemenizmom; to je rije\u010d koju u Razumijevanju medija<\/em> McLuhan spominje na nekoliko mjesta. Ta poveznica se ogleda u „naviknutosti“ na prostor kao dokaz da moje tijelo nastanjuje prostor na egzistencijalan na\u010din. Prostor nije isklju\u010divo fizi\u010dka datost ili geometrijski prostor. Medij je simbol tjelesnog koje \u017eeli biti planetarno, tijelo koje \u017eeli nadi\u0107i sku\u010deno plemensko i lokalno da bi u jednoj vi\u0161oj instanci bilo globalno egzistencijalno tijelo. Informacijsko postaje egzistencijsko i egzistencijalno. Putem tijela su za Merleau-Pontyja mogu\u0107e mnogostruke dimenzije svijeta percepcije. Tijelo je izvor simbola putem seksualnosti koja je otvorenost bitka tijela.<\/p>\n

Otvorenost bitka tijela nu\u017eno se mora promatrati kroz medije kao produ\u017eetke, odnosno kao fantomske udove putem kojih smo trenutno u stanju osaka\u0107enosti. Mediji \u010dine da se „zaborav“ tijela ne odvije nu\u017eno kao gotovo i dovr\u0161eno zbivanje. „Amnezija“ jest reverzibilni proces ponovne uspostave tijela kao sto\u017eera svijeta. Me\u0111utim, ne\u0161to je uvijek izgubljeno, stoga je reaktualizacija tijela uvijek i rekonfiguracija. Ili je fantomski ud u pitanju ili je bioni\u010dka ruka, ili premosnica ili sinteti\u010dki neuron. Vra\u0107anje je uvijek tjelesno, putem tijela ili k njemu, i uvijek uz \u017ertvu (tijelo pamti). Zaklju\u010dak ove palingeneze je kako tijelo ili mo\u017eemo izgubiti i time izgubiti jedan cijeli svijet, ili putem povratnog procesa svijet aktualizirati u tijelu kao iskustvu op\u0107eg u pojedina\u010dnom. Stoga mediji nisu ni\u0161ta drugo, nego \u2013 fantomi tijela.<\/em><\/strong><\/p>\n

Me\u0111utim, fantom nije ne\u0161to negativno. Postoji svojevrsna tehnika <\/em>znaka koja omogu\u0107uje da \u010dovjek putem svoje fantomske obrazine postane ono \u0161to jest. Osim fantomske konkretnosti, kao \u0161to je, npr., tetova\u017ea na ljudskom tijelu<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, imamo i fantomsku diskretnost u podru\u010dju virtualnog<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Emotikon, kako tvrde Argyle i Shields<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pozivaju\u0107i se na Lucea Irigaraya, odra\u017eava prisutnost tijela, a konkretno tijelo, tijelo nekog osobno, prona\u0161lo je znak putem kojeg se mo\u017ee ekspresionirati. <\/strong>U jednoj mikro-dijalektici izme\u0111u konkretnog tijela i znaka (emotikona), tijelo se na paradoksalan na\u010din reafirmira u virtualnom da bi putem tehnike kao „priru\u010dnosti“ bitka samoga u njegovom samo-perpetuiranju doseglo temeljnu to\u010dku bivanja uop\u0107e.<\/p>\n

Reafirmacija tijela, ne kao puko biolo\u0161kog entiteta, ve\u0107 kao vje\u010dno prisutne mogu\u0107nosti \u017eivotinjske, \u010dovje\u010dje i prirodne neprestane otvorenosti, ono je \u0161to u jednom moralnom smislu treba ostati netaknutim. Stoga ekolo\u0161ka etika, primarno kao etika tijela, danas i jest bitna disciplina etike. To vi\u0161e nije ekolo\u0161ka etika kao etika okoli\u0161a ili etika \u017eivotne sredine, ve\u0107 je to etika mogu\u0107nosti \u017eivota, njegove permutacije, pluri-formativnosti, polisemije.<\/p>\n

To\u010dka singularnosti koja nu\u017eno ide uz pojam reafirmacije tijela, jest prisutnost Mno\u0161tva (kulminacijske to\u010dke metamorfoze bitka) na kojoj to\u010dki individuacijska modalnost tijela postaje supstancijalna osnova svake individualizacije \u010dovjeka i su-svijeta. Upravo uz ovu to\u010dku pristaje Deleuzeov pojam imanencije<\/em> kao \u017eivota<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji ozna\u010dava kontingentnost bitka, odnosno mogu\u0107nost tijela kao percepcije da ponovno pokrene percepcijske prakse uspostave novog bitka svijeta. Kulminacijska to\u010dka metamorfoze predstavlja a-morfnost bitka, te na taj na\u010din petrificiranost postojanja koja tim vi\u0161e svoje postojanje izvrgava ja\u010dim silama inercije puknu\u0107a. <\/p>\n

Da zaklju\u010dimo, dvozna\u010dnost ili ambigvitet nije isklju\u010divo percepcijske naravi, ona je i tjelesne naravi, odnosno, ona je tjelesna perceptivnost. Ukoliko tijelo uzmemo kao medij, a dvozna\u010dnost kao temeljnu odrednicu medija, tada medij prethodi izvorniku<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tijelo jest svijet, a nije svijet tijelo, odnosno, dolazimo do Deleuzeovog koncepta postojanje\/bivanje kada tijelo jest procesualnost koja \u010dini temelje bitka, a ne bitak koji le\u017ei u osnovi procesualnosti tijela.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Svijet nije ni\u0161ta drugo nego tehnogenetska budu\u0107nost, budu\u0107nost koja je kozmi\u010dki moment „tehni\u010dke“ nagonskosti tijela \u010dovjeka kao medija konstrukcije. Svijet jest ono \u0161to jest, a slijede\u0107i Heideggera, Ni\u0161ta jest vje\u010dna preokupacija metafizike. Stoga tijelo kao medij svijeta nije ni\u0161ta drugo nego medij ne\u010deg postaju\u0107eg, ne\u010deg \u0161to ima biti, odre\u0111ena stvarnost koja to tek ima postati. Vuk-Pavlovi\u0107eva biologi\u010dka nu\u017enost odre\u0111ena kroz njegov pojam odgoja, odra\u017eava potrebu za razvojem otvorenosti spram vrijednosti. Me\u0111utim vrijednosti nisu neke odre\u0111enosti, ve\u0107 ono \u0161to se putem odgoja mora neprestano otvarati spram svijeta pa tako i otvarati vrijednosti kao postojanosti. Potrebna je nova „vjera u svijet“ kako je to formulirao Deleuze <\/strong>u jednom intervjuu<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/strong><\/p>\n

Tijelo je prvo, zatim je tehnika, potom jezik te naposljetku govor. Tijelo je sjeci\u0161te trijade tehnika – jezik – govor iz kojega izvire smisao svijeta ili svjetova. McLuhan jasno pokazuje metamorfozu tehnike u njenom priru\u010dnom potencijalu za \u010dovjeka, me\u0111utim, izostaje onaj bitni moment metamorfoze samog bitka. Tehni\u010dko je kod McLuhana i dalje odvojena stvarnost od tijela, kao utjelovljene percepcije i ne\u010dega \u0161to tek treba razviti strukture po-sebnosti. Iako se takav scenarij nazire u onome \u0161to smo opisali u to\u010dki tri, kao tre\u0107oj tvrdnji, McLuhan nije doku\u010dio razinu potpunog rastemeljenja subjekta koji je referentan do po\u010detka post-novovjekovlja. Premda McLuhana mo\u017eemo bez puno oklijevanja uzeti kao filozofa medija, kao filozofa iconic turn<\/em>-a, \u010dini se da je on ipak filozof medija kao posredovanja, a ne medija ili tehnike kao nove ontologije ili nove metafizike. Medij se jo\u0161 uvijek u McLuhanovim razmatranjima ili razumijevanjima uzima kao objekt naspram tuma\u010denja koje je subjektivno, te se njegovu poziciju razumije kao antropologiju medija<\/em><\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u kojoj nema mjesta transmedijalnosti medija kao onog \u010dime mediji danas uop\u0107e i jesu u centru filozofske pozornosti.<\/p>\n

Za\u010detke upravo takvog jednog rastemljenja nalazimo u misli Merleau-Pontya koji konceptom tijela-subjekta, odnosno tijela kao proto-individualne uronjenosti u unaprijed postoje\u0107u perceptivnost, koncepte novovjekovne konstitucije subjekta izvrgava vjetrometini samoprojektiraju\u0107e snage inkarnirane perceptivnosti. Tu \u0107e zapo\u010detu misiju rastemljenja Deleuze dovesti do jo\u0161 zna\u010dajnijeg nivoa, ali ostaje za vidjeti koju zna\u010dajnu ulogu u takvom razvoju doga\u0111aja za njega igra tijelo, budu\u0107i da je tijelo za Merleau-Pontya jedina mogu\u0107nost ostvarivanja svijeta, dok je kod Deleuzea ono mo\u017eda tek manjim dijelom bitan aspekt postojanja previ\u0161e prepu\u0161ten diktatu \u017eelje, a time i ne\u010deg puko nagonskog. U svakom slu\u010daju, Mereleau-Potyjevo tuma\u010denja tijela kao ambigviteta ostavlja nas sve\u0111 u mogu\u0107nosti tuma\u010diti otvorenost Ja – <\/em><\/strong>projekta spram perspektive. Tijelo kao imanentna prisutnost u materijalnom smislu i tijelo kao imanentna transcendentnost sa\u017eeto je u tijelu kao percepciji. U takvoj konstelaciji tijelo je ujedno i tehnika i medij. Tehnika predstavlja potencijalnost\/aktualnost onoga \u0161to mo\u017ee biti\/jest, a medij ono procesualno realizacije. Medij i tehnika neprestana su otvorenost jednog spram drugog. U toj otvorenosti tijelo ne mo\u017ee bez \u017ertve, tijelo je \u017ertveni jarac, a tehnika (glas, rije\u010d, tisak, mediji\u2026) otpor, kontrapunkt pukom karnalnom koje, iako iznova pokazuje pad tijela, istom uvijek daje ponovnu razinu dostojanstva.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPavao Vuk-Pavlovi\u0107, Filozofija odgoja<\/em>, Hrvatska sveu\u010dili\u0161na naklada, Zagreb 1996.
\n Pavao Vuk-Pavlovi\u0107, Li\u010dnost i odgoj, <\/em>Bogoslovska smotra, vol. 22 (2\/1932).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMarshall McLuhan, Gutenbergova galaksija<\/em>, Nolit: Beograd 1973., str. 312.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGilles Deleuze i Felix Guattari, \u0160to je filozofija<\/em>, Sandor, Zagreb 2017.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMarshall McLuhan, Razumijevanje medija<\/em>, Golden marketing. Zagreb 2008., str. 13.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Razumijevanje medija<\/em>, str. 37.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Gutenbergova galaksija<\/em>, str. 312.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMarshall McLuhan, Razumijevanje medija<\/em>, str. 13.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017darko Pai\u0107 u Dra\u017een Katunari\u0107, (ur.), Carstvo medija<\/em>, Litteris, Zagreb 2012., str.63.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Razumijevanje medija<\/em>, str. 17.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017d. Pai\u0107 u D. Katunari\u0107, (ur.), Carstvo medija, s<\/em>tr. 73.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Razumijevanje medija<\/em>, str. 20.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 37.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJ\u00fcrgen Habermas, Tuma\u010denja uz pojam komunikacijskog djelovanja,<\/em> u: Vjeran Katunari\u0107 (ur.), Teorija dru\u0161tva u Frankfurtskoj \u0161koli<\/em>, Naprijed, Zagreb 1990., str. 593-619.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 17.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGunther Anders, Svijet kao fantom i matrica. Filozofska razmi\u0161ljanja o radiju i televiziji<\/em>, Europski glasnik, 10 (10\/2005), str. 215. <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 40.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPaul Virilio, Brzina osloba\u0111anja<\/em>, Biblioteka Psefizma,. Karlovac 1999., str. 22.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017darko Pai\u0107, Tehnosfera II,<\/em> Mizantrop, Zagreb 2018., str. 285.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nErich Fromm, Revolucija nade<\/em>, Grafos, Beograd 1978., str. 16.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGilbert Simondon u Pai\u0107, Tehnosfera II<\/em>, str. 277-286.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 46.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 53.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 53.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 181-192.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 206.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Gutenbergova galaksija<\/em>, str.<\/em> 313.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. McLuhan, Ibid., str. 313.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nFrank Kermode, Izme\u0111u dve galaksije<\/em>, u: Slobodan \u0110or\u0111evi\u0107 (ur.), Makluanova galaksija,<\/em> Biblioteka XX vek, Prosveta, Beograd 1982., str. 131-139. <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPaul Virilio, Brzina osloba\u0111anja<\/em>, str. 38-39.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid., str. 85.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nBoro Gojkovi\u0107, Dvosmisleni Maurice Merleau-Ponty<\/em>, Svjetlost, Sarajevo 1979., str. 52.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTijana Oki\u0107, Maurice Merleau-Ponty: Problem tijela u fenomenologiji percepcije<\/em>, Sophos, ZINK, FFSA, Sarajevo, 11 (2011), str. 21.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nT. Oki\u0107, Maurice Merleau-Ponty: Problem tijela u fenomenologiji percepcije<\/em>, str. 24.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMaurice Merleau-Ponty, Fenomenologija percepcije<\/em>, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo 1990, str. 17.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid., str. 35.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Merleau-Ponty, Fenomenologija percepcije<\/em>, str. 296.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017d. Pai\u0107 u D. Katunari\u0107 (ur.), Carstvo medija<\/em>, str. 69.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid., str. 81.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nB. Gojkovi\u0107, Dvosmisleni Maurice Merleau-Ponty, <\/em>str. 57.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTetova\u017ee na tijelu danas su raznorodnog karaktera. Raznorodnost simbola tetova\u017ea i njihovog porijekla, prisutni su svi na jednom mjestu, kao na svojevrsnoj oglasnoj plo\u010di, te se tako tijelo javlja kao sinkronicitet istodobno i kao sinkrecitet. Dakle, tijelom komuniciramo mno\u0161tvo bez da koristimo fonemsko komuniciranje. Mi i dalje komuniciramo, a da se ne znamo ili da nismo prisno povezani u razgovoru.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nVidi: Katie Argyle. i Rob Shields, Postoji li tijelo u Mre\u017ei?, <\/em>u: Kulture interneta,<\/em> (ur.) Rob Shields, Jesenski i Turk, Zagreb 2001, str. 85-102.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nK. Argyle i R. Shields, Postoji li tijelo u Mre\u017ei?<\/em><\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017d. Pai\u0107, Tehnosfera II, <\/em>str. 362.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017d. Pai\u0107 u D. Katunari\u0107, (ur.) Carstvo medija<\/em>, str. 60.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017d. Pai\u0107, Tehnosfera II, <\/em>str.<\/em> 365.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017d. Pai\u0107 u D. Katunari\u0107 (ur.), Carstvo medija<\/em>, str. 51.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Anders, G\u00fcnther, Svijet kao fantom i matrica. Filozofska razmi\u0161ljanja o radiju i televiziji<\/em>, Europski glasnik, 10 (10\/2005), str. 215.<\/p>\n

Deleuze, Gilles i Guattari, Felix, \u0160to je filozofija<\/em>, Sandor, Zagreb 2017.<\/p>\n

Fromm, Erich, Revolucija nade<\/em>, Grafos, Beograd 1978.<\/p>\n

Gojkovi\u0107, Boro, Dvosmisleni Maurice Merleau-Ponty<\/em>, Svjetlost, Sarajevo 1979.<\/p>\n

Habermas, J\u00fcrgen, Tuma\u010denja uz pojam komunikacijskog djelovanja<\/em> u: Katunari\u0107, Vjeran (ur.), Teorija dru\u0161tva u Frankfurtskoj \u0161koli<\/em>, Naprijed, Zagreb 1990., str. 593-619.<\/p>\n

Katunari\u0107, Dra\u017een (ur.), Carstvo medija<\/em>, Litteris, Zagreb 2012.<\/p>\n

Kermode, Frank, Izme\u0111u dve galaksije,<\/em> u: \u0110or\u0111evi\u0107, Slobodan (ur.), Makluanova galaksija,<\/em> Biblioteka XX vek, Prosveta, Beograd 1982., str. 131-139. <\/p>\n

McLuhan, Marshall, Gutenbergova galaksija<\/em>, Nolit, Beograd 1973.<\/p>\n

McLuhan, Marshall, Razumijevanje medija<\/em>, Golden marketing, Zagreb 2008.<\/p>\n

Merleau-Ponty, Maurice, Fenomenologija percepcije<\/em>, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo 1990.<\/p>\n

Oki\u0107, Tijana, Maurice Merleau-Ponty: Problem tijela u fenomenologiji percepcije<\/em>, Sophos, ZINK, FFSA, Sarajevo, 11 (2011), str. 48.<\/p>\n

Pai\u0107, \u017darko, Tehnosfera II,<\/em> Mizantrop, Zagreb 2018.<\/p>\n

Shilds, Rob (ur.), Kulture interneta<\/em>, Jesenski i Turk, Zagreb 2001.<\/p>\n

Virilio, Paul, Brzina osloba\u0111anja<\/em>, Biblioteka Psefizma, Karlovac 1999.<\/p>\n

Vuk-Pavlovi\u0107, Pavao, Filozofija odgoja<\/em>, Hrvatska sveu\u010dili\u0161na naklada, Zagreb 1996.<\/p>\n

 <\/p>\n

Body as a Media of the World<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

We will try to link Merleau-Ponty\u2019s interpretation of the body-subject with the idea of mediation. The body thus becomes the mediating part of the human body towards the human body, human body and the world, and also human body and the Being. Within the phenomenological field of network interaction there is a corporate intersubjective game, usually speaking, between the man and the nature, in which man is constituted by nature as nature is constituted by man, and all this through technique as something that is yet to be.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> media, body, technique, perception, being.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

   9(16)#9 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.16.9 UDK 316.772.5:111.32 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 14.02.2020.     Sa\u0161a Marinovi\u0107 Zagreb, Rudolfa Bi\u0107ani\u0107a 22, Hrvatska sasa.marinovic@gmail.com Tijelo kao medij svijeta Puni tekst: pdf (447 KB), Hrvatski, Str. 2593 – 2605 […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":347,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[82],"tags":[648,650,647,640,649,641],"class_list":["post-354","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-16-vlasiti-url","tag-marinovic","tag-medij-svijeta","tag-sasa","tag-sasa-marinovic","tag-tijelo","tag-tijelo-kao-medij-svijeta","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nSa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"   9(16)#9 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.16.9 UDK 316.772.5:111.32 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 14.02.2020.     Sa\u0161a Marinovi\u0107 Zagreb, Rudolfa Bi\u0107ani\u0107a 22, Hrvatska sasa.marinovic@gmail.com Tijelo kao medij svijeta Puni tekst: pdf (447 KB), Hrvatski, Str. 2593 – 2605 […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2020-05-25T09:24:15+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"30 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta\",\"datePublished\":\"2020-05-25T09:24:15+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/\"},\"wordCount\":5991,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"keywords\":[\"Marinovi\u0107\",\"medij svijeta\",\"Sa\u0161a\",\"Sa\u0161a Marinovi\u0107\",\"Tijelo\",\"Tijelo kao medij svijeta\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 16 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/\",\"name\":\"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"datePublished\":\"2020-05-25T09:24:15+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/05\\\/inmediasresno1malo16.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres16\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"   9(16)#9 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.16.9 UDK 316.772.5:111.32 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 14.02.2020.     Sa\u0161a Marinovi\u0107 Zagreb, Rudolfa Bi\u0107ani\u0107a 22, Hrvatska sasa.marinovic@gmail.com Tijelo kao medij svijeta Puni tekst: pdf (447 KB), Hrvatski, Str. 2593 – 2605 […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2020-05-25T09:24:15+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"30 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta","datePublished":"2020-05-25T09:24:15+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/"},"wordCount":5991,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","keywords":["Marinovi\u0107","medij svijeta","Sa\u0161a","Sa\u0161a Marinovi\u0107","Tijelo","Tijelo kao medij svijeta"],"articleSection":["In Medias Res broj 16 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/","name":"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","datePublished":"2020-05-25T09:24:15+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/05\/inmediasresno1malo16.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres16"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/sasa-marinovic-tijelo-kao-medij-svijeta\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Sa\u0161a Marinovi\u0107: Tijelo kao medij svijeta"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=354"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/347"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=354"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=354"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=354"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}