{"id":369,"date":"2020-09-13T19:04:09","date_gmt":"2020-09-13T19:04:09","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2020\/09\/13\/clanci-in-medias-res-br-17\/"},"modified":"2020-09-13T19:04:09","modified_gmt":"2020-09-13T19:04:09","slug":"clanci-in-medias-res-br-17","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17"},"content":{"rendered":"

IX Uz deveti simpozij Filozofija medija (2019)\n<\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  9(17)#11 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.9.17.1<\/a>
\nUDK 343.343.3:366.632
\nPregledni \u010dlanak
\nReview article
\nPrimljeno: 23.12.2019.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dario Terzi\u0107<\/span><\/p>\n

Visoka \u0161kola za turizam i menad\u017ement, Konjic, Bosna i Hercegovina<\/p>\n

dariobrel@yahoo.com<\/p>\n

Buntovni\u0161tvo i nemogu\u0107nost komunikacijske dru\u0161tvene svijesti<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (415 KB), Hrvatski, Str. 2621 – 2630
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Komunikacija podrazumijeva prihva\u0107anje, odbijanje, razumijevanje, neslaganje, pobunu. Bunimo se protiv samovolje. \u010cak se niti prvi pobunjenik, Prometej, ne suprotstavlja svim bogovima, a naro\u010dito ne prirodi i svemu stvorenom. On se suprotstavlja Zeusovoj samovolji. \u201ePobunjeni \u010dovjek je\u201c, ka\u017ee Albert Camus, \u201e\u010dovjek koji ka\u017ee – ne\u201c. Pobuna mo\u017ee biti metafizi\u010dka (Kain, De Sade, Striner, Nietzsche), povijesna (Spartak, Bakunjin, Marx, Lenjin, Mussolini), umjetni\u010dka (Rimbaud, Van Gogh, Zolla, Majakovski, Brando). \u0160ezdesetih godina pro\u0161log vijeka isticali su se i karakteri dru\u0161tveno anga\u017eiranih buntovnika. Kellner nam govori i o \u201eimploziji identiteta\u201c i pri tome podrazumijeva stanja u kojima se identitet konstruira pomo\u0107u imagea i stila. O buntovni\u0161tvu su razmi\u0161ljali i pisali i Hobbes, Locke, Habermas, Thorreau, Bey, Onfray, Passerin d\u2019Entreves, Gibran i brojni drugi. Pravo na pobunu se ne shva\u0107a uvijek kao op\u0107e ljudsko pravo. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> komunikacija, buntovnik, otpor, neposlu\u0161nost, anarhizam.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Komunikacija uklju\u010duje najmanje dvije osobe. Ona podrazumijeva razumijevanje, ali \u010desto i nerazumijevanje. Balans i disbalans. Ponekad \u0107emo upravo pobunom poku\u0161ati taj disbalans okrenuti u svoju korist. To je situacija u kojoj (bar jedan) subjekt preuzima ulogu buntovnika. Barem \u0107emo poku\u0161ati utjecati na onog drugog (bilo da je to pojedinac ili je grupa) vi\u0161e nego \u0161to bi taj drugi utjecao na nas.<\/p>\n

Da se upitamo odmah na po\u010detku – tko je to buntovnik? <\/p>\n

\u0160to je pobunjeni \u010dovjek? – pita se i Albert Camus<\/strong>u knjizi „Pobunjeni \u010dovjek“. Odgovara da je to \u010dovjek koji ka\u017ee “ne“. Koji je sadr\u017eaj toga „ne“? Ono zna\u010di, na primjer: „To je predugo trajalo“, „Dovde da, dalje ne“, „Idete predaleko“ i jo\u0161 ’“Ima granica koju ne smijete prije\u0107i“. <\/em>Odlu\u010diti se za “NE”, prema tome, zna\u010di ne dopustiti da se prije\u0111u granice prava koje imaju pobunjeni, zna\u010di ujedno pomicati granice svog prava. U tom smislu, ljudska povijest jest povijest pobuna. I bogovi su na tronove dolazili pobunom. <\/p>\n

Camus, koji konstatira: ja se bunim, dakle mi jesmo<\/em>, pobunu dijeli na: metafizi\u010dku <\/em>– poziv kojim se neki \u010dovjek di\u017ee protiv svog polo\u017eaja i \u010ditavog stvaranja (Kain, de Sade<\/strong>, dendiji, romanti\u010dari, Stirner, Nietzsche, Lautreamont<\/strong>, nadrealisti, nihilisti\u2026); povijesnu<\/em> – izmijeniti i organizirati svijet \u010dovjekovim silama (Spartak<\/strong>, kraljoubojice u Francuskoj revoluciji, Bakunjin, Ne\u010dajev, Marx, Lenjin, Mussolini.<\/strong>..) i pobunu umjetnika <\/em>– proizvodnja sudbine po mjeri (Rimbaud, Van Gogh, Zolla, Majakovski<\/strong>, bitnici).<\/p>\n

“Pobuna nije nikakav zahtjev za svemo\u0107nom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemo\u0107ne slobode. Pobunjenik ho\u0107e da se prizna \u010dinjenica kako sloboda ima granice gdje se nalazi neko ljudsko bi\u0107e, jer je granica upravo mo\u0107 pobune tog bi\u0107a.<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U Camusovoj vlastitoj fazi pobune (romani „Kuga“, 1947. i „Pad“, 1956.; drame „Opsadno stanje“ i „Pravednici“) “apsurdni \u010dovjek” ustupa mjesto “pobunjenom \u010dovjeku” koji besmisao i ravnodu\u0161nost prevladava ljudskom solidarno\u0161\u0107u. „Pobunjeni \u010dovjek najopasniji je, ali i najzdraviji \u010dovjek. Za mene, kao i za Camusove junake, revolucija je neophodno sredstvo, ali ne predstavlja dovoljan cilj.“ ka\u017ee \u017deljko So\u0161i\u0107, re\u017eiser predstave „Pravednici“, po Camusu.<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

O pobuni protiv vlasti Toma Akvinski govori poglavito u svojemu djelu „De regno ad regemCypri“u prijevodu „Dr\u017eava“, te obra\u0111uje tutemu uglavnom po politi\u010dkom klju\u010du, a tek jednu stranicu posve\u0107uje samoj tematici. <\/p>\n

Vlast je moramo priznati mnogo vi\u0161e konkretna nego apstraktna. Pobuna nije mogu\u0107a u odnosu na apstraktni pojam, na predmet vjerovanja. „Pobuna je mogu\u0107a samo tamo gdje mo\u017eemo jasno da uo\u010dimo tu\u0111u volju koju neko nad nama sprovodi“<\/strong>.<\/strong><\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u010cak se niti Prometej, prvi pobunjenik, ne suprotstavlja svim bogovima, a naro\u010dito ne prirodi i svemu stvorenom. On se prije svih suprotstavlja Zeusovoj samovolji pokazuju\u0107i \u0161to jest osnova svake pobune.<\/strong><\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Buntovnici se suprotstavljaju vladi, nepravdi, (ne)pravednim zakonima\u2026<\/em><\/p>\n

Alessandro Passerin d’Entreves<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tvrdi da, u odnosu na Zakon, postoje razli\u010diti tipovi ljudskog pona\u0161anja:<\/p>\n

    \n
  1. suglasna poslu\u0161nost; <\/span><\/li>\n
  2. formalno priklanjanje <\/span><\/li>\n
  3. okultna evazija (tajno izbjegavanje) <\/span><\/li>\n
  4. pasivna poslu\u0161nost<\/span><\/li>\n
  5. prigovor savjesti<\/span><\/li>\n
  6. gra\u0111anska neposlu\u0161nost<\/span><\/li>\n
  7. pasivni otpor <\/span><\/li>\n
  8. aktivni otpor<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Pojedini teoreti\u010dari zastupaju stav da pravo na otpor ne treba biti inserirano u Ustav, izuzev ako se ne radi o nekim posebnim anomalijama. Takvo mi\u0161ljenje zastupao je i Kant. Drugi, opet tvrde da akt otpora spada u domenu osobnih prava, te ga se mo\u017ee, odnosno, treba inkorporirati u Ustav.<\/p>\n

    Hobbesovu postavku prava na otpor suverenu ponavlja u osnovnim crtama i Locke u svojoj „Drugoj raspravi o vladi“, kada ka\u017ee da je “osnovni, sveti i nepromjenljivi zakon samoo\u010duvanja” ultimativna osnova koja svakog pojedinca ovla\u0161\u0107uje da se pobuni protiv vlasti koja mu ga poku\u0161ava oduzeti. Tiranima Locke, ukratko, naziva sve one koji vr\u0161e vlast izvan prava<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i tako podi\u017eu pobunu protiv dru\u0161tva, zbog \u010dega je ono prinu\u0111eno da pru\u017ei otpor ovim “pobunjenicima”<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

    Zna\u010dajan doprinos teoriji pobune dao je i Henry David Thoreau. Njegova razmi\u0161ljanja zna\u010dajno su utjecala na Lava Nikolajevi\u010da Tolstoja, Mahatmu Gandhija, Martina Luthera Kinga, i ostale. Glavne crte Thoreauove filozofije su: individualizam, samodostatnost, te\u017enja ka jednostavnom \u017eivotu u skladu s prirodom itd. On sam prihvatio je transcendentalisti\u010dku filozofiju koja je naglasak stavljala na sposobnosti pojedinca da spozna svijet oko sebe bez utjecaja uspostavljenih institucija i njihovih dogmi. U svom najpoznatijem djelu „Walden; or, Life in the Woods“(1854),<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u kojem opisuje dvogodi\u0161nje razdoblje svog \u017eivota provedenog u \u0161umi u osami i svojevrsnom asketizmu, te promi\u0161ljanja nastala u tom periodu, Thoreau ljudsku savjest i trenutnu procjenu situacije stavlja ispred generi\u010dke provedbe unaprijed odre\u0111enih zakona.<\/p>\n

    Godine 1849. napisao je poznati esej „Gra\u0111anski neposluh“ u kojem je iznio nekoliko va\u017enih stavova: <\/p>\n

      \n
    1. ljudi ne smiju dozvoliti da vlada naru\u0161i njihovu savjest<\/span><\/li>\n
    2. vlade vi\u0161e \u0161tete nego \u0161to poma\u017eu, zato je njihovo postojanje iznimno te\u0161ko opravdati <\/span><\/li>\n
    3. ljudi se imaju pravo pobuniti i povesti revoluciju <\/span><\/li>\n
    4. pla\u0107anjem poreza mi podupiremo nepravednu politiku vladaju\u0107ih <\/span><\/li>\n
    5. demokracija nije najbolji politi\u010dki sustav, zato jer ve\u0107ina ne donosi nu\u017eno dobre odluke<\/span><\/li>\n
    6. ako \u017eivite skromnije, manje \u0107ete imati i za izgubiti <\/span><\/li>\n
    7. treba konstantno inzistirati na boljim \u017eivotnim uvjetima i pravdi<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Govore\u0107i o suvremenom kontekstu, o konceptu gra\u0111anskog neposluha, razvilo se vi\u0161e teorija, a svakako me\u0111u najzna\u010dajnijima su razmi\u0161ljanja ameri\u010dkog sociologa Johna Rawlsa (1921. \u2013 2002.). Njegov je izraziti individualizam bio suvi\u0161e skepti\u010dan prema masovnim akcijama.<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Jedna od najva\u017enijih suvremenih teorija gra\u0111anske neposlu\u0161nosti jeste Habermasova teorija. Osnove tog svog shva\u0107anja iznio je u djelu pod nazivom „Gra\u0111anska neposlu\u0161nost – test za demokratsku pravnu dr\u017eavu“. Njegov rad se mo\u017ee povezati sa nizom pitanja proisteklih iz \u010ditavog spektra aktivnosti dru\u0161tvenih pokreta osamdesetih godina – mirovnih, ekolo\u0161kih, feministi\u010dkih itd.<\/p>\n

      Neposlu\u0161nost je element zrele politi\u010dke kulture tvdi Habermas, koji se u velikoj mjeri oslanja na ideju D\u017eona Rawllsa. On prihva\u0107a Rawllsova uvjerenja da neposlu\u0161nost mora uklju\u010divati namjernu povredu pravnih normi. Habermas tvrdi da pojedinac koji se odlu\u010duje na protupravno djelovanje spa\u0161ava i zajednicu, ne samo sebe.<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      \u010cini se da se kao zaklju\u010dak name\u0107e potreba za ozakonjivanjem gra\u0111anske neposlu\u0161nosti, u smislu da se sudovi trebaju na razli\u010dit na\u010din odnositi prema neposlu\u0161nim gra\u0111anima i prema kriminalcima<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Rawls nas upu\u0107uje kako opravdanost neslaganja sa zakonom i institucijama ovisi o mjeri u kojoj su ti zakoni i institucije nepravedne<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ostaje pitanje \u2013 kako se za\u0161titi od nasilja kolektiva?<\/p>\n

      Hakim Bey je svojim „privremenim autonomnim zonama“ predstavio novu paradigmu otpora za 21. stolje\u0107e. \u010cak i povr\u0161an pogled na revolucije 19. i 20. stolje\u0107a jasno nam do\u010darava kako, bez obzira na njihovo mesijanstvo, nisu uspjele u najbitnijoj stvari, a to je za\u0161tititi prava pojedinca pred nasiljem kolektiva. Za razliku od revolucije, Bey nudi ustanak bez krvi, bez sulude pogibelji, bez direktne konfrontacije s Dr\u017eavom i Spektaklom. On nudi privremene autonomne zone (PAZ) u svim varijantama, od kojih neke zaista nude prakti\u010dne i konkretne mogu\u0107nosti svakodnevnog otpora. No, tu ostaje vje\u010dno pitanje \u2013 \u0161to je sa stalnim autonomnim zonama<\/em>?Bey se stoga okre\u0107e pobuni (insurekciji) koja je ujedno i sredstvo i cilj \/ \u017eivjeti \u0161to slobodnije \/ te ukida proturje\u010dnost izme\u0111u dalekog cilja i zaobilaznih puteva do njegovog ostvarenja karakteristi\u010dnih za utopije 19. i prve polovice 20. stolje\u0107a. \u0160to se ti\u010de trajanja i prostorne veli\u010dine PAZ – a, tu ne postoje nikakva striktna ograni\u010denja. Veli\u010dina PAZ – a nije bitna, ve\u0107 spontanost i neposredni me\u0111uljudski odnosi.<\/p>\n

      Kakvog \u010dovjeka, kakvog pobunjenika mo\u017eemo o\u010dekivati u budu\u0107nosti?<\/p>\n

      Suvereni pojedinac \u0107e zamijeniti Foucaultovog \u010covjeka<\/em>, tvrdi Onfray u „Politici pobunjenika“<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

      Michel Onfray zastupa hedonisti\u010dku filozofiju, te u knjizi „Politika pobunjenika“ slavi figuru pobunjenika protiv dru\u0161tva, subverzivca, onoga koji u sebi nosi \u017eelju za revolucijom, jednu vrstu misti\u010dne ljevice, anarhista sa \u017eeljom da ponovo zavlada svijetom koji se priklonio ekonomskim manipulacijama, suprotstavljaju\u0107i se na taj na\u010din asketizmu desnice. <\/p>\n

      U ovom tekstu, kao i u nekim drugim tekstovima („Mo\u0107 postojanja“ \u2013 „Le pouvoir d’ etre“), on predla\u017ee pobunu umjesto revolucije, pobunu povezanih odnosno ujedinjenih pojedinaca slobodno povezanih u jednoj novoj Stirnerovoj i hedonisti\u010dkoj anarho \u2013 sindikalnoj matrici.<\/em><\/p>\n

      Za pobunjenoga nije vi\u0161e rije\u010d o tome da sebe u\u010dini bogom kao kod Stirnera ili da tra\u017ei spas u svojem stavu; rije\u010d je o tome da deificira vrstu kao Nietzsche i da preuzme na sebe svoj ideal nad\u010dovje\u010dnosti. Anarhisti su za Bakunjina glasnogovornici slobodarskog instikta masa, detonatori masovnog nezadovoljstva. Cijela jedna plejada filozofa zastupa ja\u010danje utjecaja individualizma u teoriji i taktici anarhisti\u010dkog pokreta. Povijesna individualnost naroda stoji u svakom buntovniku koji je pao u borbi za osvajanje slobode, kruha i ru\u017ea.<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Individualni anarhizam na jednoj strani realnost je kao i revolucionarni sindikalizam na drugoj.<\/p>\n

      Deleuze smatra da pobuna kao \u010din neposlu\u0161nosti pripada pojedincu. Ona je radikalni otklon od svakog oblika vlasti i pretpostavlja odre\u0111eni oblik prijestupa, jer odbacuje konformizam i otkriva kontradikcije dru\u0161tva.<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      „Sre\u0107om, postoje razni oblici suprotstavljanja \u2014 nedisciplina, pobuna, gerila ili revolucija“ \u2014 pi\u0161e Deleuze \u2014 „pa se mo\u017ee re\u0107i da je uskrsla ratna ma\u0161ina, da se pojavio novi nomadski potencijal<\/em>.“<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      ’’Pravo na ludost, na pobunu, na devijantnost je i pravo na suo\u010davanje sa samim sobom, po vlastitoj svijesti, shvatiti ograni\u010denja svakida\u0161njice i odlu\u010diti da li prihvatiti pravila morala pasivno, ili se igrati uni\u0161tavanja svih morala koji predstavljaju brnjicu vlasti“.<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Tamo gdje su ustanici svake vrste izo\u0161trili no\u017eeve na grlima svojih tla\u010ditelja, tamo su bili prvi rezultati filozofije aplicirane na izokrenutu svakida\u0161njicu.<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Povijesna individualnost naroda stoji u svakom buntovniku koji je pao u borbi za osvajanje slobode, kruha i ru\u017ea. “Tamo gdje prestaje dr\u017eava po\u010dinje \u010dovjek”.<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      O pobuni su osim filozofa promi\u0161ljali i brojni knji\u017eevnici. <\/em>Emile Zola, je svojim primjerom pokazao kako jedan pojedinac mo\u017ee itekako puno u\u010diniti protiv jednog nakaradnog dr\u017eavnog sistema i vlasti.<\/p>\n

      „\u017divot bez pobune je kao godina bez prolje\u0107a. Pobuna bez istine je kao prolje\u0107e u suhoj, neplodnoj pustinji. \u017divot, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne mo\u017ee odvajati ni mijenjati<\/em>“ – zapisao je Khallil Gibran.<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      I bajke nude pobunu\u00a0 re\u0107i \u0107e francuski re\u017eiser Christophe Gans<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> autor filma „Ljepotica i zvijer“. Vrlo je zanimljivo pri\u010dati o pobunama kroz bajke. U \u010cehoslova\u010dkoj su veliki autori u vrijeme komunizma pravili filmove u kojima su pobunjeni\u010dke poruke stavljali u bajke, i za mene najupe\u010datljivija adaptacija “Ljepotice i zvijeri” nije Cocteauova, ona je najpoeti\u010dnija, nego ona iz 1978, koju je uradio Ji\u0159\u00ed Menzel. Ono \u0161to smatramo najnaivnijim radovima, to je i najpogodnije za poruke pobune, jer postoji ta igra sa simbolikom. \u010cinjenica je, naravno, da europsko dru\u0161tvo nije spremno na promjene, na “pobunu”, da ljudi svoje nezadovoljstvo i na\u010din otpora sada\u0161njem stanju jo\u0161 nisu uspeli definirati.<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Poznati BiH knji\u017eevnik D\u017eevad Karahasan promi\u0161lja ovako:<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Moj junak u romanu ‘No\u0107no vije\u0107e’ ka\u017ee: Heroji na\u0161ih generacija bili su filozofi Jean-Paul Sartre i Albert Camus, glumac G\u00e9rard Philipe, pisci, pjeva\u010di. Nemate ni jednog generala, nemate niti jednog politi\u010dara. Junaci na\u0161ih generacija su bili buntovnici. Jedini \u010dovjek koji se bavio politikom, a bio je junak na\u0161ih generacija, bio je Che Guevara, buntovnik koji je poginuo dovoljno mlad tako da nije stigao kompromitirati ideje za koje se borio. Nove generacije nemaju tu buntovnu dimenziju, njihova pobuna je mnogo ti\u0161a, otmjenija, mirnija od na\u0161e. Danas u Njema\u010dkoj imate stra\u0161no mnogo mladih ljudi koji ne\u0107e karijeru, koji ne\u0107e da zara\u0111uju mnogo. Zarade onoliko koliko im treba za \u017eivot i ta\u010dka! Mlade generacije su ti\u0161e od nas, ali \u017eelim vjerovati da su jednako kao i mi spremni na potragu za junacima koji su bili nonkonformisti“.<\/p>\n

      Bal\u0161a Brkovi\u0107, crnogorski knji\u017eevnik, po uvjerenju anarhista, ka\u017ee: „Klju\u010dni problem na\u0161ega vremena, i stvar koja daje najgoru mogu\u0107u sliku o na\u0161oj epohi, je \u010dinjenica da je koncept pobune u krizi. I korak dalje \u2013 \u017eivimo civilizaciju koja je na\u0161la na\u010din da apsorbira sve subverzivne impulse. To je mo\u0107 medijske i vizualne civilizacije.“<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Duh palanke u agoniji. Postmoderni cinizam. Bezobzirnost neznalica. Sve to je dana\u0161nja Crna Gora\u2026<\/strong> To je problem. Prona\u0107i nove forme subverzije. To je klju\u010dno pitanje na\u0161ega vremena i budu\u0107nosti civilizacije kakvu poznajemo“, zaklju\u010duje Brkovi\u0107.<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/strong><\/p>\n

      „\u010cinjenica je, naravno, da evropsko dru\u0161tvo nije spremno na promjene, na ‘pobunu’, da ljudi svoje nezadovoljstvo i na\u010din otpora sada\u0161njem stanju jo\u0161 nisu uspeli da defini\u0161u. To ukazuje na dru\u0161tvo bez ideologije, u kome se kategorija demokratije podrazumijeva sama po sebi, ali u kome su velike, revolucionarne ideje istro\u0161ene, pa se ponovo traga za novim odgovorima na stara humanisti\u010dka pitanja. Ali, svaki pojedinac treba da na\u0111e svoj razlog da bi se pobunio. To je dragocjeno. U mojoj “Ljepotici i zvijeri” postoji nova, centralna pouka u filmu, a to je da mo\u017eemo da pro\u017eivimo \u017eivot s ljubavlju i snovima, bez gramzivosti i pohlepe, i da tako prevazi\u0111emo svaki problema“.<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Primjeri pozitivnih buntovnika kroz povijest su:<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nIsus – jedini koji se uspio oduprijeti tada\u0161njoj vlasti za op\u0107e dobro \u010dove\u010danstva. <\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nSokrat – jedan od najve\u0107ih filozofa; odstupio je od anti\u010dkih normi, te su ga okarakterizirali kao \u201emoralnu opasnost za suvremeno mi\u0161ljenje i literaturu\u201c. Proglasili su ga krivim i osudili da ispije otrov.<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nMahatma Gandhi – borac za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Bio je zate\u010den zapostavljanjem gra\u0111anskih i politi\u010dkih sloboda indijskih imigranata.
      \n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Pobunu u sebi nose i neka knji\u017eevna djela kao \u0161to su: <\/p>\n

      “Sotonski stihovi”, Salmana Rushdia, “Lolita”, Vladimira Nabokova<\/strong>,<\/em>„Rakova obratnica”, Henryja Millera, “\u017divotinjska farma”, Georgea Orwella, “Plodovi Gnjeva”, Johna Steinbecka. Sve ove knjige su u svoje vrijeme izazivale kontroverze, polemike, pa i pobunu. Buntovnike prepoznajemo i u Don Quijoteu, i mnogim drugim junacima romana. Svijet je oduvijek imao potrebu za buntovnicima.<\/p>\n

      Jesu li pobune imale efekt \u2013 uvijek poka\u017ee povijest. Mnoge vrlo brzo padnu u zaborav. Pogotovo danas kada informacije prebrzo smjenjuju jedna udrugu je te\u0161ko odrediti \u0161ta je stvarna pobuna a \u0161ta samo medijski spektakl. Naran\u010dasta revolucija, \u017euti prsluci – mo\u017eda zauvijek padnu u zaborav a mo\u017eda i ostave trajni trag u povijesti.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAlbert Camus, La pensee’ de midi, Revolte el Meurtre”       http:\/\/sr.scribd.com\/doc\/48061220\/albert-camus#scribd<\/a>.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDragana Tripkovi\u0107, Pobunjeni \u010dovjek najopasniji je, ali najzdraviji, Intervju sa \u017deljkom So\u0161i\u0107em,<\/em>       http:\/\/www.vijesti.me\/caffe\/pobunjeni-covjek-najopasniji-je-ali-i-najzdraviji-.<\/a>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTijana Damjanovi\u0107, Teologija,humanizam i pobuna<\/em>,       http:\/\/www.akuzativ.com\/teme\/658-teologija-humanizam-i-pobuna<\/a>.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTijana Damjanovi\u0107, Teologija, humanizam i pobuna.<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDanilo Fuscaldo, Giorgio Giannini, Diritto di resistenza<\/em>,       http:\/\/www.uonna.it\/diritto-di-resistenza-nella-costituzione-italiana.htm<\/a>, autor Giorgio Giannini.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n John Locke, Dve rasprave o vladi<\/em>, NIP Mladost, Beograd 1987. str. 109.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nJohn Locke, Dve rasprave o vladi, <\/em>str. 121 – 122.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHenry, David, Thoreau, Walden and Civil Disobedience<\/em>, Signet Classics, London 2004.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nLuka Peji\u0107, Centar za anarhisti\u010dke studije Henry David Thoreau<\/em>,       http:\/\/anarhizam.hr\/arhiv\/39-biografije\/219-henry-david-thoreau<\/a>, pristup 30. 11. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nLuka Peji\u0107, Henry David Thoreau<\/em>, pristup 30. 11. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n Mladen Stojadinovi\u0107, Koncept gra\u0111anske neposlu\u0161nosti kod Jirgena Habermasa,<\/em>       https:\/\/www.academia.edu\/3249477\/Koncept_gra%C4%91anske_neposlu%C5%A1nosti_kod_Jirgena_Habermasa<\/a>, pristup 4. 11. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nJurgen Habermas, Gra\u0111anska neposlu\u0161nost \u2013 test za demokratsku pravnu dr\u017eavu<\/em>, Gledi\u0161ta, 10-12, Beograd 1989., str. 52 – 68.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nJohn Rawls, A Theory of Justice, <\/em>Revised Edition, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts 1999., str. 309.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMichel Onfray, Politique du rebelle<\/em>, Biblio essai, Paris 1999., str.170.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMax Stirner, Izvan \u010darobnog kruga,<\/em>       https:\/\/impulsportal.net\/index.php\/kolumne\/drustvo\/10888-max-stirner-izvan-carobnog-kruga<\/a>, Bertelli, pozivaju\u0107i se na Nietzshea.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nGilles Deleuze i Felix Guattari, Rasprava o nomadologiji<\/em>, u Capitalisme et schizophr\u00e9nie<\/em>, Mille Plateaux, Les Editions de Minuit, Paris 1980.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAngelina Banovi\u0107 Markovska, No man’s land ili kozmpopolitizam bez korijena,<\/em>       http:\/\/www.matica.hr\/kolo\/309\/no-man-s-land-ili-kozmopolitizam-bez-korijena-20540\/<\/a>.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMax Stirner, Izvan \u010darobnog kruga<\/em>,       https:\/\/impulsportal.net\/index.php\/kolumne\/drustvo\/10888-max-stirner-izvan-carobnog-kruga<\/a>.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMax Stirner, Izvan \u010darobnog kruga,<\/em>       https:\/\/impulsportal.net\/index.php\/kolumne\/drustvo\/10888-max-stirner-izvan-carobnog-kruga<\/a>.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n Max Stirner, Ibid.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVeljko Luki\u0107, Aktueliziramo. U o\u010dekivanju pobjede. Pjesma vodeni\u010dnog kota\u010da<\/em>,       https:\/\/www.sbperiskop.net\/kolumne\/veljko-lukic\/aktualiziramo-u-ocekivanju-pobune-pjesma-vodenicnog-kotaca<\/a>.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRadmila Radosavljevi\u0107, \u010cak i bajke slu\u017ee za pobunu Intervju sa Cristianom Gansom u Ve\u010dernjim novostima, 6. 3. 2014.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRadmila Radosavljevi\u0107, \u010cak i bajke slu\u017ee za pobunu Intervju sa Cristianom Gansom u Ve\u010dernjim novostima, <\/em>6. Mart 2014,       http:\/\/www.novosti.rs\/vesti\/kultura.71.html:481454-Kristof-Gans-Cak-i-bajke-sluze-za-pobunu<\/a>. <\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nD\u017eevad Karahasan i Mirza Daji\u0107, intervju: Pobuna novih generacija je mnogo otmjenija i ti\u0161a od na\u0161e, <\/em>      https:\/\/www.oslobodjenje.ba\/dosjei\/intervjui\/akademik-dzevad-karahasan-pobuna-novih-generacija-je-mnogo-otmjenija-i-tisa-od-nase-405403<\/a>.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVuk Lajovi\u0107, Promovisan roman Bal\u0161e Brkovi\u0107a: Koncept pobune je danas u krizi,<\/em>       https:\/\/www.vijesti.me\/zabava\/224451\/promovisan-roman-balse-brkovica-koncept-pobune-danas-je-u-krizi<\/a>. <\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVuk Lajovi\u0107, Promovisan roman Bal\u0161e Brkovi\u0107a: Koncept pobune je danas u krizi.<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRadmila Radosavljevi\u0107, \u010cak i bajke slu\u017ee za pobunu Intervju sa Cristianom Gansom u Ve\u010dernjim novostima,<\/em>6. Mart 2014.,       http:\/\/www.novosti.rs\/vesti\/kultura.71.html:481454-Kristof-Gans-Cak-i-bajke-sluze-za-pobunu<\/a>.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Tiskani mediji<\/strong><\/p>\n

      Bey, Hakim, The Temporary Autonomous Zone, Ontological Anarchy, Poetic Terrorism<\/em>, Autonomedia, London 1995.<\/p>\n

      Biti, Vladimir, Pojmovnik suvremene knji\u017eevne teorije<\/em>, Matica hrvatska, Zagreb 1997.<\/p>\n

      Camus, Albert, Mit o Sizifu<\/em>, Matica hrvatska, Zagreb 1998.<\/p>\n

      Camus, Albert, Pobunjeni \u010dovjek<\/em>, Matica hrvatska, Zagreb 2011.<\/p>\n

      Deleuze Gilles i Guattari Felix, Capitalisme et schizophr\u00e9nie<\/em>, Mille Plateaux, Les Editions de Minuit, Paris 1980.<\/p>\n

      Habermas, Jurgen, Gra\u0111anska neposlu\u0161nost \u2013 test za demokratsku pravnu dr\u017eavu<\/em>, Gledi\u0161ta, 10-12, Beograd, 1989., str. 52 – 68.<\/p>\n

      Kellner, Douglas, Medijska kultura<\/em>, Clio, Beograd 2004.<\/p>\n

      Locke, John, Dve rasprave o vladi<\/em>, NIP Mladost, Beograd 1978.<\/p>\n

      Mereghetti, Paolo, Dizionario dei film<\/em>, Baldini & Castoldi, Milano 2002.<\/p>\n

      Onfray, Michel, Politique du rebelle<\/em>, Biblio essai, Paris 1999.<\/p>\n

      Rawls, John, A Theory of Justice, <\/em>Revised Edition, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts 1999.<\/p>\n

      Thoreau, Henry David, 2004., Walden and Civil Disobedience<\/em>, Signet Classics, London 2004.<\/p>\n

      Woodcock, George, 1975., Anarchism,<\/em> Penguin Books, London 1975.<\/p>\n

      Web<\/strong><\/p>\n

      Damjanovi\u0107, Tijana, Akuzativ<\/em>, http:\/\/www.akuzativ.com\/teme\/658-teologija-humanizam-i-pobuna<\/a>, pristup 21. 08. 2019. <\/p>\n

      Giannini G. Il diritto di resistenza nella costituzione italiana, http:\/\/digilander.libero.it\/education\/dati_box\/STO_3\/diritto_resistenza_all.pdf<\/a>, pristup 29. 9. 2019. <\/p>\n

      Gibran Hallil – citati. D\u017eubran Halil., http:\/\/mudremisli.net\/kahlil-gibran-citati-misli-izreke-poslovice\/<\/a>, pristup 11. 1. 2019. <\/p>\n

      Lajovi\u0107 Vuk, Promovisan roman Bal\u0161e Brkovi\u0107a: Koncept pobune je danas u krizi, <\/em>https:\/\/www.vijesti.me\/zabava\/224451\/promovisan-roman-balse-brkovica-koncept-pobune-danas-je-u-krizi<\/a>, pristup 20. 8. 2019. <\/p>\n

      Luki\u0107 Veljko, http:\/\/www.sbperiskop.net\/kolumne\/veljko-lukic\/u-ocekivanju-pobune-pjesma-vodenicnog-kotaca<\/a>, pristup 17. 9. 2019. <\/p>\n

      Ma\u0161irevi\u0107 Ljubomir, http:\/\/www.danas.rs\/danasrs\/kultura\/gangster__buntovnik_protiv_sistema.11.html?news_id=286296#sthash.K1yomMpQ.dpuf<\/a>, pristup 11. 8. 2017.<\/p>\n

      Milanovi\u0107 Bo\u017eo, Bo\u017eo Milanovi\u0107 i eti\u010dke implikacije njegova politi\u010dkog djelovanja<\/em>, skribd (http:\/\/www.scribd.com\/doc\/195620523\/Bo%C5%BEo-Milanovi%C4%87-i-eti%C4%8Dke-implikacije-njegova-politi%C4%8Dkog-djelovanja#scribd<\/a>), pristup 11. 8. 2017.<\/p>\n

      Pavi\u0107evi\u0107 Vladimir, Gra\u0111anska neposlu\u0161nost u savremenoj politi\u010dkoj teoriji, <\/em>http:\/\/www.fpn.bg.ac.rs\/wp-content\/uploads\/2010\/05\/5-Mr-Vladimir-Pavi%C4%87evi%C4%87-Gra%C4%91anska-neposlu%C5%A1nost-u-savremenoj-politi%C4%8Dkoj-teoriji.pdf<\/a>, pristup 11. 1 2018. <\/p>\n

      Peji\u0107 Luka, Henry David Thoreau<\/em>, http:\/\/anarhizam.hr\/arhiv\/39-biografije\/219-henry-david-thoreau<\/a>, pristup 30. 11. 2019.<\/p>\n

      Radosavljevi\u0107 Radmila, \u010cak i bajke slu\u017ee za pobunu Intervju sa Cristianom Gansom u Ve\u010dernjim novostima,<\/em>6. 3. 2014., http:\/\/www.novosti.rs\/vesti\/kultura.71.html:481454-Kristof-Gans-Cak-i-bajke-sluze-za-pobunu<\/a>, pristup 01. 11. 2019. <\/p>\n

      So\u0161i\u0107 \u017deljko, re\u017eiser predstave Pravednici po Kamiju, http:\/\/www.vijesti.me\/caffe\/pobunjeni-covjek-najopasniji-je-ali-i-najzdraviji-62141<\/a>, datum pristupa 21. 11. 2019. <\/p>\n

      Stirner Max, Izvan \u010darobnog kruga, <\/em>https:\/\/impulsportal.net\/index.php\/kolumne\/drustvo\/10888-max-stirner-izvan-carobnog-kruga<\/a>, pristup, 12. 10. 2019. <\/p>\n

      Stojadinovi\u0107 Mladen, Koncept gra\u0111anske neposlu\u0161nosti kod Jirgena Habermasa,<\/em> https:\/\/www.academia.edu\/3249477\/Koncept_gra%C4%91anske_neposlu%C5%A1nosti_kod_Jirgena_Habermasa<\/a>, pristup 4. 11. 2019. <\/p>\n

      Thoreau H. D., Gra\u0111anska neposlu\u0161nost<\/em>, knjiga https:\/\/www.ffzg.unizg.hr\/kssd\/casopis\/7br\/09-thoreau.pdf<\/a>, pristup 21. 09. 2017. <\/p>\n

       <\/p>\n

      The Rebellion and the inability to communicate Social Consciousness<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Communication implies acceptance, rejection, understanding, disagreement, rebellion. We fight against arbitrariness. Even the first rebel, Prometheus, does not oppose all the gods, especially the nature and everything created. He opposes Zeus\u2019s arbitrariness. \u201eThe rebellious man is\u201c, says Albert Camus, \u201ea man who says – no\u201d. Rebellion can be metaphysical (Kain, De Sade), romantics, nihilists, surrealists, Striner, Nietzsche, historical (Spartacus, Bakunin, Marx, Lenin, Mussolini), artistic (Rimbaud, Van Gogh, Zolla, Mayakovsky, Brando). In the 1960s, the character of socially engaged rebels was emphasized. Kellner tells us about the \u201cimplosion of identity\u201d, and in doing so implies situations in which identity is constructed using image and style. Hobbes, Locke, Habermas, Thorreau, Bey, Onfray, Passerin d\u2019Entreves, Gibran and many others have contemplated and written about rebellion. The right of rebellion is not always understood as a general human right.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> communication, rebellion, resistance, disobedience, anarchism.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  9(17)#12 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.9.17.2<\/a>
      \nUDK 070.422:179.8
      \nPregledni \u010dlanak
      \nReview article
      \nPrimljeno: 23.12.2019.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Mirko Jakovljevi\u0107<\/span><\/p>\n

      Visoka \u0161kola za komunikaciju, Beograd, Srbija
      \nKola\u0161in, Crna Gora<\/p>\n

      mirko.jakovljevic@viskom.ac.rs<\/p>\n

      Zavist \u2013 pukotina u karakteru novinara \u2013 reportera<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (374 KB), Hrvatski, Str. 2631 – 2637
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Rad se bavi analizom li\u010dnosti televizijskog reportera. Posao novinara – reportera izuzetno je zahtjevan. Njime se mo\u017ee baviti jedino zrela li\u010dnost. Osim pozitivnih osobina jedna od \u201epukotina\u201c u karakteru \u010dovjekovog bi\u0107a i zrele li\u010dnosti je zavist. \u0160to je zavist? Kada se javlja zavist kod novinara? \u0160ta ukazuje na to da novinar – reporter zavidi drugom novinaru? Kako prevladavati zavist?<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> \u010dovjek, li\u010dnost, zavist, novinar – reporter.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      “Veliko je \u010dovjekovo umije\u0107e kad je zadovoljan onim \u0161to ima. Jo\u0161 je ve\u0107e umije\u0107e
      \nkad je zadovoljan onim \u0161to mo\u017ee u\u010diniti na vrijedan, uman i po\u0161ten na\u010din”<\/em><\/strong><\/p>\n

      –<\/em><\/strong> D.Kosovi\u0107<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      1. Uvod<\/strong><\/p>\n

      Slojevitost ljudskog karaktera vi\u0161e je skrivena u labirintima \u010dovjekovog bi\u0107a nego \u0161to je prepoznatljiva i vidljiva u njegovim vanjskim manifestacijama. Lo\u0161i karakteri, obdareni inteligencijom i pronicljivo\u0161\u0107u, mogu se prikrivati i la\u017eno predstavljati. Ljudi sna\u017enog karaktera manjina su u golemom i nemjerljivom svetu.\u00a0 Narodna poslovica ka\u017ee da “zavist nagriza ljudsko srce”! Zavist je bolest koja razjeda ljudsku du\u0161u. Jo\u0161 u periodu ranog kr\u0161\u0107anstva zavist se smatrala jednim od sedam smrtnih grijeha. To dovoljno govori koliko je zavist opaka “bolest” za \u010dovjekovu du\u0161u. Nisu slu\u010dajno jo\u0161 u srednjem vijeku umjetnici obja\u0161njavali zavist kao “\u010dudovi\u0161te koje nagriza srce” i koje, ako ga se ne rije\u0161ite potpuno pojede \u010dovjeka iznutra. Zavidan \u010dovjek ima iskrivljen pogled na svijet oko sebe i na sebe samog. U redakciji, zavidan novinar obavlja posao tako \u0161to je u stalnom takmi\u010denju s kolegama kako bi ih svojim izvje\u0161tavanjem pobijedio i u toj “borbi” ne preza ni od \u010dega. U takvoj radnoj atmosferi ne mogu se posti\u0107i dobri rezultati a pogotovo se ne mo\u017ee ostvariti osnovna funkcija novinarstva da informiranje gra\u0111ana bude objektivno, pravovremeno i to\u010dno.\u00a0 <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      2. Kako prepoznati zavist kod novinara<\/strong><\/p>\n

      Beskrajna razli\u010ditost li\u010dnosti sama je po sebi karakteristika ljudskog postojanja. Pod li\u010dno\u0161\u0107u se podrazumijevaju ukupne naslije\u0111ene i ste\u010dene psihi\u010dke osobine koje su karakteristi\u010dne za jednog pojedinca i koje tog pojedinca \u010dine jedinstvenim.<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Pojedinac je specifi\u010dan primjer ljudske vrste. On je “on” i on je “svi”, on je pojedinac sa svojim osobenostima i u tom smislu jedinstven, ali je u isti mah predstavnik svih karakteristika ljudske rase. Njegova individualna li\u010dnost je odre\u0111ena osobenostima ljudskog postojanja zajedni\u010dkog svim ljudima.<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Karakter li\u010dnosti razli\u010dito je definiran. Ipak, Freud je razvio ne samo prvu ve\u0107 i najdosljedniju i najprodorniju teoriju karaktera kao sistema te\u017enji koje se nalaze u osnovi pona\u0161anja, ali nisu s njim identi\u010dne.<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Karakter je (relativno trajan) oblik u koji se ljudska energija kanalizira tokom procesa asimilacije i socijalizacije.<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n<\/p>\n

      O zavisti<\/em> kao jednom od karaktera ljudskog bi\u0107a pisali su i psiholozi, filozofi, sociolozi, pa i pjesnici i dr\u017eavnici. Njego\u0161 je rekao: “kletva, zavist, du\u0161evna guba”. Zavist nije daleko od mr\u017enje. Veliki pjesnik Goethe je zapisao da je “mr\u017enja aktivno nezadovoljstvo, a zavist pasivno; ne smijemo se stoga \u010duditi \u0161to zavist tako brzo prelazi u mr\u017enju”. Jovan Du\u010di\u0107 je smatrao da da je zavist uro\u0111ena svakom ljudskom bi\u0107u, samo \u0161to je jedni skrivaju, a drugi ju poku\u0161avaju suzbiti.<\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ono \u0161to je me\u0111utim nesporna \u010dinjenica jest da se taj oblik ljudskog karaktera u razli\u010ditim intenzitetima \u010desto sre\u0107e kod ljudi. Zavidni su oni ljudi koji se, umjesto da budu zadovoljni \u0161to je netko uspje\u0161an i superioran, da im to bude poticaj da i oni streme uspjehu i najvi\u0161im dostignu\u0107ima, bave ogovaranjem uspje\u0161nih. \u010cim se bilo tko izdigne iznad prosjeka mo\u017ee o\u010dekivati agresiju zavidnika.<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      \u010covjek u osnovi sam stvara karakter, jer je u mogu\u0107nosti samoga sebe usavr\u0161ava prema svrhama koje je sebi postavio, tako da te svrhe mogu biti op\u0107e i prihvatljive od strane ostalih ljudi. Izgra\u0111eni karakter je mo\u0107 da se sva svoja djelatnost mo\u017ee odvijati u skladu sa svojim najdubljim \u017eivotnim, moralnim i interesnim uvjerenjima. Individua koja nema karakter ili ima slab karakter pada iz jednog pravca u drugi.<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Profesor Dobrivoje Stanojevi\u0107, analiziraju\u0107i medijske mitove modernog doba, izme\u0111u ostalih smatra da je mit o li\u010dnosti novinara samorazoren ve\u0107 u \u010dinjenici da za ovo zanimanje, danas ovdje i odvajkada, nije potrebna nikakva diploma. Kad je ima, ona je zgodna preporuka da budemo oprezni kad spominjemo etiku<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U trci za informacijom novinari sve manje pi\u0161u nepristrano, sve su vi\u0161e iza Nekoga ili nasuprot Nekome.<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U takvim okolnostima novinar umjesto dru\u0161tvenog, stavlja osobni interes u prvi plan i na tom putu kr\u0161i, kako eti\u010dki kodeks profesije, tako i sve principe prihva\u0107enih moralnih vrijednosti li\u010dnosti. <\/p>\n

      \u010cesto se de\u0161ava da u redakcijama rade novinari koji “bodu o\u010di” drugim kolegama. Mladi su, obrazovani, uspje\u0161ni, prema kolegama dobronamjerni a opet bez ikakvog razloga postoje oni koji im zavide. Primjera radi kolega novinar je dobio posao u drugoj redakciji, recimo Javnog servisa neke dr\u017eave. Novinar, poznanik iz dotada\u0161nje redakcije umjesto da je sretan zbog njega on mu zavidi. Umjesto iskrenih \u010destitki za kolegino novo radno mjesto drugi novinar do\u017eivljava taj njegov premje\u0161taj na bolje radno i bolje pla\u0107eno mjesto kao vlastiti neuspjeh i to je situacija kada se mo\u017ee re\u0107i da je druga osoba zavidna. U drugom slu\u010daju kolega je uradio dobar “prilog”, dobru reporta\u017eu koja je zapa\u017eena kod gledalaca i pohvaljena od urednika. Zavidan kolega ne\u0107e komentirati taj “prilog”, a na pitanje je li pogledao tu reporta\u017eu odgovorit \u0107e da nije. Ako uop\u0107e prokomentira kolegin rad re\u0107i \u0107e da od njega ne o\u010dekuje dobru reporta\u017eu a ako ba\u0161 mora iskazati svoje mi\u0161ljenje govorit \u0107e da se kolegi “omaklo” da tako ne\u0161to napravi ili pak da svatko ponekad, slu\u010dajno dobro napravi i komentirat \u0107e s drugim kolegama u redakciji u stilu, citiramo narodnu izreku, “da i \u0107orava koka ubode neko zrno kukuruza”. Posebno ukazujemo na lo\u0161u naviku, gotovo svih novinara u redakciji, da komentiraju pla\u0107e ostalih kolega. Naime, iako su zarade poslovna tajna, zainteresiranost zaposlenih da saznaju tko je koliku pla\u0107u primio i tko je dobio tzv. varijabilu direktan su preduvjet za iskazivanje zavisti kod novinara. Zavidan novinar neprikladnim pona\u0161anjem ometa kolege kada se radi o komunikaciji s drugima, neumjesno upotrebljava suvremene digitalne ure\u0111aje, bavi se spletkarenjem i sli\u010dnim radnjama. Druge kolege do\u017eivljavat \u0107e kao arogantne iako oni to zapravo nisu. <\/p>\n

      Zavidne novinare je lako prepoznati. To su oni koji umjesto da svojom produkcijom i anga\u017emanom publici pribli\u017ee autenti\u010dno stvarala\u0161tvo, \u010dine da ono postaje sve dalje. Jadikuju, afektivno verbaliziraju kako su malo zastupljeni ili uop\u0107e nisu zastupljeni u medijima. \u010cine kao da oni odlu\u010duju o pravim vrijednostima favoriziraju\u0107i iste stvaraoce i kriti\u010dare, zanemaruju\u0107i raznoglasje kao pokreta\u010dki duh svakog stvaranja.<\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Zavist se pokazuje i u samom procesu proizvodnje reporta\u017ea. Takve primjere zavidni kolege pokazuju najprije na redakcijskom sastanku. Zavidan kolega komentira da je umjesto njega drugi kolega dobio radni anga\u017eman u redakciji koja se bavi ekskluzivnim temama i temama od dr\u017eavnog interesa; da je tom kolegi, umjesto njemu zbog toga zagarantirana bolja zarada. Smatra da drugi kolege, umjesto on, gotovo uvijek izvje\u0161tavaju s lak\u0161eg doga\u0111aja. Uvjeren je i javno komentira da \u0107e, ako je u pitanju rad u televizijskoj redakciji, snimatelj koji mu je odre\u0111en da toga dana bude u ekipi s manje profesionalne pa\u017enje i, re\u010deno u \u017eargonu “ispolijevati” snimke. Kada proces proizvodnje, recimo tv – priloga bude u fazi monta\u017ee, zavidni novinar komentirati \u0107e da je dodijeljeni monta\u017eer drugima uvijek bolje i pa\u017eljivije montirao prilog uva\u017eavaju\u0107i i ideje novinara. <\/p>\n

      Treba li ovdje napomenuti da \u0107e takva osoba, osoba s takvom “pukotinom” u karakteru li\u010dnosti zavidjeti kolegi ne samo na njegovom radu, tekstovima, tv i radio reporta\u017eama, objavama na portalima ve\u0107 i na tipu i marki automobile koji koristi, stilu obla\u010denja i garderobi, \u0161minki ako govorimo o kolegicama i dru\u0161tvenom \u017eivotu uop\u0107e. <\/p>\n

      Svaka osmi\u0161ljena razlika mo\u017ee kod jednog broja ljudi izazvati zavist. Najgore je \u0161to se u zavisti \u010desto ide do krajnosti zluradosti i drasti\u010dne netolerantnosti.<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      3. Kako se “izlije\u010diti” od zavisti?<\/strong><\/p>\n

      “Zavist je uro\u0111ena svakom \u010dovjeku, makar to jedni krili, a drugi suzbijali”<\/em><\/strong><\/p>\n

      – J.Du\u010di\u0107<\/em><\/p>\n

      Po Slobodanu Tomovi\u0107u zavist je donja to\u010dka podno\u0161ljivosti tu\u0111ih prednosti neposredno pred transformaciju u mr\u017enju.<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zavidna osoba je u velikom problemu. Ukoliko osoba, pa i novinar osjeti kod sebe zavist, mora odmah rje\u0161avati taj problem. Ako novinar postane opsjednut drugim novinarom, njegovim radom i krene kidati sve do tada uspostavljene veze pripadnosti i lojalnosti redakcijskom timu, uredniku i mediju u kome je zaposlen, mo\u017ee biti prekasno pa „bolest“ zavisti mo\u017ee postati neizlje\u010divom.<\/p>\n

      Na samom po\u010detku “ozdravljenja” najbolje je da svatko, pa i novinar dobro razmisli o vlastitim osje\u0107ajima i vlastitom anga\u017emanu u profesiji i vlastitom \u017eivotu ako je primijetio da postaje zavidan. Potrebno je da se novinar “okrene” oko sebe i sagleda poslovno okru\u017eenje u kome stvara i \u017eivi; da poku\u0161a realno sagledati kolege koje kritizira i za \u0161to im prigovara. Ovo je va\u017eno zbog \u010dinjenice da novinar prvo mora poku\u0161ati otkriti je li problem u njemu samom. To mogu samo osobe iskrene prema sebi i profesiji, ovdje novinarstvu, kojom se bave. <\/p>\n

      Da bi se “bolesno” – zavidno stanje uma takve osobe pa i novinara izlije\u010dilo, neophodno je sebi priznati da postoji zavist. Tok izlje\u010denja i “postoperativni” period ne\u0107e biti lak, ali vrijedi poku\u0161ati. poku\u0161ati da se to zlo iz sebe izbaci. Jedan od prvih koraka na tom putu je imati pozitivan pristup prema poslu, kolegama i \u017eivotu uop\u0107e. Misliti pozitivno. Komunicirati pozitivno. Biti raspolo\u017een, veseo, ali ne upadati u stanja euforije. Razgovarati s kolegama i pokrenuti ih na dijalog i razgovor o svim pitanjima pa i onima iz svakodnevnog \u017eivota. Poku\u0161ati, prvi promijeniti svoj odnos prema osobi kojoj zavidite.<\/p>\n

      Jedan od na\u010dina prevladavanja zavisti je da zavidna osoba sagleda \u0161ta druge osobe imaju u odnosu na nju. U ovom slu\u010daju novinar, treba pogledati kakvi su izvje\u0161taji i rubrike ostalih kolega. Mnogi smatraju da su zreli a svojim pona\u0161anjem dokazuju da su se grdno prevarili. Postoji veliki broj ljudi koji ima uzaludne velike ljudske i kreativne potencijale.<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ukoliko je novinar zrela li\u010dnost, a pretpostavka je da u takve li\u010dnosti spada, onda mo\u017ee sagledati realnu sliku o radu kolega i donijeti ispravan sud u odnosu na vlastiti rad. Nijedan novinar ne mo\u017ee raditi sve \u0161to ho\u0107e i kada ho\u0107e, ve\u0107 onda kad dobije zadatak od urednika. Nema potrebe za zavi\u0161\u0107u ukoliko, ukupno gledaju\u0107i, zavidna osoba ima vi\u0161e uspjeha u odnosu na nekog trenutno uspje\u0161nijeg kolegu. Novinar treba biti svjestan da svaka osoba radi ono \u0161to \u017eeli i da je svako od nas talentiran za razli\u010dite poslove. Novinar se zato treba zapitati za\u0161to zavidjeti kolegi koji je napravio intervju sa recimo, ministrom prosvjete, ako je on “donio” odli\u010dan razgovor sa rudarom iz okna. Novinar treba odoljeti isku\u0161enju zavisti.<\/p>\n

      Pogled na ostvarenu novinarsku radnu listu mo\u017ee biti dobar “lijek” protiv zavisti jer vlastiti bolji u\u010dinak od drugih kolega uti\u010de na to da novinar treba shvati da je ostvario mnogo vi\u0161e nego \u0161to u trenutku “napada zavisti” misli. <\/p>\n

      Novinar je privilegirana osoba koja se bavi profesijom novinarstva. Novinar mo\u017ee biti novinar samo uz naporan rad. Me\u0111utim, svatko u redakciji treba po\u0161tovati rad i trud drugih kolega i taj rad i trud cijeniti. Ako novinar cijeni i po\u0161tuje rad drugog kolege onda i taj kolega po\u0161tuje i cijeni njegov rad i mjesta za zavist jednostavno nema. Jako je va\u017eno da novinari budu ljubazni prema svim kolegama pa \u010dak i ako im zavide.<\/p>\n

      Sama profesija novinarstva nosi i odre\u0111ene specifi\u010dnosti koje drugi poslovi nemaju. Posao novinara je izuzetno te\u017eak, zahtjevan i odgovoran, pogotovo danas u vreme digitalne tehnologije i proizvodnje vijesti koje se plasiraju do korisnika gotovo brzinom svjetlosti. Ukoliko u odre\u0111enoj situaciji nije prvi objavio vijest novinar treba imati na umu da je i on bio u prilici za tako ne\u0161to, i da korist od toga \u0161to je kolega prvi objavio imaju najvi\u0161e gledatelji, slu\u0161atelji ili pak \u010ditatelji, i na kraju redakcija medija za koji radi. U ovom slu\u010daju osje\u0107aj zavisti treba svakako izostati.<\/p>\n

       <\/p>\n

      4. Nekada je i dobro biti zavidan<\/strong><\/p>\n

      “Ako ti nitko ne zavidi, zapitaj se da li pravilno \u017eivi\u0161”<\/em><\/strong>, M. Seneka<\/em><\/p>\n

      Ako osoba nema namjeru u\u010diniti neko zlo osobi kojoj zavidi, zavist mo\u017ee biti i od koristi za razvoj li\u010dnosti. Novinar koji zavidi drugom treba se upitati je li mu krivo \u0161to je kolega uspio napraviti dobru pri\u010du, vijest za naslovnu stranu ili najavu u udarnom terminu ve\u010dernjeg dnevnika zbog toga \u0161to njemu nije to uspjelo. Ako novinar smatra da je odgovor potvrdan, ve\u0107 je do\u0161ao trenutak da se preispitaju motivi i ciljevi za posao u profesiji kojom se bavi. Ako se \u010desto de\u0161ava da novinar zavidi kad je reporta\u017ea nekog kolege bolje plasirana od njegove to je jasan znak da se novinar mora posvetiti boljem vlastitom radnom anga\u017emanu. Zavist se mora iskoristiti kao podsticaj za uspje\u0161niji vlastiti rad. Svakako, za uspje\u0161an posao u novinarstvu treba se i\u0107i pravim i od struke prihva\u0107enim “kolosjecima” a to je te\u017enja k originalnom novinarskom izrazu uz pronala\u017eene vlastitog stila.\n<\/p>\n

       <\/p>\n

      5. Treba se radovati koleginom uspjehu<\/strong><\/p>\n

      “\u010cestitke su najpristojniji oblik zavisti”-<\/em><\/strong> J. Heltan<\/em><\/p>\n

      Kada je novinar blizak s nekim kolegom on zna kada je kolegi potrebna pohvala ili \u010dak pomo\u0107 za, na primjer, u redakciji bi se reklo kako da se po\u010dne prva re\u010denica. To isto novinar o\u010dekuje i od kolege. Pravi kolega uvijek je spreman pomo\u0107i kolegi novinaru i kada se dijeli radost za dobro ocijenjen prilog ili kada je novinar uslijed gre\u0161ke na “o\u0161trici uredni\u010dkih kritika”.<\/p>\n

      Uspeh dobrog novinarskog u\u010dinka nema velikog zna\u010daja ako za njega ne znaju kolege. Zato, u vreme digitalnih informacija, odvojiti vremena za kolege novinare kako bi si \u010destitali i uz kavu se po\u010dastili za dobro plasiranu reporta\u017eu, vijest, pri\u010du, odli\u010dan je na\u010din da se poka\u017ee jedinstvo i sloga u redakciji i da se doka\u017ee da zavist ne postoji.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Zaklju\u010dak:<\/strong><\/p>\n

      Na osnovu iznesenog, moramo se slo\u017eiti da je zavist bolest koja razjeda ljudsku du\u0161u<\/em>. Novinari koji danas izvje\u0161tavaju suo\u010deni su s tom pojavom i s njom se moraju izboriti, svatko sam sa sobom tako \u0161to \u0107e poku\u0161ati prona\u0107i vlastitu istinu i smisao bavljenja odabranim poslom, a time i su\u0161tinu vlastitog postojanja. Jedino tako \u0107e novinar mo\u0107i raditi, oslobo\u0111en od povr\u0161nosti, spreman da polemizira, kritizira, sagledava stvarnost na pravi na\u010din. Jedino takvim promi\u0161ljanjem novinar \u0107e i po\u0161tovati kolege iz bran\u0161e a njegov karakter \u0107e biti „izlije\u010den“ od zavisti.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nErich From, \u010covjek za sebe<\/em>, Kosmos izdava\u0161tvo, Beograd, Nova knjiga, Podgorica 2018., str. 43.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nErich From, \u010covjek za sebe<\/em>, str. 35.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid., str. 46.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid., str. 49.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDu\u0161an Kosovi\u0107, Zapisi<\/em>, str. 299. <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid., str. 299-300.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nM. A. Perovi\u0107, Etika medija<\/em>, KIC Bijeli Pavle, Danilovgrad 2007., str. 62.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nD. \u017d. Stanojevi\u0107 i M. M. \u0110or\u0111evi\u0107, Fakultet pedago\u0161kih nauka Jagodina<\/em>, Clio, Beograd, Serbika Kru\u0161evac, 2019., str. 44.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nD. \u017d. Stanojevi\u0107 i M. M. \u0110or\u0111evi\u0107, Fakultet pedago\u0161kih nauka Jagodina<\/em>, str. 44.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid, str. 50.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDu\u0161an Kosovi\u0107, Zapisi<\/em>, str. 300. <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nSlobodan. Tomovi\u0107, 5000 Vrednosnih sudova<\/em>, \u0160tampar Makarije, Beograd, Oktoih, Podgorica, 2011. str. 313.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDu\u0161an, .Kosovi\u0107, Zapisi<\/em>, str. 311.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Kosovi\u0107, Du\u0161an, Zapisi,<\/em> \u010cigoja \u0161tampa, Beograd 2011.<\/p>\n

      Fromm, Erich, \u010covek za sebe<\/em>, Kosmos izdava\u0161tvo, Beograd, Nova knjiga, Podgorica 2018.<\/p>\n

      Perovi\u0107, Milenko, A., Etika medija,<\/em> KIC Bijeli Pavle, Danilovgrad 2007.<\/p>\n

      Tomovi\u0107, Slobodan, 5000 Vrednosnih sudova<\/em>, \u0160tampar Makarije, Beograd, Oktoih, Podgorica 2011.<\/p>\n

      Stanojevi\u0107, Dobrivoje, \u017d. i \u0110or\u0111evi\u0107, Marko, M. Fakultet pedago\u0161kih nauka Jagodina<\/em>, Clio, Beograd, Serbika, Kru\u0161evac 2019.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Envy \u2013 a Fissure in Journalist \u2013 Reporter\u2019s Character<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      The paper deals with the analysis of a television reporter\u2019s personality. The job of a journalist-reporter is extremely demanding. Only mature personality can deal with it. Apart from its positive qualities, one of the \u201cfissures\u201d in the character of a human being and mature personality is envy. What is envy? When does it manifest inside a journalist? What indicates that a journalist-reporter envies another journalist? How to overcome envy?<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> man, personality, envy, journalist – reporter.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  9(17)#13 2020 <\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.9.17.3<\/a>
      \nUDK 070.41:342.34
      \nPregledni \u010dlanak
      \nReview article
      \nPrimljeno: 24.02.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n


      \nEnis Zebi\u0107<\/a><\/span><\/p>\n

      Zagreb, Kralja Zvonimira 119, Hrvatska<\/p>\n

      enis.zebic@gmail.com<\/p>\n

      Prilog novinarskom pitanju<\/p>\n

      O nekim problemima novinarske prakse i neprevladanog naslje\u0111a<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (470 KB), Hrvatski, Str. 2639 – 2648
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Temeljem tridesetogodi\u0161njeg novinarskog iskustva u dnevnom novinarstvu autor analizira neke segmente hrvatskog medijskog prostora, a posebnu pozornost posve\u0107uje nu\u017enosti ve\u0107eg profesionalizma i odgovornijem odnosu prema \u010dinjenicama. Nedostatna razina profesionalizma na\u0161la je plodno tlo na naslje\u0111u \u017eutog, neprofesionalnog i mrzila\u010dkog novinarstva u nekim mainstream medijima po\u010detkom devedesetih.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> novinarstvo, profesionalizam, izostanak sankcije, Kolinda Grabar Kitarovi\u0107, tjednik \u201eGlobus\u201c.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Pred dvadeset i vi\u0161e godina volio sam citirati re\u010denicu: „Novinar treba na stolu imati samo dvije knjige \u2013 pravopis i ustav“, i pripisivao sam je Marku Twainu. U neko doba krenuo sam provjeriti je li to doista Twainova izreka, ali \u010dini se da – nije. Mora da sam negdje na\u0161ao tu re\u010denicu i bog zna kojim procesima u mozgu pripisao je Marku Twainu, koji je \u2013 osim \u0161to je bio i ostao briljantan knji\u017eevnik – bio i ostao i briljantan novinar. A njegova pri\u010da „Novinarstvo u Tennesseeju“\u00a0 bila je Biblija omladinskim novinarima \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a mo\u017eda i ranije. <\/p>\n

      Bila Twainova ili ne \u2013 moja pouzdano nije \u2013 izreka debelo ima smisla. Ako znamo pravopis (i gramatiku) ljudi \u0107e nas razumjeti i ne\u0107e baciti novine ili oti\u0107i na drugu web stranicu nakon prve na\u0161e pogre\u0161ke s „ije“\u00a0 ili „je“\u00a0 i „\u010d“\u00a0 i „\u0107“. Ovo s Ustavom je malo kompleksnije, ali tako\u0111er mislim da dr\u017ei vodu. O detaljima kasnije. Ova (ne)Twainova jedna je od brojnih definicija novinara, i to jedna od boljih. A preciznije definiranje, odre\u0111ivanje tko je novinar i koja je njegova uloga u dru\u0161tvu i u javnom prostoru pomoglo bi da se jasnije prepozna probleme s kojima se novinarstvo, mediji i novinari sada suo\u010davaju i mo\u017eda na\u0111e neki na\u010din da se te probleme ili dio njih preciznije locira i jasnije opi\u0161e, a to je najbolji put prema tome da ih se i rije\u0161i ili bar zapo\u010dne\/nastavi rje\u0161avati.<\/p>\n

      Uobi\u010dajeno je glavne probleme medija, novinarstva i novinara locirati u zonu politi\u010dke presije i presije ogla\u0161iva\u010da. O tome se pi\u0161e mnogo i obi\u010dno relevantno. Ja \u0107u poku\u0161ati re\u0107i \u0161togod o problemima novinarske prakse, o tome s kojim se problemima dnevno susre\u0107emo u toj dvostrukoj ulozi \u2013 autora novinarskih uradaka i u isto vrijeme njihovih recipijenata, o tome koje nedostatke prepoznajem i kako bi ih se mo\u017eda moglo prevladati. Osobno, imam i tre\u0107u \u2013 pri\u010duvnu \u2013<\/em> poziciju. Ja sam 30 godina dnevni novinar unutarnje politike. Po\u010deo sam u gradskoj rubrici, pisao sam me\u0111u ostalim i o tr\u017enici i javnim zahodima, pa sam s vremenom napredovao do manje \u017eivopisnih ali \u2013 kako tvrde \u2013 dru\u0161tveno relevantnijih tema. Sa druge strane, imam humanisti\u010dko obrazovanje i after-hours bavim se znano\u0161\u0107u, pa se mo\u017eda takva razroka <\/em>pozicija poka\u017ee korisnom i plodonosnom.<\/p>\n

      Ono \u0161to me najvi\u0161e zanima je uloga novinara i medija u demokratskom procesu. Ostavljaju\u0107i po strani razli\u010dite teorije i definicije demokracije, predmet interesa nam je demokratska procedura. Nju bismo mogli opisati kao proces u kojem zainteresirani i primjereno, odnosno dostatno informirani gra\u0111ani nakon temeljite rasprave odlu\u010duju o ovom ili onom pitanju va\u017enom za funkcioniranje njihove zajednice. Novinari i mediji su ovdje da im posreduju potrebne informacije, da budu facilitatori diskusije, da zainteresiranima, stru\u010dnjacima i javnim intelektualcima omogu\u0107e prostor za problematiziranje ili zagovaranje ove ili one opcije. \u010cinjenica da oni koji biraju imaju sve relevantne informacije va\u017ena je za valjano odvijanje demokratskog procesa bar na dvije razine: prvo, to daje temelja za pretpostavku da \u0107e bira\u010di odluke donositi odgovorno i na osnovi dostatnih informacija a ne neznanja i dezinformacija, i drugo \u2013 informacije posredovane medijima slu\u017ee kao svojevrsni mehanizmi za provjeru i verifikaciju u kolikoj mjeri izabrani predstavnici gra\u0111ana u izvr\u0161noj i zakonodavnoj vlasti obavljaju zada\u0107e za \u010dije izvr\u0161avanje su temeljem izbornih obe\u0107anja i programa izabrani. Neka vrsta trajnog antagonizma izme\u0111u vlasti i medija tretira se na fonu progla\u0161avanja medija „\u010detvrtom vla\u0161\u0107u“ kao bitan doprinos i dokaz zdravlja demokratskog sustava. Neki me\u0111utim ka\u017eu kako ta ocjena na\u010delno ne vrijedi i za post – konfliktna dru\u0161tva<\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, sa \u010dime se ne bismo slo\u017eili. Dapa\u010de, upravo to su situacije u kojima mediji mogu i moraju pokazati svoju kriti\u010dku (nasuprot dogmatskoj i\/ili apologetskoj) poziciju. Upozorenja da je takvo razumijevanje demokratskog procesa – kako smo kazali, procesa u kojem zainteresirani i primjereno, odnosno dostatno informirani gra\u0111ani nakon temeljite rasprave odlu\u010duju o ovom ili onom pitanju va\u017enom za funkcioniranje njihove zajednice – prevladano, da je informacija previ\u0161e, da ljudi nisu zainteresirani, i da je javnost konstrukcija, a ne realitet stari, su gotovo stotinu godina \u2013 od Lippmanna nadalje.<\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Me\u0111utim, do sada bolje rje\u0161enje nije prona\u0111eno. <\/p>\n

      Novinar treba pribaviti relevantne informacije, treba u svakodnevno sve gu\u0161\u0107oj \u0161umi novih i novih informacija prepoznati koja je relevantna a koja nije, i nakon toga treba je plasirati na razumljiv i pristupa\u010dan na\u010din. Za prepoznavanje relevantnosti novinar treba biti suveren u materiji o kojoj pi\u0161e. U tom kontekstu \u2013 kada se radi o unutarnjoj politici \u2013 doista treba na stolu imati i Ustav. \u010cesta praksa prisutna u prete\u017enom broju redakcija da se bavi\u0161 onim \u0161to se de\u0161ava, \u0161to je „uletilo“\u00a0 u tvojoj \u0161ihti, pogubna je. Ne zna\u0161 o \u010demu se radi, guglanje mo\u017ee malo pomo\u0107i ali ne do kraja, ne zna\u0161 prepoznati \u0161to je vijest u doga\u0111aju kojeg prati\u0161. Utoliko su novinari „sektora\u0161i“ i dalje sna\u017enija garancija dobrog pokrivanja neke teme nego novinari sva\u0161tari.<\/p>\n

      U tom kontekstu trebalo bi mo\u017eda razmotriti i istra\u017eiva\u010dko novinarstvo. Naime, sada se implicira podjela na istra\u017eiva\u010dke novinare i one druge. Jedini imaju eros, \u017eicu i balls <\/em>za bavljenje istra\u017eiva\u010dkim novinstvom, a drugi su \u2013 da karikiramo stvar \u2013 korektni mediokriteti. Mo\u017eda bi bolja i za dalju analizu plodonosnija bila podjela na dobre, zainteresirane i specijalizirane novinare i manje dobre, manje zainteresirane i nespecijalizirane novinare. Naime, samo novinar koji je suveren u nekoj temi (dakle – „sektora\u0161“) mo\u017ee u materijalu kojeg prona\u0111e ili dobije po\u0161tom od nepoznatog po\u0161iljatelja prepoznati potencijalnu vijest, mo\u017ee je smjestiti u poznati kontekst i pokucati na prava vrata kako bi krenuo s istra\u017eivanjem. Novinaru koji u tome nije suveren netko tre\u0107i mora objasniti gdje je tu vijest. Novinar koji je suveren u nekoj temi („sektora\u0161“) mo\u017ee prepoznati je li posrijedi podmetanje opcije A opciji B, ili se doista radi o po\u0161iljci nekog ogor\u010denog hrvatskog „dubokog grla“ kojem je dosta bezakonja u ovom ili onom segmentu hrvatskog dru\u0161tva ili politike. <\/p>\n

      \u0160to \u0107emo sa citizen journalismom? Ono ima svoje mjesto u novinarstvu, ali valja ga precizno odrediti. Da, gra\u0111ani mogu javiti o doga\u0111aju, poslati fotografiju ili video. Oni mogu i trebaju imati vi\u0161e ili manje artikuliran stav o nekom politi\u010dkom ili dru\u0161tvenom problemu koji \u0107e biti objavljen u pismima \u010ditatelja ili na srodnom prostoru u medijima. Ostalo je posao novinara. Novinar ima Eti\u010dki kodeks, poznaje do neke mjere medijsko zakonodavstvo, ima profesionalne uzuse, urednika, vjeru da \u0107e se i sutra baviti tim poslom. Citizen journalist neka radi ono \u0161to bi na mjestu saobra\u0107ajne nesre\u0107e radio svaki priseban prolaznik \u2013 neka na najbolji na\u010din poku\u0161a pomo\u0107i unesre\u0107enima, nastoje\u0107i ne napraviti \u0161tetu do dolaska kvalificirane medicinske ekipe. Dakle, neka upozori na doga\u0111aj ili pojavu, neka slika ili snimi video, neka da informaciju kvalificiranoj osobi koja ima znanja i vje\u0161tine prepoznati \u0161to je to\u010dno, a \u0161to nije, \u0161to je relevantno, a \u0161to nije, \u0161to je kr\u0161enje Eti\u010dkog kodeksa a \u0161to nije.<\/p>\n

      Ako se tu ne zaustavi nego krene dalje \u2013 bez profesionalnog znanja i bez normativnog okvira u glavi kakvog imaju profesionalni novinari – svakim je trenom sve ve\u0107a vjerojatnost da \u0107e svojim postupanjem ne pomo\u0107i, ve\u0107 odmo\u0107i unesre\u0107enima. Citizen journalist i njegovo djelovanje treba biti neka vrsta bove, pluta\u010de kojom \u0107e markirati problem koji \u0107e potom krenuti rje\u0161avati profesionalci. Upravo iz perspektive javnog interesa i posebne uloge medija u zagovaranju javnog interesa – citizen journalism treba u jednom trenutku ustupiti mjesto novinarskom profesionalizmu. Novinar je obavezan vidjeti cjelinu. Gra\u0111anin to nije obavezan. Tu razliku valja imati na umu.<\/p>\n

      Na drugom kraju novinarske profesije su kolumnisti, preciznije kolumnisti izvan novinarske profesije – ljudi koji (obi\u010dno iz neke ideolo\u0161ke vizure) komentiraju aktualna zbivanja i poteze politi\u010dara. \u010cinjenice su svete, komentar je slobodan, davno je re\u010deno. Komentatori pri pisanju svog teksta koriste obi\u010dno \u010dinjenice i situacije koje opisuju dnevni novinari, izvjestitelji. Me\u0111utim, komentatori ponekad radi ekonomije teksta, zvu\u010dnosti fraze ili potrebe da se po\u0161to – poto popuni prazno mjesto u argumentaciji malo „dorade“ \u010dinjenice ili opis kako bi bolje pristajali u zami\u0161ljenu konstrukciju. Komentator nije po\u010detnik iz gradske rubrike i njegove se tekstove ne \u010dita s posebnom pozorno\u0161\u0107u na faktografiju. Me\u0111utim, jesmo li sigurni da su navodi u komentarima uvijek to\u010dni, i zanima li nekoga prije objavljivanja teksta „vanjskog“\u00a0 komentatora \u010dinjeni\u010dni supstrat njegove kolumne? <\/p>\n

      Tko se treba baviti novinarstvom? Svatko? Svatko pismen? Novinari? Lo\u0161e novinarstvo radi najve\u0107u \u0161tetu upravo novinarstvu. Licenciranje od strane npr. novinarskog dru\u0161tva odba\u010deno je kao ideja, jer postoji bojazan od mogu\u0107e politi\u010dke zlorabe i arbitrarnog davanja i oduzimanja licence. Neke su struke za\u0161ti\u0107ene kao li\u010dki medvjedi. Ako vas ulove da se neovla\u0161teno bavite odvjetni\u0161tvom, lije\u010denjem ili projektiranjem zgrada, dakle ako ste nadripisari, nadrilije\u010dnici i nadriarhitekti – ne\u0107ete dobro pro\u0107i. Kako hrvatski zakoni tretiraju nadripisarstvo? \u010clanak 313 aktualnog Kaznenog zakona ka\u017ee: „Tko se neovla\u0161teno bavi pru\u017eanjem pravne pomo\u0107i uz naplatu, kaznit \u0107e se kaznom zatvora do \u0161est mjeseci“<\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kako tretira nadrilije\u010dni\u0161tvo? \u010clanak 184 aktualnog Kaznenog zakona ka\u017ee: „Tko se nemaju\u0107i propisanu stru\u010dnu spremu bavi lije\u010denjem ili pru\u017eanjem druge medicinske pomo\u0107i, kaznit \u0107e se kaznom zatvora do jedne godine.“ Ako se pak na\u0161teti zdravlju, kazna je i do 10 godina, a tko time usmrti jednu ili vi\u0161e osoba \u2013 i do 15 godina.<\/p>\n

      Mi smo u novinarstvu o\u010dito visoko permisivni. Nitko ne govori o novinarima i nadrinovinarima, a trebalo bi. Knji\u017eevnik i nekada\u0161nji novinar Pero Kvesi\u0107 je po uzoru na pisce i piskarala, sugerirao termin ne novinar, ve\u0107 – novinaralo. Shvatimo ovo kao \u0161alu, ali trebalo bi jasnije odrediti tko je novinar, a tko nije. Papa duus, papa nullus. Ako su svi novinari, nitko nije novinar.<\/p>\n

      \u0160to me smeta u aktualnom hrvatskom novinarstvu? Recimo \u2013 prepisiva\u010dina bez naznake izvora. Naravno da je prepisiva\u010dine bilo oduvijek. Dapa\u010de u biv\u0161em sustavu je to imalo i interni naziv \u2013 „resavljenje“. Naime, tijekom 15. stolje\u0107a je u pravoslavnom manastiru Manasija nedaleko Despotovca u Srbiji djelovala poznata resavska prepisiva\u010dka \u0161kola koja se bavila prepisivanjem svetih spisa. Ta je tema o\u010dito bila dio zajedni\u010dke programske jezgre u svim republi\u010dkim obrazovnim sustavima, i to je bio vi\u0161e – manje op\u0107eprihva\u0107eni naziv za takvu rabotu u novinarskim krugovima. S prepisiva\u010dinom se nastavilo i u novoj dr\u017eavi, a ja sam naivno mislio da \u0107e prestati kada su gotovo svi tekstovi sada na webu, pa je prepisiva\u010de doista lako „uloviti“. Me\u0111utim, s time se nastavlja i dalje, jer su sankcije blage ili rijetke. Pretragom mre\u017enih izvora nismo na\u0161li unazad nekoliko godina nijedan slu\u010daj sudske tu\u017ebe za plagiranje novinarskog uratka. Da je ono prisutno, potvr\u0111uje istra\u017eivanje \u0110or\u0111a Obradovi\u0107a i Dubravke Njiri\u0107 o tekstovima na zadnjoj stranici „Jutarnjeg lista,“ gdje se objavljuje kra\u0107e tekstove o celebrities<\/em>, zanimljivosti i sli\u010dno. Oni konstatiraju da se takve teme plagira i u drugim hrvatskim medijima, ali da spomenuti dnevnik posebno prednja\u010di plagijatima tekstova iz stranih glasila koje objavljuje na posljednjoj stranici. Kako se navodi, „ukupno je analizirano 158 napisa na zadnjoj stranici Jutarnjega lista tijekom travnja 2008. godine. Rezultati su pokazali da je me\u0111u njima bilo samo 10 izvornih napisa novinara Jutarnjeg, 16 napisa novinari Jutarnjeg napisali su prepri\u010davanjem ili prijevodom tekstova iz drugih glasila, ali su naveli o kojemu izvoru se radi, u 12 napisa novinari Jutarnjeg potpisali su se zajedno s agencijama koje su prvotno objavile priloge, prenijeli su ukupno 59 agencijskih tekstova i potpisali ih, a za \u010dak 61 napis utvr\u0111eno je da su to plagijati ve\u0107 objavljenih i lako dostupnih priloga u mre\u017enim glasilima, bez ikakve naznake o izvorima.“<\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Autori dalje zaklju\u010duju i da je potvr\u0111ena i hipoteza da su uz „novinare plagijatore, jo\u0161 vi\u0161e odgovorni urednici jer bez njihova dopu\u0161tenja plagijati ne bi mogli biti objavljeni“, i to „navo\u0111enjem \u010ditateljskih objava u mre\u017enom izdanju Jutarnjeg lista. U njima su plagijati prepoznati i javno osu\u0111eni, ali urednici nisu reagirali niti su smanjili njihov broj idu\u0107ih dana.“<\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovdje se radi o plagiranju tekstova iz stranih medija, ali sa visokom vjerojatno\u0161\u0107u mo\u017ee se pretpostaviti da se plagira i uratke iz doma\u0107ih medija, ali rje\u0111e i sa vi\u0161e opreza. <\/p>\n

      To potvr\u0111uje i pregled prakse Novinarskog vije\u0107a \u010dasti Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva. Plagiranje ure\u0111uje \u010dlanak 11 Eti\u010dkog kodeksa Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva: „Novinar po\u0161tuje autorstvo drugih novinara i ostalih sudionika u javnom informiranju. U svojim prilozima navodi izvore kojima se koristio. Plagijat je nespojiv s novinarskom etikom.“<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Analizirali smo rad Vije\u0107a u 2018. i 2019. godini. Ukupno je odr\u017eano 13 sjednica vije\u0107a i raspravljano je o 50 slu\u010dajeva. Svega se jedan slu\u010daj bavio plagijatom, konstatirano je da je u\u010dinjen „\u0161kolski primjer plagijata“, ali nikakva sankcija nije izre\u010dena, jer urednik portala na kojem je objavljen plagijat bez potpisa nije \u010dlan Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva.<\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Pametniji dio moje obitelji primijetio je jednom prigodom da je brzo skretanje neke diskusije na facebooku u sva\u0111u i vrije\u0111anje dijelom i rezultat takvog tipa komunikacije, u kojem nema neverbalne komunikacije. Komunikacija bez neverbalne komunikacije nije cjelovita komunikacija. To otprilike vrijedi i za interviewe mailom. Ne vidite sugovornika, ne vidite njegovu reakciju na ovo ili ono pitanje, nema mogu\u0107nosti za potpitanje, tra\u017eenje obja\u0161njenja\u2026 Najbolje je i\u0107i na teren i kontakte s ljudima obavljati licem u lice, pa\u017eljiv novinar \u0107e i u telefonskom razgovoru prepoznati promjene u pona\u0161anju kod sugovornika, ubrzavanje ili usporavanje govora, zamuckivanje na tricky mjestima\u2026 Svega toga u komunikaciji mailom nema. Premalo je komunikacije sa \u017eivim ljudima, previ\u0161e se sjedi za ra\u010dunalom. <\/p>\n

      Me\u0111utim, ono najva\u017enije. Mislim da je odnos prema \u010dinjenicama lakmus – papir u novinarstvu. Tamo gdje se prestaje po\u0161tivati \u010dinjenice, prestaje novinarstvo. Nepo\u0161tivanje \u010dinjenica u novinarstvu ravno je kirurgovom nepranju ruku prije operacije, s podjednako fatalnim posljedicama, ali sa neusporedivo ve\u0107im brojem \u017ertava i s fatalnijim posljedicama. Nedavni slu\u010daj s posjetom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarovi\u0107 Izraelu i izvje\u0161tavanje novinarke „Jerusalem Posta“\u00a0 Greer Fay Cashman mo\u017ee dobro poslu\u017eiti za ilustriranje odnosa novinara i \u010dinjenica. <\/p>\n

      Podsjetimo na faktografiju: tijekom svoje posjete Izraelu, hrvatska se predsjednica Kolinda Grabar Kitarovi\u0107 29. srpnja 2019. godine susrela s izraelskim predsjednikom Reubenom Rivlinom. Uva\u017eeni izraelski dnevnik „Jerusalem Post“ izvijestio je s tog sastanka zatvorenog za javnost kako je \u2013 me\u0111u ostalim – predsjednica tijekom susreta „za Bosnu i Hercegovinu izjavila kako je rije\u010d o ‘vrlo nestabilnoj’ dr\u017eavi koju su ‘u nekim aspektima preuzeli ljudi povezani s Iranom i teroristi\u010dkim organizacijama’ kao i da tu dr\u017eavu ‘kontrolira militantni islam, koji je dominantan u postavljanju agende’.“<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Bosansko – hercegova\u010dka politika poludjela je nakon te izjave. Predsjedavaju\u0107i Predsjedni\u0161tva BiH i \u010dlan tog tijela iz redova hrvatskog naroda \u017deljko Kom\u0161i\u0107 rekao je doma\u0107im medijima kako je o\u010dito da nije nestabilna Bosna i Hercegovina, nego – Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107: „ \u017dao mi je \u0161to predsjednica Hrvatske i dalje nastavlja s propagandnim aktivnostima na \u0161tetu Bosne i Hercegovine iznose\u0107i brutalne neistine. Me\u0111utim, izgleda kada je rije\u010d o tim podvalama, to nije izuzetak nego pravilo u odno\u0161enju Grabar-Kitarovi\u0107 prema BiH.“<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Sli\u010dno je reagirao i \u010dlan Predsjedni\u0161tva BiH iz redova bo\u0161nja\u010dkog naroda \u0160efik D\u017eaferovi\u0107: „Svima u Europi i svijetu je jasno da se radi o la\u017eima koje izmi\u0161lja agresivna i ksenofobna politika slu\u017ebenog Zagreba prema Bosni i Hercegovini i Bo\u0161njacima koja ima sve elemente fa\u0161izma,“ kazao je. Prvi \u010dovjek \u017didovske zajednice u BiH Jakob Finci bio je ne\u0161to bla\u017ei u kvalifikacijama, ali je tako\u0111er ustvrdio kako nije to\u010dno da u njegovoj zemlji dominira militantni islam: „Nama koji \u017eivimo u Bosni i Hercegovini apsolutno je jasno da je hrvatska predsjednica polupala lon\u010di\u0107e i da je govorila o ne\u010demu \u0161to apsolutno ne stoji.“<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Hrvatska politika stala joj je u za\u0161titu, predsjednica je tek nakon 24 sata demantirala da je bilo \u0161to takvoga kazala, \u0161to je dalo prostora tenzijama da se razma\u0161u. Na kraju je novinarka Cashman kazala da su se predsjedni\u010dine izjave o militantnom islamu odnosile na izbjeglice, a ne na BiH i da to nije neka velika pri\u010da. <\/p>\n

      Profesorica novinarstva na zagreba\u010dkom Fakultetu politi\u010dkih znanosti Gordana Vilovi\u0107 dala je tim povodom intervju za Radio Slobodna Europa i uvjeren sam da je izrekla nekoliko vrlo relevantnih ocjena. Prvo, o odgovornosti novinarke, njenih urednika i politi\u010dara u ovoj pri\u010di. <\/p>\n

      „Mislim da novinarka, koja ka\u017ee da to za nju nije velika pri\u010da, da je ona u\u010dinila prvi gaf. Da li je urednik pogrije\u0161io ja to ne znam. Kada smo mi bili novinari, prije sto godina, onda je urednik preuzimao odgovornost za takve stvari. (\u2026) Drugo, \u010dini mi se da i pretjerano iskazivanje stava istog \u010dasa, a da niste provjerili sve, ima dalekose\u017ene posljedice. Meni je stra\u0161no \u017eao \u0161to vidim da nema tu sre\u0107e, da nema pomaka u odnosima dviju dr\u017eava, Hrvatske i BiH, da jednostavno ljudi koji bi trebali sura\u0111ivati po svim pravilima onog \u0161to preporu\u010dava znanost o me\u0111unarodnim odnosima, sve se svodi na retoriku koja je \u010desto puta iritantna i ne svi\u0111a mi se kao gra\u0111aninu takvo ne\u0161to, ali puno je gre\u0161aka sa razli\u010ditih strana.“<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Drugo, o tome da su predsjedni\u010dine navodne izjave u Jeruzalemu zvu\u010dale sasvim na fonu nekih njenih ranijih izjava o stanju u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

      Ona priznaje: „Da je meni neko rekao da to nije istina, ja bih rekla – ma ne, to je sigurno istina, pa to je jednom predsjednica rekla, pred 2,3 godine. Mediji u regiji trebali su prenijeti pisanje ‘Jerusalem Posta’, a ‘Jerusalem Post’ se trebao ispri\u010dati“, sugerira Gordana Vilovi\u0107.<\/p>\n

      „Vi, kada ste u novinarstvu, kada radite pod pritiskom, kada morate brzo reagirati dogodi vam se da pogrije\u0161ite ili neku brojku ili ne\u0161to, ali u ovom slu\u010daju bilo bi dobro za sve, i za taj list i za Hrvatsku i BiH da se ka\u017ee `ispri\u010davamo se`, `oti\u0161lo je predaleko`, `izva\u0111eno je iz konteksta`, \u0161to god. Ako se to ne ka\u017ee onda \u0107e naravno ostati jedna jako lo\u0161a slika i sumnja, pa mo\u017eda je ipak to bilo izre\u010deno, pa mo\u017eda je ona kazala ovo ili ono. \u010cini mi se da i mediji trebaju ponekad kazati pogrije\u0161ili smo, ispravljamo, nije bilo tako. Jer, meni je to ljudski i to je dio ove struke, najjavnije koja mo\u017ee biti, ako dr\u017eimo do profesionalnog novinarstva.“<\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mislim da isprike \u2013 nije bilo. <\/p>\n

      I u kontekstu ove pri\u010de dvije generalne objekcije o novinarskom radu: <\/p>\n

      „Novinari ne bi smjeli i\u0107i sa zadatim stavovima i pogledima u ne\u0161to nego da provjeravaju. Ja znam da je jednostavno pri\u010dati ovako kako ja sada govorim, ali ako se prestanemo boriti za to da nam nisu dovoljna samo dva izvora sa dva portala nego da moramo koristiti i primitivnije tehnologije poput razgovora sa ljudima, obi\u010dnog razgovora, telefonski razgovor. Dakle ono \u0161to je bilo najnormalnije, kao imperativ, sada se pretvorilo u muku. Jer se nitko ne javlja, ne mo\u017ee\u0161 oti\u0107i do njega. Mislim da jo\u0161 uvijek moramo koristiti neke tzv. primitivne metode novinarskog rada. I naravno, ne vjerovati ili barem smanjiti ta uvjerenja dok nam se \u010dinjenice ne poslo\u017ee.“<\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      I druga: <\/p>\n

      „Dojma sam da danas svi novinari ili jedan ve\u0107i dio novinara smatra da to\u010dno, po\u0161teno, korektno, \u010dinjeni\u010dno izvje\u0161tavanje pripada nekim pro\u0161lim vremenima i da oni nu\u017eno moraju podebljavati, boldati ne\u0161to u svom tekstu daju\u0107i komentare. Pa zaboga mi imamo toliko komentatora da je to nevjerojatno, a toliko malo izvjestitelja, ljudi koji doista trebaju biti izvjestitelji jer to nije nikakva sramota. \u010cini mi se kao da je to sad pase i demode i da se od novinara o\u010dekuje da ide naprijed i druga\u010dije.“<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Toliko Gordana Vilovi\u0107. Nemam \u0161to za dodati ovome \u0161to je rekla. <\/p>\n

      Ocjene koje je Gordana Vilovi\u0107 izrekla povodom „Jerusalem Posta“ vrijede i za stanje u hrvatskom medijskom prostoru i hrvatskom novinarstvu. Me\u0111utim, aktualni globalni trend neoptere\u0107ivanja provjeravanjem \u010dinjenica i potpadanja pod histeriju bivanja prvim i ekskluzivnim, kojeg su akteri i \u017ertve i novinari i u Hrvatskoj, pada u nas na plodno tlo recentnog povijesnog naslje\u0111a, i negativni u\u010dinci se zbog toga dupliraju. O \u010demu se radi?<\/p>\n

      Me\u0111u nama vi\u0161e nema kolege Denisa Kulji\u0161a koji je u\u0161ao u usmenu legendu hrvatskog novinarstva strastvenim uzvikom \u2013 „Pa gospodo, ne\u0107emo valjda dopustiti da nam \u010dinjenice pokvare tako dobru pri\u010du!“ Njegov \u2013 idemo pristojno re\u0107i \u2013 neobavezuju\u0107i stav prema \u010dinjenicama bio je op\u0107epoznat, ali se nitko nije zbog toga previ\u0161e uzbu\u0111ivao. A on je pisao i pisao. De mortuis nihil nisi bene. Ali \u2013 ne ponovilo se. Prolistao sam ovih dana vrlo ovla\u0161 prvih godinu – dvije tjednika „Globus“ \u0161to ga je on ure\u0111ivao po\u010detkom devedesetih, od prvog broja ujesen 1990. godine. Ovo ovla\u0161, zato \u0161to je posrijedi jako mnogo materijala \u2013 \u0161to je u ovoj pri\u010di manje va\u017eno – me\u0111utim mnogo vi\u0161e zbog toga \u0161to je tamo objavljeno mnogo tekstova koji bezobzirno gaze ne samo osnovna na\u010dela novinarstva, ve\u0107 i osnovna na\u010dela elementarnog dobrog ukusa. Kao paradigmu \u017eutila (i – u ratnim vremenima po\u010detka devedesetih \u2013 crnila) obi\u010dno se uzima „Slobodni tjednik“ Marinka Bo\u017ei\u0107a, me\u0111utim tekstovi poput pribijanja na stup srama glumice Mire Furlan<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ili napada na „feministice Radu Ivekovi\u0107, Vesnu Kesi\u0107, Jelenu Lovri\u0107, Dubravku Ugre\u0161i\u0107 i Slavenku Drakuli\u0107“<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> iz pera „‘Globusovog’ investigativnog tima“ dostojno stoje uz bok Bo\u017ei\u0107u u antologiji besramnosti u hrvatskom novinarstvu. A „Globus“ su tih godina osim Kulji\u0161a ure\u0111ivali vrlo ugledni novinari.<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Skandaloznost ovakvih tekstova ne umanjuju izvrsni tekstovi Jasne Babi\u0107 ili odmjereni komentari \u017divka Kusti\u0107a objavljeni tek par stranica dalje, niti ti tekstovi ekskulpiraju autore „‘Globusovog’ investigativnog tima“ , od Slavena Letice nadalje, a pogotovo ne urednike koji su tekstove naru\u010divali, opremali i objavljivali. <\/p>\n

      Obi\u010davalo se za govor mr\u017enje u devedesetima \u2013 osim „Slobodnog tjednika“ – prozivati u prvom redu HTV kao javni servis. Ljudi koji su tada tamo radili lo\u0161e novinarstvo mogu re\u0107i: morali smo, HDZ je tada bio na vlasti, bio je rat\u2026 Vlasnici, urednici i novinari „Slobodnog tjednika“ i „Globusa“ ne mogu imati HDZ kao alibi. Oba su tjednika bila privatna. <\/p>\n

      Na takvom povijesnom naslje\u0111u, gdje \u010dinjenice „kvare“ dobre pri\u010de, aktualno minoriziranje va\u017enosti po\u0161tivanja \u010dinjenica doista dobiva na te\u017eini. U situaciji kada vanjska ili strukovna regulativa nemaju neke u\u010dinke, jedina je nada da promjena nabolje po\u010dne od nas samih i na\u0161e odluke da se prema \u010dinjenicama u novinarstvu odnosimo s du\u017enim po\u0161tovanjem i bez kompromisa. Ili drugim rije\u010dima \u2013 back to basics! Novinarstvo – novinarima. Ali dobrim.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVidi primjerice svojevremeno kultnu knjigu Pere Kvesi\u0107a Uvod u Peru K.,<\/em> Centar dru\u0161tvenih djelatnosti Saveza socijalisti\u010dke omladine Hrvatske, Zagreb 1975, gdje se nalazi i istoimena pri\u010da.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nThe Role of Media in Democracy: A Strategic Approach, <\/em>Center for Democracy and Governance, U.S. Agency for International Development, Washington, D.C., <\/strong>June 1999, str. 3.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVidi Enis Zebi\u0107 „Javnost kao fantom i javnost u zamra\u010denju. Kako je polemika Johna Deweyja i Waltera Lippmanna o demokraciji i medijima uvelike relevantna i nakon gotovo stotinu godina.“ Filozofska istra\u017eivanja br. 121 (1\/2011), Zagreb 2011., str. 27 \u2013 43.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n      https:\/\/www.zakon.hr\/z\/98\/Kazneni-zakon<\/a>; pristupljeno 8. 9. 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n\u0110or\u0111e Obradovi\u0107 i Dubravka Njiri\u0107: „Novi mediji olak\u0161ali plagiranje“, Medianali, me\u0111unarodni znanstveni \u010dasopis za pitanja medija, novinarstva, masovne komunikacije i odnosa s javnostima. Godi\u0161te 2, broj 4, studeni 2008., str. 41 \u2013 60. Navedeni citat nalazi se na str. 50.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n Ibid., str. 57 – 58.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHND, Hrvatsko novinarsko dru\u0161tvo, Novinarsko vije\u0107e \u010dasti<\/em>,       http:\/\/www.hnd.hr\/novinarsko-vijece-casti1<\/a>; pristupljeno 15. 9. 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHND, Zaklju\u010dci novinarskog vije\u0107a \u010dasti<\/em>,       https:\/\/www.hnd.hr\/zeljko-marusic-vs-aleksandar-todorovic?seo=zeljko-marusic-vs-aleksandar-todorovic<\/a>. <\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHinina vijest kako su je prenijeli hrvatski mediji. Vidi npr.: Jutarnji list, 30.srpanj 2019., „Grabar \u2013 Kitarovi\u0107: ‘BIH je vrlo nestabilna i pod kontrolom militantnog islama, u nekim aspektima su je preuzeli ljudi povezani s Iranom i teroristima.’“       https:\/\/www.jutarnji.hr\/vijesti\/svijet\/grabar-kitarovic-bih-je-vrlo-nestabilna-i-pod-kontrolom-militantnog-islama-u-nekim-aspektima-su-je-preuzeli-ljudi-povezani-s-iranom-i-teroristima\/9185855\/<\/a>, pristupljeno 15. 9. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHinina vijest kako su je prenijeli hrvatski mediji. Vidi npr.: Jutarnji list, 30.srpanj 2019. NIZ REAKCIJA U BiH NAKON ISTUPA HRVATSKE PREDSJEDNICE Kom\u0161i\u0107: ‘Nije nestabilna BiH, nego Kolinda’, SDP BiH ‘Izjave su joj toksi\u010dne kao nuklearni otpad’       https:\/\/www.jutarnji.hr\/vijesti\/svijet\/niz-reakcija-u-bih-nakon-istupa-hrvatske-predsjednice-komsic-nije-nestabilna-bih-nego-kolinda-sdp-bih-izjave-su-joj-toksicne-kao-nuklearni-otpad\/9186062\/<\/a>; pristupljeno 15. 9. 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n      https:\/\/www.slobodnaevropa.org\/a\/kolinda-izjava-jerusalem-post-bih\/30087011.html<\/a>; pristupljeno 1. 8. 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n(nepotpisani \u010dlanak) „Te\u017eak \u017eivot lake \u017eene“, „Globus“ br. 60, 31. sije\u010dnja 1992, str. 29 i „Nespremna za \u017eivotnu ulogu“, br. 62, 7. velja\u010de, str. 29. Kako je „Globus“ tjednik, broj od 7. velja\u010de trebao je nositi broj 61, me\u0111utim to \u0161to su na naslovnoj stranici otisnuli pogre\u0161an broj govori o atmosferi u kojoj se te novine stvaralo, ali \u2013 generalno \u2013 o odnosu tog tjednika prema \u010dinjenicama. Broj 62 nosi i broj od 14. velja\u010de. <\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n(Globusov investigativni tim)„Hrvatske feministice siluju Hrvatsku“, „Globus“, br.\u00a0 11. prosinca 1992, str. 41 – 42. Dok je medijski lin\u010d Mire Furlan na \u017ealost pro\u0161ao bez sankcija,\u00a0 „Globusov“ napad na „Vje\u0161tice iz Rija“ , kako je kolokvijalno kasnije nazivan taj tekst, rezultirao je sa vi\u0161e sudskih tu\u017ebi koje su okon\u010dane osu\u0111uju\u0107im presudama. Kolumnistica „Globusa“ Tanja Torbarina je godinu kasnije objavila kako iza „‘Globusovog’ investigativnog tima“ u tom slu\u010daju u stvari stoji \u2013 Slaven Letica; v.: http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/vjestice-inkvizitori-i-dobrotvori; pristupljeno 7. 2. 2020; zanimljivo je da je autor ovog teksta „H – alterov investigativni tim“. Letica je priznao autorstvo teksta i na njega bio dapa\u010de ponosan. \u0160esnaest godina kasnije nazvao ga je „svojim teorijski neosporivim esejem“.       http:\/\/www.matica.hr\/vijenac\/392\/o-govoru-mrznje-i-liberalnom-nacizmu-3621\/<\/a>.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nUz Kulji\u0161a kao glavnog i odgovornog urednika, tjednik su ure\u0111ivali njegov zamjenik Ratko Bo\u0161kovi\u0107, Marko Gr\u010di\u0107, Rene Bakalovi\u0107, Sina Karli, Robert Naprta i Davor Butkovi\u0107; „Globus“ br. 60, 31. sije\u010dnja 1992, str. 15; vidi i Nenad Polimac; NENAD POLIMAC OPRA\u0160TA SE OD SVOG DUGOGODI\u0160NJEG KOLEGE ‘Bio je najve\u0107i talent na\u0161e generacije: Sjeo bi za pisa\u0107u ma\u0161inu i rije\u010di su mu samo navirale’       https:\/\/www.jutarnji.hr\/vijesti\/hrvatska\/nenad-polimac-oprasta-se-od-svog-dugogodisnjeg-kolege-bio-je-najveci-talent-nase-generacije-sjeo-bi-za-pisacu-masinu-i-rijeci-su-mu-samo-navirale\/9250604\/<\/a>; pristupljeno 7. 2. 2020.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      On Journalists\u2019 Question<\/p>\n

      On some Problems of Journalists\u2019 Practice and unsolved Legacy of Nineties<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Based on 30 years of journalist experience in daily journalism, the author analyzes some segments of the Croatian media environment, and pays special attention to the need for greater professionalism and a more responsible attitude to the facts. Certain lack of professionalism found fertile ground in the legacy of yellow, unprofessional and hateful journalism in some mainstream media in the early 1990\u2019s.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> journalism, professionalism, lack of sanction, Kolinda Grabar Kitarovic, Globus weekly.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  9(17)#14 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.9.17.4<\/a>
      \nUDK 004.738.5-042.3:159.937-053.6
      \nPregledni \u010dlanak
      \nReview article
      \nPrimljeno: 29.01.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Iris Jeron\u010di\u0107 Tomi\u0107<\/a>, Rosanda Muli\u0107<\/a> i Antonija Mili\u0161i\u0107 Jadri\u0107<\/span><\/p>\n

      Medicinski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, Hrvatska<\/p>\n

      iris.jeroncic@mefst.hr<\/p>\n

      rosanda.mulic1@st.htnet.hr<\/p>\n

      Sveu\u010dili\u0161ni odjel zdravstvenih studija , Hrvatska<\/p>\n

      Utjecaj dru\u0161tvenih mre\u017ea na samopo\u0161tovanje i
      \nmentalno zdravlje mladih<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (354 KB), Hrvatski, Str. 2649 – 2654
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n


      \nSamopo\u0161tovanje je procjena vlastitog samopouzdanja u tri dimenzije: fizi\u010dki izgled, romanti\u010dna atraktivnost te sposobnost formiranja i odr\u017eavanja bliskih prijateljstava. To je na\u010din na koji ljudi percipiraju vlastitu vrijednost i misle da su vrijedni drugima. <\/em><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n


      \nDru\u0161tvene mre\u017ee su medij na kojem imamo priliku oblikovati sliku o sebi stvaranjem jedinstvenih profila kako bismo prikazali \u017eeljenu sliku o sebi. Pojedinci komuniciraju i anga\u017eiraju se u \u017eivote drugih ljudi pomo\u0107u slika koje su stvorili o njima, otkrivanjem osobnih detalja i stvaranja uvida u \u017eivote drugih. Upotreba dru\u0161tvenih mre\u017ea ima negativne i pozitivne u\u010dinke. <\/em><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n


      \nOsobnost i razina samopo\u0161tovanja su utjecajni \u010dimbenici komunikacije pojedinca s drugim ljudima. <\/p>\n

      <\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> samopo\u0161tovanje, dru\u0161tvene mre\u017ee, mentalno zdravlje.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Samopo\u0161tovanje se odnosi na osobnu prosudbu vlastite vrijednosti<\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Odnosi se na osobnu, pozitivnu ili negativnu, procjenu svojeg “ja”, u kojoj mjeri pojedinac smatra sebe vrijednim i kompetentnim. Samopo\u0161tovanje je \u0161ireg koncepta i slu\u017ei razli\u010ditim dru\u0161tvenim i egzistencijalnim funkcijama (npr. prihva\u0107anje u grupi, zna\u010denje u \u017eivotu). Uglavnom je stabilna osobina koja se razvija tijekom vremena i koja reagira na dnevne doga\u0111aje i kontekste. Upotreba dru\u0161tvenih mre\u017ea i razina samopo\u0161tovanja su dva me\u0111usobno povezana konstrukta.<\/p>\n

      Ono \u0161to radimo na internetu, osobito na dru\u0161tvenim mre\u017eama, utje\u010de na na\u0161e samopo\u0161tovanje. Ljudi \u017eive dio svog \u017eivota na dru\u0161tvenim mre\u017eama. One su internet stranice na kojima se korisnici prikazuju svijetu. Osoba ima priliku oblikovati sliku o sebi koriste\u0107i dru\u0161tvene mre\u017ee poput Facebooka i Twittera. Objave odra\u017eavaju emocije i na\u010din na koji se osobe predstavljaju te se mogu koristiti za ispitivanje njihove osobnosti i razine samopo\u0161tovanja u mre\u017enim okru\u017eenjima<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

      Dru\u0161tvene mre\u017ee mogu pobolj\u0161ati samopo\u0161tovanje, uklju\u010duju\u0107i percepciju fizi\u010dkog izgleda, odnosa s drugima i romanti\u010dnih veza, pogotovo kada osoba primi pozitivne povratne informacije od svojih vr\u0161njaka, prijatelja na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Osim toga, omogu\u0107uju\u0107i korisnicima kontroliranje onoga \u0161to objavljuju na mre\u017ei, profil im mo\u017ee pomo\u0107i u pove\u0107anju razine samopo\u0161tovanja putem prezentiranja sebe. <\/p>\n

      Profil na dru\u0161tvenoj mre\u017ei poma\u017ee zadovoljiti potrebe pojedinca za o\u010duvanjem vlastite vrijednosti i integriteta<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ovaj medij omogu\u0107uje korisnicima prezentaciju svog idealnog “ja”, a budu\u0107i je to optimalna prezentacija sebe, dovodi do pozitivnih osje\u0107aja i vi\u0161e razine samopo\u0161tovanja. Dru\u0161tvene mre\u017ee utje\u010du i na potrebu za pripadanjem, pru\u017eaju\u0107i prikladan na\u010din za uklapanje s drugima. Pripadanje grupi poti\u010de razvoj kolektivnog samopo\u0161tovanja koji proizlazi iz poznavanja vlastitog \u010dlanstva u dru\u0161tvenoj skupini, zajedno s vrijedno\u0161\u0107u i emocionalnim zna\u010dajem koji su usko povezani s tim \u010dlanstvom. Ovakav oblik komunikacije koristan je za osobe s niskom razinom samopo\u0161tovanja poma\u017eu\u0107i im u prilagodbi na novu sredinu, pobolj\u0161anju samopo\u0161tovanja te subjektivnoj dobrobiti pojedinca. Pojedinci koji koriste dru\u0161tvene mre\u017ee mogu do\u017eivjeti osje\u0107aj pripadnosti i socijalne podr\u0161ke drugih<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

      Osobe s ni\u017eom razinom samopo\u0161tovanja poku\u0161avaju nadoknaditi nedostatak samopo\u0161tovanja putem pove\u0107anja broja online prijatelja kako bi uspostavili osje\u0107aj pripadnosti i naglasili do\u017eivljaj popularnosti. Prihva\u0107aju\u0107i vi\u0161e zahtjeva za prijateljstvom, osobe s niskom razinom samopo\u0161tovanja poku\u0161avaju nadoknaditi nedostatak aktivno\u0161\u0107u na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Introverti mogu nadoknaditi pote\u0161ko\u0107e u interakciji licem u lice online putem.<\/p>\n

      Osobe s ni\u017eom razinom samopo\u0161tovanja provode vi\u0161e vremena na mre\u017ei i imaju vi\u0161e promotivnih sadr\u017eaja na svojim profilima. Za razliku od njih osobe s vi\u0161om razinom samopo\u0161tovanja koriste dru\u0161tvene mre\u017ee \u010de\u0161\u0107e kao alat za pobolj\u0161anje odnosa s ljudima koje poznaju nego za stjecanje novih prijatelja. Korisne su im za odr\u017eavanje postoje\u0107ih prijateljstava ili bliskih odnosa dok su manje korisne za stvaranje novih prijateljstava me\u0111u onima s vi\u0161om razinom samopo\u0161tovanja i zadovoljstva \u017eivotom<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Pojedinci s vi\u0161om razinom samopo\u0161tovanja preferiraju dijeljenje fotografija, misli i ideja s drugima te pridaju manje va\u017enosti online interakciji putem dru\u0161tvenih mre\u017ea. <\/p>\n

      Pored pogodnosti i pozitivnog u\u010dinka na razinu samopo\u0161tovanja osobe, ovakav oblik komunikacije mo\u017ee imati i negativne u\u010dinke.<\/p>\n

      Kori\u0161tenje dru\u0161tvenih mre\u017ea mo\u017ee pove\u0107ati razinu narcisoidnosti i time negativno utjecati na samopo\u0161tovanje. Kada se govori o povezanosti upotrebe dru\u0161tvenih mre\u017ea i razine samopo\u0161tovanja onda se ispituje utjecaj istih na po\u0161tovanje tijela, osobito me\u0111u adolescentima. Prezentacija sebe, posebno fizi\u010dkog izgleda, zaslu\u017euje pa\u017enju u poku\u0161aju razumijevanja utjecaja dru\u0161tvenih mre\u017ea na samopo\u0161tovanje. Na dru\u0161tvenim mre\u017eama nagla\u0161ava se fizi\u010dka atraktivnost korisnika. <\/p>\n

      Utjecaji upotrebe dru\u0161tvenih mre\u017ea sugeriraju svjesnost o va\u017enosti dobrog izgleda na takvim stranicama<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kao rezultat kori\u0161tenja dru\u0161tvenih mre\u017ea, adolescenti \u0107e vjerojatno vi\u0161e ulo\u017eiti u vlastito prikazivanje te nau\u010diti kako se prezentirati drugima. Takve stranice mogu potencirati i nezdravu opsjednutost samim sobom, osobito s tijelom i pojavom. Usmjerenost na fizi\u010dki izgled prilikom prezentiranja sebe na ovim stranicama mo\u017ee biti va\u017ean \u010dimbenik u obja\u0161njavanju \u0161tetnih posljedica ovog na\u010dina komunikacije. <\/p>\n

      Dru\u0161tvene mre\u017ee mogu doprinijeti nezadovoljstvu vlastitim tijelom i ulaganju u izgled kod oba spola<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Okupiranost vlastitim tijelom, pa tako i nezadovoljstvo razvijaju se relativno rano. Djevoj\u010dice u dobi od sedam godina ve\u0107 iznose ova opa\u017eanja. Glavni utjecaj na tu percepciju je uloga medija koji nagla\u0161avaju ideal mr\u0161avosti. Intenzivnije kori\u0161tenje interneta povezano je s internalizacijom ideala mr\u0161avosti, kontrolom nad tijelom i \u017eeljom za mr\u0161avljenjem kod adolescenata<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Analize sadr\u017eaja pokazuju kako idealno \u017eensko tijelo prikazano u masovnim medijima utjelovljuje ideju mr\u0161ave \u017eene kao normativne i privla\u010dne. Nezadovoljstvo vlastitim tijelom i ulaganje u izgled va\u017eni su \u010dimbenici rizika za probleme mentalnog zdravlja, prije svega simptome poreme\u0107aja prehrane i depresije, a negativno se odnose na dobrobit i samopo\u0161tovanje kod adolescenata. <\/p>\n

      U ovom kontekstu vi\u0161a razina izlo\u017eenosti masovnim medijima je povezana s vi\u0161om razinom nezadovoljstva vlastitim tijelom i poreme\u0107ajem prehrane<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Stope poreme\u0107aja prehrane me\u0111u \u017eenama, kao \u0161to su anoreksija, ortoreksija nervoza i bulimija rastu. Sve vi\u0161e mu\u0161karaca postaje zabrinuto zbog oblika tijela i te\u017eine jer su svakodnevno izlo\u017eeni medijskom pritisku<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ulaganje u izgled ide ruku pod ruku s aktivnostima koje iziskuju puno vremena, energije i novca, a tako\u0111er mogu biti \u0161tetne za \u0161kolski \/ akademski uspjeh, me\u0111uljudske odnose i tjelesno zdravlje. Ve\u0107a izlo\u017eenost dru\u0161tvenim mre\u017eama povezana je s objektivizacijom samoga sebe<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Na dru\u0161tvenim mre\u017eama objavljivanje fotografija jest objektivno sagledavanje fizi\u010dkog izgleda i subjektivno razmi\u0161ljanje o prihva\u0107enosti ili odbijenosti od strane drugih korisnika putem broja „lajkova“ ili napisanih komentara<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Povratne informacije obja\u0161njavaju promjene u samopo\u0161tovanju kao rezultat kori\u0161tenja dru\u0161tvenih mre\u017ea. Smatra se kako reakcije drugih ljudi mogu utjecati na mjeru u kojoj ljudi mijenjaju samopoimanje, na vlastitu prezentaciju.<\/p>\n

      Teorija dru\u0161tvene usporedbe sugerira sklonost ljudi prema usporedbi s drugima kao sredstvom odre\u0111ivanja svog napretka i stanja u \u017eivotu. \u017dene se podjednako uspore\u0111uju s nerealnim medijskim slikama koliko i s vr\u0161njacima. Osobe koje su sklone dru\u0161tvenim usporedbama imaju i vi\u0161u razinu nezadovoljstva svojim tijelom<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

      \u017dene vi\u0161e koriste dru\u0161tvene mre\u017ee za usporedbu s drugima i prikupljanje informacija dok ih mu\u0161karci \u010de\u0161\u0107e koriste za pregled profila drugih ljudi i pronalazak prijatelja. \u017dene koje se uspore\u0111uju s fotografijama vitkih \u017eena imaju ni\u017eu razinu samopo\u0161tovanja u usporedbi sa onima koje se uspore\u0111uju s fotografijama korpulentnijih.<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Osobe koje vi\u0161e vremena provode koriste\u0107i dru\u0161tvene mre\u017ee i gledaju\u0107i sretne fotografije drugih korisnika, smatraju druge ljude sretnijima, s mi\u0161lju o tu\u0111im ljep\u0161im \u017eivotima te vjeruju u \u017eivotnu nepravdu. Pojedinci s vi\u0161om razinom zabrinutosti o vlastitom izgledu mogu izraziti patolo\u0161ku internetsku ovisnost i socijalnu izolaciju. Iako su u\u010dinci relativno mali, a to\u010dni procesi i uvjetni \u010dimbenici jo\u0161 uvijek nejasni, potencijalni negativni u\u010dinci kori\u0161tenja dru\u0161tvenih mre\u017ea na samopoimanje i po\u0161tovanje tijela adolescenata ne bi se smjeli zanemariti. Slika o vlastitom tijelu je va\u017ean aspekt razvoja adolescenata te negativni utjecaji do\u017eivljeni u ovom \u017eivotnom razdoblju mogu oja\u010dati i prerasti u ve\u0107e probleme u odrasloj dobi. <\/p>\n

      Va\u017eno je ne zaboraviti pozitivne utjecaje dru\u0161tvenih mre\u017ea. Dru\u0161tvene mre\u017ee su \u010dest predmet istra\u017eivanja i neslaganja oko uzroka i posljedica njihovog odnosa prema samopo\u0161tovanju i dobrobiti ljudi. Njihova upotreba mo\u017ee imati dru\u0161tvene i psiholo\u0161ki negativne u\u010dinke na ljude, ali s druge strane one mogu biti i vrlo korisne u kontekstu dru\u0161tvene povezanosti i pripadnosti.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIvana Obla\u010di\u0107, Tena Veliki, Lara Caki\u0107, “Odnos samopo\u0161tovanja i socijalnog statusa u\u010denika ni\u017eih razreda osnovne \u0161kole”, \u0160kolski vjesnik (64\/2015), str. 153 – 172.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDiana Vries, Social Media and Online Self-Presentation: Effects on How We See Ourselves and Our Bodies<\/em>, University of Amsterdam, Amsterdam 2014., str. 79 – 80.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAnela Hasanagi\u0107, Tu\u011fba Yilmaz, “Samopo\u0161tovanje mladih i kori\u0161tenje dru\u0161tvenih mre\u017ea”,       https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/323228663_Samopostovanje_mladih_i_koristenje_drustvenih_mreza<\/a>, pristup 20. kolovoz 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nKristine Raymer, “The effects of social media sites on self-esteem”,       https:\/\/rdw.rowan.edu\/cgi\/viewcontent.cgi?article=1283&context=etd<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nGu\u00f0r\u00fan Alma Einarsd\u00f3ttir, “Social Network Site Usage Among Adolescents: Effects on Mental and Physical Well-being”       https:\/\/skemman.is\/bitstream\/1946\/22550\/1\/BSc_Thesis_Gu%C3%B0r%C3%BAn_Alma.pdf<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAnn Schlosser, “Self-disclosure versus self-presentation on social media”       https:\/\/www.sciencedirect.com\/science\/article\/pii\/S2352250X19300685?via%3Dihub#bib0200<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRachel Cohen, Alex Blaszczynski, “Comparative effects of Facebook and conventional media on bodyimage dissatisfaction”, Journal of Eating Disorders (23 \/ 2015), str. 23 \u2013 34.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nGoran Livazovi\u0107, Iva Mudrini\u0107, “Nezadovoljstvo tjelesnim izgledom i pona\u0161anja povezana s poreme\u0107ajima u prehrani adolescenata”       file:\/\/\/C:\/Users\/ijeronci\/Downloads\/KSI_25_1_2017_5_Livazovic_Mudrinic_HRV%20(1).pdf<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nSara Mota Borges Bottino, C\u00e1ssio MC Bottino, Caroline Gomez Regina, Aline Villa Lobo Correia, Wagner Silva Ribeiro, “Cyberbullying and adolescent mental health: systematic review”       https:\/\/www.ncbi.nlm.nih.gov\/pubmed\/25859714<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nSusan Herring, Sanja Kapid\u017ei\u0107, “Teens, Gender, and Self-Presentationin Social Media”       https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/298348072_Teens_Gender_and_SelfPresentation_in_Social_Media<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAngie Zuo, “Measuring Up: Social Comparisons on Facebook and Contributions to Self-Esteemand Mental Health”       https:\/\/deepblue.lib.umich.edu\/handle\/2027.42\/107346<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nCristina Dor\u00e9, “Selfesteem: concept analysis”       https:\/\/www.cairn.info\/revue-recherche-en-soins-infirmiers-2017-2-page-18.html#<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMassimo Fischetti, Jessie Christiansen, “Only 150 of your Facebook contacts are real”       https:\/\/www.scientificamerican.com\/article\/only-150-of-your-facebook-contactsare-real-friends\/<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nSaima Salim, “How much time do you spend on social media?”       https:\/\/www.digitalinformationworld.com\/2019\/01\/how-much-time-do-people-spend-social-media infographic.html<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Cohen Rachel, Blaszczynski Alex, “Comparative effects of Facebook and conventional media on bodyimage dissatisfaction”, Journal of Eating Disorders (23 \/ 2015), str. 23 \u2013 34. <\/p>\n

      Dor\u00e9 Cristina, “Selfesteem: concept analysis” https:\/\/www.cairn.info\/revue-recherche-en-soins-infirmiers-2017-2-page-18.html#<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Einarsd\u00f3ttir Gu\u00f0r\u00fan Alma, “Social Network Site Usage Among Adolescents: Effects on Mental and Physical Well-being” https:\/\/skemman.is\/bitstream\/1946\/22550\/1\/BSc_Thesis_Gu%C3%B0r%C3%BAn_Alma.pdf<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Fischetti Mark, Christiansen Jen, “Only 150 of your Facebook contacts are real” https:\/\/www.scientificamerican.com\/article\/only-150-of-your-facebook-contactsare-real-friends\/<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Hasanagi\u0107 Anela, Yilmaz Tu\u011fba, “Samopo\u0161tovanje mladih i kori\u0161tenje dru\u0161tvenih mre\u017ea”, https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/323228663_Samopostovanje_mladih_i_koristenje_drustvenih_mreza<\/a>, pristup 20. kolovoz 2019.<\/p>\n

      Herring Susan, Kapid\u017ei\u0107 Sanja, “Teens, Gender, and Self-Presentationin Social Media” https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/298348072_Teens_Gender_and_Self-Presentation_in_Social_Media<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Livazovi\u0107 Goran, Mudrini\u0107 Iva, “Nezadovoljstvo tjelesnim izgledom i pona\u0161anja povezana s poreme\u0107ajima u prehrani adolescenata” file:\/\/\/C:\/Users\/ijeronci\/Downloads\/KSI_25_1_2017_5_Livazovic_Mudrinic_HRV%20(1).pdf<\/a>, Pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Mota Sara, Bottino Borges, Bottino C\u00e1ssio, Gomez Caroline, Aline Regina, Lobo Correia Villa, Ribeiro Wagner Silva, “Cyberbullying and adolescent mental health: systematic review” https:\/\/www.ncbi.nlm.nih.gov\/pubmed\/25859714<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Obla\u010di\u0107 Ivana, Veliki Tena, Caki\u0107 Lara, “Odnos samopo\u0161tovanja i socijalnog statusa u\u010denika ni\u017eih razreda osnovne \u0161kole”, \u0160kolski vjesnik (64 \/ 2015), str. 153 -1 72.<\/p>\n

      Raymer Kristine, “The effects of social media sites on self-esteem”, https:\/\/rdw.rowan.edu\/cgi\/viewcontent.cgi?article=1283&context=etd<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Salim Saima, “How much time do you spend on social media?” https:\/\/www.digitalinformationworld.com\/2019\/01\/how-much-time-do-people-spend-social-media-infographic.html<\/a>. <\/p>\n

      Schlosser Ann, “Self-disclosure versus self-presentation on social media” https:\/\/www.sciencedirect.com\/science\/article\/pii\/S2352250X19300685?via%3Dihub#bib0200<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

      Vries Diana, Social Media and Online Self-Presentation: Effects on How We See Ourselves and Our Bodies<\/em>, University of Amsterdam, Amsterdam 2014., str. 79 – 80.<\/strong><\/p>\n

      Zuo Angie, “Measuring Up: Social Comparisons on Facebook and Contributions to Self-Esteemand Mental Health” https:\/\/deepblue.lib.umich.edu\/handle\/2027.42\/107346<\/a>, pristup 5. kolovoz 2020.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Influence of Social Networks on self-esteem and
      \nMental Health of Young People<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n


      \nSelf-esteem is an evaluation of a person\u2019s own self-worth; comprising three-dimension: physical appearance, romantic attractiveness, and the ability to form and maintain close friendships. Self-esteem is the perception of how people perceive their own value well as their value to others.<\/em><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n


      \nSocial networks are media that provide the opportunity to shape a picture of ourselves by creating unique profiles to show the desired image of ourselves.<\/em><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n


      \nIndividuals communicate with other people through the images they have created about these people, discovering personal details and creating insights into the lives of others. The use of social networks haves negative and positive effects.<\/em><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n


      \nPersonality and self-esteem are influential factors of communication of the individual with other people.
      \n<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> self-esteem, social networks, mental health.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  9(17)#15 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.9.17.5<\/a>
      \nUDK 001.101:070.13
      \nPregledni \u010dlanak
      \nReview article
      \nPrimljeno: 14.02.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Ana \u0110urkovi\u0107 i Aleksandra Brakus<\/span><\/p>\n

      JMU RTS,Visoka \u0161kola modernog biznisa, Beograd, Srbija<\/p>\n

      djurkovicana@yahoo.com<\/p>\n

      JMU RTS,Visoka \u0161kola modernog biznisa, Beograd, Srbija<\/p>\n

      brakus011@gmail.com<\/p>\n

      Znanjem protiv autocenzure, 60 uzbudljivih godina<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (434 KB), Hrvatski, Str. 2655 – 2667
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Cjelo\u017eivotna edukacija u JMU RTS neophodna je zbog konstantnog obrazovanja novinara i svih ostalih kadrova JMU RTS, radi stvaranja profesionalaca od integriteta \u010diji se rad bazira na javnom interesu u skladu sa Medijskim zakonima i Eti\u010dkim kodeksom, verifikaciji pravih od la\u017enih vesti i obrani od autocenzure i uredni\u010dke cenzure.
      \n<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> obrazovanje, televizija, radio, javni interes, komunikacija, cenzura.
      \n<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Uvod<\/strong><\/p>\n

      “Parafraziraju\u0107i Bandlera, ako imate samo jedan izbor u pona\u0161anju vi ste robot, ako imate dva zapada\u0107ete u ambivalencije a ako imate tri \u2013 vi ste slobodan \u010dovjek.”<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      \u017divimo u doba “\u010cetvrte industrijske revolucije”, nastale na temelju digitalne revolucije, koju karakterizira spajanje tehnologija, \u0161to opet dovodi do brisanja jasnih granica izme\u0111u biolo\u0161ke i digitalne sfere. <\/p>\n

      \u0160irom svijeta se od zaposlenih o\u010dekuje brzo prilago\u0111avanje izmijenjenim radnim procesima ili novim poslovima. Potra\u017enja za radnicima s vi\u0161im nivoom obrazovanje raste, dok se potra\u017enja za nisko kvalificiranima smanjuje. Mnoga zanimanja ve\u0107 sad zahtijevaju promjene u znanjima, sposobnostima i vje\u0161tinama, a u budu\u0107nosti nam predstoji proaktivno prilago\u0111avanje temeljnoj transformaciji zanimanja u kojoj \u0107e pojedina radna mjesta pretrpjeti kvalifikativnu promjenu, a pojedina izgubiti smisao i postati ugro\u017eena.<\/p>\n

      Kao \u0161to mr Vladimir Ivankovi\u0107 u tekstu Klju\u010dne kompetencije navodi<\/em>: “Europska unija je razvila i usvojila svoj referentni okvir klju\u010dnih kompetencija (2006. godine) koji je prvi poku\u0161aj da se na makro nivou obezbedi razumljiva i dobro balansirana lista klju\u010dnih kompetencija potrebnih, izme\u0111u ostalog i za uspe\u0161no zapo\u0161ljavanje i o\u010duvanje sigurnosti radnog mesta.”<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Klju\u010dne kompetencije koje su definirane ovim referentnim okvirom su:<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nKomunikacija na maternjem jeziku<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nKomunikacija na stranom jeziku<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nMatemati\u010dka pismenost i osnovne kompetencije u nauci i tehnologiji<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nDigitalne kompetencije<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nSposobnost u\u010denja<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nMe\u0111uljudske i socijalne kompetencije<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nPoduzetni\u0161tvo<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nSvijest o kulturi i izra\u017eavanje kroz kulturu<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \n\u0160to se ti\u010de najnovije strategije Europske Komisije usvojena je a\u017eurirana preporuka Savjeta o klju\u010dnim kompetencijama za cjelo\u017eivotno u\u010denje. Pristup Preporuke je da se promovira razvoj klju\u010dnih kompetencija i osnovnih vje\u0161tina:<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nOmoguc\u0107avanje visokokvalitetnog obrazovanja, obuke i cjelo\u017eivotnog u\u010denja za sve.<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nPodr\u0161ka obrazovnom osoblju u provo\u0111enju pristupa u\u010denja i u\u010denja zasnovanog na kompetencijama.<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nPromoviranje razli\u010ditih pristupa i konteksta u\u010denja iz ugla cjelo\u017eivotnog u\u010denja.<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nIstra\u017eivanje pristupa procjeni i validaciji klju\u010dnih kompetencija.<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Javni medijski servis u globalnoj utrci<\/strong><\/p>\n

      “McLuhan nam preporu\u010duje masovne medije – ili, bar odre\u0111ene privilegirane instance, poput TV – a, zbog njihove prirode. To je mo\u017eda ve\u0107 vidljivo u jednom od njegovih najdra\u017eih slogana – medij je poruka. Ono \u0161to McLuhan ima na umu ovom mantrom jest da je sadr\u017eaj masovnih medija manje va\u017ean od njihovih struktura, jer je na nivou strukture. McLuhan tvrdi da se masovni mediji anga\u017eiraju i oblikuju ljudsku svijest na najdublje na\u010dine. Prema tome, kad dolazimo do procjene TV – a, sadr\u017eaj njegovih programa je manje va\u017ean od njegove strukture kao na\u010dina komunikacije, jer njegova struktura komunikacijskog medija utje\u010de na razvoj svijesti.”<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      U kontekstu ovih teza treba pa\u017eljivo analizirati tko te poruke prenosi i na koji na\u010din utje\u010de na razvoj svijesti kroz strukturu komunikacije. U tom smislu je formiran i Obrazovni centar RTS – a, kao organizaciona cjelina za obrazovanje novinara i radnika svih ostalih ne manje va\u017enih profesija JMU RTS. Rije\u010d je o sistemskom ulaganju u vje\u0161tine i znanja u skladu sa strategijom i politikom razvoja RTS – a kao javnog servisa i potrebom Sektora za ljudske resurse da se omogu\u0107i stvaranje uvjeta za efikasan odabir kadrova prema sposobnostima i rezultatima rada, i zanimanjem za kontinuiranim stru\u010dnim usavr\u0161avanjem u razvoju karijere.<\/p>\n

      Obrazovni centar (OC) je pokrenut u okviru Sektora za ljudske resurse u lipnju 2019. godine.<\/p>\n

      Zami\u0161ljen je kao mjesto u kom se objedinjeno prate i predla\u017eu sve potrebe koje se ti\u010du edukacije, razvoja i stru\u010dnog usavr\u0161avanja zaposlenih, obavlja sta\u017eiranje u\u010denika i studenata iz obrazovnog sistema RS, pru\u017eaju stru\u010dni treninzi za specifi\u010dna televizijska zanimanja i unaprje\u0111uju ostale vje\u0161tine u klju\u010dnim podru\u010djima koja se ti\u010du medija za sve zainteresirane polaznike van JMU RTS. <\/p>\n

      OC se trudi pratiti iskustva EBU mre\u017ee a tako\u0111er se oslanja na doma\u0107e iskustvo i inovacije u procesu permanentnog u\u010denja, kao i na potencijalno u\u010de\u0161\u0107e u projektima \u010diji je cilj stjecanje novih znanja i kompetencija.<\/p>\n

      Kada je rije\u010d o zaposlenima, potrebe JMU RTS moraju se uskla\u0111ivati s trendovima i politikom razvoja javnih servisa, zbog \u010dega se raznim vidovima treninga planira razvijanje:<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nanaliti\u010dkog razmi\u0161ljanja i inovacija;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nsposobnosti rje\u0161avanja problema;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nkriti\u010dkog razmi\u0161ljanja i analize;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nstrategije aktivnog u\u010denja;
      \n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nkreativnosti, originalnosti i inicijative;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nposve\u0107ivanja pa\u017enje detaljima i razvijanju pouzdanosti;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nve\u0161tine pregovaranja;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nemocionalne inteligencije;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nliderstva i dru\u0161tvenog utjecaja;<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n<\/div>\n<\/td>\n
      		\n
      \n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
      \n
      \n\u2013<\/span>\n<\/td>\n      		\n
      \nkoordinacije i upravljanja vremenom.<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Kompetencije zaposlenih se mogu tuma\u010diti kao skup znanja, sposobnosti i vje\u0161tina koje omogu\u0107avaju zaposlenima da obavljaju svoje poslove na najbolji mogu\u0107i na\u010din. Upravljanje tim kompetencijama postaje neophodno, isplativo na duge staze, i spada u najva\u017enije poslovne aktivnosti slu\u017ebe ljudskih resursa mnogih preduze\u0107a, a posebno Sektora za ljudske resurse Javnog medijskog servisa RTS.<\/p>\n

      “Autonoman \u010dovjek nije ni pasivan ni lijen. On svojim individualnim stilom rje\u0161ava probleme koji nailaze. Spontanost mu omogu\u0107ava kreativnu igru kroz koju pronalazi nova, bolja re\u0161enja.<\/p>\n

      Pojam moralnosti i anga\u017eiranosti u modernoj komunikolo\u0161koj literaturi dobiva naziv Etika anga\u017eiranja (Ethics of commitment<\/em>).”<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Upravljanje kompetencijama zaposlenih je vrlo va\u017eno podru\u010dje u upravljanju ljudskim resursima zbog \u010dega se prate i analiziraju Strate\u0161ki ciljevi JMU RTS, vr\u0161i analiza posla, selekcija, obuka i razvoj kao i evaluacija nivoa i transfera znanja zaposlenih.<\/p>\n

      Razvoj kompetencija zaposlenih mora se konstantno uskla\u0111ivati sa zahtjevima posla opisanim u sistematizaciji, ali i s osobnim potrebama i planovima, i predstavlja kontinuirani proces.<\/p>\n

      Sektor za ljudske resurse posredstvom Slu\u017ebe za edukaciju, razvoj i stru\u010dno usavr\u0161avanje upravlja znanjem, motivacijom i kompetencijama zaposlenih (Competency Menagment), kao i njihovim osobnim razvojem.<\/p>\n

      Javni medijski servis RTS,\u00a0 usvajanjem ovakvog na\u010dina razmi\u0161ljanja, unapre\u0111uje svoje poslovanje i unapre\u0111ivanjem osobnog zadovoljstva zaposlenih, jer znanje, sposobnosti i vje\u0161tine zaposlenih postaju klju\u010dni faktori za uspeh na konkurentskom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Tablica 1:<\/p>\n

      Sada\u0161nji status obrazovne strukture \u010dini:<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
      \n

      doktori znanosti<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      13<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      magistri<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      35<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      masteri<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      96<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      VSS<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      1018<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      BCH<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      54<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      VS<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      166<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      \u00a0SSS<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      1101<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      VKV<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      70<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      KV<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      88<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

      \n

      ukupno<\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      2641<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Doktori znanosti se nalaze u sljede\u0107im organizacijskim cjelinama Televizije: Sektoru za razvoj i nove poslove, Sektoru za ljudske resurse, PJ TV Programu (zabavni program \/ glazbena redakcija), Informativnom programu regije \/ Beogradskom programu, i Jutarnjem programu po jedan i u ONP ekolo\u0161kom jedan, ukupno \u0161est.<\/p>\n

      Na Drugom programu radija radi pet doktora znanosti, u: Kulturno umjetni\u010dkom programu, Dokumentarnom stvarala\u0161tvu, Obrazovnoj rubrici, Redakciji dramskog programa i Dopisni\u0161tvu Radio Ni\u0161a, a na Tre\u0107em programu radija dvoje i to na programima: Teorija mi\u0161ljenja \/ znanost i kritika te Muzika i umjetni\u010dki eksperiment. <\/p>\n

      Magistara ima trideset pet, i to u: Sektoru za razvoj i nove poslove, Redakciji RTS tri, zatim Tematskim kanalima jedan, u Direkciji pri Certifikacijskom tijelu jedan, u Slu\u017ebi financija u odjelu komercijala\/knjigovodstvo jedan, u Muzi\u010dkoj produkciji kod simfoni\u010dara \u0161est i dva u zborskoj glazbi. U TV Programu ih je ukupno petnaest i to u: Kulturi i umjetnosti – informativnom dijelu programa, jedan, Kulturi i umjetnosti – teku\u0107im emisijama jedan, KUP Dje\u010djem programu jedan, Muzi\u010dkoj redakciji – Muzi\u010dkom magazinu jedan, Informativnom programu razmjene jedan, Informativnom programu Svijet dva, Informativnom programu Desk jedan, Informativnom programu Aktualnosti jedan, Programu za dijasporu dva, ONP ekolo\u0161kom programu jedan, ONP znanstvenom programu dva, Licenciranju programa jedan. U PJ Produkciji su u Izvr\u0161noj realizaciji i postprodukciji on – line monta\u017ee jedan, Realizaciji i primjenjenom dizajnu scenografija jedan i Realizaciji slu\u017ebe re\u017eije programa jedan. Na Prvom programu radija u Informativno politi\u010dkoj redakciji jedan i u Muzi\u010dkoj redakciji jedan, na Drugom programu radija Desk kultura RB jedan, Muzi\u010dkoj redakciji jedan i Produkciji dva.<\/p>\n

      “Postizanje harmonije izme\u0111u profesionalnog i privatnog, tako da individua optimalno funkcioni\u0161e u timu, te\u0161ko je isto toliko koliko i postizanje harmonije izme\u0111u orijentisanosti ka radnim ciljevima i me\u0111uljudskim odnosima, ali je mogu\u0107e.” Profesorica i autorica brojnih knjiga Tijana Mandi\u0107 ka\u017ee i : “Osnovna komunikolo\u0161ka formula uspeha i \u010detiri zlatna pravila komunikologije su: fleksibilnost, ve\u0161tine, po\u0161tovanje i timski rad.”<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Cenzura<\/strong><\/p>\n

      “Cenzura odr\u017eava naravi spre\u010davaju\u0107i izopa\u010davanje javnog mnjenja, \u010duvaju\u0107i njihovu ispravnost njihovom mudrom primenom, neki put \u010dak utvr\u0111uju\u0107i ih kada su jo\u0161 neizvesne”.<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Ovako je govorio o cenzuri Jean – Jacques Rousseau, ra\u010dunaju\u0107i na “mudru” primjenu, dok se u modernom svijetu informacija pojam cenzure zajedno s novinarskom profesijom na\u0161ao na velikim isku\u0161enjima. Novinari, prinu\u0111eni da budu konkurentni, drugim rije\u010dima proizvo\u0111a\u010di najekskluzivnije poruke, pod konstantnim su pritiskom da svoje pri\u010de rade br\u017ee i istovremeno za razli\u010dite platforme, da vode ra\u010duna o “klikovima”, a o eti\u010dnosti se sve manje vodi ra\u010duna, mada je i taj segment ure\u0111en setom pravila. <\/p>\n

      Eti\u010dki kodeks<\/strong><\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> obavezuje novinare da to\u010dno, objektivno, potpuno i blagovremeno izvijeste o doga\u0111ajima od interesa za javnost, po\u0161tuju\u0107i pravo javnosti da sazna istinu i dr\u017ee\u0107i se osnovnih standarda novinarske profesije.<\/strong><\/p>\n

      Novinari svakodnevno donose odluke o tome \u0161ta je javni interes. I ne samo to, ve\u0107 \u010desto do\u017eivljavaju razne vrste pritisaka da informacije koje prikupljaju ne dospiju do te iste javnosti. Ipak, vrlo je va\u017eno je da javnost bude informirana o izborima onih koji vijesti prave i prenose, i kojim se to motivima rukovode u slu\u010dajevima kada odlu\u010de da neke prikupljene informacije ostanu na nivou privatnih.\u00a0 <\/p>\n

      Neki od naj\u010de\u0161\u0107ih razloga za cenzuru u medijima su:<\/p>\n

      1. Za\u0161tita privatnosti neke osobe: Ovo je vjerojatno najmanje kontroverzni oblik medijske cenzure i koristi se, na primjer, kad maloljetnik po\u010dini zlo\u010din, bude \u017ertva zlo\u010dina, kad neka osoba bude predmet optu\u017ebi ili spekulacija a nije pravosna\u017eno osu\u0111ena itd. Ve\u0107ina medija skriva identitet \u017ertava silovanja, kako ne bi trpjeli javno poni\u017eenje. Primjer izvje\u0161tavanja vi\u0161e tabloida o takozvanom slu\u010daju\u00a0 “mal\u010danskog berberina” – uhap\u0161enog otmi\u010dara dvanaestogodi\u0161nje djevoj\u010dice, s brutalnim detaljima, flagrantan je primjer najgrubljeg naru\u0161avanja prava i dostojanstva djeteta i nepo\u0161tivanja Eti\u010dkog kodeksa. <\/p>\n

      Novinari tako\u0111er anonimno\u0161\u0107u \u0161tite svoje ‘izvore’ od otkrivanja identiteta zbog straha od odmazde. Ovo je posebno va\u017eno kada su dou\u0161nici pojedinci, visoko pozicionirani u vladama ili korporacijama, koji imaju direktan pristup informacijama. <\/p>\n

      2. Izbjegavanje grafi\u010dkih detalja i slika: Svakog dana, negdje u svijetu, dogodi se grozan \u010din nasilja. Mediji tada moraju prona\u0107i na\u010din da detalje krivi\u010dnog djela prika\u017eu publici, kako bi mogla razumjeti njegovu surovost, ali u isto vrijeme, trude\u0107i se da ne vrije\u0111aju osje\u0107aje \u010ditatelja ili gledatelja, posebno djece. <\/p>\n

      3. Prikrivanje informacija o nacionalnoj sigurnosti: Osporavanjem zvi\u017eda\u010da – uzbunitelja, antivladinih grupa ili drugih koji \u017eele obavijestiti javnost o raznim zloupotrebama i koruptivnim aferama u kojima u\u010de\u0161\u0107e ima dr\u017eava (koju predstavljaju njeni najvi\u0161i zvani\u010dnici), vr\u0161i se stalan pritisak na medije da tako dobivene informacije ne na\u0111u put do javnosti. Paradigma takvog shva\u0107anja su WikiLeaks i njegov osniva\u010d Julian Assange, koji su se na\u0161li su pod vatrom zbog objavljivanja vi\u0161e od \u010detvrt milijuna ameri\u010dkih dokumenata, od kojih su mnogi uklju\u010divali nacionalnu sigurnost. Kada je New York Times<\/em> objavio ove dokumente ameri\u010dkog State Departmenta, ameri\u010dka avijacija je odgovorilo blokiranjem web stranice novina. Ovaj primjer pokazuje da vlasnici medija \u010desto imaju napeti odnos s vladom kada odobravaju pri\u010de koje sadr\u017ee potencijalno eksplozivne informacije. Vladini slu\u017ebenici \u010desto poku\u0161avaju cenzurirati medije ili uravnote\u017eiti interese nacionalne sigurnosti s pravom javnosti da zna. <\/p>\n

      Sam Assange je zbog svog anga\u017emana od 2012. godine bio azilant u Ekvadorskoj ambasadi, sve do travnja 2019. kada se promijenila vlast u Ekvadoru i kada mu je azil osporen a on uhap\u0161en. Jo\u0161 uvijek se nalazi u Belmarsh zatvoru u Velikoj Britaniji \u010dekaju\u0107i mogu\u0107e izru\u010denje SAD gdje ga \u010deka suo\u010davanje s rigoroznim kaznama. <\/p>\n

      Tako\u0111e, obrana korporativnih interesa \u010desto implicira cenzuru. Medijske kompanije bi trebale slu\u017eiti javnom interesu, \u0161to ponekad ne odgovara vlasnicima konglomerata koji kontroliraju glasove medija.<\/p>\n

      Parafrazira\u0107emo Jurija Lotmana koji ka\u017ee: “Ono \u0161to u jeziku nauke ima bezizra\u017eajni naziv “informacija”, ima i drugo ime \u2013 sloboda.”<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pa \u0107emo re\u0107i da je u dana\u0161njem svijetu sloboda izno\u0161enja informacija postala ugro\u017eena. <\/p>\n

      Ili : “…danas kada se osnove teorije informacije u\u010de u \u0161koli, nitko se ne\u0107e za\u010duditi ako podsetimo da je izbor \u2013 informacija. Tamo gde nema izbora, nema informacije; minimalna informacija nastaje kada se vr\u0161i izbor izme\u0111u dve jednake mogu\u0107nosti, a ukoliko je broj mogu\u0107nosti ve\u0107i, utoliko je informacija zna\u010dajnija… Ali postoji jo\u0161 jedna re\u010d \u2013 mo\u017ee se re\u0107i i da je sloboda. Nepostojanje izbora, potpuna predvidivost pona\u0161anja i de\u0161avanja je nesloboda”.<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Autocenzura<\/strong><\/p>\n

      “Danas se u na\u0161im medijima re\u010d ‘cenzura’ upotrebljava pre\u010desto, naro\u010dito u svojoj podmuklijoj varijanti, kao ‘autocenzura’. Ona se odnosi na slobodu govora, i govori nam o ograni\u010denjima te slobode, koja se name\u0107u kao pretnja, podsti\u010du\u0107i ose\u0107anje straha \u2013 ose\u0107anje negativne nade, nade u ni\u0161tavnu li\u010dnu budu\u0107nost koju \u0107e \u010doveku prirediti sloboda njegovog govora, dakle njegova ljudska obaveza da govori istinu.”<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Prosvjedi koji vi\u0161e od godinu dana traju ispred JMU RTS ti\u010du se osnovnih na\u010dela rada javnog medijskog servisa, prema \u010clanu 4. („istinito, nepristrano, potpuno i blagovremeno informiranje, nezavisnost ure\u0111iva\u010dke politike i nezavisnost izvora financiranja, zabrana svakog oblika cenzure i nezakonitog utjecaja na rad javnog medijskog servisa, redakcije, novinara, primjena me\u0111unarodno priznatih normi i principa, a naro\u010dito po\u0161tivanje ljudskih prava i sloboda i demokratskih vrijednosti i po\u0161tovanje profesionalnih standarda i kodeksa)<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kao i autocenzure koju mo\u017eemo tuma\u010diti nepostojanjem utemeljenja u profesiji kroz integritet mi\u0161ljenja i slobodu kriti\u010dkog govora.<\/p>\n

      “Autocenzura je potpuno druga stvar. Nastaje kada su novinarstvo ili odre\u0111eni mediji vo\u0111eni ne uredni\u010dkom brigom, ve\u0107 strahom. Kada novinar ili urednik donose uredni\u010dke odluke oko neke pri\u010de uvjetovani strahom ili represijom \u2013 da li od strane dr\u017eave, vlasnika ili ogla\u0161iva\u010da \u2013 to nema nikakve veze sa osnovnim principima novinarstva.”<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Kako su po\u010deli prosvjedi<\/strong><\/p>\n

      Nekoliko dana nakon \u0161to je opozicioni lider ljevice Srbije Borko Stefanovi\u0107 napadnut prije odr\u017eavanja tribine u Kru\u0161evcu, 30. studenog 2018. godine organiziran je prvi gra\u0111anski prosvjed. Ta prva prosvjedna \u0161etnja odr\u017eana je pod sloganom “Stop krvavim ko\u0161uljama”, inspirirana okrvavljenom ko\u0161uljom koju je Stefanovi\u0107 pokazao na konferenciji za novinare. <\/p>\n

      Tjedan dana kasnije, 8. prosinca, odr\u017eana je i prva beogradska \u0161etnja. Od tada su svake subote prosvjedi nastavljeni \u0161irom Srbije.<\/p>\n

      Na po\u010detku je i prosvjed u Beogradu nosio isti naziv, da bi poslije nekoliko \u0161etnji postao\u00a0 „Jedan od pet milijuna”.<\/p>\n

      Prosvjedi su se skoro svake subote zavr\u0161avali ispred sredi\u0161ta JMU RTS u Takovskoj ulici, a zahtjevi sudionika su bili: izvje\u0161tavanje bez cenzure i u\u010de\u0161\u0107e u emisijama javnog servisa.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Prosvjedi ispred zgrade u Takovskoj<\/strong><\/p>\n

      Navesti \u0107emo neke od situacija u kojima su gra\u0111ani okupljeni idejom izvje\u0161tavanja bez cenzure, pristalice pokreta „Jedan od pet milijuna“ i „Saveza za Srbiju“, prosvjeduju\u0107i vi\u0161e od godinu dana za redom \u2013 svake subote, izra\u017eavali svoje nezadovoljstvo radom JMU RTS. <\/p>\n

      Jajima na zgradu RTS-a, 09. 03.2019.<\/strong><\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> “Okupljeni su zatim gradskim ulicama pro\u0161etali do zgrade RTS-a gde su blokirali ulaz u zgradu televizije uz zahtev da se smene generalni direktor Dragan Bujo\u0161evi\u0107 i glavni i odgovrni urednik informativnog programa Nenad Lj. Stefanovi\u0107.\u00a0Kolona demonstranata se potom podelila \u2013 jedan deo pri\u0161ao je iz Takovske, a drugi iz Aberdareve ulice. Ispred zgrade javnog servisa improvizovan je “Dnevnik slobodne Srbije”, u kojem su “\u010ditali vesti”, najvi\u0161e o protestima. Potom su govorili predsednik jednog od sindikata zaposlenih u MUP \u2013 u, Policijskog sindikata Srbije, koji od pre nekoliko dana nema reprezentativnost, i radnica “Kolubare” iz Lazarevca Vesna Laki\u0107evi\u0107. U\u010desnici protesta ga\u0111ali su jajima zgradu javnog servisa.”<\/p>\n

      Site<\/em> Insajdera, 16. 03. 2019. god., prate\u0107i doga\u0111aje donosi tekst u kome ka\u017ee:<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ”Demonstranti su oko 20h upali u zgradu. Deo u\u010desnika petnaestog protesta ‘Jedan od pet miliona’ u Beogradu, upao je u zgradu RTS nakon organizovanja ‘Dnevnika slobodne Srbije’. Desetine gra\u0111ana predvo\u0111eni predsednikom Dveri Bo\u0161kom Obradovi\u0107em, Draganom \u0110ilasom i Jelenom Anasonovi\u0107, jednom od organizatorki protesta, u\u0161li su u RTS tra\u017ee\u0107i da razgovaraju sa nekim od urednika i novinara, javlja reporter Insajdera. Pripadnici policije su ih nakon nekoliko sati izveli iz zgrade, a Obradovi\u0107 ih je pozvao da se ponovo okupe u nedelju ispred zgrade Predsedni\u0161tva gde je zakazano obra\u0107anje predsednika Aleksandra Vu\u010di\u0107a“.<\/p>\n

      Ovaj upad JMU RTS nije prenosio na svojim kanalima.<\/p>\n

      Slijede\u0107eg dana, 17. 03. 2019., site<\/em> JMU RTS prenio je reagiranja novinarskih udru\u017eenja, medija, zvani\u010dnika i politi\u010dara<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji su osudili upad i istakli da je to na\u010din zastra\u0161ivanja novinara.<\/p>\n

      23. 03. 2019. god. Radio Slobodna Evropa javlja da je “Gra\u0111anski protest protiv vlasti u Srbiji odr\u017ean je i ove subote u Beogradu, 16. put zaredom. Posle odr\u017eanih govora pred Filozofskim fakultetom, demonstranti su krenuli u protestnu \u0161etnju od Svetogorske do zgrade RTS-a. Dolaskom pred zgradu javnog medijskog servisa do\u010dekala su ih uga\u0161ena svetla RTS – a. Prisustvo uniformisane policije nije zabele\u017eeno.”<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      08. 09. 2019. Portal Analitika donosi naslov: “Demonstranti vrata RTS – a ofarbali u pink<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Jedan od organizatora protesta ‘Jedan od pet miliona’ Sr\u0111an Markovi\u0107 pozvao je na bojkot izbora, uz ocjenu da svi koji iza\u0111u na izbore bi\u0107e jo\u0161 jedna frakcija Srpske napredne stranke. Protest zavr\u0161en ispred zgrade RTS – a gde su u\u010desnici ru\u017ei\u010dastom bojom farbali vrata.”<\/p>\n

      12. 10. 2019. „U\u010desnici protesta ‘Jedan od pet miliona’ ponovo su simboli\u010dno ofarbali vrata zgrade RTS u “pink” boju, a u toj akciji pridru\u017eili su im se predstavnici Saveza za Srbiju Dragan \u0110ilas, Marko Basta\u0107 i Neboj\u0161a Zelenovi\u0107. Jedan od organizatora protesta koji je bio saslu\u0161avan u policiji zbog farbanja vrata RTS – a Sr\u0111an Markovi\u0107 poru\u010dio je generalnom direktoru javnog servisa Draganu Bujo\u0161evi\u0107u da je u slu\u017ebi SNS i Aleksandra Vu\u010di\u0107a, jer je podneo krivi\u010dne prijave protiv studenata“.<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      5. 11. 2019. Demonstranti \u010dekali Vu\u010di\u0107a ispred RTS ali do susreta nije do\u0161lo. Gra\u0111ani su se okupili na poziv Udru\u017eenja „Jedan od pet miliona“ i „Saveza za Srbiju“, i njihove najave da \u0107e predsjedniku Srbije Aleksandru Vu\u010di\u0107u koji gostuje u emisiji “Upitnik” na RTS – u, postaviti neka pitanja.<\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      13. 12. 2019. Pristalice Saveza za Srbiju okupili su se u podne ispred ulaza u zgradu Radio – televizije Srbije, i do 20 sati blokirali sva tri ulaza u zgradu Javnog servisa. Najavu blokade osudili su rukovodstvo RTS – a i novinarska udru\u017eenja. U 20h su se lideri i pristalice SzS razi\u0161li \u010dime je zavr\u0161ena blokada RTS – a, koja je trajala, kako je i najavljeno, od 12 do 20 sati.<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      04. 01. 2020. „Protest ‘Jedan od pet miliona’, buka ispred RTS-a“<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U Beogradu je odr\u017ean 57. prosvjed pod nazivom “Jedan od pet miliona”. Okupljenima se prije \u0161etnje obratio jedan od organizatora Sr\u0111an Markovi\u0107 ocijeniv\u0161i da su jedine promjene u zemlji do\u0161le od gra\u0111ana koji prosvjeduju i da \u0107e, kako je rekao, strpljivi prosvjedi dovesti do promjena vlasti. Potom je pozvao okupljene da krenu ka zgradi RTS-a.<\/p>\n

      „Hajde da se zaputimo ka jednoj instituciji koja isto je po\u010dela da otvara svoja vrata ili samo la\u017eno da ih otvara. ‘Ajmo svi ka RTS-u da im ka\u017eemo zajedno ne\u0161to, \u0161ta o\u010dekujemo od njih i \u0161ta je njihov posao“, rekao je Markovi\u0107.<\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Do zgrade RTS-a okupljeni su stigli preko Makedonske i Svetogorske ulice. Poslije kra\u0107eg zadr\u017eavanja u Takovskoj, okupljeni su se preselili na parking ispred ulaza u Aberdarevoj ulici, gdje su ostali do kraja Dnevnika.<\/p>\n

      22. 01. 2020. „Zahtev za promenu ure\u0111iva\u010dke politike Radio \u2013televizije Srbije (RTS), koji je potpisalo vi\u0161e od 140 pripadnika akademske zajednice, predat je danas toj medijskoj ku\u0107i,“ saop\u0107io je novinarima znanstveni savjetnik Instituta za fiziku Slobodan Prvanovi\u0107.<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

      Na djelu je nekoliko povezanih kriza u domeni medija i novinarske profesije: kriza istinitosti informacije i relevantnosti samog izvora, brzine kojom ona sti\u017ee do publike, kriza klasi\u010dnih medija u odnosu na nove platforme i dostupnost sadr\u017eaja, senzacionalizam i proizvodnja simboli\u010dkih vrijednosti itd. Novinari prestaju biti istra\u017eiva\u010di pojava u dru\u0161tvu, ve\u0107 postaju marketin\u0161ki eksperti koji odgovaraju na zahtjeve postavljene na tr\u017ei\u0161tu kapitala, a mediji postaju proizvo\u0111a\u010di samih doga\u0111aja. <\/p>\n

      U takvom okru\u017eenju javni medijski servisi moraju opravdati svoju ulogu u dru\u0161tvu kroz brojne obaveze koje zakonski imaju, ali isto tako i kroz konstantnu edukaciju i ohrabrivanje svojih novinara i medijskih radnika kako bi lica i glasovi kojima oni govore bili glasovi istine i obrane javnog interesa.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTijana, Mandi\u0107; Komunikologija: psihologija komunikacije<\/em>; Clio, Beograd 2003., str. 9.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVladimir, Ivankovi\u0107, Obuka i razvoj zaposlenih, Klju\u010dne kompetencije zaposlenih<\/em>, pristup,       http:\/\/www.mngcentar.com\/site\/FileContent\/PageProizvod\/Sertifikacija\/SertifikacijeZaMngCert\/SertTrenMen524\/Fajlovi\/03.pdf<\/a>, pristup 10. 12. 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nEuropean Comission, ,An Official Website of the European Union,       http:\/\/www.ec.europa.eu<\/a>; Europian Commision, pristup, 10. 01 .2020.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nNoel, Carroll; A Philosophy of Mass Art<\/em>; Clarendon Press, Oxford, 1998., str. 145.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTijana Mandi\u0107, Komunikologija: psihologija komunikacije<\/em>, Clio, Beograd 2003., str. 7.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTablica 1 \u2013 podaci Slu\u017ebe za edukaciju, razvoj i stru\u010dno usavr\u0161avanje zaposlenih JMU RTS.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTijana Mandi\u0107; Komunikologija: psihologija komunikacije<\/em>, str. 9.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n\u017dan \u017dak, Ruso, Dru\u0161tveni ugovor -O poreklu i osnovima nejednakosti me\u0111u ljudima<\/em>; Prosveta, Beograd 1948., str. 98.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nKodeks novinara Srbije,       http:\/\/www.savetzastampu.rs\/doc\/Kodeks_novinara_Srbije.pdf<\/a>, pristup 3. 01. 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nJurij Lotman, i Jurij Cvijan, Dijalog sa ekranom<\/em>, Filmski centar Srbije, Beograd, 2014. str. 47.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nJurij Lotman, i Jurij Cvijan, Dijalog sa ekranom<\/em>., str. 50.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nZlatko Pakovi\u0107, Cenzura 2<\/em>,       https:\/\/www.danas.rs\/kolumna\/zlatko-pakovic\/cenzura-2\/<\/a>, pristup 12. 12. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nZakon o Javnim medijskim servisima,       https:\/\/www.paragraf.rs\/propisi\/zakon_o_javnim_medijskim_servisima.html<\/a>.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAidan White, Fear in the News: The Difference Between Self-censorship and Ethical Journalism<\/em>,       https:\/\/ethicaljournalismnetwork.org\/fear-in-the-news-the-difference-between-self-censorship-and-ethical-journalism<\/a>, pristup, 23. 01\u00a0 2020.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nJajima na zgradu RTS-a<\/em>,;       https:\/\/www.google.com\/search?q=Jajima+na+zgradu+RTS-a%2C+09.+03.2019.&oq<\/a>=, pristup, 12. 10. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nInsajder.net;       https:\/\/insajder.net\/sr\/sajt\/vazno\/13778\/<\/a>, pristup, 12. 10. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRTS; TANJUG; FONET, Reagovanja na upad u zgradu RTS<\/em>;       http:\/\/www.rts.rs\/page\/stories\/ci\/story\/1\/politika\/3456165\/reagovanja-na-upad-u-zgradu-rts-a.html<\/a>, pristup 12. 10 .2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRadio Slobodna Evropa, Protest u Beogradu, ispred RTS-a ‘Dnevnik slobodne Srbije’,       https:\/\/www.slobodnaevropa.org\/a\/29838217.html<\/a>, pristup 12. 10. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPortal Analitika, Demonstranti vrata RTS \u2013 a ofarbali u pink<\/em>,       https:\/\/portalanalitika.me\/clanak\/344850\/demonstranti-vrata-rts-a-ofarbali-u-pink<\/a>, pristup 13. 12. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMladen Savatovi\u0107, Protest “1 od 5 miliona“: Vrata RTS u pink boju farbali i lideri opozicije,       http:\/\/rs.n1info.com\/Vesti\/a534102\/Protest-1-od-5-miliona-Pink-boja-za-RTS.html<\/a>, pristup 13. 12. 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPolitika.rs, Razi\u0161le se pristalice opozicije koje su ispred RTS \u010dekale Vu\u010d\u0107a,<\/em>       http:\/\/www.politika.rs\/scc\/clanak\/441306\/Razisle-se-pristalice-opozicije-koje-su-ispred-RTS-a-cekali-Vucica<\/a>, pristup 13. 12. 2019.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRTS, Pristalice Saveza za Srbiju osam sati blokirale ulaze u RTS,       http:\/\/www.rts.rs\/page\/stories\/sr\/story\/9\/politika\/3772967\/deo-opozicije-blokira-ulaze-u-rts.html<\/a>, pristup 13. 12. 2019.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTelegraf.rs, Protest „1 od 5 miliona“, buka ispred RTS<\/em> \u2013a,       https:\/\/www.telegraf.rs\/vesti\/politika\/3139219-protest-1-od-5-miliona-buka-ispred-rts-a<\/a>, pristup 15. 01. 2020.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nTelegraf.rs, Protest „1 od 5 miliona“, buka ispred RTS.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDanas.rs, 01.02.2020.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Carroll, Noel; A Philosophy of Mass Art<\/em>; Clarendon Press, Oxford 1998. <\/p>\n

      Lotman Jurij i Cvijan Jurij, Dijalog sa ekranom<\/em>, Filmski centar Srbije, Beograd 2014. <\/p>\n

      Mandi\u0107, Tijana; Komunikologija: psihologija komunikacije<\/em>, Clio, Beograd 2003. <\/p>\n

      Ruso, \u017dan \u017dak, Dru\u0161tveni ugovor – O poreklu i osnovima nejednakosti me\u0111u ljudima<\/em>; Prosveta, Beograd, 1948. <\/p>\n

      Ostali izvori<\/strong>:<\/p>\n

      European Comission, ,An Official Website of the European Union, https:\/\/ec.europa.eu\/;<\/a> Europian Commision, pristup 10. 01 .2020.<\/p>\n

      Insajder.net, https:\/\/insajder.net\/sr\/sajt\/vazno\/13778\/<\/a>, pristup, 12. 10. 2019.<\/p>\n

      Ivankovi\u0107, Vladimir, Obuka i razvoj zaposlenih, Klju\u010dne kompetencije zaposlenih<\/em>, pristup, http:\/\/www.mngcentar.com\/site\/FileContent\/PageProizvod\/Sertifikacija\/SertifikacijeZaMngCert\/SertTrenMen524\/Fajlovi\/03.pdf<\/a>, pristup 10. 12. 2019.<\/p>\n

      Kodeks novinara Srbije, http:\/\/www.savetzastampu.rs\/doc\/Kodeks_novinara_Srbije.pdf<\/a>, pristup 3. 01. 20202.<\/p>\n

      Savatovi\u0107, Mladen, Protest “1 od 5 miliona“: Vrata RTS u pink boju farbali i lideri opozicije<\/em>, http:\/\/rs.n1info.com\/Vesti\/a534102\/Protest-1-od-5-miliona-Pink-boja-za-RTS.html<\/a>.<\/p>\n

      Pakovi\u0107, Zlatko, Cenzura 2<\/em>, https:\/\/www.danas.rs\/kolumna\/zlatko-pakovic\/cenzura-2\/<\/a>, pristup 12.12.2019.\/ <\/p>\n

      Portal Analitika, Demonstranti vrata RTS \u2013 a ofarbali u pink<\/em>, https:\/\/portalanalitika.me\/clanak\/344850\/demonstranti-vrata-rts-a-ofarbali-u-pink<\/a>, pristup 13. 12. 2019. <\/p>\n

      Politika, Razi\u0161le se pristalice opozicije koje su ispred RTS \u010dekale Vu\u010d\u0107a,<\/em> http:\/\/www.politika.rs\/scc\/clanak\/441306\/Razisle-se-pristalice-opozicije-koje-su-ispred-RTS-a-cekali-Vucica<\/a>. <\/p>\n

      Radio Slobodna Evropa, Protest u Beogradu, ispred RTS-a<\/em> ‘Dnevnik slobodne Srbije’, https:\/\/www.slobodnaevropa.org\/a\/29838217.html<\/a>, pristup, 12. 10. 2019.<\/p>\n

      RTS, Pristalice Saveza za Srbiju osam sati blokirale ulaze u RTS, <\/em>http:\/\/www.rts.rs\/page\/stories\/sr\/story\/9\/politika\/3772967\/deo-opozicije-blokira-ulaze-u-rts.html<\/a>.<\/p>\n

      RTS; TANJUG; FONET, Reagovanja na upad u zgradu RTS<\/em>; http:\/\/www.rts.rs\/page\/stories\/ci\/story\/1\/politika\/3456165\/reagovanja-na-upad-u-zgradu-rts-a.html<\/a>, pristup 12. 10. 2019.<\/p>\n

      Telegraf, Protest „1 od 5 miliona“, buka ispred RTS<\/em>\u2013a, https:\/\/www.telegraf.rs\/vesti\/politika\/3139219-protest-1-od-5-miliona-buka-ispred-rts-a<\/a>. <\/p>\n

      White, Aidan, Fear in the News: The Difference Between Self-censorship and Ethical Journalism<\/em> https:\/\/ethicaljournalismnetwork.org\/fear-in-the-news-the-difference-between-self-censorship-and-ethical-journalism<\/a>, pristup 23. 01\u00a0 2020.<\/p>\n

      Zakon o Javnim medijskim servisima:<\/strong><\/p>\n

      https:\/\/www.paragraf.rs\/propisi\/zakon_o_javnim_medijskim_servisima.html<\/a><\/p>\n

      https:\/\/ec.europa.eu\/education\/policies\/school\/key-competences-and-basic-skills_en<\/a><\/p>\n

      http:\/\/www.rts.rs\/page\/stories\/sr\/story\/9\/politika\/3447349\/cetrnaesti-protest-jedan-od-pet-miliona.html<\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Knowledge against Self-censorship, 60 exciting Years
      \n<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Lifelong education at JMU RTS is necessery becouse of the constant education of jurnalists and all other personnel of JMU RTS in order to create professionals of intergrity whose work is based on the public interest in accordance with the Media Laws and Code of Ethics, the establishment verification against false news and self-censorship and editorial censorship.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> education, television, radio, public interest, communication, censorship.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  9(17)#16 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.9.17.6<\/a>
      \nUDK 794.02-028.23:2-455-042.3
      \nPregledni \u010dlanak
      \nReview article
      \nPrimljeno: 17.02.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Iva Br\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

      udruga Najsretnija beba Hrvatska, Zagreb<\/p>\n

      najsretnijabeba@gmail.com<\/p>\n

      Utjecaj video igara
      \nna djecu<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (2300 KB), Hrvatski, Str. 2669 – 2684
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Video igre su postale glavni vid dje\u010dje zabave i na\u010din kako \u0107e djeca ispuniti svoje slobodno vrijeme. Vi\u0161e nisu samo povremena povlastica koju dijete dobije nakon \u0161to obavi svoje zadatke, ve\u0107 su postale sastavni dio svakodnevnog \u017eivota. Postale su stalno dostupne na raznim igra\u0107im konzolama, na kompjuterima, tabletima i mobitelima. U Hrvatskoj gotovo 90 % djece igra neku vrstu video igara . U ovom radu pa\u017enja \u0107e biti usmjerena na razloge popularnosti video igara me\u0111u djecom. Prou\u010davat \u0107e se negativni utjecaji na dje\u010dje pona\u0161anje, zdravlje i psihofizi\u010dki razvoj. Tako\u0111er \u0107e se izu\u010davati i pozitivna strana video igara i kako one mogu pridonijeti razvoju dje\u010djih sposobnosti i pomo\u0107i u usvajanju brojnih znanja. U radu \u0107e biti obja\u0161njeno i na koji na\u010din se mo\u017ee poticati pozitivan utjecaj video igara, a kako umanjiti onaj negativan. <\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> video igre, djeca, ovisnost o video igrama, negativni utjecaji video igara, pozitivni utjecaji video igara, virtualna socijalizacija.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Razlog velike popularnosti video igara kod djece<\/strong><\/p>\n

      Djeca \u017eive u dva svijeta. Jedan je svijet odraslih, a drugi njihov svijet – svijet ma\u0161te. I dok im je prvi poprili\u010dno nejasan, \u010dudan i pomalo dosadan sa svim silnim pravilima i zabranama, u dje\u010djem svijetu sve je mogu\u0107e. Pomo\u0107u ma\u0161te se stvaraju novi svjetovi i neobi\u010dni likovi (recimo video igra Minecraft), postaje se super junacima, vrijede neka sasvim druk\u010dija pravila, djeca sama stvaraju pravila, mogu nesputano u\u010diti kroz igru i zabavu. Video igre su zapravo neka vrsta spoja tih dvaju svjetova koji zahvaljuju\u0107i tehnolo\u0161kim dostignu\u0107ima nudi o\u017eivljavanje dje\u010dje ma\u0161te i omogu\u0107uje im da aktivno sudjeluju u njemu. <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Minecraft – neobicni svijetovi<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Likovi s kojima se lako povezati: Oni su obi\u010dno antropomorfni s velikim o\u010dima i okruglastim licem. Zapravo imaju karakteristike lica bebe, a mi smo kao vrsta biolo\u0161ki predodre\u0111eni da sa simpatijama i rado\u0161\u0107u reagiramo na takva lica. Likovi su \u010desto i pojednostavljeni (imaju samo usta, nos i o\u010di) i s prenagla\u0161enim dijelovima tijela (velika glava, veliki nos). Zapravo podsje\u0107aju na likove koje djeca crtaju. Glavni junaci su \u010desto i \u017eivotinje, a djeca vole \u017eivotinje. Njihovo animiranje i davanje ljudskih osobina \u010dini ih jo\u0161 privla\u010dnijima i bliskijima.<\/p>\n

      Boje predstavljaju senzaciju svjetlosti, a svjetlost je energija. Energija pak mo\u017ee potaknuti, pobuditi, izazvati emocije, stvoriti osje\u0107aje topline, hladno\u0107e, udobnosti ili nelagode, a mo\u017ee utjecati i na fiziolo\u0161ka i psiholo\u0161ka pona\u0161anja poput gladi ili agresije<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Da bi bolje razumjeli utjecaj boja u video igrama, potrebno se pozabaviti psihologijom boja. Jarke boje izazivaju sna\u017enu, brzu i spontanu emotivnu reakciju, usmjeravaju pa\u017enju i prenose subliminalne poruke. U video igrama se koriste za manipulaciju pona\u0161anja i aktivaciju emocija, posebice, primarnih emocija. Zbog navedenog, kod osmi\u0161ljavanja video igara posebna pa\u017enja se pridodaje njihovom odabiru i kombinacijama. Uglavnom se koriste one koje su najzastupljenije u prirodi – crvena, \u017euta, plava, zelena, naran\u010dasta i ljubi\u010dasta, zatim one na koje najvi\u0161e reagiramo, i one koje izazivaju sli\u010dne ili iste reakcije kod ve\u0107ine ljudi u raznim kulturama – crvena, plava, \u017euta, zelena, ljubi\u010dasta, naran\u010dasta, ru\u017ei\u010dasta, siva, crna, bijela i sme\u0111a. O njima ovisi ton video igre, te kakav \u0107e u\u010dinak imati na igra\u010da. Tako na primjer, u video igri Crash Bandicoot skoro u svakoj sceni dominiraju jarka plava, crvena, naran\u010dasta i \u017euta boja koje pridonose osje\u0107aju dinamike, napetosti i opasnosti. <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Crash Bandicoot – zivotinje u igrama, boje<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Psiholo\u0161ka svojstva boja<\/strong><\/p>\n

      Crvena<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: ljubav, snaga, energija, reakcija borbe ili bijega, uzbu\u0111enje.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: agresija, nasilje, naprezanje.<\/p>\n

      Plava<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: povjerenje, smiraj, u\u010dinkovitost, spokoj.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: neprijateljstvo, hladno\u0107a, bezosje\u0107ajnost. <\/p>\n

      \u017duta<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: optimizam, samopo\u0161tovanje, kreativnost, prijateljstvo.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: strah, depresija, tjeskoba, samoubojstvo.<\/p>\n

      Zelena<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: sklad, opu\u0161tanje, osvje\u017eenje, univerzalna ljubav.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: dosada, stagnacija, slabljenje.<\/p>\n

      Ljubi\u010dasta<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: istina, kvaliteta, duhovna svijest, autenti\u010dnost<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: potiskivanje, inferiornost, dekadencija.<\/p>\n

      Naran\u010dasta<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: sigurnost, senzualnost, hrana, strast, zabava.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: frustracija, nedostatak.<\/p>\n

      Ru\u017ei\u010dasta<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: \u017eenstvenost, ljubav, seksualnost, pre\u017eivljavanje vrste.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: fizi\u010dka slabost, inhibicija.<\/p>\n

      Siva<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: psiholo\u0161ka neutralnost.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: nedostatak samopouzdanja, nedostatak energije.<\/p>\n

      Crna<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: glamur, sigurnost, u\u010dinkovitost.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: nasilje, prijetnja, potla\u010denost.<\/p>\n

      Bijela<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: \u010disto\u0107a, nevinost, sofisticiranost, u\u010dinkovitost.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: barijere, hladno\u0107a, elitizam, neprijateljstvo.<\/p>\n

      Sme\u0111a<\/strong><\/p>\n

      Pozitivna zna\u010denja: toplina, priroda, potpora, ozbiljnost.<\/p>\n

      Negativna zna\u010denja: nedostatak humora, nedostatak profinjenosti<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

      U video igrama se forsiraju brze izmjene kadrova, monta\u017ene izmjene, promjene kuta kamere, zumiranja, te iznenadni zvukovi. Sve to poti\u010de lu\u010denje adrenalina koji u organizmu pokre\u0107e reakcije borbe ili bijega, te aktivira amigdalu, dio limbi\u010dkog sustava, koji je zadu\u017een za prepoznavanje opasnosti i reakcije tijela. Dolazi do ubrzavanja rada srca, \u0161irenja krvnih \u017eila koje \u0161alju krv u mozak (mozgu je potrebno puno kisika i energije da napravi brze procjene situacije), su\u017eavanja krvnih \u017eila koje \u0161alju krv u mi\u0161i\u0107e i dolazi do privremenog blokiranja alfa valova koji su zadu\u017eeni za opu\u0161tanje i spavanje. Nakon \u0161to je tijelo do\u017eivjelo ugodu ili uzbu\u0111enje, aktiviraju se zrcalni neuroni koji opona\u0161aju one radnje koje \u0107e ponovo pridonijeti istom osje\u0107aju. <\/p>\n

      Primarne emocije (radost, \u017ealost, strah, ga\u0111enje, srd\u017eba, iznena\u0111enje) nastaju brzo i spontano, imaju univerzalnu facijalnu ekspresiju (otkrio Charles Darwin) i u razli\u010ditim kulturama ih uzrokuju sli\u010dni doga\u0111aji. Na njih tijelo najja\u010de reagira i njihov utjecaj se osjeti satima, danima, tjednima, pa \u010dak i godinama. To to posebno vrijedi za strah. To je ujedno i jedan od razloga za\u0161to se poti\u010de nasilje u video igrama namijenjenim djeci, iako bi utjecaj na igra\u010da trajao \u0161to du\u017ee i po zavr\u0161etku igranja. Za vrijeme igranja primarne emocije poti\u010du i lu\u010denje hormona endorfina i dopamina. Djelovanje endorfina je vrlo sli\u010dno djelovanju recimo heroina, odnosno ubla\u017eava bol i pru\u017ea osje\u0107aj ugode. On se lu\u010di u stresnim situacijama ili kada osje\u0107amo iznimnu sre\u0107u. Endorfin je klju\u010dan za pre\u017eivljavanje jer tijelu daje snagu i energiju kako bi pojedinac pre\u017eivio u opasnim situacijama. Treba naglasiti da ljudski mozak ne razlikuje stvarnu opasnost od one koja je umjetno proizvedena i reagira na potpuno isti na\u010din. Hormon dopamin pak utje\u010de na raspolo\u017eenje (pru\u017ea osje\u0107aj sre\u0107e) i pona\u0161anje. Jednom kada se po\u010dne lu\u010diti, mozgu \u0161alje signale zadovoljstva i uzbu\u0111enja. On se smatra i hormonom ljubavi jer postoji mi\u0161ljenje da zbog njega osoba postaje ovisna o onome koga voli.<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Upravo to su iskoristili tvorci video igara kako bi igre u\u010dinili \u0161to privla\u010dnijima. Video igre poti\u010du poja\u010dano lu\u010denje dopamina i s vremenom tijelo postaje ovisno o dobrom osje\u0107aju koje mu one donose, te ih osoba \u017eeli opet igrati kako bi osjetila ugodu koju mu pru\u017eaju. Ovo je posebno izra\u017eeno kod djece jer ona nemaju potpuno razvijen sustav samokontrole i kontrole emocija i puno te\u017ee im se oduprijeti njihovim utjecajima. <\/p>\n

      Perceptualno rje\u0161avanje problema je koncept prema kojem zadovoljstvo pru\u017ea i sam \u010din tra\u017eenja, ne samo pronalazak predmeta<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Osim toga u video igrama se koristi operantno uvjetovanje, odnosno u\u010denje na posljedicama. Psiholozi su otkrili da pojedinac nau\u010di kako reagirati na odre\u0111ene podra\u017eaje ako ga se za to nagra\u0111uje. Da bi potaknuli igra\u010de na kontinuirano igranje, u video igre se uvodi raspored nagrada koje su vrlo po\u017eeljne, te pobu\u0111uju daljnju \u017eelju za igrom<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U video igri, kada igra\u010d ne uspije prije\u0107i nivo zbog pogre\u0161aka, ide ponovo poku\u0161avaju\u0107i ne ponoviti u\u010dinjene pogre\u0161ke. Upravo taj put i ulo\u017een trud da se do\u0111e do nagrade je ono \u0161to donosi zadovoljstvo. <\/p>\n

      U video igrama nema kritike niti bilo kakve klasifikacije. Razlike u spolu, dobi, rasi, te vjeri nisu bitne. Jedino \u0161to je va\u017eno je koliko se pridonosi zajedni\u010dkom cilju u video igri. Me\u0111utim, u svakodnevnom \u017eivotu djeca se \u010desto osje\u0107aju odba\u010denima, manje vrijednima ili nesposobnima zbog u\u010destalih kritika roditelja, u\u010ditelja ili vr\u0161njaka. <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Fortnite – nasilje u video igrama<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Razlozi igranja video igara<\/strong><\/p>\n

      John L. Sherry i Kristen Lucas<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> su kroz svoja istra\u017eivanja otkrili \u0161est glavnih motiva zbog kojih ljudi igraju videoigre. Prvi je natjecanje<\/em>, s ciljem da igra\u010d bude najbolji u igri. Zatim slijedi izazov<\/em>, koji motivira igra\u010da da do\u0111e na sljede\u0107u razinu ili pobijedi u igri. Veliku ulogu igra dru\u0161tvena interakcija<\/em>, sa svrhom igranja s prijateljima i prikupljanja dru\u0161tvenog statusa. Nikako ne treba zaboraviti na razonodu<\/em>, kako bi pro\u0161lo vrijeme ili se ubla\u017eila dosada. Zatim tu je ma\u0161tanje<\/em>, koje poti\u010de igra\u010da da u videoigri radi stvari koje u stvarnom \u017eivotu ne mo\u017ee, te na kraju uzbu\u0111enje<\/em> i napetost<\/em><\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Me\u0111utim, mo\u017eda najva\u017eniji motiv za igranje je uronjenost<\/em> (engl. immersion<\/em>)<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji ima nekoliko zna\u010denja i razina. Prema istra\u017eivanjima, na prvoj razini, igra\u010du se privla\u010di pa\u017enja (engl. engagement<\/em>), na drugoj razini je zaokupljen igrom (engl. engrossment<\/em>), a na tre\u0107oj je potpuno uronjen u virtualni svijet (engl. total immersion<\/em>)<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ovo je posebno va\u017eno kada se govori o djeci jer ona \u017eive u ma\u0161ti i uronjena su u svijet ma\u0161te iz dana u dan. Video igre im slu\u017ee kao sredstvo da mogu u fizi\u010dkom svijetu do\u017eivjeti ono o \u010demu ma\u0161taju. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Video igre u svakodnevnom \u017eivotu djece<\/strong><\/p>\n

      Istra\u017eivanje percepcije djece o utjecaju videoigara<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje je provedeno me\u0111u 630 djece u dobi od 10 do 15 godina na podru\u010dju Grada Zagreba i Zagreba\u010dke \u017eupanije, pokazalo je da najve\u0107i broj djece igra svakodnevno <\/strong>(39,4 %), ne\u0161to manji broj igra 2 do 3 puta u tjednu (31,2 %), a samo vikendom najmanji broj (29,4 %)<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kao \u0161to je i za o\u010dekivati, video igre naj\u010de\u0161\u0107e igraju kod ku\u0107e. Polovina ispitanika video igre igra manje od jedan sat dnevno<\/strong>, iako se pokazalo da postoji i rizi\u010dna skupina djece (4,5 %) koji provode vi\u0161e od tri sata dnevno igraju\u0107i video igre. Kada se pak govori o svjetskoj statistici 66% djece u dobi od 8 do 12 godina igra u prosjeku video igre dva sata dnevno. U dobi od 13 do 17 godina to se pove\u0107ava na dva i pol sata dnevno<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ono \u0161to je problemati\u010dno je da veliki broj djece ne tra\u017ei dopu\u0161tenje roditelja za igranje. Kroz rad s roditeljima sam uvidjela jo\u0161 nekoliko velikih problema, a to je da rijetko provjeravaju \u0161to dijete igra, da vremenski ne ograni\u010davaju igranje i da ne nadziru djecu tijekom igranja video igara. Razlog tome le\u017ei u njihovom neznanju kako adekvatno ograni\u010diti igranje video igara i pri tome izbje\u0107i sukobe i sva\u0111e s djecom. <\/p>\n

      Naime, video igre su djeci postale iznimno va\u017ene i zbog njih \u0107e vrlo \u010desto prekr\u0161iti pravila, izbjegavati du\u017enosti i oglu\u0161iti se na zabrane. One im slu\u017ee kao bijeg od svakodnevnih problema s kojima se susre\u0107u u \u0161koli u obitelji ili me\u0111u vr\u0161njacima. One su im odmor od brojnih obaveza i sredstvo za opu\u0161tanje. Djeci pru\u017eaju priliku da dobiju ono \u0161to im nedostaje u svakodnevnom \u017eivotu. Prema dr. Edwardu Deciju i Richardu Ryanu djeca svakodnevno streme prema tome da budu \u0161to bolja u onome \u0161to rade, \u017eele napredovati i \u017eele uspjeti u onome \u0161to ih interesira. Tako\u0111er \u017eele slobodu u odlu\u010divanju kada se radi o onome \u0161to im je bitno. Iznimno im ja va\u017ena i povezanost s roditeljima i za tim \u017eude. Me\u0111utim, sve to im je \u010desto uskra\u0107eno ili vrlo ograni\u010deno. Vrlo \u010desto se osje\u0107aju sputano u svojim nastojanjima da istra\u017euju i u\u010de o svijetu u kojem \u017eive. Igra i kreativno izra\u017eavanje im je ograni\u010deno i svedeno na minimum. \u017dive konstantno pod stresom jer moraju slijediti brojna pravila i ispunjavati o\u010dekivanja svojih roditelja i zajednice. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Negativni utjecaji video igara na djecu<\/strong><\/p>\n

      Istra\u017eivanje koje su proveli Sveu\u010dili\u0161te u Montrealu i institut Douglas pokazalo je da igranje akcijskih video igara utje\u010de na razvoj mozga. Kod navedenih video igara igra\u010d koristi navigacijsku strategiju “u\u010denje odgovora” koja se temelji na stvaranju navigacijske “navike” i na nju se oslanja<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Upravo ta strategija je povezana sa smanjenjem sive tvari na podru\u010dju hipokampusa koji je zadu\u017een za orijentaciju i epizodno pam\u0107enje. Ova vrsta pam\u0107enja je autobiografsko pam\u0107enje koje dopu\u0161ta pam\u0107enje konkretnih \u010dinjenica ili osobnih iskustava<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kod djece koja su ovisna o video igrama, koja u\u010destalo i dugotrajno igraju igre mo\u017ee se razviti depresija. Kod njih dolazi do prestimuliranosti dopaminom, te nakon igranja \u010desto mogu biti mrzovoljna, tu\u017ena, lijena i nezainteresirana za stvari i doga\u0111aje oko sebe jer im to ne pru\u017ea istu razinu stimulacije i osje\u0107aj sre\u0107e. Mo\u017ee do\u0107i i do poreme\u0107aja pa\u017enje, impulzivnosti, nedostatka samokontrole i kognitivne kontrole. Zbog velike koli\u010dine podra\u017eaja, mozak biva prestimuliran i naprosto ne uspijeva odrediti koji su podra\u017eaji va\u017eni za razumijevanje situacija a koje mo\u017ee ignorirati. <\/p>\n

      U video igrama je veliki problem nasilje kojem su djeca izlo\u017eena. Nakon \u0161to je tijelo do\u017eivjelo ugodu ili uzbu\u0111enje, mozak i tijelo opona\u0161aju one radnje koje \u0107e ponovo pridonijeti istom osje\u0107aju. To je jedan od razloga za\u0161to djeca nakon igranja igrica postaju nasilna ili hiperaktivna. Problem predstavlja i sterilizacija nasilja s minimalnim posljedicama ili se opravdava kao sredstvo da glavni junak do\u0111e do cilja. Virtualni likovi postaju idoli koji se opona\u0161aju bez obzira koliko njihovi postupci bili lo\u0161i ili opasni. Prema dje\u010djem na\u010dinu razmi\u0161ljanja, oni su junaci koji uvijek \u010dine ono \u0161to je ispravno i dobro. Djeca po\u010dinju usvajati nasilno pona\u0161anje kao normalno. To s vremenom dovodi do gubitka sposobnosti razlikovanja dobrog od lo\u0161eg<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Sve ve\u0107i broj djece iskazuje smanjenu empatiju i brigu prema drugima. Treba ipak naglasiti da nasilne igre ne\u0107e svu djecu pretvoriti u potencijalne ubojice niti \u0107e sva djeca zbog igara postati nasilnija, no vjerojatno \u0107e potaknuti agresivnost kod onih koji ve\u0107 imaju predispozicije za takvo pona\u0161anje. Pritom su ranjivija ona djeca koja su manje uspje\u0161na u stvarnom \u017eivotu i koja imaju ni\u017ee samopo\u0161tovanje. Ona se u virtualnom svijetu osje\u0107aju mo\u0107nije i uspje\u0161nije te ga zapravo \u017eele projicirati na stvarnost. <\/strong><\/p>\n

      No, to nije jedini problem. Veliki broj djece iskazuje probleme u socijalizaciji i komunikaciji. Zbog igranja video igara \u010desto gube prilike za razvoj socijalnih i komunikacijskih vje\u0161tina kroz dru\u017eenja i igru s drugom djecom u fizi\u010dkom svijetu. Zbog premalo kretanja djeca sve vi\u0161e imaju zdravstvenih problema poput pretilosti i dijabetesa.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Negativni utjecaj video igara<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Pozitivni utjecaji video igara na djecu<\/strong><\/p>\n

      Video igre pru\u017eaju uvid u novi oblik socijalizacije, virtualnu socijalizaciju. Igre zahtijevaju racionalizaciju, sposobnost snala\u017eenja i osiguravanje sredstava za pre\u017eivljavanje. Igra\u010di me\u0111usobno sura\u0111uju kako bi osmislili vlastite likove, stvorili vlastite ciljeve igre, te izgradili digitalne svjetove koji su za neke igra\u010de ugodniji od \u017eivljenja u stvarnom svijetu<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Virtualni svijet im pru\u017ea priliku za dru\u017eenje i razmjenu iskustva. Igra\u010di si me\u0111usobno poma\u017eu i zajedno rje\u0161avaju probleme, a pri tome osobne karakteristike, nacionalna pripadnost, dru\u0161tveni status i sl. nemaju nikakav utjecaj. Istra\u017eivanje Elizabeth Behm – Moravitz je pokazalo da sve navedeno pridonosi pove\u0107anju empatije prema drugima, dijeljenja i pomaganja drugima i u stvarnom svijetu. <\/p>\n

      Djeca se u\u010de i procjenjivati rizik, odnosno kako \u0107e njihovi postupci ili postupci drugih igra\u010da utjecati na tijek doga\u0111anja i suigra\u010de. Djeca se u\u010de kako raditi u timu, te kako voditi tim da bi se dostigao \u017eeljeni cilj. <\/p>\n

      Video igre koje su sadr\u017eajem primjerene djetetovoj dobi mogu pridonijeti razvoju njegovih vje\u0161tina i pomo\u0107i mu u usvajanju novih znanja; one djeci pru\u017eaju i vid zabave kroz koji mogu slobodno u\u010diti i svladavati nove vje\u0161tine. Djeca nisu sputana uputama trenera i u\u010ditelja ili \u017eeljama roditelja, te imaju priliku u\u010diti o stvarima koje im ina\u010de nisu dostupne (o svemiru, o Zemlji, o raznim narodima i kulturama…). U\u010denje kroz igru djeci je priro\u0111eno i to je na\u010din kako u\u010de i u stvarnom svijetu. Zbog toga video igre mogu imati veliki doprinos u u\u010denju i usvajanju \u0161kolskog gradiva. <\/p>\n

      Istra\u017eivanja su pokazala da video igre pridonose razvoju logi\u010dkog mi\u0161ljenja, sposobnosti rje\u0161avanja problema, te pobolj\u0161avaju kriti\u010dko razmi\u0161ljanje. Kod djece se razvija i bolja koordinacija oko – ruka, te preciznost. Video igre uvelike mogu pomo\u0107i u pobolj\u0161anju \u010ditanja i u\u010denju jezika, te ra\u010dunanja. Kod obavljanja zadataka i misija u video igri djeca se moraju dobro koncentrirati i vrlo dobro pamtiti \u0161to im je zadano i \u0161to se od njih zahtijeva. Tako\u0111er se razvija mapiranje i vizualna percepcija. Djeca moraju \u010desto pratiti mape, moraju se nau\u010diti snalaziti u raznim okolinama i prostorima, te moraju obra\u0107ati pa\u017enju na detalje. Svi ti izazovi i kori\u0161tenje sposobnosti da bi se rije\u0161ili problemi ili savladale prepreke kod djeteta utje\u010de na pove\u0107anje samopouzdanja. Kada ono uspije svladati odre\u0111enu prepreku javlja se osje\u0107aj postignu\u0107a, a to pak pridonosi ja\u010danju vjere u sebe. Dijete taj osje\u0107aj onda preusmjerava i na druge sfere svog \u017eivota. Ono razmi\u0161lja:”Ako sam mogao to u\u010diniti, onda mogu i ovo.”<\/p>\n

      Ono \u0161to nikako ne treba zaboraviti je da se dijete u\u010di nositi i sa stresom. Naime, dok igra, suo\u010dava se s problemima koje ne mo\u017ee odmah rije\u0161iti, biva vra\u0107eno unazad u igri, mora u kratkom vremenu na\u0107i rje\u0161enja i sl. Sve to mu poma\u017ee da nau\u010di kontrolirati svoje reakcije i kako umanjiti utjecaj stresa na njegove odluke i postupke. <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Pozitivan utjecaj video igara<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Poticanje pozitivnih u\u010dinaka video igara i eliminiranje negativnih<\/strong><\/p>\n

      Da bi se potaknuli pozitivni u\u010dinci video igara i eliminirali negativni potrebno je prije svega da roditelji budu upoznati sa sadr\u017eajem video igara i da imaju nadzor nad djetetom. Ipak djeca igraju video igre najvi\u0161e kod ku\u0107e. Ono \u0161to je klju\u010dno je da se roditelji pridr\u017eavaju ovih savjeta:<\/p>\n

      Odabrati video igre u skladu s dobi djeteta.<\/p>\n

      Vremenski ograni\u010diti gledanje. Smanjenje vremena provedenog pred ekranom, dovodi i do smanjenja nasilnog pona\u0161anja. Mnogi stru\u010dnjaci smatraju da je jedan sat dnevno vremenski okvir za igranje video igara. Me\u0111utim, prema mom iskustvu, rekla bih da je to previ\u0161e jer ve\u0107 i za to vrijeme djeca postanu previ\u0161e uronjena u video igru i te\u017ee im se isklju\u010diti. Moja preporuka bi bila oko 45 minuta, s tim da bih preporu\u010dila dane bez video igara.<\/p>\n

      Tako\u0111er bi bilo dobro da roditelji prvo pogledaju najavu za video igru, provjere sadr\u017eaj i pro\u010ditaju recenzije. Tako se mogu najbolje uvjeriti je li video igra primjerena za dijete.<\/p>\n

      Ako do\u0111e do nasilja trebaju s djetetom razgovarati o tome \u0161to je uzrokovalo takvo pona\u0161anje, te dati do znanja da se problemi ne rje\u0161avaju na taj na\u010din. Tako\u0111er mogu pitati dijete kako bi se problem mogao rije\u0161iti bez nasilja.<\/p>\n

      Usmjeriti im pa\u017enju na sadr\u017eaj koji pridonosi razvoju kreativnosti, poti\u010de znati\u017eelju, empatiju, suradnju i pomaganje. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Popis video igara <\/strong><\/p>\n

      Super Mario Odyssey 3+ – avantura kroz razne dijelove svijeta<\/p>\n

      Yoshi’s Crafted World 3+ – istra\u017eivanje<\/em><\/p>\n

      LittleBigPlanet 3 + – rje\u0161avanje problema i kreiranje igre<\/em><\/p>\n

      Scribblenauts: Showdown 5+ – rje\u0161avanje problema <\/em><\/p>\n

      The Magic school bus 5+ – <\/em>istra\u017eivanje<\/p>\n

      Mario Kart 8 Deluxe 6 + – vo\u017enja<\/em><\/p>\n

      LEGO 6 + – kreiranje<\/em><\/p>\n

      Snipperclips 8 + – rje\u0161avanje problema<\/em><\/p>\n

      Rocket League<\/em> 8 + – vo\u017enja, vje\u017ebanje ga\u0111anja loptom<\/p>\n

      Unravel 2 8 + – rje\u0161avanje problema i zagonetki<\/em><\/p>\n

      Yooka-Laylee \u00ad9+ – rje\u0161avanje zagonetki<\/em>, borba protiv negativaca<\/em><\/p>\n

      Overcooked 2 10+ –\u00a0 kuhanje<\/em><\/p>\n

      No Man’s Sky 10 + – izu\u010davanje planeta, biljaka, minerala<\/em><\/p>\n

      Splatoon 2 10 + -vje\u017ebe ga\u0111anja<\/em><\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Super Mario \u2013 zabava<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      Yoshi’s Crafted World – zivotinje u igrama, neobicni likovi<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      LittleBigPlanet neobicni likovi<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n

      The Magic school bus – edukacija<\/em><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Zaklju\u010dak <\/strong><\/p>\n

      \u017divimo u svijetu u kojem je igranje video igara nemogu\u0107e zabraniti. Zabrana igranja nikad nije rje\u0161enje i \u010desto rezultira sukobom izme\u0111u roditelja i djece, te otu\u0111enjem djece. Umjesto toga treba shvatiti da su video igre danas dio ljudske svakodnevice te s djecom o njima treba razgovarati i educirati ih. Djeci treba pru\u017eati stvarne do\u017eivljaje i iskustva koja \u0107e im pru\u017eiti zadovoljstvo i zabavu. Roditelji se trebaju vi\u0161e usmjeriti na svoju djecu i svakodnevno im pru\u017eati pa\u017enju, ljubav i pohvale za njihova djela. Upravo je to ono \u0161to djeca od njih tra\u017ee a ne dobivaju, te zbog toga bje\u017ee u virtualni svijet video igara. Treba re\u0107i da video igre nisu ni dobre ni lo\u0161e. Kakav utjecaj imaju na djecu ovisi o tome kako ih svi mi koristimo, pogotovo roditelji. Naime mnogi roditelji iskazuju simptome ovisnosti o malim ekranima i video igrama. Djeca u\u010de po modelu i naprosto opona\u0161aju njihovo pona\u0161anje i usvajaju ga kao normalno. <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDLI, Disruptedlogic interactive, https:\/\/disruptedlogic.com\/2018\/03\/18\/the-psychology-of-color-for-game-development\/. <\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPsychological Properties of Colours, http:\/\/www.colour-affects.co.uk\/psychological-properties-of-colours.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMagazin,hr., Dopamin ima velik utjecaj na raspolo\u017eenje i izvr\u0161avanje obaveza, a mo\u017eete ga na\u0107i u ovim namirnicama<\/em>, https:\/\/net.hr\/magazin\/zdravlje\/dopamin-ima-velik-utjecaj-na-raspolozenje-i-izvrsavanje-obaveza-a-mozete-ga-naci-u-ovim-namirnicama.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVilayanur S. Ramachandran and Diane Rogers-Ramachandran, The Neurology of Aesthetics<\/em>, SciAm Mind br. 5, 17 \/ 2004., str. 18.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nChristine Yee, Behavior Principles and Good Game Design,<\/em> http:\/\/yukaichou.com\/gamification-study\/behavior-principles-and-good-game-design\/.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nKristen Lucas i John L. Sherry, Sex Differences in Video Game Play: A Communication \u2013 Based Explanatory,<\/em> SAGE Publishing, Thousand Oaks, California 2004.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDanijel, Laba\u0161, Ines Marin\u010di\u0107 i Alma Muj\u010dinovi\u0107, Percepcija djece o utjecaju video igara<\/em> Communication Management Review, Zagreb 2018., str. 10 – 11.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDanijel, Laba\u0161, Ines Marin\u010di\u0107 i Alma Muj\u010dinovi\u0107, Percepcija djece o utjecaju video igara<\/em>, str. 11.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid., str. 11.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid., str., 10 – 11.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDokler Ana, Istra\u017eivanje o videoigrama: navike, motivi i stavovi hrvatskih osnovno\u0161kolaca<\/em>, dostupno na https:\/\/www.medijskapismenost.hr\/istrazivanje-o-videoigrama-navike-motivi-i-stavovi-hrvatskih-osnovnoskolaca\/.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nCenter on media and Child’s Health, https:\/\/cmch.tv\/parents\/video-games\/.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMaria Cohut, <\/strong>Action video games decrease gray matter, study finds<\/em>, https:\/\/www.medicalnewstoday.com\/articles\/318839#Action-games-effect-on-brain.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nSainte Anastasie, Psihologija, filozofija i razmi\u0161ljanje o \u017eivotu. Blog o filozofiji i psihologiji. \u010clanci o razli\u010ditim aspektima ljudske psihologije<\/em> https:\/\/hr.sainte-anastasie.org\/articles\/psicologa\/tipos-de-memoria-cmo-almacena-los-recuerdos-el-cerebro-humano.html.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n Iva Br\u010di\u0107, Utjecaj medija na gledatelja od najranije do odrasle dobi<\/em>, Zbornik: Mediji kao sredi\u0161nji problem sada\u0161njosti, str. 235.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid., str. 234.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nComon Sense Media, Game riviews<\/em>, https:\/\/www.commonsensemedia.org\/game-reviews.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Br\u010di\u0107 Iva, Utjecaj medija na gledatelja od najranije do odrasle dobi<\/em>, Zbornik: Mediji kao sredi\u0161nji problem sada\u0161njosti, In medias res: \u010dasopis filozofije medija, vol. 7 No. 13, 2018., str. 234 – 235.<\/p>\n

      Cohut, Maria, <\/em><\/strong>Action video games decrease gray matter, study finds<\/em>, dostupno na https:\/\/www.medicalnewstoday.com\/articles\/318839#Action-games-effect-on-brain, 2017., preuzeto 14. velja\u010de. 2020.<\/p>\n

      Dokler Ana, Istra\u017eivanje o videoigrama: navike, motivi i stavovi hrvatskih osnovno\u0161kolaca<\/em>, dostupno na https:\/\/www.medijskapismenost.hr\/istrazivanje-o-videoigrama-navike-motivi-i-stavovi-hrvatskih-osnovnoskolaca\/ 2019., preuzeto 5. velja\u010de 2020.<\/p>\n

      Laba\u0161, Danijel, Marin\u010di\u0107, Ines i Muj\u010dinovi\u0107 Alma, Percepcija djece o utjecaju video igara<\/em> Communication Management Review, Zagreb 2018., str. 10 \u2013 11.<\/p>\n

      Lucas, Kristen i Sherry, John.,L., Sex Differences in Video Game Play: A Communication \u2013 Based Explanatory,<\/em> SAGE Publishing, Thousand Oaks, California 2004.<\/p>\n

      Vilayanur S. Ramachandran, Vilyanur, S. i Rogers, Ramachandran, Diane, The Neurology of Aesthetics<\/em>, SciAm Mind 5 17 \/ 2004., str. 18.<\/p>\n

      Yee, Christine,<\/strong>Behavior Principles and Good Game Design<\/em>, dostupno na http:\/\/yukaichou.com\/gamification-study\/behavior-principles-and-good-game-design\/ 2015., preuzeto 5. velja\u010de 2020.<\/p>\n

      Ostali izvori:<\/strong><\/p>\n

      Center on Media and Child’s Health, https:\/\/cmch.tv\/parents\/video-games\/, preuzeto 7. velja\u010de 2020.<\/p>\n

      Comon Sense Media, Game riviews, <\/em>https:\/\/www.commonsensemedia.org\/game-reviews, preuzeto 15. velja\u010de 2020.<\/p>\n

      DLI, Disruptedlogic interactive, https:\/\/disruptedlogic.com\/2018\/03\/18\/the-psychology-of-color-for-game-development\/, preuzeto 5. velja\u010de 2020.<\/p>\n

      Magazin,hr., Dopamin ima velik utjecaj na raspolo\u017eenje i izvr\u0161avanje obaveza, a mo\u017eete ga na\u0107i u ovim namirnicama<\/em>, https:\/\/net.hr\/magazin\/zdravlje\/dopamin-ima-velik-utjecaj-na-raspolozenje-i-izvrsavanje-obaveza-a-mozete-ga-naci-u-ovim-namirnicama\/, preuzeto 5. velja\u010de 2020.<\/p>\n

      Parents, https:\/\/www.parents.com\/toddlers-preschoolers\/everything-kids\/whoa-when-it-comes-to-video-games-an-hour-a-day-is-ok\/, preuzeto 15. velja\u010de, 2020.<\/p>\n

      Sainte Anastasie, Psihologija, filozofija i razmi\u0161ljanje o \u017eivotu. Blog o filozofiji i psihologiji. \u010clanci o razli\u010ditim aspektima ljudske psihologije<\/em>. https:\/\/hr.sainte-anastasie.org\/articles\/psicologa\/tipos-de-memoria-cmo-almacena-los-recuerdos-el-cerebro-humano.html, preuzeto 7. velja\u010de 2020.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Effects of Video Games on Children<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Video games have become the most important aspect of entertainment for children and the way how they spend their free time. Video games aren\u2019t a privilege that children have after they do their chores anymore. They are a part of children\u2019s everyday life. They can be played on gaming consoles, on computers, tablets, and smartphones. Almost 90% of children in Croatia play some kind of video game. This paper will focus on the reasons for the popularity of video games among children. Negative influences on children\u2019s behavior, health, and psychophysical development will be studied. The positive side of video games will also be explored and how they can contribute to the development of children\u2019s skills and help them acquire knowledge. The paper will explain how the positive impact of video games can be encouraged and how to reduce the negative ones.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> video games, children, video game addiction, negative effects of video games, pozitive effects of video games, virtual socialization.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  9(17)#17 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.9.17.7<\/a>
      \nUDK 316.774-047.23:005.336.2-047.37
      \nPrethodno priop\u0107enje
      \nPreliminary communication
      \nPrimljeno: 29.01.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Jelena Maksimovi\u0107<\/a>, Jelena Osmanovi\u0107<\/a> i Anastasija Mamutovi\u0107<\/span><\/p>\n

      Univerzitet u Ni\u0161u, Filozofski fakultet, Departman za pedagogiju, Srbija<\/p>\n

      jelena.maksimovic@filfak.ni.ac.rs<\/p>\n

      jelena.osmanovic@filfak.ni.ac.rs<\/p>\n

      anastasija.mamutovic@filfak.ni.ac.rs<\/p>\n

      Kompetencije nastavnika za medijsko obrazovanje<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (437 KB), Hrvatski, Str. 2685 – 2707
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      U moderno doba kompetencije za medijsko obrazovanje postale su integralno svojstvo uspje\u0161nog nastavnika. Usprkos tome, tematika medijske pismenosti nastavnog kadra na na\u0161im prostorima nije jo\u0161 uvijek temeljno istra\u017eena. Iz tog razloga cilj istra\u017eivanja odnosio se na ispitivanje medijske pismenosti i kompetencija nastavnika za medijsko obrazovanje. U istra\u017eivanju je kori\u0161tena petero – stupanjska skala procjene Kompetencije nastavnika za medijsko obrazovanje (KNMO) sastavljena od 31 itema. Prvi segment skale procjene odnosio se na ispitivanje kompetencija nastavnika za upotrebu medijskih sredstava, drugi segment odnosio se na svrhu upotrebe medija i tre\u0107i na spremnost nastavnika da unapre\u0111uju vlastite kompetencije za medijsko obrazovanje. U istra\u017eivanju je u\u010destvovalo 152 nastavnika (na podru\u010dju Ni\u0161a, Dimitrovgrada, Zaje\u010dara, Mero\u0161ine i Obla\u010dine) \u010diji su stavovi analizirani u odnosu na predmetno podru\u010dje (prirodnih\/tehni\u010dkih i dru\u0161tveno – humanisti\u010dkih znanosti), godine starosti, (do 35 i vi\u0161e od 35), godine radnog sta\u017ea (do 10; od 10 do 20 i vi\u0161e od 20) i stru\u010dno usavr\u0161avanje u oblasti medijskog obrazovanja. Rezultati istra\u017eivanja su pokazali da 75% ispitanika sebe smatra medijski kompetentnom osobom i da nastavnici najpozitivnije procjenjuju vlastite kompetencije za upotrebu e – maila, programa Word, internet siteova; ra\u010dunara; medijskih ure\u0111aja kao \u0161to su fotoaparat, kamera, radio i televizija i Power point prezentacija. Ni\u017ei stupanj povjerenja u vlastite kompetencije za upotrebu medijskih sredstava nastavnici su iskazali kada je bila rije\u010d o upotrebi programa Excel i dru\u0161tvenih mre\u017ea kao \u0161to su Facebook i Instagram. Rezultati istra\u017eivanja tako\u0111er su pokazali da se nastavni\u010dki kadar na na\u0161im prostorima naj\u010de\u0161\u0107e suo\u010dava s te\u0161ko\u0107ama prilikom tendencije da kreira blog o vlastitom odgojno – obrazovnom radu i primjeni obrazovnog softvera u radu s u\u010denicima. Kada je rije\u010d o svrsi upotrebe, rezultati istra\u017eivanja su pokazali da nastavnici medijska sredstva naj\u010de\u0161\u0107e koriste u cilju pronala\u017eenja nastavnog materijala i pripreme aktivnosti koje \u0107e se realizirati u radu s u\u010denicima, a najrje\u0111e za ostvarivanje komunikacije sa roditeljima u\u010denika. Rezultati istra\u017eivanja pokazuju da s jedne strane ispitanici smatraju da je potrebno vi\u0161e pa\u017enje posvetiti medijskom obrazovanju nastavnika, a s druge strane u dovoljnoj mjeri ne prate novine u oblasti informaciono – komunikacionih tehnologija, ne upoznaju se u\u010destalo sa internet siteovima korisnim za medijsko opismenjavanje, rijetko prate blogove koje kreiraju drugi nastavnici u cilju medijskog obrazovanja ili \u010ditaju stru\u010dnu literaturu koja mo\u017ee doprinijeti njihovoj kompetentnosti za primjenu medija u nastavi. Tako\u0111er, rezultati istra\u017eivanja pokazuju da nastavnici smatraju da razmjena iskustava s kolegama doprinosi u najve\u0107em stupnju razvoju kompetencija za primjenu medijskih tehnologija. Kada je rije\u010d o nezavisnoj varijabli – predmetno podru\u010dje, rezultati pokazuju da nastavnici prirodno \/ tehni\u010dkih znanosti pozitivnije procjenjuju vlastite medijske kompetencije i da u\u010destalije prate novine iz oblasti informacijsko – komunikacijskih tehnologija u odnosu na nastavnike dru\u0161tveno – humanisti\u010dkih znanosti. Tako\u0111er, u istra\u017eivanju je uo\u010dena tendencija da s porastom godina radnog sta\u017ea nastavnika opada stupanj pozitivnog procjenjivanja vlastitih kompetencija za upotrebu medijskih sredstava i stupanj spremnosti za stjecanje medijskog obrazovanja. Kada je rije\u010d o nezavisnoj varijabli koja se odnosi na stru\u010dno usavr\u0161avanje u oblasti medijskog obrazovanja rezultati istra\u017eivanja pokazali su da nastavnici koji su se u oblasti primjene medija stru\u010dno usavr\u0161avali pozitivnije procjenjuju vlastite medijske kompetencije i pokazuju ve\u0107i stupanj spremnosti za daljnje stru\u010dno usavr\u0161avanje u odnosu na nastavnike koji se nisu medijski obrazovali putem seminara, radionica i te\u010dajeva.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> kompetencije, nastavnici, mediji, obrazovanje.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU<\/strong><\/p>\n

      U svjetlu globalizacije i tehnolo\u0161kog razvoja, od nastavnika se o\u010dekuje vi\u0161estruka pismenost koja podrazumijeva stjecanje kompetencija za medijsko obrazovanje i fundamentalno razumijevanje kako tiskanih tako i elektronskih izvora (Kellner, 2004). Kompjuteri, smart telefoni, tableti, pametne plo\u010de, obrazovni softveri i ostali produkti digitalne i medijske tehnologije umnogome su modernizirali odgojno – obrazovni proces, a samim tim i motivirali u\u010denike za usvajanje nastavnog sadr\u017eaja (Maksimovi\u0107 i Osmanovi\u0107, 2018). Tematika ispitivanja kompetencija vrlo je aktualna u posljednjim decenijama i predmet je brojnih pedago\u0161kih analiza (Trifonova, 2010). Osim profesionalnog razvoja u oblasti struke, suvremeni nastavnik mora imati tehnolo\u0161ke i kompetencije za medijsko obrazovanje kako bi se smatrao konkurentnim na tr\u017ei\u0161tu rada (Chen et. al., 2017). Kompetencije za medijsko obrazovanje u 21. stolje\u0107u smatraju se klju\u010dnim elementom u\u010denja koje za cilj ima stjecanje vje\u0161tina razumijevanja medija (Peicheva & Milenkova, 2016), razvijanje kriti\u010dke svijesti o medijskoj industriji (Amdam, 2017; Kesler et. al., 2016), intenzivan razvoj medijske pismenosti (Fedorov & Levitskaya, 2018; Mavropulo & Muryukina, 2018), kao i unaprje\u0111ivanje sposobnosti za argumentiranu evaluaciju medijskih sadr\u017eaja (Kiryakova et. al., 2015). „Smatra se da je permanentna izlo\u017eenost medijima i medijskim porukama danas izuzetno velika, da mediji uti\u010du na procese socijalizacije, odgoja, u\u010denja i stjecanja znanja“ (Stanisavljevi\u0107 Petrovi\u0107 i Pavlovi\u0107, 2017: 11)<\/p>\n

      Sve te\u017ea selekcija informacija koje se plasiraju putem medija uvjetovala je da je tematika njihovog kori\u0161tenja na prihvatljiv i konstruktivan na\u010din jako va\u017ena tema. \u010cinjenica je da su debate o kompetencijama za medijsko obrazovanje postale aktualne u Srbiji tek u posljednjih nekoliko godina. Razloge za ovakvo stanje potrebno je tra\u017eiti u okolnostima u kojima su i svi ostali tranzicijski procesi kasnili i bili u vremenskom raskoraku s ve\u0107inom drugih zemalja (Veljanovski, 2012: 49). S obzirom na to da suvremeno dru\u0161tvo te\u017ei k digitalizaciji, kao i to da postoji velika opasnost od manipulacije mladih putem medija, jako je va\u017eno definirati i oblikovati po\u017eeljne medijske kompetencije koje se odnose na medijsku pismenost \u010dovjeka (Maksimovi\u0107 i sar., 2015: 913). Medijsko obrazovanje se mo\u017ee definirati kao prou\u010davanje razli\u010ditih vrsta medija u cilju njegovanja medijske pismenosti pojedinaca. U posljednjim decenijama medijsko se obrazovanje razvilo u \u0161kolskim sistemima i dru\u0161tvima \u0161irom svijeta. Na osnovu toga mo\u017ee se zaklju\u010diti da je medijska pismenost uvjetovala promjenu paradigme obrazovanja s jedne strane (Lee, 2010), kao i veliki broj istra\u017eivanja koja su se bavila kompetencijama nastavnika za digitalno i medijsko obrazovanje (Fedorov, 2011; Westbrook, 2011; Garc\u00eda-Ruiz et. al., 2014; Buckingham, 2015; Nagle, 2018) kao integralnim kvalitetom moderne \u0161kole (Verbitskaya & Ivanova, 2011), s druge strane. Ubrzan razvoj medija uvjetovao je tako\u0111er i nastanak medijske pedagogije. Ova disciplina jo\u0161 uvijek nije u potpunosti formirana iako se u posljednjih 60 godina profilirala s tendencijom da njen predmet prou\u010davanja bude razvitak medijskih kompetencija u cilju sprje\u010davanja medijske manipulacije (Toli\u0107, 2008: 1).<\/p>\n

      Medijska pismenost i medijska kompetencija predstavljaju va\u017ene osobine u procesu samorealizacije pojedinca u suvremenom medijskom dru\u0161tvu. Me\u0111utim, pri definiranju dimenzija medijskih kompetencija nastavnog kadra neophodno je uzeti u obzir ubrzan znanstveno – tehnolo\u0161ki razvoj, kao i specifi\u010dne individualne i dru\u0161tvene potrebe povezane s njim. Nastavni kadar je u obrazovnom procesu dobio jaku konkurenciju od strane interneta i suvremenih medija koji na ekonomi\u010dan na\u010din u\u010denicima nude mogu\u0107nost za pretra\u017eivanje i obradu podataka (Matijevi\u0107, 2011). Iz tog razloga, po\u017eeljno je razvijanje kompetencija nastavnika za medijsko obrazovanje zapo\u010deti ve\u0107 u procesu obrazovanja, i to putem nekolicine odabranih obrazovnih oblasti ili nastavnih predmeta (Ka\u010dinov\u00e1, 2018). <\/p>\n

      Inicijativa za ispravno tuma\u010denje medijskih sadr\u017eaja uvjetovala je nastanak izvora koji su posve\u0107eni promoviranju kriti\u010dke medijske pismenosti kao \u0161to su Udru\u017eenja za medijsku pismenost, Mre\u017ee medijske svesti, Centri medijskog obrazovanja i sli\u010dno (Carr & Portfilio, 2009). Na primjer, u europskim dijelovima Rusije veliki broj pedagoga anga\u017eiran je u procesu razvijanja medijskih kompetencija svih starosnih grupa, a broj medijskih obrazovnih \u0161kola i centara neprestano se pove\u0107ava (Levitskaya, 2014). Tako\u0111er, u posljednjih 10 do 15 godina uspjesi ruske teorije i metodologije medijskog obrazovanja sve su primjetniji. To\u010dnije, objavljeno je preko 100 monografija i ud\u017ebenika i vi\u0161e od 1000 \u010dlanaka na temu kompetencija za upotrebu medija (Fedorov, 2012). U \u010ce\u0161koj republici proces uvo\u0111enja medijskog obrazovanja nakon perioda provo\u0111enja reformi jest predmet poja\u010danog interesa (Wol\u00e1k, 2013: 97). Istra\u017eivanja o medijskoj edukaciji intenzivirana su i u Finskoj 2005. godine osnivanjem Finskog dru\u0161tva za medijsko obrazovanje (Kupiainen et. al., 2008: 21). Giest (Giest, 2010) isti\u010de da su neophodne zna\u010dajne promjene u pristupu projektima obuke nastavnika za medijsko obrazovanje koje \u0107e uvjetovati kvalitetu ste\u010denog znanja, umjesto povr\u0161nog stjecanja vje\u0161tina i sposobnosti. „U obrazovnom sistemu je neophodno u\u010diniti pomak prema modelu izgradnje znanja, gdje se nastavnici i u\u010denici medijski educiraju. Medijsko obrazovanje predstavlja stjecanje sposobnosti za kriti\u010dko i\u0161\u010ditavanje medija, bilo kakva da je vrsta tradicionalnih ili novih medija. Osnovni cilj je smanjenje distanciranosti od medija, razumijevanjem njihovog funkcioniranja i upoznavanja sa njihovim sadr\u017eajima“ (Brakus, 2015).<\/p>\n

      Va\u017eno je ista\u0107i da je malo vjerojatno da bi jedan odre\u0111eni model medijske pismenosti mogao biti prikladan za sve \u010dlanove jednog dru\u0161tva, kao i za razli\u010dite socijalne kontekste. Dakle, medijska pismenost se ne mo\u017ee definirati nezavisno od dru\u0161tvenog konteksta u kojem se razvija (Livingstone et. al., 2013). Usprkos tome, sva dru\u0161tva karakteriziraju zamagljene granice izme\u0111u tradicionalnih i digitalnih medija, kao i zamjena tradicionalnog dru\u0161tva informacijskim (Arnolds-Granlund & Kotilainen, 2010).<\/p>\n

      „Prou\u010davanje medija i njihovih odnosa prema promjenama u odgojno-obrazovnim strujanjima vrlo je zna\u010dajna i popularna pojava i\u00a0 izaziva pa\u017enju brojnih istra\u017eiva\u010da razli\u010ditih profila: sociologa, psihologa, pedagoga, koji nastoje s razli\u010ditih aspekata sagledati efekte sveprisutne “medijske revolucije” (Maksimovi\u0107 i Stanisavljevi\u0107 Petrovi\u0107, 2014: 472, 473).<\/p>\n

      Promjene u dru\u0161tvenom kontekstu u smjeru ekspanzije medijske tehnologije odrazile su se na odgojno – obrazovni sistem. Tradicionalni vid nastavnog procesa koji podrazumijeva frontalni oblik rada, kao i kori\u0161tenje nastavnih sredstava kao \u0161to su plo\u010da i kreda, vi\u0161e se ne smatra adekvatnim i efikasnim. U svjetlu digitalizacije, od nastavnika se o\u010dekuje kompetentnost, kako za vlastito medijsko obrazovanje tako i za pravilno medijsko educiranje budu\u0107ih generacija. Iz toga razloga, jako je va\u017eno uvidjeti stanje medijske pismenosti nastavnog kadra na na\u0161im prostorima kako bi se pristupilo izradi strategija i planova educiranja odgojno – obrazovnog kadra u \u0161kolskom kontekstu.<\/p>\n

       <\/p>\n

      METODOLO\u0160KI PRISTUP PROBLEMU<\/strong><\/p>\n

      Prosperitet obrazovnog sistema jedne zemlje uvjetovan je u velikoj mjeri kompetencijama nastavnog kadra. Pored stru\u010dnih, metodi\u010dkih i komunikacijskih, kompetencije za medijsko obrazovanje postale su integralno svojstvo uspje\u0161nog nastavnika u modernom dobu. Usprkos tome, tematika medijske pismenosti nastavnog kadra na na\u0161im prostorima nije jo\u0161 uvijek temeljito istra\u017eena. Iz tog razloga cilj istra\u017eivanja odnosio se na ispitivanje medijske pismenosti i kompetencije nastavnika za medijsko obrazovanje. U istra\u017eivanju su formulirani sljede\u0107i istra\u017eiva\u010dki zadaci:<\/p>\n

        \n
      1. Ispitati kompetencije nastavnika za upotrebu medijskih sredstava<\/span><\/li>\n
      2. Ispitati u koje svrhe nastavnici naj\u010de\u0161\u0107e koriste medijska sredstva<\/span><\/li>\n
      3. Ispitati postoji li kod nastavnika spremnost za unapre\u0111ivanjem vlastitih kompetencija za medijsko obrazovanje<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        U istra\u017eivanju je postavljena op\u0107a hipoteza koja implicira djelomi\u010dnu medijsku pismenost nastavnika. Specifi\u010dne hipoteze formulirane su na slijede\u0107i na\u010din:<\/p>\n

          \n
        1. Pretpostavlja se da nastavnici najpozitivnije procjenjuju vlastite kompetencije za primjenu i tuma\u010denje tradicionalnih medija (radio, televizija, kamera, fotoaparat i sli\u010dno)<\/span><\/li>\n
        2. Pretpostavlja se da nastavnici naj\u010de\u0161\u0107e koriste medijska sredstva za vo\u0111enje pedago\u0161ke dokumentacije<\/span><\/li>\n
        3. Pretpostavlja se da je, prema mi\u0161ljenju nastavnika najkorisniji vid stjecanja kompetencija za medijsko obrazovanje poha\u0111anje seminara<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

          U istra\u017eivanju je kori\u0161tena petero – stupanjska skala procjene Kompetencije nastavnika za medijsko obrazovanje<\/em> (KNMO) sastavljena od 31 itema<\/em>. Brojevi u skali procjene kretali su se na kontinuumu, od broja 1 \u2013 potpuna nesuglasnost, broja 2 \u2013 djelomi\u010dna nesuglasnost, 3 \u2013 neodlu\u010dnost, 4 \u2013 djelomi\u010dna suglasnost, do broja 5 \u2013 potpuna suglasnost s navedenim itemom<\/em>. U istra\u017eivanju je u\u010destvovalo 152 nastavnika (na teritoriji Ni\u0161a, Dimitrovgrada, Zaje\u010dara, Mero\u0161ine i Obla\u010dine) \u010diji su stavovi analizirani u odnosu na predmetno podru\u010dje (prirodne\/tehni\u010dke i dru\u0161tveno – humanisti\u010dke znanosti), godine starosti, (do 35 i vi\u0161e od 35), godine radnog sta\u017ea (do 10; od 10 do 20 i vi\u0161e od 20) i stru\u010dno usavr\u0161avanje u oblasti medijskog obrazovanja (da i ne). Rezultati istra\u017eivanja obra\u0111eni su u programu za statisti\u010dku obradu podataka SPSS, a predstavljeni su tablicarnim i tekstualnim putem. Za utvr\u0111ivanje statisti\u010dki zna\u010dajnih razlika u odnosu na predmetno podru\u010dje, godine starosti i stru\u010dno usavr\u0161avanje nastavnika kori\u0161ten je t – test, dok je F – test primijenjen za tuma\u010denje razlika u stavovima ispitanika u odnosu na godine radnog sta\u017ea.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 1. Struktura uzorka istra\u017eivanja<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          Varijabla<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          FF<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Predmetno podru\u010dje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Prirodne\/tehni\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          67<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          44.1%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Dru\u0161tveno – humanisti\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          85<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          55.9%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Godine starosti<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          28<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          18.4%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          124<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          81.6%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Godine radnog sta\u017ea<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.0%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          65<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          42.8%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          52<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          34.2%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Stru\u010dno usavr\u0161avanje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Da<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          127<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          83.6%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Ne<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          25<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16.4%<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

           <\/p>\n

          ANALIZA REZULTATA ISTRA\u017dIVANJA SA DISKUSIJOM<\/strong><\/p>\n

          U Tablici 2 prikazani su stavovi ispitanika (N – 152) o kompetencijama nastavni\u010dkog kadra za upotrebu medijskih sredstava. U segmentu „Kompetencije<\/em>“ skale procjene KNMO nastavnicima je za procjenu ponu\u0111eno 12 tvrdnji, a za svaku od njih prikazan je prosje\u010dan odgovor (M), odstupanje od aritmeti\u010dke sredine (sd) i postotak ispitanika koji je iskazao suglasnost\/nesuglasnost ili neodlu\u010dnosti pri vrednovanju.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 2. Stavovi nastavnika o kompetencijama za upotrebu medijskih sredstava<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          KOMPETENCIJE<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje ra\u010dunara u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.44<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.83<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          28.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          60.5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje obrazovnih softvera u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.88<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.07<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          34.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          34.2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje Power point prezentacija u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.30<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.98<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          21.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          58.6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje medijskih ure\u0111aja (fotoaparat, kamera, radio, televizija)<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.42<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.88<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          62.5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje internet siteova<\/em> u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.48<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.79<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          63.8<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje programa Excel<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.30<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          27.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          27.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          33.6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje programa Word<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.62<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.73<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          73.0<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje e-maila<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.72<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.58<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17.1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          78.3<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za pisanje bloga o vlastitom odgojno – obrazovnom radu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.55<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.14<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          26.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          31.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.7<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje dru\u0161tvenih mre\u017ea u obrazovanju (FB, Instagram i sli\u010dno)<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.00<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.25<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12.5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          22.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          50.0<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Smatram se medijski kompetentnom osobom<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.04<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.91<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          38.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          36.8<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Putem medija se informiram o inovacijama obrazovnog sistema<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.11<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.89<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12.5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          44.1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          37.5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Na osnovu analize prosje\u010dnog odgovora (M) ispitanika pri vrednovanju tvrdnji, mo\u017eemo uo\u010diti da su nastavnici koji su \u010dinili uzorak istra\u017eivanja najpozitivnije procijenili vlastite kompetencije za upotrebu e-maila (M-4.72); potom programa Word (M-4.62); internet siteova<\/em> u radu sa u\u010denicima (M-4.48); ra\u010dunara (M-4.44), medijskih ure\u0111aja kao \u0161to su fotoaparat, kamera, radio i televizija (M-4.42) i Power point prezentacija (M-4.30). Pri procjeni kompetentnosti za primjenu navedenih, kako tradicionalnih, tako i modernih medijskih ure\u0111aja nastavnici su iskazali stavove koji se mogu tuma\u010diti kao visok stupanj djelomi\u010dne suglasnosti. To\u010dnije, kako rezultati istra\u017eivanja pokazuj, izuzetno mali postotak ispitanika nije osposobljen za kori\u0161tenje e-maila (1.3 %) i internet siteova<\/em> (2 %), kao i primjenu ra\u010dunara (4.6 %); Power point prezentacija (5.9 %); fotoaparata, kamera, radija i televizije (M-5.3 %) i programa Word (2 %).<\/p>\n

          Djelomi\u010dnu suglasnost i ne\u0161to ni\u017ei stupanj povjerenja u vlastite kompetencije za upotrebu medijskih sredstava nastavnici su iskazali pri vrednovanju tvrdnji koje se odnose na upotrebu programa Excel (M-4.10) i dru\u0161tvenih mre\u017ea u obrazovanju kao \u0161to su Facebook i Instagram (M-4.00). Rezultati istra\u017eivanja tako\u0111er pokazuju da se nastavni\u010dki kadar na na\u0161im prostorima naj\u010de\u0161\u0107e suo\u010dava sa te\u0161ko\u0107ama prilikom tendencije da kreira blog o vlastitom odgojno – obrazovnom radu (M-3.55) i primijeni obrazovne softvere u radu sa u\u010denicima (M-3.88). Pri vrednovanju spomenutih kompetencija ispitanici su dominantno iskazivali neodlu\u010dnost u procjeni, s obzirom na to da su njihovi stavovi koncentrirani oko broja 3 koji je na petero \u2013 stupanjskoj skali procjene KNMO ozna\u010davao stav neodlu\u010dan\/na sam. <\/p>\n

          Ukoliko uzmemo u obzir umjereni i ja\u010di stupanj suglasnosti u skali procjene KNMO uvidjeti \u0107emo da \u010dak 75 % ispitanih nastavnika sebe smatra medijski kompetentnom osobom. U skladu sa navedenim je i rezultati istra\u017eivanja koji pokazuju da se 81.6 % nastavnika putem medija informira o inovacijama u oblasti odgojno – obrazovnog sistema.<\/p>\n

          Na osnovi navedenih rezultata istra\u017eivanja mo\u017eemo zaklju\u010diti da prva hipoteza istra\u017eivanja „Pretpostavlja se da nastavnici najpozitivnije procjenjuju vlastite kompetencije za primjenu i tuma\u010denje tradicionalnih medija (radio, televizija, kamera, fotoaparat i sli\u010dno)<\/em>“ nije potvr\u0111ena, s obzirom na to da su nastavnici najpozitivnije procijenili vlastite kompetencije samo za upotrebu e-maila (M-4.72).<\/p>\n

          U Tablici 3 prikazani su stavovi nastavnika (N-152) o svrsi upotrebe medijskih sredstava. U segmentu „Svrha upotrebe<\/em>“ skale procjene KNMO nastavnicima je za procjenu ponu\u0111eno 7 tvrdnji, a za svaku od njih prikazan je prosje\u010dan odgovor (M), odstupanje od aritmeti\u010dke sredine (sd) i postotak ispitanika koji je iskazao suglasnost\/nesuglasnost ili neodlu\u010dnosti pri vrednovanju.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 3. Stavovi nastavnika o svrsi upotrebe medijskih sredstava<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          SVRHA<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za pripremu aktivnosti u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.09<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.90<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          38.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          38.8<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim u fazi realizacije aktivnosti sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.90<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.92<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          44.1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          28.3<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za pronala\u017eenje materijala za rad sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.28<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.76<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          38.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          46.1<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za bilje\u017eenje podataka o u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.51<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.13<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          32.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          22.4<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za vo\u0111enje pedago\u0161ke dokumentacije<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.51<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.21<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          20.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          32.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          24.3<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za analiziranje vlastite prakse<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.34<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          14.5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          27.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          37.5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za komunikaciju sa roditeljima u\u010denika<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.09<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.24<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          26.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          28.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Uzmemo li u obzir distribuciju prosje\u010dnog odgovora ispitanika (M) uvidjeti \u0107emo da se, od strane nastavni\u010dke populacije medijska sredstva naj\u010de\u0161\u0107e koriste u svrhu pronala\u017eenja nastavnog materijala (M-4.28), potom za pripremu aktivnosti koje \u0107e se realizirati u radu s u\u010denicima (M-4.09) i ne\u0161to rje\u0111e u fazi realizacije nastavnih aktivnosti (M-3.90). Pri vrednovanju spomenutih itema<\/em> koji ukazuju na svrhu upotrebe medijskih sredstava nastavnici koji su \u010dinili uzorak istra\u017eivanja iskazali su nizak stupanj djelomi\u010dne suglasnosti.<\/p>\n

          U istra\u017eivanju je uo\u010dena neodlu\u010dnost ispitanika pri vrednovanju tvrdnji koje se odnose na svrhu upotrebe medijskih sredstava kao \u0161to je bilje\u017eenje podataka o u\u010denicima (M-3.51); vo\u0111enje pedago\u0161ke dokumentacije (M-3.51) i analiziranje vlastite prakse (M-3.34). Ipak, uzmemo li u obzir umjereni i ja\u010di stupanj suglasnosti uvidjeti \u0107emo da medijska sredstva za bilje\u017eenje podataka o u\u010denicima koristi 55.3 %; za vo\u0111enje pedago\u0161ke dokumentacije 56.5 % i analiziranje vlastite prakse 50.7 % ispitanih nastavnika. Rezultati istra\u017eivanja pokazuju da se od strane nastavnika koji su \u010dinili uzorak istra\u017eivanja medijska sredstva istra\u017eivanja najrje\u0111e koriste za ostvarivanje komunikacije sa roditeljima u\u010denika (M-3.09). <\/p>\n

          Na osnovu navedenih rezultata istra\u017eivanja mo\u017eemo zaklju\u010diti da druga hipoteza istra\u017eivanja „Pretpostavlja se da nastavnici naj\u010de\u0161\u0107e koriste medijska sredstva za vo\u0111enje pedago\u0161ke dokumentacije<\/em>“ nije potvr\u0111ena. Rezultati pokazuju da ispitanici koji su \u010dinili uzorak istra\u017eivanja naju\u010destalije koriste medijska sredstva za pronala\u017eenje materijala za rad sa u\u010denicima (M-4.28).<\/p>\n

          U Tablici 4 prikazani su stavovi ispitanika o obrazovanju za poticanje medijskih kompetencija i pismenosti nastavnog kadra. U segmentu „Obrazovanje za medijsku pismenost<\/em>“ skale procjene KNMO nastavnicima je za procjenu ponu\u0111eno 12 tvrdnji, a za svaku od njih prikazan je prosje\u010dan odgovor (M), odstupanje od aritmeti\u010dke sredine (sd) i postotak ispitanika koji je iskazao suglasnost\/nesuglasnost ili neodlu\u010dnosti pri vrednovanju.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 4. Stavovi nastavnika o obrazovanju za primjenu medijskih sredstava<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          OBRAZOVANJE<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Programi pripreme za nastavni\u010dki poziv bi trebali posvetiti vi\u0161e pa\u017enje kompetencijama za medijsko obrazovanje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.08<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.91<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          15.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          39.5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          38.2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Pratim novine iz oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.65<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.11<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          21.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          40.1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.0<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Rado bih prisustvovao\/la seminarima o medijskim sredstvima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.22<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.99<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          25.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          52.6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Razmjena iskustava nastavnika doprinosi razvoju kompetencija za primjenu medijskih tehnologija<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.38<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.75<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          36.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          52.0<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Upoznat\/a sam s internet siteovima<\/em> korisnim za medijsko opismenjavanje nastavnika<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.87<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.98<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          15.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          45.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          27.6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Pratim blogove koje kreiraju nastavnici kako bih se medijski educirao\/la<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.31<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          28.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          34.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijsko obrazovanje nastavnika razvija se \u010ditanjem stru\u010dne literature<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.65<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.03<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          28.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          34.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.7<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Smatram da je potrebno vi\u0161e pa\u017enje posvetiti medijskom obrazovanju nastavnika<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.17<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.90<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          29.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          46.1<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijsko obrazovanje nastavnika doprinosi modernizaciji odgojno – obrazovnog procesa<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.38<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.77<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          30.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          54.6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Nastavnike je potrebno detaljnije informirati o mogu\u0107nostima primjene medijskih sredstava u nastavi<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.36<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.78<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13.2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          30.9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          53.9<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Posjetio\/l a bih radionice na temu medijske pismenosti nastavnika<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.31<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.90<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          15.8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          56.6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Rado bih se usavr\u0161io\/a u oblasti primjene medija u procesu planiranja odgojno – obrazovnog rada<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.30<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.91<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \/<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5.3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          15.1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23.7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          55.9<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Na osnovu analize prosje\u010dnog odgovora u istra\u017eivanju je uo\u010dena tendencija kontradiktornosti u stavovima nastavnika. To\u010dnije, rezultati istra\u017eivanja pokazuju da s jedne strane ispitanici smatraju da je potrebno vi\u0161e pa\u017enje posvetiti medijskom obrazovanju nastavnika (M-4.17); da je nastavnike potrebno detaljnije informirati o mogu\u0107nostima primjene medijskih sredstava (M-4.36); da bi programi pripreme za nastavni\u010dki poziv trebali posvetiti vi\u0161e pa\u017enje kompetencijama za medijsko obrazovanje (M-4.08) i da medijsko obrazovanje doprinosi modernizaciji odgojno – obrazovnog procesa (M-4.38). S druge strane, rezultati istra\u017eivanja pokazuju da nastavnici u dovoljnoj mjeri ne prate novosti u oblasti informacijsko – komunikacijskih tehnologija (M-3.65); ne upoznaju se u\u010destalo sa internet siteovima<\/em> korisnim za medijsko opismenjavanje (M-3.87); rijetko prate blogove koje kreiraju drugi nastavnici u cilju medijskog obrazovanja (M-3.31) i \u010ditaju stru\u010dnu literaturu koja mo\u017ee doprinesti njihovoj kompetentnosti za primjenu medija u nastavi (M-3.65). <\/p>\n

          Me\u0111utim, potrebno je napomenuti i da nastavnici koji su \u010dinili uzorak istra\u017eivanja pokazuju visok stupanj spremnosti za poha\u0111anje seminara (M-4.22) i radionica (M-4.31) o medijskim sredstvima; razmjenu iskustava sa kolegama o primjeni medija u nastavi (M-4.38) i usavr\u0161avanje u oblasti primjene medija u procesu planiranja odgojno – obrazovnog rada (M-4.30). <\/p>\n

          Na osnovi navedenih rezultata istra\u017eivanja mo\u017eemo zaklju\u010diti da tre\u0107a hipoteza istra\u017eivanja „Pretpostavlja se da je, prema mi\u0161ljenju nastavnika najkorisniji vid stjecanja kompetencija za medijsko obrazovanje poha\u0111anje seminara<\/em>“nije potvr\u0111ena. Ispitanici koji su \u010dinili uzorak istra\u017eivanja istakli su da razmjena iskustava nastavnika doprinosi u najve\u0107em stupnju razvoju kompetencija za primjenu medijskih tehnologija (M-4.38).<\/p>\n

          U Tablici 5 prikazane su tvrdnje kod kojih je ustanovljena statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u stavovima ispitanika na nivou p>0.05, u odnosu na predmetno podru\u010dje. Pored prosje\u010dnog odgovora (M) i odstupanja od aritmeti\u010dke sredine (sd), za svaki item<\/em> prikazan je broj stupnja slobode (df); nivo statisti\u010dke zna\u010dajnosti (p) i vrijednost t-testa.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 5. Statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u stavovima nastavnika u odnosu na predmetno podru\u010dje<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Predmetno podru\u010dje<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          t<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          df<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          p<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje programa Excel<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Prirodne\/tehni\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.98<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.21<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.02<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          150<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.04<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Dru\u0161tveno – humanisti\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.61<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.05<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Pratim novine iz oblasti informacijsko – komunikacijskih tehnologija<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Prirodne\/tehni\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.89<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.08<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.44<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          150<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Dru\u0161tveno – humanisti\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.45<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.09<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijsko obrazovanje nastavnika razvija se \u010ditanjem stru\u010dne literature<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Prirodne\/tehni\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.88<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.89<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.40<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          150<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Dru\u0161tveno – humanisti\u010dke<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.48<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.09<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Na osnovi rezultata istra\u017eivanja prikazanih u Tablici 5 mo\u017eemo uo\u010diti da ispitanici koji pripadaju kategoriji nastavnika prirodno\/tehni\u010dkih znanosti pozitivnije procjenjuju vlastite kompetencije za kori\u0161tenje programa Excel (M-3.98), u odnosu na nastavnike dru\u0161tveno – humanisti\u010dkih znanosti (M-3.61), kao i da u\u010destalije prate novosti iz oblasti informacijsko – komunikacijskih tehnologija (M-3.89) u odnosu na nastavnike dru\u0161tveno – humanisti\u010dkih znanosti (M-3.45). Tako\u0111er, \u010ditanje stru\u010dne literature kao vid medijskog obrazovanja do\u017eivljava se efikasnijim kod nastavnika prirodno\/tehni\u010dkih (M-3.88), nego dru\u0161tveno \u2013 humanisti\u010dkih znanosti (M-3.48). Dobivene rezultate istra\u017eivanja moramo promatrati u kontekstu samog znanstvenog podru\u010dja. To\u010dnije, nastavnici prirodnih i tehni\u010dkih znanosti ve\u0107 u toku studija stje\u010du bazi\u010dne kompetencije i znanja u oblasti informatike, ra\u010dunarstva i medija te je samim tim rezultat koji implicira njihove pozitivnije stavove prema ispitivanoj tematici sasvim opravdan i logi\u010dan.<\/p>\n

          U Tablici 6 prikazane su tvrdnje kod kojih je ustanovljena statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u stavovima ispitanika na nivou p>0.05, u odnosu na godine starosti. Pored prosje\u010dnog odgovora (M) i odstupanja od aritmeti\u010dke sredine (sd), za svaki item<\/em> prikazan je broj stupnja slobode (df); nivo statisti\u010dke zna\u010dajnosti (p) i vrijednost t-testa.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 6. Statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u stavovima nastavnika u odnosu na godine starosti<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Godine starosti<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          t<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          df<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          p<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje ra\u010dunara u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.82<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.47<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2.72<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          150<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.87<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje Power point prezentacija u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.60<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.68<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.78<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          150<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.02<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.24<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.03<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje medijskih ure\u0111aja (fotoaparat, kamera, radio, televizija i sli\u010dno)<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.64<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.55<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.43<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          150<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.05<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 35<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.37<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.93<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Na osnovi analize prosje\u010dnog odgovora (M) mo\u017eemo uo\u010diti da su svi nastavnici, nezavisno od pripadnosti mla\u0111oj (do 35 godina) ili starijoj kategoriji (vi\u0161e od 35 godina) ispitanika koji su \u010dinili uzorak istra\u017eivanja pozitivno procijenili vlastite kompetencije za kori\u0161tenje ra\u010dunara, Power point prezentacija i medijskih ure\u0111aja kao \u0161to su fotoaparat, kamera, radio i televizija. Spomenuti zaklju\u010dak potkrepljuje \u010dinjenica da su njihovi odgovori koncentrirani oko broja 4 koji na petero – stupanjskoj skali procjene KNMO ozna\u010dava stav djelomi\u010dno sam suglasan \/ na. Me\u0111utim, mla\u0111a kategorija ispitanika starosti do 35 godina je dosljedno pozitivnije procjenjivala vlastite kompetencije za upotrebu spomenutih medijskih sredstava (M-4.82; M-4.60 i M-4.64) u odnosu na kategoriju ispitanih nastavnika sa vi\u0161e od 35 godina starosti (M-4.35; M-4.24 i M-4.37). U svjetlu ubrzanog tehnolo\u0161kog razvoja i neminovnosti medijske pismenosti koja zauzima primat nad op\u0107om pismeno\u0161\u0107u mla\u0111ih generacija, rezultati istra\u017eivanja nam se \u010dine opravdanima i u skladu s tendencijama koje u samom dru\u0161tvu nastupaju, a podrazumijevaju sve ve\u0107i zna\u010daj ranog tehnolo\u0161kog opismenjavanja. <\/p>\n

          U Tablici 7 prikazane su tvrdnje kod kojih je ustanovljena statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u stavovima ispitanika na nivou p>0.05 o kompetencijama za medijsko obrazovanje, u odnosu na godine starosti. Pored prosje\u010dnog odgovora (M) i odstupanja od aritmeti\u010dke sredine (sd), za svaki item<\/em> prikazan je broj stupnja slobode (df); nivo statisti\u010dke zna\u010dajnosti (p) i vrijednost F-testa.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 7. Statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u stavovima nastavnika o kompetencijama za medijsko obrazovanje u odnosu na godine radnog sta\u017ea<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          KOMPETENCIJE<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Godine radnog sta\u017ea<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          F<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          df<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          p<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje ra\u010dunara u radu s u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,88<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,52<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          14.1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,53<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,70<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,01<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,95<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje obrazovnih softvera u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,28<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,75<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.27<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,89<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,11<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,61<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,12<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje Power point prezentacija u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,71<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,62<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7.32<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,38<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,02<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,94<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje medijskih ure\u0111aja (fotoaparat, kamera, radio, televizija i sl.)<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,68<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,58<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8.60<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,60<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,63<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,03<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,15<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje internet siteova<\/em> u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,77<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,42<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5.81<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,53<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,79<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,21<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,91<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje programa Word<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,88<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,40<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.37<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,64<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,73<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,42<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,84<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za kori\u0161tenje e – maila<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,97<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,16<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.36<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,67<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,64<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,61<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,66<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Kompetentan\/na sam za pisanje bloga o vlastitom odgojno – obrazovnom radu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,57<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,00<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,81<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,02<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,21<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,28<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Smatram se medijski kompetentnom osobom<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,34<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,63<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7.48<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,18<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,88<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,67<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Na osnovi rezultata istra\u017eivanja prikazanih u Tablici 7 i analize prosje\u010dnog odgovora, mo\u017eemo uo\u010diti tendenciju da se s porastom godina radnog sta\u017ea nastavnika smanjuje stupanj pozitivnog procjenjivanja vlastitih kompetencija za upotrebu medijskih sredstava. To\u010dnije, nastavnici s najkra\u0107im radnim sta\u017eem (do 10 godina) dosljedno su iskazivali najvi\u0161i stupanj suglasnosti s tvrdnjama koje ukazuju na kompetentnost za upotrebu ra\u010dunara (M-4.48); obrazovnih softvera (M-4.28); Power point prezentacija (M-4.71); medijskih ure\u0111aja kao \u0161to su fotoaparat, kamera, radio i televizija (M-4.68); internet siteova<\/em> (M-.77); programa Word (M-4.88) i e – maila (M-4.97). <\/p>\n

          Neodlu\u010dnost i ne\u0161to ni\u017ei stupanj djelomi\u010dne suglasnosti u rasponu od M-3.89 pri procjeni kompetencija za upotrebu obrazovnih softvera (M-4.38 pri procjeni kompetencija za upotrebu Power point prezentacija; M-4.53 pri procjeni kompetencija za upotrebu ra\u010dunara i internet siteova<\/em>; M-4.60 pri procjeni kompetencija za upotrebu medijskih ure\u0111aja kao \u0161to su fotoaparat, kamera, radio i televizija; M-4.64 pri procjeni kompetencija za upotrebu programa Word) do prosje\u010dnog odgovora M-4.67 pri procjeni kompetencija za upotrebu e-maila, iskazali su nastavnici sa radnim sta\u017eem od 10 do 20 godina. Za razliku od spomenutih kategorija, nastavnici sa radnim sta\u017eem du\u017eim od 20 godina pri vrednovanju tvrdnji koje se odnose na kompetentnost za upotrebu medijskih sredstava iskazali su stavove koji se mogu tuma\u010diti na granici izme\u0111u neodlu\u010dnosti i niskog stupnja djelomi\u010dne suglasnosti (od M-3.21 pri vrednovanju kompetencija za pisanje blogova o odgojno – obrazovnom radu do M-4.61 pri vrednovanju kompetencija za upotrebu obrazovnih softvera i ra\u010dunara). Izuzetak od navedenog pravila je uo\u010den kod tvrdnje Kompetentan sam za pisanje bloga o vlastitom odgojno – obrazovnom radu <\/em>pri \u010dijem vrednovanju su vi\u0161i stepen suglasnosti iskazali nastavnici sa radnim sta\u017eem od 10 do 20 godina (M-3.81), u odnosu na ispitanike sa radnim sta\u017eem do 10 godina (M-3.57). <\/p>\n

          U skladu s navedenim su i rezultati istra\u017eivanja koji pokazuju da nastavnici s najkra\u0107im radnim sta\u017eem (do 10 godina) sebe smatraju medijski najkompetentnijima (M-4.34), potom slijede i nastavnici sa radnim sta\u017eem od 10 do 20 godina koji su tako\u0111er pozitivno procijenili vlastite medijske kompetencije (M-4.18). Za razliku od njih, nastavnici sa najdu\u017eim radnim sta\u017eem iskazali su neodlu\u010dnost pri vrednovanju tvrdnje Smatram se medijski kompetentnom osobom<\/em> (M-3.67). <\/p>\n

          Dobivene rezultate istra\u017eivanja koji ukazuju na pozitivnije percepcije vlastitih medijskih kompetencija u kategoriji ispitanika sa kra\u0107im radnim sta\u017eem (do 10 i od 10 do 20 godina) u odnosu na nastavnike sa radnim sta\u017eem du\u017eim od 20 godina mo\u017eemo objasniti ukoliko uzmemo u obzir i kontekst upotrebe medijskih sredstava u osobne svrhe. Dakle, pretpostavljamo da nedostatak iskustava nastavnika koji du\u017ee obavljaju nastavni\u010dki poziv i imali su prilike da rade u tradicionalnom odgojno – obrazovnom sistemu koji je od nastavnih sredstava podrazumijevao upotrebu isklju\u010divo plo\u010de i krede, uvjetuje njihovu neodlu\u010dnost i nesigurnost pri procjeni vlastitih medijskih kompetencija. <\/p>\n

          U Tablici 8 prikazane su tvrdnje kod kojih je ustanovljena statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u stavovima ispitanika na nivou p>0.05 o svrsi upotrebe medija, u odnosu na godine starosti. Pored prosje\u010dnog odgovora (M) i odstupanja od aritmeti\u010dke sredine (sd), za svaki item<\/em> prikazan je broj stupnja slobode (df); nivo statisti\u010dke zna\u010dajnosti (p) i vrijednost F-testa.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 8. Statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u stavovima nastavnika o svrsi upotrebe medija u odnosu na godine radnog sta\u017ea<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          SVRHA<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Godine radnog sta\u017ea<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          F<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          df<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          p<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za pripremu aktivnosti u radu sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.11<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.86<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.67<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.30<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.80<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,80<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.97<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Medijska sredstva koristim za pronala\u017eenje materijala za rad sa u\u010denicima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.45<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.61<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.26<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.04<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.36<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.78<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.07<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.81<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Na osnovu analize prosje\u010dnog odgovora ispitanika mo\u017eemo zaklju\u010diti da medijska sredstva u svrhu pripreme aktivnosti koje \u0107e se realizirati u radu sa u\u010denicima naj\u010de\u0161\u0107e koriste nastavnici sa radnim sta\u017eem od 10 do 20 godina (M-4.30), a potom i nastavnici sa radnim sta\u017eem do 10 godina (M-4.11). Za razliku od njih, ispitanici sa najdu\u017eim radnim sta\u017eem (vi\u0161e od 20 godina) iskazali su neodlu\u010dnost u procjeni. <\/p>\n

          Rezultati istra\u017eivanja tako\u0111er pokazuju da kori\u0161tenje medijskih sredstava za pronala\u017eenje materijala za rad sa u\u010denicima naj\u010de\u0161\u0107e prakticiraju nastavnici sa najkra\u0107im radnim sta\u017eem (M-4.45); potom nastavnici sa radnim sta\u017eem od 10 do 20 godina (M-4.36), a najrje\u0111e kategorija nastavnika sa radnim sta\u017eem du\u017eim od 20 godina (M-4.07).<\/p>\n

          U tablici 9 prikazane su tvrdnje kod kojih je ustanovljena statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u stavovima ispitanika na nivou p>0.05 (o obrazovanju za primjenu medijskih sredstava), u odnosu na godine starosti. Pored prosje\u010dnog odgovora (M) i odstupanja od aritmeti\u010dke sredine (sd), za svaki item<\/em> prikazan je broj stupnja slobode (df); nivo statisti\u010dke zna\u010dajnosti (p) i vrijednost F – testa.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica 9. Statisti\u010dki zna\u010dajne razlike u stavovima nastavnika o obrazovanju za primjenu medijskih sredstava u odnosu na godine radnog sta\u017ea<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          OBRAZOVANJE<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Godine radnog sta\u017ea<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          M<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          sd<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          F<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          df<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          p<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Programi pripreme za nastavni\u010dki poziv bi trebali posvetiti vi\u0161e pa\u017enje kompetencijama za medijsko obrazovanje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,14<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,94<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.70<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,29<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,72<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,78<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,03<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Rado bih prisustvovao\/la bih seminarima o medijskim sredstvima<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,31<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,99<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12.0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,56<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,63<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,73<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,15<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Razmjena iskustava nastavnika doprinosi razvoju kompetencija za primjenu medijskih tehnologija<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,62<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,54<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          14.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,58<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,58<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,96<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,88<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Upoznat\/a sam s internet siteovima<\/em> korisnim za medijsko opismenjavanje nastavnika<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,62<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,19<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.82<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,15<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,71<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,69<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,05<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Pratim blogove koje kreiraju nastavnici kako bih se medijski educirao\/la<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,14<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,03<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3.52<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.03<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10-20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,58<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,04<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,09<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,15<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Smatram da je potrebno vi\u0161e pa\u017enje posvetiti medijskom obrazovanju nastavnika<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,17<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,92<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.25<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,38<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,78<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,90<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,97<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Smatram da medijsko obrazovanje nastavnika doprinosi modernizaciji odgojno – obrazovnog procesa<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,34<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,72<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.79<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,58<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,65<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,15<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,87<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Nastavnike je potrebno detaljnije informirati o mogu\u0107nostima primjene medijskih sredstava u nastavi<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,25<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,81<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4.62<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.01<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,58<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,63<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,17<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,87<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Posjetio\/la bih radionice na temu medijske pismenosti nastavnika<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,51<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,70<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9.14<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,53<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,70<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,90<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,08<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Rado bih se usavr\u0161io\/la u oblasti primjene medija u procesu planiranja odgojno – obrazovnog rada<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Do 10<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,45<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,81<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11.4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0.00<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10 – 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4,58<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,70<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Vi\u0161e od 20<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,84<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,03<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Na osnovu rezultata istra\u017eivanja prikazanih u Tablici 9 mo\u017eemo zaklju\u010diti da su s tvrdnjama koje sugeriraju spremnost nastavnika za stjecanje medijskog obrazovanja i medijskih kompetencija (Programi pripremanja za nastavni\u010dki poziv bi trebali vi\u0161e pa\u017enje posvetiti kompetencijama za medijsko obrazovanje<\/em>; Rado bih prisustvovao\/la bih seminarima o medijskim sredstvima<\/em>; Razmjena iskustava nastavnika doprinosi razvoju kompetencija za primjenu medijskih tehnologija<\/em>; Smatram da je potrebno vi\u0161e pa\u017enje posvetiti medijskom obrazovanju nastavnika<\/em>; Posjetio\/la bih radionice na temu medijske pismenosti nastavnika <\/em>i Rado bih se usavr\u0161io\/la u oblasti primjene medija u procesu planiranja odgojno – obrazovnog rada<\/em>) najvi\u0161i stupanj djelomi\u010dne suglasnosti dosljedno iskazivali ispitanici sa radnim sta\u017eem od 10 do 20 godina (u rasponu od M-4.29 do M-4.58), a potom ispitanici sa najkra\u0107im radnim sta\u017eem – do 10 godina (u rasponu od M-4.14 do M-4.62). Za razliku od njih, nastavnici sa najdu\u017eim radnim sta\u017eem su pri vrednovanju spomenutih tvrdnji pokazivali najni\u017ei stupanj suglasnosti, tj. neodlu\u010dnost u procjeni vlastite spremnosti za stjecanje medijskog obrazovanja.<\/p>\n

          Na osnovu analize prosje\u010dnog odgovora ispitanika pri vrednovanju tvrdnji Upoznat\/a sam sa internet siteovima korisnim za medijsko opismenjavanje nastavnika <\/em>i Pratim blogove koje kreiraju nastavnici kako bih se medijski educirao\/la<\/em> mo\u017eemo zaklju\u010diti da sve tri kategorije ispitanika koje su \u010dinile uzorak istra\u017eivanja, nezavisno od godina radnog sta\u017ea, rijetko prakticiraju navedene na\u010dine medijskog opismenjavanja s obzirom na to da su njihovi odgovori koncentrirani oko broja 3 koji na petero – stupanjskoj skali procjene KNMO ozna\u010dava stav neodlu\u010dan\/na sam. Izuzetak od navedene tendencije jeste kategorija ispitanika sa radnim sta\u017eem od 10 do 20 godina koja je ne\u0161to pozitivnije procijenila vlastitu upoznatost sa internet saiteovima<\/em> korisnim za medijsko opismenjavanje nastavnika (M-4.15). <\/p>\n

          Bez obzira na rijetko samoinicijativno medijsko obrazovanje nastavnika, rezultati istra\u017eivanja ukazuju na \u010dinjenicu da sve tri kategorije ispitanika smatraju da medijsko obrazovanje doprinosi modernizaciji odgojno – obrazovnog procesa, kao i da je nastavnike potrebno detaljnije informirati o mogu\u0107nostima primjene medijskih sredstava u nastavi.<\/p>\n

          Kada je rije\u010d o nezavisnoj varijabli koja se odnosi na stru\u010dno usavr\u0161avanje u oblasti medijskog obrazovanja rezultati istra\u017eivanja pokazali su da je na svim itemima<\/em> u skali procjene KNMO ustanovljena statisti\u010dki zna\u010dajna razlika u stavovima ispitanika. To\u010dnije, nastavnici koji su se u oblasti primjene medija stru\u010dno usavr\u0161avali (N-1 27) pozitivnije su procijenili vlastite medijske kompetencije i pokazali su ve\u0107i stupanj spremnosti za dalje stru\u010dno usavr\u0161avanje, u odnosu na nastavnike koji se nisu medijski obrazovali putem seminara, radionica i te\u010dajeva (N-25).<\/p>\n

           <\/p>\n

          ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/p>\n

          Na osnovu navedenih rezultata istra\u017eivanja mo\u017eemo zaklju\u010diti da stanje medijske pismenosti nastavni\u010dkog kadra na na\u0161im prostorima nije na nivou koji se mo\u017ee smatrati zabrinjavaju\u0107im. Usprkos tome, rezultati istra\u017eivanja tako\u0111er ukazuju na jake i slabe strane medijske pismenosti i kompetentnosti ispitanika, te pru\u017eaju mogu\u0107nost intenziviranja obuke u onim oblastima koje nastavnici procjene kriti\u010dnima i neophodnima. Imaju\u0107i u vidu da roditelji u suvremenom dru\u0161tvu \u010desto nemaju (kako zbog poslovnih, tako i zbog privatnih obaveza) vremena za posjetu ustanovama u mjeri u kojoj bi \u017eeljeli, jako je va\u017eno iskoristiti medijska sredstva u svrhu poticanja ekonomi\u010dnosti suradnje i komunikacije roditelja i nastavnika. Dakle, istra\u017eivanje ukazuje na potrebu da se nastavnom kadru i roditeljima predo\u010de potencijalne mogu\u0107nosti za stupanje u neposredni kontakt primjenom produkata suvremene tehnologije, s obzirom na rezultate istra\u017eivanja koji ukazuju na nedovoljno kori\u0161tenje medijskih resursa u spomenute svrhe.<\/p>\n

          U istra\u017eivanju je uo\u010dena tendencija kontradiktornosti u stavovima nastavnika. To\u010dnije, rezultati istra\u017eivanja pokazuju da, s jedne strane, ispitanici smatraju da je potrebno vi\u0161e pa\u017enje posvetiti medijskom obrazovanju nastavnika, a s druge strane rezultati istra\u017eivanja pokazuju da su nastavnici u dovoljnoj mjeri ne prate novosti u oblasti informacijsko – komunikacijskih tehnologija, ne upoznaju se u\u010destalo sa internet siteovima<\/em> korisnim za medijsko opismenjavanje, rijetko prate blogove koje kreiraju drugi nastavnici u cilju medijskog obrazovanja i ne \u010ditaju u dovoljnoj mjeri stru\u010dnu literaturu koja mo\u017ee doprinesti njihovoj kompetentnosti za primjenu medija u nastavi. Na osnovu dublje analize spomenutih rezultata, u istra\u017eivanju je donesen zaklju\u010dak da je nastavnicima te\u017ee da se samoinicijativno i individualno medijski obrazuju (pra\u0107enjem novina, pretra\u017eivanjem internet siteova<\/em> i blogova te \u010ditanjem stru\u010dne literature) nego da stje\u010du kompetencije za medijsko obrazovanje putem radionica i seminara koji se organiziraju naj\u010de\u0161\u0107e od strane ustanova u kojima su zaposljeni, a koje uglavnom prakticiraju grupni oblik rada. Tako\u0111er, ovakvi oblici stru\u010dnog usavr\u0161avanja nerijetko su „obaveza“ nastavnim kadrovima u cilju dobivanja bodova potrebnih za zadr\u017eavanje nastavni\u010dke pozicije, te mo\u017eemo zaklju\u010diti da je u slu\u010daju medijskog obrazovanja nastavnika dominantnija ekstrizi\u010dna nego intrizi\u010dna motivacija koja bi podrazumijevala \u017eelju da se medijska sredstva zaista implementiraju u svakodnevni odgojno – obrazovni rad. Pri tome ne dovodimo u pitanje kvalitetu seminara i radionica koje se organiziraju za nastavni kadar, ve\u0107 primjenjivost znanja koja se na taj na\u010din stje\u010du u praksi, s obzirom na rezultate istra\u017eivanja koji ukazuju na nizak stupanj individualne spremnosti za unapre\u0111ivanje vlastitog medijskog obrazovanja. <\/p>\n

          Kad su u pitanju nezavisne varijable koje su kori\u0161tene u istra\u017eivanju, rezultati pokazuju da nastavnici prirodnih i tehni\u010dkih nauka; nastavnici koji pripadaju uzorku istra\u017eivanja do 35 godina starosti i nastavnici sa kra\u0107im radnim sta\u017eem (do 10 i od 10 do 20 godina) pozitivnije procjenjuju vlastite kompetencije i pokazuju ve\u0107i stupanj spremnosti za medijsko obrazovanje. Dakle, implikacije provedenog istra\u017eivanja ukazuju na potrebu da se populaciji nastavnika dru\u0161tveno – humanisti\u010dkih nauka sa du\u017eim radnim sta\u017eem osigura intenzivnija obuka u oblasti medijskog obrazovanja s obzirom na \u010dinjenicu da ne pripadaju generaciji „digitalnih uro\u0111enika“ i u toku samih studija imaju manje predmetnih oblasti u planovima i programima koje bi ih digitalno opismenile i pripremile za budu\u0107u adekvatnu implementaciju medija u odgojno – obrazovni rad.<\/p>\n

           <\/p>\n

          Literatura:<\/strong><\/p>\n

          Amdam, S. (2017). Media Education Goes Professional?. Nordicom review<\/em>, 38<\/em>(1), 81-95.<\/p>\n

          Arnolds-Granlund, S. B., & Kotilainen, S. (2010). Media Literacy Education: Nordic Perspectives. Gothenborg: Nordicom. Retrived from: http:\/\/citeseerx.ist.psu.edu\/viewdoc\/download?doi=10.1.1.737.5948&rep=rep1&type=pdf<\/a>. <\/p>\n

          Brakus, A. (2015). Medijska pismenost i obrazovanje. Medijski dijalozi<\/em>, 8(2), 47-53.<\/p>\n

          Buckingham, D. (2015). Defining digital literacy-What do young people need to know about digital media?. Nordic Journal of Digital Literacy<\/em>, 10<\/em>, 21-35.<\/p>\n

          Carr, P. R., & Porfilio, B. J. (2009). Computers, the media and multicultural education: Seeking engagement and political literacy. Intercultural Education<\/em>, 20<\/em>(2), 91-107.<\/p>\n

          Chen, F., Gorbunova, N. V., Masalimova, A. R., & B\u00edrov\u00e1, J. (2017). Formation of ICT-competence of future university school teachers. EURASIA Journal of Mathematics, Science and Technology Education<\/em>, 13<\/em>(8), 4765-4777.<\/p>\n

          Fedorov, A. (2011). Media Education Training System for Future Teachers on Screen Arts’ Basis. PedActa<\/em>, 1(1-2), 43-52.<\/p>\n

          Fedorov, A. (2012). The Contemporary Mass Media Education in Russia: In Search for New Theoretical Conceptions and Models. Acta Didactica Napocensia<\/em>, 5<\/em>(1), 53-64.<\/p>\n

          Fedorov, A., & Levitskaya, A. (2018). Media literacy education mass media education in Commonwealth of Independent States (CIS). \u041c\u0435\u0434\u0438\u0430\u043e\u0431\u0440\u0430\u0437\u043e\u0432\u0430\u043d\u0438\u0435<\/em>, 1<\/em>, 7-17.<\/p>\n

          Garc\u00eda-Ruiz, R., Ram\u00edrez-Garc\u00eda, A., & Rodr\u00edguez-Rosell, M. D. M. (2014). Media Literacy Education for a New Prosumer Citizenship. Educaci\u00f3n en alfabetizaci\u00f3n medi\u00e1tica para una nueva ciudadan\u00eda prosumidora. Comunicar<\/em>, 22<\/em>(43), 15-23.<\/p>\n

          Giest, H. (2010). Reinventing Education: new technology does not guarantee a new learning culture. E-Learning and Digital Media<\/em>, 7<\/em>(4), 366-376.<\/p>\n

          Ka\u010dinov\u00e1, V. (2018). Media competence as a cross-curricular competence. Communication Today<\/em>, 9<\/em>(1), 38-57.<\/p>\n

          Kellner, D. (2004). Technological transformation, multiple literacies, and the re-visioning of education. E-Learning and Digital Media<\/em>, 1<\/em>(1), 9-37.<\/p>\n

          Kesler, T., Tinio, P. P., & Nolan, B. T. (2016). What’s our position? A critical media literacy study of popular culture websites with eighth-grade special education students. Reading & Writing Quarterly<\/em>, 32<\/em>(1), 1-26.<\/p>\n

          Kiryakova, A., Olkhovaya, T., & Rodionova, T. (2015). Axiological foundations of media education in modern university. Procedia-Social and Behavioral Sciences<\/em>, 214<\/em>, 143-149.<\/p>\n

          Kupiainen, R., Sintonen, S., & Suoranta, J. (2008). Decades of Finnish media education<\/em>. Tampere: University of Tampere. Retrived from: https:\/\/s3.amazonaws.com\/academia.edu.documents\/3250228\/29270.pdf?AWSAccessKeyId=AKIAIWOWYYGZ2Y53UL3A&Expires=1556468475&Signature=fmJ%2FIyMLtvRK2938D%2BI%2FTRx1h1s%3D&response-content-disposition=inline%3B%20filename%3DDecades_of_Finnish_Media_Education.pdf<\/a>. <\/p>\n

          Lee, A. Y. (2010). Media education: Definitions, approaches and development around the globe. New horizons in education<\/em>, 58(3), 1-13.<\/p>\n

          Levitskaya, A. (2014). Regional Media Education Centers (for non-professionals in the media fields) in the European Part of Russia. European Journal of Contemporary Education<\/em>, 10<\/em>(4).<\/p>\n

          Livingstone, S., Grand\u00edo, M., Wijnen, C., Costa, C., and Papaioannou, T. (2013) Situating media literacy in the changing media environment: critical insights from European research on audiences. In Carpentier, N., Schroeder, K., and Hallett, L. (Eds.), Audience Transformations: Shifting Audience Positions in Late Modernity<\/em>, (pp.210-227). Bristol: Intellect. Retrived from: http:\/\/eprints.lse.ac.uk\/64072\/1\/Situating_media_literacy.pdf<\/a>.<\/p>\n

          Maksimovi\u0107, J. i Osmanovi\u0107, J. (2018). Zna\u010daj medijske kulture za alternativno obrazovanje. U: Filozofija medija: mediji i alternativa<\/em>, 22, (ur.) Vuksanovi\u0107, D., \u0106alovi\u0107, D., \u0110or\u0111evi\u0107, M.M., Ili\u0107, V. i Kitanovi\u0107, D., 91-103. Jagodina: Fakultet pedago\u0161kih nauka Univerziteta u Kragujevcu, Jagodina.<\/p>\n

          Maksimovi\u0107, J., & Stanisavljevi\u0107 Petrovi\u0107, Z. (2014). Teorijsko-metodolo\u0161ka zasnovanost istra\u017eivanja utjecaja medija na adolescente. In medias res: \u010dasopis filozofije medija<\/em>, 3<\/em>(4), 472-486.<\/p>\n

          Maksimovi\u0107, J., Petrovi\u0107, J., & Osmanovi\u0107, J. (2015). Medijske kompetencije \u0161kolskih pedagoga u suzbijanju vr\u0161nja\u010dkog nasilja. In medias res: \u010dasopis filozofije medija<\/em>, 4<\/em>(6), 912-923.<\/p>\n

          Matijevi\u0107, M. (2011). The new Media and Informaln Learning. Digital Technologies and New Forms of Learning<\/em>, 271-278. Retrived from: https:\/\/files.eric.ed.gov\/fulltext\/ED521060.pdf<\/a>.<\/p>\n

          Mavropulo, O., & Muryukina, E. (2018). Psychological characteristics indicators of media competence. \u041c\u0435\u0434\u0438\u0430\u043e\u0431\u0440\u0430\u0437\u043e\u0432\u0430\u043d\u0438\u0435<\/em>, 1, 95-100.<\/p>\n

          Nagle, J. (2018). Twitter, cyber-violence, and the need for a critical social media literacy in teacher education: A review of the literature. Teaching and Teacher Education<\/em>, 76<\/em>, 86-94.<\/p>\n

          Peicheva, D., & Milenkova, V. (2016). Media education policy in Bulgaria. Journal on Efficiency and Responsibility in Education and Science<\/em>, 9<\/em>(1), 7-16.<\/p>\n

          Stanisavljevi\u0107 Petrovi\u0107, Z. i Pavlovi\u0107, D. (2017). Novi mediji u ranom obrazovanju<\/em>. Ni\u0161; Filozofski fakultet u Ni\u0161u.<\/p>\n

          Toli\u0107, M. (2008). Aktualnost medijskih kompetencija u suvremenoj pedagogiji. Acta Iadertina<\/em>, 5<\/em>(1), 1-13.<\/p>\n

          Trifonova, M. (2010). Competency in ict of students in “pre-school and primary school pedagogy”\u2013educational qualification degree bachelor and educational qualification degree master. Trakia Journal of Sciences<\/em>, 8<\/em>(3), 316-319.<\/p>\n

          Veljanovski, R. (2012). Obrazovanje za medije u novom tehnolo\u0161kom dobu \u2013 promena diskursa. Digitalne medijske tehnologije, drustvo i obrazovanje<\/em>. Beograd :Traduki. Retrived from: file:\/\/\/C:\/Users\/anast\/Desktop\/KOMPETENCIJE%20%C5%A0KOLSKIH%20PEDAGOGA%20ZA%20MEDIJSKO%20OBRAZOVANJE\/0023-51641235049V.pdf<\/a>. <\/p>\n

          Verbitskaya, O. M., & Ivanova, L. A. (2011). Media Competence as an Integral Quality of a New Teacher for a New School. European researcher<\/em>, 12<\/em>, 1652-1655.<\/p>\n

          Westbrook, N. (2011). Media Literacy Pedagogy: critical and new\/twenty-first-century literacies instruction. E-Learning and Digital Media<\/em>, 8<\/em>(2), 154-164.<\/p>\n

          Wol\u00e1k, R. (2013). Methodological Materials for Teaching Media Education in the Czech Republic: Prematurely Obsolete or Insufficient Support?. An independent scientific journal for interdisciplinary research in pedagogy<\/em>, 2<\/em>, 96-109. Retrived from: http:\/\/old.pdf.upol.cz\/fileadmin\/user_upload\/PdF\/e-pedagogium\/2013\/e-Pedagogium_2-2013web.pdf#page=96<\/a>. <\/p>\n

           <\/p>\n

          Teachers\u2019 competencies for Media Education<\/span><\/strong><\/p>\n

           <\/p>\n

          Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

           <\/span><\/p>\n

          In the modern age, competencies for media education have become an integral feature of a successful teacher. Nevertheless, the topic of media literacy of teachers in our area has not yet been thoroughly researched. For this reason, the aim of the research was to examine media literacy and teacher competencies for media education. The research used a five – level scale of assessment of Teacher Competence for Media Education (KNMO) consisting of 31 items. The first segment of the assessment scale referred to the examination of teachers\u2019 competencies for the use of media, the second segment referred to the purpose of using the media and the third to the readiness of teachers to improve their own competencies for media education. The research involved 152 teachers (in the area of Nis, Dimitrovgrad, Zajecar, Mero\u0161ina and Obla\u010dina) whose attitudes were analyzed in relation to the subject area (natural \/ technical and social sciences), age, (up to 35 and more than 35) , years of work experience (up to 10; from 10 to 20 and more than 20) and professional training in the field of media education. The results of the research showed that 75% of the respondents consider themselves a media – competent person and that teachers most positively assess their own competencies for the use of e – mail, Word, internet sites; computers; media devices such as camera, camcorder, radio and television and Power point presentation. Teachers expressed a lower level of confidence in their own competencies for the use of media resources when it came to the use of Excel and social networks such as Facebook and Instagram. The results of the research also showed that teachers in our area most often face difficulties in the tendency to create a blog about their own educational work and the application of educational software in working with students. When it comes to the purpose of use, the results of the research showed that teachers most often use media in order to find teaching materials and prepare activities to be implemented in working with students, and least often to communicate with parents of students. The results of the research show that on the one hand the respondents believe that more attention should be paid to media education of teachers, and on the other hand they do not follow the news in the field of information and communication technologies, they do not frequently get acquainted with internet sites useful for media literacy, they rarely follow blogs created by other teachers for the purpose of media education or read professional literature that can contribute to their competence to apply the media in teaching. Also, the results of the research show that teachers believe that the exchange of experiences with colleagues contributes the most to the development of competencies for the application of media technologies. When it comes to the independent variable – subject area, the results show that teachers of natural \/ technical sciences assess their own media competencies more positively and that they follow the news in the field of information and communication technologies more often than teachers of social sciences and humanities. Also, the research shows a tendency that with the increase in the years of work experience of teachers, the degree of positive assessment of one\u2019s own competencies for the use of media resources and the degree of readiness for acquiring media education decreases. When it comes to the independent variable related to professional development in the field of media education, the results of the research showed that teachers who have been professionally trained in the field of media application assess their own media competencies more positively and show a higher degree of readiness for further professional development in relation to teachers who have not been educated in the media through seminars, workshops and courses.<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          Key words:<\/em><\/strong> competencies, teachers, media, education.<\/em><\/p>\n

           <\/span><\/p>\n

          <\/a><\/p>\n

           <\/span><\/p>\n

          \n\n\n\n
          \"inmediasres\"<\/p>\n

          \n  9(17<\/strong>)#18 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          \n\"Creative<\/a>
          \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom           Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

          		\n


          \nDOI 10.46640\/imr.9.17.8<\/a>
          \nUDK 303.643-021.191(497.5)
          \nIzvorni \u010dlanak
          \nOriginal scientific paper
          \nPrimljeno: 18.02.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

           <\/p>\n

           <\/p>\n

          Marko Poljak<\/a>, Jelena Had\u017ei\u0107 i Ma\u0161a Martini\u0107<\/span><\/p>\n

          Alma Mater Europea, Hrvatska<\/p>\n

          marko.poljak@diktiranje.hr<\/p>\n

          Fakultet hrvatskih studija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Presscut d.o.o., Hrvatska<\/p>\n

          Jelena.hadzic@presscut.hr<\/p>\n

          NEWTON Technologies Adria, Hrvatska<\/p>\n

          masa.martinic@diktiranje.hr<\/p>\n

          Govor mr\u017enje u hrvatskom medijskom prostoru<\/span><\/strong><\/p>\n


          \nPuni tekst: pdf (998 KB), Hrvatski, Str. 2709 – 2744
          \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

           <\/p>\n

          Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

           <\/span><\/p>\n

          Autori u svom radu razmatraju aktualni problem zakonski reguliranog neprihvatljivog pona\u0161anja u Hrvatskom medijskom prostoru, uklju\u010duju\u0107i i dru\u0161tvene mre\u017ee, koncentriraju\u0107i se na problem govora mr\u017enje. Temeljno je pitanje je li prisutnost govora mr\u017enje u porastu. Primjenom metode analize sadr\u017eaja, a na obuhvatu kompletnog medijskog prostora Hrvatske, autori zaklju\u010duju da je porast prisutnosti neprihvatljivog pona\u0161anja i govora mr\u017enje hrvatska svakodnevica. Osnovom dobivenih rezultata istra\u017eiva\u010dki napori autora usmjeravaju se prema detekciji vrsta govora mr\u017enje i na njihove primjere pojavnosti pri \u010demu detekcija pojavnosti neprihvatljivog govora a i govora mr\u017enje pripada vrsti usmjerenoj prema etnicitetu, religiji i izbjeglicama. U primjeni detekcije, obrade i analize su ra\u010dunalne tehnologije na \u010dijem razvoju i testiranju rezultata autori nastavljaju istra\u017eivanje. Tre\u0107i istra\u017eiva\u010dki napor autora usmjeren je prema doga\u0111ajima koji su prisutni u medijskom prostoru, a odnose se na neprihvatljivi govor, te kvalitativnom i kvantitativnom analizom sadr\u017eaja daju kontekstualni okvir najva\u017enijih doga\u0111aja.
          \n<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> govor mr\u017enje, dru\u0161tvene mre\u017ee, medijski sadr\u017eaj, ra\u010dunalne tehnologije.<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

           <\/p>\n

          UVOD U PROBLEM ISTRA\u017dIVANJA<\/strong><\/p>\n

          U fokus interesa znanstvene i stru\u010dne javnosti dolazi tematika govora mr\u017enje, la\u017enih vijesti i dezinformacija. Dijelom je to produkt namjere EU da se sprije\u010di pojava i \u0161irenje istih.<\/p>\n

          Predmet na\u0161eg rada je govor mr\u017enje. Pretpostavljali smo da se u hrvatskom medijskom prostoru naj\u010de\u0161\u0107e pojavljuje govor mr\u017enje usmjeren prema etnicitetu, migrantima i religiji pa smo, shodno tome, prikupili recentne teorijske radove na ove teme. <\/p>\n

           <\/p>\n

          PREGLED RADOVA O GOVORU MR\u017dNJE<\/strong><\/p>\n

          Interesirala su nas temeljna dva aspekta i to teorijska polazi\u0161ta radova i metodolo\u0161ki i ra\u010dunalni aspekti na\u010dina obrade teme. Da se poslu\u017eimo sintagmom Aslana (Aslan, A. 2016), govor mr\u017enje je postojao i prije nego je stekao digitalnu dimenziju. S digitalnom dimenzijom stekla se mogu\u0107nost da gotovo svatko preko dru\u0161tvenih mre\u017ea mo\u017ee biti nositelj a umre\u017eenost mu uz sveprisutnost daje potencijalnu mo\u0107. Iz tog razloga smo pored klasi\u010dnih medija masovne komunikacije u na\u0161 istra\u017eiva\u010dki korpus uvrstili i dru\u0161tvene mre\u017ee. Naizgled logi\u010dan pristup jer se na dru\u0161tvenim mre\u017eama najvi\u0161e pojavljuju oblici neprihvatljivog pona\u0161anja poput uvrede, klevete i govora mr\u017enje ali se pritom, \u010dini nam se, neopravdano izostavljaju mainstream mediji (klasi\u010dni mediji masovnog komuniciranja), za koje se u pravilu ne mo\u017ee o\u010dekivati prisutnost govora mr\u017enje i poticanje na nasilje zbog \u010dvrsto postavljenih uredni\u010dkih pravila i kodeksa ali su va\u017ean faktor u davanju zna\u010daja i osude svih oblika neprihvatljivog pona\u0161anja. <\/p>\n

          Temeljna karakteristika prikupljenih recentnih teorijskih radova je inter i multisciplinarnost u pristupu prou\u010davanja<\/strong> te izbor analiti\u010dkog, istra\u017eiva\u010dkog korpusa sa dru\u0161tvenih mre\u017ea.\u00a0 <\/p>\n

          Carney (2014) u svome radu analizira i nagla\u0161ava lingvisti\u010dku<\/strong> va\u017enost prilikom zakonske analize govora mr\u017enje na primjeru sudskog slu\u010daja iz Ju\u017enoafri\u010dke republike. Carney polemizira s presudom suda po kojoj se percepcija slu\u0161atelja mora smatrati jedinom valjanom u dono\u0161enju presude. Autor smatra da je sud u procesu trebao uklju\u010dit forenzi\u010dkog lingvista jer razloge problemati\u010dnosti oslanjanja samo na percepciju slu\u0161atelja odnosno primatelja nalazi u principu pragmati\u010dnosti \u2013 nije va\u017eno \u0161to ka\u017eete, ve\u0107 kako; ton govora i govor tijela; u kulturalnoj pozadini izgovorenog; u komunikacijskim vje\u0161tinama; te u nesporazumu u razumijevanju netakti\u010dno prezentiranih osje\u0107aja i stavova.\u00a0 <\/p>\n

          Ostali autori koji su dotakli tematiku govora mr\u017enje sla\u017eu se po pitanju naglaska na lingvisti\u010dki element u navedenom govoru, poput Ousidhoum i drugih (2019) koji prezentiraju vi\u0161ejezi\u010dnu bazu podataka o govoru mr\u017enje vezano uz engleske, francuske i arapske komentare na Twitteru koji prikazuju potencijalnu problematiku ovog velikog projekta \u2013 prvenstveno lingvisti\u010dku stranu pri\u010de. Tako\u0111er, Baumgarten i drugi (2019) prikupili su i analizirali podatke sa Facebooka i Twittera te komparirali lingvisti\u010dke instancije govora mr\u017enje u danskom i njema\u010dkom jeziku. Zatim, Sap i drugi (2019) prikazuju kako neosjetljivost antagonista na razlike u dijalektu mo\u017ee dovesti do rasne pristranosti u modelima automatskog otkrivanja govora mr\u017enje, \u0161to potencijalno pove\u0107ava \u0161tetu za manjinsko stanovni\u0161tvo. Analiza afroameri\u010dkog dijalekta pokazuje kako se navedeni dijalekt nalazi u dva puta ve\u0107oj \u0161ansi da bude progla\u0161en kao uvredljiv za razliku od drugih. Kada su sugovornici eksplicitno upozoreni kako se radi o Afroamerikancima, zna\u010dajno pada mogu\u0107nost karakteriziranja tvitova<\/em> kao uvredljivih.<\/p>\n

          Ve\u0107ina radova isti\u010de nepreciznost definicije govora mr\u017enje i razlika istog u odnosu na uvredljiv jezik i\/ili klevetu. <\/p>\n

          Tako na primjer autori Malmasi i Zampieri (2017) predla\u017eu slijede\u0107u kategorizaciju: <\/p>\n

          a) komentar sadr\u017ei govor mr\u017enje (HATE), b) komentar sadr\u017ei uvredljiv jezik, ali ne i govor mr\u017enje (OFFENSIVE), c) komentar uop\u0107e ne sadr\u017ei uvredljiv jezik (OK) i napominju kako se bez detaljnijih lingvisti\u010dkih analiza ne mo\u017ee lako (s velikom to\u010dno\u0161\u0107u) utvrditi \u0161to je to\u010dno govor mr\u017enje. U svome radu navode definicije „bulinga“ (zastra\u0161ivanje odre\u0111enog pojedinca) i „govora mr\u017enje“ (omalova\u017eavanje grupe ljudi) zaklju\u010duju\u0107i kako je govor mr\u017enje sam po sebi nejasan pojam. <\/p>\n

          Kao primjer retori\u010dko komunikolo\u0161kog pristupa obradi predmetne tematike isti\u010demo rad Arofaha (2018) koji isti\u010de da govor mr\u017enje kao \u017eanr retorike uvijek sadr\u017ei tri elementa: etos, patos i logos (na primjeru Indonezije, odnosno kandidaturi za guvernera Jakarte). Ovo istra\u017eivanje pokazuje da je govor mr\u017enje uglavnom zanemario aspekt etosa i logosa. Radije nagla\u0161ava i oslanja se na patos aspekt koji izaziva osje\u0107aje publike. <\/p>\n

          Bosco i drugi (2017) bave se alatima i resursima za detektiranje mr\u017enje i predrasuda prema imigrantima na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Pristup slijedi holisti\u010dku i vi\u0161ejezi\u010dnu perspektivu<\/strong>, koja uklju\u010duje razli\u010dite izvore znanja radi smislenijeg prikupljanja podataka. Premda je studija usmjerena na pokrajinu Piemont u Italiji, mo\u017ee se upotrijebiti i za druge (ve\u0107e) lokalitete i jezike. Tako\u0111er, talijanskim slu\u010dajem bave se i Comandini i Patti (2019) koji analiziraju ulogu populisti\u010dkih tema i retorika na talijanskom Twitteru vezano uz govor mr\u017enje usmjeren na imigrante. Istom tematikom samo za ne\u0161to sjeverniju dr\u017eavu bavi se i Hrdina (2016) koja navodi rezultate istra\u017eivanja govora mr\u017enje u \u010ce\u0161koj, 2015. godine, koji pokazuju kako je val govora mr\u017enje prema migrantima poo\u0161tren i namjerno i slu\u010dajno sjedinjenim snagama razli\u010ditih korisnika Facebooka, propagande ekstremisti\u010dkih skupina, novinskih medija i dizajna same dru\u0161tvene mre\u017ee. \u0160to se ti\u010de dru\u0161tvene pozadine u\u010destalih proizvo\u0111a\u010da govora mr\u017enje, postojala je sna\u017ena prevalencija mu\u0161karaca srednje dobi i srednje klase i zna\u010dajno podzastupljenost i starijih i mladih korisnika Facebooka. Komunikacijske aktivnosti<\/strong> ve\u0107ih, dobro organiziranih populisti\u010dkih skupina<\/strong>, politi\u010dkih stranaka ili zajednica bile su vidljivo prisutne, ali nisu imale zna\u010dajnu ulogu u samoj proizvodnji govora mr\u017enje – iako se njihovo mogu\u0107e sudjelovanje u postavljanju dnevnog reda ne mo\u017ee podcijeniti. Svi skupovi podataka pokazali su da je velika ve\u0107ina govora mr\u017enje u navedenom vremenskom razdoblju bila usmjerena bilo protiv migranata op\u0107enito ili protiv muslimana, dok su se te dvije skupine \u010desto preklapale. Istim podnebljem bavio se i Pejchal (2018) analizom izbjegli\u010dke krize iz 2015. godine na primjeru \u010ce\u0161ke i Slova\u010dke. U nedostatku univerzalne definicije govora mr\u017enje, poticanje na mr\u017enju tuma\u010di na tri razli\u010dita, ali komplementarna na\u010dina: poticanje na nasilje; poticanje na diskriminaciju; i poticanje na uskra\u0107ivanje ljudskog dostojanstva. Autori Jaki i De Smedt (2018) analiziraju govor mr\u017enje njema\u010dkih desni\u010dara na Twitteru te nagla\u0161avaju nove izazove, poput to\u010dnog definiranja \u0161to je to slobodni govor i \u0161to je nelegalno u specifi\u010dnoj dr\u017eavi te saznanja o tome koje su to\u010dno lingvisti\u010dke karakteristike govora mr\u017enje.<\/p>\n

          Autori Laaksonen i ostali (2020) su na razvijenoj tehni\u010dkoj infrastrukturi za automatsko nadgledanje izjava izbornih kandidata na dru\u0161tvenim mre\u017eama zaklju\u010dili da je ra\u010dunalno potpomognut pristup zahtijevao izrazitu simplifikaciju jer se model oslanjao na pristup temeljen na rije\u010dima dok je realnost suprotna. Govor mr\u017enje je, zaklju\u010duju autori lingvisti\u010dki i dru\u0161tveni fenomen s razli\u010ditim tonovima i formama. Odre\u0111ene pote\u0161ko\u0107e kod analize govora mr\u017enje navode i Enarsson i Lindgren (2018) koji su prikupili materijal iz \u0161vedskih tvitova o romskom stanovni\u0161tvu kako bi mapirali razli\u010dite diskurse. Slo\u017eenost i \u010dinjenica da bilo koji tvit ili drugi izrazi na mre\u017ei moraju biti promatrani i procjenjivani pojedina\u010dno kako bi se mogao uzeti u obzir okolni kontekst i diskurs, doprinose te\u0161ko\u0107i davanja jasnih smjernica o tome koji su izrazi dopu\u0161teni, a koji ne. To je izazov za sudove i agencije za provo\u0111enje zakona koji su suo\u010deni sa suprotstavljanjem govoru mr\u017enje.<\/p>\n

          Prete\u017eito politolo\u0161ko – sociolo\u0161ki radovi odnose se ve\u0107inom na raspravu od odnosu slobode govora i zakonske regulative zabrane govora mr\u017enje.<\/strong><\/p>\n

          Baider (2019) navodi kako u me\u0111unarodnom zakonu o ljudskim pravima ne postoji formalna definicija govora mr\u017enje, ali EU temelji svoje preporuke za suo\u010davanje s govorom mr\u017enje (2008) na sljede\u0107oj definiciji: „svi oblici i izrazi koji javno poti\u010du na nasilje ili mr\u017enju a usmjereni su protiv skupine ljudi ili \u010dlana takve skupine definirani s obzirom na rasu, boju, religiju, nacionalno ili etni\u010dko podrijetlo“<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Autor istra\u017euje stav prema diskriminatornom govoru me\u0111u uzorkom mladih ciparskih Grka i ima za cilj identificirati faktore koji bi mogli proizvesti stavove mr\u017enje. Spominje “te\u0161ke varijable” koje sadr\u017ee klasu, etni\u010dku pripadnost, spol, dob, vjeru i izbjegli\u010dki status. Ovi parametri moduliraju vjerovanja i stavove, a to je vrlo te\u0161ko promijeniti jer su unutarnje varijable. „Mek\u0161e“ i vi\u0161e „iskustvene varijable“ uklju\u010duju vi\u0161e dru\u0161tvenih i iskustvenih parametara poput obrazovnih iskustava, gra\u0111anske uklju\u010denosti i kontakta i izlo\u017eenosti kulturnim „drugima“ u obrazovnim programima, kao i dijeljenja traumati\u010dnih iskustava rata i nasilja. Promicanje ovih iskustava i njihovo dijeljenje mo\u017ee stvoriti otvaranje „nacionalnog na\u010dina razmi\u0161ljanja“, a \u0161to mo\u017ee donijeti promjenu stava i mo\u017eda \u010dak i promjenu vjerovanja (o „drugom“).<\/p>\n

          Kazneni zakon Republike Hrvatske<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> definira sljede\u0107e elemente klju\u010dne za definiranje govora mr\u017enje: poticanje na nasilje ili mr\u017enju, nasilje ili mr\u017enja su usmjereni na skupine ljudi ili na pojedince temeljem pripadnosti nekoj skupini; poticanje na nasilje ili mr\u017enju je javno. <\/p>\n

          Demaske (2019) u radu predla\u017ee omanju promjenu paradigme vezanu uz slobodu govora, odnosno govor mr\u017enje – pomak nagla\u0161avanja s negativne za\u0161tite prava pojedinca prema pozitivnijoj potpori socijalne jednakosti. Koriste\u0107i teoriju prepoznavanja Axela Honnetha (kao mogu\u0107i na\u010din premo\u0161\u0107ivanja jaza izme\u0111u dana\u0161nje regulacije i razvoja strategije slobodnog govora za budu\u0107nost), autor razvija okvir za analizu slobode govora koji bi promovirao strategiju za borbu protiv govora mr\u017enje u dvadeset prvom stolje\u0107u. Navode\u0107i razne primjere kroz sudske procese te nagla\u0161avaju\u0107i postojanje ameri\u010dkog Prvog amandmana o slobodi govora, autor smatra nu\u017enim promjenu bavljenja problemom „govora mr\u017enje“. Tradicionalisti\u010dki pristup branjenja slobode govora, smatra autor, nije dovoljno fleksibilan za moderno dru\u0161tvo. Ako je cjelokupni razlog za\u0161tite govora promicanje i poticanje slobodnog demokratskog dru\u0161tva, tada se za\u0161tita koja je zakonski propisana mora razmotriti u odnosu na stvarne ishode. Autor predla\u017ee da se umjesto prethodnih pravnih doktrina primijenjenih u slu\u010dajevima govora mr\u017enje uspostavlja novi analiti\u010dki okvir koji \u0107e omogu\u0107iti sudovima da prona\u0111u odre\u0111eno zakonodavstvo protiv govora mr\u017enje kako bi izdr\u017ealo kontrolu Prvog amandmana.<\/p>\n

          Gould (2019) navodi kako je najuvjerljivije argumente protiv zabrane mr\u017enje iznio Ronald Dworkin, koji je upozorio na prijetnju politi\u010dkom legitimitetu koji postavlja zakone koji onima koji im podlije\u017eu uskra\u0107uje odgovaraju\u0107u priliku za neslaganje. Autor navodi kako se Dworkinovoj argumentaciji suprotstavlja Jeremy Waldron, koji smatra kako se oponenti zakona o govoru mr\u017enje bave problemom tako generalizirano da nisu uspjeli identificirati specifi\u010dni izazov demokratskom legitimitetu koji predstavlja taj govor mr\u017enje. Reid (2019) kritizira verziju argumentacije kako regulacija govora mr\u017enje od strane dr\u017eave naru\u0161ava njezin demokratski legitimitet, \u0161to zastupaju Ronald Dworkin i James Weinstein. Autor smatra kako u nekim slu\u010dajevima \u0161tetni u\u010dinci govora mr\u017enje na demokratski proces nadma\u0161uju ograni\u010denja. Ovaj rad svrstao se uglavnom na stranu onih koji tvrde kako se ograni\u010denjem govora mr\u017enje zapravo mo\u017ee pove\u0107ati demokratski legitimitet. Na sli\u010dnom tragu je i rad autora Cohen – Almagor (2019) koji analizira govor mr\u017enje u sklopu kritike Thomasa Scanlona i njegove teorije ugovornosti kojom promi\u010de “za\u0161titu interesa” razli\u010ditih dionika. Scanlon govorniku pripisuje sna\u017enu za\u0161titu, ponekad na \u0161tetu za\u0161tite osnovnih prava ciljane skupine kojoj je govor namijenjen. Autor smatra kako je navedeni liberalni stav previ\u0161e otvoren za razvoj govora mr\u017enje. U demokraciji ljudi moraju u\u017eivati apsolutnu slobodu zagovaranja i rasprave ideja, ali to je toliko dugo dok se suzdr\u017eavaju od zlouporabe te slobode da bi napali prava drugih ili njihov status u dru\u0161tvu kao ljudskih bi\u0107a i ravnopravnih \u010dlanova zajednice. Autor smatra kako se demokracija temelji na dva osnovna na\u010dela: po\u0161tivanje drugih, i ne nano\u0161enje \u0161tete drugima. Sloboda izra\u017eavanja treba se uravnote\u017eiti s ne manje va\u017enim na\u010delima, poput za\u0161tite ranjivih manjina. Sli\u010dnog mi\u0161ljenja je i Mondal (2018) koji navodi kako liberalna teorija slobodnog govora konceptualizira slobodu kao glatku, kontinuiranu, homogenu, nedjeljivu i pro\u0161irivu bez prekida dok ne dosegne vanjske granice. Autor predstavlja alternativnu „teku\u0107u“ teorije slobodnog govora koja obja\u0161njava „oblikovanje“ slobode od strane dru\u0161tvenih snaga, kulture i institucionalnih praksi. Tako\u0111er, O`Hehir (2019), pozivaju\u0107i se na Johna Miltona i Johna Stuarta Milla, nagla\u0161ava kako je sloboda izra\u017eavanja va\u017ena za razvoj i odr\u017eavanje svakog demokratskog dru\u0161tva. Mi\u0161ljenja je kako pod krinkom prava na slobodu izra\u017eavanja ekstremna desnica koristi situaciju, \u0161to je negativno utjecalo na ljudska prava izbjeglica u Europi. Stoga se mo\u017ee tvrditi da sloboda govora gubi mo\u0107 uzvra\u0107anja tla\u010ditelju, najva\u017enijeg elementa ovog prava.<\/p>\n

          Chandrasekharan i drugi (2017) prezentiraju efikasnost rje\u0161avanja govora mr\u017enje na platformi Reddit u 2015. godini. Sukladno Redditovoj politici protiv uznemiravanja, platforma je zatvorila, odnosno ugasila svoje dvije podplatforme. Zabrana mo\u017ee umanjiti pona\u0161anje mr\u017enje ili mo\u017ee premjestiti takvo pona\u0161anje u razli\u010dite dijelove web mjesta. Autori smatraju kako je zabrana bila uspje\u0161na za Reddit. Vi\u0161e korisni\u010dkih ra\u010duna nego \u0161to se o\u010dekivalo prekinulo je kori\u0161tenje web stranice; oni koji su ostali drasti\u010dno su smanjili svoju upotrebu mr\u017enje – za najmanje 80 %. Premda su mnoge podplatforme do\u017eivjele priljev „migranata“ s uga\u0161ene dvije podplatforme, nove lokacije nisu do\u017eivjele zna\u010dajne promjene u govoru mr\u017enje. Drugim rije\u010dima, druge podplatforme nisu naslijedile navedeni problem. Korisnici koji su bili aktivni na uga\u0161ene dvije podplatforme drasti\u010dno su smanjili kori\u0161tenje govora mr\u017enje. Iako su filozofska pitanja koja se ti\u010du umjerenosti (i posebno zabrane) slo\u017eena, autori su nastojali razviti raspravu vezanu uz rezultate o u\u010dinkovitosti zabrane devijantnih skupina mr\u017enje s internetskih platformi. S druge strane, autori Carlson i Rouselle (2020) na primjeru Facebooka prikazuju kako se jedna druga dru\u0161tvena mre\u017ea odnosi prema govoru mr\u017enje. Autori smatraju kako su Facebookova pravila o pona\u0161anju na toj dru\u0161tvenoj mre\u017ei iz 2018. godine vi\u0161e na\u010delna nego provedena u praksi te su mi\u0161ljenja kako je Facebooku pri zaobila\u017eenju govora mr\u017enje na mre\u017ei va\u017enija financijska motivacija. Autori Doring i Mohseni (2019) na primjeru jo\u0161 jedne platforme – YouTubea, pri analizi komentara i videa vezanih uz tzv. „fail video“, prikazuju kako su \u017eene znatno vi\u0161e nego mu\u0161karci prikazane kao objektivizirane i seksularizirane odnosno kako su \u017eene sklonije biti mete govoru mr\u017enje. Istom temom bavili su se i autori Fuchs i Schafer (2020) koji predstavljaju rezultate istra\u017eiva\u010dke analize slu\u010dajeva mizoginisti\u010dkog ili seksisti\u010dkog govora mr\u017enje i jezika zlostavljanja prema politi\u010darkama na Twitteru, primjenjuju\u0107i ra\u010dunske korpuslingvisti\u010dke alate i metode, dopunjene kvalitativnom dubinskom studijom verbalnog zlostavljanja \u010detiri istaknute japanske politi\u010darke.<\/p>\n

           <\/p>\n

          METODE ISTRA\u017dIVANJA I PRIMJENA RA\u010cUNALNIH METODA \u2013 PREGLED RADOVA<\/strong><\/p>\n

          Ve\u0107ina radova upotrebljava analizu dru\u0161tvenih mre\u017ea (SNA), (Blanco – Herrero, D. i Calderon, C., 2019) prou\u010davaju kako se sadr\u017eaji \u0161ire u dru\u0161tvenim medijima; a eksperimentalnom anketom promatraju kako se ti sadr\u017eaji primaju i u kojoj mjeri im gra\u0111ani vjeruju. Namjera autora je prikazati cijeli komunikacijski proces od – produkcije, prijenosa i primanja poruka <\/p>\n

          Cilj projekta koji predstavljaju autori (Bosco, C. i Patti, V. i Bogetti , M. i Conoscenti, M. i Ruffo, G. i Schifanella , R. i Stranisci , M., 2017) je izgradnja interaktivnog mre\u017enog alata za prikupljanje, analizu i vizualizaciju diskursa o imigrantima i reakcija zajednice. Autori upotrebljavaju znanja ra\u010dunalne lingvistike, semanti\u010dke i diskurzivne analize. <\/p>\n

          Lazaridis i Veikou (2016), autori koje smo ve\u0107 spomenuli, provodili su klasi\u010dnu analizu sadr\u017eaja nakon koje je primijenjen strukturirani intervju sa nevladinim udrugama i pu\u010dkim pravobraniteljem, \u0161to je primjer kombinacije kvantitativnog i kvalitativnog istra\u017eivanja. <\/p>\n

          Autori Blanco-Herrero i Calderon (2019) prezentiraju rad vezan uz \u0161panjolski nacionalni kontekst, kombiniraju\u0107i la\u017ene vijesti i govor mr\u017enje prema migrantima i izbjeglicama. Navedene dvije teme predstavljaju veliku prijetnju za dru\u0161tvo u cjelini, a posebno za migrante i pojedince koji tra\u017ee azil. U sklopu projekta u kojem sudjeluju najavljuju provedbu eksperimenta<\/strong> u kojemu namjeravaju uzorak gra\u0111ana izlo\u017eiti sadr\u017eajima o migrantima i izbjeglicama prikupljenim s dru\u0161tvenih medija i tra\u017eiti povezanost izme\u0111u sadr\u017eaja u koji vjeruju i faktora poput njihove politi\u010dke ideologije, stava prema imigraciji, spola, dobi ili stupnja obrazovanja.<\/p>\n

          Florio i ostali (2019) kombiniraju\u0107i analizu statisti\u010dkih podataka i analizu sadr\u017eaja<\/strong> navode kako nekoliko studija isti\u010de opasnost dru\u0161tvenih medija kao polazi\u0161ta za govor mr\u017enje (ili cyberhate). Prona\u0161li su korelacije koje sugeriraju me\u0111usobnu povezanost ekonomskih i kulturnih \u010dimbenika i izra\u017eavanja mr\u017enje na internetu. <\/p>\n

          Tako\u0111er, Baumgarten i drugi (2019) prikupili su i analizirali podatke sa Facebooka i Twittera te komparirali lingvisti\u010dke instancije govora mr\u017enje u danskom i njema\u010dkom jeziku<\/strong>. <\/p>\n

          Multidisciplinarni teorijski pristupi ukazuju na prete\u017eito zastupljenu kognitivnu lingvistiku, komunikolo\u0161ku perspektivu te sociolo\u0161ko – politolo\u0161ku dimenziju radova na temu govora mr\u017enje.<\/em><\/strong><\/p>\n

          U metodolo\u0161kom smislu najzastupljenija je analiza sadr\u017eaja potpomognuta ra\u010dunalnim alatima jer je prikupljanje i selekcija podataka ogromnih baza podataka nemogu\u0107a bez ra\u010dunalnih alata. <\/em><\/strong><\/p>\n

          U pogledu ra\u010dunalne obrade podataka najzastupljenije je podru\u010dje obrade prirodnog jezika (nataral language processing) koja je disciplina na razme\u0111u ra\u010dunarske znanosti i in\u017eenjerstva, lingvistike i statistike a primjenjuje metode strojnog u\u010denja (machine larnining) i umjetnih neuronskih mre\u017ea (artificial neural metworks). <\/em><\/strong><\/strong><\/p>\n

          U znanstvenoj zajednici koja se bavi obradom prirodnog jezika oku\u0161ane metode koje se mogu rabiti za rje\u0161avanje podzadataka detekcije govora mr\u017enje uklju\u010duju detekciju stava (engl. stance detection), zaklju\u010divanje u prirodnom jeziku (engl. natural language inference) i izra\u010dun semanti\u010dke sli\u010dnosti tekstova (engl. semantic textual similarity). Osim nabrojanih, ovdje su tako\u0111er i prepoznavanje i klasifikacija imenovanih entiteta (engl. named entity recognition and classification), klasifikacija tema (engl. text categorization) te ekstrakcija izvora i citata (engl. source extraction, quote extraction).<\/em><\/strong><\/p>\n

          Alati kognitivnog prepoznavanja neverbalnih komunikacijskih procesa uz prepoznavanje emocionalnog sentimenta verbalnog i neverbalnog izri\u010daja omogu\u0107iti \u0107e br\u017ee prikupljanje i selekciju ogromne koli\u010dine sadr\u017eaja s dru\u0161tvenih mre\u017ea. <\/em><\/strong><\/p>\n

          Shodno izlo\u017eenom, mi smo se u svom radu opredijelili na komunikolo\u0161ku perspektivu izu\u010davanja govora mr\u017enje u hrvatskim uvjetima i to u segmentima etniciteta, migranata i religije primjenjuju\u0107i NLP tehnologije u prikupljanju, selekciji i djelomi\u010dnoj obradi podataka prikupljenih sa dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/em><\/strong><\/p>\n

           <\/p>\n

          PROBLEM I CILJEVI ISTRA\u017dIVANJA<\/strong><\/p>\n

          Temeljni problem ovog istra\u017eivanja je govor mr\u017enje u medijskom prostoru Republike Hrvatske. Pritom se pod medijskim prostorom podrazumijevaju internetski portali, tiskovine, radijske i televizijske informativne emisije i dru\u0161tvene mre\u017ee.<\/p>\n

           <\/p>\n

          DEFINIRANJE TEMELJNIH POJMOVA<\/em><\/strong> <\/p>\n

          Ve\u0107 pri samoj definiciji pojma ‘govor mr\u017enje’ nailazimo na mnoge probleme. Prvi problem je taj \u0161to ne postoji jednozna\u010dna definicija pojma. Drugi problem prilikom definiranja pojma govora mr\u017enje je primjenjivost definicije. Pregled problematike govora mr\u017enje prikazan je u pregledu literature. <\/p>\n

          Pod pojmom medijska objava<\/strong> podrazumijevaju se: \u010dlanci tiskovina, \u010dlanci news portala objavljeni na news portalu, prilozi informativnih radijskih i televizijskih emisija emitirani putem radija ili televizije. <\/p>\n

          Negativan doga\u0111aj<\/strong> je afera, eksces, konflikt, direktno nasilje ili neki sli\u010dni negativni doga\u0111aji u kojem je neki pojedinac ili skupina govorio mr\u017enju ili djelovao u skladu s postupcima govora mr\u017enje, te su mediji prenijeli ovakav doga\u0111aj karakteriziraju\u0107i ga kao govor mr\u017enje. Generalno preno\u0161enje statistika i podataka o koli\u010dini govora mr\u017enje nije konkretan negativni doga\u0111aj i nije kodirano kao negativan doga\u0111aj.<\/p>\n

          Da bi izbjegli raspravu o definiranju pojma Internet medija, dru\u0161tvenih medija, dru\u0161tvenih mre\u017ea, kanala komuniciranja, mi smo se u radu opredijelili za termin dru\u0161tvene mre\u017ee<\/strong>.<\/p>\n

          Neprihvatljiv govor<\/strong> je pojam koji u sebi obuhva\u0107a: psovke i vulgarizme, uvrede, klevete, prijetnje i govor mr\u017enje. Neprihvatljiv govor mo\u017ee biti samo jedna rije\u010d ili cijela re\u010denica. <\/p>\n

          Istra\u017eiva\u010di ne ulaze u raspravu radi li se o uvredi, kleveti, govoru mr\u017enje ili nekom drugom obliku neprihvatljivog pona\u0161anja.<\/p>\n

           <\/p>\n

          CILJEVI ISTRA\u017dIVANJA<\/em><\/strong><\/p>\n

          (za analizu sadr\u017eaja medijskih objava tiska, radija, televizije i news portala)<\/strong><\/p>\n

          Glavni cilj: <\/p>\n

          Koliko je i kakav sadr\u017eaj o govoru mr\u017enje prisutan u hrvatskom medijskom prostoru<\/p>\n

          Sporedni ciljevi:<\/p>\n

          Kvantifikacija medijskih objava koje se odnose na govor mr\u017enje i promjena kroz vrijeme<\/p>\n

          Ekstrakcija klju\u010dnih medijskih doga\u0111aja (ili tema)<\/p>\n

          Kategorizacija i kvantifikacija medijskih objava na one koje govore o konkretnom negativnom doga\u0111aju i one koje ne govore o konkretnom negativnom doga\u0111aju<\/p>\n

          Istra\u017eiti u kojem se omjeru, s obzirom na pojam govora mr\u017enje, mediji osvr\u0107u na hrvatske doga\u0111aje, a koliko se odnose na doga\u0111aje van Republike Hrvatske<\/p>\n

          Istra\u017eiti je li govor mr\u017enje dospijeva u medije kao usputni spomen ili kao samostalna cjelina<\/p>\n

           <\/strong><\/p>\n

          (za analizu sadr\u017eaja komentara sa dru\u0161tvenih mre\u017ea)<\/strong><\/p>\n

          Glavni cilj:<\/p>\n

          Prema kojim skupinama u komentarima s dru\u0161tvenih mre\u017ea ima najvi\u0161e neprihvatljivog govora. <\/p>\n

          Sporedni ciljevi:<\/p>\n

          Zastupljenost komentara s neprihvatljivim sadr\u017eajem u odnosu na ukupan broj komentara i pojedinu skupinu<\/p>\n

          Koja skupina generira najvi\u0161e neprihvatljivih komentara na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/p>\n

          Upotreba jezi\u010dnih tehnologija u prikupljanju, obradi i analizi medijskog sadr\u017eaja i komentara na dru\u0161tvenim mre\u017eama i ocjena upotrebljivosti tehnologija. <\/p>\n

          Prema kojoj skupini je usmjereno najvi\u0161e neprihvatljivih komentara<\/p>\n

           <\/p>\n

          METODOLOGIJA <\/strong><\/p>\n

          U radu je primijenjena kvantitativna i kvalitativna analiza sadr\u017eaja medijskih objava (tiska, radija, televizije i news portala) i komentara sa dru\u0161tvenih mre\u017ea. <\/p>\n

          Baza medijskih objava u periodu od 1. 1. 2013. pa do 30. 4. 2019. sadr\u017eava 14. 086. 565 medijskih objava iz tiskovina, informativnih radijskih i televizijskih emisija i news portala.<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iz baze medijskih objava su izdvojene sve one medijske objave koje u sebi sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje. Tijekom pretrage smo pazili da obuhvatimo sve morfolo\u0161ke oblike sintakse govora mr\u017enje. Populacija sadr\u017ei 50. 724 medijskih objava koje u naslovu ili sadr\u017eaju sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje.<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

          Kvantitativna analiza sadr\u017eaja medijskih objava<\/strong> temelji se na populaciji. <\/p>\n

          Kvalitativna analiza sadr\u017eaja medijskih objava<\/strong> napravljena je na uzorku. U uzorak su izabrane sve objave sa najposje\u0107enijih<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> hrvatskih news portala: jutarnji.hr, dnevno.hr, tportal.hr, index.hr, 24sata.hr, telegram.hr, vecernji.hr. Uzorak se odnosi na period od 1. 5. 2018. do 30. 4. 2019. (n=878).<\/p>\n

          Jedinica kvalitativne analize su objave hrvatskih portala. Analiziran je tekst objave, ali ne i grafi\u010dka oprema teksta (poput fotografija, infografika i sli\u010dno). <\/p>\n

          Prilikom analize sadr\u017eaja dru\u0161tvenih mre\u017ea<\/strong> kori\u0161ten je namjerni uzorak. Pretra\u017eene dru\u0161tvene mre\u017ee su: Youtube, Facebook, Reddit, forumi, gdje forumi obuhva\u0107aju komentare ispod medijskih objava news portala. Promatrani period je 03. 04. 2019. do 02. 07. 2019. U uzorak su izabrani svi komentari objavljeni pod naslovima u kojima se spominje izabrana klju\u010dna rije\u010d. Pod naslovima se u ovom radu podrazumijeva: za forume koji su dio news portala naslovi novinarskih \u010dlanaka odnosno medijskih objava, za Reddit su naslovi topics (odnosno tema rasprave), za Facebook su to objave (postovi), za Youtube su to nazivi objavljenih videa. Pretraga naslova i ekstrakcija komentara je napravljena uz pomo\u0107 alata za pretra\u017eivanje dru\u0161tvenih mre\u017ea<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Izabrane klju\u010dne rije\u010di<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> se odnose na etni\u010dke i vjerske skupine te izbjeglice. Veli\u010dina uzorka je 71.914 komentara. <\/p>\n

          Istra\u017eiva\u010di su odabrali skupine prema kojima su o\u010dekivali pojavu neprihvatljivog govora na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Od skupina koje hrvatski Kazneni zakon<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> navodi, u ovom radu su zastupljene vjerske i etni\u010dke skupine. Skupina izbjeglice,<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tre\u0107a skupina zastupljena u ovom radu, ne mo\u017ee se svrstati u neku od navedenih kategorija ve\u0107 spada u „kakve druge osobine“ prema Kaznenom zakonu. Etni\u010dke skupine zastupaju: Albanci, Bosanci,<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Romi, Slovenci, Srbi i Talijani. Vjerske skupine zastupaju: katolici, muslimani, pravoslavci i \u017didovi.<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

          Jedinica analize sadr\u017eaja dru\u0161tvenih mre\u017ea je komentar. Prilikom analize komentara u obzir je uzet samo tekst, dok slike, emotikoni ili linkovi nisu analizirani. <\/p>\n

          Analiziralo se postojanje ili nepostojanje neprihvatljivog govora u komentaru. Za svaki komentar sa neprihvatljivim govorom odre\u0111ena je skupina na koju je neprimjeren govor bio usmjeren.<\/p>\n

          Neprihvatljiv govor, za potrebe ove analize, definiran je kao negativan izri\u010daj kojim se vrije\u0111a, kleve\u0107e, izra\u017eava mr\u017enja ili prijetnja s obzirom na pripadnost nekoj skupini ili na neku skupinu u cijelosti. <\/p>\n

           <\/em><\/p>\n

          REZULTATI ISTRA\u017dIVANJA<\/em><\/strong><\/p>\n

           <\/em><\/strong><\/p>\n

          PODACI O POPULACIJI MEDIJSKIH OBJAVA KOJE SADR\u017dAVAJU POJAM GOVORA MR\u017dNJE<\/em><\/strong><\/p>\n

           <\/strong><\/p>\n

          Udio medijskih objava koji sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje se kroz godine pove\u0107ava u hrvatskom medijskom prostoru<\/strong><\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica: udio medijskih objava govora mr\u017enje prema vrsti medija<\/em><\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u odnosu na ukupan broj objava, po godinama<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2013<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2014<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2015<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2016<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2017<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2018<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.4. 2019<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          ukupno<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          tisak<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,34 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,23 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,32 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,49 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,36 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,37 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,50 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,36 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          radio<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,03 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,02 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,03 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,06 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,05 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,05 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,11 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,04 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          televizija<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,11 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,10 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,16 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,24 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,20 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,22 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,44 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,19 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          portali<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,42 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,39 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,60 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,73 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,51 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,59 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,83 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,58 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          ukupno<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,22 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,20 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,33 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,49 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,35 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,41 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,60 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,36 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Ukupan broj medijskih objava u razdoblju od 1. 1. 2013. do 30. 4. 2019. je 14. 086. 565. Broj medijskih objava koje sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje za isto razdoblje je 50.724.<\/span><\/p>\n

          Tablica pokazuje postotak u\u010de\u0161\u0107a medijskih objava koje u sebi sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje u odnosu na ukupan broj objava u promatranom razdoblju. <\/span><\/strong><\/p>\n

          Broj objava koje sadr\u017eavaju pojam govor mr\u017enje niti jedne godine ne prelazi 1 % ukupnog broja medijskih objava. Udio objava koje sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje, u odnosu na ukupan broj medijskih objava po godinama, se pove\u0107ava.\u00a0 <\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Promatraju\u0107i zadnje razdoblje (4 mjeseca 2019. godine) u odnosu na prvo promatrano razdoblje (cijela 2013. godina) vidljivo je kako je broj objava s pojmom govora mr\u017enje u samo 4 mjeseca 2019. godine prema\u0161io ukupan broj objava iz 2013. (omjer broja objava u 2019. u odnosu na 2013., za sve medije iznosi 118 %). Ukoliko upotrijebimo veri\u017eni indeks umjesto baznog i promatramo samo 4 mjeseca 2019. u odnosu na cjelokupnu 2018. godinu, broj objava u samo 4 mjeseca 2019. godine iznosi 53 % ukupnog broja objava iz cijele 2018. godine.<\/p>\n

          Razlozi pove\u0107anja i smanjivanja broja medijskih objava svakako ovise o doga\u0111ajima vezanim uz govor mr\u017enje i obja\u0161njenja za pove\u0107anje broja objava trebalo bi detaljnije analizirati kroz sam sadr\u017eaj koji se medijima prenosi. Tako bi se posebno velik broj objava s pojmom govora mr\u017enje koji je prona\u0111en 2016. godine trebalo povezati sa nekim medijski zna\u010dajnim doga\u0111ajima koji su se zbili te godine. <\/p>\n

          Ipak, vidljivo je pove\u0107anje broja objava vezanih uz govor mr\u017enje po godinama.<\/p>\n

           <\/strong><\/p>\n

          Broj dana bez medijskih objava koje sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje<\/strong><\/p>\n

          Kroz promatrano razdoblje smanjuje se broj dana u kojima nije bilo niti jedne objave o govoru mr\u017enje. Ovaj podatak je drugi na\u010din dokazivanja hipoteze da je tema govora mr\u017enje kroz godine sve zastupljenija u medijskom prostoru. <\/p>\n

           <\/p>\n

          Tablica: broj dana po mjesecu i godini u kojima nije prona\u0111ena niti jedna medijska objava s pojmom govora mr\u017enje<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          godina\/mjesec<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2013<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2014<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2015<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2016<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2017<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2018<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1-4 2019<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          ukupno<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          2<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          3<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          4<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          5<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          6<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          7<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          8<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          9<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          11<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          12<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          x<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          ukupno<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          35<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Dnevni prosjek broja medijskih objava sa pojmom govora mr\u017enje raste<\/strong> <\/p>\n

          U promatranom periodu je 2311 dana, prosjek dnevnog broja objava za sve vrste medija je 21,9 objava sa standardnom devijacijom od 13,7 objava. Radi jednostavnosti, prikazane su tablice i grafovi gdje je dnevni prosjek broja objava dan na mjese\u010dnoj razini. <\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          prosje\u010dan dnevni broj medijskih objava<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          mjesec\/godina<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2013<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2014<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2015<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2016<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2017<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2018<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2019<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          1<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          32,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          60,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17,4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          56,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          66,2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          2<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          26,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          47,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          38,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          30,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          31,6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          3<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          26,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          69,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          38,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          20,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          40,6<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          4<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9,9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          13,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          37,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          18,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          28,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          32,5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          5<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          10,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11,4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          31,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          27,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          33,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          6<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          22,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          18,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          7<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5,4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          10,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          15,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          24,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          8<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          14,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          20,5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          20,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          9<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          14,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23,9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          24,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17,9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          10<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8,8<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19,5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          15,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          21,9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          11<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          24,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          29,9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23,7<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          17,4<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          31,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          12<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          16,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          18,2<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          21,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19,9<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          29,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          19,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          godi\u0161nji prosjek<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12,0<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          18,5<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          33,1<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          23,3<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          26,6<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          43,1<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Jedini dan bez govora mr\u017enje je Bo\u017ei\u0107<\/strong><\/p>\n

          Od ukupno 365 dana u razdoblju od 1. 5. 2018. pa do 30. 4. 2019, samo jedan dan nije bilo objava na news portalima koji bi u sebi sadr\u017eali rije\u010di govora mr\u017enje, i taj dan je 25. 12. 2018., Bo\u017ei\u0107. U prosjeku je objavljivano 29,6 objava dnevno, sa standardnom devijacijom od 28,5 objava po danu. 9. 1. 2019. objavljeno je najvi\u0161e objava, \u010dak 287. U tih 365 dana ukupno je prona\u0111eno 10. 769 medijskih objava s pojmom govora mr\u017enje, od \u010dega 84,5 % objava su prona\u0111ene na news portalima.<\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Osim 2018. godine, u promatranom razdoblju samo je Bo\u017ei\u0107 2013. bio bez objava koje su u sebi uklju\u010divale pojam govora mr\u017enje. <\/p>\n

           <\/p>\n

          PODACI O UZORKU MEDIJSKIH OBJAVA NEWS PORTALA<\/em><\/strong><\/p>\n

           <\/strong><\/p>\n

          Pregled klju\u010dnih doga\u0111aja koji se odnose na govor mr\u017enje<\/strong><\/p>\n

          Podatak o klju\u010dnim doga\u0111ajima vezanim uz govor mr\u017enje temelji se na tehnologiji. Upotrijebljen je ra\u010dunalni softver<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji grupira medijske objave u doga\u0111aje obzirom na sli\u010dnost sadr\u017eaja (i neke druge kriterije). Prikaz klju\u010dnih doga\u0111aja dan je za razdoblje: 1. 5. 2018 \u2013 30. 4. 2019. Kao kriterij za va\u017enost pojedinog doga\u0111aja uzet je broj medijskih objava. Drugim rije\u010dima, klju\u010dni medijski doga\u0111aj je onaj koji je brojem objava izazvao najve\u0107u medijsku pozornost. Izdvojeni su oni doga\u0111aji s preko 100 objava. Doga\u0111aji su uzeti iz populacije medijskih objava, gdje populaciju \u010dine sve one objave tiska, radija, televizije ili news portala koje u sebi sadr\u017eavaju pojam govora mr\u017enje.<\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          Naziv ili opis doga\u0111aja(teme), preuzet iz medijskog sadr\u017eaja<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Datum prve objave<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Broj medijskih objava <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Ivan \u0110aki\u0107, sin HDZ-ovog saborskog zastupnika Josipa \u0110aki\u0107a \u010destitao pravoslavni Bo\u017ei\u0107 slikom na kojoj neki usta\u0161a u ruci dr\u017ei glavu mrtvog \u010detnika. Sliku je objavio uz popratni tekst u kojem pi\u0161e: „Svim prijateljima ‘srbicima’ sretan bozic”.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6. 1. 2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          523<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Ivan Penava, gradona\u010delnik Vukovara, prozvan za izazivanje “spirale govora mr\u017enje” te se skoro potukao u Saboru<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          15. 1. 2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          235<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Milorad Pupovac, predsjednik SDSSa: ‘Spaljivanje krnje s mojim likom, to je govor mr\u017enje’<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4. 3. 2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          155<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Izvje\u0161\u0107e Europske komisije o porastu govora mr\u017enje u Hrvatskoj<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          14. 5. 2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          154<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Osu\u0111ivanje srpske politi\u010darke Vjerice Radeta za tweet povodom smrti Hatid\u017ee Mehmedovi\u0107, predsjednice Udru\u017eenja “Majke Srebrenice”. Tweet glasi: “\u010citam umrla Hatid\u017ea Mehmedovi\u0107 iz udru\u017eenja biznismenki Srebrenice. Ko li \u0107e je sahraniti. Mu\u017e ili sinovi?!”<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          24. 7. 2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          130<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Pokolj u d\u017eamiji na Novom Zelandu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          14. 3. 2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          113<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Svim televizijama koje su emitirale (ili prenosile) emisiju Bujica na temu migranata ukinuta koncesija na 24 sata<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          22. 11. 2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          107<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Nenad Stazi\u0107, saborski zastupnik SDP-a, komentirao na Facebooku: “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva \u0161lampavost pobjednika”<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          27. 5. 2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          102<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Promatrani medijski sadr\u017eaj se ne odnosi samo na negativne doga\u0111aje progla\u0161ene govorom mr\u017enje<\/strong><\/p>\n

          Prva asocijacija na pojam govora mr\u017enje su afere, ekscesi, konflikti, direktno nasilje ili neki sli\u010dni negativni doga\u0111aji u kojima je neki pojedinac ili skupina govorio mr\u017enju ili djelovao u skladu sa postupcima govora mr\u017enje, te su mediji prenijeli ovakav doga\u0111aj karakteriziraju\u0107i ga kao govor mr\u017enje. Rezultati istra\u017eivanja ukazuje na pojavnost pojma govora mr\u017enje unutar medijskih objava koje se ne ti\u010du nekog konkretnog negativnog doga\u0111aja.<\/p>\n

          Od ukupno 878 analiziranih objava iz uzorka, 357 ili 40,6 % se ne odnose na medijsko preno\u0161enje konkretnog negativnog doga\u0111aja karakteriziranog kao govor mr\u017enje.<\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n
          \n

          Postojanje konkretnog negativnog doga\u0111aja<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Zastupljenost govora mr\u017enje u sadr\u017eaju objave<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Glavna tema<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Sporedna tema<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          ukupno<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Da<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          371<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          150<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          521<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Ne<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          74<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          283<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          357<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          ukupno<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          445<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          433<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          878<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Od ukupno 445 medijskih objava koje se punim sadr\u017eajem odnose na govor mr\u017enje, svega 16,6% objava nisu medijsko preno\u0161enje nekog ekscesa ili negativnog doga\u0111aja. Svaka \u010dast tim iznimkama, ali ovi podaci pokazuju kako je medijsko tematiziranje pojma govora mr\u017enje uglavnom vezano za preno\u0161enje ekscesa, nasilja, optu\u017ebi za govor mr\u017enje i drugih negativnih doga\u0111aja. <\/p>\n

          Od 74 medijske objave news portala iz uzorka koje se punim sadr\u017eajem odnose na govor mr\u017enje ali istovremeno ne govore o nekom konkretnom negativnom doga\u0111aju, istra\u017eiva\u010di su sastavili pregled tema ili doga\u0111aja. Pregled je ra\u0111en uz pomo\u0107 ljudske (a ne strojne) klasifikacije. Izabrani su oni doga\u0111aji koji imaju puno objava ili oni doga\u0111aji koji su svojim sadr\u017eajem vrlo razli\u010diti od ostatka medijskog sadr\u017eaja iz uzorka. <\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          Opis ili naziv doga\u0111aja<\/strong> (preuzet iz \u010dlanaka)<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          mjesec i godina doga\u0111aja<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          dru\u0161tveno podru\u010dje<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Izvje\u0161\u0107e Europske komisije protiv rasizma i nesno\u0161ljivosti<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          europska politika<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Motovunski filmski festival prikazao dokumentarni film ‘Srbenka’ u produkciji Restarta \u2013 rad koji prati pripreme i probe Frlji\u0107eve predstave i tematizira ksenofobiju<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          kultura<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Potpredsjednik Hrvatskoga sabora, \u017deljko Reiner, govori na misi u Ludbregu i poziva na rad, ljubav i toleranciju<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          politika, religija<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Me\u0111unarodna konferencija u Zagrebu pod nazivom “Regulacija govora mr\u017enje u medijima \u2013 uloga regulatornih tijela i pravosu\u0111a”<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          znanost<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Tribina u Zagrebu pod nazivom “Za\u0161to se mrzimo?”<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11 i 12\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          znanost<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Mi\u0161ljenja poznatih Hrvatica o negativnim komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          estrada<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Istra\u017eivanje Fakulteta politi\u010dkih znanosti o zabrani usta\u0161kih i komunisti\u010dkih simbola<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1\/2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          znanost<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Ministarstvo kulture predla\u017ee novi zakon o medijima kojim \u0107e se regulirati nedopu\u0161teno pona\u0161anje na internetu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1\/2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          politika i zakoni<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Biskupska konferencija osudila govor mr\u017enje i totalitarne ideologije<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2\/2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          religija<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          2. Dani medijske pismenosti – rasprava i o govoru mr\u017enje na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4\/2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          znanost mediji<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Studenti u studentskom domu na Savi objesili zastavu duginih boja kako bi ukazali na diskriminaciju i govor mr\u017enje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          studenti<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Okrugli stol o govoru mr\u017enje u Hrvatskoj odr\u017ean na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          znanost<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Engleski ni\u017eeliga\u0161ki nogometni klub je igrao utakmicu u dresovima s duginim bojama, kao izraz podr\u0161ke LGBT zajednici<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2\/2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          nogomet<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Facebook nakratko uvodi mogu\u0107nost da svaki korisnik ozna\u010di post<\/em> kao govor mr\u017enje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          dru\u0161tvene mre\u017ee<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Facebook objavljuje podatke o koli\u010dini uklonjenog sadr\u017eaja, jedna od kategorija je i govor mr\u017enje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          statistike o govoru mr\u017enje, dru\u0161tvene mre\u017ee<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Facebook ne uklanja objave u kojima se negira holokaust, dok takav sadr\u017eaj ne prije\u0111e granicu i postane nasilan ili mrzila\u010dki<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          dru\u0161tvene mre\u017ee<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Europska komisija najavljuje stro\u017ea pravila za regulaciju sadr\u017eaja na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          dru\u0161tvene mre\u017ee, europsko zakonodavstvo<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Reguliranje i samoreguliranje Facebooka<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8\/2018. 3 i 4\/2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          dru\u0161tvene mre\u017ee<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Donald Trump nezadovoljan rezultatima pretrage
          \n (o sebi) na Googleu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

           <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          “Nije bilo govora mr\u017enje ili netrpeljivosti” na do\u010deku nogometne reprezentacije u Zagrebu, izjavljuje predsjednica Kolinda Grabar Kitarovi\u0107<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          nogomet<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Pismo \u010ditateljice u kojem se pita za\u0161to moramo vrije\u0111ati jedni druge umjesto da u\u017eivamo u plasmanu na nogometnom prvenstvu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          pisma \u010ditatelja<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Tumblr a\u017eurirao slu\u017ebena pravila pona\u0161anja te time nanio izravni udar govoru mr\u017enje<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          9\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          dru\u0161tvene mre\u017ee<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          U Europi je na djelu “stalni porast” ksenofobnog populizma i govora mr\u017enje, upozorila je stru\u010dna skupina Vije\u0107a Europe<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          6\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          europska politika<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Europski parlament raspravljao o ja\u010danju ekstremizma<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          10\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          europska politika<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Europska komisija je zadovoljna provedbom Kodeksa postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mr\u017enje na internetu<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2\/2019.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          europska politika<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Francuski predsjednik Emmanuel Macron ma\u0111arskom premijeru Viktoru Orbanu i ministru unutarnjih poslova Matteu Salviniju “Ni\u0161ta ne\u0107u prepustiti nacionalistima i onima koji se zala\u017eu za govor mr\u017enje”<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8\/2018.<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          europska politika<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Iz popisa tema\/doga\u0111aja razvidno je kako inicijativa za pobolj\u0161anje stanja vezano uz govor mr\u017enje dolazi iz znanstvenih, politi\u010dkih i civilnih krugova, gdje se kao nositelji civilnih inicijativa pojavljuju studenti, (pisma) \u010ditatelja i nogometni klub.<\/p>\n

          Osim inicijativa, ovakve medijske objave zorno prikazuju medijsko prihva\u0107anje promicanja javne svijesti o problematici govora mr\u017enje. <\/p>\n

          Medijski sadr\u017eaj koji poti\u010de javnu svijest o problemu govora mr\u017enje ne odnosi se samo na Hrvatsku. Od ukupno 74 objave koje se punim sadr\u017eajem odnose na govor mr\u017enje i koje se ne odnose na neki konkretni negativni doga\u0111aj, njih 33 (44,5 %) se ne odnose na doga\u0111aje unutar teritorija Hrvatske. <\/p>\n

           <\/strong><\/p>\n

          Sadr\u017eaj hrvatskih portala o govoru mr\u017enje uglavnom se odnosi na govor mr\u017enje unutar teritorija Hrvatske. <\/strong><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          Raspodjela medijskih objava obzirom na zastupljenost govora mr\u017enje u sadr\u017eaju i postojanje negativnog doga\u0111aja, za objave koje se odnose na doga\u0111aje van teritorija Hrvatske<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Postojanje konkretnog negativnog doga\u0111aja<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Zastupljenost govora mr\u017enje u sadr\u017eaju objave<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Glavna tema<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Sporedna tema<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          ukupno<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Da<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          109<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          37<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          146<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Ne<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          33<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          57<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          90<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          ukupno<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          142<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          94<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          236<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          \u010cetvrtina (26,8 % ili 236) objava iz uzorka se odnosi na doga\u0111aje medijski ozna\u010dene kao govor mr\u017enje koji se nisu odvijali unutar teritorija Hrvatske.<\/p>\n

          Od ukupno 236 objava koje se svojim sadr\u017eajem odnose na govor mr\u017enje na teritoriju neke druge zemlje (a ne Hrvatske), najzastupljenije zemlje su: Srbija (33 objave), SAD (31 objava), Internet (26 objava), Europska unija (24 objave), Bosna i Hercegovina (23 objave), Poljska (19 objava), Slovenija (14 objava) i Novi Zeland (11 objava).<\/p>\n

          Kategorija ‘zemlje Europske Unije’ i ‘Internet’ zahtijevaju obja\u0161njenje. Ukoliko se u objavi moglo odrediti u teritoriju koje zemlje se odvija govor mr\u017enje, ta je zemlja i kodirana ovom kategorijom. Kategorija Europske Unije se odnosi na one objave koje u svojem sadr\u017eaju govor mr\u017enje lociraju na cijelu Europsku Uniju ili na vi\u0161e od dvije zemlje Europske Unije istovremeno. Kategorija Interneta se odnosi na objave \u010diji sadr\u017eaj o govoru mr\u017enje se ne odnosi na neku odre\u0111enu zemlju nego Internet. Objave ozna\u010dene kao Internet su, na primjer, one objave koje govore o ukupnom broju objava koje Facebook uklanja sa svoje platforme zbog detekcije govora mr\u017enje. <\/p>\n

          Osim Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava (SAD), koje kao neeuropska zemlja svakako prednja\u010de brojem objava vezanim uz govor mr\u017enje, na listi se nalaze i: Novi Zeland, Mjanamar, Brazil, Papua Nova Gvineja, \u0160ri Lanka, Venezuela, Izrael i Saudijska Arabija. Sve skupa je prona\u0111ena 51 objava koja se odnosi na govor mr\u017enje koji se zbiva van Europe \u0161to \u010dini 5,8 % ukupnog broja objava iz uzorka. <\/p>\n

          Europske zemlje (ne zemlje Europske Unije, ve\u0107 zemlje koje su barem dijelom u Europi) \u010dine 151 objavu, \u0161to \u010dini 17,2 % ukupnog broja objava iz uzorka. <\/p>\n

          Zanimljivo je za primijetiti kako su neke objave toliko generalizirane s obzirom na lokaciju izvora iz kojeg je potekla medijska objava na koju se odnose da je bilo potrebno u kategoriju „zemlja u kojoj se radi o govoru mr\u017enje uvesti opciju „svijet“. Takvih objava ima u ovom uzorku 6<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

           <\/strong><\/p>\n

          Govor mr\u017enje se podjednako pojavljuje kao glavna i kao sporedna tema objave<\/strong><\/p>\n

          Ovom hipotezom se poku\u0161ava pokazati je li tema govora mr\u017enje u medijima zastupljena kao tema koja se provla\u010di kroz neke druge teme ili je to tema koja u medije dospijeva uglavnom kao samostalna tema. Time se istovremeno nastoji pokazati je li tematika govora mr\u017enje nadi\u0161la svoj milje i po\u010dinje se \u0161iriti i na druge medijske teme. <\/p>\n

          Usporedbom kategorija glavna ili sporedna tema s podacima o tome radi li se o preno\u0161enju nekog ekscesa vezanog uz govor mr\u017enje nastoji se pokazati jesu li medijske objave uglavnom vezane za preno\u0161enje ekscesa i u kojoj mjeri se medijski sadr\u017eaj odnosi na poku\u0161aje promicanja svijesti o govoru mr\u017enje ili poticanju onog suprotnog od govora mr\u017enje \u0161to su tolerancija i razumijevanje ili jednostavno ljudskost i neosu\u0111ivanje. <\/p>\n

          Glavna i sporedna tema su uvrije\u017eene analiti\u010dke kategorije. Ukoliko se objava punim svojim sadr\u017eajem odnosi na govor mr\u017enje, ozna\u010den je kao glavna tema. Ukoliko se sadr\u017eaj objave samo doti\u010de govora mr\u017enje ili je govor mr\u017enje samo spomenut u objavi, govor mr\u017enje ozna\u010den je kao sporedna tema objave. <\/p>\n

          Od ukupno 878 objava, njih 445 imaju govor mr\u017enje kao glavnu temu \u0161to \u010dini 50,68 % broja objava iz uzorka. <\/p>\n

          Iako nije kodirano, iz analiziranog korpusa se primje\u0107uje kako su \u010dlanci o govoru mr\u017enje u\u010destalo vezani uz temu slobode govora. Tako\u0111er je primjetljivo kako je pojam govora mr\u017enje u\u010destalo vezan uz politi\u010dke optu\u017ebe jedne politi\u010dke opcije spram druge politi\u010dke opcije. O prosudbi ispravnosti osude za govor mr\u017enje u ovoj se analizi nije prosu\u0111ivalo, no svakako je ispravni daljnji smjer prosuditi koriste li se javne optu\u017ebe za govor mr\u017enje ispravno ili su to samo prazne neutemeljene optu\u017ebe. <\/p>\n

           <\/p>\n

          Podaci o komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/strong><\/p>\n

          Od ukupno 72.001 prikupljenih komentara s dru\u0161tvenih mre\u017ea, neprihvatljiv govor prona\u0111en je u 1012 komentara \u0161to \u010dini 1,4 % komentara. <\/p>\n

          Najvi\u0161e komentara je prikupljeno s dru\u0161tvene mre\u017ee Facebook. Najvi\u0161e neprihvatljivih komentara je prona\u0111eno na dru\u0161tvenoj mre\u017ei Facebook. Najve\u0107i udio neprihvatljivih komentara u odnosu na ukupan broj komentara prona\u0111en je na dru\u0161tvenoj mre\u017ei YouTube.<\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n
          \n

           <\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Facebook<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          YouTube<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          Reddit<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          forumi<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          ukupno<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          ukupno komentara<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          59. 847<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1 .861<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1. 906<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8. 387<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          72. 001<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          neprihvatljivih komentara<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          801<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          62<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          24<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          125<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1.012<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          udio neprihvatljivih komentara<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,34 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3,33 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,26 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,49 %<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,41 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Prema kome je usmjereno najvi\u0161e neprihvatljivih komentara na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/strong><\/p>\n

          Neprihvatljiv govor u komentaru nije uvijek usmjeren prema skupini na koju se naslov odnosi. <\/p>\n

          Tablica: broj komentara sa neprihvatljivim govorom s obzirom na skupinu prema kojoj je govor usmjeren i s obzirom na to unutar koje pretrage je neprihvatljivi govor prona\u0111en.<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          U tablici su crvenim brojevima ozna\u010dene one skupine prema kojima je bilo najvi\u0161e komentara s neprimjerenim govorom. <\/p>\n

          Skupina za koju je prona\u0111eno najvi\u0161e komentara s neprihvatljivim govorom su Srbi. Broj komentara s neprihvatljivim govorom je 195. od toga je svega 58 % neprihvatljivih komentara unutar naslova koji govore o Srbima. Neprihvatljivi govor prema Srbima mo\u017ee se prona\u0107i i u komentarima vezanim uz naslove o Albancima, Bosancima, katolicima, pravoslavcima, Slovencima, Romima, Talijanima i \u017didovima. Jedine teme (naslovi) unutar kojih nisu prona\u0111eni neprihvatljivi komentari prema Srbima su migranti i muslimani. <\/p>\n

          Nakon Srba, druga skupina prema kojoj ima najvi\u0161e neprihvatljivog govora su Bosanci (134 komentara sa neprihvatljivim govorom). 106 ili 79 % neprihvatljivih komentara je prona\u0111eno na temu Bosanaca, dok se neprihvatljivi govor pojavio i unutar tema o migrantima, katolicima i muslimanima. <\/p>\n

          Tre\u0107a skupina prema kojoj je prona\u0111eno najvi\u0161e neprihvatljivih govora su pravoslavci. Najvi\u0161e neprihvatljivog govora usmjerenog prema pravoslavcima prona\u0111eno je izme\u0111u komentara s naslovima o katolicima (78 %).<\/p>\n

          Skupine (naslovi) koje imaju najve\u0107i broj neprihvatljivih komentara (bez obzira prema kome je usmjeren) su Bosanci. Ukupno 175 neprihvatljivih komentara je prona\u0111eno unutar naslova koji se odnose na Bosance. Iako je ve\u0107ina prona\u0111enog neprihvatljivog govora unutar naslova o Bosancima\u00a0 usmjerena prema Bosancima (60 %), preostalih 69 komentara sa neprihvatljivim govorom su usmjereni prema: migrantima, Srbima, muslimanima, Hrvatima i Amerikancima. Redoslijed skupina je od najvi\u0161e prema najmanje neprihvatljivih komentara. <\/p>\n

          Druga skupina prema kojoj je usmjereno najvi\u0161e neprihvatljivog govora su Srbi. Ukupno 144 neprihvatljiva komentara je prona\u0111eno unutar naslova koji se odnose na Srbe. Iako je ve\u0107ina prona\u0111enog neprihvatljivog govora unutar naslova o Srbima usmjerena prema Srbima (78 %), preostalih 31 komentara sa neprihvatljivim govorom su usmjereni prema: Hrvatima, Albancima, Romima, Talijanima, pravoslavcima, muslimanima, migrantima i Kinezima. Redoslijed skupina je od najvi\u0161e prema najmanje neprihvatljivih komentara.<\/p>\n

          Od izabranih skupina, najmanje neprihvatljivog govora je usmjereno prema Albancima i prema Romima. <\/p>\n

          Skupine prema kojima je usmjeren neprihvatljiv govor, a koje nisu bile predmetom istra\u017eivanja (odnosno nisu bile pretra\u017eivane) su: Amerikanci, Kinezi, Nijemci, Englezi, Francuzi, Iranci i Poljaci. <\/p>\n

          Unutar korpusa o Albancima i katolicima, najve\u0107i broj neprihvatljivih komentara je usmjeren na neke druge skupine (Srbe i pravoslavce). Sve ostale pretra\u017eivane skupine imaju najve\u0107i broj neprihvatljivog govora usmjerenog prema onoj skupini prema kojoj je pretraga ra\u0111ena. <\/p>\n

          Nije prona\u0111ena niti jedna skupina prema kojoj se pretra\u017eivalo a da nema neprihvatljivog govora prema toj skupini. <\/p>\n

          Kompariraju\u0107i etnicitet, vjeru i migrante, najvi\u0161e neprihvatljivih komentara ima temeljem etniciteta (587 komentara), zatim temeljem vjere (337) te su na ovoj listi zadnji migranti (88). Ovaj podatak svakako treba promatrati kroz \u010dinjenicu da je pretra\u017eivano 6 razli\u010ditih etni\u010dkih skupina i 4 vjerske skupine dok migrante predstavlja samo jedna skupina. <\/p>\n

          Gledaju\u0107i naslove s obzirom na etnicitet, vjeru i migrante, najvi\u0161e neprihvatljivih komentara ima na naslove koji se odnose na etnicitet (570), zatim na religiju (376) te najmanje unutar naslova o migrantima (66).<\/p>\n

           <\/p>\n

          \u0160to se najvi\u0161e komentira i gdje ima najvi\u0161e neprihvatljivog govora<\/strong><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
          \n

          Skupine prema kojima su pretra\u017eivani naslovi<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          ukupan broj komentara<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          ukupan broj komentara sa neprihvatljivim govorom<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          udio neprihvatljivog govora<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Muslimani<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          5013<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          113<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2,25 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          \u017didovi<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          3238<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          72<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2,22 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Albanci<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1971<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          39<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,98 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Talijani<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          4949<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          97<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,96 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Pravoslavci<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          2959<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          50<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,69 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Bosanci<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          10755<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          175<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,63 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Katolici<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          8892<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          141<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,59 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Slovenci<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          7652<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          104<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,36 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Srbi<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12837<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          144<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,12 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Romi<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1448<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          11<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,76 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Migranti<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          12287<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          66<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          0,54 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

          \n

          Ukupno<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          72001<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1012<\/p>\n<\/td>\n

          		\n

          1,41 %<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Najvi\u0161e komentara prikupljeno je unutar naslova koji se odnose na Srbe. Najmanje naslova je prikupljeno za naslove koji se odnose na Rome. <\/p>\n

          Promatraju\u0107i udjele neprihvatljivih komentara u odnosu na ukupan broj komentara, naj\u010de\u0161\u0107e se neprihvatljivi komentari nalaze na naslove koji se odnose na muslimane. <\/p>\n

          O\u010digledno je kako redoslijed skupina prema broju komentara, broju neprihvatljivih komentara i udjela neprihvatljivih komentara nisu uskla\u0111eni. Vidljivo je kako skupine koje nemaju najvi\u0161e komentara niti najvi\u0161e neprihvatljivih komentara u apsolutnom iznosu, su na prvim mjestima prema udjelu neprihvatljivih komentara. <\/p>\n

          Najmanji udio neprihvatljivih komentara u ukupnom broju prikupljenih komentara je za skupinu migranti. <\/p>\n

          Iznala\u017eenje odgovora na pitanje za\u0161to pojedine skupine imaju manji ili ve\u0107i udio neprihvatljivih komentara nije predmet ovog istra\u017eivanja. Dobivanje odgovora na to pitanje zahtijevalo bi dublju analizu samih naslova, doga\u0111aja, konteksta a mo\u017eda i komentatora (po\u0161iljatelja). <\/p>\n

           <\/p>\n

          Skupine sa najvi\u0161e naslova i tko ima najvi\u0161e neprihvatljivih komentara po naslovu<\/strong><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Sam na\u010din izbora sadr\u017eaja u uzorak se svodi na pronala\u017eenje naslova koji se odnose na pretra\u017eivane skupine. Povrh broja prikupljenih komentara, dajemo i prikaz broja prona\u0111enih naslova s obzirom na izabrane skupine za pretra\u017eivanje sadr\u017eaja dru\u0161tvenih mre\u017ea. <\/p>\n

          Na grafu je prikazan ukupan broj prikupljenih naslova i ukupan broj naslova u kojima je prona\u0111en barem jedan neprihvatljivi komentar. Udio naslova koji imaju neprihvatljive komentare nije sukladan ukupnom broju prikupljenih naslova na pojedinu pretra\u017eivanu skupinu i taj broj se vidi na desnoj ordinati (u apsolutnom iznosu).<\/p>\n

          U prosjeku svaki 25. naslov ima barem jedan komentar sa neprihvatljivim sadr\u017eajem (4,4 %). 12,4 % naslova skupine muslimani imaju barem jedan komentar sa neprihvatljivim sadr\u017eajem. Najmanji udio naslova sa neprihvatljivim sadr\u017eajem je prona\u0111en prilikom pretra\u017eivanja skupine Romi (2 %). <\/p>\n

          Slijedom ovog zaklju\u010divanje naslovi na koje se naj\u010de\u0161\u0107e pojavljuju komentari koji su neprihvatljivi su: muslimani (12,4 %), \u017didovi (8,5 %), pravoslavci (7,8 %). Skupine \u010diji naslovi najrje\u0111e imaju neprihvatljive komentare su: Romi (2 %), izbjeglice (2,8 %) i Srbi (2,9 %). <\/p>\n

           <\/p>\n

          wordcloud<\/strong><\/p>\n

          Naj\u010de\u0161\u0107e rije\u010di neprihvatljivog govora u komentarima su prikazane oblakom klju\u010dnih rije\u010di (wordcloud). Prikazuje se 50 naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tenih rije\u010di u re\u010denicama ozna\u010denim kao neprihvatljiv govor. <\/p>\n

           <\/p>\n

          Wordcloud neprimjerenog govora obzirom na etnicitet<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Wordcloud neprimjerenog govora obzirom na migrante<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Wordcloud neprimjerenog govora obzirom na vjeru<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          Wordcloud cjelokupnog neprihvatljivog govora<\/em><\/p>\n

           <\/p>\n

          \n

          \"\"<\/p>\n<\/div>\n

           <\/p>\n

          O\u010dekivali smo da \u0107emo od primjene oblaka klju\u010dnih rije\u010di koji u sebi sadr\u017ei mogu\u0107nost posebnog prikaza glagola, pridjeva i imenica dobiti odre\u0111ene analiti\u010dke parametre koji \u0107e nas upu\u0107ivati prema zaklju\u010dku. Me\u0111utim, do toga nismo do\u0161li iz razloga \u0161to se u neprihvatljivom izri\u010daju prema bilo kojem od predmeta na\u0161e analize (religija, etnicitet i migranti) upotrebljavaju metafore, ironija, sarkazam a ve\u0107ina izgovorenog ima neke kontekstualne i semanti\u010dke specifi\u010dne zna\u010dajke. <\/p>\n

          Pou\u010deni ovim dijelom istra\u017eivanja shvatili smo da trebamo napraviti bazu upotrjebljenih izraza prema razli\u010ditim skupinama koja je u postupku izrade i za koju se nadamo da \u0107e nam omogu\u0107iti dublji analiti\u010dki uvid u sadr\u017eaj neprihvatljivog govora. Rezultate \u0107emo prikazati u narednom radu i zbog toga ovaj rad ima karakter prethodnog priop\u0107enja. <\/p>\n

           <\/p>\n

          ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/p>\n

          Problem govora mr\u017enje kroz godine dobiva sve vi\u0161e medijskog prostora. <\/p>\n

          Mediji vr\u0161e funkciju podizanja javne svijesti o problemu govora mr\u017enje kroz preno\u0161enje sadr\u017eaja i doga\u0111aja vezanih uz govor mr\u017enje. Zastupljenost medijskog sadr\u017eaja s pojmom govora mr\u017enje se kroz vrijeme pove\u0107ava. Osim nasilnog i neprimjerenog pona\u0161anja, medijski sadr\u017eaj odnosi se i na promicanja problematike govora mr\u017enje kroz razli\u010dite znanstvene i stru\u010dne skupove, edukacije, kulturna doga\u0111anja koja tematiziraju govor mr\u017enje, op\u0107enite ili statisti\u010dke podatke o govoru mr\u017enje te nastojanja vlasti da prilagode zakonodavni okvir.<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

          Medijski sadr\u017eaj o govoru mr\u017enje ve\u0107inom je vezan uz doga\u0111aje koji su se zbili na teritoriju Republike Hrvatske, no \u010detvrtina svih promatranih medijskih objava odnosi se na govor mr\u017enje u nekim drugim zemljama, prete\u017eno susjednim zemljama. Mediji portretiraju problematiku govora mr\u017enje kao sveop\u0107eg dru\u0161tvenog problema koji nadilazi granice Hrvatske dr\u017eave. Istovremeno se svrstava Hrvatsku kao zemlju u trendu sa svjetskim nastojanjima u borbi s ovim problemom. <\/p>\n

          Objave koje u sebi sadr\u017ee pojam govora mr\u017enje: u podjednakom omjeru su objave koje se punim svojim sadr\u017eajem odnose na govor mr\u017enje kao i objave koje se manjim dijelom odnose na govor mr\u017enje ili je govor mr\u017enje samo spomenut u objavi. Govor mr\u017enje nije nu\u017eno samostalna medijska tema ve\u0107 se isprepli\u0107e sa drugim temama i sadr\u017eajima. <\/p>\n

          Analizom sadr\u017eaja komentara sa dru\u0161tvenih mre\u017ea utvr\u0111ena je pojavnost neprihvatljivog govora na razini od 1,4 % prikupljenih i analiziranih komentara. <\/p>\n

          Obzirom na naslove (odnosno tematiku) pod kojima su komentari skupljani, najvi\u0161e se neprihvatljivih komentara pojavljuje uz naslove vezane uz Bosance. Skupina prema kojoj je usmjereno najvi\u0161e neprihvatljivih komentara su Srbi. Neprihvatljivi komentari nisu uvijek usmjereni prema onoj skupini na koju se odnosi naslov. <\/p>\n

          U ovom radu smo primijenili jezi\u010dne tehnologije i to: <\/p>\n

            \n
          1. Klasifikator – Za prikupljanje podataka iz baze podataka, gdje je isti pokazao to\u010dnost od 95 %<\/span><\/li>\n
          2. Simularnosti (iste vijesti) \u2013 radi detekcije istovjetnosti medijskog sadr\u017eaja i brzine \u0161irenja istog kroz medijski prostor. Razina to\u010dnosti je 92 %<\/span><\/li>\n
          3. Event detection \u2013 za grupiranje medijskog sadr\u017eaja u doga\u0111aje. Razina to\u010dnosti je 86 %<\/span><\/li>\n
          4. Metricom za prikupljanje komentara i naslova sa dru\u0161tvenih mre\u017ea<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

            Ve\u0107ina upotrjebljenih i novih tehnologija primijenit \u0107e se u sljede\u0107oj fazi istra\u017eiva\u010dkog procesa koji ima za cilj napraviti bazu naj\u010de\u0161\u0107e upotrebljavanih rije\u010di govora mr\u017enje prema vrsti, zna\u010denjske odrednice upotrjebljenih izraza i naj\u010de\u0161\u0107ih metafora te naj\u010de\u0161\u0107e izraze, \u0161to ovaj rad svrstava u kategoriju prethodnih priop\u0107enja.<\/p>\n

             <\/strong><\/p>\n

            DISKUSIJA<\/strong><\/p>\n

            Medijski prostor zaista zastupa tematiku govora mr\u017enje, i to ne samo kao preno\u0161enje doga\u0111aja ve\u0107 se kroz medijski sadr\u017eaj prote\u017ee jedna (izravna ili izme\u0111u redova) osuda govora mr\u017enje. Svekoliki je dojam istra\u017eiva\u010da da se status osude za govor mr\u017enje tretira kao ne\u0161to zaista grozno. Svakako je stav medija koji osu\u0111uje (izravno ili neizravno) govor mr\u017enje pozitivan smjer, poglavito imaju\u0107i u vidu ponekad nedovoljno nagla\u0161enu odgojnu funkciju medija. Pritom, kad se ka\u017ee odgojna, smatramo to da sadr\u017eaj medija masovnog komuniciranja mo\u017ee utjecati na promjene mi\u0161ljenja i stavova pojedinaca ili dru\u0161tva i promijeniti javno mnijenje o pojedinoj teme. Svakako bi ovakva razmi\u0161ljanja trebalo provjeriti nekim daljnjim istra\u017eivanjima, bilo kroz analizu sadr\u017eaja (da se utvrde stavovi spram govora mr\u017enje) bilo kao ispitivanje javnog mnijenja ili neki drugi oblik istra\u017eivanja.<\/p>\n

            Zanimljivo bi bilo istra\u017eiti prema kojoj skupini je najvi\u0161e usmjeren govor mr\u017enje te koje su to u\u010destale fraze kojima se „\u010dasti“ pojedinu skupinu. Koji su to naj\u010de\u0161\u0107i kanali putem kojih se govori mr\u017enja?<\/p>\n

            Koje su to medijske teme uz koje je govor mr\u017enje vezan? Iako ovo pitanje nije bilo u fokusu istra\u017eivanja, prilikom istra\u017eivanja „isplivale“ su teme: slobode govora, reguliranja dru\u0161tvenih mre\u017ea, politike i politi\u010dkih govora i djelovanja, nasilja, sporta. Ovakva klasifikacija tema svakako ne predstavlja znanstveno utemeljenu klasifikaciju, ve\u0107 samo opservaciju istra\u017eiva\u010da koja bi mogla poslu\u017eiti nekom drugom.<\/p>\n

            Gledaju\u0107i nekoliko stolje\u0107a unazad, veliki je dru\u0161tveni pomak da se govor mr\u017enje postavio kao dru\u0161tveni problem. Ovo je logi\u010dan pomak u modernom humanisti\u010dkom dru\u0161tvu koje je na temelju slobode i jednakosti priznalo neprihvatljivost nasilja spram bilo kojeg pojedinca temeljem pripadnosti nekoj skupini i iznjedrilo posebnu klasifikaciju: nasilje iz mr\u017enje. Problem govora mr\u017enje je, prema mi\u0161ljenju ovih istra\u017eiva\u010da, samo logi\u010dan daljnji korak u nastojanju popravaka dru\u0161tva na na\u010din da se nasilje iz mr\u017enje prevenira jo\u0161 u ranom stadiju a \u0161to govor mr\u017enje jest. <\/p>\n

            Ni\u0161ta ne pogodi \u010dovjeka kao spoznaja da je nasilje vezano uz govor mr\u017enje prisutno u tvojem susjedstvu. \u010citati o ubijanju muslimana na Novom Zelandu, ubojstvu no\u017eem u Poljskoj i smrtonosnoj pucnjavi u sinagogi u SAD – u nije isto kao i \u010ditati o \u017eigosanju usta\u0161kog „U“ u Zadarskoj srednjoj \u0161koli. <\/p>\n

            Za\u0161to pojedini doga\u0111aji dobivaju vi\u0161e medijske pozornosti od drugih? Radi li se o uskla\u0111ivanju medijskog sadr\u017eaja po principu „ako drugi o tome pi\u0161u, moram i ja“ ili \u0107e vi\u0161e medijske pozornosti dobiti onaj doga\u0111aj koji se odnosi na skandal vezan uz neku javnu osobu (poput \u0110aki\u0107eve Facebook „\u010destitke“ Bo\u017ei\u0107a „srbi\u0107ima“)? Postoji li mo\u017eda neka druga varijabla koja \u010dini pojedini sadr\u017eaj o govoru mr\u017enje medijski vi\u0161e ili manje zastupljenim?<\/p>\n

            Postoji li (i u kojoj mjeri) svojevrsno razbacivanje osudom za govor mr\u017enje? Postoji li opasnost da \u0107e osuda za govor mr\u017enje postati jo\u0161 jedna izlizana politi\u010dka fraza? U kojoj se mjeri razli\u010dite medijski eksponirane osobe brane pozivaju\u0107i se na govor mr\u017enje prema njima?<\/p>\n

            Prati li broj doga\u0111aja koji se odnose na imenovani negativni doga\u0111aj u kojem je to\u010dno odre\u0111eni pojedinac prozvan za govor mr\u017enje broj sudskih procesa? Ili prozivanje u medijima za govor mr\u017enje nikad ni ne dospije do prijave ili optu\u017enice? Uostalom, je li ve\u0107i broj prijava i \/ ili optu\u017enica za govor mr\u017enje od medijskih doga\u0111aja u kojima se nekoga proziva za govor mr\u017enje? I koji udio prijava i optu\u017enica za govor mr\u017enje uop\u0107e dospije u medije?<\/p>\n

            Onome tko prvi put zaluta u tematiku govora mr\u017enje stanje se mo\u017ee \u010diniti banalnim i nevrijednim znanstvenog interesa. No, kao i uvijek, kad dobije\u0161 odgovor na jedno pitanje pojavi se stotina novih. To je valjda tako, jer da nema novih pitanja ne bi bilo niti znanosti.<\/p>\n

             <\/p>\n

            Zahvale<\/strong><\/p>\n

            Zahvaljujemo poduze\u0107u Presscut i Medianet na pristupu bazi medijskih objava bez koje ovaj rad ne bi bilo mogu\u0107e provesti.<\/p>\n

             <\/p>\n

            \n
            \n

            <\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nCitirana je Okvirna odluka o suzbijanju odre\u0111enih oblika i na\u010dina izra\u017eavanja rasizma i ksenofobije kazneno – pravnim sredstvima, 2008\/913\/PUP koju je 2008. godine donijelo Vije\u0107e EU.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nKazneni zakon RH, \u010dlanak 325, pro\u010di\u0161\u0107eni tekst, na snazi od 1. 1. 2020.             https:\/\/www.zakon.hr\/z\/98\/Kazneni-zakon<\/a>.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nKriteriji pra\u0107enja odnosno ulaska medijskog sadr\u017eaja u medijsku bazu objava su definirani na sljede\u0107i na\u010din: tiskovine koje imaju nakladu 3000 ili vi\u0161e primjeraka, barem 500 news portala koji su najposje\u0107eniji prema Alexa ili Gemius listi najposje\u0107enijih portala, informativne emisije svih nacionalnih i najgledanije\/najslu\u0161anije informativne emisije regionalnih, \u017eupanijskih i lokalnih radijskih i televizijskih postaja sa terestrijalnim signalom. <\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nPretraga je tekstualna. Kako smo pretra\u017eili tekstualno radijske i televizijske priloge, pitate se? Sav govor zvu\u010dnih i video zapisa je uz pomo\u0107 tehnologije pretvaranja govora u tekst tekstualiziran. Sav tiskovni sadr\u017eaj prolazi kroz OCR i tako sadr\u017eaj \u010dlanka iz slike pretvara u tekst. To\u010dnost pretvaranja govora u tekst je 92 %, a to\u010dnost OCRa je 97 %, \u0161to ostavlja prostor za pogre\u0161no uklju\u010divanje ili isklju\u010divanje objave iz populacije. <\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nNajposje\u0107eniji prema Gemiusovoj listi portala, prema prosjeku posje\u0107enosti kroz promatrani period.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nAlat Metricom je kori\u0161ten za pretragu dru\u0161tvenih mre\u017ea i uklju\u010duje samo javne objave.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIzabrane klju\u010dne rije\u010di su: Srbija, Srbi, srpski, Bosna, Bo\u0161njak, Bosanac, bosanski, bo\u0161nja\u010dki, Slovenija, Slovenac, slovenski, Romi, romski, Cigan, ciganski, Albanija, Albanac, albanski, \u0160iptar, \u0161iptarski, Italija, Talijan, talijanski, \u017didov, \u017eidovski, katolici, katoli\u010dki, katoli\u010danstvo, pravoslavlje, pravoslavac, pravoslavan, islam, musliman, muslimanski, izbjeglica, migrant. Rezultati pretrage po klju\u010dnim rije\u010dima obuhva\u0107aju sve morfolo\u0161ke oblike izabrane klju\u010dne rije\u010di (a ne samo nominativ jednine).
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nKazneni zakon RH, \u010dlanak 325, stavak 1.,             https:\/\/www.zakon.hr\/z\/98\/Kazneni-zakon<\/a>.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIstra\u017eiva\u010di priznaju da postoje razlike u zna\u010denju rije\u010di izbjeglica i migrant, kako u konotaciji tako i pravne. Za potrebe ovog istra\u017eivanja se nije radila razlika izme\u0111u migranta i izbjeglice ve\u0107 su ta dva pojma uzimana kao istovjetna.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nZa potrebe ovog istra\u017eivanja nije napravljena razlika izme\u0111u Bosanaca i Bo\u0161njaka i oba pojma su promatrana kao istozna\u010dna; etni\u010dku pripadnost bo\u0161nja\u010dkoj nacionalnosti. Jedan od razloga sjedinjavanja ovih dvaju pojmova se nalazi u samom materijalu koji je obra\u0111ivan: komentatori na dru\u0161tvenim mre\u017eama ne slijede slu\u017ebenu podjelu pojmova ve\u0107 se pojmovi \u010desto brkaju i mijenjaju.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIstra\u017eiva\u010di priznaju da se skupinu \u017didovi mo\u017ee podjednako promatrati kao etni\u010dku ili kao vjersku skupinu, no za potrebe ovog rada je skupina \u017didovi grupirana u vjersku a ne etni\u010dku skupinu. <\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nVrste medija su: tiskovine, news portali, radio i televizija.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nRa\u010dunalni softver upotrjebljen za generiranje doga\u0111aja se zove event detection.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nU kategoriji „svijet“ se ne nalaze objave ozna\u010dene sa „Internet“. Primjeri: statistike govora mr\u017enje na svjetskoj razini, opasnosti od razvoja tehnologija poglavito umjetne inteligencije. <\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nPitanje je je li samo preno\u0161enje pozitivnih primjera podizanje javne svijesti ili se i negativni doga\u0111aji mogu tuma\u010diti kao podizanje javne svijesti o problemu govora mr\u017enje.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

             <\/p>\n

            Literatura:<\/strong><\/p>\n

            Alaburi\u0107, V. (2003). Ograni\u010davanje „govora mr\u017enje“ u demokratskome dru\u0161tvu \u2013 Teorijsko, zakonodovani i pratki\u010dni aspekti. Hrvatska pravna revija: \u010dasopis za promicanje pravne teorije i prakse<\/em>, 3 (2), 80-90.<\/p>\n

            Arofah, K. (2018) Rhetorical Analysis of Hate Speech – Case Study of Hate Speech Related to Ahok’s Religion Blasphemy Case, Journal Komunikasi<\/em>, 11(1), str. 91-105.<\/p>\n

            Aslan, A. (2017) Online Hate Discourse – A Study on Hatred Speech Directed Against Syrian Refugees on YouTube, Journal of Media Critiques<\/em>, 12(3), str. 227-256, DOI: 10.17349\/jmc117413.<\/p>\n

            Baider, F. (2019) Double speech act – Negotiating inter-cultural beliefs and intra-cultural hate speech, Journal of Pragmatics<\/em>, 151, str. 155-166, DOI: 10.1016\/j.pragma.2019.05.006.<\/p>\n

            Bajt, V. (2015) Anti-Immigration Hate Speech in Slovenia, u Razor Wired: Reflections on Migration Movements through Slovenia in 2015<\/em>, str. 51-61.<\/p>\n

            Banks, J. (2010). Regulating hate speech online, International Review of Law, Computers & Technology<\/em>, 24:3, 233-239<\/p>\n

            Baumgarten, N. & Bick, E. & Geyer, K. & Iversen, D. & Kleene, A. & Lind\u00f8, A. & Jana Neitsch, Niebuhr, O. & Nielsen, R. & Nedenskov Petersen, E. (2019) Towards Balance and Boundaries in Public Discourse: Expressing and Perceiving Online Hate Speech (XPEROHS), RASK: International Journal of Language and Communication<\/em>, 50(Autumn 2019), str. 87-108.<\/p>\n

            Ben-David, A. & Matamoros-Fernandez, A. (2016) Hate Speech and Covert Discrimination on Social Media – Monitoring the Facebook Pages of Extreme-Right Political Parties in Spain, International Journal of Communication<\/em>, 10, str. 1167\u20131193.<\/p>\n

            Benkler, Y., Faris, R., Roberts, H., Zuckerman. E., (2017). Study: Breitbart-led right-wing media ecosystem altered broader media agenda. Columbia Journalism Review<\/em> [online] 3. 3. 2017. https:\/\/www.cjr.org\/analysis\/breitbart-media-trump-harvard-study.php<\/a> (pristupljeno 28. 6. 2019.).<\/p>\n

            Bentzen, N. (2017). Parliamentary briefing: ‘Fake news’ and the EU’s response.\u00a0 European Parliament Think Tank<\/em> [online] 31.3.2017. http:\/\/www.europarl.europa.eu\/thinktank\/en\/document.html?reference=EPRS_ATA(2017)599384<\/a> (pristupljeno 28. 6. 2019.).<\/p>\n

            Blanco-Herrero, D. & Calderon, C. (2019) Spread and reception of fake news promoting hate speech against migrants and refugees in social media, u TEEM’19: Proceedings of the Seventh International Conference on Technological Ecosystems for Enhancing Multiculturality<\/em> (Leon, \u0160panjolska, 16.- 18. 10. 2019.), str. 949\u2013955, DOI: 10.1145\/3362789.3362842.<\/p>\n

            Blazak, R. (2009). Toward a working definition of hate groups. In B. Perry, B. Levin, P. Iganski, R. Blazak, & F. Lawrence (Eds.), Hate crimes<\/em> (133\u2013148). Westport, CT: Greenwood Publishing Group.<\/p>\n

            Bosco, C. & Patti, V. & Bogetti, M. & Conoscenti, M. & Ruffo, G. & Schifanella, R. & Stranisci, M. (2019) Tools and resources for detecting hate and prejudice against immigrants in social media, u Symposium Iii. Social Interactions In Complex Intelligent Systems (SICIS)<\/em> (Falmouth, Ujedinjeno Kraljevstvo, 16. – 18. 4. 2019), str. 79-84.<\/p>\n

            Britannica. Hate speech [online] https:\/\/www.britannica.com\/search?query=hate+speech<\/a> (preuzeto 28. 6. 2019.). <\/p>\n

            Brown, A. (2018). What is so special about online (as compared to offline) hate speech? Ethnicities<\/em>, 18(3), 297\u2013326.<\/p>\n

            Busolo, D. & Ngigi, S. (2018) Understanding Hate Speech in Kenya, New Media and Mass Communication<\/em>, 70, str. 43-49.<\/p>\n

            Carlson, C. & Rousselle, H. (2020) Report and repeat – Investigating Facebook’s hate speech removal process, First Monday<\/em>, 25(2), DOI: 10.5210\/fm.v25i2.10288.<\/p>\n

            Carney, T. (2014) Being (im)polite: A forensic linguistic approach to interpreting a hate speech case, Language Matters: Studies in the Languages of Africa<\/em>, 45(3), str. 325-341, DOI: 10.1080\/10228195.2014.959545.<\/p>\n

            Chandrasekharan, E. & Pavalanathan, U. & Srinivasan, A. & Glynn, A. & Eisenstein, J. & Gilbert, E. (2017) You Can’t Stay Here – The Efficacy of Reddit’s 2015 Ban Examined Through Hate Speech, PACM on Human-Computer Interaction<\/em>, 1(CSCW), str. 1-22, DOI: 10.1145\/3134666.<\/p>\n

            Chetty, N., Alathur, S. (2018). Hate speech review in the context of online social networks. Aggression and Violent Behavior<\/em>, Volume 40, 108-118<\/p>\n

            Cohen-Almagor, R. (2019) Racism and hate speech \u2013 A critique of Scanlon’s Contractual Theory, First Amendment Studies<\/em>, 53(1-2), str. 41 – 66, DOI: 10.1080\/21689725.2019.1601579.<\/p>\n

            Comandini, G. & Patti, V. (2019) An Impossible Dialogue! Nominal Utterances and Populist Rhetoric in an Italian Twitter Corpus of Hate Speech against Immigrants, u Proceedings of the Third Workshop on Abusive Language Online<\/em> (Firenza, Italija, 1. 8. 2019.), str. 163\u2013171.<\/p>\n

            Costello, M., Hawdon, J., Ratliff, T. N. (2017). Confronting Online Extremism: The Effect of Self-Help, Collective Efficacy, and Guardianship on Being a Target for Hate Speech. Social Science Computer Review<\/em>, 35(5), 587\u2013605.<\/p>\n

            Culpeper, J. (2011). Impoliteness. Using Language to Cause Offence.<\/em> Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

            \u010cerkez, I. (2009). Osnovna obilje\u017eja medijske komunikacije u demokratskoj kulturi. Socijalna ekologija<\/em>. 18(1), 28-45.<\/p>\n

            Davids, N. (2018) On the (in)tolerance of hate speech – does it have legitimacy in a democracy, Ethics and Education<\/em>, 13(3), str. 296-308, DOI: 10.1080\/17449642.2018.1477036.<\/p>\n

            Davidson, T., Warmsley, D., Macy, M., Weber, I. (2017). Automated hate speech detection and the problem of offensive language. arXiv<\/em> Preprint arXiv:1703.04009.<\/p>\n

            Demaske, C. (2019) Social Justice, Recognition Theory and the First Amendment – A New Approach to Hate Speech Restriction, Communication Law and Policy<\/em>, 24(3), str. 347-401, DOI: 10.1080\/10811680.2019.1627800.<\/p>\n

            Doring, N. & Mohseni, M. (2019) Fail videos and related video comments on YouTube – a case of sexualization of women and gendered hate speech, Communication Research Reports<\/em>, 36, str. 1-11, DOI: 10.1080\/08824096.2019.1634533.<\/p>\n

            Enarsson, T. & Lindgren, S. (2018) Free speech or hate speech – A legal analysis of the discourse about Roma on Twitter, Information & Communications Technology Law<\/em>, 28(1), str. 1-18, DOI: 10.1080\/13600834.2018.1494415.<\/p>\n

            Ezeibe, C. & Ikeanyibe, O. (2017) Ethnic Politics, Hate Speech, and Access to Political Power in Nigeria, Africa Today<\/em>, 63(4), str. 64-83, DOI: 10.2979\/africatoday.63. 4. 04.<\/p>\n

            Florio, K. & Basile, V. & Lai, M. & Patti, V. (2019) Leveraging Hate Speech Detection to Investigate Immigration-related Phenomena in Italy, u 8th International Conference on Affective Computing and Intelligent Interaction Workshops and Demos (ACIIW)<\/em> (Cambridge, Ujedinjeno Kraljevstvo, 3.- 6. 9. 2019.), str. 219-225.<\/p>\n

            Fortuna, P., Nunes, S. (2018). A Survey on Automatic Detection of Hate Speech in Text. ACM Comput. Surv<\/em>. 51, 4, Article 85.<\/p>\n

            Fuchs, C. (2014). Social Media: A Critical Introduction<\/em>. London: SAGE.<\/p>\n

            Fuchs, T. & Schafer, F. (2020) Normalizing misogyny – hate speech and verbal abuse of female politicians on Japanese Twitter, Japan Forum<\/em>, str. 1-27, DOI: 10.1080\/09555803.2019.1687564.<\/p>\n

            Gelber, K. (2019): Differentiating hate speech: a systemic discrimination approach, Critical Review of International Social and Political Philosophy<\/em>, str. 1-22, DOI: 10.1080\/13698230.2019.1576006 <\/p>\n

            Gould, R. (2019) Is the ‘hate’ in hate speech the ‘hate’ in hate crime? Waldron and Dworkin on political legitimacy, Jurisprudence – An International Journal of Legal and Political Thought<\/em>, 10(2), str. 171-187, DOI: 10.1080\/20403313.2018.1552468.<\/p>\n

            Hawdon, J., Oksanen, A., Rasanen, P. (2016). Exposure to online hate in four nations: A cross-national consideration. Deviant Behavior<\/em>, 38:3, 254-266<\/p>\n

            Hebrang, B. (2006). Informacijske (novinske) agencije<\/em>. Zagreb: Jarbol d.o.o.<\/p>\n

            Hemker, K. (2018) Data Augmentation and Deep Learning for Hate Speech Detection<\/em>. MSc. Imperial College London.<\/p>\n

            Hrdina, M. (2016) Identity, activism and hatred – Hate speech against migrants on facebook in the Czech Republic in 2015, Na\u0161e spole\u010dnost, 14(1), str. 38-45, DOI: 10.13060\/1214438X.2016.1.14.265.<\/p>\n

            Jaki, S. & De Smedt, T. (2018) Right-wing German Hate Speech on Twitter – Analysis and Automatic Detection, arXiv – Computation and Language<\/em>, arXiv:1910.07518 [cs.CL].<\/p>\n

            Kazneni zakon RH, zadnja izmjena 1. 1. 2020., NN 125\/11, 144\/12, 56\/15, 61\/15, 101\/17, 118\/18, 126\/19 <\/p>\n

            Kimotho, S. & Nyaga, R. (2016) Digitized Ethnic Hate Speech – Understanding Effects of Digital Media Hate Speech on Citizen Journalism in Kenya, Advances in Language and Literary Studies<\/em>, 7(3), str. 189-200, DOI: 10.7575\/aiac.alls.v.7n.3p.189. <\/u><\/p>\n

            Kulenovi\u0107, E. (2016) Govor mr\u017enje u Hrvatskoj<\/em>. Zagreb, Fakultet politi\u010dkih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu<\/p>\n

            Laba\u0161, D. i Grmu\u0161a, T. (2011). Istinitost i objektivnost u informaciji i dru\u0161tveno \u0161tetne komunikacijske forme. Kroatologija<\/em>. 2(12), 87-122.<\/p>\n

            Laaksonen, S-M. & Haapoja, J. & Kinnunen, T. & Nelimarkka, M., & P\u00f6yht\u00e4ri, R. (2020). The Datafication of Hate: Expectations and Challenges in Automated Hate Speech Monitoring, Frontiers in Big Data<\/em>, 3(3), str. 1-16, DOI:10.3389\/fdata.2020.00003.<\/p>\n

            Lazaridis, G. & Veikou, M. (2016) The rise of the far right in Greece and opposition to ‘othering’, hate speech, and crime by civil and civic organizations, Journal of Civil Society<\/em>, 13(1), str. 1 – 17, DOI: 10.1080\/17448689.2016.1251032.<\/p>\n

            Leets, L. (2002). Experiencing Hate Speech: Perceptions and Responses to Anti-Semitism and Antigay Speech. V Journal of Social Issues.<\/em> 58 (2): 341 \u2013 361.<\/p>\n

            Macquarie rje\u010dnik (2016) Rije\u010d godine<\/em>. [online]\u00a0 23. 11. 2016. https:\/\/www.macquariedictionary.com.au\/resources\/view\/word\/of\/the\/year\/2016<\/a> (pristupljeno 28. 6. 2019.).<\/p>\n

            Malmasi, S. & Zampieri, M. (2017) Challenges in discriminating profanity from hate speech, Journal of Experimental & Theoretical Artificial Intelligence<\/em>, 30(4), str. 1-16. DOI: 10.1080\/0952813X.2017.1409284.<\/p>\n

            Marwick, A., Lewis, R. (2017). Media Manipulation and Disinformation Online. Data and Society<\/em> [online] 15. 5. 2017. https:\/\/datasociety.net\/output\/media-manipulation-and-disinfo-online\/<\/a> (pristupljeno 28. 6. 2019.).<\/p>\n

            Mattsson, C. (2019) Lost in translation \u2013 A case study of a public debate on freedom of expression and a neo-Nazi rally, Social Identities<\/em>, 26(1) ,str. 92-108, DOI: 10.1080\/13504630.2019.1679620.<\/p>\n

            Meibauer, J. (2013). Hassrede\/Hate Speech. Interdisziplin\u00e4re Beitr\u00e4ge zu einer aktuellen Diskussion.<\/em> Gie\u00dfener Elektronische Bibliothek. <\/p>\n

            Mondal, A. (2018) The shape of free speech: rethinking liberal free speech theory, Continuum<\/em>, 32(4), str. 503-517, DOI: 10.1080\/10304312.2018.1480463.<\/p>\n

            Munivrana V., \u0160urina, M., Marton, A. (2016). Gdje prestaju granice slobode izra\u017eavanja, a po\u010dinje govor mr\u017enje? Analiza hrvatskog zakonodavstva i prakse u svjetlu europskih pravnih standarada. Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu<\/em> vol. 23\/2, str. 435-467.<\/p>\n

            O’Hehir, R. (2019) ‘Europe’s cockroaches’ – freedom of expression, hate speech and their impact on refugee human rights, Aristotle University of Thessaloniki – European Master’s Degree in Human Rights and Democratisation<\/em>, A.Y. 2018\/2019.<\/p>\n

            Ousidhoum, N. & Lin, Z. & Zhang, H. & Song, Y. &\u00a0 Yeung, D. (2019) Multilingual and Multi-Aspect Hate Speech Analysis, arXiv – Computation and Language<\/em>, arXiv:1908.11049 [cs.CL].<\/p>\n

            Oxfordov rje\u010dnik (2016) Rije\u010d godine<\/em>. [online] https:\/\/en.oxforddictionaries.com\/word-of-the-year\/word-of-the-year-2016<\/a> (pristupljeno 28. 6. 2019.)<\/p>\n

            Pejchal, V. (2018) Hate Speech Regulation in Post-Communist Countries – Migrant Crises in the Czech and Slovak Republics, International Journal for Crime, Justice and Social Democracy<\/em>, 7(2), str. 58-74, DOI: 10.5204\/ijcjsd.v7i2.500.<\/p>\n

            Reid, A. (2019) Does Regulating Hate Speech Undermine Democratic Legitimacy – A Cautious ‘No’, Res Publica<\/em>, str. 1-19, DOI: 10.1007\/s11158-019-09431-6.<\/p>\n

            Sap, M. & Card, D. & Gabriel, S. & Choi, Y. & Smith, N. (2019) The Risk of Racial Bias in Hate Speech Detection, u Proceedings of the 57th Annual Meeting of the Association for Computational Linguistics, pages<\/em> (Firenza, Italija, 28.7.-2.8.2019.), str. 1668\u20131678.<\/p>\n

            Sharma, H.K., Singh, T.P., Kshitiz, K.K., Singh, H., Kukreja, P. (2017). Detecting Hate Speech and Insults on Social Commentary using NLP and Machine Learning. International Journal of Engineering Technology Science and Research<\/em> 4(12), 279-285.<\/p>\n

            Tsesis A (2001) Hate in cyberspace: Regulating hate speech on the Internet. San Diego Law Review<\/em> 38, 817\u2013874.<\/p>\n

            Vigna, F.D., Cimino, A., Dell’Orletta, F., Petrocchi, M., Tesconi, M. (2017). Hate Me, Hate Me Not: Hate Speech Detection on Facebook. In: Proceedings of the First Italian Conference on Cybersecurity<\/em> (ITASEC17).<\/p>\n

            Vilovi\u0107, G. (2011). Politolo\u0161ki pojmovnik: Govor mr\u017enje. Politi\u010dke analize<\/em> 2(6). 68-70. <\/p>\n

            Vije\u0107e EU, Okvirna odluka o suzbijanju odre\u0111enih oblika i na\u010dina izra\u017eavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima, 2008\/913\/PUP, 2008. godina<\/p>\n

            Vozab, D. (2017). Pristrani i neprijateljski mediji te polarizacija u novom medijskom okoli\u0161u. Politi\u010dke analize<\/em>. 8(30), 3-9.<\/p>\n

            Zhang, Z., Robinson, D., Tepper, J. (2018). Detecting hate speech on Twitter using a convolution-GRU based deep neural network. In: Gangemi, A., Navigli, R., Vidal, M.E., Hitzler, P., Troncy, R., Hollink, L., Tordai, A. and Alam, M., (eds.) ESWC 2018: The semantic web<\/em>. ESWC 2018, 03-07 Jun 2018, Heraklion, Greece. Lecture Notes in Computer Science, 10843. Springer Verlag, 745-760.<\/p>\n

             <\/p>\n

            Hate speech in Croatian Media Space<\/span><\/strong><\/p>\n

             <\/p>\n

            Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            In this paper, authors are considering current problem of legally regulated unacceptable behavior in Croatian media space, social networks included, by focusing on hate speech. Fundamental question is whether hate speech presence is on the rise. Through content analysis of the entire Croatian media content, authors find an increase of unacceptable behavior and hate speech. Based on results, research is focused on detection of types of hate speech and examples of their occurrence whereas this type targets ethnicity, religion and migrants. Third research is focused on events present in media space, targeting unacceptable behavior and provide contextual frame of important events using qualitative and quantitative content analysis and NLP technologies. Research continues with development of NLP technologies for detecting, processing and analyzing media content.<\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

            Key words:<\/em><\/strong> hate speach, social networks, media content, NLP technologies.<\/em><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            <\/a><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            \n\n\n\n
            \"inmediasres\"<\/p>\n

            \n  9(17)#19 2020<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

            		\n

            \n\"Creative<\/a>
            \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom             Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

            		\n


            \nDOI 10.46640\/imr.9.17.9<\/a>
            \nUDK 3.072.6:351.711Foucault
            \nPregledni \u010dlanak
            \nReview article
            \nPrimljeno: 19.02.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

             <\/p>\n

             <\/p>\n

            Jure Vuji\u0107<\/a><\/span><\/p>\n

            Institut za geopolitiku i strate\u0161ka istra\u017eivanja, Zagreb, Hrvatska<\/p>\n

            geotekst@gmail.com<\/p>\n

            The Meaning of Biopolitics in the Age of Numerical Revolution:
            \nWhat Has Remained of Foucault\u2019s and McLuhan\u2019s Legacy?
            \nThe Contours of a New Expository Society<\/span><\/strong><\/p>\n


            \nPuni tekst: pdf (458 KB), English, Str. 2745 – 2752
            \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

             <\/p>\n

            Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            Marshall McLuhan, in the 1960s, coined the well-known phrase \u201cthe world is a global village\u201d at a time when the Internet did not exist, and new communication and media technologies were about to transform the world into a planetary village via interconnection. However, McLuhan may not have anticipated that accelerated technological advances would be made possible by communication without a \u201cphysical mediator-factor\u201d and that the utilitarian and instrumental dimension of communication would give way to cultural and social domination and manipulation. In the numerical age, Foucault\u2019s notion of \u201cbio-politics\u201d as a system of complete control and regulation of the body and life by means of science and technology is, at first glance, an outdated term, belonging to the past of modern, biopolitical and repressive societies. The numerical control is today based on a deep urge for individual and narcissistic exhibitionism in the new expository society.<\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

            Key words:<\/em><\/strong> biopolitics, power, numerical age, exposure, media.<\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

             <\/p>\n

            Digital ontophany<\/strong><\/p>\n

            The contemporary communication is dematerialised and virtual, while the internet enables everyone to access and store data from anywhere in the world. Distance and time are no longer obstacles. Nowadays the communication happens in real time on social networks, enabling a new form of existence: digital “ontophany”<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The etimology of the term invokes a dimension of existence and appearance (phain\u00f4): refers to the way in which individuals and objects present themselves to us through digital devices or through the effects of their omnipresence and consists of the following characteristics: noumenality, ideality, interactivity, virtuality, versatility, reticularity, instant reproducibility, reversibility, destructibility, fluidity and ludogeneity. We do not know yet if digital ontophany will lead to regression, cognitive atrophy (digital dementia) or to a new ontogenesis, <\/strong>“the improvement of the human condition”, i.e., transhumanism. The innovation of the digital technical system enables, on the phenomenological level, the emergence of a new ontophanic matrix, which is to be interpreted, as any technical revolution, as an ontophanic revolution, that is, a turning point in the perception of reality and the world. <\/p>\n

             <\/p>\n

            Is biopolitics outdated?<\/strong><\/p>\n

            The term biopolitics was coined in 1974 by Michel Foucault, who attributed it to his mentor, Georges Canguilhem. The term refers to the intersection between politics and human life, denoting organised institutional dominance over life in general, established by the scientific and technological regulation of knowledge as a new form of state control, that is, by repression over the lives of citizens. Therefore, what we have here is a combination of biology and politics. In his work Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life<\/em>, Giorgio Agamben appropriates the term biopolitics from Foucault, connecting it with Hannah Arendt’s analysis of totalitarianism. Agamben’s study<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> shows that the whole history of the Western political world is characterised by a connection between sovereign power over the life and death of citizens-subjects and biopolitical control over citizens’ lives \u2013 the connection epitomised by Nazi concentration camps, which has to date been reflected in democratic societies through efforts to set up a normative framework for bare life and subject it to the processes of political integration and exclusion. Biopolitics refers to the relationship between power and social governance, while also constituting a political strategy, an instrument of scientific power and an institutional practice. Its all-encompassing area of operation\/governance tackles the processes of medicalisation of the population and public health: natality, mortality, hygiene, food, sexuality, behaviour. Is the term biopolitics still current now, in the time of digital media, giant database algorithms and partly also of artificial intelligence? Some philosophers, including Pierre Dardot and Christian Laval<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, believe that biopolitics has made an epistemiological step forward: control over the body exercised by means of individualised surveillance nowadays implies a new method of work and governance. In other words, governance no longer relies on norms and control, as it did in classic biopolitics, but on the idea of freedom of subjects managed by almost invisible and painless incentives. Corporeality, as meant by Focault, gradually disappears as an external and autonomous subject, being immersed and integrated in virtual reality. The term “virtual reality” is not unambiguous. In The Metaphysics of Virtual Reality<\/em><\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Michael R. Heim identifies seven different concepts of virtual reality: simulation, interaction, artificiality, immersion, telepresence, full-body immersion, and network communication. The term “medium” in the sense of intermediary also becomes disputable in the context of new technological advances in nanotechnology and robotics or artificial intelligence, while technological innovations combining robotics, i.e., artificial intelligence, with the human body herald a new generation of posthuman organisms, such as the cybernetic, posthuman body.<\/p>\n

            Other analysts suggest that the ability of Facebook, Google, and other top Internet players to collect huge volumes of data provides for a new art of governance in the areas where control has been substituted by profiling. Antoinette Rouvroy<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> notes that the regulatory regime is being replaced by the neutralisation regime, whereas in the opinion of Mondher Kilani<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> biopolitics now has “multiple power to control and shape individuals and consciences”. While classic biopolitics aimed to objectivise individuals, the same strategy is now implemented by applying and manipulating the hypersubjectivisation of society. One illustrative example is that of Big Brother from Orwell’s 1984, a totalitarian dystopia in which wishes, sexuality, altruistic feelings and freedoms were neutralised. In the digital age individuals become self-confident media subjects that have to be urged to constantly desire and consume digital technologies. In line with this, new digital consumer strategies are based on generating the largest possible personal exposure and transparency of consumers, who show and share their personal preferences (e.g., Facebook likes, comments and photos posted on the network). Desires and passions are not suppressed any more, but freely released and demonstrated with an approval of consumers-subjects. This is what Foucault calls “conduite<\/em>” or the conduct of conduct (conduite de la conduite<\/em>). Dardot and Laval<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> use the metaphor of the highway code, which allows for freely “choosing” the route and destination, but under the rules of the highway (speed, driver’s licence, etc.). The reference implies a new form of the market, and of power, in which companies such as Google, Microsoft, Facebook and Amazon cooperate with intelligence agencies, law enforcement agencies (including the police), the military (and the military industry), marketing companies, insurance companies and Sillicon Valley startups. Therefore, we are no longer dealing with the traditional panoptic control performed from one central point, but rather with an “open government”, a myriad of private and public actors, often with overlapping and converging interests, which redefine the form of power circulating in the digital world. At his point one should recall the panopticon, a system of control designed by Jeremy Bentham, which was popularised by Foucault. The panopticon was modelled on the disciplinarian societies of the 18th and 19th centuries. In his book Discipline and Punish<\/em><\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Foucault describes it as an environment in which “an inmate should be consciously and permanently visible”, which enables the “automatic functioning of power”. This “visible and unverifiable” power can be used to describe the overall “relations of power in people’s everyday lives”. <\/p>\n

            In contrast with the panopticon and previous control systems, personal identities and profiles are at present revealed voluntarily and need not be integrated in a system of power to be controlled. The imperative of control has disappeared before the conscious and voluntary exposure of everyone and everything via digital systems. In the words of Bernard E. Harcourt<\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, this new “form of the power of exposure” uses digital media to produce subjective micro-narratives, intimate and trivial stories (as opposed to inconsistent meta-narratives referred to by J-F. Lyotard), which take an active part in the shaping and recreating of various subjectivities. Within the new digital regime and distribution of power, individuals are no longer subject to physical dyscipline or moral restraint, but participate, voluntarily and enthusiastically, in this exhibicionist and voyeuristic society. <\/p>\n

             <\/p>\n

            Role of the virtual counterpart<\/strong><\/p>\n

            By encouraging the creation of similar profiles, “ideal correspondences” and “perfect matches “ in the cyberspace and social networks, the digital environment has given rise to the virtual counterpart, the so-called “double”, as discussed by the philosopher Clement Rousset<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a figure used as a virtual model profile to optimise the decision-making process and asessment of the means used and goals achieved in order for the individual to respond in accordance with newly introduced variables and “oscillations in behaviour”. The theme and figure of the counterpart, found in the writings of Plato, Sophocles, Bergson, Calderon de la Barca and Lacan, demonstrates the paradoxical structure of the counterpart, which derives from an illusionary division of a unique event into two events. Such a split is made possible due to the ability of human beings to eliminate or supress reality when it becomes traumatic or unpleasant, which is frequently realised in virtual reality, an improved version of reality, often used to escape from everyday life.<\/p>\n

            Due to its voluntary and high exposure, our subjectivity is observed, recorded, managed, cut and intersected by external factors, which makes subjects transparent and vulnerable. Such an exposure of subjectivity in virtual space goes through phases that are similar to phases shaping subjectivity in “total institutions”, described by Erving Goffman<\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, but voluntarily, painlessly and without any coercion: humiliation and reorganisation, reconstruction of an object; the adjustment of a subject (isolation, resistance, absolute inclusion, pretence) to the institutional environment and the formation of specific groups within an institution. The key role in this new subjective autodiscipline is played by “libidinous investments”. <\/p>\n

            Rather than being only technological innovations, numerical technologies are also without doubt a means of communication and socialisation, representing, as such, a social revolution, such as the one that originated from the mobile phone, which disrupted and changed the whole system of value as well as the way of communication and the perception of others and realty. In this virtual space, users live “per procurationem”, “through and via others”, with “friendship” being measured by the number of comments and likes. Intimate photographs accessible to all quasi friends are conducive to all sorts of virtual exhibitionism and encourage compulsive cyber-voyeurism. Facebook is a cyber-bulldozer of the omnipresent visual global culture that aims to dissolve all boundaries between the private and public lives and disrupt the capacity to differentiate between the intimate and the public spheres. Facebook makes intimacy disappear as the whole purpose of this virtual network drive is full disclosure, hyper-transparency with the manipulative strategy of virtual seduction. It should be said loud and clear that this social network is in fact an efficient instrument of repression, rather than emancipation, an instrument of control, a postmodern, virtual and global variant of Foucault’s panopticon, which is no longer based on the control of the body, but on the shaping of the mind, both by passive consent through diffusing power (Chomsky) and by an illusion of active interactive consent. Most network users shamelessly expose themselves to others, while corporate human resource officers work in the background, collecting and storing marketable personal data. However, a hysterical passion towards narcisistic exhibitionism overrides objective facts and effects. Facebook has also become a perfect machine for control and general social infantilisation as well as a factor of bihevioristic advertising, establishing, as a social network, an experimental system for the control of social behaviour and private life. The numerical revolution that imposes total transparency is a symptomatic reflection of the contemporary society, which requires us to be hyper-transparent. A form of the terror of transparency. Everything has to be exposed and shown. What is more, moral judgement is imposed with regard to this social transparency: a non-transparent person is considered as suspicious and stigmatised. It can be expected that the people who favour a degree of secrecy will soon be persecuted.<\/p>\n

            Such theses represent a form of web-neopuritanism that derives from communication protocols in which interactivity and communication are exclusively technological and virtual. The French writer George Bernanos has once said: “… the one who has not realised that the contemporary civilisation is only a conspiracy against internal life has not realised anything”. Therefore, although one should not seek comfort in conspiray theories, it should be said that this social network is a good illustration of a society falling apart due to an excess of illusion, overexposure and panoptic rage. Social hyper-transparency becomes Baudrillard’s “white obscenity”, bestiality. The journalist Jean Lacouture speaks about a new form of repression that he terms the “ubiquitous eye”, which is characterised by hyper-visuality and transparency that absorbs and distorts everything. Not everything has to be said or, more importantly, shown, an excess, hypertrophy of communication inevitably leads to overload and superfluousness. Habermas’ “future of communication” could easily turn into a nightmare of simulation and total meaninglessness. Secrecy is necessary for a quality social coexistence, and secrets are made of “tiny nothingnesses”, which need protection as, to quote Pierre Boutang in The Onthology of the Secret<\/em>, “a secret is always a secret about someone else”.<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

             <\/p>\n

            New expository society<\/strong><\/p>\n

            Along these lines, Bernard Harcourt points out that an “expository society” (soci\u00e9t\u00e9 d’exposition) is a society that seduces its citizens into voluntary slavery.“ Our numerical counterpart is like a holohram of our ‘self’, composed of all traces we have left, which create a counterpart that is more reliable than an analogous ‘self’. We reflect on and imagine what we are, our ‘numerical self’ is composed of everything we watch and read”. The new logic of such expository society implies that we look for the closest numerical person to suggest to us and let us know what we want. This rationality is completely rooted in algorithms.” What we have here is a radical change of the economy, with our most intimate personal data (profiles) representing what used to be goldmines and oil, because these data can be sold and linked, and they enable full knowledge of similar connected persons in groups. This represents a fusion of society, economy and politics. Large companies, such as Facebook, nowadays engage in politics by selecting content as well as in the repression of politicall correctness and censure, while some governments participate in trade by creating metadata bases. The numerical control is today based on a deep urge for individual and narcissistic exhibitionism, which is why the metaphors of Big Brother and panopticon are now outdated explicative models for the understanding of the contemporary expository society. <\/p>\n

             <\/p>\n

            \n
            \n

            <\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIn his book The Sacred and the Profane<\/em>, Mircea Eliade describes religious experience in the traditional sense as hierophany, which is the manifestation of the sacred in the profane world. <\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nGiorgio Agamben, Homo sacer: Suverena mo\u0107 i goli \u017eivot<\/em> (Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life<\/em>) Multimedijalni institut, December 2016.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nPierre Dardot, Christian Laval, La nouvelle raison du monde. Essai sur la soci\u00e9t\u00e9 n\u00e9olib\u00e9rale<\/em>, La D\u00e9couverte, coll. “La D\u00e9couverte\/Poche”, 2010, p. 498, EAN: 9782707165022.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nMichael R.Heim, The Metaphysics of Virtual Reality<\/em> (Oxford University Press, 1993)
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \n            http:\/\/www.ladeleuziana.org\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/Rouvroy-Stiegler_eng.pdf<\/a><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nKilani, Mondher (2018), Du go\u00fbt de l’autre. Fragments d’un discours cannibale<\/em>, Paris, Seuil.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nDardot, Laval, ibid, cit.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nFoucault, Michel, Nadzor i kazna: ra\u0111anje zatvora<\/em>, Zagreb, Informator, Faculty of Political Sciences, 1994, Politi\u010dka misao.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \n            https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/319873665_Le_pouvoir_a_l’ere_digitale_la_societe_de_l’exposition_reflexion_autour_de_Exposed_de_Bernard_E_Harcourt<\/a><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nCl\u00e9ment Rosset, Le R\u00e9el et son double<\/em>, 1976, Gallimard. <\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nErving Goffman, Asylums: Essays on the Social Situation of Mental Patients and Other Inmates Paperback \u2013 October 18, 1961. <\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nJure Vuji\u0107, Dru\u0161tvena klopka<\/em> (A Social Trap), Globalni semafor<\/em>, February 2012, Ve\u010dernji list<\/em>             https:\/\/blog.vecernji.hr\/jure-vujic\/drustvena-klopka-2413<\/a>.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

             <\/p>\n

            References:<\/strong><\/p>\n

            Cl\u00e9ment Rosset, <\/em>Le R\u00e9el et son double<\/em>, 1976, Gallimard. <\/p>\n

            Erving Goffman, Asylums: Essays on the Social Situation of Mental Patients and Other Inmates Paperback \u2013 October 18, 1961.<\/p>\n

            Foucault, Michel, Nadzor u Kazna: ra\u0111anje zatvora Zagreb, Informator , Fakultet politi\u010dkih znanosti, 1994, Biblioteka Politi\u010dka misao.<\/p>\n

            Giorgio Agamben, Homo sacer: Suverena mo\u0107 i goli \u017eivot, Multimedijalni institut, December 2016.<\/p>\n

            Kilani, Mondher (2018), Du go\u00fbt de l’autre. Fragments d’un discours cannibale, Paris, Seuil.<\/p>\n

            Michael R.Heim, The Metaphysics of Virtual Reality<\/em> (Oxford University Press, 1993).<\/p>\n

            Pierre Dardot, Christian Laval, La nouvelle raison du monde. Essai sur la soci\u00e9t\u00e9 n\u00e9olib\u00e9rale<\/em>, La D\u00e9couverte, coll. \u00ab La D\u00e9couverte\/Poche \u00bb, 2010.<\/p>\n

            Internet links: <\/strong><\/p>\n

            Jure Vuji\u0107 “Dru\u0161tvena klopka”, Globalni semafor, February 2012. Ve\u010dernji list https:\/\/blog.vecernji.hr\/jure-vujic\/drustvena-klopka-2413<\/a><\/p>\n

            http:\/\/www.ladeleuziana.org\/wp-content\/uploads\/2016\/12\/Rouvroy-Stiegler_eng.pdf<\/a><\/p>\n

            https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/319873665_Le_pouvoir_a_l’ere_digitale_la_societe_de_l’exposition_reflexion_autour_de_Exposed_de_Bernard_E_Harcourt<\/a><\/p>\n

             <\/p>\n

            Zna\u010denje bio-politike u doba numeri\u010dke revolucije:
            \n\u0161to ostaje od Foucaultovog i McLuhanovog naslje\u0111a?
            \nKonture novog dru\u0161tva izlo\u017eenosti<\/span><\/strong><\/p>\n

             <\/p>\n

            Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            U doba kada internet jo\u0161 nije postojao, 60 – tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, Marshall McLuhan iznosi poznatu sintagmu \u201esvijet je globalno selo\u201c, a nove su komunikacijske i medijske tehnologije trebale putem me\u0111uovisnosti transformirati svijet u me\u0111uplanetarno selo. Me\u0111utim, McLuhan mo\u017eda nije niti slutio da \u0107e ubrzani tehnolo\u0161ki napredak omogu\u0107iti komunikaciju bez \u201efizi\u010dkog posrednika – \u010dimbenika\u201c, te da \u0107e utilitarna i instrumentalna dimenzija komunikacije prepustiti mjesto kulturno – dru\u0161tvenoj dominaciji i manipulaciji. U numeri\u010dko doba, i Foucaultov pojam \u201ebio – politike\u201c kao sustava potpunog nadzora i reguliranja tijela i \u017eivota pomo\u0107u znanosti, tehnologije, na prvi pogled glasi kao povijesno konzumirani pojam koji pripada pro\u0161losti moderne, bio – politi\u010dkim i represivnim dru\u0161tvima. Numeri\u010dka kontrola danas se temelji na dubokom porivu individualnog i narcisti\u010dkog egzibicionizma unutar novog dru\u0161tva izlo\u017eenosti.<\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

            Key words:<\/em><\/strong> biopolitika, mo\u0107, broj\u010dana dob, izlo\u017eenost, mediji.<\/em><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            <\/a><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            \n\n\n\n
            \"inmediasres\"<\/p>\n

            \n  9(17)#20 2020<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

            		\n

            \n\"Creative<\/a>
            \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom             Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

            		\n


            \nDOI 10.46640\/imr.9.17.10<\/a>
            \nUDK 316.774:355.244.1<\/p>\n

            Prethodno priop\u0107enje<\/p>\n

            Preliminary communication<\/p>\n

            Primljeno: 29.04.2020.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

             <\/p>\n

             <\/p>\n

            Amela Deli\u0107<\/span><\/p>\n

            Univerzitet u Tuzli, Filozofski fakultet, Odsjek za \u017eurnalistiku, Bosna i Hercegovina<\/p>\n

            amela.delic@untz.ba<\/p>\n

            Medium is a Weapon: Bias in Crisis Situations<\/span><\/strong><\/p>\n


            \nPuni tekst: pdf (587 KB), English, Str. 2753 – 2774
            \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

             <\/p>\n

            Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            This paper analyzes the ways in which the media can be abused to foster the most extreme political propaganda using the example of the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia. After having propagated social values such as unity, harmony, brotherhood and anti-fascist heritage, in the late 1980s Serbian and Croatian media came under control of nationalists who manipulated them into propagating hatred, nationalism and xenophobia. In Bosnia and Herzegovina, such practice followed the outbreak of the Bosnian war and resulted in several media outlets which took the same course of action. Some media outlets will fully endorse McLuhan\u2019s idea of technical intermediaries as modern weapons and even go one step further in their warlike messages than the political parties that formed them. The most striking examples are Bosnian-based TV Pale, Croatian daily newspaper Vjesnik and Serbian newspaper Politika (especially the Echoes and Reactions newspaper section). With their actions such media will confirm that the most dangerous form of media bias is precisely propaganda bias as defined by Denis McQuail. Its destructive power is illustrated on the example of the bloody Yugoslav break-up fueled by their spreading of misinformation. <\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

            Key words:<\/em><\/strong> media, weapons, war, propaganda, bias.<\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

             <\/p>\n

            Medium is a Weapon: Bias in Crisis Situations<\/strong><\/p>\n

            When declaring that weapons are a form of media in his famous work Understanding Media (1964)<\/em>, McLuhan hints that the media could someday become deadlier than weapons. He observes that the electric age is characterised by conflicts in which images and icons are used as weapons, which is why “backward countries” succeeded in adapting to the race in arming with images. Indeed, “they understand and are used to verbal propaganda and persuasion”<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. His understanding of the society and the dominant media has proved to be particularly correct in the case of ex-Yugoslav countries. Those countries, united in brotherhood for several decades, at the end of 1980s converted their media (almost all state-owned) into machine guns spewing propagandist images, icons and messages. Gordana Vilovi\u0107 remarks that “at that moment the media, by themselves and with help of politicians, resorted to and reinforced a brand-new rhetoric which hit the target more effectively than any weapon.”<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

            Unfortunately, reality presented by the mass media has never been considered by media theorists as a reflection of that same reality and the media have never been expected to present the truth in terms of the philosophical and religious concept of truth. The journalistic cognition and the presentation of reality are limited by the subject of media research as well as by the time and space available for the presentation of the acquired information. The truth of the mass media is “a practical or functional form of truth”<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, which means that the journalistic cognition is limited to the information essential for the normal performance of everyday activities. That information is generally characterised by a lower level of abstraction, that is, it is a very simple causal way of representing reality, which is generally much more nuanced and complex. However, even though the truth presented in the mass media undergoes selection processes, including the choice of event to be reported on, the hierarchisation of events in media reporting and the abridgment, simplification and pigeonholing of information \u2013 that doesn’t mean that that information should not be strictly verified for, at least, the factual truth. <\/p>\n

            Both Kovach and Rosenstiel, as well as McChesney, Kurti\u0107, Baker-Woods and other authors consider the truth to be the fundamental principle to which the mass media should aspire while complying with several operational criteria of the truthfulness of information. Kovach and Rosenstiel believe that the fundamental obligation of the journalistic profession is “obligation to the truth”<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, and McCheseny explains that “journalism must have a convincing method for separating the truth from lies or at least preventing liars from being irresponsible and causing catastrophes, notably wars, economic crises and social conflicts”<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Najil Kurti\u0107 writes that the demand for true information “stems from the role it plays in the resolution of uncertain life situations faced by ordinary people every day”<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, while Baker-Woods et al. offer a set of criteria the true information has to meet: “objectivity, balance, completeness and accuracy”<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

            Nevertheless, the media are faced with numerous challenges in the search for true information. Political pressure, advertisers’ pressure, economic dependency, censorship and self-censorship, own ideological principles, prejudices and beliefs, but also the very nature of the journalistic profession characterised by an accelerated rhythm and limited time for collecting and presenting information.<\/p>\n

            Denis McQuail distinguishes four typical categories of bias: ideological bias, unwitting bias, partisan bias and propaganda bias<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Unwitting bias is benign because it arises in the process of news creation \u2013 filtering out of events based on their news value, editorial decisions, abridgments, adjusting to journalistic forms. Ideological bias is a consequence of a worldview that is dominant in a society and consequently in the media. It is often hidden and can be detected only by a deeper analysis of employed terms (e.g. the attitude of the Bosnian-Herzegovinian society towards refugees and migrants manifested in designating them using terms typical for describing natural disasters \u2013 refugee “tsunami”, “migration wave”). Partisanal bias is open advocacy of one side, most often in political relations. Finally, the most destructive type of bias is propaganda bias, which manifests itself in the intention to promote certain interpretations of social reality at the expense of differing interpretations, even though the aim is to disguise that intent.\u00a0 “The recipients are to deduce the only possible synthesis from intentionally chosen facts and ways in which they are connected and presented in the story and are encouraged to make general conclusions on the basis of individual cases following the convention: if one person belongs to their kind, then all of them do”<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Different types of bias often overlap in the media. When Yugoslavia still existed and nobody could foresee its disintegration, partisan bias, and to some extent ideological bias, were common. Kemal Kurspahi\u0107, who was editor-in-chief of the daily newspaper Oslobo\u0111enje <\/em>in the 1990s, writes that “directors and editors-in-chief of the leading Bosnian media outlets \u2013 the Sarajevo Radio-Television and the daily newspaper Oslobo\u0111enje<\/em> \u2013 who were appointed by the Party, were required to strictly adhere to the Party’s principles”<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. He continues by saying that, from the 1940s until the first half of the 1980s, “Bosnian media outlets were under the strictest Party control”. This means that “there was a requirement to maintain ethnic symmetry in condemning and criticising all alleged violations aimed at undermining brotherhood and unity”<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Similar working conditions are described by Tomislav Jaki\u0107, former deputy editor of the news programme on the Zagreb Television, who explains that he was himself asked several times to join the Party, but successfully avoided it. He explains that, even though he never became a member, everybody was aware of the bias that had to be maintained: “I must say that the norm according to which those considered as political opponents or even rivals were not given any coverage in the daily news was quite common at the time in the Yugoslav media and was not anything new to me”<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Even though refusing to become a Party member “did not prove to be a handicap in any important aspect of the journalistic profession” he says “I progressed slightly slower than the colleagues who were in the Party, only slightly slower, but enough to make me aware that I wasn’t equal to them”<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Even though the existence of open, partisan bias is evident in that period, it failed to turn into warmongering, hate speech and discrimination. It was rather a partisan and ideological bias whose main goal was to preserve the political and social system. What occurred in the media afterwards, in the 1980s, can be classified as serious political propaganda, often accompanied by misrepresentation, lies and fabrication.<\/p>\n

             <\/p>\n

            Media Before the War \u2013 Media in the War \u2013 the War in the Media<\/strong><\/p>\n

            Croatian Media: Between Vjesnik<\/em> and Feral Tribune<\/em><\/strong><\/p>\n

            Due to the fact that that the media system cannot be analysed outside of the social and political context, it is important to emphasise that changes in the media at the beginning of the 1990s were brought about by new tendencies in the politics of remembering and explaining the past. Tamara Banjeglav writes that after the Croatian Democratic Union came to power, Franjo Tu\u0111man “tried to implement the reconciliation of all Croats” and “such efforts brought from oblivion the Independent State of Croatia and the Ustasha movement, the side of history which had up to that point, in the official commemorations of events from World War II in the SFRY, been suppressed and forbidden”<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Naturally, the crucial role in the change of politics of memory and imposing interpretations of history was played by the media as the owners of the symbolic capital \u2013 the meaning. They delegated topics for public discussion, often imposing their own interpretations. “The collective amnesia”, as these actions taken by the government at the beginning of the 1990s are labelled by Tamara Banjeglav, included, in addition to the abuse of the media in the creation of a new political discourse, the renaming of streets, the desecration of anti-fascist monuments evoking Yugoslavia, the changes of dates of state holidays as well as commemorations and gatherings at “new” remembrance sites from the period of the Independent State of Croatia (NDH) (e.g. Bleiburg). In an effort to reserve space in the media for the promotion of its own vision of the past and the future, the government subjected the media to a series of repressive measures, which can be summarised in five main categories: Economic measures<\/em>. The media outlets that did not bow to the dictatorship of the government regime were subjected to great economic pressures. The United Nations Special Rapporteur on Human Rights, Tadeusz Mazowiecki, wrote in the 1990s that “the government’s Agency for Reconstruction and Development has the power to appoint a management board to a company in the privatisation process, which decides on all important issues, with or without employees’ consent”<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. “The Ministry of Culture and Education imposed a tax amounting to 50% of total revenue” to the magazines that did not support the government, such as Feral Tribune<\/em> and Hrvatski tjednik<\/em>, which had up to that point been levied only to pornographic magazines. In contrast, the newspapers supporting the government that had outstanding debt to the Ministry were relieved of debt payments.<\/p>\n

            Judicial proceedings<\/em>. Tadeusz Mazowiecki expressed concern that the government could misapply Article 30 of the Public Information Act according to which “publishing houses are responsible for any damage inflicted on the basis of the articles”<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The Special Rapporteur concludes that the problem lies in the fact that in two hundred proceedings conducted at that moment at courts in Croatia media outlets were required to pay enormous sums of money. He concludes that, fortunately, “courts proposed more moderate sums”. However, the constant threat of legal prosecution could have, according to Mazowiecki, contributed to an atmosphere of fear and, consequently, to self-censorship of journalists. The journalists of the Croatian Radio-Television (HTV<\/em>), in a statement released after they were accused by the then president of the Republic of Bosnia and Herzegovina, Alija Izetbegovi\u0107, of leading a campaign against the state, openly admitted to censoring their reports. They wrote: “’Alija Izetbegovi\u0107 gave three long interviews to our studio and we censored him only once when he declared that he supported a confederation with Croatia and other countries, including even Serbia’, it was declared in an official statement by the HTV”<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Monopolies.<\/em> Unfortunately, during that period in Croatia the Croatian Radio-Television had the right to the national frequency and transmitters as well as to Tisak<\/em>, a distribution chain “which controls most points of sale”<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. “This fact had a critical impact on the fate of the weekly newspaper Danas<\/em>: as its editorial policy was the most critical of the government compared with those of other media outlets, Tisak<\/em> simply stopped selling it”.<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

            Firing journalists of Serbian nationality is an example of pressure put on the media mentioned by both Mazowiecki and Jaki\u0107.<\/em> Both authors write about the labelling of journalists who were courageous enough to confront the government. They were instantly accused of being the enemies of the state, Yugo-nostalgic or anti-Croatian. Jaki\u0107 was himself labelled the same way. He writes that there is a document from that period “titled ‘List of redundant employees available for other posts’”. Even though the document was supposed to include an explanation clarifying why a journalist was declared redundant, Jaki\u0107 claims that there was no explanation related to any person on the list. “The television staff was simply being cleared out based on nationality, in other words, non-Croatian staff members were being removed (Croatians who were declared unsuitable and disobedient will later on meet the same fate, as I personally experienced, but that was the beginning)”<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Jaki\u0107 also names journalists who were sanctioned only because of their nationality: Boris Muti\u0107 was brought back from Barcelona, where he was reporting on the Olympic Games, and Boro Vu\u010dkovi\u0107 was not able to accompany Tu\u0111man on a trip to America because he was believed to be Serbian.<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

            Strictly controlled use of terminology<\/em>. Mazowiecki writes that in Croatia “it is not unusual for government members to pressure media outlets into using a specific terminology”<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, while Jaki\u0107 states that one day, while still working for the Croatian Radio-Television, he found on his desk a list of new rules to be obeyed by all employees. In order to understand the seriousness of the situation it is important to list some of those rules: “Do not use the terms ‘chetniks’ and ‘extremists’, but exclusively ‘Serbian terrorists’”, or “refer to the Yugoslav National Army exclusively as the Serbian communist army”<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Among the media outlets that failed to adhere to the ethical and moral principles of the profession Tomislav Jaki\u0107 includes Ve\u010dernji list<\/em>, Vjesnik<\/em>, Slobodna<\/em> Dalmacija<\/em>, but also the Croatian Radio-Television where he himself worked while it was still called the Zagreb Television. These media outlets were also denounced in the Reports by Tadeusz Mazowiecki, Special Rapporteur of the United Nations on Human Rights in Yugoslavia. He also mentions the weekly newspapers Hrvatski vjesnik<\/em> and Danas<\/em>, and Gordana Vilovi\u0107 adds the monthly publications Narod<\/em>, Hrvatsko slovo<\/em> and Tomislav <\/em>to that group.<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

            Tomislav Jaki\u0107 cites the names of journalists who were at first endorsing multiculturalism, inter-ethnic cooperation and unity through the media, but quickly became warmongers. The author refers to Hrvoje Hitrec as “the leading figure of the Croatian Democratic Union (HDZ)”<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, and Hitrec was for a period of time the director of the Croatian Radio-Television. Jaki\u0107 also mentions \u017deljko \u017dutelija, a journalist from Slobodna Dalmacija<\/em>, who on 28 February 1991 wrote an article condemning Jaki\u0107’s television programme “Knin \u2013 Without Comment” in which Jaki\u0107 presented recorded statements by the citizens of Knin (Serbs and Croatians) without any journalistic commentary. He believed that the programme would be somewhat more objective if it presented the statements of ordinary people, whatever their nature, without any patronizing journalistic commentaries, which at that time tended to be opinionated. The programme was a sign of bravery at the time, even though, according to journalistic rules, it should not be regarded that way. Even more interesting is what the author did after the broadcast. He asked the cameramen to go to Knin on the day of the broadcast, where they visited a local coffee shop owned by the citizens of Serbian nationality and recorded their comments about the programme. The extent to which the Croatian Radio-Television was influenced by the growing sentiment of nationalism and xenophobia is best reflected in the comments of the citizens of Serbian nationality about the programme (they did not know that journalists were present in the coffee shop that day). One of them stated: “Very surprising. How come they (the Croatian Radio-Television) aired that”, and another one said: “I can’t believe they showed that”<\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. According to Jaki\u0107, among the journalists complicit in the dishonourable attempt to dehumanise and demonise Serbs, Bosniaks (at that time Muslims), but also Jews and all Croatians ready to defy nationalism, were also the television presenters Hloverka Novak-Srzi\u0107 and Dubravko Merli\u0107, the radio journalists Mladen Lackovi\u0107 and Muharem Kulenovi\u0107 as well as Obrad Kosovac, Kre\u0161imir Fija\u010dko from Vjesnik<\/em>, Josip Jovi\u0107 from Slobodna Dalmacija<\/em>, Branka \u0160eparovi\u0107 from the Croatian Radio-Television and others, while Kurspahi\u0107 also mentions Smiljko \u0160agolj, who was even an editor at the Sarajevo Television while Yugoslavia still existed. The Special Rapporteur Tadeusz Mazowiecki writes about these outlets stating that “they also acted manipulatively in the case of the armed conflict between the armed forces of the Government of Bosnia and Herzegovina (BiH) and the Croatian Defence Council (HVO) in BiH. After the HVO de facto<\/em> created the Croatian Community of Herzeg-Bosnia (HZHB) in BiH, certain media outlets started routinely using that term. Even nowadays, after the creation of the new Federation BiH, the media under the control of the Croatian state continue using the term ‘Herzeg-Bosnia’”<\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. This shows that hate was not exhausted in the conflict with Serbia and non-Croatian citizens in Croatia, who also considered the country to be their homeland. After interfering with the aggression on Bosnia and Herzegovina, the media outlets supporting the HDZ spent a long time trying to find a way to cover Bosnia without upsetting Tu\u0111man. Kemal Kurspahi\u0107, the editor-in-chief of Oslobo\u0111enje<\/em> during the war, writes that the reporting of the Croatian media prone to warmongering propaganda was subject to “double ethical and professional standards”. That is why “while ‘Republika Srpska’ and the ‘Serbian army’ were frequently designated as self-proclaimed and self-appointed, their ideological counterparts ‘the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia’ and its military wing HVO were treated with the outmost respect and regard.”<\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. As the most striking example of how these media outlets reached rock bottom Kurspahi\u0107 cites a false piece of information reported by Vjesnik. <\/em>The Mostar-based correspondent of Vjesnik<\/em>, Mario Maru\u0161i\u0107, wrote that “thirty-five Croatians were hung in front of a Catholic church”<\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The aim of this text, writes Kurspahi\u0107, was to “create maximum outrage: a claim that 35 Croatians were hung, specifically in front of a Catholic church, was created with the aim to give an impression that it was a question of ethnic and religious persecution of Croatian Catholics”<\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. A journalist from Oslobo\u0111enje<\/em> was taken to a concentration camp during a HVO attack in Mostar. His name was Mugdim Karabeg and he was, according to Kurspahi\u0107, sixty-three years old at the time. He was told by the Croatian soldiers entering his apartment in Mostar: “You, journalist, you have been writin’ your whole life against the Ustashe and now they have come for you! Get up, you dirty balija<\/em>! Out to the courtyard!”<\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> After having been taken to the Dretelj camp this journalist ended up in a refugee camp in Croatia, and later settled down in Chicago. <\/p>\n

            Mazowiecki cites similar examples from Hrvatski vjesnik<\/em>, explaining that terms employed by that media outlet to stereotype the whole collectives became common in that period (the term Serbs was used to designate the armed forces, so that crimes were considered a responsibility of all Serbs). An extreme example is a fabricated interview with Bogdan Bogdanovi\u0107 published on 12 April 1994 by the weekly Danas<\/em><\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Fortunately, the media scene in the Republic of Croatia in the 1990s was not only populated with media outlets propagating hate, xenophobia and warmongering propaganda. Tadeusz Mazowiecki writes in his Reports that there was “an impressive number of local radio-stations, more than fifty of them, a great number of which aired views and opinions critical of the government”<\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Apart from these radio stations, one should not forget Nedjeljna Dalmacija<\/em>, and later also Feral Tribune,<\/em> as papers that successfully resisted the nationalist and warmongering narrative. Mazowiecki adds Novi list<\/em> from Rijeka to that group, while Kurspahi\u0107 mentions the magazines Erasmus <\/em>and Nacional<\/em>, founded a bit later. In addition, it is also important to mention the broadcaster Omladinska televizija (OTV) <\/em>which, according to the Special Rapporteur “stood out due to its openness and the presentation of minority views”. Tomislav Jaki\u0107 also mentions the magazine Start(t) nove generacije<\/em> (later know as Star (Zvijezda) nove generacije<\/em>), founded by the journalist Zvonimir Krstulovi\u0107, but quickly shut down owing to a lack of funding. In addition to having financial difficulties, the magazine “was nowhere to be seen at Zagreb news-stands” and it was advertised only by “Feral Tribune<\/em>, which had a cult status at the time”<\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Jaki\u0107 also cites Radio 101<\/em> and gives a special mention in his book to journalists who deserve recognition due to their professionalism and objectivity: Ines \u0160a\u0161kor, Mladen Mali, Ankica Barbir Mladinovi\u0107, Jelena Lovri\u0107, Enis Zebi\u0107 as well as Dubravko Merli\u0107 and Damir Matkovi\u0107, who presented the show Slikom na sliku<\/em> on the Croatian Television. It is also important to add the correspondents of Feral Tribune<\/em> \u2013 Predrag Luci\u0107, Viktor Ivan\u010di\u0107, Boris De\u017eulovi\u0107, Miljenko Jergovi\u0107, Heni Erceg and others. <\/p>\n

             <\/p>\n

            Media as the intermediary of Milo\u0161evi\u0107’s killing sprees<\/strong><\/p>\n

            In Serbia, like in Croatia, the change in the ideological patterns of media discourse originated from the outside, from the political and social spheres. The culture of remembrance, defined by Todor Kulji\u0107 as “a collective term employed to designate the overall, non-scholarly use of the past”<\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> was (mis)used with an aim of eliminating positive emotions, memories and associations related to the era of Yugoslavia and communist ideas. According to Nata\u0161a Govedarica “it was important to change history to such an extent that the previous myth of brotherhood and unity could cede place to a new myth of a fatal and eternal historical conflict between the Yugoslav peoples”<\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The usual renaming of streets, commemorative gatherings, the introduction and\/or elimination of important dates and the destruction and construction of monuments were all intended for this purpose, along with the power of the media. In his book Olako obe\u0107ana brzina<\/em>, Dragi\u0161a Pavlovi\u0107 writes that things started to change after the eighth plenary session of the Central Committee of the League of Communists of Serbia (CC LCS).<\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> After that session “the Radio Television Belgrade and Politika,<\/em> in most of its editions, almost daily scooped severe political defamations directed at individuals at the meetings of basic party organisations and municipal committees organised to discuss the Information from the eighth session of the CC LCS, as well as unfounded suspicions and slanders, and featured them prominently. They were even proud to have transitioned to that seemingly democratic, but in reality, warmongering ad hominem<\/em> system”<\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Propaganda bias, at the time displayed by many Serbian media outlets, was conditioned by a series of pressures put by the government on their owners, directors, editors, and, consequently journalist themselves. The Special Rapporteur Tadeusz Mazowiecki specifically emphasised the fact that the Serbian Radio-Television was a “propaganda tool of the ruling SPS (Socialist Party of Serbia)”<\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The mechanisms for restricting media freedoms included the following:<\/p>\n

            Monopolies<\/em>. Unfortunately, the Serbian Radio-Television exercised a monopoly in relation to TV Politika<\/em> and Studio B<\/em>, because its programme was broadcasted on three channels throughout the country as well as in the neighbouring Croatia and Bosnia and Herzegovina. Like in Croatia, the government held a monopoly over crucial information sources in the country. The situation was similar in radio broadcasting, since radio stations such as “Radio B92<\/em>, Radio Indeks<\/em>, Radio Politika<\/em> and Radio Studio B<\/em> did not have the same influence on the public opinion as the state-owned Serbian Radio-Television, for the same reason”<\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kurspahi\u0107 writes that the absolute monopoly of the regime can be illustrated by data presented in an article written by Slobodan Antoni\u0107 from the Belgrade Institute for Political Studies “which show that, in mid-October 1990, the TV Belgrade evening news were watched by 2.5 million people in Serbia and 800,000 people in Vojvodina, which is almost 70 percent of adult population in the Republic, while 30 percent of adults never read newspapers and 26 percent read it only occasionally“<\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Layoffs<\/em>. Similarly to the situation in Croatia in the time of Tu\u0111man, in Serbia under Milo\u0161evi\u0107 many journalists were forced out of work because of their nationality. Mazowiecki writes that “the Serbian government, on 5 July 1990, forbid Pri\u0161tina Radio-Television to broadcast a program in the Albanian language”, which caused “approximately 1,300 journalists and technical staff members to lose their jobs”<\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Soon after that, the only daily newspaper in Albanian, Rilindja<\/em>, was shut down. Consequently, the sources of information for the people of Kosovo were narrowed to Serbian media outlets, which were translated into Albanian. In May 1994 the Government “removed 1,054 journalists from the Serbian Radio-Television and about 300 from Novi Sad from their positions and suspended them”<\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, reducing their salaries, according to Mazowiecki, by 20 to 40 percent. Kurspahi\u0107 writes that Ivan Stojanovi\u0107 “was forced to resign as the director of Politika<\/em>, which opened the way for Minovi\u0107 to take over both functions \u2013 director and editor”<\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Physical attacks on journalists and media outlets<\/em>. Journalists were being forbidden from entering their workplace or even told to collect their personal belongings and leave, while verbal attacks and insults were not uncommon. The Special Rapporteur claims that in Montenegro “threats and insults via the telephone became a part of the everyday life for the journalists of the opposition, as well as bombings or armed assaults on office premises, and “the local offices of Oslobo\u0111enje<\/em> and the Sarajevo Radio-Television in Belgrade and Novi Sad were taken over and confiscated by unknown persons on 16 May and 24 June 1994, allegedly ‘to serve the needs of the media od Republika Srpska of BiH’”, while “the authorities did not do anything to put a stop to those illicit actions”<\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Along with journalists from Serbia, foreign correspondents were also driven out of Serbia after the NATO attack. Stjepan Malovi\u0107 writes that some journalists were arrested, and their expensive equipment confiscated.<\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

            Economic measures<\/em>. The opposition papers, such as Borba<\/em>, had to “pay for newsprint 50% more than the pro-government media outlets”<\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, which follows the same model of disciplining the media as the one employed by the Croatian government.<\/p>\n

            Employment of new terminology<\/em>. Mazowiecki writes that the media in Serbia and Montenegro started equating all Croatians with “Ustashe”, and Bosniaks (then Muslims) with “mujaheddin” or “Islamic fundamentalists”. He further clarifies that “referring to Bosnian institutions as ‘the Muslim army’ and ‘the Muslim presidency’ in the media serves the purpose of creating a climate of an interreligious and interethnic conflict”<\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> while “BiH is always called ‘the former BiH’ and official titles are used for unrecognised entities, such as ‘Republika Krajina’ or ‘Republika Srpska’”<\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Based on an analysis of the papers Politika<\/em> and Borba<\/em>, Svetlana Slap\u0161ak concludes that the media mostly adopted “the old terminology, with minor changes”<\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. According to Slap\u0161ak, the nationalist discourse was introduced gradually, but after the war “the classic communist terminology”<\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> was again in use. The author notes several techniques for creating the nationalist discourse in Serbia: the equating of the collective (the people) with the individual, the identification of an ethnic group with another, more privileged ethnic group (identification with the Jews), the historization of politics, especially of significant battles and defeats (emphasising the long-standing existence of Serbia, the Serbs, the barbarism of other peoples, etc.), populism, the use of new terms to designate citizens: they are no longer “workers” or “self-managers”, but “individuals merged with the collective gathered around the hearth”. The term “the people” is increasingly replaced by a slightly archaic term “\u017eivalj<\/em>”<\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Mark Thompson, in his book Forging War<\/em> (1995), describes the newly-adopted media terminology in Serbia in the following way: “the language of the media discarded the dying socialist terminology, replacing it with the language of demagogy and acrobatic irrationality, rhetorical questions and outcries, destiny and missions: ‘the heavenly people’ facing its fate; unlimited self-pity, coupled with terrible accusations unsupported by any proof or investigation; stirring of conspiracies, paranoia and shameless calls for violence“<\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. For this author that language was undoubtedly “a language of war, used when any war in Yugoslavia was still inconceivable”<\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Apart from television and radio, the newspapers with the largest circulation, Political<\/em>, Ekspres politika<\/em> and Ve\u010dernje novosti<\/em> (and later Borba<\/em>), were also under government control. The daily newspaper Politika<\/em>, in the section Echoes and Reactions<\/em>, went to the extreme. That section, according to Mazowiecki, advocated hate and intolerance. Pavlovi\u0107 explains that “readers’ letters, generally a marginal aspect of political life, when turned into a systematic and well-lead campaign, aimed at provoking desired mass reactions by stirring up emotions and passions, then they gain significance and may become part of the mainstream or even the drivers of social and political mechanisms”<\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The weeklies Duga<\/em> and Pogledi<\/em> also promoted nationalist views.<\/p>\n

            The ideological patterns of the Serbian media started to change already in 1986, when Ve\u010dernji list<\/em> published parts of the Memorandum of the Serbian Academy of Sciences and Arts. “The Memorandum once and for all set the tone (at the same time self-pitying, morbid and revengeful) of the nationalist discourse and it is largely regarded as a detailed draft of the plans for expansion towards Croatia and Bosnia, which will be declared openly in 1991 and 1992”.<\/p>\n

            After the Belgrade Radio-Televisionbroadcasted Milo\u0161evi\u0107’s address to the Kosovo Serbs, when he pronounced the famous phrase “No one is allowed to beat you”, what followed was what Kurspahi\u0107, Svetlana Slap\u0161ak and other authors will refer to as “the birth of a leader” “Mitevi\u0107 made an effort to ensure that the event on Kosovo Polje got special treatment on the Belgrade Television. Milo\u0161evi\u0107 did not come to Kosovo Polje on 24 April 1987 only to meet with the political leadership of the province. He was met with a crowd of about 15,000 angry Serbs and Montenegrins, who wanted an opportunity to talk to the president of the Party about their endangerment”<\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Du\u0161an Mitevi\u0107, who worked at the Belgrade Radio-Televisionat the time, <\/em>afterwards described his own role in the creation of the national leader. Milo\u0161evi\u0107 was by that time already supported by Ratomir Vico, director of the Belgrade Radio-Television, \u017divorad Minovi\u0107, editor of Politika<\/em>, and Slobodan Jovanovi\u0107, editor of Ekspres Politika<\/em>. The Serbian media first started launching attacks on Kosovo, its political leadership and citizens. For example, a tragic event in the Para\u0107in barracks, when a psychically unstable Albanian soldier fired successive shots at several soldiers (it is important to emphasise that they were of different nationalities). was exploited for the propagation of nationalism<\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. “When Politika<\/em> published the first reports on the killings in the barracks, I was appalled by the layout of the paper and the vengeful tone of the reports. An impression was created that that was a nationalist-motivated crime, even though Keljmendi was diagnosed as mentally disturbed. He did not choose his victims, he shot at anyone he came across”<\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. This media campaign against the Kosovo Albanians was only an overture to the falsification of the past and the fabrication of events in the media, continuing until the date when Slobodan Milo\u0161evi\u0107 held a speech at Gazimestan to commemorate the 600th anniversary of the battle against the Ottoman Empire, with the ground already set for his media glorification. Mark Thompson lists some of the titles published by Politika<\/em> in that period: “’Serbian Children Taken as Hostages’, ‘Serbian Nation under Attack’, ‘Voice Against Ustashe’, ‘We Are Not Fascists, We Are Ustashe’, ‘Same Methods Were Used at the Beginning of 1941’, ‘Resist Ustasha Terror by All Means’ ‘Genocide Cannot Happen Again’, ‘Ustashe are Destroying Yugoslavia and Shifting the Responsibility on the Serbs’, ‘Special Forces Speak Albanian’…”<\/a>[200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            According to Mazowiecki, the media outlets trying to advocate anti-nationalism were the weekly programme VIN<\/em> on TV Studio B<\/em>, the program Doba razuma (Age of Reason)<\/em> broadcasted by the radio stations B92<\/em>, Radio Indeks<\/em> and Radio Studio B,<\/em> and the weeklies Vreme<\/em> and Monitor<\/em> (Podgorica). Kemal Kurspahi\u0107 names the journalists of Vreme <\/em>who tried to oppose the nationalist propaganda: Jug Grizelj, Jurij Gustin\u010di\u0107, Dragi\u0161a Bo\u0161kovi\u0107, Stojan Cerovi\u0107, renowned former NIN<\/em> journalists\u2013 Zoran Jeli\u010di\u0107, Milan Milo\u0161evi\u0107 and Milo\u0161 Vasi\u0107 as well as Dragoljub \u017darkovi\u0107 from Borba<\/em>.<\/p>\n

             <\/strong><\/p>\n

            Bosnia and Herzegovina \u2013 aggression on the state and the media<\/strong><\/p>\n

            Like other Yugoslav states, Bosnia and Herzegovina associated its politics of memory in the Yugoslav period with the common state, the national liberation movement, the Partisans and the anti-fascist struggle. Darko Kara\u010di\u0107<\/a>[201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> writes that before, during and after the war, there was a very dynamic politics of memory of Yugoslavia and the Partisan struggle, which is best reflected in the relationship towards monuments erected in their honour. Many of those monuments are destroyed, some museums have been converted for a different use and some have been renovated. “Those are the reasons why people in different parts of Bosnia and Herzegovina have differing memories of World War II and why there is no official state policy regarding that memory”<\/a>[202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The media climate before the aggression on Bosnia and Herzegovina was more favourable than that in the neighbouring states. Kemal Kurspahi\u0107, who will in 1988 become editor-in-chief of the Bosnian-Herzegovinian newspaper Oslobo\u0111enje<\/em>, writes that in that period the media landscape saw a short-lived “Bosnian spring”. The media outlets that were until then under strict Party control turned critical towards the reporting on the infamous Agrokomerc <\/em>scandal. The author claims that “even by merely reporting on what the highest-ranking officials said about each other in those meetings, the Sarajevo Radio-Television, Oslobo\u0111enje<\/em> and other media outlets in the republic were publicly exposing the wrongdoings of the people in power…”. The magazine Dani<\/em> and the youth papers Na\u0161i dani<\/em> and Valter<\/em> also took part in the reporting. Kurspahi\u0107 continues by explaining that the Bosnian media outlets succeeded in their efforts to have an act passed allowing the appointment of the editorial boards exclusively by journalists and not by Party leaders. The Yutel <\/em>television, whose reporters were Goran Mili\u0107, Dragan Babi\u0107, Aleksandar Tijani\u0107 and others, moved from Belgrade to the Sarajevo Radio-Television, while Roy Gutman, winner of the Pulitzer prize for reporting on death camps in Bosnia and Herzegovina, according to Kurspahi\u0107, “reported on 1 May 1991 in the New York daily Newsday<\/em> that ‘in most of the republics, especially in the two largest ones, Serbia and Croatia, the press accepted the nationalistic views of political leaders, building up ethnic tensions that are pushing the country to the brink of collapse, if not self-destruction.’ However, Bosnia and Herzegovina is a different world”<\/a>[203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Unfortunately, publications from the neighbouring republics were at that time also available in Bosnia, and, in addition to the Sarajevo Television, the citizens could watch the Belgrade Television and the Zagreb Television. Kurspahi\u0107 explains that, right after the first multiparty elections in Bosnia and Herzegovina the national parties tried to impose a new law that would enable them control over the appointment of directors and editors of media outlets. This time again, journalists succeeded in winning their freedom. “Finally, on 3 October 1991, the Constitutional Court defended the rights of journalists, concluding that the proposed law was not in line with the Constitution of Bosnia and Herzegovina”<\/a>[204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Nenad Peji\u0107, editor-in-chief at the Sarajevo Radio-Television in the pre-war period (until the end of April), wrote in his book Turn Off the TV and Open Your Eyes <\/em>that the value of that medium form was unsurpassed “because of the fact that the Sarajevo Television twice resisted the authorities’ control \u2013 once it defied the League of Communists, and the other time the national parties”<\/a>[205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. It was in this period that the Yutel<\/em> television was freely broadcasting in Sarajevo, while it was not welcome in any other republic. Fahira Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107 said that this television station was “objective in a Yugoslav way”<\/a>[206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, in other words, that it was neutral towards “two national extremes, which, for the Bosnian-Herzegovinian public meant that its job had no useful effect”<\/a>[207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. She judged that form of neutrality at the time when the aggression on Bosnia and Herzegovina was in the making and when eleven transmitters of that television station transmitted the programme of the Serbian Radio-Television, whose propagandist tendencies were discussed, to be “a major professional test”<\/a>[208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. She explains further that “the anaesthetic function of Yutel<\/em> was especially evident on the critical day at the beginning of the aggression on Sarajevo and Bosnia and Herzegovina, 2 May 1992, when the editor Ljerka Dra\u017eenovi\u0107 proclaimed in the daily news of Senad Had\u017eifejzovi\u0107: ‘The army will not hurt an ant’”<\/a>[209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The army Dra\u017eenovi\u0107 referred to was the Yugoslavian National Army, which did kill people in Bosnia and Herzegovina and in Croatia. Nevertheless, Kurspahi\u0107 emphasised that the former journalists of Yutel<\/em> claimed that they had truly believed in their television’s mission. If we accept that they had an anaesthetic effect on the Bosnian-Herzegovinian public, we have to take into consideration the fact that, up to that point, they had lived in a Yugoslavia where the YNA was not a criminal army, but a national army. <\/p>\n

            Before the start of the aggression “the Serbian forces \u2013 aided by the Yugoslav National Army \u2013 stole a transmitter located on the mountain of Kozara near Banjaluka”<\/a>[210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, disabling the reception of Sarajevo Radio-Television signals in that area. The Special Rapporteur Mazowiecki also mentions that event, explaining that “before April 1992 this television station broadcasted the programme on three channels, and now it only has one, which covers a smaller, more limited area, including Sarajevo, Tuzla, Zenica and more recently, Mostar”<\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107 wrote that not even before the war did many citizens in western Herzegovina pay subscription for the Sarajevo Radio-Television. Even after its transmitters were put up, one near Livno and another one on the mountain of Biokovo, “when the Sarajevo Radio-television was visible in that area, the citizens still did not pay the subscription”<\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. On the other hand, in some municipalities of the now smaller BiH entity, the newspaper Oslobo\u0111enje<\/em> was not available at all. Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107 mentions the counties Lopare, Ugljevik and Bijeljina.<\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The author believes that even the Sarajevo Radio-Television to some extent made the public in Bosnia and Herzegovina passive in relation to the upcoming aggression, stating that “even after two months from the start of the aggression this television station failed to name the Yugoslav National Army as the aggressor on Sarajevo and the rest of Bosnia and Herzegovina”<\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            When a peace rally in Sarajevo was interrupted by sniper shots killing two students, it became clear that Bosnia and Herzegovina was under attack. According to Kurspahi\u0107 and Mazowiecki, the Sarajevo Radio-Television,<\/em> with its name changed to the Bosnia and Herzegovina Radio-Television, was leaning towards the leading Democratic Action Party, but “even in those circumstances it did not propagate ethnic hate and stereotypes”<\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. In Bosnia and Herzegovina (or in the part under control of the BiH army), in addition to the Bosnia and Herzegovina Radio-Television, there was also the privately-owned Hayat Radio-Television. Both Mazowiecki and Kurspahi\u0107 mention that there was a wide range of radio stations in Bosnia during the war. In addition to Oslobo\u0111enje<\/em>, also published were the daily Ve\u010dernje Novosti <\/em>and the weeklies BH Dani<\/em> and Slobodna Bosna<\/em>. There was also the ONASA <\/em>press agency. All these outlets were under constant threat of shelling, while “armed attacks on the media premises”, according to Mazowiecki, were “an important element in the strategy of the Serbian forces”<\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Unfortunately, some media outlets in Bosnia and Herzegovina fostered nationalist propaganda. Mazowiecki and Kurspahi\u0107 mention the Tuzla-based paper Zmaj od Bosne<\/em> and the Sarajevo weekly Ljiljan<\/em>. Mazowiecki also mentions that “on 5 February 1994, following the massacre at the Markale market, Radio Hayat aired a call to all Muslims to take revenge on Serbs and Croatians in Sarajevo”<\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            Nenad Peji\u0107, who focused his analysis on the Sarajevo Radio-Television, believes that pressure the Bosnian-Herzegovinian media were exposed to pressures from various sides. First, political parties controlled journalists. “Political parties, especially those that were nationally oriented, would in no time find journalists to inform them about what was happening on the television”, he writes.<\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> “Constant public attacks, extortions and threats aimed at the editorial staff, journalists and management of the Sarajevo Radio-Television” were, according to Peji\u0107, another form of pressure, which ended after the journalists decided to go public. “During broadcasts it was often funny to listen to a series of allegations regarding the Sarajevo Television being at the same time anti-Serbian, anti-Croatian and anti-Muslim”<\/a>[219<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Economic pressures on the Sarajevo Radio-Television were applied by calls that the parties like the SDS made to dissuade citizens from paying the subscription. “The subscription percentage in BiH was 40% \u2013 the television was not identified with any ethnic group” explains Peji\u0107<\/a>[220<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The last form of pressures mentioned by the author are those that came from other television stations, which ceased to broadcast their programmes for the Sarajevo Radio-Television, from citizens who, according to Peji\u0107, were less and less television viewers and “increasingly became only Croatians, Muslims and Serbs”<\/a>[221<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

            The state in the media landscape controlled by the Karad\u017ei\u0107 forces was mostly uniform \u2013 it was characterised by warmongering, with outbursts of open xenophobia and hate towards Bosniaks, Croatians and Serbs who opposed the nationalist rhetoric. Kurspahi\u0107 writes that many journalists and editors left the Sarajevo Radio-Television, but also that many journalists joined the newly-formed the Pale Radio-Television (Kanal S)<\/em>, founded by the Karad\u017ei\u0107 leadership. The Pale Radio-Television will become the most appalling example of propaganda, nationalism, xenophobia and fabricated information. This disgraceful work was most notably performed by former journalists of the Sarajevo Radio-Television \u2013 Risto \u0110ogo, Ilija Guzina and Dragan Bo\u017eani\u0107. “The Pale Television was always faster than Karad\u017ei\u0107’s very own headquarters to automatically deny any responsibility of the Serbian forces for the crimes committed in Sarajevo”, writes Kurspahi\u0107.<\/a>[222<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> This period in Pale also saw the establishment of the Serbian Journalistic Information Agency (SRNA). According to Mazowiecki, SRNA “is evidently doing its best to create confusion regarding the real situation on that territory”. He writes that “they even gave the name ‘Oslobo\u0111e<\/em>nje’ (Liberation) to the newspapers founded in the part of Sarajevo that was de facto<\/em> under control of Bosnian Serbs, which were termed ‘Srpsko oslobo\u0111enje’ (Serbian Liberation)”<\/a>[223<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

            As regards the media in the part of Bosnia and Herzegovina controlled by the Croatian Defence Council, Mazowiecki explains that those were mainly media outlets from the neighbouring Croatia. In other words, the formation of media outlets in that area was also “secretly or publicly supported by the Republic of Croatia”<\/a>[224<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. These media outlets, continues the author, “propagated discrimination, hate and, as a result, the violation of human rights”<\/a>[225<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. In his work Forging war<\/em> Thompson describes how the local \u010capljina radio played an important role in the preparation of physical attacks on the Bosniak population. <\/p>\n

            “‘On 13 June 1993, the Croatian mayor of \u010capljina made a radio announcement that the lives and safety of local Muslims ‘cannot be guaranteed anymore’. The reports show that after the announcement normal life was no longer possible for Muslims: it was dangerous for them to go out on the street and they could only buy food with the help of their Croatian neighbours, friends or spouses. Muslim families became targets of masked thieves’ night raids, their possessions were destroyed, and the police of \u010capljina was not assuring sufficient protection. The role of the local radio was closely coordinated with the police and military action of the ‘ethnic cleansing’ of the non-Croatians from Herzeg-Bosnia and central Bosnia in 1993 and early 1994, controlled by the Croatians”.<\/a>[226<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

            Finally, it should be noted that the Serbian and Croatian media at the end of the 1980s and the beginning of the 1990s were an organized propaganda machine. Their weapons were words, often false and exaggerated, as well as photographs, which they frequently misused. The media and media technology, in that period primarily television and print, facilitated the transmission of propagandist messages. If other media had existed then, they would have been used in a similar way. In Vietnam, the Americans used flyers, Hitler used the radio, Milo\u0161evi\u0107 and Tu\u0111man used television. Their technical structure, that, is, form, served as a weapon \u2013 a mass media gun\/machine gun\/cannon. Words were the ammunition, bullets. Without journalist who consciously transformed their words into laser paths for bullets fired at their former neighbours, the propaganda weapons would have been just another technical intermediary. United, the journalists and the media, constituted a deplorable image of a cruel criminal at the end of the 20th century. <\/p>\n

            Many authors have stated that the bloodshed in the ex-Yugoslav countries was preceded by a media war. It is openly denoted as such by Malovi\u0107<\/a>[227<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Slap\u0161ak et al.<\/a>[228<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and Thompson<\/a>[229<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. According to Malovi\u0107, the western media could not handle the Serbian ones. Why? “(…) those are mass media, and not a propagandist machinery”<\/a>[230<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. The author emphasises that the western media adhered by ethical and professional principles in their reporting, giving even criminals an opportunity to express their opinions. On the opposite end were the Serbian media outlets, which invented, manipulated, fabricated and intervened in information in a systematic, planned and coordinated manner. The same can be said for the Croatian media from the same period, but also for a few previously mentioned media outlets from Bosnia and Herzegovina, especially those under control of the then army of the Republika Srpska. “Therefore, the media in the war transformed into a war of the media, a particularly unfair war between a strong propaganda machine and the democratic media, which were not prepared enough to neutralize the ten-year, unrelenting and steady work of Milo\u0161evi\u0107’s propaganda, which was systemically creating an image of the world according to Sloba”<\/a>[231<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

             <\/p>\n

            Conclusion<\/strong> <\/strong><\/p>\n

            As the history of the media has shown, authorities will always use the media technologies available to them to remain in power. However, the media have always tried, or should be trying, to resist that. Even though we are aware that the media truth is not the same as the philosophical or religious truth, aspiration towards the truth is clearly the fundamental principle of journalistic reporting. Various theoreticians have offered their own interpretations of the importance of truth as the fundamental principle of the journalistic profession, primarily because the mass media information has a significant influence on the way people make choices in everyday life and understand reality. The importance of this principle becomes evident in crisis. <\/p>\n

            The image of reality in the media is certainly incomplete and often oversimplified, but for many people, those lacking other sources of information or having very few, the media create a frame through which they observe events. <\/p>\n

            The media content is produced under different forms of pressures \u2013 including economic and political pressures, which inevitably leads to bias. The most extreme and most destructive form of bias, according to McQuail, is propaganda bias \u2013 the one to which the media in Croatia and Serbia succumbed at the end of the 1980s. Even though it may be unrealistic to talk about complete media freedom and independence, the examples from the ex-Yugoslav countries are extreme and show what can happen when the media turn into weapons. <\/p>\n

            A comprehensive media propaganda has always been accompanied by other social changes. Particularly important for this period is a new politics of memory, which is reflected in the authorities’ stance towards the Yugoslav past. This stance results in changing street names, desecrating or completely destroying the Partisan monuments, changing the character of commemorations and commemorating the dates and events from the Yugoslavian past for a long time considered to be taboo.<\/p>\n

            After the Croatian Democratic Union came to power in Croatia, the Croatian media were subjected to various forms of pressure. First, economic sanctions were imposed to the media outlets that did not support the government’s politics and they were often, along with their journalists, legally prosecuted. State-owned enterprises \u2013 the Croatian Radio-Television (HTV) and Tisak<\/em> \u2013 had a complete monopoly in Croatia. Non-Croatian journalists were removed from their positions under the excuse of being redundant and so were the journalists of Croatian nationality who opposed the dictate of the government. Among the media outlets who went the farthest in warmongering propaganda are Slobodna Dalmacija, Vjesnik, HTV, Hrvatski vjesnik <\/em>and Danas<\/em>. However, there were also many media outlets that fully complied with professional rules in their reporting, even though they had smaller reach and influence than the previously mentioned ones due to economic and political pressures. These include Feral Tribine<\/em>, Rijeka-based Novi list<\/em>, OTV<\/em>, Nacional <\/em>and Erasmus<\/em>. <\/p>\n

            The state of the media in Serbia at the end of 1980s was similar to that in Croatia. Many authors (Jaki\u0107, Slap\u0161ak, Kurspahi\u0107, Pavlovi\u0107) are of the opinion that it was precisely the Serbian media that paved the way for Croatian nationalist journalism. Pressures on journalists and the media mounted after the eighth session of the League of Communists of Yugoslavia, when Slobodan Milo\u0161evi\u0107 made a grand entrance into politics in Serbia. The monopolistic power was evident in the fact that the Serbian Radio-Television had a wider reach than other television and radio broadcasters and that Milo\u0161evi\u0107 appointed his men to leading editorial positions in the most circulated paper Politika<\/em>. The repressive measures were not exhausted by taking over key media positions: they were continued with the layoffs of non-Serbian journalists, but also Serbs who were not obedient enough, culminating in physical attacks and threats aimed at journalists and media outlets that were out of line. When implementing economic measures to discipline the media, the Milo\u0161evi\u0107’s regime used a similar methodology as the Tu\u0111man’s, levying enormously high taxes on the media he did not manage to politically conquer. The propaganda arrangements were completed by introducing appropriate warmongering terminology into reporting on the neighbouring countries. <\/p>\n

            In addition to the Belgrade Radio-Television and the newspaper Politika<\/em>, the Milo\u0161evi\u0107’s regime soon took control over the papers Ekspres politika, Ve\u010dernje Novosti, <\/em>and later also Borba<\/em>. Nevertheless, there were many independent media outlets trying to work objectively and professionally, including the magazine Vreme<\/em>, radio stations Radio B92, Radio Indeks, Radio Studio B<\/em> and others. <\/p>\n

            Bosnian and Herzegovinian media outlets were in a relaxed mood before the aggression started and journalists managed to ward of pressures from national parties in the 1990s. However, due to the fact that the media from other countries were accessible in Bosnia and Herzegovina, the atmosphere started to change. A large number of journalists from the Sarajevo Radio-Television left to work for the newly-formed Pale Television in Pale. Apart from that, before, and especially during the aggression on Bosnia and Herzegovina, the Serbian forces, aided by the Yugoslav National Army, took several transmitters of the Bosnia and Herzegovina Radio-Television, so that citizens living in territories under control of the Karad\u017ei\u0107’s forces could only follow the media from Serbia and the Pale Television. This television station was the most infamous example of the dissemination of war propaganda, the fabrication of information and the inhumane treatment of aggression victims, including civilians, women and children. The journalist Risto \u0110ogo was especially notorious because of his inappropriate jokes about murder and rape victims, and he was joined in that by the journalists Ilija Guzina and Dragan Bo\u017eani\u0107. In the territories of Bosnia and Herzegovina under the power of the Croatian Defence Council the only available media were those from Croatia. Despite such circumstances, a large number of media outlets in Bosnia and Hercegovina (electronic and print) managed to uphold professional standards, the notable examples being the newspaper Oslobo\u0111enje<\/em> as well as the dailies BH Dani<\/em> and Slobodna Bosna. <\/em>Unfortunately, the Bosnia and Herzegovina Radio-Television gradually leaned towards the ruling Democratic Action Party, but it did not broadcast warmongering messages, unlike the media outlets such as the Hayat Radio-Television as well as the Sarajevo weekly Ljiljan<\/em> and the Tuzla-based daily paper Zmaj od Bosne<\/em>.<\/p>\n

            The listed media outlets that contributed to the state of inter-ethnic hate and fear of the other, while also encouraging crime, are a clear example of how the media can easily be exploited for propaganda and transformed into propaganda war weapons. However, the media upholding professional principles show that the media can also have a noble role of communicating professionally created information. Those media were guided by a fundamental journalistic principle, the only principle that justifies their existence and work \u2013 the truth. It is up to the (inhumane) humans to decide in which way to use the technical intermediaries. The only thing that is certain is that the truth that was sacrificed before the disintegration of Yugoslavia, and whose sacrifice affected the brutality of the wars, can nowadays, when those wars are far behind us, but not the discourse leading to them, bring about a consolidation of the politics of memory, reconciliation, and, one can only hope, a better and happier common future.<\/p>\n

             <\/p>\n

            \n
            \n

            <\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nMarshal McLuhan, Razumijevanje medija (Understanding Media)<\/em>, Golden marketing-Tehni\u010dka knjiga, Zagreb 2008, p. 302.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nGordana Vilovi\u0107, Govor mr\u017enje<\/em> (Hate Speech),<\/em> Politi\u010dke analize, <\/em>2 (6\/2011), pp. 68-70.,             https:\/\/hrcak.srce.hr\/175715<\/a><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nBill Kovach, Tom Rosenstiel, Elementi novinarstva (The Elements of Journalism)<\/em>, Cid, Podgorica 2006, p. 53.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nB. Kovach, T. Rosenstiel, Elementi novinarstva, <\/em>p. 18.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nRobert W. McChesney, Digitalna isklju\u010denost. Kako kapitalizam okre\u0107e internet protiv demokracije (Digital Disconnect: How capitalism is Turning the Internet Against Democracy)<\/em>, Multimedijal Institute and the Faculty of Media and Communication, Zagreb 2014, p. 113.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nNajil Kurti\u0107, Kod novinarstva (The Journalistic Code of Ethics), <\/em>MediaPlan institut, Sarajevo 2006, p. 81.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nG. Baker-Woods, J. E. Dodd, K. Ford, K. Keller, J. Plumley, P. G. Smeyak and K. Walsh-Childers, Mass Media Writing: An introduction<\/em>. Scottsdale, Arizona 1997, p. 73-74.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nAccording to N. Kurti\u0107, Kod novinarstva,<\/em> pp. 97-98.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 98.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nKemal Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu imiru (Prime Time Crime: Balkan Media in War and Peace), <\/em>Media centar, Sarajevo 2003, p. 97.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu imiru, <\/em>p. 98.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nTomislav Jaki\u0107, Nisam zavijao s vukovima: Sje\u0107anja otrgnuta zaboravu na jedno vrijeme i dvije dr\u017eave 1943 \u2013 2012 (I Did Not Howl with the Wolves:Revived Memories of One Time and Two Countries 1943 \u2013 2012), <\/em>Gariwo, Sarajevo 2013, p. 59.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Jaki\u0107, Nisam zavijao s vukovima: Sje\u0107anja otrgnuta zaboravu na jedno vrijeme i dvije dr\u017eave, <\/em>p. 72.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nDarko Kara\u010di\u0107, Tamara Banjeglav and Nata\u0161a Govedarica, Re:vizija pro\u0161losti \u2013 Politike sje\u0107anja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji od 1990. godine (Re:vision of the Past. The Politics of Memory in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Serbia since 1990), <\/em>Firedrich-Ebert-Stiftung, Sarajevo 2012, p. 95.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nTadeusz Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995. (Reports: 1992-1995), <\/em>Tuzla University. Tuzla 2007, p. 414.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995.<\/em><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 155.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995<\/em>., p. 415.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Jaki\u0107, Nisam zavijao s vukovima: Sje\u0107anja otrgnuta zaboravu na jedno vrijeme i dvije dr\u017eave, <\/em>p. 254.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., pp. 235-236.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995.,<\/em> p. 416.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Jaki\u0107, Nisam zavijao s vukovima: Sje\u0107anja otrgnuta zaboravu na jedno vrijeme i dvije dr\u017eave,<\/em> p. 254.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nG. Vilovi\u0107, Govor mr\u017enje, <\/em>p. 68.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Jaki\u0107, Nisam zavijao s vukovima: Sje\u0107anja otrgnuta zaboravu na jedno vrijeme i dvije dr\u017eave, <\/em>p. 37.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., pp. 40-41.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995., <\/em>p. 417.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 149.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nThe same case is discussed in the book Forging War<\/em>: “The Croatian News Agency (Hina) reports from Bosnia even more tendentiously than it reports on the war in its own country. Ve\u010dernji list<\/em>, on 8 August 1993, published a Hina report that says: ‘The Croatian soldiers who escaped from Zenica report that thirthy-five Croatians were hung at the square in front of a Catholic church for refusing to wear the uniforms of the Muslim army’. The report goes on to say that the Croatians in the Zenica district were issued personal identification cards with ‘Turkish names and surnames’, which they had to pay 100 to 500 German marks. Each Serb or Croat who wanted to leave Zenica had to pay to the ‘Muslim army’ 900 German marks per person. The first part of the report was published in Vjesnik <\/em>the following day. The report was not confirmed by any informative or international source; the investigation carried out by the UNPROFOR failed to establish any evidence of the claims presented in the report “ (Mark, Thompson, Proizvodnja rata; Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini<\/em> \/Forging War: The Media in Serbia, Croatia and Bosnia and Herzegovina\/ <\/em>Medija centar, Belgrade, 1995., p. 160).
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 150.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 150.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995, <\/em>p. 418.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 412.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Jaki\u0107, Nisam zavijao s vukovima: Sje\u0107anja otrgnuta zaboravu na jedno vrijeme i dvije dr\u017eave, <\/em>p., 248.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nTodor Kulji\u0107, Kultura se\u0107anja: teorijska obja\u0161njenja upotrebe pro\u0161losti<\/em> (Culture of Remembrance: Therorethical Explanations for the Use of the Past)<\/em>, \u010cigoja \u0160tampa, Beograd 2006, p. 12.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nDarko Kara\u010di\u0107, Tamara Banjeglav, and Nata\u0161a Govedarica, Re:vizija pro\u0161losti \u2013 Politike sje\u0107anja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji od 1990. godine, <\/em>p. 173.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nThe eighth session of the Central Committee of the League of Communists of Serbia was held on 23 and 24 September 1987. At the session, the Central Committee chairman, Slobodan Milo\u0161evi\u0107, removed Dragi\u0161a Pavlovi\u0107, head of the Belgrade party organisation, from membership on the Committe because of the phrase “easily promised speed” Pavlovi\u0107 used, although this was not the real reason for his removal. This session set the scene for the final split between Slobodan Milo\u0161evi\u0107 and Ivan Stamboli\u0107 and is generally considered as a prelude to the blodshed that ensued in Yugoslavia in the 1990s. For more information, see Dragi\u0161a Pavlovi\u0107, Olako obe\u0107ana brzina (Easily Promised Speed)<\/em>.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nDragi\u0161a M.Pavlovi\u0107, Olako obe\u0107ana brzina,<\/em> Globus, Zagreb, 1988, p.37.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995.<\/em>, p.420.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 421.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 63.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995., <\/em>p. 421.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 424.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 41.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995.<\/em>, p. 425.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nStjepan Malovi\u0107, Mediji u ratu ili rat medija?<\/em> (Media in War or Media at War)<\/em>, Politi\u010dka misao<\/em>, 36 (2\/1999), pp. 103-113.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995<\/em>., p. 412.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 425.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 426.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nSvetlana Slap\u0161ak, in Svetlana Slap\u0161ak et al., Rat je po\u010deo na Maksimiru: Govor mr\u017enje u medijima (Analiza pisanja „Politike“ i „Borbe“ 1987-1991.), \/War Started in Maksimir: Hate Speech in the Media (Content Analyses of Politika and Borba Newspapers 1987-1991)\/, <\/em>Medija centar, Beograd 1997, p. 24.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nS. Slap\u0161ak, in S. Slap\u0161ak et al., Rat je po\u010deo na Maksimiru: Govor mr\u017enje u medijima (Analiza pisanja „Politike“ i „borbe“),<\/em> p. 25.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 31.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nM. Thompson, Proizvodnja rata: Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini<\/em>, p. 56.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nDragi\u0161a M. Pavlovi\u0107, Olako obe\u0107ana brzina,<\/em> Globus, Zagreb 1988, p. 182.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 38.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nFor more information on the event, go to:             https:\/\/www.vreme.com\/cms\/view.php?id=1667013<\/a> (23 April 2020).<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \n\u0110uki\u0107, according to: K. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 4.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nM. Thompson, Proizvodnja rata: Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini<\/em>, p. 70-71.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nDarko Kara\u010di\u0107 in: D. Kara\u010di\u0107, T. Banjeglav and N. Govedarica, Re:vizija pro\u0161losti \u2013 Politike sje\u0107anja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji od 1990. godine<\/em>.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 45.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 107.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 110.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nNenad Peji\u0107, Isklju\u010di TV i otvori o\u010di (<\/em>Turn Off the TV and Open Your Eyes),<\/em>Media centar i Radio Slobodna Evropa, Sarajevo 2013, p. 7.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nFahira Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Medijska kultura u Bosni i Hecregovini (Media Culture in Bosnia and Herzegovina)<\/em>, Connectum, Sarajevo 2009, p. 126.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nF. Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Medijska kultura u Bosni i Hercegovini<\/em>, p. 126.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 127.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 112.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995<\/em>., str. 404.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nM. Nuhi\u0107, according to: F. Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Medijska kultura u Bosni i Hecregovini<\/em>, p. 107.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nM. Thompson according to: F. Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, Medijska kultura u Bosni i Hecregovini<\/em>, p. 129.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 118.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995<\/em>., p. 406.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 407.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nN. Peji\u0107, Isklju\u010di TV i otvori o\u010di, <\/em>p. 100.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[219<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 102.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[220<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[221<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[222<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nK. Kurspahi\u0107, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>p. 121.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[223<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nT. Mazowiecki, Izvje\u0161taji: 1992-1995<\/em>., p. 409.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[224<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 410.
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[225<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 410.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[226<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nM. Thompson, Proizvodnja rata: Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini<\/em>, p. 273-274.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[227<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \n S. Malovi\u0107, Mediji u ratu ili rat medija<\/em>?
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[228<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nS. Slap\u0161ak et al., Rat je po\u010deo na Maksimiru: Govor mr\u017enje u medijima (Analiza pisanja „Politike“ i „Borbe“ 1987-1991.).<\/em><\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[229<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nM. Thompson, Proizvodnja rata: Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.<\/em>
            \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[230<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nS. Malovi\u0107, Mediji u ratu ili rat medija<\/em>?, p.104.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

            \n

            <\/a>[231<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
            \nIbid., p. 105.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n<\/div>\n

             <\/p>\n

            References:<\/strong><\/p>\n

            Baker-Woods, Gail; Dodd, Julie E.; Ford, Kay; Keller, Ken; Plumley, Joe; Smeyak, Paul, G.and Walsh-Childers, Kim, Mass Media Writing: An introduction<\/em>. Scottsdale, Arizona 1997.<\/p>\n

            Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Fahira, Medijska kultura u Bosni i Hecregovini<\/em>, Connectum, Sarajevo 2009.<\/p>\n

            Jaki\u0107, Tomislav, Nisam zavijao s vukovima: Sje\u0107anja otrgnuta zaboravu na jedno vrijeme i dvije dr\u017eave 1943 \u2013 2012.,<\/em>Gariwo, Sarajevo 2013.<\/p>\n

            Kara\u010di\u0107, Darko, Banjeglav, Tamara i Govedarica, Nata\u0161a, Re:vizija pro\u0161losti \u2013 Politike sje\u0107anja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji od 1990. godine, <\/em>Firedrich-Ebert-Stiftung, Sarajevo 2012.<\/p>\n

            Kova\u010d, Bil., Tom Rozenstil, Elementi novinarstva<\/em>, Cid, Podgorica 2006.<\/p>\n

            Kulji\u0107, Todor, Kultura se\u0107anja: teorijska obja\u0161njenja upotrebe pro\u0161losti<\/em>, \u010cigoja \u0160tampa, Beograd 2006.<\/p>\n

            Kurspahi\u0107, Kemal, Zlo\u010din u 19:30: Balkanski mediji u ratu i miru, <\/em>Media centar, Sarajevo 2003.<\/p>\n

            Kurti\u0107, Najil, Kod novinarstva, <\/em>MediaPlan institut, Sarajevo 2006.<\/p>\n

            Malovi\u0107, Stjepan, „Mediji u ratu ili rat medija?“ Politi\u010dka misao<\/em>, 36 (2\/1999), pp. 103\u2014113.<\/p>\n

            Mazowiecki, Tadeusz, Izvje\u0161taji: 1992-1995., <\/em>Tuzla University, Tuzla 2007.<\/p>\n

            McLuhan, Marshal, Razumijevanje medija<\/em>, Golden marketing-Tehni\u010dka knjiga, Zagreb 2008.<\/p>\n

            McChesney, Robert, W., Digitalna isklju\u010denost. Kako kapitalizam okre\u0107e internet protiv demokracije<\/em>, Multimedial Institute and the Faculty of Media and Communication, Zagreb 2014.<\/p>\n

            Pavlovi\u0107 M. Dragi\u0161a, Olako obe\u0107ana brzina,<\/em> Globus, Zagreb 1988.<\/p>\n

            Peji\u0107, Nenad, Isklju\u010di TV i otvori o\u010di, <\/em>Media centar and Radio Slobodna Evropa, Sarajevo 2013.<\/p>\n

            Slap\u0161ak, Svetlana; Milo\u0161evi\u0107, Milan; Cveti\u0107anin, Radivoj; Mihailovi\u0107, Sre\u0107ko; \u0106urguz Kazimir, Velimir i Gredelj, Stjepan, Rat je po\u010deo na Maksimiru: Govor mr\u017enje u medijima (Analiza pisanja „Politike“ i „Borbe“ 1987-1991.), <\/em>Medija centar, Belgrade 1997.<\/p>\n

            Thompson, Mark, Proizvodnja rata: Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini<\/em>, Medija centar. Beograd 1995.<\/p>\n

            Vilovi\u0107, Gordana, „Govor mr\u017enje“, Politi\u010dke analize, <\/em>2 (6\/2011), p. 68-70.Retrieved from: https:\/\/hrcak.srce.hr\/175715<\/a>.<\/p>\n

             <\/p>\n

            Medij je oru\u017eje: pristranost
            \nu situacijama krize<\/span><\/strong><\/p>\n

             <\/p>\n

            Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

             <\/span><\/p>\n

            Na primjeru medija dr\u017eava nekada\u0161nje Socijalisti\u010dke Federativne Republike Jugoslavije. u radu analiziramo na\u010din na koji se mediji mogu zloupotrijebiti u svrhu najstra\u0161nije politi\u010dke propagande. Iz polo\u017eaja posrednika bratstva i jedinstva, sloge, antifa\u0161isti\u010dkog naslije\u0111a, ponosa i prkosa narodnooslobodila\u010dke borbe i pokreta, mediji su u Srbiji i Hrvatskoj krajem 80-ih godina do\u0161li u vlast nacionalista koji \u0107e ih preobraziti u posrednike mr\u017enje, nacionalizma i ksenofobije. U Bosni i Hercegovini mediji su izbjegli propagandno djelovanje do po\u010detka agresije na Bosnu i Hercegovinu nakon \u010dega \u0107e i u ovoj dr\u017eavi u ratu postojati nekoliko medija koji propagiraju netoleranciju. Pojedini \u0107e mediji u potpunosti potvrditi McLuhanovu ideju tehni\u010dkih posrednika kao suvremenog oru\u017eja, te \u0107e u ratnohu\u0161ka\u010dkim porukama oti\u0107i korak dalje od politi\u010dkih stranaka koje su ih oformile. Najupe\u010datljiviji takvi primjeri su TV Pale iz Bosne i Hercegovine, dnevni list Vjesnik iz Hrvatske, te list Politika (posebno rubrika Odjeci i reagovanja) iz Srbije. Svojim \u0107e djelovanjem ovakvi mediji potvrditi da je najopasniji oblik medijske pristranosti upravo propagandna pristranost kako je definira Denis McQuail, a njezina se destruktivna mo\u0107 pokazala u strahotama ratova koji su u ovim dr\u017eavama uslijedili. <\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

            Key words:<\/em><\/strong> mediji, oru\u017eje, rat, propaganda, pristranost.<\/em><\/p>\n

             <\/p>\n

             <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

            IX Uz deveti simpozij Filozofija medija (2019)      9(17)#11 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.17.1 UDK 343.343.3:366.632 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 23.12.2019.     Dario Terzi\u0107 Visoka \u0161kola za turizam i menad\u017ement, Konjic, Bosna i Hercegovina dariobrel@yahoo.com Buntovni\u0161tvo […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":356,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[86],"tags":[170,664,382,660,656,651,607,653,662,519,562,636,307,394,545,661,637,635,665,342,654,655,663,657,659,652,658],"class_list":["post-369","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-17","tag-aleksandra-brakus","tag-amela-delic","tag-ana-durkovic","tag-anastasija-mamutovic","tag-antonija-milisic-jadric","tag-buntovnistvo-i-nemogucnost-komunikacijske-drustvene-svijesti","tag-dario-terzic","tag-enis-zebic","tag-govor-mrznje-u-hrvatskom-medijskom-prostoru","tag-iris-jeroncic-tomic","tag-iva-brcic","tag-jelena-hadzic","tag-jelena-maksimovic","tag-jelena-osmanovic","tag-jure-vujic","tag-kompetencije-nastavnika-za-medijsko-obrazovanje","tag-marko-poljak","tag-masa-martinic","tag-medium-is-a-weapon-bias-in-crisis-situations","tag-mirko-jakovljevic","tag-prilog-novinarskom-pitanju-o-nekim-problemima-novinarske-prakse-i-neprevladanog-nasljeda","tag-rosanda-mulic","tag-the-meaning-of-biopolitics-in-the-age-of-numerical-revolution-what-has-remained-of-foucaults-and-mcluhans-legacy-the-contours-of-a-new-expository-society","tag-utjecaj-drustvenih-mreza-na-samopostovanje-i-mentalno-zdravlje-mladih","tag-utjecaj-video-igara-na-djecu","tag-zavist-pukotina-u-karakteru-novinara-reportera","tag-znanjem-protiv-autocenzure-60-uzbudljivih-godina","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\n\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"IX Uz deveti simpozij Filozofija medija (2019)      9(17)#11 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.17.1 UDK 343.343.3:366.632 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 23.12.2019.     Dario Terzi\u0107 Visoka \u0161kola za turizam i menad\u017ement, Konjic, Bosna i Hercegovina dariobrel@yahoo.com Buntovni\u0161tvo […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2020-09-13T19:04:09+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/09\/inmediasresno1malo17.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"284 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17\",\"datePublished\":\"2020-09-13T19:04:09+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/\"},\"wordCount\":57248,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/09\\\/inmediasresno1malo17.png\",\"keywords\":[\"Aleksandra Brakus\",\"Amela Deli\u0107\",\"Ana \u0110urkovi\u0107\",\"Anastasija Mamutovi\u0107\",\"Antonija Mili\u0161i\u0107 Jadri\u0107\",\"Buntovni\u0161tvo i nemogu\u0107nost komunikacijske dru\u0161tvene svijesti\",\"Dario Terzi\u0107\",\"Enis Zebi\u0107\",\"Govor mr\u017enje u hrvatskom medijskom prostoru\",\"Iris Jeron\u010di\u0107 Tomi\u0107\",\"Iva Br\u010di\u0107\",\"Jelena Had\u017ei\u0107\",\"Jelena Maksimovi\u0107\",\"Jelena Osmanovi\u0107\",\"Jure Vuji\u0107\",\"Kompetencije nastavnika za medijsko obrazovanje\",\"Marko Poljak\",\"Ma\u0161a Martini\u0107\",\"Medium is a Weapon: Bias in Crisis Situations\",\"Mirko Jakovljevi\u0107\",\"Prilog novinarskom pitanju O nekim problemima novinarske prakse i neprevladanog naslje\u0111a\",\"Rosanda Muli\u0107\",\"The Meaning of Biopolitics in the Age of Numerical Revolution: What Has Remained of Foucault\u2019s and McLuhan\u2019s Legacy? The Contours of a New Expository Society\",\"Utjecaj dru\u0161tvenih mre\u017ea na samopo\u0161tovanje i mentalno zdravlje mladih\",\"Utjecaj video igara na djecu\",\"Zavist \u2013 pukotina u karakteru novinara \u2013 reportera\",\"Znanjem protiv autocenzure 60 uzbudljivih godina\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 17\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/09\\\/inmediasresno1malo17.png\",\"datePublished\":\"2020-09-13T19:04:09+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/09\\\/inmediasresno1malo17.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2020\\\/09\\\/inmediasresno1malo17.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-17\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"IX Uz deveti simpozij Filozofija medija (2019)      9(17)#11 2020 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.9.17.1 UDK 343.343.3:366.632 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 23.12.2019.     Dario Terzi\u0107 Visoka \u0161kola za turizam i menad\u017ement, Konjic, Bosna i Hercegovina dariobrel@yahoo.com Buntovni\u0161tvo […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2020-09-13T19:04:09+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/09\/inmediasresno1malo17.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"284 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17","datePublished":"2020-09-13T19:04:09+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/"},"wordCount":57248,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/09\/inmediasresno1malo17.png","keywords":["Aleksandra Brakus","Amela Deli\u0107","Ana \u0110urkovi\u0107","Anastasija Mamutovi\u0107","Antonija Mili\u0161i\u0107 Jadri\u0107","Buntovni\u0161tvo i nemogu\u0107nost komunikacijske dru\u0161tvene svijesti","Dario Terzi\u0107","Enis Zebi\u0107","Govor mr\u017enje u hrvatskom medijskom prostoru","Iris Jeron\u010di\u0107 Tomi\u0107","Iva Br\u010di\u0107","Jelena Had\u017ei\u0107","Jelena Maksimovi\u0107","Jelena Osmanovi\u0107","Jure Vuji\u0107","Kompetencije nastavnika za medijsko obrazovanje","Marko Poljak","Ma\u0161a Martini\u0107","Medium is a Weapon: Bias in Crisis Situations","Mirko Jakovljevi\u0107","Prilog novinarskom pitanju O nekim problemima novinarske prakse i neprevladanog naslje\u0111a","Rosanda Muli\u0107","The Meaning of Biopolitics in the Age of Numerical Revolution: What Has Remained of Foucault\u2019s and McLuhan\u2019s Legacy? The Contours of a New Expository Society","Utjecaj dru\u0161tvenih mre\u017ea na samopo\u0161tovanje i mentalno zdravlje mladih","Utjecaj video igara na djecu","Zavist \u2013 pukotina u karakteru novinara \u2013 reportera","Znanjem protiv autocenzure 60 uzbudljivih godina"],"articleSection":["In Medias Res broj 17"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/09\/inmediasresno1malo17.png","datePublished":"2020-09-13T19:04:09+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/09\/inmediasresno1malo17.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2020\/09\/inmediasresno1malo17.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-17\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 17"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=369"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/356"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=369"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=369"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=369"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}