{"id":385,"date":"2021-09-13T11:04:21","date_gmt":"2021-09-13T11:04:21","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2021\/09\/13\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/"},"modified":"2021-09-13T11:04:21","modified_gmt":"2021-09-13T11:04:21","slug":"vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/","title":{"rendered":"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti – vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  10(19)#19 2021<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

DOI 10.46640\/imr.10.19.7<\/a>
\nUDK 364.624.6:612.67<\/p>\n

Pregledni \u010dlanak<\/p>\n

Review article<\/p>\n

Primljeno: 15.3.2021.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Vesna Ivezi\u0107<\/span><\/p>\n

Centar za filozofiju medija Zagreb,
\n Udruga za promicanje ljudskih prava, slobobe i kvalitetnog \u017eivota IDIA
\n Zagreb, Hrvatska
\nvesna.ivezic9@gmail.com<\/p>\n

Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti – vje\u010dne paradigme
\n\u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (653 KB), Hrvatski, Str. 3043 – 3067
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\u010covjeka kroz povijest prati smrt, koja usprkos \u010dinjenici da smo smrtni, nije dostupna ljudskom iskustvu, \u0161to je oduvijek izazivalo razli\u010dite spekulacije o njenoj prirodi, te potrebu za obja\u0161njenjem onoga \u0161to slijedi iza. Strah od smrti je strah od nepoznatog, raspadanja, nestajanja. Odnos prema smrti, jednako kao i \u010dovjekovo poimanje svijeta, sukladan je stanju dru\u0161tva, od duboke povezanosti \u017eivota i smrti u arhai\u010dno doba, pa da sve ve\u0107eg odvajanja, \u0161to je u skladu s bazi\u010dnom dihotomijom koja karakterizira ljudski um, i sve je ve\u0107a. \u010covjek sve vi\u0161e gubi osje\u0107aj za povijesno vrijeme, kontinuitet, i povezanost postojanja, te se o\u010dajni\u010dki dr\u017ei za \u017eivot. Vje\u010dna te\u017enja ka besmrtnosti, prije u domeni religije, sad je preba\u010dena na vjeru u uspjeh znanosti. Novije doba karakterizira izbjegavanje bolesti i starenja, kult predaka zamijenjen je kultom mladosti, a u okviru \u010dovjekove usmjerenosti na prevladavanje smrti nagla\u0161ena je potreba samorazvoja, kao jedina \u0161ansa izmirenja s \u010dinjenicom vlastite smrtnosti. U vrijeme velikih katastrofa:, ratova, elementarnih nepogoda, potresa, epidemija, smrt je vidljivija, sveprisutna. Strah od smrti pokazuje se utemeljen u stvarnosti.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> smrt, poricanje smrti, strah od smrti, kultura mladosti, samorazvoj, pandemija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Trenutak smrti je zastra\u0161uju\u0107i zbog toga \u0161to se ne zna kuda se ide, dakle, zbog neznanja. Put prema nepoznatom cilju je zastra\u0161uju\u0107i, to je srah od nepoznatog. Isto je kao kad netko \u017eeli i\u0107i na vrlo mra\u010dno mjesto i boji se jer ne zna \u0161to u mraku mo\u017ee o\u010dekivati. Ali kad jednom upozna mjesto, drugi put \u0107e unato\u010d tami biti manje straha. Dobro je da se \u010dovjek ve\u0107 za \u017eivota sprijatelji s procesom umiranja, jer onda u trenutku smrti ne\u0107e biti straha od gubitka \u017eivota, \u0161to je ustvari samo gubitak forme. Preveliko prijanjanje za formu jedan je od uzroka straha. Ako se nikad prije s time ne zbli\u017eimo, onda u trenutku smrti vi\u0161e nema takve mogu\u0107nosti i odlazak bez ikakvog znanja i bliskosti s procesom u mnogih izaziva \u0161ok, agoniju i veliki strah. Smrt nije ni\u0161ta drugo nego prijelaz u novo postojanje, novo stanje uma. Ni\u0161ta ne umire, nego je to prirodan proces sli\u010dan onom kad nakon duboke zime nastupi prolje\u0107e i ponovo dolazi \u017eivot. To je kao izmjena dana i no\u0107i. Tijelo jednom dotraje i ostari, a u svojoj biti mi nismo tijelo koje je kao ko\u0161uljica koju odbacujemo u trenu smrti i obla\u010dimo novu ulaskom u slijede\u0107i \u017eivot. U razumijevanju prave prirode \u017eivota i smrti le\u017ei razumijevanje smisla postojanja.<\/em><\/p>\n

(Lama Ven. Ayang Rinpoche)<\/em><\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Usprkos \u010dinjenici da smo smrtni, smrt nije dostupna ljudskom iskustvu, \u0161to je tijekom povijesti uvijek izazivalo razli\u010dite spekulacije o njenoj prirodi te potrebu za obja\u0161njavanjem onoga \u0161to slijedi iza. Strah od smrti prvenstveno je strah od nepoznatog, a o\u010dituje se kao strah od nestajanja. Ovaj rad bavi se fenomenom \u010dovjekovog susreta sa smr\u0107u i potrebom da se raznim vidovima poricanja spoznaje o vlastitoj kona\u010dnosti odagna iz svijesti, te da se dostigne besmrtnost. Odnos prema smrti uvijek je, jednako kao i \u010dovjekovo poimanje svijeta koji ga okru\u017euje, bio sukladan stanju dru\u0161tva. U arhai\u010dnim dru\u0161tvima \u017eivot i smrt bili su duboko povezani, a kasnijim raslojavanjem dru\u0161tva dolazi do sve ve\u0107eg odvajanja \u010dovjeka od svijeta predaka, \u010dime i fenomen smrti postaje sve udaljenijim od \u017eivota, suvremeni je \u010dovjek na sve na\u010dine poku\u0161ava negirati i izbje\u0107i. Smrt je za \u010dovjeka u svim stadijima njegovog razvoja bila tajanstvena i zastra\u0161uju\u0107a \u010dinjenica, s tim da je \u010dovjek arhai\u010dnog doba u odnosu na dana\u0161njeg ipak imao prijateljskiji odnos prema smrti, u tom smislu da je, iako te\u0161ka srca, prihva\u0107ao \u010dinjenicu vlastite smrtnosti kao neminovnu. Glavni pokreta\u010d straha od smrti je oduvijek bio strah od nepoznatog i strah od nestajanja, nestajanja svega sto je pojedinac tijekom \u017eivota pa\u017eljivo gradio (znanja, uvjerenja, umi\u0161ljaja), dakle odbijanje smrti spada u domenu ega, s tim da je arhai\u010dni \u010dovjek svoju smrt prepu\u0161tao vra\u010devima, \u0161amanima i sve\u0107enicima, pojedincima koji su bili „zadu\u017eeni“ za komunikaciju s onostranim, svijetom mrtvih, dok je suvremeni \u010dovjek, slijedom procesa racionalizacije imanentnog razvoju ljudskog dru\u0161tva pitanja smrti na razne na\u010dine sve vi\u0161e poku\u0161avao uzeti u svoje ruke. Ti poku\u0161aji su sve do dana\u0161njeg dana pokazali bezuspje\u0161nima.<\/p>\n

U novije vrijeme, vrijeme potresa i epidemija \u010demu svjedo\u010dimo odnedavno (2020. i 2021.), strah od smrti se poja\u010dava jer pokazuje se utemeljenim u stvarnosti, smrt je vidljivija, umire se \u010de\u0161\u0107e nego kad su vremena neoptere\u0107ena katastrofama. Svjedo\u010dimo joj svakodnevno, u \u010demu veliku ulogu imaju mediji koji prenose poruku, slike, predvi\u0111anja i oblikuju sliku svijeta prikazuju\u0107i ga\u00a0 manje ili vi\u0161e „opasnim“ i smrtonosnim. Strah od smrti postaje mo\u0107no sredstvo kontrole, mo\u0107i i vladanja. <\/p>\n

 <\/p>\n

Smrt i kultura – kona\u010dna pobjeda prirode<\/strong><\/p>\n

Po\u010det \u0107emo tezom Louisa Vincenta Thomasa<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> da je stav prema smrti crta kojom \u010dovjek djelomi\u010dno izmi\u010de prirodi i postaje \u017eivotinja pro\u017eeta kulturom, te koliko je do sada poznato, jedino je bi\u0107e na svijetu koje posjeduje svijest o vlastitoj smrtnosti.<\/p>\n

\u0160to stoji iza primjedbe o \u010dovjekovom djelomi\u010dnom izmicanju iz podru\u010dja prirodnog, nau\u0161trb ulaska u podru\u010dje kulture? Priroda i kultura, dva pojma najslo\u017eenija i najsveobuhvatnija po \u0161irini i raznolikosti kojima zahva\u0107aju stvarnost naoko su suprotstavljena jer, smatra se da kultura preobra\u017eava prirodu, ono \u0161to je izlo\u017eeno procesu ljudskog djelovanja gubi na prirodnosti. Prema shva\u0107anju Edgara Morina<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kulturnima se smatraju sve radnje i vrijednosti koje slu\u017ee \u010dovjeku da ga \u0161tite od nasilja prirodnih sila! Pitanje je kako \u010dinjenica postojanja svijesti o smrtnosti ima utjecaja na \u010dovjekov odnos spram smrti, koliko ga mo\u017ee za\u0161tititi, i mo\u017ee li joj \u010dovjek zbog toga (makar djelomi\u010dno) izma\u0107i. Ljudi su od pamtivijeka poku\u0161avali dati odgovor na to pitanje.<\/p>\n

Osim stalnog podsje\u0107anja na njenu neupitnost („sjeti se da si prah i u prah \u0107e\u0161 se vratiti“ ili da „posmrtno zvono svima zvoni“), \u010dinjenice da se smrt nikako ne mo\u017ee izbje\u0107i, („memento mori“ zvoni svima bez razlike) i da je umiranje jedina izvjesnost u cijeloj toj pri\u010di, znanja da to zna\u010di prestanak \u017eivotnih funkcija bi\u0107a, kraj, o samoj prirodi smrti i umiranja nema pouzdanih spoznaja iz jednostavnog razloga \u0161to jo\u0161 do sada nitko tko bi pouzdano mogao svjedo\u010diti o tome nije bio mrtav. Iako su u novije vrijeme popularna svjedo\u010danstva iz domene „tik do smrti“, koja uz razne tehnike „ula\u017eenja u sebe“, meditacije ili postupaka uz kori\u0161tenje psihoaktivnih droga koji kako se smatra simuliraju stanja ula\u017eenja u smrt, neposredne blizine smrti i smrti same, ona ipak nisu \u2013 stanje smrti. \u010cinjenica da je \u017eivot neprekidno izlo\u017een tom krajnjem susretu, da sve \u0161to \u017eivi mora i umrijeti jer takav je zakon postojanja, uvijek iznova u nama budi osje\u0107aj tjeskobe, nesigurnosti i straha zbog stalne prisutnosti nepoznatog, neizvjesnog kraja, nestajanja. Iako se sa smr\u0107u susre\u0107emo svakodnevno, mi o njoj ne \u017eelimo razmi\u0161ljati.<\/p>\n

U razli\u010ditim tradicijama odnos prema smrti zavisio je od osnovnih shva\u0107anja ljudske smrtnosti, ali svim ljudima je zajedni\u010dko da \u010dine sve kako bi odagnali pomisao na ono \u0161to na kraju svakog \u017eivotnog puta ima biti. <\/p>\n

No smrt je va\u017ena stvar, naro\u010dito za one koji su u starijoj dobi i time su joj, kako se smatra – bli\u017ee. Pitanje smrti \u010dovjeku postavlja va\u017ena pitanja o \u017eivotu i postojanju na koja je du\u017ean odgovoriti<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> da bi izbjegao stanje bezna\u0111a i ni\u0161tavila koje je najmra\u010dnija stavka pri pomisli na ono \u0161to na kraju svakog puta ima biti, na nestajanje koje time pokazuje i besmisao ljudskog postojanja, najstra\u0161nija je ideja koja od pamtivijeka prati \u010dovjeka. Jung smatra da bi \u010dovjek trebao izgraditi mit o smrti, jer razum mu ne pokazuje „ni\u0161ta osim mra\u010dne jame u koju se spu\u0161ta“, te ako vjeruje u taj mit (pri \u010demu \u0107e biti jednako u pravu ili u krivu kao i onaj koji ne vjeruje, ali \u0107e biti u boljoj poziciji od njega koji kro\u010di ravno prema ni\u0161tavilu), tada \u0107e uz vjeru u arhetip slijedom staze \u017eivota mirno kora\u010dati u njoj ususret. Zemaljski \u017eivot je izuzetno va\u017ean zbog toga \u0161to se u \u017eivotu mo\u017ee podizati op\u0107a razina svjesnosti (svijesti), i to je „osnovni \u010dovjekov metafizi\u010dki zadatak“ na ovom svijetu<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> zbog toga \u0161to najve\u0107i stupanj svjesnosti koji je u \u017eivotu postignut \u010dini gornju granicu znanja neophodnog za daljnje putovanje u svijet mrtvih. To je ono \u0161to ljudsko bi\u0107e „prenosi“ sa sobom. \u017divot zato treba iskoristiti na najbolji mogu\u0107i na\u010din. „Imate samo ovaj jedan \u017eivot, a (tek!)<\/em> kasnije \u0107ete ba\u0161tiniti \u017eivot vje\u010dni<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>“, govorio je Isus misle\u0107i pri tom da se \u010dovjek za \u017eivota treba truditi da razvije svoj puni potencijal. Jung uvodi pojam individuacije, \u0161to ozna\u010dava proces psihi\u010dkog sazrijevanja osobe, samoostvarivanje, postizanje cjelovitosti. Smatra se da \u010dovjek na svijetu \u017eivi podijeljen, rascjepkan, odvojen od svoje ljudske biti, te mu je najva\u017eniji zadatak u \u017eivotu samorazvoj u smislu postizanja cjelovitosti. Jung uostalom smatra da uspje\u0161no dovr\u0161en proces individuacije<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> uklju\u010duje i razrje\u0161enje problema smrti, jer sa razvijenom svije\u0161\u0107u o smrti ide i svijest o dragocjenosti svakog trenutka \u017eivota, potreba za“ netra\u0107enjem“ \u017eivota. “Horror vacui” koji zjapi u slutnji nestajanja, u “natura abhorret vacuum”<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nalazi svoje razrje\u0161enje; „pustite mrtve neka pokapaju svoje mrtvace, a vi krenite prema \u017eivotu“, novozavjetna je preporuka koja sugerira orijentaciju prema \u017eivotu. Prema tome, u kojoj se mjeri pove\u017eete sa \u017eivotom, uspijete u ostvarivanju njegove punine, utoliko \u0107ete izbje\u0107i u\u017eas zbog nestajanja, praznine.<\/p>\n

Pri pomisli na skoru smrt \u010dovjek uvijek pomi\u0161lja na ono \u0161to je propustio u\u010diniti, i strah od smrti je u pravilu izraz neuspjeha \u017eivljenja \u017eivota. U \u010dasu odlaska \u010dovjeku dolazi do svijesti sve ono \u0161to smatra da ga jo\u0161 \u010deka, da jo\u0161 nije ostvario.<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Za sebe tra\u017ei odre\u0111eni rok u kojem bi bio po\u0161te\u0111en da dovr\u0161i ono \u0161to jo\u0161 nije, i strah od smrti je strah da \u0107emo nestati a da nismo ostavili svoj trag u sveukupnoj energiji svijeta. <\/p>\n

Prema iskazu onih koji su do\u017eivjeli iskustvo „tik do smrti“ mo\u017ee se zaklju\u010diti da posljednje \u0161to ostaje na \u017eivotu je svijest o vlastitom „ja“. \u010cesto se spominje neobi\u010dan osje\u0107aj gledanja svoje vlastite pro\u0161losti koja se odvija „kao na filmu“, i kako Morin<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> isti\u010de, to je pokazatelj postojanja individualnosti koja na pragu smrti obuhva\u0107a samu sebe i pokazuje se u punom sjaju posljednji put, samo jedanput kao posljednja jasna misao. To je posljednja prilika preispitivanja svrhe vlastitog postojanja, i ljudi koji su dio toga iskusili, isticali su kao najstra\u0161niju \u010dinjenicu da su uvidjeli da im je ve\u0107i dio \u017eivota pro\u0161ao u ispraznosti, \u0161to je onda valjda razlog op\u0107e poznatoj \u010dinjenici da je u pravilu svatko tko je do\u017eivio stanje „tik do smrti“ promijenio svoj dotada\u0161nji na\u010din \u017eivota i shva\u0107anje njegove vrijednosti. Na tu temu mogla bi se parafrazirati poznata izreka „pitat \u0107e te starost gdje ti je bila mladost“ u „pitat \u0107e te smrt gdje ti je bio \u017eivot!“<\/p>\n

\u010covjek se za vrijeme svog cjelokupnog postojanja bori da ovlada prirodom i smrt je za njega neosvojivo podru\u010dje, mo\u017eda i jedino \u010dija ga neizbje\u017enost uvijek podsje\u0107a na vlastiti poraz. Smrt je potvrda \u010dovjekovog kona\u010dnog poraza u borbi s prirodom, priroda odnosi kona\u010dnu pobjedu nad kulturom!<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Jezikom kulture koja pridaje pojmu razna zna\u010denja, smrt se mo\u017ee tuma\u010diti na razne na\u010dine: kao oslobo\u0111enje od patnje zbog bolesti ili te\u0161kog \u017eivota, kao prirodni biolo\u0161ki kraj, kao mu\u010deni\u0161tvo, herojstvo ili \u017ertvovanje u neku svrhu, kao simbol kraja, beskorisnosti i ni\u0161tavila. No \u0161to god mi govorili i koja god zna\u010denja pridavali, na kraju ipak nastupa smrt, dio prirodnog procesa koji, prema rije\u010dima suvremene britanske filozofkinje koja se bavila pitanjima kulture, prirode i ljudskog postojanja Kate Soper<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ozna\u010dava materijalnu sliku procesa neovisnog o ljudskoj djelatnosti ma koliko se mi trudili da ju izbjegnemo.<\/p>\n

Umrijeti dobro i neprimjetno, brza, laka i trenuta\u010dna smrt ili lagano kopnjenje u starosti, raspadanje u bolesti, ili pak izopa\u010deni na\u010dini umiranja kakvih je prepuna povijest – \u0161to izabrati, kako izbje\u0107i! \u010covje\u010danstvo jo\u0161 od pamtivijeka bezuspje\u0161no traga za vje\u010dnim \u017eivotom, ali uz sav napredak medicine, „na\u0161 se maksimalni \u017eivotni vijek uporno ne mi\u010de od oko 120 godina, unato\u010d svim na\u0161im naporima<\/em>“<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Smrt kao prirodna selekcija, „zbunjuju\u0107i izum prirode“<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kojim se maj\u010dica zemlja rje\u0161ava prevelikog tereta, predmetom je mnogih istra\u017eivanja od po\u010detaka \u010dovje\u010danstva, a „eliksir \u017eivota“ oduvijek je u svim epohama bio jedan od najtra\u017eenijih artikala, \u0161to se nije promijenilo niti do danas. Jo\u0161 od Gilgame\u0161ovih traganja za vje\u010dnim \u017eivotom, iz po\u010detaka zabilje\u017eene povijesti, gdje \u010dudotvorna biljka uru\u010dkom kralju na kraju klizne kroz prste “poput mita“<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, neuhvatljivost pouzdanog sredstva za ostvarenje vje\u010dnog \u017eivota ili bar njegovog produljenja problem je koji je na povijesnoj sceni jedan od klju\u010dnih predmeta bavljenja \u010dovjekovog, i artikuliran u obliku neobi\u010dnih, \u010desto bizarnih rje\u0161enja: Sveti Gral, mljeveni rog jednoroga, nasjeckani testisi jarca, ekstrakt pse\u0107ih i zamor\u010devih testisa,<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> krv djevica, i mnogi drugi ma\u0161toviti prijedlozi koji se u novije vrijeme javljaju u obliku legendi o \u010dudotvornim jogurtima s Kavkaza, posebnim re\u017eimima prehrane, stila \u017eivota, pa sve do najnovijih dostignu\u0107a medicine u obliku (opet!) razli\u010ditih eliksira za produljenje \u017eivota, pa do postupaka za odga\u0111anje smrti u slu\u010dajevima te\u0161kih bolesti. Zanimljivo je razmatranje brazilskog bioeti\u010dara i teologa Lea Passinija<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> o pojmu distanazije<\/em><\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kao metode produ\u017eavanja \u017eivota pod svaku cijenu. Prema autoru, distanazija je akademski termin koji ima isto zna\u010denje koje bismo mogli izraziti kao “beskorisna medicina” ili “beskorisna terapija koja nanosi bol”. Dakle, rije\u010d je o lije\u010denju koje ne daje nikakve pozitivne rezultate. Autor navodi da se radi o ‘terapeutskoj upornosti’<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koja prolongira smrt i patnju, produ\u017eava proces umiranja. Danas bolesnici sve vi\u0161e postaju zato\u010denici suvremene medicinske tehnologije i sve manje im se poma\u017ee da umiru s vi\u0161e dostojanstva i manje boli. Stoga autor smatra da bi u bolnicama morala prevladati druk\u010dija moralna svijest i pristup terminalnim bolesnicima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Smrt i religija \u2013 Spasenje kao vrhovna paradigma besmrtnosti<\/strong><\/p>\n

Religija je oblik kulture koji se do sada pokazao najmo\u0107nijim u procesu povezivanja transcendentalnih vrijednosti vezanih uz zna\u010denje i smisao smrti u uobi\u010dajenim ljudskim praksama. Ars moriendi<\/em>, umije\u0107e umiranja, smatralo se vje\u0161tinom koja se mogla nau\u010diti od za to posebno obu\u010dene osobe, mudraca. Odnos prema smrti ljudi su izra\u017eavali vjerovanjem o zagrobnom \u017eivotu, seljenju du\u0161a, reinkarnaciji, „putovanjima“ o kojima su postojali razni priru\u010dnici (Tibetanska knjiga mrtvih, Egipatska knjiga mrtvih). U najzna\u010dajnijim religijskim praksama \u010dovje\u010danstva odnos prema smrti te pogledi na njen smisao razli\u010diti su, i ovise o razli\u010ditosti kultura i njihovih poku\u0161aja da \u010dinjenicu smrti integriraju u sveobuhvatno shva\u0107anje \u017eivota.<\/p>\n

Na Istoku su najsna\u017eniji hinduizam i budizam, gdje se u najstarijim spisima hinduisti\u010dke tradicije smrti poklanja malo pa\u017enje, te \u017eivotu okrenut svjetonazor nagla\u0161ava odlaganje smrti ili ima tek nejasnu predod\u017ebu u nad\u017eivljavanju smrti, dok se budizam razlikuje po tome \u0161to smatra da je ljudsko postojanje pod\u010dinjeno silama smrti i patnje, i ne postoji niti jedan aspekt bi\u0107a koji bi bio u stanju izbje\u0107i lanac uzroka i posljedica, \u017eivota i smrti, te nestajanja. Po\u0161to je uzrok svih patnji na\u0161a vlastita \u017eudnja, tako je i patnju zbog smrti mogu\u0107e izbje\u0107i otklanjanjem \u017eudnje za nepromjenjivim (besmrtno\u0161\u0107u) i mogu\u0107e je posti\u0107i smirenje u nirvani<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Na Zapadu su se tri najzna\u010dajnija shva\u0107anja smrti razvila u okviru platonizma, judaizma i kr\u0161\u0107anstva. Platonova filozofija je po pitanju shva\u0107anja smrti imala najvi\u0161e odjeka u zapadnom svijetu, zbog toga \u0161to Platon isti\u010de da zadatak filozofije nije samo da nam otkrije istinu, nego i da oslobodi du\u0161u za njeno vje\u010dno postojanje.<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Platonov u\u010ditelj Sokrat u \u010dasu svoje smrti u razgovoru s u\u010denicima<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> navodi\u00a0 razloge za vjerovanje o besmrtnosti du\u0161e, \u0161to najvi\u0161e ovisi o znanju. Sokrat govori o seljenju du\u0161a nakon smrti iz tijela u tijelo. Gr\u010dki pojam metampsihoze<\/em><\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, selenja du\u0161a nakon smrti iz tijela u tijelo, poti\u010de iz orfi\u010dke mitologije. Nizom reinkarnacija<\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, du\u0161a se sve vi\u0161e \u010disti, \u0161to je dobar proces. Sokrat u \u010dasu smrti od u\u010denika tra\u017ei da prinesu malenu \u017ertvu (pijetla), jer time \u017eeli pokazati kako smrt za njega zna\u010di ozdravljenje. Nije na odmet jo\u0161 spomenuti filozofa Epikura i njegov originalan stav prema smrti. Naime, za\u010du\u0111en \u010dinjenicom da ljudi toliko pa\u017enje posve\u0107uju „problemu“ smrti, da mogu provesti cijeli \u017eivot strepe\u0107i zbog \u010dinjenice da su smrtni, da \u0107e kad-tad umrijeti, izjavljuje da je strah od smrti besmislen, jer dok „ima nas nema smrti, a kad nastupi smrt\u00a0 nema nas“.<\/p>\n

Kad netko premine, njega vi\u0161e ne bude<\/em>.<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Judaizam pojam smrti ve\u017ee uz pojam kazne, ali u tom slu\u010daju smrt dolazi uz obe\u0161te\u0107enje u vidu znanja o dobru i zlu, te mo\u0107i i odgovornosti u dono\u0161enju odluka. To vjerovanje se razaznaje ve\u0107 u pri\u010di iz Knjige Postanka (2,4- 3,24), gdje Bog ka\u017enjava Adama i Evu izgonom iz rajskog vrta, te na kraju i smrtno\u0161\u0107u. \u010covje\u010danstvo je ba\u0161tinik smrti usljed Adamovog grijeha, smrt je svjedok prisutnosti grijeha na zemlji. Napustiv\u0161i Rajski vrt, Adam i Eva postaju stvarna ljudska bi\u0107a, pa je tim slijedom, i smrt jedan od mnogih „darova“ koje ba\u0161tine kao ljudska bi\u0107a. Sotona ih pridobiva na neposluh Bogu obe\u0107anjem besmrtnosti<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali Adam i Eva gube prvobitnu svetost koju su imali kao stanovnici rajskog vrta i dospijevaju u materijalni svijet, svijet ra\u0111anja, rasta i umiranja. <\/p>\n

U novozavjetnom dijelu kr\u0161\u0107anstva, iz izreka pripisanih Isusu, mo\u017ee se razabrati da je on prvenstveno opredijeljen za \u017eivot, te da Bog nije „Bog mrtvih, nego Bog \u017eivih“<\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, sredi\u0161nja to\u010dka njegovog u\u010denja je uskrsnu\u0107e, simbol jo\u0161 jednog opredjeljenja za \u017eivot, a ideja vje\u010dnog \u017eivota je vjerovanje u izbavljenje onih koji vjeruju, \u0161to na kraju zavisi od Boga.<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ali na kraju, duh je onaj koji o\u017eivljava<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a ne tijelo, jer ako po tijelu \u017eivite, umrijet \u0107ete<\/em><\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kona\u010dna je preporuka. Novozavjetno kr\u0161\u0107anstvo pou\u010dava da Krist<\/em> na sebe preuzima smrtnost \u010dovjekovu, a nada i uskrsnu\u0107e i besmrtnost ostvaruje se potpunim predanjem, vjerom. Besmrtnost nije ovozemaljske, nego duhovne prirode. „Tko dr\u017ei rije\u010d moju, sigurno ne\u0107e nikada vidjeti smrti“, <\/em>navodno je izjavio Isus.<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U arhai\u010dnim dru\u0161tvima ljudsko je u tijesnoj vezi s bo\u017eanskim, svijet mrtvih je povezan sa svijetom \u017eivih. Smrt, pogrebni obi\u010daji, mrtvi preci, nedjeljivi su sastavni dio \u010ditave zajednice, i smrt ne zna\u010di odvajanje od \u017eivih. Groblja su tako\u0111er stacionirana u naseljima, pa u slu\u010daju rata, obrana naselja uklju\u010duje i obranu mrtvih predaka. \u010covjek je povezan i s prirodom, on \u017eivi s ciklusima prirode, i pokorava se prirodnim silama. To su dru\u0161tva gdje se umire u mladoj dobi, umire i puno male tek ro\u0111ene djece, i do\u017eivjeti starost smatra se velikom povlasticom. U arhai\u010dnim dru\u0161tvima zbog mudrosti koju stari ljudi posjeduju i zbog same duljine \u017eivota koja im omogu\u0107ava da razna znanja prenesu na mla\u0111i nara\u0161taj, odnos zajednice prema starcima je zbog toga pun po\u0161tovanja. Mudrost koju donosi starost cijeni se, jer zna\u010di dobro i korist za zajednicu. S evolucijskim razvojem dru\u0161tva dolazi do raslojavanja arhai\u010dne zajednice, \u0161to se odra\u017eava i na svijet bogova \u010diji ustroj je uvijek sli\u010dan ustroju ljudskog dru\u0161tva<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u0161to opet ima utjecaja na odnos \u010dovjeka prema svijetu mrtvih. Ljudsko se sve vi\u0161e udaljava od bo\u017eanskog. Uz sve ve\u0107e raslojavanje dru\u0161tva javlja se hijerarhija i me\u0111u mrtvima, jednako kao i u ljudskim dru\u0161tvima,(„kako na nebu tako i na zemlji<\/em>“<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ili obrnuto) gdje se nekima pripisuje ve\u0107a mo\u0107 nego \u0161to su ju imali za \u017eivota, te im se na kraju dodjeljuju bo\u017eanska svojstva. „Ljudsko se odvojilo od bo\u017eanskog i iz toga su nastali bogovi; mo\u0107 mrtvih postaje mo\u0107 bogova, a znanje o mrtvima postaje znanje o bogovima, odnosno religija.“<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Shodno tome sve je ve\u0107e uzdizanje bogova u nedoku\u010dive nebeske visine uzrok sve ve\u0107eg straha od smrti, i \u010dovjek postaje sve ponizniji prema njihovoj veli\u010danstvenosti kojoj se obra\u0107a molitvom za vlastitu besmrtnost, a svoje jadno, malo, kratko postojanje gleda sa sve ve\u0107om tugom i mrzovoljom. Uslijed toga, povezanost \u010dovjeka s mrtvima postaje sve manja, mrtvi se sve vi\u0161e zaboravljaju, \u0161to se vidi i po polo\u017eajima groblja koja se sele na rub naselja. Udaljavanje svijeta mrtvih od svijeta \u017eivih uzrokuje sve ve\u0107i strah i zebnju zbog smrti, jer ona sad zna\u010di odvajanje od zajednice, nestajanje iz svijeta \u017eivih zna\u010di samo\u0107u.<\/p>\n

\u010covjek \u017eeli biti besmrtan poput bogova, jer svoje vlastito postojanje u odnosu na njih vidi besmislenim, te tra\u017ei uskrsnu\u0107e, vje\u010dni \u017eivot, \u0161to izri\u010de vjerom u Spasenje. Pojam Spasenja postao je sadr\u017eajem mnogih religija, te je kao izraz nadanja \u010dovjeka u mogu\u0107nost izuze\u0107a iz procesa nestajanja, raspadanja, upravo on, u ogor\u010denoj borbi religije i ateizma, odigrao presudnu ulogu u kona\u010dnom opredjeljenju velikog broja pojedinaca u korist religije<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Zastra\u0161ivanja vje\u010dnom loma\u010dom, strahovlada mu\u010denja, spaljivanja i progona, nisu toliko zaslu\u017eni za uspjeh religije kod \u0161irokog sloja ljudi, koliko je to strah od smrti. Bertrand Russell smatra strah u kome ljudska civilizacija ima svoje izvori\u0161te glavnim izvorom praznovjerja i jednim od glavnih izvora okrutnosti, te uz pomo\u0107 „politike straha“ materijalom za zajedni\u0161tvo. Svladavanje straha je za njega po\u010detak mudrosti u potrazi za istinom, kao i nastojanje za vrijednim na\u010dinom \u017eivota.<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U sredi\u0161tu vjerovanja u Spasenje je inicijacija<\/em> (koju religije obja\u0161njavaju „smr\u0107u za novo ro\u0111enje“) te postupak \u017ertvovanja (koji je na kraju \u010din prepu\u0161tanja bo\u017ejoj volji, \u010din potpunog vjerovanja, o \u010demu izme\u0111u ostalih svjedo\u010di biblijska pri\u010da o Abrahamu), i oni koji vjeruju, spasit \u0107e se. Ljudska patnja ima veliku ulogu pri Spasenju, jer i u procesu inicijacije i u procesu \u017ertvovanja koji su me\u0111usobno nedjeljivi (\u017ertvovanje je u svojoj biti inicijacija kojom se potvr\u0111uje vjera i neupitna odluka stupanja na Bo\u017eji put, sklapanje saveza izme\u0111u Boga i \u010dovjeka<\/em>), bitno obilje\u017eje je upravo bol, nesre\u0107a, koje na kraju donose nagradu, izbavljenje iz Doline suza. Poigravanje ljudskom patnjom zaodjenuto u veo mistike ipak je mnogima, naravno „onima koji vjeruju“, ubla\u017eilo osje\u0107aj tjeskobe zbog \u010dinjenice vlastite smrtnosti, a u dru\u0161tvenom smislu je zna\u010dilo bespogovorno prihva\u0107anje lo\u0161ih uvjeta \u017eivota od strane \u0161irokih slojeva ljudi koje su sve poslu\u0161no podnosili jer su znali da na kraju slijedi nagrada u obliku Spasenja, \u0161to sve zajedno ukazuje na to da je te\u017enja \u010dovjeka ka besmrtnosti za njega vrhovna, i najva\u017eniji je sadr\u017eaj svih njegovih nadanja.<\/p>\n

Religije raspola\u017eu idejom Sudnjeg dana \u010dije se zna\u010denje u odnosu sa smrt sastoji u nagovje\u0161taju neuni\u0161tivosti. Naime, ako postoji Sudnji dan, vrijeme kada \u0107e svi ljudi pred Bogom odgovarati za sve \u0161to su u\u010dinili, i dobro i zlo, onda ipak smrt nije kona\u010dna jer ne\u0161to iza nje slijedi.<\/p>\n

Morin<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> smatra religije spasenja lukavim izumom dr\u017eave kojom ona dr\u017ei jedinku u pokornosti, ciljaju\u0107i na najslabiju to\u010dku \u010dovjeka \u2013 njegovu \u017eelju za besmrtno\u0161\u0107u, jer \u010dovjek je spreman u\u010diniti sve da bi izbjegao smrti, pa je tako spreman i umrijeti za dru\u0161tvo koje mu je preru\u0161eno u Boga obe\u0107alo vje\u010dni \u017eivot. <\/p>\n

 <\/p>\n

Ukidanje smrti ukinu\u0107em ega<\/strong><\/p>\n

Morin<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> razlikuje tri perspektive poimanja smrti: osobno spasenje putem Boga, kozmi\u010dko spasenje koje se sastoji u stapanju s kozmi\u010dkim bo\u017eanstvom, te skepti\u010dki, ateisti\u010dki stav prema smrti. Prve dvije predla\u017eu svojim sljedbenicima mogu\u0107nosti izbavljenja iz prijete\u0107eg bezna\u0111a ni\u0161tavila smrti, dok bi opredijeljeni za tre\u0107u mogu\u0107nost, kojih je u posljednje vrijeme zbog \u0161irenja vjerovanja u mo\u0107 znanosti sve vi\u0161e, i koji bi prema stavu religijski orijentiranih spadali u one „kojima niti Bog ne mo\u017ee pomo\u0107i“ iz jednostavnog razloga \u0161to ne vjeruju u njega. <\/p>\n

Pozabavit \u0107emo se s prva dva aspekta:<\/p>\n

Ako se odlu\u010di na spas uz Bo\u017eju pomo\u0107, od \u010dovjeka se o\u010dekuje potpuno predavanje Bo\u017ejoj volji, potpuno vjerovanje u Bo\u017eju intervenciju koja \u0107e ga spasiti na neki na\u010din, ovisno o tipu religije kojoj pojedinac pripada, a princip je uvijek isti, princip prema kome \u010dovjek ne\u0107e biti naprosto rasto\u010den u ni\u0161tavilu, nego \u0107e se na\u0107i na nekom za tu priliku prikladnom mjestu od posebnog zna\u010daja, u dovoljnoj mjeri dostojnom \u010dovjekove veli\u010dine, i u svakom slu\u010daju se radi o nekakvom\u00a0 „vje\u010dnom<\/em> po\u010divali\u0161tu“, \u0161to zna\u010di da su nestajanje i raspadanje izbjegnuti. U drugom slu\u010daju je to prepu\u0161tanje kozmi\u010dkoj energiji: cijeloga se \u017eivota uvje\u017ebava tzv.“ umije\u0107e prepu\u0161tanja“, i nakon prestanka zemaljskog \u017eivota slijedi uranjanje u kozmi\u010dku energiju; \u010dovjek postaje dio „velikog oceana“ kako se \u010desto naziva sveukupnost energije svijeta<\/em>. Ustvari, radi se o u\u010denju koje nagla\u0161ava da je \u010dovjek oduvijek bio i jest dio tog velikog oceana, samo za \u017eivota to mnogi pojedinci ne vide. Upitna je sposobnost vi\u0111enja i nakon smrti, \u0161to se onda za vrijeme trajanja \u017eivota neprekidno uvje\u017ebava.<\/p>\n

U oba slu\u010daja prepreka mo\u017ee biti ljudski ego koji se smatra svije\u0161\u0107u odvojenom od bo\u017eanske, osobnim unutra\u0161njim sklopom koji \u010dovjeku ne dozvoljava vjerovanje bez ikakve sumnje ili preispitivanja onoga u \u0161to bi trebao vjerovati, a tako ometa i prepu\u0161tanje i spajanje s cjelinom. Ego, u sebe samog zatvoren, \u010dovjeka odvaja od svega \u0161to ga okru\u017euje i \u010dini ga usamljenim, \u0161to mu onda uskra\u0107uje mogu\u0107nosti spasa. Ego obuhva\u0107a sve ono \u0161to je \u010dovjek za \u017eivota „postigao“, oko \u010dega se trudio. To su sva njegova znanja, vjerovanja, umi\u0161ljaji, konstrukcije, svi sadr\u017eaji njegovog uma, njegove osobnosti ,njegov „karakter“, sve \u0161to je \u010dovjek cijeloga \u017eivota s mukom stvarao, i sad bi se u \u010dasu smrti toga svega trebao tek tako odre\u0107i! To nije lako, jer, “prije \u0107e se deva kroz iglene u\u0161i provu\u0107i, nego bogata\u0161 u\u0107i u Kraljevstvo nebesko“<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ( tu je Isus svakako mislio na veliko bogatstvo koje je \u010dovjek za \u017eovota sabrao u svom umu, njegov ego, a ne na materijalno bogatstvo, kako se nerijetko pogre\u0161no tuma\u010di). Otud pretjerano prijanjanje za \u017eivot<\/em> o \u010demu govore isto\u010dnja\u010dki mudraci.<\/p>\n

Dok je u religijama koje propovijedaju vjerovanje da je potrebno svoju sudbinu prepustiti u bo\u017eje ruke ( „…velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako \u017eeli\u0161!“<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>), kozmi\u010dke religije se \u010desto slu\u017ee tehnikama postizanja ekstaze, stanja u kojem je pojedinac u najbli\u017eem kontaktu s kozmi\u010dkim bo\u017eanskim. Yogisti\u010dke meditacije, prizivanje bo\u017ejih imena ili ples sufija, vje\u017ebe kontemplacije, misti\u010dni su obredi uz pomo\u0107 kojih se bar na kratko posti\u017ee stanje uma oslobo\u0111enog od misli koje su emanacija ego-programa pojedinca, („bez-uma“, stanje uti\u0161anog uma) i koje mu onemogu\u0107avaju „kozmi\u010dko su\u017eivljavanje, zaborav svoje posebnosti i svoje slu\u010dajnosti“.<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Takvo shva\u0107anje nije svojstveno samo kulturama Istoka koje su u novije vrijeme na tom planu stekle najve\u0107u popularnost, nego je poznato i na Zapadu, gdje je prisutno jo\u0161 od vremena ranih kr\u0161\u0107anskih mistika, a na\u0161lo je svoje mjesto i u u\u010denjima kasnijih istra\u017eiva\u010da, primjerice Meister Echkarta<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Jacoba Bohemea<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji je jo\u0161 prije vi\u0161e stotina godina optu\u017eio Jastvo za \u010dovjekovu nesre\u0107u, G.I.Gurdjieffa, koji je nazvav\u0161i \u010dovjeka pokvarenim strojem koji u svakoj situaciji reagira na mehani\u010dan na\u010din \u0161to ga onemogu\u0107ava u spoznaji i slobodi, tako\u0111er kruti ljudski ego proglasio krivcem za takvo stanje<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, te R. W. Emersona<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, E. Swedenborga<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, i mnogih drugih.<\/p>\n

U korijenu tih u\u010denja naglasak je na va\u017enosti potpunog i kvalitetnog \u017eivljenja \u017eivota, \u0161to onda i \u010dinjenicu smrti progla\u0161ava bezna\u010dajnom. Jer ako smo svi „kozmi\u010dki“ ili „bo\u017eji“, \u0161to onda zna\u010di \u0161to \u0107emo u ovom kratkotrajnom i raspadljivom, materijalnom tijelu umrijeti (!), prevladavaju\u0107e je mi\u0161ljenje. Prema tom shva\u0107anju zadatak svakog pojedinca je \u0161to bolje iskoristiti \u017eivot za osobni razvoj, a to se posti\u017ee upravo intenzivnim \u017eivljenjem. Svijest o neminovnosti smrti je prema tome mogu\u0107nost za bolje razumijevanje \u017eivota, i time \u0161ansa za (duhovni) rast \u010dovjeka. Prema svjedo\u010denjima ispitanika Raymonda Jr. Moodija<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ameri\u010dkog psihijatra poznatog po svojim dugogodi\u0161njim bavljenjima fenomenom „tik do smrti“<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a radi se o pojedincima koji su iskusili blizinu smrti te do\u017eivjeli gubitak o\u0161trih granica izme\u0111u ega i ne-ega \u010dime su nestale uobi\u010dajene granice izme\u0111u unutra\u0161njeg i vanjskog svijeta, smrt nije vi\u0161e tako stra\u0161no iskustvo na \u010dije bi se izbjegavanje trebalo koncentrirati cjelokupno ljudsko nastojanje, nego ono \u0161to je bitno u \u017eivotu pojedinca je istra\u017eivanje mogu\u0107nosti ljudskog duha. Oslobo\u0111enje je u ostvarivanju vlastitih potencijala i tu le\u017ei tajna Spasenja. Raymond Jr. Moody smatra da je njegov rad zaslu\u017ean za promjenu op\u0107enitog stava prema smrti .<\/p>\n

Armenski mistik i filozof Georgij Ivanovi\u010d Gurdjieff<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji se bavio mogu\u0107nostima razvoja svijesti \u010dovjeka, smatrao je da ve\u0107ina ljudi prolazi kroz \u017eivot u stanju sli\u010dnom stanju sna, \u010dega nisu svijesni. On ih naziva spava\u010dima zbog toga \u0161to njihov prolazak kroz \u017eivot nalik trajanju u stanju sna a ne bivanju u budnom stanju ostaje nepromijenjen, oni prolaze kroz \u017eivot potpuno nesvjesni vlastitog postojanja, a takvi odlaze i u susret smrti koja je za njih zbog nepoznavanja \u017eivota potpuna nepoznanica, i nije \u010dudo \u0161to onda izaziva jezu i u\u017eas.<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u017divot s nepobitno\u0161\u0107u smrti\u00a0 koja je njegov sastavni dio za pojedinca je izazov, poziv na „bu\u0111enje“, na koji ve\u0107ina ipak ostaje neosjetljiva propu\u0161taju\u0107i tako svoju \u017eivotnu \u0161ansu za vlastito osvje\u0161\u0107ivanje bar u trenutku smrti. Pri\u010da o Isusu i o\u017eivljenom Lazaru bi se mogla ispri\u010dati na drugi na\u010din: da nije \u010dudo \u0161to je Isus o\u017eivio Lazara, nego je \u010dudo u tome \u0161to se Lazar odazvao pozivu!<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Smrt se (takvo mi\u0161ljenje prevladava u isto\u010dnja\u010dkim tradicijama) smatra \u0161ansom za u\u010denje, prijelaznim stanjem na putovanju prema svjesnosti, „vratima“ izme\u0111u dva \u017eivota, i „postignu\u0107e“ u smrti uvijek je posljedica \u017eivota koji je pojedinac vodio, spada u domenu njegove vlastite odgovornosti. Slijede\u0107i \u017eivot vezan je za umije\u0107e umiranja i izbora ponovnog ro\u0111enja. Umjetnost umiranja neodvojiva je od umjetnosti \u017eivljenja. Prema tibetanskoj tradiciji, oni koji za \u017eivota izbjegavaju pomisao o smrti „izbjegavaju praksu“.<\/p>\n

„Svi oni koji niti misle niti haju
\n Kad se glasnici smrti pojave
\n zacijelo osje\u0107aju duge nalete patnje.
\n ….
\n Ti koji oklijeva\u0161 i ne misli\u0161 o dolasku smrti
\n Posve\u0107uju\u0107i se beskorisnim djelima ovog svijeta
\n Ti neoprezno propu\u0161ta\u0161 svoju priliku.“<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Oslobo\u0111enje od patnje (\u017eivota) i smrti ne posti\u017ee se produ\u017eenjem \u017eivota do beskona\u010dnosti, nego dospije\u0107em u stanje nirvane, potpunim nestankom.<\/p>\n

„Zatiru\u0107i ro\u0111enje i smrt,
\n Sigurni i sretni oni postaju.“<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U\u010denja mistika ukazuju na negativne posljedice prevelike obuzetosti za „pre\u017eivljavanjem“, i ono \u0161to treba pobijediti nije smrt ve\u0107 obuzetost samim sobom. Maister Eckhart<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> uvodi pojam „odmaknutosti“, misli na odmaknutost od zaslijepljenosti te\u017enjom za ostankom na \u017eivotu, i kako isti\u010de jedina stvar koja gori u paklu je djeli\u0107 \u010dovjeka koji odbija umrijeti. „Pou\u010davam te prolaznosti“, poruka je tibetanskih mudraca.<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Odlikom mudrosti \u017eivota smatra se spoznaja o neminovnosti smrti kao normalnoj pojavi. „Mudrost odi\u0161e mirisom \u017eivota i smrti“, ka\u017ee stara latinska poslovica.<\/p>\n

Takva shva\u0107anja, iako su oduvijek bila sadr\u017eajem u\u010denja mistika Istoka i Zapada, postala su popularna u drugoj polovini dvadesetog stolje\u0107a, kad je uslijed nezadovoljstva izazvanog kona\u010dnim rje\u0161enjima koja su nudile i oficijelne religije i znanost, a u velikoj mjeri pod utjecajem isto\u010dnja\u010dkih u\u010denja koje su se kao pomodna u to vrijeme pojavila na Zapadu, do\u0161lo do ekspanzije traganja za novim mogu\u0107nostima \u010dovjeka. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Smrt i civilizacija – umjetnost poricanja smrti<\/strong><\/p>\n

Slijedom razmatranja o me\u0111usobnom odno\u0161enju kulture i prirode moglo bi se govoriti i tome kako se smrt mo\u017ee tuma\u010diti jezikom civilizacije.<\/p>\n

Njema\u010dki sociolog Norbert Elias<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u svom razmatranju o razvoju civilizacije kao procesu specifi\u010dne promjene ljudskog pona\u0161anja, obja\u0161njava razvoj unutra\u0161nje strukture li\u010dnosti kao proces sve ve\u0107e kontrole afekata koji su povezani s promjenama u dru\u0161tvenoj strukturi, jer sve ve\u0107om diferencijacijom dru\u0161tva i tome odgovaraju\u0107im rastom lanca me\u0111usobne ovisnosti \u010dlanova dru\u0161tva, raste i individualna samokontrola. Vanjska prinuda dru\u0161tva sve vi\u0161e biva internalizirana, te postaje dio \u010dovjekove li\u010dnosti. Iako Elias ne govori o \u010dovjekovom do\u017eivljaju smrti, mogla bi se svakako napraviti poveznica u tom smislu da u procesu“ civilizacije“ pojedinac koji postaje sve vi\u0161e subjekt sam sebi dovoljan i zatvara se u lju\u0161turu koja ga odvaja od svega \u0161to se doga\u0111a vani<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U svijesti \u010dovjeka smrt postaje sve vi\u0161e odvojenom od \u017eivota, a njeno poricanje sve sofisticiranije. \u010covjek je tako\u0111er otupio na sliku smrti, jer je civilizacija koja se jako boji umiranja nudi kao prizor nestvaran i artificijelan, time naoko bezopasan. To je jo\u0161 jedan od na\u010dina kojima dru\u0161tvo pori\u010de \u010dinjenicu smrti, a razvojem civilizacije razvija se i mogu\u0107nost apstrahiranja, te se de\u0161ava sve ve\u0107i jaz izme\u0111u prirodnog, nagonskog u \u010dovjeku<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i njegovog pona\u0161anja.<\/p>\n

Slijedom tog procesa, u okviru civilizacije razvila se umjetnost tabuiranja u svim segmentima \u017eivota. (Re\u0107i „popu pop, a bobu bob“ nije vi\u0161e tako jednostavno, jer \u010dovjek vi\u0161e nema smisao za jednostavno i to\u010dno izra\u017eavanje svojih misli i osje\u0107aja. Ono \u0161to je neugodno, izbjegava se u iskazu, zaobilazi se) “Hajde da razgovaramo o ne\u010dem drugom,”<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> samo ne o smrti.!<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Iako je od pamtivijeka bila vje\u010dna pratilja \u010dovjeka i tijekom povijesti sredi\u0161nja tema ljudske kulture, bilo da joj se \u010dovjek prepu\u0161tao ili se borio protiv nje, smrt je danas nepo\u017eeljna, pre\u0161u\u0107ivana, pomisao o njoj je potiskivana iz na\u0161ih \u017eivota. Smrt se uvijek doga\u0111a nekom drugom, prevladavaju\u0107a je fantazma modernog \u010dovjeka. Zapad nudi poricanje smrti<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a ako se ve\u0107 umire, onda se ne umire „naprosto“, nego se uvijek umire „od ne\u010dega“, od bolesti, nesre\u0107e. Slika smrti izjedna\u010duje se s mehani\u010dkom slikom kvara na nekom stroju, posljedicom nedosljednosti u rukovanju, kao da \u0107e \u010dovjek, ako bude uzimao lijekove, nosio \u0161al i izbjegavao vo\u017enju automobilom, \u017eivjeti vje\u010dno!<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Poricanje smrti najo\u010ditije je u govoru, u strahu od upotrebe rije\u010di koje je izravno imenuju<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Zamagljivanjem zna\u010denja izraza koji se odnose na smrt, \u010dovjek prikriva i zamagljuje svoj strah i tjeskobu pred \u010dinjenicom da svakome od nas ona ipak slijedi na kraju \u017eivotnog puta. Kad se govori o smrti onda se \u010desto govori o odlasku<\/em>, prelasku na drugu stranu<\/em>, rastanku od ovog svijeta<\/em>, predavanju du\u0161e bogu<\/em>, vje\u010dnom<\/em> po\u010dinku<\/em>, blagom snivanju u Gospodinu, upokojenju<\/em> , itsl., \u0161to navodi na to da \u0107emo nakon \u017eivotne borbe u svijetu mrtvih kona\u010dno na\u0107i svoj mir, odmoriti se. Smrt se \u010desto uspore\u0111uje sa snom, \u0161to mo\u017ee asocirati na \u017eelju da se u smrt u\u0111e lako i neprimjetno kao u san, ili nadu da je smrt sli\u010dna snu, te da nakon nje slijedi bu\u0111enje u nekom drugom svijetu. ( Indijanci su na primjer koristili izraz „vje\u010dna lovi\u0161ta“, koji je drugi svijet na koji pokojnici idu kvalificirao kao bolje mjesto za boravak, u skladu s najva\u017enijim potrebama opstanka u svijetu \u017eivih.) U upotrebi su i malo grublji izrazi koji ironiziraju\u0107i tjelesne znakove koji se odnose na smrt ili asociraju\u0107i na mjesto ukopa, unose i dozu humora u tu neminovnu i okrutnu \u017eivotnu \u010dinjenicu, \u010dime se olak\u0161ava osje\u0107aj tjeskobe. To su na primjer izrazi: oti\u0107i dva metra ispod zemlje, zabiti nos u ledinu, otegnuti papke, zijevnuti, riknuti, odapeti, otegnuti sve \u010detiri, spakirati se u kofer, vrisnuti, ispru\u017eiti se, oti\u0107i Bogu na divan<\/em>, itd. Razne profesije upotrebljavaju razli\u010dite izraze koji se odnose na smrt, tako na primjer pogrebnici, da bi bolje plasirali svoje proizvode mrtva\u010dki kov\u010deg nazivaju „vje\u010dnom kolijevkom<\/em>“, dok za groblje koriste izraz „vje\u010dno polje<\/em> mira<\/em>“, \u010dime se ubla\u017eava ustra\u0161nost smrti.<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/strong>Ideologije po pitanju smrti tako\u0111er imaju specifi\u010dne izraze, tako se za smrt u ratu koristi izraz: pasti za domovinu, polo\u017eiti \u017eivot na oltar domovine, pasti za bolje sutra,<\/em> i tome sli\u010dno, a sve\u0107enici opet, u skladu s odrednicama tipa religije kojoj pripadaju, navode razli\u010dite aluzije o boljem i vje\u010dnom \u017eivotu na drugom svijetu. \u010cini se da se spominjati smrt to\u010dnim nazivom danas smatra \u010dak i nepristojnim, pa se na primjer kao oblik ugla\u0111enog izra\u017eavanja umjesto izraza” umrijeti” koristi rije\u010d “preminuti”.<\/p>\n

Postoje i razli\u010diti mitovi o smrti koji se koriste u razne svrhe, tako pri\u010da o drugom svijetu gdje \u0107emo se susresti sa svojim najmilijima, nastala kao izraz tjeskobe izazvane neminovno\u0161\u0107u smrti, slu\u017ei umanjenju osje\u0107aja op\u0107e odba\u010denosti i samo\u0107e koja nas o\u010dekuje nakon smrti, dok je na primjer pri\u010da o \u010detrdeset prekrasnih hurija koje u rajskom vrtu \u010dekaju hrabrog bomba\u0161a samoubojicu ideolo\u0161ko sredstvo kojim se ho\u0107e nekoga navesti na \u010din \u017ertvovanja sebe nekom u ratu.<\/p>\n

\u010covjek je sve vi\u0161e zaokupljen brigom oko poricanja smrti, koje iako sveprisutno ipak nikad nije potpuno<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Uza sve napore, umiranje je sasvim izvjesno, a iluzija odlaganja ili potiskivanja kraja koji ipak slijedi na kraju svakog puta pa ma kako on zavojit, te pun vrludanja i izbjegavanja bio, ostaje u domeni imaginarnog. <\/p>\n

Dru\u0161tvo u kojem je smrt sveprisutna jer na nju podsje\u0107aju i informacije koje sa svih strana sti\u017eu putem medija, postaje sve vi\u0161e neosjetljivo. Danas je smrt poruka, jedna me\u0111u ostalima koje bombardiraju sa svih strana. U svakodnevnom govoru ima puno izraza koji odnose na smrt. Spominju se ekocid, tericid, homicid, etnocid, genocid, herbicid<\/em>, itsl, koji su postali dio suvremenog jezika, ali \u010dovjek je izgubio osje\u0107aj za pravo zna\u010denje tih izraza.<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Thomas<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> primje\u0107uje da je \u010dovjek osim \u0161to je smrtan, zbog svoje sklonosti ratovanju, ubijanju, agresivnom odno\u0161enju prema svemu \u0161to ga okru\u017euje, ujedno i smrtonosan! Smrt se svakodnevno plasira putem tiska, televizije, interneta ili kao fikcija u obliku umjetni\u010dkog djela, ili kao izvje\u0161taj o doga\u0111anju, ali \u010dini se da je smje\u0161tena izvan vlastitog \u017eivota pojedinca, ne\u0161to \u0161to se njega direktno ne ti\u010de. Ona je predstava koje se de\u0161ava tamo negdje na nekom drugom mjestu, i tako informacija o smrti gubi na svojoj snazi, \u0161to stvara privid. \u010covjek se i dalje pani\u010dno boji smrti, u najnovije vrijeme mo\u017eda najvi\u0161e, samo pomisao o njoj potiskuje na razne na\u010dine, pa je banalizacija smrti, trivijalizacija, izraz njegovog straha a ne bezbri\u017enosti. <\/p>\n

Ono \u0161to pripada podru\u010dju nestvarnog a podsje\u0107a na smrt izaziva nelagodu, pa se \u010desto u filmovima horor \u017eanra kao glavni akteri u\u017easa koriste lutke, jer zbog toga \u0161to su napravljene tako da li\u010de naj\u010de\u0161\u0107e na dijete ili odraslog \u010dovjeka, ali su nepomi\u010dne, ne\u017eive, dojam koji izazivaju je dojam zaustavljenog (\u010desto grotesknog) \u017eivota, podsje\u0107aju na le\u0161, pomno ure\u0111en i na\u0161minkan za pogreb. <\/strong>Posebno zastra\u0161uju\u0107e su lutke koje koriste trbuhozborci, jer one se mi\u010du, razgovaraju, a opet su u cijelom svom performanceu ne\u017eive, te \u010desto puta u predstavama ili filmovima igraju ulogu nekog zlo\u010destog, stravi\u010dnog bi\u0107a.<\/strong><\/p>\n

Thomas<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> naziva takav postupak laicizacijom smrti, \u0161to je prema njegovom shva\u0107anju logi\u010dan slijed odnosa prema tom fenomenu koji je tekao od desakralizacije, preko desocijalizacije, pa do stanja “preokrenute“ smrti, gdje autor smatra da je u dru\u0161tvu gdje se smrt uzima jako ozbiljno na ontolo\u0161kom polju, prenagla\u0161ena pojava njen tabuizacije te \u017ealjenja, \u0161to na kraju na vanjskom planu dovodi do ismijavanja ili ne obra\u0107anja previ\u0161e pa\u017enje na \u010dinjenice koje su u vezi sa smr\u0107u. Tako na primjer pogrebni obred sve vi\u0161e seli u „privatnu“ sferu. Pogreb je ne\u0161to \u0161to se obavlja na brzinu, u krugu obitelji, a umiru\u0107i naj\u010de\u0161\u0107e umiru po bolnicama, sami ili uz eventualnu prisutnost bolni\u010dkog osoblja. I postupak s le\u0161om, gdje se umrli ure\u0111uje i \u0161minka tako da li\u010di na \u017eivu osobu te obla\u010di u sve\u010danu odje\u0107u koja je jednaka odje\u0107i \u0161to se nosi za \u017eivota, tako\u0111er je poku\u0161aj poricanja smrti. Umiranje je, jednako kao \u0161to su groblja udaljena na rubove naselja, gurnuto na marginu dru\u0161tva, dok je ujedno s druge strane u samom centru pa\u017enje, i to u obliku bavljenja mogu\u0107nostima izbjegavanja, pre\u017eivljavanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kult mladosti kao novi na\u010din izbjegavanja smrti.\u00a0 <\/strong><\/p>\n

Poznati teoreti\u010dar suvremenog, „umre\u017eenog“ dru\u0161tva Manuel Castells isti\u010de tri faze razvoja dru\u0161tva \u0161to se o\u010dituje u me\u0111usobnom odnosu prevlasti prirode i kulture. U prvoj fazi Priroda vlada nad Kulturom, \u0161to zna\u010di da je sudbina \u010dovjeka u velikoj mjeri u vlasti prirodnih sila. U drugoj fazi dolazi do preokreta pa Kultura vlada nad Prirodom, \u0161to zna\u010di da je \u010dovjek u velikoj mjeri ovladao svojim \u017eivotom, i u tre\u0107oj fazi Kultura vlada nad Kulturom, \u0161to zna\u010di da je nastupilo informati\u010dko dru\u0161tvo, i bitni odnosi u dru\u0161tvu se kre\u0107u iznad materijalne sfere. U umre\u017eenom dru\u0161tvu de\u0161ava se razbijanje biolo\u0161ke i dru\u0161tvene ritmi\u010dnosti povezane sa \u017eivotnim ciklusom<\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, te autor predla\u017ee hipotezu da bio-socijalno zamjenjuje socio-biolo\u0161ko, \u0161to zna\u010di da su odnosi u dru\u0161tvu, prevladavaju\u0107e vrijednosti, dru\u0161tveni ustroj, va\u017eniji od biolo\u0161kih \u010dinjenica koje probijaju svoje prija\u0161nje granice i \u017eivotne uloge vi\u0161e nisu biolo\u0161ki odre\u0111ene. Dihotomija mladost\/snaga \u2013 starost\/slabost, vi\u0161e ne igra presudnu ulogu u sudjelovanju u \u017eivotu i odnosi se stvaraju oko novih dru\u0161tvenih vrijednosti me\u0111u kojima su najva\u017eniji obrazovanje, briga o karijeri i pristojnim mirovinama nakon radnog vijeka, uvjeti rada i radno vrijeme, kvaliteta \u017eivota uop\u0107e. Ljudski vijek se sve vi\u0161e produ\u017eava, tradicionalni biolo\u0161ki ritam se sve vi\u0161e zamjenjuje trenuta\u010dnim egzistencijalnim stanjem. Slijedom takvog mi\u0161ljenja Castells smatra da se starije osobe dijeli prema stupnju onemo\u0107alosti a ne prema dobi, te da razvoj dru\u0161tva ide u tom smjeru.<\/p>\n

Lasch<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> opet smatra da se suvremeno dru\u0161tvo neprijateljski odnosi prema starcima, i to prije svega \u0161to je pojam starosti povezan s pojmom smrti. Starenje nagovje\u0161tava smrt, te je i strah od smrti usko povezan sa strahom od starenja. Jezu pred staro\u0161\u0107u i smr\u0107u koja obilje\u017eava dana\u0161njicu, iako je rezultat promatranja onoga \u0161to se u dru\u0161tvu de\u0161ava, Lasch<\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> progla\u0161ava iracionalnom zato \u0161to je rezultat pojave narcisti\u010dke li\u010dnosti koja prevladava u modernom dru\u0161tvu, te i samo dru\u0161tvo naziva narcisti\u010dkim. Osnovna obilje\u017eja su mu identi\u010dna obilje\u017ejima narcisti\u010dke li\u010dnosti, a prevladavaju\u0107a je sveop\u0107a pojava nedostatka unutra\u0161njeg izvora, kako pojedinca tako i dru\u0161tva, zbog \u010dega se onda javlja potreba za divljenjem od strane drugih kao potvrda sebe samog. Suvremeno dru\u0161tvo ima potrebu da se drugi dive ba\u0161 onim obilje\u017ejima koje polako blijede s vremenom i starenjem (ljepota, \u0161arm, snaga, uspjeh), tako da vlada op\u0107a klima nevoljkosti prema prolaznosti mladosti. Raznim postupcima nastoji se produ\u017eiti mladost, i kao \u0161to je nekada u arhai\u010dnim dru\u0161tvima bio prevladavaju\u0107i kult predaka, sad je njegovo mjesto zauzeo kult mladosti. <\/p>\n

Strah od starosti je i strah od neuva\u017eavanja, \u0161to odmah zna\u010di i korak bli\u017ee smrti. Mudrost staraca koja je nekad bila va\u017ena za zajednicu, sad se samo smatra utjehom starosti, ali nema bitno zna\u010denje. Nitko vi\u0161e ne slu\u0161a stara\u010dke tlapnje! Naime, vrijednost nakupljene \u017eivotne mudrosti i znanja gubi na va\u017enosti zbog toga \u0161to je ovo doba tehnolo\u0161kog napretka, novih instrumentalnih znanja, tehnolo\u0161kih promjena, znanje neprekidno zastarijeva, ono vi\u0161e nije isklju\u010divo prenosivo, i starija generacija vi\u0161e nema \u0161to dati dru\u0161tvu. Novi nara\u0161taji uvijek tra\u017ee nova znanja i nova rje\u0161enja za probleme, i \u010dak je preporuka dru\u0161tva da se uvijek te\u017ei promjeni, novom, nevezanju, pokretljivosti u karijeri i tra\u017eenju novih izazova. Strah od klopke<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, strah od zamke koju dru\u0161tvo svakodnevno postavlja, te\u017enja slobodi i promjeni, smatra se bitnom kulturnom vrijedno\u0161\u0107u. Smatra se da je ograni\u010denje slobode ujedno i ograni\u010denje razvoja, \u0161to na kraju mo\u017ee zna\u010diti stagnaciju i starenje. Na sve strane se pojedinca upozorava da se ne uhvati u proces starenja jer starost je \u017eivu\u0107a smrt! <\/p>\n

„Djed vi\u0161e nije \u010dudesno bi\u0107e koje je smrt zaboravila i kojem se odaje duboko po\u0161tovanje.“<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U dana\u0161njim porodicama zbog duljeg \u017eivotnog vijeka postoje ve\u0107 po tri generacije pa biti star nije ne\u0161to posebno. Klju\u010dne pozicije dru\u0161tva ostaju sve du\u017ee u rukama starijih, \u0161to je postalo dru\u0161tveni problem od velikog zna\u010daja. <\/p>\n

Razvile su se nove profesije koje se bave problemom starosti (gerijatrija, gerontologija, genetski in\u017eenjering, plasti\u010dna kirurgija, kirurgija koja se bavi transplantacijom organa, krionika), a cilj im je produ\u017eenje \u017eivota koliko god je to mogu\u0107e.<\/p>\n

„Op\u0107e klima u dru\u0161tvu je terapeutska, a ne religiozna!“<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Morin<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> takvo stanje naziva op\u0107om „obesve\u0107eno\u0161\u0107u“ svijeta. Vjeru u Boga zamjenjuje vjera u Znanost. Najva\u017enija briga \u010dovjeka je dobro zdravlje, \u0161to odmah zna\u010di i dulji \u017eivot. Smrt se tretira kao bolest, umiru\u0107i odlaze u bolnice, gdje im se razli\u010ditim medicinskim postupcima nastoji produ\u017eiti \u017eivot \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e. Na snazi je kult mladosti, kult tijela. Sve se \u010dini da bi tijelo \u0161to dulje izgledalo mlado, jer svako prepu\u0161tanje razornom djelovanju godina odmah se tuma\u010di i kao prepu\u0161tanje raljama smrti. Dru\u0161tvo je opsjednuto razli\u010ditim strahovima: strahom od raka, pu\u0161enja, hrane, pi\u0107a, zraka, baziranima na strahu od smrti. U modi je krilatica da je i \u017eivjeti opasno! „Survival book“ novi je Novi zavjet modernog \u010dovjeka!<\/p>\n

Bolest je nepo\u017eeljna, jer tako\u0111er navodi na pomisao o mogu\u0107nosti smrti. Da bismo izbjegli nelagodu uobi\u010dajeno je pona\u0161anje – zazirati od svakoga tko je dugo i te\u0161ko bolestan. Cioran<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> isti\u010de da dok smo zdravi imamo osje\u0107aj da ne postojimo, ne razmi\u0161ljamo o smrti, i bolesnik koji je izba\u010den iz tog stanja \u010dezne za ni\u0161tavilom zdravlja, za neznanjem. „O\u010dajan je \u0161to zna da je u svakom trenutku suo\u010den sa cijelim univerzumom, bez ikakve mogu\u0107nosti da mu bude dijelom, da se u njemu izgubi“. On smatra da smrti gledaju u o\u010di rijetki pojedinci koji „nakon \u0161to su shvatili nepogodnosti zdravlja“ odbijaju poduzeti bilo \u0161to da bi je izbjegli ili savladali.<\/p>\n

Novo doba je vrijeme velikog napretka znanosti koja se bavi \u010dovjekom, ali jo\u0161 uvijek i neznanja o produ\u017eenju \u017eivota prema \u017eeljama \u010dovjeka. “Nijedno doba nije poznavalo takvu svijest o sebi. Mnogo znamo, a opet smo ni\u0161ta“.<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Suvremena medicina u \u010dije ruke svoje nade u besmrtnost pola\u017ee suvremeni \u010dovjek, koji je uza sav strah obuzet mi\u0161lju da ipak na neki na\u010din mo\u017ee odagnati smrt, sve vi\u0161e se bavi problemom produ\u017eenja \u017eivota pod svaku cijenu, tako se uz razli\u010dita eksperimentiranja s transplantacijama organa sve vi\u0161e razvija proizvodnja ljudskih nadomjestaka, proteza<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Protezacija“ dru\u0161tva pretvara ljudsko tijelo u robu, proizvod koji se tro\u0161i, i tako nada u besmrtnost tako\u0111er postaje jedna od roba na tr\u017ei\u0161tu. Thomas<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> takav stav obja\u0161njava promjenama u dru\u0161tvenim strukturama, posebice u porodici, te razvoju kapitalisti\u010dke civilizacije zasnovane na profitu, gdje se \u017eivot i smrt u okviru termina „tro\u0161kova \u017eivota“ i „tro\u0161kova smrti“, smatraju dijelovima mehanizma koji radi po sistemu isplativosti i dobiti, i smisao postojanja starosti i smrti je – novac. U proces funkcioniranja „industrije smrti“ koja se bavi ostvarivanjem profita u svemu \u0161to je u vezi s umiranjem (u to spada pogrebna oprema, lije\u010denje umiru\u0107ih, prodaja grobnih mjesta) uklju\u010dena je i „industrija podmla\u0111ivanja“ koja zara\u0111uje na razli\u010ditim preparatima, vitaminima, serumima, postupcima u cilju odr\u017eavanja stanja organizma \u0161to dalje od stanja koje podsje\u0107a na blizinu smrti.<\/p>\n

\u010covjek je izumio razli\u010dita sredstva za borbu protiv smrti, osvojio je svoje pravo na mladost, u\u010denje, rad, zabavu, mirovinu, razna dobra.<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0160to je \u017eivot razvojem tehnologije i medicine postao sigurniji, dulji, udobniji, on se sve vi\u0161e gr\u010devito dr\u017ei za njega i ne \u017eeli pomi\u0161ljati na smrt.<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/strong><\/p>\n

Biti bolestan, patiti, starjeti, zna\u010di pripremati se za smrt. Bolest i patnja, jednako kao i tugovanje za umrlima smatraju se izrazito nepo\u017eeljnima jer podsje\u0107aju na vlastitu smrtnost, a tu pomisao moderan \u010dovjek svakako \u017eeli izbje\u0107i. <\/p>\n

\u010covjek je izumio postupke kojima „preska\u010de“ smrt, na primjer zamrzavanje tijela do nekih boljih vremena kad \u0107e uz napredak medicine o\u017eivljavanje biti mogu\u0107e, ili zamrzavanje sperme za neku posthumanu oplodnju, a tako\u0111er ima i slu\u010dajeva vjen\u010danja pri kojemu je jedan od partnera ve\u0107 neko vrijeme mrtav.<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/strong><\/p>\n

\u010covjek je izgubio osje\u0107aj za povijesno vrijeme, povijesni kontinuitet, za pro\u0161lost i budu\u0107nost, on poznaje samo trenutak sada\u0161nji, i u njemu se \u017eeli osje\u0107ati \u0161to je mogu\u0107e vitalnijim i mladolikijim, jer u takvoj situaciji stari ljudi su suvi\u0161ni. Ostarjeti, zna\u010di biti isklju\u010den iz dru\u0161tva (Morin<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> to naziva „dru\u0161tvenom smr\u0107u“), i \u010dovjek se svim silama trudi da to izbjegne. („O\u010de, neka me zaobi\u0111e ovaj kale\u017e“, zavapio bi Isus modernog doba ali misle\u0107i pri tom na starenje i dru\u0161tvenu smrt!) Po\u0161to je izgubio osje\u0107aj za povijesni kontinuitet, pojedinac \u017eivi samo za sebe, izbjegavaju\u0107i \u010dak i potomstvo, jer potomstvo smatra vlastitom konkurencijom koja \u0107e ga na kraju istisnuti i dru\u0161tvene scene, a ne kako je to prije bilo uvrije\u017eeno, produ\u017eetkom vlastitog \u017eivota. Zbog ubrzanog porasta broja stanovni\u0161tva mjesta na Planeti je malo, puno manje nego prije, \u010dovjek se prvenstveno o\u010dajni\u010dki dr\u017ei vlastitog \u017eivota koji ne \u017eeli izgubiti. To je izraz tjeskobe cjelokupnog dru\u0161tva, smatra Lasch<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje vi\u0161e ne vjeruje i ne vidi da ima budu\u0107nosti. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Duhovnost i smrt u ozra\u010dju konzumerizma<\/strong><\/p>\n

Robert Torre<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> govori o trendu New age kulture u kojoj se pojavio veliki broj knjiga o samopomo\u0107i (self-help books<\/em>), vremenu gdje cvjeta industrija zdravlja, te se \u010dini da se tu radi o religiji novog doba u kojoj su lije\u010dnici zamijenili sve\u0107enike. Stalno se populariziraju verzije najboljeg mogu\u0107eg \u017eivota, te cvjeta trgovina razli\u010ditim tehnikama postizanja vi\u0161e razine samosvijesti, samospoznaje kao vrhunskog samoostvarenja i sigurnog puta k sre\u0107i, \u010demu svaki pojedinac, a uz pomo\u0107 mo\u0107nog konzumeristi\u010dkog aparata treba stremiti. Nude se razli\u010diti programi u cilju o\u010duvanja zdravlja i vitalnosti, te psihi\u010dke stabilnosti. Tehnike „prosvjetljenja“ bazirane na tradiciji isto\u010dnih religija (te\u010dajevi yoge i meditacije, te\u010dajevi autenti\u010dnosti i svjesnosti, te\u010dajevi \u010duda, orijentalnih plesova, borila\u010dkih vje\u0161tina, \u010dak i te\u010dajevi umiranja iznikli na tradiciji Tibeta) svoju afirmaciju u zapadnom dru\u0161tvu duguju upravo op\u0107em strahu od starenja i smrti kojim je Zapad zahva\u0107en. Na smrt i starost se ne smije niti pomi\u0161ljati i umjesto toga se nude programi pozitivnog mi\u0161ljenja, \u0161to bi ukazivalo na to da se razmi\u0161ljanje o smrti smatra negativnim. „Think positive, think pink“ – rije\u010di su koje se mogu vidjeti na sve strane, pa i otisnute na odje\u0107i, putnim torbama, \u0161kolskim bilje\u017enicama. Mo\u0107 pozitivnog mi\u0161ljenja izjedna\u010duje se s mo\u0107i duha, \u0161to je onda pravi recept za dugovje\u010dnost. U modi su razli\u010diti priru\u010dnici popularnog naziva „Survival Book“, koji sadr\u017ee prakti\u010dne savjete o tome kako ostati mlad i zdrav, kako pre\u017eivjeti, \u0161to sugerira naslov, a u dubini poruke je izra\u017eena nada u besmrtnost.<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Konzumeristi\u010dka teologija nudi Spasenje kroz instant recepte najboljeg mogu\u0107eg \u017eivota. Ideologizirani marketing nudi svoje proizvode, uvjerenja, preporuke za formiranje \u017eivotnog stava u skladu s ekonomskim poretkom \u010diji je agent, a pod krinkom duhovnih tradicija i njihovih dostignu\u0107a. Trivijalizirani put mudraca, crti\u0107 o najboljem \u017eivotu, priru\u010dnik je, knjiga uputa o tome kako \u017eivjeti i \u0161to \u010diniti da bi \u017eivot bio uspje\u0161niji, a smrt daleka i laka. Podsje\u0107a to na srednjovjekovne priru\u010dnike za umiranje, namijenjene katoli\u010dkim vjernicima kakvi su se negdje u 15. stolje\u0107u pojavili na Zapadu. Vodi\u010d na putu ususret smrti, „vodi\u010d za upravljanje zavr\u0161nim, finalnim periodom u ne\u010dijem \u017eivotu“<\/em><\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>,<\/em> koji je u svom naslovu \u010desto sadr\u017eavao rije\u010di ars moriendi <\/em>(lat. ars<\/em> u smislu umjetnosti kao vje\u0161tine). Ars moriendi vs. ars vivendi<\/em>, jer sudbina svakog pojedinca u \u010dinu umiranja determinirana je stanjem du\u0161e koja napu\u0161ta tijelo. Dakle vrlo sli\u010dno kao i u svim drugim tradicijama i ozbiljnim u\u010denjima koja se bave smr\u0107u. Ars vivendi<\/em> fokusirana je na \u017eivot bez grijeha, jer grijeh je ustvari pogre\u0161ka koju iz razloga neznanja \u010dini nedovoljno prosvije\u0107en i manjkavo upu\u0107en \u010dovjek, a fokus je na procesu \u010di\u0161\u0107enja du\u0161e, dakle na pripremu pojedinca na ono \u0161to slijedi na kraju. U ti okvirima kr\u0161\u0107anstvo kao i sve druge duhovne tradicije pou\u010dava da niti jedna smrt nije zla ako joj prethodi dobar \u017eivot<\/em><\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

U konzumeristi\u010dkoj eri dobrim \u017eivotom se smatra lijepo i lagodno \u017eivljenje provedeno u blagoslovljenom okru\u017eenju materijalne udobnosti, ali i u bavljenju tzv. „radom na sebi“, \u0161to je neophodno. Samorazvoj se proklamira kao magi\u010dni klju\u010d koji vodi Spasenju. U novo doba, iako je to ako gledamo povijesno post-magijsko vrijeme, ima jo\u0161 puno magije: magije pozitivnog mi\u0161ljenja, newageovske<\/em> duhovnosti koja obiluje raznim meditacijskim tehnikama, re\u017eimima prehrane, literaturom, guruima, a sve neprekidno trivijalizira stara u\u010denja, i „prilago\u0111ava“ ih suvremenom \u010dovjeku, pojednostavljuje, skra\u0107uje, na isti na\u010din kao \u0161to se na primjer klasi\u010dna i vrijedna knji\u017eevna djela pojednostavljuju da bi bila dostupna svakome tko nije ba\u0161 spreman ba\u0161 \u010ditati. Samorazvoj i duhovnost za sve! Instant, brzo i efikasno! Sve se nalazi u ponudama, akcijama razli\u010ditih proizvoda u tu svrhu, kreiranih zbog uspje\u0161ne prodaje. Danas se sasvim lijepo trguje sa svije\u0161\u0107u o sebi, nekad cjelovite duhovne tradicije danas su rascjepkane a komadi\u0107i su lijepo upakirani instant komercijalni artefakti. Ni\u010dega previ\u0161e da ne bi postalo zamorno, da ne bi odbilo potencijalnog klijenta. \u010covjek, pojedinac, u svakoj \u017eivotnoj aktivnosti, svemu \u0161to \u010dini ili poduzima, sveden je na razinu klijenta! Komercijalizacija i nerazumijevanje tradicijskih u\u010denja ipak ne zna\u010di da su ona nepotrebna, ali su suvremenom \u010dovjeku zbog brzine \u017eivljenja, zbog op\u0107e umre\u017eenosti i svekolike povezanosti koja ne ostavlja prostora samostalnom mi\u0161ljenju niti bavljenju bilo \u010dime \u0161to bi zadiralo dublje od povr\u0161ine ili tra\u017eilo vi\u0161e vremena, prostora, „udubljivanja“. Ali \u0161to onda, \u0161to poduzeti! I kao da se sve vrti u istom krugu odgovor je opet isti, isti kao i u odjeljku prije ovog – razvijati samosvijest, inzistirati na samorazvoju. A \u0161to onda \u010diniti, \u0161to i kako poduzeti? Nema to\u010dnih uputa, nema dogovora. <\/p>\n

 <\/p>\n

Smrt i katastrofe. Gdje se sakrila ideja o besmrtnosti?<\/strong><\/p>\n

Kad se umire vi\u0161e nego \u0161to je uobi\u010dajeno, strah od smrti se poja\u010dava jer naprosto s brojem mrtvih raste dojam njene neminovnosti i blizine. Smrt se utjelovljuje, u-\u017eivotvoruje. Iz domene svijesti prelazi u \u017eivot. I sama ideja besmrtnosti koja je vjekovima pokreta\u010dka snaga svih \u010dovjekovih postupaka i akcija u cilju negiranja i zata\u0161kavanja svijesti o smrti, sad se negdje zavukla, sakrila, i ustupila mjesto ideji golog opstanka u trenutku sada\u0161njem, ovdje i sad. Najva\u017enije je pre\u017eivjeti aktualnu katastrofu, a o besmrtnosti \u0107emo kasnije, ako opstanemo!.<\/p>\n

U uvjetima bez katastrofa i u\u010destalih umiranja, kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno, smrt se gura u stranu, o njoj se ne razmi\u0161lja, to je ne\u0161to \u0161to ima biti ali nismo bliski sa svije\u0161\u0107u o tome. No, u vrijeme kad je u dru\u0161tvenom okru\u017eenju pojava smrti u\u010destala, kad postoji ugroza koja stalno na tu \u010dinjenicu podsje\u0107a, kad je naprosto umrlih sve vi\u0161e, onda vi\u0161e nije mogu\u0107e svijest o smrti „gurnuti pod tepih“, jer, previ\u0161e je ima svuda i na sve strane. Ona je aktualni realitet. Sadr\u017eaj je svakodnevnih medijskih izvje\u0161taja, dio je uputa o pona\u0161anju u uvjetima prijete\u0107e smrti, „epidemiolo\u0161kim uvjetima“, pa nas svakodnevni \u017eivot i model pona\u0161anja koji moramo slijediti, „mjere“ kojih se moramo pridr\u017eavati neprekidno podsje\u0107aju na to. Kako se \u017eivot mijenja u uvjetima kad su smrtni slu\u010dajevi<\/em> \u010de\u0161\u0107i, smrt bli\u017ea? I sam taj izraz „smrtni slu\u010daj“ koji sugerira kao da je smrt ne\u0161to \u0161to se de\u0161ava slu\u010dajno<\/em> a ne ingredijentni dio stvarnosti, \u010dovjekovog postojanja na Zemlji, sad gubi na svojoj razigranoj lepr\u0161avosti. Smrt vi\u0161e nije, kao \u0161to se iz medijskih izvje\u0161taja mo\u017ee vidjeti – „slu\u010daj“, ne\u0161to \u0161to je akcidentalno, nego je tu, prisutna, na svom pravom mjestu, dio je \u017eivota. U vrijeme velikih katastrofa, epidemija i potresa (kao sad u godinama 2020. i 2021.), elementarnih nepogoda, ratova, \u010dini sa de vreba sa svih strana. Smrt je medijska senzacija! \u010citaju se novine i prate vijesti o kretanjima epidemije, postotcima, o broju oboljelih, umrlih. Broj umrlih, to je ono \u0161to nas najvi\u0161e zanima, i zbog \u010dega smo bez pogovora spremni odustati od aktivnosti, sudjelovanja u \u017eivotu. U vrijeme velikih katastrofa \u017eivot se gasi, a u strahu od kako se sad pokazuje „realne smrti“ koja vreba iza svakog ugla, mi pristajemo na sve, samo kako ne bismo bili dio crne statistike, „broja mrtvih“ koji se dnevno pojavljuje u medijima. Uz pomo\u0107 straha od smrti mogu\u0107e je zaustaviti \u017eivot, staviti ga na \u010dekanje, poziciju stand-by<\/em>, ograni\u010diti svaku aktivnost, oblikovati pona\u0161anje ljudi, pa je zato strah od smrti i mo\u0107no sredstvo kontrole i vladanja. Ako se ne pona\u0161ate u skladu s pravilima uspostavljenim zbog, primjerice epidemije, bit \u0107ete ka\u017enjeni. Razboljeti \u0107ete se i po svoj prilici i umrijeti.<\/p>\n

Ugroza vlastite sigurnosti je ve\u0107 odavno mo\u0107no pokreta\u010dko sredstvo mo\u0107i, ne\u0161to \u0161to \u0107e podanike potjerati u rat protiv neprijatelja koji ga ugro\u017eava, i \u010desto su te „ugroze“ montirane od stane vlastitih centara mo\u0107i da bi se mobiliziralo \u010dlanove dru\u0161tva i pokrenuo rat. Svaki rat je za njegove sudionike s bilo koje strane bojnog polje \u2013 obrambeni. <\/p>\n

 <\/p>\n

Covid 19, 2020 \u2013 2021.<\/strong><\/p>\n

Sad se ta strategija pokazuje u jednakom sjaju i mo\u0107i u slu\u010daju epidemije virusa Covid 19 koja je u ovo vrijeme zavladala na planeti, i pokazala se mo\u0107nim sredstvom usmjeravanja pona\u0161anja ljudi ,kontrole, uspostavljanja novih, \u010desto ograni\u010davaju\u0107ih pravila. U strahu od bolesti i smrti \u010dlanovi dru\u0161tva pristaju na pravila, ali tu se javlja i pitanje povjerenja. Ako sve predugo traje a umire se i dalje, onda slabi povjerenje prema onima koji tuma\u010de situaciju i postavljaju pravila. Zna\u010daj eksperata postaje sve ve\u0107i. Laici ne znaju puno o epidemijama, ne barataju vlastitim informacijama i spoznajama o prirodi bolesti. To su situacije kad eksperti stupaju na scenu. Za oblikovanje stvarnosti va\u017ena je uloga „tuma\u010da“, gurua koji \u0107e kao \u010dovjek od znanja, autoritet, uliti ne\u0161to hrabrosti \u010dlanovima dru\u0161tva i biti izvor informacija, sli\u010dno kao \u0161to je to bio \u0161aman u plemenskim zajednicama.<\/p>\n

Uloga medija je klju\u010dna. Mediji objavljuju vijesti gdje se prikazuju konvoji kamiona natovarenih truplima umrlih koji se kroz maglu i sivilo probijaju prema nekom prostoru gdje \u0107e biti prostora za pokapanje mrtvih, jer u nekim gradovima to vi\u0161e nije mogu\u0107e. Smrt do smrti u pravilnom nizu. Kataklizmi\u010dki je ugo\u0111aj. Ugo\u0111aj kakav bi mogli zamisliti u slu\u010daju kuge u srednjem vijeku. Brojna mrtva tijela koja treba negdje zbrinuti, jer toliko ih je ve\u0107 da se nema kamo s njima, i prestra\u0161eni ljudi koji su se zabarikadirali u svojim nastambama i prestravljeno \u0107ire<\/em> kroz zamagljene prozor\u010di\u0107e ne bi li preduhitrili Bolest i Smrt koje im mogu pokucati na vrata. Mediji danas „vedre i obla\u010de“, moglo bi s re\u0107i, Kada treba malo obuzdati epidemiju i prizemljiti kretanje ljudi, poja\u010dati ograni\u010davanja, onda mediji grme o ugrozi, a kada se treba desiti obrnuto (\u010desto su ta obuzdavanja i popu\u0161tanja vi\u0161e u vezi s potrebama dru\u0161tvene situacije nego sa stvarnim stanjem) onda mediji stvaraju sjajnu sliku situacije. Vje\u017ebanje \u017eivota, vje\u017ebanje mogu\u0107nosti upravljanja \u010dlanovima dru\u0161tva, i takvi se glasovi \u010duju u javnosti ili po kuloarima \u0161to je \u010de\u0161\u0107e \u2013 jer vrag ne spava, kako se ka\u017ee, ali bolje je ne govoriti previ\u0161e, <\/em>\u0161u\u0161ka se. <\/p>\n

Zbog prijete\u0107e smrti i ograni\u010davanja kojima se smrt \u017eeli preduhitriti, u dru\u0161tvu dolaze u \u017ei\u017eu interesa rasprave o demokraciji u uvjetima kontrole i ograni\u010davanja slobode gra\u0111ana. Postavlja se pitanje je dolazi li zbog straha od smrti u pitanje i demokracija u svijetu? Ho\u0107e li se gra\u0111ani odre\u0107i dijela svojih sloboda u zamjenu za \u017eivotnu sigurnost? <\/p>\n

Vidjet \u0107emo ako epidemije potraju, ako se katastrofe nastave, ho\u0107e li se zbog straha od smrti javiti potreba za \u010dvr\u0161\u0107om rukom na koju \u0107e se mo\u0107i prebaciti osobna odgovornost a u svrhu za\u0161tite ?<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Tijekom povijesne transformacije \u010dovjekovog stava prema smrti misao koja na nov na\u010din govori o tom fenomenu razvila se u 18.stolje\u0107u<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kao rezultat pojave gra\u0111anske klase, procvata prirodnih znanosti nakon Descartesa i Bacona, udaljavanja od svega \u0161to se smatra natprirodnim, odvajanja humanisti\u010dkih znanosti, te pridavanja manje va\u017enosti religijskim stavovima. Doba prosvje\u0107enosti, vjere u mo\u0107 razuma, nagovijestilo je mogu\u0107nost \u010dovjekove intervencije u podru\u010dje smrti, ali i svijest o njegovoj nemo\u0107i. Smrt se po\u010dinje sve vi\u0161e smatrati neugodnom \u010dinjenicom koja nema nikakve veze sa \u017eivotom, a uobi\u010dajeni postupak odnosa prema smrti postalo je njeno potiskivanje, poricanje sa sve mogu\u0107e na\u010dine.<\/p>\n

\u010cini se da se u suvremenosti \u010dovjek malo vi\u0161e bavi smr\u0107u, da se o njoj vi\u0161e govori bez gnu\u0161anja, straha i – izbjegavanja. Dva su smjera u kojima se kre\u0107e suo\u010davanje sa smr\u0107u: Jedan se oslanja na napredak medicine, znanosti, bave\u0107i se mogu\u0107nostima otkrivanja uzroka smrti i time njenog kona\u010dnog prevladavanja, a drugi je u vezi s \u010dovjekovim vjerovanjem u postojanje „\u017eivota poslije \u017eivota“, koje je dobilo zamaha nakon navedene uspje\u0161nice Raymonda Jr. Moodyja<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te poplave“ newageovskih“ religija koje obiluju postupcima sjedinjenja s kozmi\u010dkim principom, kao oblikom besmrtnosti. Morin<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te pojave naziva samo jo\u0161 jednim od na\u010dina izbjegavanja suo\u010denja sa smr\u0107u<\/em>. To sve zajedno govori o tome da \u010dovjek, uz sve mogu\u0107e na\u010dine jo\u0161 nije prihvatio \u010dinjenicu vlastite smrtnosti, a kako klju\u010d besmrtnosti izgleda le\u017ei u razumijevanju i prihva\u0107anju \u017eivota, shodno tome umjesto pitanja“ ima li \u017eivota poslije \u017eivota“ pitanje “ ima li \u017eivota prije smrti“<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> prikladnije je, jer to je uputa jo\u0161 i drevnih mudraca, uputa za intenzivno i sadr\u017eajno \u017eivljenje, a tra\u017eenje odgovora na njega moglo bi \u010dovje\u010danstvu dati zadovoljavaju\u0107e odgovore koje tra\u017ei tijekom cjelokupne svoje povijesti. <\/p>\n

U novije vrijeme, uslijed pandemije i izazvane virusom Covid 19 i u\u010destalijih umiranja nego \u0161to je uobi\u010dajeno, smrt postaje vidljivija, te\u017ea za izbjegavanje, o smrti se govori, u dru\u0161tvu se javlja strah ve\u0107ih razmjera. Takva situacija pred svjetske medije postavlja pitanje njihove istinitosti, eti\u010dnosti, njihove uloge u informiranju javnosti. Pokazalo se da su mediji kao i uvijek skloni senzacionalizmu, i u ovakvim kriznim uvjetima ve\u0107i dio javnosti nema povjerenje u njihovu istinitost. <\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nLama Ven.Ayang Rimpoche , u travnju 2003. na zagreba\u010dkoj Medvednici odr\u017eao je seminar Phowa meditacije, svojevrsno desetodnevno budisti\u010dko povla\u010denje, gdje su se polaznici mogli upoznati s metodom prijelaza iz jednog stanja svijesti u drugo, kao metodom boljeg razumijevanja smrti. Lama Ven. Ayang Ripoche pripada Trikung Kagyu \u0161koli tibetanskog budizma poznatoj po tradiciji Phowa prakse, budisti\u010dkog u\u010denja koje se bavi smr\u0107u, i ve\u0107 vi\u0161e od trideset godina putuje svijetom prenose\u0107i meditacijska iskustva.\/ Vesna Ivezi\u0107, Novi list, travanj 2003.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nLouis Vincent Thomas, Antropologija msrti, I i II<\/em>, Prosveta, Beograd 1980.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEdgar Morin, \u010covjek i smrt<\/em>, Scarabeus – naklada, Zagreb 2005., str. 294
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nCarl Gustav Jung, Sje\u0107anja,snovi, razmi\u0161ljanja<\/em>, Fabula Nova, Zagreb 2004, str. 417
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nC. G. Jung, Sje\u0107anja, snovi, razmi\u0161ljanja, <\/em>str. 424<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMt,19,29<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIndividuacija <\/em>(lat. Individuum, jedinka) u svom prvobitnom zna\u010denju je “upojedinjavanje<\/em>“, izdvajanje jedinke iz ne\u010deg op\u0107eg, promatranje nekoga ili ne\u010dega prema njegovoj osobnosti. Pojam nalazimo u psihologiji Karla Gustava Junga, \u010dime se bavi i njegova u\u010denice Jolande Jacobi u knjizi „Jungov put individuacije“ .
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nlat. “priroda zazire od praznine”<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nErich Fromm, \u010covjek za sebe<\/em>, Naprijed, Zagreb 1977.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nE. Morin, \u010covjek i smrt, <\/em>str. 52
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTerry Eagleton, Teorija i nakon nje<\/em>, Algoritam, Zagreb 2002.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nKate Soper, What Is Nature<\/em>?, Oxford, 1995:132-3) u T. Eagleton, Teorija i nakon nje<\/em>
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNicka Lane, Uspon \u017eivota,<\/em> Planetopija, Zagreb 2012., str. 227
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nN. Lane,Uspon \u017eivota, <\/em>str.227
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid., str. 227
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Francuski biolog Charles Brown Sequard, u pari\u0161koj Societe de Bologne, ubrzgao si je ekstrakt pse\u0107ih i zamor\u010devih testisa, i izvijestio o pove\u0107anju snage i mentalnih sposobnosti, demonstriraju\u0107i to pred zapanjenom publikom mladena\u010dkim mlazom urina“, (Ibid., str. 227)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nLeo Passini, „Distanazija ili dokle produ\u017eavati \u017eivot“<\/em>, u Luka Toma\u0161evi\u0107, Do kada produ\u017eivati \u017eivot<\/em>?, Slu\u017eba Bo\u017eja, 45,br.2, Zagreb 2004., str. 143-146
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\ndistanazija, gr\u010d, „dys“ – ne, i „thanatos“ – smrt; i doslovno bi zna\u010dila ‘ne-smrt’ ili protivljenje smrti, a lansirana je od strane ameri\u010dkih bioeti\u010dara.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nibid. str., 144
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNirvana je sredi\u0161nji koncept budizma. Ozna\u010dava stanje potpunog smirenja gdje je pojedinac oslobo\u0111en vje\u010dne patnje ciklusa smrti i ponovnog ro\u0111enja.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTe\u017ei\u0161te je Platonova razmatranja u dokazivanju e\u1fd6dosa<\/em>du\u0161e \u0161to uklju\u010duje \u017eivotnost i isklju\u010duje smrtnost. Postupak se odvija u dva koraka: ponajprije se dokazuje njezina besmrtnost (ath\u00e1naton),<\/em> a zatim i njezina neprolaznost (an\u00f3lethron),<\/em> pritom imaju\u0107i u vidu dva na\u010dina prola\u017eenja, prvi se odnosi na minu\u0107e, drugi na propadanje. Pre-minu\u0107e<\/em> je zapravo promjena mjesta, a ovo potonje uklju\u010duje Ni\u0161ta, tj. propadanje, jer za razliku od \u017eivota, \u0161to je ono besmrtno, du\u0161a je isto tako i neprolazna, jer nikada ne mo\u017ee ne biti bi\u0107e \u0161to nakon smrti odlazi nekamo drugamo., Platon, Fedon<\/em>, priredio Josip Talanga (redigirani prijevod Kolomana Raca), 57a-118a17,\/23.02.2012.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nFedon<\/em> je dijalog koji daje pouku o tome \u0161to je smrt i kako se umire u odnosu na zna\u010denje pojma ideje kao idealnog i besmrtnog bitka, te na\u010dina spoznaje ideje uz pomo\u0107 dijalektike kao vrhunca misaonog djelovanja kome polazi za rukom povezati jedno i mno\u0161tvo. Ideja povezivanja mno\u0161tvenog, pojedina\u010dnog s Jednim, vje\u010dnim, osnova je daljnjih razmatranja o jedinstvenosti, cjelovitosti i povezanosti cjelokupnog postojanja koje uklju\u010duje i \u010dovjeka, koju nalazimo kroz \u010ditavu povijest \u010dovje\u010danstva sve do dana\u0161njih dana.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„selenje du\u0161a“<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nLat. re in carno<\/em>, „ponovo u tijelo“
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPs 39,14; Job,7,8,21;7,10), Rje\u010dnik biblijske teologije<\/em>, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb 1993., str. 1208.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Ne vi ne\u0107ete umrijeti.“ (Postanak 3:4)<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMk.12.25<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEnciklopedija \u017eivih religija, Nolit, Beograd 1990.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIvan,6,63<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nKorin\u0107anima, II,4<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIv, 8,51; Rje\u010dnik biblijske teologije<\/em>, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb 1993, str. 1219
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nE. Morin, \u010covjek i smrt<\/em>, str. 245
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nDio teksta kr\u0161\u0107anske molitve O\u010de na\u0161.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nE. Morin, \u010covjek i smrt<\/em>, str. 243
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nibid., str.257
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRussell, Bertrand, An Outline of Intelectual Rubbish, 1950, u Lars Tr. H. Svendsen, Strah<\/em>, TIMpress, Zagreb 2010., str. 142
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMorin, ibid., str. 304
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n ibid., str. 57
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMt,18:23
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMt,15:28
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMorin, ibid, str. 308
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJohannes \/Meister\/ Eckhart, 13-14-st., njema\u010dki dominikanac, teolog, filozof i mistik. Njegova u\u010denja je godine 1329, papa Ivan XXII proglasio hereti\u010dkim
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJakob B\u00f6hme, 16-17. st., njema\u010dki filozof i mistik
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGeorgij Ivanovi\u010d Gurdjieff, The World is Real only when „I am“,<\/em> Penguin Books, London 1973.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRalph Waldo Emerson, ameri\u010dki pisac, esejist i filozof, transcendentalist, u eseju „Oslanjanje na sebe samog“ („Self-Reliance“) govori o ljudskoj sklonosti komformizmu , ljudskom umu koji ima takve te\u017enje, i uzrokuje za \u010dovjeka nesre\u0107u. Smatra va\u017enim da se svaki pojedinac okrene sebi samom i razvija svoju individualnost.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEmanuel Swedenborg, \u0161vedski znanstvenik, teolog, filozof i mistik iz 18.stolje\u0107a. Isti\u010de slobodu ljudske volje kao najva\u017eniju mogu\u0107nost \u010dovjeka. U smrti se du\u0161a kristalizira i stanje u kome je pojdinac naj\u010de\u0161\u0107e bio za \u017eivota; raj i pakao su u nama, nisu nam izvana dani.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRaymond Moody Jr, \u017divot poslije \u017eivota. istra\u017eivanje fenomena tik do smrti<\/em>, predgovor, Elisabeth K\u0171bler Ross, pogovor Antun Vitturi, Prosvjeta, Zagreb 1986. str., 215
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRaymond Moody, Jr., ameri\u010dki psihijatar, dugi niz godina bavio se fenomenom „tik do smrti“, pojavama do\u017eivljaja koje imaju pojedinci koji su u stanjima na rubu \u017eivota i smrti do\u017eivjeli stanja koja su opisivali kao oblik postojanja izvan vlastitog tijela. Pri tome su opisivali susrete sa svojim voljenima koji su umrli prije njih, ili s likovima iz svoje religije.Takvi izvje\u0161taji posljednjih decenija u\u010destalo nam pristi\u017eu iz svijeta znanosti, ili o njima saznajemo na razne na\u010dine putem svjetskih medija. Moody je, nagovje\u0161tavaju\u0107i mogu\u0107nost „pre\u017eivljavanja“ nakon smrti, do\u017eivio veliku popularnost.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nO radu sa svojim u\u010diteljem pisao je ruski filozof Petr Damjanovi\u010d Ouspensky, u knjizi „U potrazi za \u010dudesnim“, gdje je Gurdjieff glavni lik knjige, i autor ga naziva samo inicijalom, G. Tamo je tako\u0111er izlo\u017eeno u\u010denje o potrebi razvijanja vi\u0161ih stanja svijesti.
\n Petr Damjanovi\u010d Ouspensky, U potrazi za \u010dudesnim<\/em>, str, 179-183, www.radidiberum.org<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nO nerazumijevanju prirode \u017eivota i smrti kao osnovnom uzroku straha od smrti govori i Lama Ven. Ayang Rinpoche.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nOsho Rajneesh, Mustard Seed, <\/em>Rajneesh Foundation International, Oregon 1978.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTibetanska knjiga mrtvih<\/em>, CID- NOVA, Zagreb 2005., str. 51
\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tibetanska knjiga mrtvih, Bardo T\u00f6d\u00f6l<\/em>,“Osloba\u0111anje slu\u0161anjem na posmrtnoj razini“ jedinstveno je djelo sakralne knji\u017eevnosti, spada u svete knjige, i to je ritualni posmrtni tekst koji se \u010dita prilikom ne\u010dije smrti. Poruka je upu\u0107ena \u017eivima kojima se prenosi ezoterijsko u\u010denje o skrivenoj strani ljudske prirode. Krajnji cilj je postignu\u0107e osloba\u0111anja iz kruga ra\u0111anja i umiranja, vezano je za karmu (moralni zakon uzroka i posljedica) i neostvarivo za one \u010dija je karma lo\u0161a. ( Tibetanska knjiga mrtvih, str. 9-10)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTibetanska knjiga mrtvih<\/em>, str. 52
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMaister Eckhart, Knjiga bo\u017eanske utjehe: Traktati i propovijedi<\/em>, Naprijed, Zagreb 1991.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSoygal Rinpoche, Tibetanska knjiga mrtvih<\/em>, str. 76
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNorbert Elias, Proces civilizacije<\/em>, Izdava\u010dka knji\u017eara Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci 2001.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNorbert Elias, Proces civilizacije<\/em>, str. 39<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nN. Elias, ibid.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nLav Nikolajevi\u010d Tolstoj, Pripovetke; Smrt Ivana Ilji\u010da<\/em>, Savremena biblioteka, Beograd 1922. str. 28<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n“U \u017eudnjama za svjetovnim dobrima i zbog la\u017enosti u obiteljskim i dru\u0161tvenim odnosima, o smrti se kao ne\u010demu prirodnim neizbje\u017enom, ne govori. Bog se zaziva samo u nevoljama i u smislu stanovitog odgovora “daj-dam” moljakanja koje bi trebalo odgoditi smrt. ( L.N Tolstoj, ibid. str. 29)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nu L.V Thomas, Antropologija smrti<\/em>\u00a0 II, str. 189<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEugene Ionesco, u L.V Thomas, Antropologija smrti<\/em>\u00a0 II , str. 22<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEdita Hercigonja-Mik\u0161ik, Smrt u jeziku i smrt jezi\u010dnog znaka<\/em>, Republika, Zagreb 2007.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nU jednoj ameri\u010dkoj dokumentarnoj televizijskoj emisiji koja je govorila o trgovanju pogrebnom opremom, prodava\u010d je, \u017eele\u0107i naglasiti kvalitetu proizvoda naveo da su „limeni lijesovi u svakom slu\u010daju jeftiniji, ali oni hrastovi su puno zdraviji“!
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nV Thomas, Antropologija smrti<\/em> II , str. 240<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u0160imle\u0161a spominje naziv sredstva za za\u0161titu bilja „Earthcide“ (!), i nevjericu, radi li se tu o bolesnoj \u0161ali ili je naziv stvaran. „\u0160to osje\u0107a osoba koja kupi otrov nazvan Earthcide i pospe ga po travi gdje \u0107e mu se igrati dijete ili valjati pas koji onda u\u0111e u ku\u0107u i legne na sofu, dok mu je glavna zanimacija buljenje u televizor“ (\u0160imle\u0161a, D., 2010, str. 18)<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nL.V Thomas, Antropologija smrti<\/em>\u00a0 II , str. 16
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nL.V Thomas, Antropologija smrti<\/em> II, str. 134<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nManuel Castells, Uspon i pad umre\u017eenog dru\u0161tva<\/em>,\u00a0 Golden marketing, Zagreb 2000., str. 470<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nChristopher Lasch, Narcisti\u010dka kultura<\/em>, Naprijed, Zagreb 1986.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nC. Lasch, Narcisti\u010dka kultura<\/em>, str. 239<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nC. Lasch, Narcisti\u010dka kultura<\/em>, str. 51
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nL.V Thomas, Antropologija smrti<\/em> II , str. 210<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nChristopher Lasch, Narcisti\u010dka kultura<\/em>, Naprijed, Zagreb 1986., str. 7<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nE. Morin, \u010covjek i smrt<\/em><\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEmile, Michel, Cioran, Volja k nemo\u0107i, Pregled raspadanja<\/em>, Demetra, Zagreb 1995., str. 189<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nE. M.Cioran, Volja k nemo\u0107i, Pregled raspadanja,<\/em> str. 189<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJacques Attali, Kanibalski poredak<\/em>, Globus, Zagreb 1984., str. 13<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nLouis Vincent Thomas, Antropologija smrti II<\/em>, Prosveta, Beograd 1980., str. 133<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nL.V.Thomas, Antropologija smrti<\/em> II , str. 211
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Preveliko prijanjanje za materijalni svijet“, primijetio bi Lama \u010dije su rije\u010di navedene na po\u010detku teksta.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNedavno se u dnevnom tisku pojavio napis o vjen\u010danju djevojke i njenog mrtvog zaru\u010dnika. Desilo se to u Francuskoj, a uz dozvolu predsjednika Sarkozyja, uz napomenu da je u takvom slu\u010daju vjen\u010danje mogu\u0107e ako se doka\u017ee da je planirano za pokojnikova \u017eivota. („24 sata“, 29. 06. 2011.)<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nibid.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nC. Lasch, Narcisti\u010dka kultura<\/em>, str. 50<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRobert Torre, zagreba\u010dki psihijatar i pisac<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nC. Lasch, Narcisti\u010dka kultura<\/em><\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNew Catholic Encyclopedia, Ars moriendi<\/em>, https:\/\/www.encyclopedia.com\/religion\/encyclopedias-almanacs-transcripts-and-maps\/ars-moriendi<\/a>, 2021. <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMorin, ibid. str. 351<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRaymond Moody Jr, \u017divot poslije \u017eivota. Istra\u017eivanje fenomena tik do smrti<\/em><\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nibid.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNa tom je tragu knjiga R. Torrea, Ima li \u017eivote prije smrti <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Attali, Jacques, Kanibalski poredak<\/em>, Globus, Zagreb 1984.<\/p>\n

Augustin, Sv., Ispovijesti<\/em>, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb 2010.<\/p>\n

Castells, Manuel, Uspon i pad umre\u017eenog dru\u0161tva<\/em>, Golden marketing, Zagreb 2000.<\/p>\n

Cioran, Emil, Michel, Volja k nemo\u0107i, Pregled raspadanja<\/em>, Demetra, Zagreb 1995.<\/p>\n

Durkheim, Emile, Elementarni oblici religijskog \u017eivota<\/em>, Prosveta, Beograd 1982.<\/p>\n

Eagleton, Terry, Ideja kulture<\/em>, Jesenski i Turk, Zagreb 2002.<\/p>\n

Eagleton, Terry, Teorija i nakon nje<\/em>, Algoritam, Zagreb 2005.<\/p>\n

Eckhart, Meister, Knjiga bo\u017eanske utjehe: Traktati i propovijedi,<\/em> Naprijed, Zagreb 1991.<\/p>\n

Elias, Norbert, Proces civilizacije, <\/em>Izdava\u010dka knji\u017eara Zorana Stojanovi\u0107a, Sremski Karlovci Novi Sad 2001.<\/em><\/p>\n

Enciklopedija \u017eivih religija<\/em>, Nolit, Beograd 1990.<\/p>\n

Frankl, Vitor, Ne\u010dujan vapaj za smislom<\/em>, Naprijed, Zagreb 1987.<\/p>\n

Freud, Sigmund, Eseji iz kulture i umetnosti<\/em>, Matica srpska, Beograd 1970.<\/p>\n

Fromm, Erich, \u010covjek za sebe<\/em>, Naprijed, Zagreb 1977.<\/p>\n

Gurdjieff, Georgij, Ivanovi\u010d, The World is Real only when „I am“,<\/em> Penguin Books, London 1973.<\/p>\n

Hercigonja-Mik\u0161ik, Edita, Smrt u jeziku i smrt jezi\u010dnog znaka<\/em>, Republika, Zagreb 2007.<\/p>\n

Jung, Carl, Gustav, Sje\u0107anja, snovi, razmi\u0161ljanja<\/em>, Fabula Nova, Zagreb 2004.<\/p>\n

Lane, Nick, Uspon \u017eivota,<\/em> Planetopija, Zagreb 2012.<\/p>\n

Lasch, Christopher, Narcisti\u010dka kultura<\/em>, Naprijed, Zagreb 1986.<\/p>\n

Mili\u010dinski, Maja, Filozofija i smrt, <\/em>CID – NOVA, Zagreb 2008.<\/p>\n

Moody, Jr. Raymond, \u017divot poslije \u017eivota. Istra\u017eivanje fenomena tik do smrti<\/em>, Prosvjeta, Zagreb 1984.<\/p>\n

Morin, Edgar, \u010covjek i smrt<\/em>, Scarabeus-naklada, Zagreb 2005.<\/p>\n

Morin, Edgar, Izgubljena paradigma<\/em>, Scarabeus-naklada, Zagreb 2005.<\/p>\n

New Catholic Encyclopedia, Ars moriendi<\/em>, https:\/\/www.encyclopedia.com\/religion\/encyclopedias-almanacs-transcripts-and-maps\/ars-moriendi, 2021.<\/p>\n

Rajneesh, Osho, Mustard Seed<\/em>, Rajneesh Foundation International, Oregon 1978.<\/p>\n

Rje\u010dnik biblijske teologije<\/em>, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb 1993.<\/p>\n

Soygal Rinpoche, Tibetanska knjiga mrtvih<\/em>, CID- NOVA, Zagreb 2005.<\/p>\n

Svendsen, Lars, .Fr. H., Strah<\/em>, TIMpress, Zagreb 2010.<\/p>\n

\u0160imle\u0161a, Dra\u017een, Ekolo\u0161ki otisak<\/em>, TIM press\/ Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb 2010-<\/p>\n

Thomas, Louis, Vincent, Antropologija smrti I i II<\/em>, Prosveta, Beograd 1980.<\/p>\n

Thomas, Louis, Vincent, Smrt danas<\/em>, XX vek, Beograd 1989.<\/p>\n

Tolstoj, Lav, Nikolajevi\u010d, Pripovetke; Smrt Ivana Ilji\u010da<\/em>, Savremena biblioteka, Beograd 1922.<\/p>\n

Toma\u0161evi\u0107, Luka, Do kada produ\u017eivati \u017eivot<\/em>?, Slu\u017eba Bo\u017eja, 45,br.2, Zagreb 2004., str. 143-146<\/p>\n

Torre, Robert, Ima li \u017eivota prije smrti. Iskustvo prvog lica<\/em>, Media bar, Zagreb 2018.<\/p>\n

Weber, Max, Sociologija religije<\/em>, Zagreb, KruZak, Zagreb 2000.<\/p>\n

 <\/p>\n

Fear of Death and Striving for
\nImmortality \u2013 Eternal Paradygm of Man\u2019s
\nConfrontation With Death<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Through history, man is followed by death, that despite of the fact that we are mortal, is not available to human experience, which has always caused various speculations on its nature, and the need for an explanation of what comes after. Fear of death is fear of the unknown, dissolution, disappearance. Relationship to death, as well as man\u2019s conception of the world, is consistent with the state of society, from the profound connection between life and death in archaic times, to the increasing separation, which is consistent with the basic dichotomy that characterizes the human mind, and is growing. The individual is more and more losing a sense of historical time, continuity, and connection of existence, and is desperately clinging to life. The eternal striving for immortality, before in the domain of religion, now is transferred of the faith in the success of science. The new age is characterized by avoidance of disease and aging, the cult of ancestors has been replaced by the cult of being young, and as part of man\u2019s focus on overcoming death, the need of self-development is highlighted, as the only chance of reconciliation with the fact of man\u2019s own mortality. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> death, denial of death, fear of death, culture of being young, self-development, pandemic.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     10(19)#19 2021 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.10.19.7 UDK 364.624.6:612.67 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 15.3.2021.     Vesna Ivezi\u0107 Centar za filozofiju medija Zagreb, Udruga za promicanje ljudskih prava, slobobe i kvalitetnog \u017eivota IDIA Zagreb, Hrvatska vesna.ivezic9@gmail.com Strah […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":380,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[91],"tags":[695],"class_list":["post-385","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-19-vlasiti-url","tag-vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nVesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     10(19)#19 2021 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.10.19.7 UDK 364.624.6:612.67 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 15.3.2021.     Vesna Ivezi\u0107 Centar za filozofiju medija Zagreb, Udruga za promicanje ljudskih prava, slobobe i kvalitetnog \u017eivota IDIA Zagreb, Hrvatska vesna.ivezic9@gmail.com Strah […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2021-09-13T11:04:21+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"67 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti – vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u\",\"datePublished\":\"2021-09-13T11:04:21+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/\"},\"wordCount\":13416,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"keywords\":[\"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 19 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/\",\"name\":\"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"datePublished\":\"2021-09-13T11:04:21+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti – vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     10(19)#19 2021 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.10.19.7 UDK 364.624.6:612.67 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 15.3.2021.     Vesna Ivezi\u0107 Centar za filozofiju medija Zagreb, Udruga za promicanje ljudskih prava, slobobe i kvalitetnog \u017eivota IDIA Zagreb, Hrvatska vesna.ivezic9@gmail.com Strah […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2021-09-13T11:04:21+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"67 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti – vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u","datePublished":"2021-09-13T11:04:21+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/"},"wordCount":13416,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","keywords":["Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u"],"articleSection":["In Medias Res broj 19 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/","name":"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti - vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","datePublished":"2021-09-13T11:04:21+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/vesna-ivezic-strah-od-smrti-i-teznja-ka-besmrtnosti-vjecne-paradigme-covjekovog-suocavanja-sa-smrcu\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Vesna Ivezi\u0107: Strah od smrti i te\u017enja ka besmrtnosti – vje\u010dne paradigme \u010dovjekovog suo\u010davanja sa smr\u0107u"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/385","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=385"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/385\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/380"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=385"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=385"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=385"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}