{"id":391,"date":"2021-09-13T11:15:22","date_gmt":"2021-09-13T11:15:22","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2021\/09\/13\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/"},"modified":"2021-09-13T11:15:22","modified_gmt":"2021-09-13T11:15:22","slug":"dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/","title":{"rendered":"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  10(19)#26 2021<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

DOI 10.46640\/imr.10.19.14<\/a>
\nUDK 340:791<\/p>\n

Pregledni \u010dlanak<\/p>\n

Review article<\/p>\n

Primljeno: 22.2.2021.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dorian Sabo i Josip Berdica<\/span><\/p>\n

Pravni fakultet Osijek, Hrvatska
\n dorian.sabo@hotmail.com
\njberdica@pravos.hr<\/p>\n

Pravo i film<\/p>\n

Ogled o pravnoj kulturi<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (491 KB), Hrvatski, Str. 3205 – 3218
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Pravo i film je brzo rastu\u0107a interdisciplinarna grana kojoj se u moderno doba pridaje sve vi\u0161e i vi\u0161e pa\u017enje, a o kojoj se u na\u0161oj \u0161iroj znanstvenoj zajednici gotovo uop\u0107e ne pri\u010da. Podru\u010dje djelovanja prava i filma je raznoliko. Najprije se mo\u017ee promatrati kako pravo i film utje\u010du jedno na drugo te kako taj me\u0111uodnos utje\u010de na razmi\u0161ljanje gra\u0111anstva \u2013 odnosno na razvitak sveop\u0107e pravne kulture. Tako\u0111er se film mo\u017ee promatrati kao svojevrsni izvor prava gdje odre\u0111eni filmovi i\/ili filmske scene mogu poslu\u017eiti kao odre\u0111eni prikaz pravnih slu\u010dajeva (odnosno case study). U radu se sa\u017eeto spominju neki poznatiji filmovi koji su u potpunosti (ili ve\u0107inu vremena) smje\u0161teni u sudnici (tzv. courtroom drama).<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> pravo, film, pravna kultura, popularna kultura, pravni studij, Hollywood.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0„Stojite u jednoj od zadnjih velikih katedrala ove zemlje
\n utemeljene na pretpostavci da ste vi i samo vi
\nodgovorni za posljedice svojih djela.“<\/em><\/p>\n

(Robert Duvall, The Judge<\/em>) <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

1. Uvod<\/strong><\/p>\n

Iako ne postoji konsenzus oko toga \u0161to bi ona trebala izu\u010davati te kakvim se metodama slu\u017eiti, interdisciplinarna grana koja izu\u010dava odnos prava i filma u posljednje vrijeme sve vi\u0161e zaokuplja pa\u017enju kako me\u0111u sociolozima, filozofima i esteti\u010darima tako i me\u0111u pravnim teoreti\u010darima ali i prakti\u010darima. Razlog tomu je i vi\u0161e nego jasan. Film je daleko od toga da bude samo i isklju\u010divo zabava. Film je „vru\u0107i medij“, a medij je poruka (McLuhan). „Poruke“ koju nam filmovi (danas sve vi\u0161e tv serije a ranije knji\u017eevnost) oda\u0161ilju u punom su smislu produ\u017eetak na\u0161ih osjetila koji su doslovce zatrpani podacima, koje pak treba znati „\u010ditati“. Upravo tom i takvom „\u010ditanju“, to\u010dnije „nagovoru na \u010ditanje“ filma kao „vru\u0107e poruke“ suvremene pravne kulture, posve\u0107ujemo ovaj na\u0161 rad. <\/p>\n

Prou\u010davanje dvaju va\u017enih sociokulturnih tvorevina \u2013 prava i filma \u2013 jest interdisciplinarno „podru\u010dje-u-nastanku“. Mo\u017ee se razumijevati kao nedavno uspostavljena grana istra\u017eivanja unutar ranije etabliranih interdisciplinarnih znanstvenih podru\u010dja poput prava i dru\u0161tva ili prava i knji\u017eevnosti. Prije otprilike \u010detrdesetak godina pojavila su se prva istra\u017eivanja u kojima su se doslovce kombinirale pravne teme s filmom, filmskim pripovijedanjem i popularnim vizualnim imaginarijem. Danas je ra\u0161ireno shva\u0107anje da se studij prava itekako mo\u017ee obogatiti onime \u0161to o pravu i njegovim institucijama nalazimo na filmskom platnu. Dok postoje mnogobrojne studije, znanstveni i popularni radovi te konferencije van na\u0161eg prostora, u na\u0161oj doma\u0107oj znanstvenoj zajednici o ovoj se temi skoro uop\u0107e ne govori. Ovaj smo rad stoga u drugom va\u017enom segmentu prepustili javnosti ba\u0161 kako bismo pribli\u017eili pravo i film hrvatskoj zajednici te pru\u017eili svojevrsni teorijski okvir za budu\u0107a sli\u010dna razmatranja koja bi potaknula uvo\u0111enje ovakvih i sli\u010dnih kolegija na na\u0161e studije prava.<\/p>\n

Rad po\u010dinje opisom svakodnevnog utjecaja prava i pravnog sustava na \u017eivot prosje\u010dnog \u010dovjeka kroz definiranje pojma „pravne kulture“ iz \u010dije perspektive je i pisan ovaj rad. Nastavljamo uvo\u0111enjem pojma „popularne kulture“ te opisom njezinog utjecaja na svakodnevicu, s posebnim naglaskom dakako na film kao jednim od dominantnih socijalnih medija koji je mogu\u0107e i\u0161\u010ditavati i u okvirima „pravne kulture“. Nakon uvodnih tema u sredi\u0161njem dijelu rada tuma\u010dimo zanimljiv me\u0111uodnos pravne i „popularne kulture“ s ukratko nazna\u010denim poznatijim primjerima takvog me\u0111uodnosa. Tako\u0111er spominjemo i nekoliko zanimljivih istra\u017eivanja o kultivacijskom efektu i o tome kako javnost percipira pravne profesionalce. Sa\u017eeto nazna\u010dujemo i na\u010dine na koje film i pravo, kao discipline, mogu pomo\u0107i studentima prava prilikom usvajanja novih znanja, odnosno kako prikazivanje filmova ili isje\u010daka iz filmova tijekom nastavnog procesa mogu poslu\u017eiti kao konkretan primjer ili bolje razumijevanje nekih pravnih situacija. Rad zaokru\u017eujemo problematiziranjem dominacije holivudskog filma obzirom da je rije\u010d o prikazima iz uglavnom anglosaksonskog pravnog sustava, te analizom negativnog utjecaja koji takvi filmovi mogu imati na dru\u0161tva kontinentalnog pravnog sustava.<\/p>\n

 <\/p>\n

2. Pravo i pravna kultura<\/strong><\/p>\n

„Sav dru\u0161tveni \u010dovjekov \u017eivot“, re\u0107i \u0107e Niklas Luhmann, „je izravno ili neizravno pro\u017eet pravom“. Pravo je mo\u017eemo re\u0107i isprepleteno sa skoro svim sferama \u017eivota prosje\u010dnog \u010dovjeka.<\/a>[314<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prosje\u010dan \u010dovjek se gotovo na dnevnoj razini susre\u0107e i komunicira s pravom, pravnim sustavom i predstavnicima pravnog sustava. Pravo konstantno regulira i utje\u010de na ve\u0107inu svakodnevnih iskustava prosje\u010dnog \u010dovjeka koji, pak, prihva\u0107a takvu sveobuhvatnost jer je, izme\u0111u ostalog, svjestan kako pravni sustav i pravo \u0161tite njega osobno, njegova prava i njegove bli\u017enje. <\/p>\n

Upravo jer je na\u0161 svakodnevni \u017eivot pro\u017eet pravom i pravnim regulacijama, prosje\u010dan bi \u010dovjek, usprkos nedostatku formalnog pravnog obrazovanja, o pravu, pravnom sustavu, odvjetnicima i sudovima trebao, zapravo mogao, znati \u0161to vi\u0161e mo\u017ee. Istovremeno je zanimljivo primijetiti kako je ve\u0107ina dru\u0161tava na odre\u0111eni na\u010din fascinirana pravom, odvjetnicima, sucima i sl. Ne samo da se pravo prominentno spominje u medijima ve\u0107ine dr\u017eava, ve\u0107 i odre\u0111eni odvjetnici i suci postaju dobro poznate figure u javnom \u017eivotu.<\/a>[315<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sli\u010dno je i kod nas.<\/p>\n

U svakom dru\u0161tvu, pa tako i u na\u0161em, mo\u017eemo pri\u010dati o postojanju takozvane „pravne kulture“ koju Friedman definira kao skup ideja, stavova i vrijednosti koje ljudi u dru\u0161tvu imaju o pravu.<\/a>[316<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prema Johnu Bellu, radi se o „specifi\u010dnom na\u010dinu na koji su vrijednosti, prakse i koncepcije uklju\u010dene u djelovanje pravnih institucija i interpretaciji tekstova zakona“.<\/a>[317<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Pravna kultura“, kako je ve\u0107 ranije re\u010deno, stoji izme\u0111u prava i kulture, s o\u010dito nejasno postavljenim granicama u tuma\u010denjima iz obje perspektive \u2013 pravne i kulturolo\u0161ke. Ona predstavlja kulturnu pozadinu prava koja ga kreira i daje mu zna\u010denje. Pravo je u odre\u0111enom smislu kombinacija „trajnih obi\u010daja, ideja, vrijednosti, navika i praksi“, odnosno svega onoga \u0161to \u010dini sredi\u0161nji dio pojma kulture. Ono se tako\u0111er razlikuje od kulture do kulture jer pravo nije ograni\u010deni skup normi ve\u0107 funkcionira pod svjetlom „lokalnog znanja“.<\/a>[318<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Friedman \u0107e istaknuti da se pod pojmom „pravna kultura“ ne misli na jednu jedinu, u svakoj zemlji jedinstvenu „pravnu kulturu“. „U nekoj zemlji obi\u010dno postoji mnogo kultura, jer dru\u0161tva su kompleksna, sastavljena od svakovrsnih skupina, klasa i slojeva“.<\/a>[319<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Stoga se i prefiks „pravna“ odnosi na onaj aspekt op\u0107e kulture koji je povezan s „lokalnim znanjem“ o pravu, pravnim institucijama, \u010dimbenicima i pona\u0161anjima. <\/p>\n

To implicira da se „pravnom kulturom“ mo\u017eemo baviti „iznutra“ i „izvana“, kako je to u svom klasi\u010dnom tekstu ve\u0107 nazna\u010dio utemeljitelj ovog pojma Lawrence Friedman. Upravo \u0107e on predstaviti koncept „pravne kulture“ kao sredstva za nagla\u0161avanje \u010dinjenice da je pravo najbolje razumjeti i opisati kao sustav, kao proizvod i kanal dru\u0161tvenih snaga. Mo\u017eemo razumjeti pravo kao „pravilo koje se odnosi na racionalna bi\u0107a od strane nekoga s legitimnim autoritetom da regulira njihovo pona\u0161anje. On je odabrao frazu „pravna kultura“ kako bi opisao „dru\u0161tvene sile u stalnom dodiru s pravom“, odnosno „one dijelove op\u0107e kulture – obi\u010daje, mi\u0161ljenja, na\u010dine i razmi\u0161ljanja“ koje usmjeravaju dru\u0161tvene snage prema ili od prava“.<\/a>[320<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prou\u010davanje stoga „pravne kulture“ te njezinog me\u0111uodnosa s „popularnom kulturom“ (ponajvi\u0161e filmom) posebno je zanimljivo za istra\u017eivanja unutar sve aktualnije interdisciplinarne grane \u2013 pravo i film. <\/p>\n

 <\/p>\n

3. Film i „popularna kultura“<\/strong><\/p>\n

Prije nego \u0161to nastavimo, kratko o vrlo specifi\u010dnom ujedno i nezahvalnom za tuma\u010denje pojmu „popularna (pop) kultura“.<\/a>[321<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Definiciju „popularne kulture“ mo\u017eemo prou\u010davati u \u0161irem i u\u017eem spektru. U \u0161irem spektru bi se „popularna kultura“ mogla definirati kao skup svih znanja, stavova i uvjerenja u nekom dru\u0161tvu ili dru\u0161tvenoj skupini. U\u017ei spektar „popularne kulture“ u sebe uklju\u010duje postojanje masovno-medijskih proizvoda namijenjenih generalnoj (op\u0107oj, globalnoj, masovnoj) konzumaciji.<\/a>[322<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sli\u010dno \u0107e glasiti i \u010disto deskriptivni i kvantitativni stav da se radi o kulturi „\u0161iroko rasprostranjenoj i prihva\u0107enoj“ od strane dru\u0161tva. Vratimo li se prethodnom govoru o masovno-medijskim proizvodima, film je zasigurno jedan od najva\u017enijih takvih proizvoda u na\u0161em vizualno-virtualnom dru\u0161tvu jer se radi o masovno-komunikacijskom, masovno-dru\u0161tvenom i politi\u010dkom fenomenu koji je daleko od toga da bude tek puka zabava, spektakl, izvor zadovoljstva ili pak dru\u0161tveni do\u017eivljaj.<\/a>[323<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Moglo bi se re\u0107i da „popularna kultura“ na dnevnoj razini utje\u010de na na\u0161e \u017eivote mo\u017eda i vi\u0161e nego pravo. Prema jednom istra\u017eivanju, svaka ameri\u010dka obitelj u prosjeku provede pet sati dnevno pred televizorom.<\/a>[324<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ne samo da je pet sati televizije dnevno izrazito puno, ve\u0107 se i razvojem modernih tehnologija, konzumacija pop kulture obavlja i na mnoge druge na\u010dine \u2013 putem interneta, prijenosnih ra\u010dunala, mobitela i sl. Kada Terry Eagleton ka\u017ee da je popularna kultura zaista postala globalna tek s pojavom Charlija Chaplina onda je potpuno jasno gdje se ona sve nalazi, i u kolikim koli\u010dinama. \u010cini se da je od „popularne kulture“ jo\u0161 te\u017ee pobje\u0107i nego od prava.<\/p>\n

Velika ve\u0107ina ljudi u svom mozgu sadr\u017ei glomaznu bazu podataka u kojoj se nalaze stotine tisu\u0107a slika, audio i video podataka, a koja ljudima pru\u017ea okvir pomo\u0107u kojeg procesuiraju stvarnost. Filmovi ne samo da su sredi\u0161nja umjetni\u010dka pojava na\u0161ega vremena, ve\u0107 su i jedan od najve\u0107ih izvora audio i vizualnih podataka.<\/a>[325<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Filmovi, kao jedan od najve\u0107ih produkata pop kulture, stoga imaju izrazito veliki utjecaj na ljudsku svijest te na na\u010din na koji ljudi percipiraju dru\u0161tvo i svijet te na na\u010din na koji ljudi me\u0111usobno komuniciraju, razmi\u0161ljaju i djeluju.<\/a>[326<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Filmovi su velikoj ve\u0107ini ljudi duboko ukorijenjeni u svijesti. Oni \u010dak na odre\u0111eni na\u010din predstavljaju kolektivno nesvjesno kojim se danas mogu slu\u017eiti gotovo svi. \u010cak i osobe koje se ne smatraju ljubiteljima filmova bi se zasigurno mogle sjetiti i prepri\u010dati neke poznate scene i citate.<\/p>\n

Odre\u0111eni autori isti\u010du misao da filmovi mogu imati veliki utjecaj na na\u010din na koji percipiramo stvarnost.<\/a>[327<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako \u0107e i Slavoj \u017di\u017eek, uvode\u0107i nas u svoja razmi\u0161ljanja o filmu, istaknuti kako se filmom bavi zato da ilustrira neku teorijsku tezu ili da pojednostavi i analizira dana\u0161nje ideolo\u0161ke trendove, ali i da pojasni primjerice nadila\u017eenje aktualnog putem virtualnog ili „subliminalnu realnost“ filma sa zaklju\u010dkom: „Istinski sadr\u017eaj nekoga umjetni\u010dkog djela nalazi se u njegovoj formi, u na\u010dinu na koji njegova forma izobli\u010duje\/premje\u0161ta sadr\u017eaj koji reprezentira. To je razlog za\u0161to trenuci sublimnog ekscesa, koji se ra\u0111aju kroz \u010distu formalnu manipulaciju sadr\u017eajem koji je sam po sebi uobi\u010dajen, ponekad \u010dak vulgaran, od filma \u010dine umjetnost, i stoga \u010dine vrijednim pisati o filmu s ljubavlju“.<\/a>[328<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ta misao je osobito prijem\u010diva za razumijevanje i dodatno prou\u010davanje odnosa izme\u0111u prava i filma.<\/p>\n

Veliki dio svakodnevno konzumirane pop kulture \u010dine materijali pravne tematike<\/a>[329<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, pogotovo kada se uzme u obzir \u0161iroki opseg filmova i televizijskih serija koje kao osnovni motiv imaju odvjetnike, pravne tvrtke ili odre\u0111ene pravne slu\u010dajeve.<\/a>[330<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Stoga, \u010dak i osoba koja nikada u \u017eivotu nije bila u sudnici, mo\u017ee poprili\u010dno precizno opisati izgled prostorije te osobe i procese koji se tamo odvijaju.<\/a>[331<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Nebitno kojoj kulturi ili geografskom prostoru pripadaju, prakti\u010dki svi ljudi na svijetu imaju sli\u010dnu vizualnu asocijaciju kada \u010duju pojmove kao \u0161to su „sudnica“, „odvjetnik“ ili „pravo“.<\/a>[332<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

4. Pravo i film<\/strong><\/p>\n

Film je, kako isti\u010de Martha Nussbaum, u na\u0161oj kulturi u odre\u0111enome smislu „nadomjestio roman kao sredi\u0161nji narativni medij koji je moralno ozbiljan i istodobno popularno privla\u010dan“.<\/a>[333<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Filmovi stoga mogu tako\u0111er, ba\u0161 poput romana nekada, pridonijeti prou\u010davanju „pravne kulture“. Prou\u010davanje odnosa izme\u0111u prava i filma pru\u017ea jedan druga\u010diji uvid u pravo koji se ipak ne bi mogao posti\u0107i bez interdisciplinarnog pristupa.<\/a>[334<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Osnovni cilj takvog prou\u010davanja jest pru\u017eiti dakako bolje razumijevanje oba ova socijalna konstrukta. Ovdje se pravo i film promatraju kroz prizmu me\u0111usobnog utjecaja \u0161to mo\u017ee pru\u017eiti kvalitetne uvide kako u pravnu tako i u „popularnu kulturu“. Takva prou\u010davanja istovremeno mogu poslu\u017eiti studentima i prosje\u010dnim ljudima kao neformalno sredstvo edukacije koje \u0107e im bolje pribli\u017eiti pravo, pravni sustav i pravne profesionalce.<\/p>\n

Jednostavno re\u010deno, pravo utje\u010de na film (odnosno na „popularnu kulturu“) dok film (odnosno „popularna kultura“) utje\u010de na pravo.<\/a>[335<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Vjerojatno najpoznatiji primjer me\u0111usobnog utjecaja prava i filma su takozvana „Miranda prava“ u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama („Imate pravo na \u0161utnju, sve \u0161to ka\u017eete mo\u017ee biti upotrijebljeno protiv vas na sudu“, itd.). „Miranda prava“ imaju svoj izvor u presudi Vrhovnog suda Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava 1966. godine u slu\u010daju Miranda v. Arizona<\/em> kada je sud izrekao da osobe koje su u pritvoru imaju pravo na \u0161utnju i pravo konzultirati se s odvjetnikom prije ispitivanja.<\/a>[336<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ubrzo nakon toga Miranda prava postaju neizostavan dio svakog kriminalisti\u010dkog\/detektivskog filma i serije (ponajvi\u0161e popularne ameri\u010dke detektivske serije Dragnet koja se prikazivala kroz osam sezona, od 1951. do 1959.).<\/p>\n

Nekoliko desetaka godina kasnije, u slu\u010daju Dickerson v. SAD<\/em> iz 2000. godine, o\u010dekivalo se da \u0107e Vrhovni sud ukinuti „Miranda prava“, no to se nije dogodilo. Tada je sudac William Rehnquist izme\u0111u ostalog rekao da su „Miranda prava“ toliko ukorijenjena u svijest i pravnu kulturu svih gra\u0111ana da ih se ne mo\u017ee ukinuti.<\/a>[337<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, s „Miranda pravima“ mo\u017eemo govoriti o me\u0111usobnom utjecaju na relaciji pravo \u2013 „popularna kultura“ \u2013 pravo. Na ovom, a i ostalim slu\u010dajevima, mo\u017eemo zaklju\u010diti kako filmovi (uostalom kao i drugi dijelovi „popularne kulture“) veliku ve\u0107inu svoje inspiracije crpe upravo iz pravne kulture dru\u0161tva i me\u0111uljudskih odnosa, dok se istovremeno izrazito velik broj ljudi s pravom upoznaje ponajvi\u0161e kroz filmove i serije.<\/a>[338<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Rije\u010dima poznatog dvojca, vanjski svijet (ono \u0161to nam se doga\u0111a u realnosti) postao je izravni nastavak onog svijeta kojeg smo upoznali na filmu.<\/a>[339<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prijevara je uspjela.<\/p>\n

Moglo bi se re\u0107i da film mnogima slu\u017ei kao jedini u\u010ditelj prava. Op\u0107a populacija najvi\u0161e informacija o pravu, funkcioniranju pravnog sustava i pravnih institucija stje\u010de upravo kroz gledanje filmova.<\/a>[340<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ipak, film nije uvijek najkvalitetniji u\u010ditelj jer \u010desto prikazuje iskrivljenu sliku stvarnosti. Iako kroz gledanje filmova ljudi mogu nau\u010diti puno korisnih stvari o pravu, filmovi tako\u0111er mogu prikazivati krive informacije, formirati krive predod\u017ebe, \u010dak i predrasude. To je razumljivo budu\u0107i da je film u svojoj izvornoj zamisli bio proizvod namijenjen prije svega zabavi i fikciji zbog \u010dega se stje\u010de dojam da se u njemu rijetko kada prikazuju autenti\u010dne (pravne) situacije.<\/a>[341<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dodu\u0161e, postoje argumenti koji tvrde da bi se i takva iskrivljena verzija prava mogla smatrati korisnom. Doktrina pravnog realizma tvrdi da bi se pravo trebalo promatrati kao ono \u0161to pravo jest, a ne \u0161to bi pravo idealno trebalo biti. Stoga bi \u010dak i pravno neautenti\u010dni filmovi pravnim realistima mogli poslu\u017eiti kao jedan dodatan izvor razmatranja, kao svojevrstan „pravni tekst“.<\/a>[342<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, ponovno treba voditi ra\u010duna da i takva iskrivljena verzija prava mo\u017ee postati model percepcije realnosti. Time se u pravom smislu rije\u010di potencijalno mije\u0161a ono \u0161to je uvijek bilo razdvojeno \u2013 virtualno i stvarnost. Ta „zbrka pojmova“, kako ka\u017ee Baudrillard, „nigdje vi\u0161e ne \u010dini mogu\u0107om vrijednosni sud: ni u umjetnosti, niti u moralu ili u politici“.<\/a>[343<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dodali bi, ni u pravu. U kona\u010dnici, kako ka\u017ee Chris Hedges u svojoj inspirativnoj studiji, „opsjena, posebice posredovana filmom, mo\u017ee nadomjestiti stvarnost“.<\/a>[344<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, ne radi se o bezazlenoj „zbrci pojmova“.<\/p>\n

Govore\u0107i o interakciji pravne i „popularne kulture“ ne smijemo zaboraviti spomenuti i istra\u017eivanja koja su napravljena o kultivacijskom efektu \u2013\u00a0 odnosno o utjecaju konstantnog gledanja filmova i televizije na prosje\u010dnog \u010dovjeka. Suvremeni socijalni mediji, osobito Internet, utjecali su ne samo na na\u0161 na\u010din razmi\u0161ljanja ve\u0107 upravljaju na\u0161im pona\u0161anjem. Dru\u0161tvene mre\u017ee predstavljaju svojevrsne „ljudske superorganizme“ koji rastu i razvijaju se, kojima kolaju i kre\u0107u se razli\u010dite stvari.<\/a>[345<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dio tog „superorganizma“ svakako mo\u017ee biti i film. <\/p>\n

Za na\u0161e potrebe su daleko najzanimljivija istra\u017eivanja o utjecaju redovitog gledanja televizijske serije Judge Judy na porotnike u pravnom sustavu Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Porotnici koji su redovito gledali Judge Judy su imali drasti\u010dno razli\u010dita razmi\u0161ljanja od porotnika koji nisu gledali spomenutu seriju. Primjerice, 74% porotnika gledatelja je smatralo da ako sudac \u0161uti to zna\u010di da vjeruje svjedoku, dok je isto smatralo samo 13% porotnika koji nisu gledali Judge Judy.<\/a>[346<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

To i druga istra\u017eivanja dokazuju koliku bitnu ulogu igraju filmovi, pop kultura i mediji u oblikovanju percepcija javnosti o pravu, odvjetnicima i pravnom sustavu.<\/a>[347<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Izlo\u017eenost javnosti konstantnom utjecaju „popularne kulture“ mo\u017ee imati i negativne efekte. Zabrinjavaju\u0107a su istra\u017eivanja prema \u010dijim rezultatima vrlo veliki broj ljudi (gotovo 40%) odvjetnike smatra neeti\u010dnim osobama.<\/a>[348<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Od 1970.-ih godina pa na dalje mi\u0161ljenje javnosti o odvjetnicima poprili\u010dno se pogor\u0161alo. Istovremeno se mo\u017ee primijetiti kako su od 1970.-ih godina pa nadalje odvjetnici i odvjetni\u010dke tvrtke u filmovima bili prikazivani kao izrazito negativni likovi i lo\u0161e institucije (po\u010deli su biti prikazivani kao nemoralne osobe, nerijetko ovisne o alkoholu).<\/a>[349<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Takav negativan prikaz odvjetnika se o\u010dituje u izrazito velikom broju filmova, \u010dak neovisno o tome koji je \u017eanr filma. Te\u0161ko je dati kona\u010dan odgovor na pitanje jesu li ljudi naglo razvili negativan stav prema odvjetnicima, \u0161to se reflektiralo i u filmovima s negativnim likovima odvjetnika \u2013 ili su filmovi naglo po\u010deli prikazivati negativne odvjetnike, \u0161to je utjecalo na mi\u0161ljenje javnosti o odvjetnicima. No, o\u010dito je da veza postoji.<\/a>[350<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Postoji jo\u0161 jedna neobi\u010dna povezanost, odnosno sli\u010dnost, izme\u0111u prava i filma koja se povremeno spominje u prou\u010davanjima prava i filma, a to je \u2013 narativnost. U pravu se narativnost o\u010dituje tako da odvjetnik u parnici poku\u0161ava stvoriti naraciju, odnosno pri\u010du koja bi sucu (ili poroti u anglosaksonskim pravnim sustavima) zvu\u010dala uvjerljivo. S druge strane je film sam po sebi naracija, odnosno pri\u010da.<\/a>[351<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Pri\u010danje pri\u010de u sudnici u odre\u0111enim sudskim slu\u010dajevima ima poseban zna\u010daj, pogotovo kada od optu\u017eenika treba odagnati sumnju i stvoriti narativnu interpretaciju njegovih radnji koja bi mu pomogla u postupku.<\/a>[352<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

5. Pravo, film i studenti<\/strong><\/p>\n

Zanimljivo je vidjeti na koji na\u010din bi prou\u010davanje prava i filma moglo utjecati na studente prava, njihovo studiranje i savladavanje novih znanja. Iako to jo\u0161 uvijek nije toliko razvijeno u studijima prava, filmovi se na nekim drugim studijima ve\u0107 redovito i uspje\u0161no koriste u edukativne svrhe.<\/a>[353<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Prilikom kori\u0161tenja filmova u edukativne svrhe na pravnim studijima se stvara zanimljiva dinamika. Vi\u0161e ne mo\u017eemo pri\u010dati o klasi\u010dnom odnosu profesor-student jer student u takvim diskusijama naj\u010de\u0161\u0107e ne igra klasi\u010dnu ulogu pasivnog slu\u0161atelja. Svaki student ve\u0107 ima nekog iskustva s „popularnom kulturom“, odnosno gledanjem filmova. U nekim slu\u010dajevima se studenti mogu smatrati \u010dak ve\u0107im ekspertima od profesora. U takvim diskusijama nitko nema autoritet ni nad kim, ve\u0107 dolazi do svojevrsnog izjedna\u010davanja svih sudionika konverzacije.<\/a>[354<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Studenti nemaju osje\u0107aj da njihova razmi\u0161ljanja i argumenti o filmovima moraju imati neku podlogu u formalnom obrazovanju te su stoga i opu\u0161teniji.<\/a>[355<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Profesori koji su provodili takve diskusije o filmovima tvrdili su da se studenti nisu bespogovorno slagali s profesorovim interpretacijama. Studenti bi postali vokalniji nego ina\u010de te bi rado dijelili svoja razmi\u0161ljanja i argumente. Diskusije o filmovima su se stoga pokazale puno interaktivnijima od svakodnevnih predavanja.<\/a>[356<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Razgovori o temama poput prava i filma su u na\u010delu bili puno smisleniji i kvalitetniji, kako za profesore, tako i za studente.<\/a>[357<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Tako\u0111er je studentima izrazito korisno prilikom usvajanja novog gradiva vidjeti kako odre\u0111eno pravo ili norma izravno utje\u010du na situaciju koju reguliraju.<\/a>[358<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Studente se podu\u010dava da na pravo gledaju kao na primjenu pravila na odre\u0111ene \u010dinjenice.<\/a>[359<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Odre\u0111eni film i\/ili kratki filmski isje\u010dak mo\u017ee slu\u017eiti kao instant i detaljno razra\u0111en primjer tih \u010dinjenica. Isto se mo\u017ee napraviti kako bi se prikazale neke po\u017eeljne odvjetni\u010dke vje\u0161tine: mogli bi se, primjerice, prikazivati kratki isje\u010dci iz filmova kao \u0161to su A time to kill<\/em> (1996) ili To Kill a Mockingbird<\/em> (1962).<\/a>[360<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Filmovi\/isje\u010dci se isto tako mogu iskoristiti kao zamjena za komplicirane pravne tekstove koje studenti jo\u0161 uvijek u potpunosti ne razumiju.<\/a>[361<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Filmovi tako\u0111er studentima mogu pribli\u017eiti op\u0107eljudske vrijednosti koje mogu pomo\u0107i prilikom obavljanja odvjetni\u010dkog posla, kao \u0161to su, primjerice, potraga za pravdom te preispitivanje statusa quo<\/em>. Filmovi koji prikazuju moralne odvjetnike mogu pomo\u0107i kao svojevrsna antiteza amoralnim normama i pravnim tekstovima koji se nalaze ispred studenata.<\/a>[362<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/p>\n

Filmovi djeluju na jedinstven na\u010din \u2013 omogu\u0107avaju gledateljima da iskuse osje\u0107aje i do\u017eive iskustva koja ina\u010de ne bi. Stoga se filmovi mogu koristiti kao pripomo\u0107 prilikom humanizacije prava<\/a>[363<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 te u odre\u0111enim situacijama \u010dak mogu pru\u017eiti svje\u017eu perspektivu. Recimo, zanimljiv je primjer ameri\u010dkog profesora koji je, nakon \u0161to je pogledao film A Cry in the Dark<\/em> (1988), dobio novi uvid i bolje razumijevanje odnosa Prvog amandmana i medijskih sloboda u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama.<\/a>[364<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sli\u010dno bi se moglo re\u0107i i za druge filmove i teme kojima se bave. Moglo bi se re\u0107i da film kao \u0161to je Dead Man Walking<\/em> (1995) daje zanimljiv uvid u koncept smrtne kazne, ili primjerice film kao A Civil Action<\/em> (1998) u funkcioniranje prekr\u0161ajnog prava.<\/a>[365<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Opcije su doista mnogobrojne.<\/p>\n

Mo\u017eebitni jedini pedago\u0161ki problem na koji bi se moglo nai\u0107i prilikom uvo\u0111enja filma u pravni\u010dko obrazovanje studenata je pribli\u017eavanje odre\u0111enih filmova studentima. Neki najpoznatiji i najbolji filmovi svih vremena koji se ti\u010du pravne tematike, kao \u0161to su 12 Angry Men<\/em> (1957), Witness for the Prosecution<\/em> (1957) i To Kill a Mockingbird<\/em> (1962) bi se dana\u0161njim generacijama mogli doimati starima i nezanimljivima, pogotovo \u0161to su crno-bijeli.<\/a>[366<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

6. Hollywood i anglosaksonski pravni sustav<\/strong><\/p>\n

Jedan od najve\u0107ih (ako ne i najve\u0107i) nedostataka interdisciplinarne grane prou\u010davanja prava i filma je op\u0107enita dominantnost Hollywooda, odnosno ameri\u010dkog filma i time anglosaksonskog pravnog sustava.<\/a>[367<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ne samo da se europska filmska produkcija ne mo\u017ee mjeriti s koli\u010dinom i utjecajnosti ameri\u010dkog filma, ve\u0107 je i povijesno u prou\u010davanju prava i filma izrazito malo vremena bilo posve\u0107eno kontinentalnom europskom filmu.<\/a>[368<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0160to je problemati\u010dno budu\u0107i je to pravni sustav koji i mi poznajemo.<\/p>\n

Mogao bi se iskoristiti argument da je anglosaksonski pravni sustav puno zanimljiviji u filmskom formatu nego kontinentalni. Anglosaksonski pravni sustav je vi\u0161e prilago\u0111en dramati\u010dnim scenama te istovremeno mo\u017ee kvalitetnije prikazati sukob protagonista i antagonista, odnosno dobra i zla.<\/a>[369<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Osim toga, za razliku od kontinentalnog pravnog sustava, anglosaksonski pravni sustav ima porotu kao kona\u010dnog donositelja odluke. Porota je izrazito efektan motiv u filmskom formatu. U filmovima su osobe koje sjede u poroti izrazito rijetko okarakterizirane po\u0161to smo u stvari mi, gledatelji \u2013 prava porota.<\/a>[370<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Likovi porote u filmu su isklju\u010divo simboli\u010dni prikaz nas kao gledatelja.<\/a>[371<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Takva zanimljiva simbolika i me\u0111uigra gledatelja kao porote se ne mo\u017ee ostvariti u kontinentalnom pravnom sustavu.<\/p>\n

Dominacija ameri\u010dkog filma mo\u017ee imati neobi\u010dan utjecaj na pravnu kulturu prosje\u010dnog \u010dovjeka. Recimo, u Francuskoj kada ljudi budu uhi\u0107ivani tra\u017ee da im se navedu njihova „Miranda prava“ iako ona nisu predvi\u0111ena francuskim zakonima.<\/a>[372<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Osim toga, ima i puno drugih primjera diljem svijeta gdje su ljudi do\u017eivjeli „kulturni \u0161ok“ nakon \u0161to su u\u0161li u sudnicu i do\u017eivjeli situacije potpuno druk\u010dije od onih kakve su vidjeli u filmovima i serijama.<\/a>[373<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Usprkos holivudskoj dominaciji, u kontinentalnoj Europi je istra\u017eivanje odnosa prava i filma ve\u0107 uzelo maha te se prou\u010dava u velikim europskim dr\u017eavama kao \u0161to su Francuska, Njema\u010dka i \u0160panjolska.<\/a>[374<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iako se u tim dr\u017eavama i dalje prete\u017eno analiziraju ameri\u010dki filmovi, istovremeno dolazi i do odmaka od ameri\u010dke hegemonije te implementacije nacionalnog filma u prou\u010davanja. Sli\u010dno bi se moglo napraviti i kod nas.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

7. Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Ovim smo radom \u017eeljeli ukazati na potencijale koje istra\u017eivanje odnosa izme\u0111u prava i filma ima u kontekstu prou\u010davanja suvremene pravne kulture. U sredi\u0161tu na\u0161ega zanimanja bila su mo\u017eda i dva najva\u017enija socijalna konstrukta dana\u0161njice \u2013 pravo i film. Pravo neizbje\u017eno utje\u010de na gotovo svaki aspekt \u017eivota svih ljudi odre\u0111enog dru\u0161tva, a dru\u0161tvo istovremeno biva fascinirano pravom te od najkvalitetnijih odvjetnika i sudaca radi poznate javne i medijske figure. Film je s druge strane jedan od najzastupljenijih socijalnih medija koji utje\u010du ne samo na na\u0161 na\u010din razmi\u0161ljanja ve\u0107 i upravljaju na\u0161im pona\u0161anjem. U kontekstu na\u0161eg razmi\u0161ljanja pravna kultura, kao skup ideja, stavova i vrijednosti koje ljudi u dru\u0161tvu imaju o pravu, \u010dini se da neizbje\u017eno mora uva\u017eiti i takav medij kao \u0161to je film.<\/p>\n

S druge strane, „popularnu kulturu“ u u\u017eem smislu mo\u017eemo definirati kao sve masovno-medijske produkte koji su namijenjeni generalnoj konzumaciji. Pop kultura tako\u0111er ima veliki utjecaj na \u017eivote ve\u0107ine ljudi, a to mo\u017ee zahvaliti ra\u0161irenosti moderne tehnologije i vremenu koje ljudi svakodnevno provode u doticaju s tom tehnologijom. Filmovi su posebno zanimljiv proizvod „popularne kulture“ jer su ljudima duboko ukorijenjeni u svijest te tako\u0111er mogu imati veliki utjecaj na na\u010din na koji ljudi percipiraju stvarnost. Za na\u0161e potrebe su najbitniji filmovi pravne tematike te analiza njihovog utjecaja na pravnu kulturu dru\u0161tva i obrnuto.<\/p>\n

Spomenuli smo nekoliko primjera u kojima se vidi o\u010diti me\u0111usobni utjecaj pravne kulture i „popularne kulture“. Najpoznatiji primjer su „Miranda prava“, odnosno upozorenja, u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, koja su od svog za\u010detka postala neizostavan dio svakog kriminalisti\u010dkog ili detektivskog filma te su se ukorijenila u pravnu kulturu mnogih ljudi, \u010dak i onih koji nisu gra\u0111ani Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Tako\u0111er je bitno analizirati me\u0111uodnos pravne i „popularne kulture“ kada se uzme u obzir postojanje kultivacijskog efekta i \u010dinjenica da \u0107e ve\u0107ina ljudi najvi\u0161e informacija o pravu dobiti upravo kroz filmove.<\/p>\n

Raspravljanje o pravu i filmu te kori\u0161tenje filmova u edukativne i obrazovne svrhe dosad se pokazalo korisnim na pravnim fakultetima diljem svijeta. Studenti bi u takvim diskusijama postali otvoreniji nego ina\u010de te se upu\u0161tali u zanimljive rasprave. Profesori su tako\u0111er bili zadovoljniji takvim na\u010dinom predavanja. Za nadati se da \u0107e takvo \u0161to biti skoro uvedeno i na na\u0161im pravnim fakultetima.<\/p>\n

Vjerojatno najve\u0107i problem prava i filma je globalna dominacija holivudskih odnosno ameri\u010dkih filmova. Problem se o\u010dituje u tome \u0161to Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave poznaju anglosaksonski pravni sustav koji se poprili\u010dno razlikuje od kontinentalnog europskog pravnog sustava. Takvi filmovi studente i generalnu javnost kontinentalne Europe u\u010de o pravnom sustavu koji je za njih apsolutno irelevantan. Usprkos tomu, postoje dr\u017eave kao \u0161to su Francuska, Njema\u010dka i \u0160panjolska koje su uspje\u0161no uklopile nacionalne filmove u podu\u010davanje prava i filma te dale primjer koji bi mogao biti koristan i nama.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[314<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Niklas Luhmann, A Sociological Theory of Law<\/em>, Routledge & Kegan Paul, London 1985, str. 1.; Michael Asimow; Shannon Mader, Law and Popular Culture: A Course Book<\/em>, Peter Lang, New York 2013., str. xii.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[315<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Steve Greenfield; Guy Osborn; Peter Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, Hart Publishing, Oxford \u2013 Portland, 2010., str. 35.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[316<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Lawrence M. Friedman, „Law, Lawyers and Popular Culture“, Yale Law Journal<\/em> 98 (8\/1998), str. 1579.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[317<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nDu\u0161ko Vrban, Sociologija prava: Uvod i izvori\u0161ne osnove<\/em>, Golden marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga, Zagreb 2006., str. 211. Budu\u0107i da se mi ovdje ne mo\u017eemo previ\u0161e zadr\u017eati na pojmu „pravne kulture“ upu\u0107ujemo na nama relevantna dodatna poja\u0161njenja u esejima Lawrencea Friedmana („The Place of Legal Culture in the Sociology of Law“) i Davida Nelkena („Rethinking Legal Culture“) koji se nalaze u: Lawrence M. Friedman (prir.), Law and Sociology: Current Legal Issues, Volume 8<\/em>, Oxford University Press, Oxford \u2013 New York 2006, str. 185-199; 200-224. Kao sa\u017eeti prikaz povijesnog razvoja i dana\u0161njeg stanja rasprave o ovom pojmu upu\u0107ujemo na: D. Vrban, Sociologija prava: Uvod i izvori\u0161ne osnove<\/em>, str. 210-221.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[318<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Josip Berdica; Toni Prani\u0107, „Law as Culture: Culture about Law“, u: Current Problems of Legal Theory and Comparative Law<\/em>, Ivana Tucak (ur.), Pravni fakultet Osijek, Osijek 2017., str. 84.; Cliford Geertz, Lokalno znanje: Eseji iz interpretativne antropologije<\/em>, AGM, Zagreb 2010., str. 209.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[319<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nD. Vrban, Sociologija prava: Uvod i izvori\u0161ne osnove<\/em>, str. 211.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[320<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. J. Berdica; T. Prani\u0107, „Law as Culture: Culture about Law“, str. 85.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[321<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNeki su autori skloni re\u0107i da je „popularna kultura“ poput pornografije: ne znamo to\u010dno odrediti \u0161to je ali kad je vidimo znamo o \u010demu je rije\u010d. Izraz je to koji potje\u010de od njema\u010dkog filozofa Johanna Gottfrieda Herdera koji je u svom djelu Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschkeit<\/em> (1784) uspore\u0111uje „Kultur des Volkes“ s „Kultur der Gelehrten“. Danas, u duhu postmodernog na\u010dina mi\u0161ljenja, postoje mnoge rasprave, jo\u0161 brojnije definicije i sve manje jasno\u0107e oko toga \u0161to bi taj pojam u sebe zapravo uklju\u010divao. Ovdje nam je tek uputiti na recentnije uvide kod: Holt N. Parker, „Toward a Definition of Popular Culture“, History and Theory<\/em> 50 (2\/2011), str. 147-170.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[322<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. 3. Isti\u010demo zanimljiv esej o odnosu kulture prema masovnoj kulturi i industrijalizaciji koji mo\u017ee pomo\u0107i u boljem razumijevanju i na\u0161e teme kod: Max Horkheimer; Theodor Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva<\/em>, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo 1989, str. 126-172.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[323<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nOvdje je dovoljno spomenuti imena poput Slavoja \u017di\u017eeka (Pervertitov vodi\u010d kroz film<\/em>), Gillesa Deleuzea (Cin\u00e9ma<\/em>), Theodora Adorna (Composing for the Films<\/em>), Stanleya Cavella (The World Viewed<\/em>) i Jeana Baudrillarda (primjerice The Evil Demon of Images<\/em>) koji su rasprave o filmu podigli na jednu vi\u0161u (filozofijsku) razinu pokazuju\u0107i tako da je film u svojim eti\u010dkim, estetskim i ontolo\u0161kim zna\u010dajkama daleko nadma\u0161io bitna obilje\u017eja „popularne kulture“ kamo ga se uobi\u010dajeno „pakira“.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[324<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader Law and Popular Culture<\/em>, str. xii. U Hrvatskoj, primjerice, 57% djece prema procjeni vlastitih roditelja pred televizorom provodi od jedan do tri sata dnevno, dok 10% roditelja procjenjuje na vi\u0161e od tri sata dnevno. Procjena je, pak, agencije AGB Nielsen da ve\u0107ina djece u Hrvatskoj provodi otprilike tri sata dnevno.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[325<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Shulamit Almog; Ely Aharonson, „Law as Film: Representing Justice in the Age of Moving Images“, Canadian Journal of Law & Technology<\/em> 3 (1\/2009), str. 10.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[326<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Pauline Aranas, „New Horizons meet Lost Horizons: Law, Movies and the Law Library“, AALL Spectrum<\/em> 3 (1\/1998), str. 20.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[327<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nO ovome vidjeti kod: Stewart Macaulay,„Images of Law in Everyday Life: The Lessons of School, Entertainment, and Spectator Sports“, Law and society review<\/em> 21 (2\/1987), str. 185.; Richard K. Sherwin; Neal Feigenson; Christina Spiesel, „Law in the Digital Age: How Visual Communication Technologies are Transforming the Practice, Theory and Teaching of Law“, Boston University Journal of Science and Technology Law<\/em> 12 (2\/2006), str. 227. i sl.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[328<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSlavoj \u017di\u017eek, Pervertitov vodi\u010d kroz film<\/em>, Antibarbarus \u2013 HDP, Zagreb 2008., str. 9.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[329<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. 6.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[330<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 35.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[331<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Almog; E. Aharonson, „Law as Film: Representing Justice in the Age of Moving Images“, str. 23.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[332<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[333<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartha C. Nussbaum, Pjesni\u010dka pravda: Knji\u017eevna imaginacija i javni \u017eivot<\/em>, Deltakont, Zagreb 2005., str. 27.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[334<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Almog; E. Aharonson, „Law as Film: Representing Justice in the Age of Moving Images“, str. 12.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[335<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. 7.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[336<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSve vezano uz ovaj va\u017ean slu\u010daj u ameri\u010dkoj pravnoj povijesti mo\u017ee se vidjeti na poveznici: http:\/\/www.uscourts.gov\/educational-resources\/educational-activities\/facts-and-case-summary-miranda-v-arizona<\/a> (pristupljeno 6. 2. 2018.).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[337<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. 10-11. Tekst cijele presude mo\u017ee se vidjeti na poveznici: https:\/\/supreme.justia.com\/cases\/federal\/us\/530\/428\/case.html<\/a> (pristupljeno 6. 2. 2018.). Ina\u010de, sudac William H. Rehnquist (1924-2005) je bio poznat po tome \u0161to se u svojim presudama \u010desto oslanjao na povijest, pa \u010dak i prilikom presude vezane uz crtane filmove i njihove prikaze ameri\u010dke tradicije i povijesti (tako primjerice u presudi Hustler Magazine v. Falwell<\/em>).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[338<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. S. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 19.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[339<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. M. Horkheimer; T. Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva<\/em>, str. 132.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[340<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n Usp. P. Aranas, „New Horizons meet Lost Horizons: Law, Movies and the Law Library“, str. 20.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[341<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. M. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. 8. O odnosu vanjskog svijeta i predstava u na\u0161im glavama vidi klasi\u010dni tekst kod: Walter Lippmann, Javno mnijenje<\/em>, Naprijed, Zagreb 1995., str. 11-30.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[342<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. M. Asimow; S. Mader Law and Popular Culture<\/em>, str. 9.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[343<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJean Baudrillard, Inteligencija zla ili pakt lucidnosti<\/em>, Naklada Ljevak, Zagreb 2006.,str. 67.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[344<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nChris Hedges, Carstvo opsjena: kraj pismenosti i trijumf spektakla<\/em>, Algoritam, Zagreb 2011., str. 33.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[345<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Nicholas A. Christakis; James H. Fowler, Povezani: Iznena\u0111uju\u0107a mo\u0107 dru\u0161tvenih mre\u017ea i kako one utje\u010du na na\u0161e \u017eivote<\/em>, Algoritam, Zagreb 2010., str. 11.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[346<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nKimberlianne Podlas, „Please Adjust Your Signal: How Television’s Syndicated Courtrooms Bias Our Juror citizenry“, American Business Law Journal<\/em> 39 (1\/2001), str. 13.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[347<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMichael Asimow [et. al.], „Perception of Lawyers \u2013 a Transnational Study of Student Views on the Image of Law and Lawyers“, International Journal of the Legal Profession<\/em> 12 (3\/2005), str. 407-436.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[348<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPopis neeti\u010dnih odvjetnika na filmovima je doista impozantan. Asimow tako govori o primjerima okrutnih odvjetnika (Richard Gere u filmu Primar Fear<\/em> iz 1996.), odvjetnice nekvalitetnog privatnog \u017eivota (Cher\/Suspect<\/em> 1987), odvjetnika lo\u0161eg supru\u017enika i roditelja (Paul Newman\/Mr. and Mrs. Bridge<\/em> 1990.) ali i odvjetnika koji imaju problem s ovisno\u0161\u0107u (Paul Newman\/The Verdict<\/em> 1982; Dustin Hoffman\/Sleepers<\/em> 1996; Donald Sutherland\/A Time to Kill<\/em> 1996) ili lo\u0161im\/neeti\u010dnim izborom seksualnih partnera (Christine Lahti\/\u2026 And Justice for All<\/em> 1979), itd. Popis odvjetnika lo\u0161ih profesionalaca nije ni\u0161ta kra\u0107i (usp. Michael Asimow, „Bad Lawyers in the Movies“, Nova Law Review<\/em> 24 (2\/2000), str. 579-582).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[349<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 62-63.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[350<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[351<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid., str. 7.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[352<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nDavid A. Black, Law in Film: Resonance and Representation<\/em>, University of Ilinois, Chicago 1999., str. 35.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[353<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 22.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[354<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJohn Denvir, Legal reelism: Movies as legal texts<\/em>, University of Illinois, Chicago 1996., str. xii.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[355<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 6.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[356<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. xiv.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[357<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 16.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[358<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid., str. 23.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[359<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJohn Denvir, „Law, Lawyers, Film & Television“, Legal Studies Forum<\/em> 24 (2\/2000), str. 280-281.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[360<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. S. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 24.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[361<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbid., str. 29.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[362<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJohn Denvir,„The Slotting Function: How Movies Influence Political Decisions“, Vermont Law Review<\/em> 28 (4\/2004), str. 799.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[363<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 26.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[364<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJ. Denvir, Legal reelism: Movies as legal texts<\/em>, str. xi.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[365<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. 9.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[366<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 96.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[367<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIako ne proizvodi najvi\u0161e filmova (tu prednja\u010de Indija i Nigerija), Hollywood i dalje predstavlja globalno dominantno prisutnu filmsku industriju \u010diji filmovi uvjerljivo prednja\u010de u profitu. U Europskoj uniji udio najgledanijih ameri\u010dkih filmova porastao je sa 60 posto 1984. na gotovo 72 posto 1991. Do 1996. taj je udio pao na 63 posto (usp. Anthony Giddens, Sociologija<\/em>, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2007., str. 476.).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[368<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 68.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[369<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nStefan Machura; Stefan Ulbrich, „Law in Film: Globalizing the Hollywood Courtroom Drama“, Journal of Law and Society<\/em> 28 (1\/2001), str. 124 \u2013 125. <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[370<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 154.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[371<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Machura; S. Ulbrich, „Law in Film: Globalizing the Hollywood Courtroom Drama“, str. 127.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[372<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Asimow; S. Mader, Law and Popular Culture<\/em>, str. 64.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[373<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nS. Machura; S. Ulbrich, „Law in Film: Globalizing the Hollywood Courtroom Drama“, str. 117-118.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[374<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. S. Greenfield; G. Osborn; P. Robson, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, str. 286-288.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Almog, Shulamit; Aharonson, Ely, Law as Film: Representing Justice in the Age of Moving Images, <\/em>Canadian Journal of Law & Technology 3 (1\/2009), str. 1-51<\/p>\n

Aranas,Pauline, New Horizons meet Lost Horizons: Law, Movies and the Law Library<\/em>, AALL Spectrum<\/em> 3 (1\/1998), str. 20-21.<\/p>\n

Asimov, Michael, Bad Lawyers in the Movies<\/em>, Nova Law Review 24 (2\/2000), str. 533-594.<\/p>\n

Asimov, Michael [et. al.], Perception of Lawyers \u2013 a Transnational Study of Student Views on the Image of Law and Lawyers<\/em>, International Journal of the Legal Profession 12 (3\/2005), str. 407-436.<\/p>\n

Asimov, Michael; Madder, Shannon, Law and Popular Culture: A Course Book<\/em>, Peter Lang, New York 2013.<\/p>\n

Baudrillard, Jean, Inteligencija zla ili pakt lucidnosti<\/em>, Naklada Ljevak, Zagreb 2006.<\/p>\n

Berdica; Josip, Prani\u0107, Toni, Law as Culture: Culture about Law<\/em>, u: Current Problems of Legal Theory and Comparative Law<\/em>, Ivana Tucak (ur.), Pravni fakultet Osijek, Osijek 2017., str. 81-91.<\/p>\n

Black, David A., Law in Film: Resonance and Representation<\/em>, University of Ilinois, Chicago 1999.<\/p>\n

Christakis, Nicholas A., Fowler James H., Povezani: Iznena\u0111uju\u0107a mo\u0107 dru\u0161tvenih mre\u017ea i kako one utje\u010du na na\u0161e \u017eivote<\/em>, Algoritam, Zagreb 2010.<\/p>\n

Denvir, John, Legal reelism: Movies as legal texts<\/em>, University of Illinois, Chicago 1996.<\/p>\n

Denvir, John, Law, Lawyers, Film & Television<\/em>, Legal Studies Forum 24 (2\/2000), str. 279-300.<\/p>\n

Denvir, John, The Slotting Function: How Movies Influence Political Decisions<\/em>, Vermont Law Review 28 (4\/2004), str. 799-812.<\/p>\n

Terry Eagleton, Kultura<\/em>, Naklada Ljevak, Zagreb 2017.<\/p>\n

Friedman, Lawrence M., Law, Lawyers and Popular Culture<\/em>, Yale Law Journal 98 (8\/1998), str. 1579-1606.<\/p>\n

Friedman,Lawrence M., (prir.), Law and Sociology: Current Legal Issues, Volume 8<\/em>, Oxford University Press, Oxford \u2013 New York 2006.<\/p>\n

Geertz, Cliford, Lokalno znanje: Eseji iz interpretativne antropologije<\/em>, AGM, Zagreb 2010.<\/p>\n

Anthony Giddens, Sociologija<\/em>, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2007.<\/p>\n

Greenfield; Steve, Osborn, Guy, Where Cultures Collide: the Characterisation of Law and Lawyers in Film<\/em>, International Journal of the Sociology of Law 23 (2\/1995), str. 107-130; doi: https:\/\/doi.org\/10.1006\/ijsl.1995.0007 <\/p>\n

Greenfield, Steve, Osborn; Guy, Robson, Peter, Film and the Law: The Cinema of Justice<\/em>, Hart Publishing, Oxford \u2013 Portland 2010.<\/p>\n

Hedges, Chris, Carstvo opsjena: Kraj pismenosti i trijumf spektakla<\/em>, Algoritam, Zagreb 2011.<\/p>\n

Kahn, Paul, The Cultural Study of Law: Reconstructing Legal Scholarship<\/em>, University of Chicago, Chicago \u2013 London 1999<\/p>\n

Luhmann, Niklas, A Sociological Theory of Law<\/em>, Routledge & Kegan Paul, London 1985.<\/p>\n

Macaulay, Stewart, Images of Law in Everyday Life: the Lessons of School, Entertainment, and Spectator Sports<\/em>, Law and society review 21 (2\/1987), str. 185-218.<\/p>\n

Machura, Stefan.; Robson, Oeter, Law and Film: Introduction<\/em>, Journal of Law and Society 28 (1\/2001), str. 1-8.<\/p>\n

Machura; Stefan, Ulbrich, Stefan, Law in Film: Globalizing the Hollywood Courtroom Drama<\/em>, Journal of Law and Society 28 (1\/2001), str. 117-132.<\/p>\n

Marshall McLuhan, Razumijevanje medija<\/em>, Golden marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga, Zagreb 2008.<\/p>\n

Nussbaum, Martha, C.,\u00a0 Pjesni\u010dka pravda: Knji\u017eevna imaginacija i javni \u017eivot<\/em>, Deltakont, Zagreb 2005.<\/p>\n

Podlas, Kimberlianne, Please Adjust Your Signal: How Television’s Syndicated Courtrooms Bias Our Juror Citizenry<\/em>, American Business Law Journal 39 (1\/2001), str. 1 \u2013 24. doi: 10.1111\/j.1744-1714.2001.tb00409.x<\/p>\n

Sherwin; Richard, K.,Feigenson; Neal, Spiesel, Christina,, Law in the Digital Age: How Visual Communication Technologies are Transforming the Practice, Theory and Teaching of Law,<\/em> Boston University Journal of Science and Technology Law 12 (2\/2006), str. 227-270.<\/p>\n

Vrban, Du\u0161ko, Sociologija prava: Uvod i izvori\u0161ne osnove<\/em>, Golden marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga, Zagreb 2006.<\/p>\n

\u017di\u017eek, Slavoj, Pervertitov vodi\u010d kroz film<\/em>, Antibarbarus \u2013 HDP, Zagreb 2008.<\/p>\n

 <\/p>\n

Law and Film<\/p>\n

An Essay on Legal Culture<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Law and film is a quickly-developing interdisciplinary branch which has recently been getting more and more attention, while being almost completely ignored in the Republic of Croatia. The themes that law and film cover are various. Firstly, it can be observed how law and film affect each other and how that interrelation affects the opinions of citizens \u2013 i.e. the progress of legal culture overall. Also, film can be observed as a sort of source of law, since certain films and\/or scenes can serve as case studies. In this topic there will be mention of several famous films which are entirely (or most of the time) set in a courtroom (so-called courtroom dramas).<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> law, film, legal culture, popular culture, legal studies, Hollywood.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     10(19)#26 2021 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.10.19.14 UDK 340:791 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.2.2021.     Dorian Sabo i Josip Berdica Pravni fakultet Osijek, Hrvatska dorian.sabo@hotmail.com jberdica@pravos.hr Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi Puni tekst: pdf […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":380,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[91],"tags":[703],"class_list":["post-391","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-19-vlasiti-url","tag-dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nDorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     10(19)#26 2021 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.10.19.14 UDK 340:791 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.2.2021.     Dorian Sabo i Josip Berdica Pravni fakultet Osijek, Hrvatska dorian.sabo@hotmail.com jberdica@pravos.hr Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi Puni tekst: pdf […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2021-09-13T11:15:22+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"35 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi\",\"datePublished\":\"2021-09-13T11:15:22+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/\"},\"wordCount\":7030,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"keywords\":[\"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 19 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/\",\"name\":\"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"datePublished\":\"2021-09-13T11:15:22+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2021\\\/09\\\/inmediasresno1malo19.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     10(19)#26 2021 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.10.19.14 UDK 340:791 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.2.2021.     Dorian Sabo i Josip Berdica Pravni fakultet Osijek, Hrvatska dorian.sabo@hotmail.com jberdica@pravos.hr Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi Puni tekst: pdf […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2021-09-13T11:15:22+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"35 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi","datePublished":"2021-09-13T11:15:22+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/"},"wordCount":7030,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","keywords":["Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi"],"articleSection":["In Medias Res broj 19 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/","name":"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","datePublished":"2021-09-13T11:15:22+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2021\/09\/inmediasresno1malo19.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dorian-sabo-i-josip-berdica-pravo-i-film-ogled-o-pravnoj-kulturi\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Dorian Sabo i Josip Berdica: Pravo i film Ogled o pravnoj kulturi"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=391"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/391\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/380"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=391"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=391"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=391"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}