{"id":412,"date":"2022-09-10T19:52:05","date_gmt":"2022-09-10T19:52:05","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2022\/09\/10\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/"},"modified":"2022-09-10T19:52:05","modified_gmt":"2022-09-10T19:52:05","slug":"goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/","title":{"rendered":"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  11(21)#15 2022<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.11.21.2<\/a>
\nUDK 159.942:316.774
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 21.3.2022.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107<\/span><\/p>\n

Fakultet za medije i komunikacije, Univerzitet Singidunum, Beograd, Srbija
\nljiljana.bulatovic@fmk.edu.rs
\ngoran.bulatovic@fmk.edu.rs\n<\/p>\n

Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (387 KB), Hrvatski, Str. 3453 – 3468
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Tehnolo\u0161ke inovacije i digitalizacija medijskog ekosistema, mobilnost, dostupnost, prisnost i individualizacija sadr\u017eaja utjecali su na promjenu modela medijskog izvje\u0161tavanja i kulturu komunikacije. U ovom radu razmatramo praksu medijatiziranja emocija kroz afektivne vijesti kao generatore konstruiranja afektivne kulture, ukazujemo na na\u010din djelovanja medijatizirane afektivne kulture i njenih najva\u017enijih karakteristika – diskursa, poravnavanja i pripadanja. Djeluju\u0107i prema logici medija umjesto prema vlastitoj, medijatiziranoj emociji i javni afekti sve \u010de\u0161\u0107e postaju tema i su\u0161tina vijesti i novinarskih pri\u010da, pa se umjesto provjerenih \u010dinjenica nude javnosti kao pouzdana osnova za dono\u0161enje racionalnih odluka za budu\u0107e djelovanje. U radu pokazujemo kako se u afektivnoj kulturi emocije do\u017eivljavaju kao artefakti, kako se dijele preko medijatiziranih afektivnih vijesti i kako na osnovu njih publika medijskog sistema pregovara, oblikuje diskurse i generira osje\u0107aje poravnavanja i pripadanja i oblikuje na zajedni\u010dkim emocijama zasnovane zajednice. Ukazujemo tako\u0111er da se afektivno diskurzivno poravnavanje ne de\u0161ava samo u oblasti pozitivnih nego i negativnih emocija te da polariziranje na osnovi afektivnih vesti i na njima oblikovanih zajednica ne doprinosi uvijek boljem razumijevanju svijeta i njegovih problema. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> medijatizacija, afektivna kultura, afektivne vesti, emocije, mediji.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Jedna od bitnih odrednica suvremenog svijeta ili jo\u0161 u\u017ee suvremene kulture je neprekidan protok informacija. Moglo bi se re\u0107i da je infrastruktura digitalne tehnologije osigurala i ubrzala krvotok \u017eivota na na\u0161em osobnom planu, na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou. Zahvaljuju\u0107i toj nevidljivoj infrastrukturi svakodnevno, gotovo rutinski, razmjenjujemo informacije, ideje, iskustva, pa i emocije. Upravo ta medijima posredovana razmjena emocija utjecala je na oblikovanje potpuno novih obilje\u017eja ne samo komunikacija nego i kulture – onoga \u0161to D\u00f6veling, Harju i Sommer (2008) zovu globalnom digitalnom afektivnom kulturom. Va\u017eno je primijetiti da medijima posredovana kultura i njeni sadr\u017eaji, ma koliko osobni bili nisu vrijednosno neutralni, a vrlo \u010desto nisu niti osobni. Tako je i s emocijama koje se kao vrlo osobna iskustva dijele digitalnim prostorom. Osim toga, uo\u010dljivo je i da upravo zahvaljuju\u0107i medijatizaciji emocija vrlo \u010desto na digitalnim medijima i mre\u017eama kao posljedicu imamo poja\u010dan protok afekata koji se mogu prevoriti<\/em> u dru\u0161tvene pokrete, politi\u010dke kampanje, javne osude ili podr\u0161ke, pa \u010dak i moralnu paniku, a koje sa \u010dinjenicama nemaju nimalo ili imaju vrlo malo veze. Nije bez te\u017eine i konstatacija da se sudovi o javno va\u017enim doga\u0111ajima i poslovima (i ne samo o njima) u ovako medijatiziranom svijetu \u010desto donose bez imalo ili uz vrlo malo \u010dinjenica i naj\u010de\u0161\u0107e van tradicionalnih, demokratski konstituiranih, dru\u0161tvenih institucija kao \u0161to su parlamenti, sudovi, tu\u017eila\u0161tva, organi izvr\u0161ne vlasti, itd. U ovom radu razmatramo medijatiziranje emocija kao kulturnu praksu, pri \u010demu je afekt-djelovanje ljudi potaknuto vanjskim impulsom, oblik te prakse. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

O medijatizaciji<\/strong><\/p>\n

Medijatizacija se kao pojam u teoriji javlja po\u010detkom 2000-tih godina kao posljedica empirijskih promjena u dru\u0161tvu izazvanih utjecajem medija i ubrzanog razvoja komunikacijskih digitalnih tehnologija. Ovaj koncept postavlja medije u sam centar dru\u0161tvenih, politi\u010dkih i kulturnih promjena. Za razliku od tradicionalnih medijacentri\u010dnih teorija (Innis, McLuhan,) koje se oslanjaju na pojam medijacije (posredovanja) pojam medijatizacija odnosi se nagomilavanje mo\u0107i stvorene sve ve\u0107om rasprostranjeno\u0161\u0107u i autonomno\u0161\u0107u medijskih organizacija, medijskih vrijednosti i komunikacionih tehnologija pri \u010demu ovi \u010dinioci vi\u0161e ne posreduju mo\u0107, oni je konstituiraju. Kada se ukazuje na potrebu da se stari pojam “posredovanje” zamijeni novim konceptom i pojmom medjatizacije (vi\u0161e o tome pogledati u Cottle, 2006: 9; Hjarvard, 2008: 14; Mazzo eni and Schulz, 1999: 250), spominju se upravo ta svojstva.<\/p>\n

Ukoliko bismo u literaturi poku\u0161ali prona\u0107i definiciju pojma medijatizacije oko koje postoj ako ne op\u0107a ono makar najve\u0107a suglasnost autora, vidjeli bismo da takve definicije nema. Umjesto potpunog odre\u0111enja pojma \u010de\u0161\u0107e nailazimo na \u0161ire ili u\u017ee opise ali i vrlo razli\u010dita shva\u0107anja i tuma\u010denja medijatizacije. Pozivaju\u0107i se na Heppa, Deacon i Stanyer (2014) smatraju da autore koji definiraju medijatizaciju mo\u017eemo grubo svrstati u dvije grupe: onu koja je bli\u017ea “institucionalistima” i grupu bli\u017eu tradiciji “dru\u0161tvenih konstruktivista”. Grupa institucionalista medijaciju razumijeva kao proces u kojem se nemedijski dru\u0161tveni faktori moraju prilagoditi “medijskim pravilima, ciljevima, proizvodnoj logici i ograni\u010denjima”(Mezzoni i Schulz, 1999). Grupa autora koja je bli\u017ea tradiciji dru\u0161tvenog konstruktivizma medijaciju razumijeva kao proces u kojem promjenjive informacije i informaciono komunikacijske tehnologije pokre\u0107u “promjenjivu komunikativnu konstrukciju kulture i dru\u0161tva” (Hepp, 2013). Ovi razli\u010diti pristupi rezultat su utjecaja razli\u010ditih misaonih tradicija, ali se u su\u0161tini fokusiraju na isto – me\u0111uodnos medija i dru\u0161tva. <\/p>\n

Ipak, u ovom se radu ne bavimo definicijama i razli\u010ditim vizurama upotrebe pojmova mediji i medijatizacija, njihovim sli\u010dnostima i razlikama kao niti intelektualnim tradicijama koje su ih oblikovale. Ovdje je va\u017eno utvrditi da obje tradicije medije razumiju kao agense koji imaju mo\u0107 da izazovu historijske posljedice, prije svega dru\u0161tvene, kulturne, politi\u010dke i ekonomske. Tako\u0111er, jedno od va\u017enih obilje\u017eja medijatizacije je i to da je proces me\u0111uzavisan – masovni mediji i informacijske tehnologije, kako se \u010desto pogre\u0161no shva\u0107aju, sami po sebi nemaju dovoljnu mo\u0107 da dovedu do promjena (\u0161to ne zna\u010di da ne utje\u010du na komunikacijsku praksu). Radi se o tome da agensi medijacije imaju efekt samo u kombinaciji, sudjelovanju s drugim varijablama, – kulturnim, politi\u010dkim, dru\u0161tvenim (Ragin, 2000) \u0161to govori o njihovoj velikoj kontekstnoj zavisnosti. Ovo potvr\u0111uje i Hjarvard kada opisuje medijatizaciju kao “dugoro\u010dni proces strukturalnih promjena u dru\u0161tvu i kulturi u kojima mediji zauzimaju va\u017eno mjesto u pogledu definiranja dru\u0161tvene realnosti i uvjeta dru\u0161tvene interakcije\/kulture” (Hjarvard, 2008: 113).. Koliko su mediji ili bolje re\u0107i medijske industrije postale utjecajne govori i opa\u017eanje da ostale dru\u0161tvene institucije poku\u0161avaju iskoristiti medije i njihov utjecaj za svoje potrebe i interese i to prilago\u0111avaju\u0107i se logici medijske produkcije i djelovanja (Hjarvard, 2014: 223). Hjarvard stoga i isti\u010de da se dru\u0161tvena interakcija u okviru institucija, izme\u0111u razli\u010ditih institucija i interakcija u \u010ditavom dru\u0161tvu ve\u0107 odvija pod utjecajem medija (Hjarvard, 2014: 204). Prate\u0107i ovu logiku on zaklju\u010duje da su sveprisutnost i utjecaj medija u suvremenim dru\u0161tvima takvi da su takvom okru\u017eenju “dru\u0161tvene institucije i kulturni procesi promijenili karakter, funkciju i strukturu” (Hjarvard, 2008: 105-106). Mediji su danas, naro\u010dito zahvaljuju\u0107i suvremenoj tehnologiji koja im omogu\u0107ava\u00a0 sveprisutnost i interaktivnost, od uloge posrednika, medijatora kakvu su imali tokom najve\u0107eg djela dvadesetog stolje\u0107a, postali aktivni agensi dru\u0161tvenih i kulturnih promjena. Medijatizacija tako podrazumijeva prihva\u0107anje medijskih pravila i logike funkcioniranja onih domena dru\u0161tva koji bi trebale imati vlastita pravila i logiku djelovanja. Promijenimo samo domene politike, kulture, ekonomije ili osobnog \u017eivota. Prihva\u0107anje logike djelovanja medija podrazumijeva npr. prilago\u0111avanje vlastitih akcija i ciljeva na\u010dinu selekcije informacija i sadr\u017eaja koje primjenjuju mediji, na\u010dinu proizvodnje i reprezentacije medijskog sadr\u017eaja, prilago\u0111avanje medijskim formatima i \u017eanrovima kao i prihva\u0107anje logike medijske favorizacije odre\u0111enih vrsta sadr\u017eaja koji po pravilu prate isklju\u010divo komercijalne medijske interese. <\/p>\n

U tom smislu, u posljednje vrijeme, primjetno je sve intenzivnije medijatiziranje emocija i to ne samo u oglasima nego i u informativnim medijskim sadr\u017eajima. <\/p>\n

 <\/p>\n

O medijatizaciji emocija<\/strong><\/p>\n

Medijatizacija emocija dio je medijske kulture koju je medijska digitalizacija samo poja\u010dala i oblikovala kao medijsku afektivnu kulturu. Posredovanje i pristup emocijama kao obliku kulturne prakse, emocijama kao kulturnim artefaktima, de\u0161ava se u smislu onoga \u0161to ljudi \u010dine, a ne u smislu onoga \u0161to imaju. Afektivna kultura tako postaje sastavni dio komunikacijske i medijske kulture, a protok afekata postaje sve neophodniji jer konstruira atmosferu kulturnog i emocionalnog pripadanja zajednicama \u0161to se o\u010dituje po emocionalnom odgovoru, emocionalnoj rezonanci i emocionalnom ujedna\u010davanju korisnika\/pripadnika zajednice. <\/p>\n

Tehnolo\u0161ke inovacije i suvremena dostignu\u0107a u oblasti digitalnih i informacijskih tehnologija ne samo da su olak\u0161ali i ubrzali razmjenu informacija, ideja i mi\u0161ljenja nego su u velikoj mjeri olak\u0161ali i potakli razmjenu emocija na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou – \u0161to ima za posljedicu oblikovanje razli\u010ditih i sve utjecajnijih afektivnih kultura. U ovom procesu medijatizacije emocija i kreiranju afektivnih kultura u\u010destvuju (s manjim ili ve\u0107im utjecajem) svi mediji – tiskani, elektronski, digitalni, a u posljednje vreme naro\u010dito utjecajni novi dru\u0161tveni mediji\/mre\u017ee. Usprkos tome \u010dini nam se da ovoj pojavi u znanstvenoj i stru\u010dnoj literaturi nije posve\u0107ena pa\u017enja koju zaslu\u017euje, tim prije jer \u0161iroka upotreba \u010ditavog spektra medijatiziranih emocija i dijeljenje afekata postaje izuzetno zna\u010dajan element komunikacije u razli\u010ditim i vrlo zna\u010dajnim domenama svakodnevnog \u017eivota zajednice kao \u0161to su politi\u010dke kampanje i izbori, demokratski dijalozi, ratovi, teroristi\u010dki napadi, poslovanje i ekonomija, unaprje\u0111enje ljudskih, gra\u0111anskih, manjinskih, radnih i drugih prava i sloboda, upravljanje kriznim situacijama, suo\u010davanje s ekolo\u0161kim problemima, prirodnim katastrofama, osobnim i kolektivnim tragedijama \u2026 \u010cini nam se da bi prou\u010davanje medijatizacije emocija trebalo izazvati ve\u0107i interes ne samo onih koji se bave studijama medija i komunikacija, nego zbog \u0161irine utjecaja i onih koji se bave srodnim i povezanim disciplinama. <\/p>\n

Sam pojam emocija u zavisnosti od znanstvenih disciplina koje se njime bave, razli\u010dito se definira i tuma\u010di. Emocije se u gotovo svim disciplinama definiraju kao ljudsko svjesno iskustvo koje obilje\u017eava vrlo intenzivna mentalna aktivnost (Davidson; Richard, 1994). Ne ulaze\u0107i u sve relevantne definicije emocija i afekata iz razli\u010ditih znanstvenih disciplina koje se njima bave, recimo ovdje da za nas emocije podrazumijevaju ugra\u0111eni osobni psiholo\u0161ki konstrukt koji se \u010desto razumijeva kao proizvod evolucije ali i rezultat sasvim osobne procjene (Lazarus, 1991; Scherer, 2005) koje postaje aktivan u dru\u0161tvenoj podjeli (Rime, Philippot, Boca i Meskuita, 1992) Za razliku od ovog razumijevanja emocija, afekt se vidi kao ne\u0161to \u0161to je izvan \u010dovjeka, s jedne strane kao diskurzivno i relaciono, a sa druge kao reaktivno i predkognitivno \u010dije su karakteristike naglo javljanje, veliki intenzitet, buran tok (afekt se u kolokvijalnom govoru \u010desto razumijeva kao “emotivno pra\u017enjenje”). Emocije tako\u0111er razumijevamo (McCarthi, 1994; Scheer, 2012) i kao diskurzivno konstruiranu praksu a afekt kao situacioni, kontekstualni i relacioni performans koja ima sposobnost i kapacitet oblikovanja zajednice prakse koja dijeli zajedni\u010dki cilj i razumijevanje i koja \u010desto nastavlja postojati u zajedni\u010dkom pothvatu (Eckert, 2006) koji zajednicu odre\u0111uje i pozicionira u odnosu na svijet. Takva praksa formira i oblikuje diskurzivno konstruirane i medijatizirane afektivne kulture (\u010desto digitalno posredovane) \u010dija je karakteristika emocionalno ujedna\u010davanje koje izaziva osje\u0107aj pripadnosti. U na\u0161em globaliziranom i medijatiziranom svetu tako medijatizirane emocije (naro\u010dito one pod utjecajem razli\u010ditih populisti\u010dkih, hegemonisti\u010dkih ideologija i narativa) sna\u017eno name\u0107u implicitne norme o tome \u0161to bi, kako i za\u0161to bi trebalo osje\u0107ati (i osje\u0107ati se ), kao i kako bi trebalo “njegovati” i kako takve svoje emocije izra\u017eavati u zadanim dru\u0161tvenim konstelacijama i scenarijima. <\/p>\n

Emocije kao kulturni diskurzivni konstrukti, a onda i medijatizirane afektivne kulture (kao njihova posljedica i afektivna praksa) se normativiziraju. Kroz njih se pro\u017eimaju i u njima prelamaju odnosi mo\u0107i pri \u010demu se neki emotivni scenariji, u zavisnosti od konteksta, normaliziraju i favoriziraju u odnosu ili na \u0161tetu drugih. Ovdje valja ista\u0107i da kulturna razumljivost afekta zavisi od konteksta (Ahmed, 2004) i da emocije kao kulturna praksa imaju smisla u kulturi u kojoj se proizvode (McCarthi, 1994). Drugim rije\u010dima, emocije se mogu sagledavati i kao ishod odre\u0111enih odnosnih konfiguracija i postavki ili “relacionih scenarija” (Gergen, 2009) gdje svaki participant iznosi u javni prostor ne\u0161to novo \u0161to emociju i ukupnu situaciju \u010dini fluidnima. Upravo ta karakteristika emocije – da je relaciona tj. odnosna, \u010dini ju kolektivnom i posebno pogodnom za konceptualizaciju afekta u medijatiziranom i (posebno) digitalnom kontekstu ljudske povezanosti (Gergen, 2009). Valja istaknuti da normalizirane predstave o osje\u0107ajima kao i svaka kulturna praksa mogu biti oblikovane i podmetnute.<\/p>\n

Kao organizirani sistem simbola kultura obuhva\u0107a cjelokupno ljudsko djelovanje i zna\u010denja koja ono proizvodi, i javlja se i prenosi preko svih razli\u010ditih nivoa komunikacije. Isto tako, komunikacija je utemeljena u kulturi, prenosi se kulturom i tako u sudjelovanju oblikuje referentni okvir za djelovanje zajednica i dru\u0161tava i posredno strukturira sam dru\u0161tveni \u017eivot. Stoga potpuno stoji da u konceptualizaciju emocija u smislu afekta kao kulturne prakse valja uklju\u010diti ono \u0161to se vidi kao preplitanje i \u0161to prepoznaje da je emocija, umjesto svojstava pojedinca, prije dru\u0161tveno-historijska predstava koja obuhva\u0107a ne samo pojedinca nego i vrijeme i prostor jer poziva nove u\u010desnike dok putuju kroz medijske i digitalne terene. „Afektivna praksa je trenutak vrbovanja, artikulacije ili regrutiranja kada se mno\u0161tvo kompliciranih tokova kroz tijela, subjektivnosti, kroz odnose, historije i kontekste upetljavaju i prepli\u0107u u jedan afektivni trenutak, epizodu ili atmosferu sa svojim odre\u0111enim mogu\u0107im klasifikacijama“ (Vetherell (2015). <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

O afektivnoj kulturi<\/strong><\/p>\n

Iz prethodnog se mo\u017ee zaklju\u010diti da se upravo u odnosu diskursa i medijima posredovanih emocija stvara smisao i zna\u010denje afekta kao kulturne prakse. U tom prostoru (naro\u010dito u njegovoj digitalnoj dimenziji) i u razli\u010ditim interakcijama, dru\u0161tvena se stvarnost o kojoj se medijski izvje\u0161tava sagledava kao neprestano okupljanje koje upotrebom raste, evaluira i u kojome se sabiru i mije\u0161aju razli\u010dita obja\u0161njenja. To je prostor u kojem se sre\u0107u i suprotstavljaju vizure dominantnih institucionalnih medija s razli\u010ditim alternativnim vizurama, tu se sre\u0107u suprotstavljena obja\u0161njenja istih doga\u0111aja, tu se su\u010deljavaju dualizmi stvarnog (autenti\u010dnog) i izmi\u0161ljenog, proizvo\u0111a\u010da i potro\u0161a\u010da, profesionalnog i neprofesionalnog, eksploatatora i eksploatiranog, istine i la\u017ei. To je dakle prostor za “kolektivno bavljenje emocijama, narativima i slikama” (Hajru, 2015; Lindgren, 2015; Miguel, 2016), prostor u kojem se emocije proizvode, oblikuju i dobivaju svoju simboli\u010dku dimenziju i interpretaciju u kulturi afekta.<\/p>\n

U razli\u010ditoj referentnoj literaturi koja se bavi medijski (posebno u digitalnom prostoru) oblikovanom afektivnom kulturom i njenim karakteristikama mo\u017eemo probrati tri bitne osobine koje se u razli\u010ditim vidovima ponavljaju: diskurs, poravnavanje\/ujedna\u010davanje i pripadanje. <\/p>\n

Budu\u0107i da jednu od najva\u017enijih integralnih komponenti medijskog (posebno digitalnog, internetskog) diskursa<\/em> \u010dini dru\u0161tvena razmjena, upravo nas ona upu\u0107uje i vodi ka oblikovanju i dijeljenju kulture afekta. Kultura se iz ove vizure mo\u017ee sagledati kao “skup diskursa unutar kojih nastaju emocije” (McCarthi, 1994: 277), a sa druge strane to zna\u010di da emocije nastaju u okviru razli\u010ditih medijski posredovanih diskursa (ljubav, mr\u017enja, strah \u2026), da pozicioniraju subjekta u posredovanom dru\u0161tvenom kontekstu i da ta diskurzivna konstelacija u medijskoj (posebno u digitalnoj) razmjeni mo\u017ee posti\u0107i djelatnu snagu. Ovdje valja ista\u0107i i to da tako oblikovani i medijski posredovani diskursi osim pozicije subjekta na razli\u010dite na\u010dine konstruiraju i “drugog” predstavljaju\u0107i ga kao sli\u010dnog i bliskog drugog, ili nude\u0107i razli\u010dita uvjerenja i “dokaze” o razli\u010ditosti i udaljenosti drugog kojeg npr., moramo tolerirati i trpjeti (Chouliaraki, 2006) ili predstavljaju\u0107i ga tako da mo\u017ee izazvati empati\u010dno poravnavanje\/ujedna\u010davanje, odnosno suosje\u0107anje (Doveling & Wasgien, 2015) Ovdje valja dodati i to da emocije nisu vrijednosno neutralne ili bez vrijednosti – diskurzivna subjektivizacija u kulturi afekta tako\u0111er mo\u017ee kreirati kulturno nerazumljivog, suprotstavljenog, manje inteligentnog drugog kojeg valja marginalizirati. Pozicije subjekta u dru\u0161tvenoj i kulturnoj konstelaciji i u odre\u0111enom kontekstu uvijek su diskurzivno konstruirane, uvijek su “natopljene” emocijama i uvijek su odnosne\/relacione (\u0161to je hegemonisti\u010dka\/marginalna pozicija). <\/p>\n

Polo\u017eaj subjekta u medijski oblikovanoj dru\u0161tvenoj i kulturnoj konstelaciji diskurzivno je konstruiran i, sam po sebi poziva na emocionalno predstavljanje i na javnu identifikaciju radi emocionalnog, socijalnog, ideolo\u0161kog, kulturnog i dru\u0161tvenog poklapanja\/poravnanja\/izjedna\u010davanja<\/em> sa sli\u010dnima ili radi razlikovanja od onih koji su kontekstualno neprepoznatljiviji – od drugih. Ovdje valja naglasiti da poravnavanje kao karakteristika afektivne kulture nema samo pozitivni predznak – poklapanje\/poravnanje\/izjedna\u010davanje se de\u0161ava i onda kada se subjekt konstituira na grani\u010dnoj liniji neslaganja\/nepoklapanja. U medijskom (naro\u010dito digitalnom) kontekstu, kako ka\u017ee Harju (Harju, 2017: 75), “poravnanja se redovno formiraju oko emocionalne rezonance” a to drugim rije\u010dima zna\u010di da polarizacija osje\u0107aja razli\u010ditih i \u010desto suprotstavljenih grupa priziva i uti\u010de na postavljenja emocionalnih granica izme\u0111u tih grupa i poti\u010de ih da, u procesima neslaganja preciznije konstituiraju i jasnije definiraju i svoje i diskurzivne pozicije u odnosu na suprotstavljene strane. <\/p>\n

Medijski posredovana afektivna kultura njeguje “posredovane emocionalne veze i kolektivnu ma\u0161tu” (Sumiala, 2013: 119) \u0161to, kao i u svim prethodnim kulturama, poti\u010de osje\u0107aje kulturnog i dru\u0161tvenog pripadanja<\/em>. Anga\u017eman pojedinaca u medijskom, a naro\u010dito digitalnom i internetskom javnom prostoru, te\u017ei prije svega biti afektivan jer to najdirektnije i najprodornije poti\u010de osje\u0107aje pripadanja, kulturnoj i dru\u0161tvenoj zajednici. To, suvremenim tehnologijama omogu\u0107eno “dru\u0161tveno dijeljenje emocija” (Rime i drugi, 1992) de\u0161ava se iz ljudske potrebe za osje\u0107ajem dru\u0161tvene pripadnosti, te stoga i u medijskom i digitalnom prostoru te\u017ei da se priklju\u010di i da pripada odre\u0111enim dru\u0161tvenim grupama (Cohen i Metzger, 1998). Osje\u0107aj pripadnosti grupi jeste posljedica emocionalne rezonance, uspostavlja se prvensteveno na emocionalnom planu, ali se tu ne zaustavlja nego zadire i u druge domene pripadnosti i poklapanja kao \u0161to su: kulturna, dru\u0161tvena, ideolo\u0161ka, estetska, eti\u010dka \u2026<\/p>\n

Sve tri opisane osobine afektivne kulture prilikom medijske razmjene emocija manifestiraju se sinhronizirano, a u okviru odre\u0111enih zajednica posebne se emocionalne rezonance s vremenom uspostavljaju kao norme koje normativno i diskurzivno konstruiraju te zajednice razgrani\u010davaju\u0107i ih od drugih. Medijski posredovano (dru\u0161tveno) dijeljenje uspostavljenih normi neposredno utje\u010de na na\u010din izra\u017eavanja osobnih emocija, a javni medijski prostor koristi se za zajedni\u010dko procjenjivanje i ocjenjivanje pojedina\u010dnih emocija korisnika medija i \u010dlanova zajednica kao i procjenjivanje u odnosu na druge korisnike i same medije. Prema Doveling i Sommer (2012) to je mjesto manifestiranja i provjeravanja emocionalnih reakcija te pregovaranja o odgovaraju\u0107oj procjeni. Upravo taj oblik zajedni\u010dke procjene i pregovaranja, ta neprekidna upitnost i vaganje od klju\u010dnog su zna\u010daja za razumijevanje uloge komunikacija u dru\u0161tvenoj konstrukciji stvarnosti i oblikovanju razli\u010ditih afektivnih kultura, u okviru kojih se kreiraju posebni oblici emocionalne povezanosti \u010dlanova grupa, uklju\u010duju\u0107i tu kreiranje i upotrebu razli\u010ditih komunikacionih alata i jezika.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Afektivne vijesti ili kako funkcionira afektivna kultura<\/strong><\/p>\n

U afektivnoj kulturi afektivne vesti postale su va\u017ean element suvremene komunikacije i glavno obilje\u017eje afektivnog medijskog ekosistema. Promjene u medijima od kojih je najva\u017enija njihova mobilnost i personaliziranost u\u010dinile su da sve vi\u0161e \u017eivimo u, umjesto sa, medijima, da svoje osobne diskurse prilago\u0111avamo medijskim, da se s medijski favoriziranim grupama poravnavamo i da na taj na\u010din zadovoljavamo svoju potrebu za pripadno\u0161\u0107u. Svojevrsna povezanost i gotovo intimnost s personaliziranim sadr\u017eajima na mobilnim ure\u0111ajima i afektivnim vijestima kao i veza s onima koji prate, kreiraju i podr\u017eavaju sli\u010dan sadr\u017eaj, stvaraju utisak intenzivne emocionalne povezanosti i pripadanja. Potpadaju\u0107i pod medijsku logiku umjesto vlastite, medijatizirane emocije i javni afekti sve \u010de\u0161\u0107e postaju temom i su\u0161tinom vijesti i novinarskih napisa, bez obzira na njihovu dru\u0161tvenu i osobnu upotrebnu vrijednost (osim diskursa, poravnavanja i pripadnosti), pa se sve \u010de\u0161\u0107e umjesto provjerenih \u010dinjenica (oblikovanih u vesti), nude javnosti kao pouzdana osnova za dono\u0161enje odluka za budu\u0107e djelovanje. <\/p>\n

Razvoj novinarstva kao profesije oduvijek je bio usko povezan s tehnolo\u0161kim razvojem, od Gutenbergovog tiskarskog stroja, Morseovog telegrafa, Riceovog, Meuccijevog i Bellovog telefona, Teslinog i Markovijevog radija, Zvorikinove televizije, a danas interneta svih nas. Od razmjene informacija i \u010dinjenica preko razmjene slika pokretnih i nepokretnih, stavova, mi\u0161ljenja, diskursa, emocija do sve ogoljenijeg i otvorenijeg uvjeravanja, novinarska profesija i industrija vijesti koristile su i koriste tehnologiju, prilago\u0111avaju se novim komunikacionim i kreativnim mogu\u0107nostima dok istovremeno automatiziraju novinarske poslove istra\u017euju\u0107i tr\u017ei\u0161te za potrebe industrije vesti te koriste suvremene algoritme, specifi\u010dne softvere i robotske agente kako bi podatke i informacije oblikovali u vijesti i novinarske pri\u010de ne vode\u0107i uvijek ra\u010duna o \u010dinjeni\u010dnoj zasnovanosti, konzistentnosti argumenata i dru\u0161tvenoj zna\u010dajnosti vijesti i novinarskih pri\u010da nego puno vi\u0161e se obziru\u0107i na ekonomsku isplativost za industriju. <\/p>\n

Prilago\u0111avaju\u0107i se novim tehnologijama i komunikacijskim trendovima kojima dominiraju digitalne dru\u0161tvene mre\u017ee i afektivna kultura, i novinarstvo se umjesto na \u010dinjenicama zasnovanim vijestima sve vi\u0161e okre\u0107e tra\u017eenju, oblikovanju i emitiranju afektivnih vesti koje djeluju “na prvu loptu”, ne iziskuju prevelik intelektualni napor korisnika, ne tra\u017ee opravdanja, i argumente, \u010desto izazivaju burne afektivne reakcije, lako se i brzo dijele i \u0161ire, konstruiraju\u0107i afektivnu kulturu i osiguravaju\u0107i korisnicima prevagu neophodnog diskursa<\/em>, osje\u0107aja poklapanja\/poravnanja\/izjedna\u010davanja <\/em>i osje\u0107aja pripadanja<\/em>. <\/p>\n

Jedan od najtragi\u010dnijih i najo\u010diglednijih primjera funkcioniranja afektivne kulture nakon kojeg “ni\u0161ta nije bilo isto” je svakako teroristi\u010dki napad na zgrade Svjetskog trgova\u010dkog centra u New Yorku 11.09.2001., kad je smrtno stradalo gotovo 3000 ljudi a preko 25000 ih je povrije\u0111eno. Ovaj teroristi\u010dki napad posredstvom ameri\u010dkih elektronskih medija, prije svega televizija koje su preko satelita distribuirale signal koji su preuzimale nacionalne i lokalne TV mre\u017ee \u0161irom sveta, u gotovo direktnom prijenosu pratila je \u010ditava planeta. Prisutnost terorizma u medijima proporcionalno je pove\u0107ala osje\u0107aj straha kod publike (Jenkins, 2006). Dramati\u010dne slike zate\u010denih i upla\u0161enih ljudi i ru\u0161enja kula „blizankinja“ izazvale su salve emocionalnih reakcija, uobli\u010dile jedinstveni diskurs osude odgovorne teroristi\u010dke grupe i samog terorizma kao na\u010dina rje\u0161avanja problema u svijetu, izazvale su duboko suosje\u0107anje sa \u017ertvama i ugro\u017eenima, strah od mogu\u0107nosti da se takva agresija ponovi na drugim mjestima i osje\u0107aj pripadanja onima u svetu koji osu\u0111uju taj teroristi\u010dki \u010din i sam terorizam. <\/p>\n

Veliki odjek imale su afektivne vesti i afektivno medijsko izvje\u0161tavanje prije invazije, a zatim i za vrijeme okupacije Iraka od strane SAD-a i drugih savezni\u010dkih vojski, kada se moglo jasno uo\u010diti kako medijski posredovani diskursi konstituiraju identitete a zatim i norme zajednica istomi\u0161ljenika istovremeno ih razgrani\u010davaju od drugih. Medijski dobro pripremljena i diskurzivno zasnovana vi\u0161e na strahu od oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje nego na provjerenim \u010dinjenicama s terena, afektivno i simboli\u010dki veoma vje\u0161to konstruirana i oslonjena na op\u0107u osudu i jo\u0161 \u017eiva sje\u0107anja na upotrebu bojnih otrova u Prvom svjetskom ratu te na zloglasne plinske komore za masovno uni\u0161tenje \u010ditavih naroda u koncentracionim logorima tokom Drugog svjetskog rata, okupacija Iraka nije izazvala promptnu osudu medija niti moralnu paniku u svetu, \u010dak ni onda kada je dokazano da u navodno tajnim ira\u010dkim bunkerima nije bilo nikakvog oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje pa ni opravdanog razloga za rat i okupaciju (a \u0161to je svega nekolicina profesionalnih medija, oslonjenih na \u010dinjenice, poku\u0161avala da uka\u017ee prije same invazije 2003.). <\/p>\n

Afektivne vesti i takvo medijatiziranje terorizma, rata i nasilja kao na\u010dina za postizanje ciljeva u afektivnoj kulturi proizvele su globalne diskurse. Na jednoj strani na\u0161li su se oni koji se pla\u0161e terorizma i rata, a na drugoj oni koji su potencijalno odgovorni. Razgrani\u010denje na osje\u0107aje pripadanja s jedne i osje\u0107aje isklju\u010denosti sa druge strane, medijski je konstruirano u cijelom svetu upravo na ovim demarkacionim linijama solidarnosti. <\/p>\n

S globalne scene i straha od terorizma i nasilja pogledajmo kako u afektivnoj kulturi funkcioniraju afektivne vesti na regionalnom nivou: 29.12.2020. u 12:20 Petrinju i okolina mjesta u republici Hrvatskoj pogodio je razorni potres ja\u010dine 6,2 stupnja po Richterovoj skali. Poginulo je sedmero ljudi me\u0111u kojima i jedna djevoj\u010dica, 26-ro je povrije\u0111eno a materijalna \u0161teta je procijenjena na vi\u0161e od 5 milijardi eura<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Dramati\u010dna situaciji na terenu zahvaljuju\u0107i medijskom izvje\u0161tavanju natopljenom emocijama poja\u010dala je emotivni impuls i izazvala \u010ditavu regiju da gotovo u trenutku isto tako afektivno odreagira. Svojim postovima na dru\u0161tvenim mre\u017eama gra\u0111ani ne samo Hrvatske nego i ostalih dr\u017eava regije imali su potrebu da se poklope\/poravnaju\/izjedna\u010de<\/em> s ugro\u017eenima, da im \u0161to prije upute verbalnu podr\u0161ku i razli\u010dite “simbole solidarnosti” (Colins, 1984), da se sa njima pove\u017eu i solidariziraju. Upravo na ovom primjeru kroz medijatizaciju na dru\u0161tvenim mre\u017eama mogli smo do detalja pratiti kako “digitalni artefakt dolazi definirati emocionalni i ideolo\u0161ki pejza\u017e prostora koji stvara i kontekstualizira” (Harju, 2016:65), a isto tako mogli smo pratiti sve \u010detiri Collinsove faze (Collins, 2004:53) kroz koje se emocionalni i ideolo\u0161ki pejza\u017e razvija: poslije po\u010detnih pojedina\u010dnih reakcija i \u0161oka (diskurs<\/em>), slijedi pomicanje emocionalnog pejza\u017ea ka “uspostavljanju standardiziranih prikaza simbola solidarnosti” (poklapanje\/poravnanje\/izjedna\u010davanje), <\/em>a nakon toga slijedi faza koju Collins zove postizanje “platoa solidarnosti” (pripadnost<\/em>).\u00a0 \u010cetvrta faza odnosi se na povratak u normalno stanje stvari. Na kraju, ovdje se prili\u010dno jasno vidjelo i ono \u0161to tvrdi Monique Scheer (Scheer, 2012) – da se ne radi o tome da samo praksa generira emocije, nego i da se same emocije mogu sagledati kao prakti\u010dan anga\u017eman sa svijetom. Epilog ovog afektivno medijatiziranog doga\u0111aja<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> je ogroman regionalni i me\u0111unarodni odjek te netra\u017eena, empatijom izazvana solidarna pomo\u0107 koju su ugro\u017eenima u razli\u010ditom obimu poslale (abecednim redom): Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Finska, Gr\u010dka, Ma\u0111arska, Italija, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Rumunjska, Srbija, Slovenija, Turska, EU i UEFA<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

U afektivnoj kulturi razli\u010dite zajednice udaljenih neznanaca okupljenih oko medijatiziranih emocija u aktualnom medijskom pejza\u017eu, naj\u010de\u0161\u0107e se mogu sresti na mjestima okupljanja fanova (obo\u017eavatelja) muzi\u010dkih, filmskih, sportskih i drugih lokalnih, regionalnih ili globalnih celebrityja. Tako se vest o smrti vojvo\u0111anskog i srpskog kantautora \u0110or\u0111a Bala\u0161evi\u0107a 19.02.2021. godine, u roku od dvije minute<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pro\u0161irila mainstream medijima i dru\u0161tvenim mre\u017eama na \u010ditavom prostoru biv\u0161e Jugoslavije ali i \u0161ire – vest o smrti novosadskog pjeva\u010da objavili su The Washington Post, novinska agencija The Associated Press (AP), ameri\u010dki mediji ABC News i US News<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Intenzitet medijatiziranih emocija, afektivnih vesti i medijskih sadr\u017eaja koji su podijelili njegovi obo\u017eavaoci rezonirao je i odjekivao medijskim prostorom takmi\u010de\u0107i se me\u0111u sobom i sa emocijama balada preminulog pjeva\u010da. Gotovo da nema niti jedne javne li\u010dnosti na prostoru biv\u0161e Jugoslavije koja nije osjetila potrebu da se od pjeva\u010da emotivno oprosti (diskurs<\/em>), da suu\u010destvuje u boli porodice (poravnavanje<\/em>) i da se priklju\u010di ostalim obo\u017eavateljima (pripadnost<\/em>) koji su na sli\u010dan na\u010din iskazali svoj pijetet prema pjeva\u010du, ali i da sudjeluje u zajedni\u010dkoj konstrukciji identiteta grupe i narativa o idolu koji \u0107e u tom zajedni\u010dkom narativu simboli\u010dki nastaviti postojati. Me\u0111u njima bilo je puno i onih koji su u op\u0107oj tuzi \u017eeljeli posljednji put dio tu\u0111e slave i medijske pa\u017enje prigrabiti za sebe. Kako to obi\u010dno biva u afektivnoj kulturi, medijatizirane emocije povodom doga\u0111aja bile su burne, u medijskom su prostoru trajale nekoliko tjedana, a prva godi\u0161njica smrti pjeva\u010da jedva da je obilje\u017eena paljenjem svije\u0107a nekolicine obo\u017eavatelja ispred ku\u0107e u ulici u Jovana Cviji\u0107a u Novom Sadu u kojoj je \u017eivio. <\/p>\n

Kao posledicu medijatiziranih emocija i derivata afektivne kuture, navedimo ovde jo\u0161 jedan, u posljednje vrijeme jako popularan trend – Cancel culture – <\/em>kulture brisanja, koja koriste\u0107i mogu\u0107nost za kreiranje diskursa<\/em>, potrebe za poravnavanjem<\/em> i za emocinalnom pripadno\u0161\u0107u<\/em>, bez oslanjanja na \u010dinjenice i dokaze, gotovo isklju\u010divo na osnovu simpatija ili antipatija, javno stigmatizira, demonizira, donosi presudu i ekskomunicira \u017ertve – ka\u017enjava ih li\u0161avanjem mogu\u0107nosti poravnavanja<\/em> i pripadnosti <\/em>zajednici. Taj vid afektivne potkulture zaslu\u017euje posebnu analizu, ali to u nekom drugom akademsku radu.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Novinarstvo i afektivne vijesti<\/strong><\/p>\n

Digitalni medijski ekosistem, a posebno mobilni telefoni drasti\u010dno su promijenili na\u010din na\u0161e svakodnevne komunikacije sa svijetom, pa tako i na\u010din na koji koristimo i oblikujemo vijesti. Vijesti su, kao uostalom i drugi medijski sadr\u017eaji postale duboko personalizirane i gotovo intimne. Mediji su sve vi\u0161e umre\u017eeni i dru\u0161tveni pa taj trend prate i profesionalne informativne agencije i mainstream mediji trude\u0107i se na takav na\u010din selektirati doga\u0111aje i oblikovati vijesti. Informacije koje skupljamo, oblikujemo i dijelimo istovremeno su dio osobnih i javnih dru\u0161tvenih mre\u017ea. Te\u0161ko ih je razdvojiti \u0161to \u010desto stvara zabunu, ali se i vje\u0161to koristi za ubrzavanje protoka. Za industriju vijesti izvora informacija je sve vi\u0161e \u0161to je dobro, ali se obaveza njihove stroge profesionalne provjere prije objavljivanja sve manje po\u0161tuje. Brojna istra\u017eivanja govore da ova industrija sve vi\u0161e gubi povjerenje javnosti, a kvaliteta informacija se kompenzira ubrzanim protokom i brojem klikova. Profesionalni novinari te tzv. tvrde vijesti i novinarske istra\u017eiva\u010dke pri\u010de zasnovane na \u010dinjenicama dobili su ozbiljnu konkurenciju u slikama ku\u0107nih ljubimaca, intimnim detaljima iz \u017eivota bogatih i slavnih, afektivnim vestima koje tako preska\u010du\u0107i na\u0161e kognitivne i kriti\u010dke filtere pre\u010dicama dopiru do emocija straha, suose\u0107aja, mr\u017enje, ose\u0107aja pripadanja “svojima” i suprostavljanja svima koji nisu “mi”. Osje\u0107aji i afekti u dinami\u010dnoj medijasferi i posljedi\u010dnoj afektivnoj kulturi postaju sve va\u017eniji \u010dinioci proizvodnje i potro\u0161nje vijesti. Upravo ta \u010dinjenica profesionalne novinare stavlja pred izazov – redefinirati profesionalne standarde, ideju dru\u0161tvene funkcije novinarstva i novinarske “objektivnosti” u demokratskim dru\u0161tvima – dakle redefinisati samu ideju vesti, ili se u potpunosti odvojiti od publike i od svoje funkcije javnog servisa i pisati samo o onome \u0161to publika tra\u017ei i o\u010dekuje jer “tr\u017ei\u0161te je nepogre\u0161ivo” i “mu\u0161terija je uvek u pravu”? Za novinare starog kova koji dr\u017ee do kredibiliteta, nezavisnosti, kriti\u010dnosti, utemeljenosti u \u010dinjenicama vlastite profesije i ustrajavaju na zadatku “popravljanja sveta” postavlja se pitanje: \u0161ta je sa onim vijestima i istra\u017eiva\u010dkim pri\u010dama koje nisu zabavne i ugodne, koje upozoravaju, alarmiraju, publici ukazuju na njenu otu\u0111enost, bespomo\u0107nost, onesposobljenost da djeluje u vlastitu korist, sa sadr\u017eajima koji tra\u017ee ozbiljnu analizu, promi\u0161ljanje, racionalne odluke i kona\u010dno odgovornost – ne samo kreatora vesti nego i korisnika. <\/p>\n

Smatramo da bi se novinari i novinarstvo trebali prilagoditi afektivnim potrebama publike i u\u010destvovati u oblikovanju afektivne kulture, ali samo u mjeri u kojoj ne ugro\u017eavaju \u010dinjenice, njihov zna\u010daj, balans i kontekst. Napuhivanje afektivnih i informativnih mjehura, stvaraje emocionalnih i informativnih eho komora, atomiziranje javne sfere i podila\u017eenje predrasudama u\u010dahurenih zajednica u ovom tehnolo\u0161kom, kulturalnom i emocija gladnom medijatiziranom okru\u017eenju, po na\u0161em mi\u0161ljenju ne doprinosi profesionalnom obavljanju posla.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Svakodnevna posredovana komunikacija u aktualnoj medijasferi dovodi izme\u0111u ostalog i do sve intenzivnije razmjene emocija iniciraju\u0107i kolektivno procjenjivanje medijatiziranih doga\u0111aja i li\u010dnosti. To korisnicima stvara subjektivni ose\u0107aj pripadnosti zajednicama \u0161to s druge strane dovodi do diskurzivnog, emocionalnog, a nekada i do ideolo\u0161kog poravnavanja. Medijatiziranje emocija postaje sve \u010de\u0161\u0107a novinarska praksa koja medijskoj i industriji vijesti osigurava brzi pristup afektivnim reakcijama pojedinaca, omogu\u0107avaju\u0107i im da pregovaraju i normiraju diskurse, da se u interakciji i komunikaciji poravnavaju, a to kao konstitutivna praksa povezuje pojedince tako da stje\u010du ose\u0107aj pripadnosti generaju\u0107i i \u0161ire\u0107i afektivnu kulturu. <\/p>\n

U sve slo\u017eenijem i slojevitijem svijetu premre\u017eenom najrazli\u010ditijim vezama odnosa interesa, konteksta, diskursa, ideologija, ekonomija, politika itd. i u suvemenoj medijasferi sa sve vi\u0161e komunikacionih kanala i izvora informacija koji o istom nude razli\u010dite pa i suprotstavljene i la\u017ene informacije, pitanje je da li i u kojoj meri inzistiranje na afektivnim vijestima i afektivnoj kulturi doprinosi boljem razumijevanju svijeta i odgovornijem pristupu problemima kojima je optere\u0107en. Na afektivne impulse iz vijesti publika uvek reagira afektivno. \u010cini se da protok emocija kroz medijske prostore ne doprinosi boljem informiranju i racionalnom sagledavanju svijeta, njegovih slo\u017eenih odnosa interesa, problema i mogu\u0107ih rje\u0161enja. Ose\u0107aj poravnavanja koji stvara simboli\u010dke zajednice i generira osje\u0107aj pripadnosti mo\u017ee biti efikasan u suo\u010davanju s remetila\u010dkim ili traumati\u010dnim doga\u0111ajima (a njih u svijetu na \u017ealost ne nedostaje), ali ih ne mo\u017ee predvidjeti, sprije\u010diti ili popraviti. Ovdje valja re\u0107i i to da se diskurzivno i emocionalno poravnavanje ne de\u0161ava samo u ravni pozitivnog – emocionalno rezonantni kolektivi podjednako su skloni poravnavanju i okupljaju se oko negativnih, doga\u0111aja, medijatiziranih \u017ertvovanja i mra\u010dne strane emocija. Kako ka\u017ee Harju (2016:74) “poziv za zajednicu je istovremeno i poziv za neslaganje”. To naj\u010de\u0161\u0107e nije poziv na dijalog, na zajedni\u010dko razmatranje argumentacije utemeljene na proverenim \u010dinjenicama i usagla\u0161avanje, to nije poziv na dogovor nego na “neslaganje”, na razila\u017eenje na osnovu razli\u010ditih emocija i predrasuda. <\/p>\n

Osim bavljenja teorijskim istra\u017eivanjima afektivne kulture i medijatiziranih emocija smatramo da bi akademska zajednica kreatorima afektivnih vesti koje generiraju afektivnu kulturu, i na ovaj na\u010din, trebala skrenuti pa\u017enju na to da polariziranje na emocijama zasnovanim mi\u0161ljenjima i stavovima u situacijama i kontekstu, u svijetu sve izra\u017eenijeg politi\u010dkog populizma, mo\u017ee dovesti do ogoljenog rasizma, nacionalizma, marginalizacije i terorizma – efekata potpuno suprotnih osnovnim principima Povelje o ljudskim pravima, principima rada javnih medijskih servisa i same novinarske profesije.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIzvor: https:\/\/www.jutarnji.hr\/vijesti\/hrvatska\/procijenjena-je-steta-nastala-u-potresu-na-baniji-upola-je-manja-od-one-u-zagrebu-15057450 <\/a> Pristupljeno 10.05.2022.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nAutori ovde ne tvrde da je jedini i isklju\u010divi razlog solidarne pomo\u0107i dr\u017eava regiona i Evrope ugor\u017eenima na Baniji efikasna afektivna meldijatizacija i emocionalno izve\u0161tavanje o doga\u0111aju, nego da je takvo izve\u0161tavanje rezultiralo konstruisanjem zajednice solidarnosti, a da je ona proizvela konkretne materijalne posledice.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIzvor: https:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Zemljotres_u_Petrinji_2020.#Me\u0111unarodni_odjek<\/a> Pristupljeno: 06.05.2022.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIzvor: https:\/\/www.telegraf.rs\/pop-i-kultura\/muzika\/3304148-tuzna-vest-o-smrti-djordja-balasevica-ujedinila-sfrj-za-nekoliko-minuta-preplavila-regionalne-medije<\/a> Pristupljeno: 06-05-2022.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIzvor: https:\/\/www.republika.rs\/zabava\/kultura\/260931\/vest-o-smrti-dorda-balasevica-obisla-svet-omiljena-licnost-na-etnicki-podeljenom-balkanu<\/a> Pristupljeno: 06.05.2022.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Ahmed, S. (2004). “Affective economies”. Social Text<\/em>, 22<\/em>, 117-139 https:\/\/cr.middlebury.edu\/amlit_civ\/allen\/field_house\/2012 backup\/scholarship\/affect theory\/22.2ahmed.pdf Pristupljeno: 10. 12.2021.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

Beckett, C., & Deuze, M. (2016). “On the Role of Emotion in the Future of Journalism”. Social Media + Society.<\/em> https:\/\/doi.org\/10.1177\/2056305116662395<\/p>\n

Bernard Rim\u00e9, Pierre Philippot, Stefano Boca & Batja Mesquita (1992) “Long-lasting Cognitive and Social Consequences of Emotion: Social Sharing and Rumination”<\/em>, European Review of Social Psychology<\/em>, 3:1, 225-258, DOI: 10.1080\/14792779243000078<\/p>\n

Chouliaraki, L. (2006). Spectatorship of suffering<\/em>. London, England: SAGE.<\/p>\n

Cohen, J., & Metzger, M. (1998). “Social affiliation and the achievement of ontological security through interpersonal and mass communication”. Critical Studies in Mass Communication<\/em>, 15<\/em>, 41-60.<\/p>\n

Collins, R. (1984). The role of emotion in social structure. In K. R. Scherer & P. Ekman (Eds.), Approaches to Emotion <\/em>(pp. 385- 396). Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum.<\/p>\n

Collins, R. (2004). “Rituals of solidarity and security in the wake of terrorist attack”. Sociological Theory<\/em>, 22<\/em>, 54-87.<\/p>\n

Cottle S (2006) Mediatized Conflict: Understanding Media and Conflicts in the Contemporary World<\/em>. Maidenhead: Open University Press.<\/p>\n

Deacon, D., & Stanyer, J. (2014). “Mediatization: key concept or conceptual bandwagon?” Media, Culture & Society<\/em>, 36<\/em>(7), 1032\u20131044. https:\/\/doi.org\/10.1177\/0163443714542218<\/p>\n

D\u00f6veling, K., & Sommer, D. (2012). Talking recipients: An integrative model of Socio-Emotional Meta-Appraisal (SEMA) in conversations about media content. In H. Bilandzic & G. Patriarche (Eds.), The social use of media: Cultural and social scientific perspectives on audience research <\/em>(pp. 141-160). Bristol, UK: Intellect Books.<\/p>\n

D\u00f6veling, K., & Wasgien, K. (2015). Suffering in online interactions. In R. E. Anderson (Ed.), World suffering and quality of life <\/em>(pp. 317-329). New York, NY: Springer.<\/p>\n

D\u00f6veling, K., Harju, A. A., & Sommer, D. (2018). From Mediatized Emotion to Digital Affect Cultures: New Technologies and Global Flows of Emotion. Social Media + Society<\/em>. https:\/\/doi.org\/10.1177\/2056305117743141<\/p>\n

Eckert, P. (2006). Communities of practice. Encyclopedia of Language and Linguistics<\/em>, 2<\/em>, 683-685 http:\/\/scholar.googleusercontent.com\/scholar?q=cache:_IBZaN7Wq0MJ:scholar.google.com\/+Eckert,+P.+(2006)&hl=en&as_sdt=0,5 Pristupljeno:10.12.2021.<\/p>\n

Ekman, P. E., & Davidson, R. J. (1994). The nature of emotion: Fundamental questions<\/em>. Oxford University Press.<\/p>\n

Harju, A. (2015). “Socially shared mourning: Construction and consumption of collective memory”. New Review of Hypermedia and Multimedia<\/em>, 21<\/em>, 123-145. doi:\u00a0 10.1080\/13614568.2014.983562 <\/p>\n

Harju, A. (2016). Imagined community and affective alignment in Steve Jobs’ memorial tributes on YouTube. In S. Gardner & S. Alsop (Eds.), Systemic functional linguistics in the digital age <\/em>(pp. 62-80). Sheffield, UK: Equinox Publishing Ltd.<\/p>\n

Harju, A. (2017). On being online: Insights on contemporary articulations of the relational self <\/em>(PhD Dissertation). Aalto University, Helsinki, Finland. Retrieved from http:\/\/urn.fi\/ URN:ISBN:978-952-60-7434-4 Pristupljeno: 10.12.2021.<\/p>\n

Hepp A (2013) “The communicative figurations of mediatized worlds: mediatization research in times of the ‘mediation of everything’”. European Journal of Communication <\/em>28: 615\u2013629.<\/p>\n

Hjarvard, Stig (2008) „The Mediatization of Society. A Theory of the Media as Agents of Social and Cultural Change”, Nordicom Review<\/em>, Nordic Information Centre for Media and Communication Research, god. XXIX, br. 2, str. 105 \u2013 134.<\/p>\n

Hjarvard, Stig (2014) „Mediatization and cultural and social change: an institutionalperspective”, Lundby, Knut (ur.) Media- tization of communication<\/em>, De Gruyter, Berlin \u2013 Boston, str. 199 \u2013 227.<\/p>\n

Innis, Harold (1950\/1986). Empire and Communications<\/em>. Victoria-Toronto: Press Porcepic Limited.<\/p>\n

Jenkins, B. M. (2006). The new age of terrorism. In D. Kamien (Ed.), The McGraw-Hill homeland security handbook <\/em>(pp. 117-130). New York, NY: McGraw-Hill.<\/p>\n

Kenneth J. Gergen. (2009). “Relational Being: Beyond Self And Community”. Relational Being: Beyond Self And Community. https:\/\/works.swarthmore.edu\/fac-psychology\/213 Pristupljeno: 12.12.2021<\/p>\n

Lazarus, R. S. (1991). Cognition and motivation in emotion. American Psychologist, 46<\/em>(4), 352\u2013367. https:\/\/doi.org\/10.1037\/0003-066X.46.4.352<\/p>\n

Lindgren, S. (2015). Collective coping through networked narra- tives: YouTube responses to the Virginia tech shooting. In G. W. Muschert & J. Sumiala (Eds.), Studies in Media and Communications: School shootings: Mediatized violence in a global age <\/em>(Vol. 7, 2nd ed., pp. 279-298). Bingley, UK: Emerald.<\/p>\n

Makluan, Mar\u0161al (1971). Poznavanje op\u0161tila \u010dovekovih produ\u017eetaka<\/em>. Beograd: Prosveta.<\/p>\n

Mazzoleni G and Schulz W (1999) Mediatization of politics: a challenge for democracy? Political Communication <\/em>16(3): 247\u2013261.<\/p>\n

McCarthy, E. D. (1994). The social construction of emotions: New directions from culture theory. In W. M. Wentworth & J. Ryan (Eds.), Social perspectives on emotion, Vol. 2 <\/em>(pp. 267-279). Bingley, UK: Emerald. https:\/\/fordham.bepress.com\/soc_facultypubs\/4 Pristupljeno: 14.12.2021.<\/p>\n

Miguel, C. (2016). Visual intimacy on social media: From selfies to the co-construction of intimacies through shared pictures. Social Media + Society<\/em>, 2<\/em>(2), 1-10. doi: 10.1177\/2056305116641705 <\/p>\n

Ragin C (2000) Fuzzy Set Social Science<\/em>. Chicago: University of Chicago Press<\/p>\n

Rim\u00e9, B., Philippot, P., Boca, S., & Mesquita, B. (1992). Long- lasting cognitive and social consequences of emotion: Social sharing and rumination. In W. Stroebe & M. Hewstone (Eds.), European review of social psychology, Vol. 3 <\/em>(pp. 225-258). Chichester, UK: John Wiley & Sons.<\/p>\n

Scheer, M. (2012). Are emotions a kind of practice (and is that what makes them have a history)? A Bourdieuian approach to under- standing emotion. History and Theory<\/em>, 51<\/em>, 193-220 . https:\/\/www.academia.edu\/14483859\/Are_Emotions_a_Kind_of_Practice_and_Is_That_What_Makes_Them_Have_a_History_A_Bourdieuan_Approach_to_Understanding_Emotion?from=cover_page Pristupljeno: 15.12.2021.<\/p>\n

Scherer, K. R. (2005). „What are emotions? And how can they be measured?”. Social Science Information<\/em>. 44 (4): 693\u2014727. doi: 10.1177\/0539018405058216<\/p>\n

Sumiala, J. (2013). Media and ritual: Death, community and every- day life<\/em>. London, England: Routledge.<\/p>\n

Wetherell M. (2015), Trends in the Turn to Affect: A Social Psychological Critique. Body & Society<\/em>.21(2):139-166. doi: 10.1177\/1357034X14539020<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Izvori s interneta:<\/strong><\/p>\n

Izvor: https:\/\/www.jutarnji.hr\/vijesti\/hrvatska\/procijenjena-je-steta-nastala-u-potresu-na-baniji-upola-je-manja-od-one-u-zagrebu-15057450<\/a> Pristupljeno 10.05.2022.<\/p>\n

Izvor: https:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Zemljotres_u_Petrinji_2020.#Me\u0111unarodni_odjek<\/a> Pristupljeno: 06.05.2022. <\/p>\n

Izvor: https:\/\/www.telegraf.rs\/pop-i-kultura\/muzika\/3304148-tuzna-vest-o-smrti-djordja-balasevica-ujedinila-sfrj-za-nekoliko-minuta-preplavila-regionalne-medije<\/a> Pristupljeno: 06-05-2022.<\/p>\n

Izvor: https:\/\/www.republika.rs\/zabava\/kultura\/260931\/vest-o-smrti-dorda-balasevica-obisla-svet-omiljena-licnost-na-etnicki-podeljenom-balkanu<\/a> Pristupljeno: 06.05.2022.<\/p>\n

Izvor: http:\/\/www.bgcentar.org.rs\/bgcentar\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/Univerzalna-deklaracija-o-ljudskim-pravima-1948.pdf<\/a> Pristupljeno: 12.05.2022.<\/p>\n

 <\/p>\n

Affective Culture as a Consequence of the Mediatization of Emotions<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Technological innovations and digitization of the media ecosystem, mobility, accessibility, intimacy and individualization of content influenced the change in the model of media reporting and communication culture. In this paper, we consider the practice of mediatization of emotions through affective news as generators of the construction of affective culture, we point out the mode of action of mediatized affective culture and its most important characteristics – discourse, alignment and belonging. Acting according to the logic of the media instead of their own, mediatized emotions and public affects increasingly become the topic and essence of news and journalistic stories, so instead of verified facts, they are offered to the public as a reliable basis for making rational decisions for future action. In the paper, we show how emotions are perceived as artifacts in a mediatized affective culture, how they are shared through affective news and how, based on them, the audience of the media system negotiates and shapes discourses, generates feelings of alignment and belonging, and shapes communities based on common emotions. We also point out that affective discursive alignment does not only occur in the area of \u200b\u200bpositive but also negative emotions, and that polarization based on affective news and the communities formed on it does not always contribute to a better understanding of the world and its problems.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> mediatization, affective culture, affective news, emotions, media.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     11(21)#15 2022 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.11.21.2 UDK 159.942:316.774 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 21.3.2022.     Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107 Fakultet za medije i komunikacije, Univerzitet Singidunum, Beograd, Srbija ljiljana.bulatovic@fmk.edu.rs goran.bulatovic@fmk.edu.rs Afektivna kultura kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":410,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[99],"tags":[759],"class_list":["post-412","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-21-vlasiti-url","tag-goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nGoran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     11(21)#15 2022 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.11.21.2 UDK 159.942:316.774 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 21.3.2022.     Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107 Fakultet za medije i komunikacije, Univerzitet Singidunum, Beograd, Srbija ljiljana.bulatovic@fmk.edu.rs goran.bulatovic@fmk.edu.rs Afektivna kultura kao […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2022-09-10T19:52:05+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"35 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija\",\"datePublished\":\"2022-09-10T19:52:05+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/\"},\"wordCount\":6980,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"keywords\":[\"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 21 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/\",\"name\":\"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"datePublished\":\"2022-09-10T19:52:05+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     11(21)#15 2022 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.11.21.2 UDK 159.942:316.774 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 21.3.2022.     Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107 Fakultet za medije i komunikacije, Univerzitet Singidunum, Beograd, Srbija ljiljana.bulatovic@fmk.edu.rs goran.bulatovic@fmk.edu.rs Afektivna kultura kao […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2022-09-10T19:52:05+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"35 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija","datePublished":"2022-09-10T19:52:05+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/"},"wordCount":6980,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","keywords":["Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija"],"articleSection":["In Medias Res broj 21 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/","name":"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","datePublished":"2022-09-10T19:52:05+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/goran-bulatovic-i-ljiljana-lj-bulatovic-afektivna-kultura-kao-posljedica-medijatizacije-emocija\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Goran Bulatovi\u0107 i Ljiljana Lj. Bulatovi\u0107: Afektivna kultura kao posljedica medijatizacije emocija"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=412"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/410"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}