{"id":418,"date":"2022-09-10T20:01:46","date_gmt":"2022-09-10T20:01:46","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2022\/09\/10\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/"},"modified":"2022-09-10T20:01:46","modified_gmt":"2022-09-10T20:01:46","slug":"ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/","title":{"rendered":"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  11(21)#22 2022<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.11.21.9<\/a>
\nUDK 32:339.138
\nPregledni \u010dlanak
\nReview article
\nPrimljeno: 10.4.2022.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Babi\u0107<\/span><\/p>\n

Alma Mater Europaea
\nbivana0109@gmail.com<\/p>\n

Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (422 KB), Hrvatski, Str. 3561 – 3581
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Politika je aktivnost kroz koju se definiraju pravila \u017eivljenja unutar jedne zajednice. U demokratskim dru\u0161tvima, kroz izborne politi\u010dke kampanje gra\u0111anima se daje mogu\u0107nost odlu\u010divanja tko \u0107e obna\u0161ati funkcije vlasti i donositi odluke o njihovim op\u0107im potrebama. Kako bi gra\u0111ani napravili \u0161to bolji izbor, u prvom redu je potrebno upoznati gra\u0111ane s politi\u010dkim strankama i politi\u010dkim kandidatima koji se nude na politi\u010dkom \u2018\u2019tr\u017ei\u0161tu\u2019\u2019. U modernoj povijesti politi\u010dkih kampanja to se posti\u017ee primjenom marketinga. U ovom slu\u010daju politi\u010dkog marketinga. Marketing i u politici predstavlja sveobuhvatan i kompleksan proces istra\u017eivanja tr\u017ei\u0161ta, kreiranje vlastitog politi\u010dkog proizvoda, njegovo prilago\u0111avanje tr\u017ei\u0161tu i sustavni proces djelovanja na tr\u017ei\u0161te. S obzirom na to da je marketing danas bitan faktor u svim aktivnostima ljudskoga \u017eivota, kako komercijalni tako i politi\u010dki, on u prvom redu mora po\u010divati na dobroj persuaziji, odnosno mo\u0107i uvjeravanja. Uzmemo li u obzir da je glavna motivacija svakog \u010dovjeka ostvariti, odnosno odabrati ono najbolje za sebe i svoje najbli\u017ee, potrebno je u mno\u0161tvu ponuda znati odabrati ono najbolje. Upravo u tom dijelu do izra\u017eaja dolazi persuazija, kao specifi\u010dna i vrlo \u010desta tehnika koja se koristi u komuniciranju. Na\u010din komuniciranja koji bi trebao uvjeriti, odnosno stvoriti povjerenje i sigurnost da ono \u0161to se nudi stvarno i vrijedi, jer je i za uspje\u0161nu \u2018\u2019prodaju\u2019\u2019 politike i politi\u010dkog kandidata potrebno biti bolji od konkurencije, biti druga\u010diji i ostati upam\u0107en.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> persuazija, komunikacija, politika, politi\u010dka komunikacija, marketing, politi\u010dki marketing.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

1. UVOD<\/strong><\/p>\n

Globalizacija i sve br\u017ei razvoj tehnologija, politi\u010dke stranke i njihove kandidate, prisiljava na sve ve\u0107u profesionalizaciju komunikacije koja se odvija kroz politi\u010dki marketing. Tako politi\u010dki marketing, iako \u010desto kritiziran zbog svog tr\u017ei\u0161nog pristupa politici kao proizvodu, posljednjih dva desetlje\u0107a dobiva sve ve\u0107i zna\u010daj i postaje predmet istra\u017eivanja brojnih politologa, komunikologa, psihologa socijologa i ekonomista. Iako je puno razli\u010ditih poku\u0161aja definiranja politi\u010dkog marketinga, ve\u0107ina autora se sla\u017ee da se u politi\u010dkom marketingu, u prvom redu, radi o politi\u010dkoj organizaciji i njihovom odnosu s tr\u017ei\u0161tem ili prema tr\u017ei\u0161tu. Bez obzira \u0161to ga se \u010desto poistovje\u0107uje s politi\u010dkom komunikacijom, odnosima s javno\u0161\u0107u i vo\u0111enjem kampanja, politi\u010dki marketing je vi\u0161e od toga. Promatrali ga kao op\u0107u metodu komunikacije ili posebnu granu marketin\u0161kog komunikacijskog djelovanja koja ne pribavlja novac, cilj politi\u010dkog marketinga je prodati politi\u010dku robu, a kako bi to ostvario, politi\u010dki marketing u svom djelovanju mora imati izrazito jak persuazivni karakterter. Znati povezati politi\u010dkog kandidata s emocijama ciljane publike kroz prepoznavanje i zadovoljenje njihovih \u017eelja i potreba te racionalnim sredstvima (argumentima, informacijama) nastojati utjecati na njihovu spoznaju, percepciju, formiranje stavova i mi\u0161ljenja, a sve s ciljem da odaberu ono najbolje za sebe.<\/p>\n

‘’Zna\u010dajna revolucija modernog doba nije ni industrijska ni ekonomska ni politi\u010dka, nego revolucija koja se zbiva u umije\u0107u stvaranja pristanka kod onih nad kojima se vlada\u2026 Jo\u0161 za \u017eivota nove generacije koja sada upravlja zbivanjima, uvjeravanje je postalo zasebno umije\u0107e i redovan organ vladavine naroda. Nitko od nas jo\u0161 ne po\u010dinje razumijevati posljedice, no nije presmiono proro\u010danstvo ako se ka\u017ee da \u0107e znanje o tome kako se stvara pristanak izmijeniti svaku politi\u010dku premisu’’ (Walter Lippmann, Public Opinion u McNair 2003). <\/p>\n

 <\/p>\n

2. PERSUAZIJA<\/em> \u2013 LEGITIMAN OBLIK FORMIRANJA TU\u0110IH STAVOVA <\/strong><\/p>\n

Komunikacija kojom se utje\u010de na stavove ili postupke ljudi javlja se jo\u0161 u najranijim civilizacijama. Po\u010deci se\u017eu jo\u0161 u povijesno doba ‘’anti\u010dke retorike, tj. u djela Platona (Georgija, Fedar, Sofist), Aristotela (Retorika), Demetrija (O stilu), Cicerona (De oratore, Orator, Brut), Horacija (Pjesni\u010dko umje\u0107e), Kvintilijana (Obrazovanje govornika), Tacita (Dijalog o govornicima), Hermogena ( O vrstama stila) i dr.’’ (Tomi\u0107 2014, 39).<\/p>\n

Persuaziju, kao jedan od oblika komunikacije, susre\u0107emo u gotovo svim aktivnostima od kojih se sastoji svakodnevni \u017eivot. S obzirom da se ljudi me\u0111usobno uvjeravaju i dok rade i dok u\u010de i dok se dru\u017ee, persuazija se mo\u017ee smatrati bitnim djelom obrazovanja, odgoja, u\u010denja, rekreacije i relaksacije. Iako takva spoznaja mo\u017ee dovesti do zablude da su svi stru\u010dnjaci za persuaziju, istina je da su persuazija i njezino djelovanje jo\u0161 uvijek predmet prou\u010davanja mnogih znanstvenika iz raznih podru\u0107ja (komunikacija, politologija, marketing) (Benoit i Benoit 2013, 3-5).<\/p>\n

Iako je prisutna u gotovo svim dru\u0161tvenim aktivnostima, persuaziju se vrlo \u010desto, krivo,\u00a0 poistovje\u0107uje s propagandom, manipulacijom i verbalnim varanjem. Prema Gass-u i Seiter-u (The World Bank 2020) propaganda i persuazija jednako poku\u0161avaju djelovati na kognicije, stavove i pona\u0161anja, ipak izme\u0111u njihovog djelovanja uo\u010dena je velika razlika. Dok propagandu karakterizira sna\u017ena tendencija prema ugra\u0111ivanju ideolo\u0161kih koncepata, institucionalne je prirode, uklju\u010duje masovno uvjeravanje te \u010desto koristi i eti\u010dki upitne metode, krajnji cilj persuazije je postupno do\u0107i do zaklju\u010daka koji \u0107e rije\u0161iti problem (Pratkanis i Turner 1996, navedeno prema Pavi\u0107 2011, 9). Sli\u010dno je i s odnosom izme\u0111u persuazije i manipulacije. Za razliku od persuazije koja se temelji na realnosti potreba, razboritosti i uvjerenosti, za manipulaciju se smatra da svoj utjecaj posti\u017ee temeljem iluzije i zastra\u0161ivanja (Nichols, 1987, 15). <\/p>\n

Odvojimo li ju u prvom redu od propagande i manipulacije, a zatim i od apatije i prisile<\/em><\/strong> <\/a>, kao osnovnih mogu\u0107nosti pridobivanja suradnje s drugima, persuazija je uvjerljivo najbolji na\u010din za postizanje suradnje s drugima i ostvarivanje ciljeva te jedino legitimno sredstvo za postizanje ne\u010dega \u0161to osoba koja uvjerava \u017eeli. (Benoit i Benoit 2013, 6-7).\u00a0 <\/p>\n

Persuazija je vrsta komunikacije u kojem se s racionalnim sredstvima (argumentima, informacijama) nastoji utjecati na djelovanje, prosudbe, stavove i vjerovanja onoga kome je komunikacija upu\u0107ena. To je proces nagovaranja i davanja sugestija. \u010cesto se definira i kao uvjeravanje i mo\u0107 uvjeravanja, odnosno kao dobro osmi\u0161ljen na\u010din utjecanja na ne\u010diju spoznaju, percepciju, formiranje stava i mi\u0161ljenja. Tako\u0111er, definira se i kao razvojna komunikacijska aktivnost u kojoj jedan komunikator nastoji uvjeriti drugoga da oblikuje, potvrdi ili promijeni svoje reakcije i mi\u0161ljenje te podupre njegove ili stvori nove navike pri \u010demu se slu\u017ei dobro uvje\u017ebanim i planiranim, verbalnim i neverbalnim pona\u0161anjem. Upravo zbog tih osobina s persuazijom se jako \u010desto susre\u0107emo u marketingu. Posebno je prisutna kroz politi\u010dke govore u politici i politi\u010dkim predizbornim kampanjama (Reardon 1998, 114-116), a danas \u010dak i profesionalno implementirana u politiku kroz politi\u010dki marketing. (Tomi\u0107 2014, 21). <\/p>\n

Iako se mi\u0161ljenja, nazori i stajali\u0161ta te\u0161ko mijenjaju, ipak su mnogi aspekti ljudskog \u017eivota skloni uvjeravanju s ciljem da se ste\u010dena mi\u0161ljenja i stavovi promijene. Kako bi se to uspje\u0161no postiglo, potrebno je razumijeti kako djeluje persuazija (Gardner 2006, 13 \u2013 17). <\/p>\n

S obzirom da je persuazivna komunikacija, komunikacija s namjerom te joj je cilj uvjeravanje i poticanje slu\u0161atelja na djelovanje, postoje i odre\u0111ena pravila kojih se pridr\u017eava. Tako prema autoru Kurt Mortensenu (2004) postoji \u010dak dvanaest zakona persuazije. Tih dvanaest zakona persuazije djeluje dublje od svjesnih \u010dovjekovih misli. Ukoliko se pravilno primjenjuju publika ne primje\u0107uje njihovu primjenu, a njihovom spoznajom govornik uspje\u0161no ovladava vje\u0161tinom uvjeravanja i preno\u0161enja persuazivnih poruka. Iako ih ve\u0107ina ljudi nije svjesna, mnoge od njih i sami primjenjuju u svakodnevnom \u017eivotu (Tafra-Vlahovi\u0107 2013, 158\u2212159).<\/p>\n

Zakon disonance<\/em> bavi se neskladom koji nastaje izme\u0111u pona\u0161anja pojedinca i vrijednostima kojih se ne pridr\u017eava. Kori\u0161tenje toga zakona od strane govornika inzistira na pra\u0107enju tri faze procesa uvjeravanja \u2013 pridobivanje publike, kreiranje disonance (ukazivanje publici da se ne pona\u0161a u skladu s obavezama) i dono\u0161enje rje\u0161enja koje publika pod ‘’pritiskom’’ prihva\u0107a kao vlastiti stav.\u00a0 (Tafra-Vlahovi\u0107 2013, 158\u2212179).<\/p>\n

Zakon obveze<\/em> smatra da ne postoji situacija u kojoj dvije ili vi\u0161e osoba ne mogu komunicirati. Ukoliko publici ‘’poklonimo’’ osmijeh, neku gestu ili uputimo kompliment, automatski smo ih obvezali da uzvrate svoju pa\u017enju, pa \u010dak i promjene svoj stav. Naravno, dobro odabrati ‘’poklon’’ za publiku ovisi o vje\u0161tini govornika, odnosno njegovoj procjeni \u0161to bi sugovornika i\/ili publiku moglo motivirati (Tafra-Vlahovi\u0107 2013, 158\u2212179). <\/p>\n

Zakon povezivanja<\/em> nadovezuje se na prethodni zakon obveze, jer podrazumijeva osje\u0107aj povezanosti koji je zapo\u010deo prethodnim zakonom. Postoje \u010detiri faktora u tom procesu: 1. Privla\u010dnost; 2. Sli\u010dnost; 3. Ljudske vje\u0161tine i 4. Rapport. Prva dva faktora vezana su uz fizi\u010dki izgled govornika, dok su ljudske vje\u0161tine i uspostavljanje odnosa vezane uz govornikove vje\u0161tine opho\u0111enja s ljudima (Tafra-Vlahovi\u0107 2013, 158\u2212179). U faktor ljudskih vje\u0161tina spada vi\u0161e tehnika poput: humora, osmijeha, dobre volje, povezivanja s imenom, govor tijela (o\u010di, ruke, glava, noge) i jo\u0161 mnoge druge (Pletikos i Vla\u0161i\u0107 Dui\u0107 2007, 104\u2212105). <\/p>\n

Zakon dru\u0161tvene validacije<\/em> vezan je uz prirodu \u010dovjeka i brzinu njegove prilagodbe na situaciju u kojoj se na\u0161ao, odnosno sposobnost grupe da svojim pona\u0161anjem utje\u010de na pojedinca i njegovo prilago\u0111avanje pona\u0161anja i stava grupi. S obzirom da je to izuzetno va\u017eno pri uvjeravanju, govornik kroz svoj govor mora ra\u010dunati i na taj efekt grupnog pona\u0161anja (Tafra-Vlahovi\u0107 2013, 158\u2212179). <\/p>\n

Zakon oskudice<\/em> tako\u0111er podrazumijeva ljudsku prirodu. Kada pojedinca postavimo u situaciju da bira, uvijek \u0107e izabrati ono \u0161to mu je predstavljeno kao oskudno. Tako se \u010desto u marketingu, ali i politi\u010dkim govorima, mo\u017ee primjetiti da se koriste iskazi poput ‘’U ograni\u010denim koli\u010dinama’’, ‘’Samo jo\u0161 danas’’, ‘’Ovo je posljednja prilika’’ i sli\u010dno. Ljudi kre\u0107u od pretpostavke da oskudnost zna\u010di da je ne\u0161to ili luksuzno ili toliko dobro da je najprodavanije (Tafra-Vlahovi\u0107 2013, 158\u2212179).\u00a0\u00a0 <\/p>\n

Zakon verbalnog pakiranja<\/em> isto podrazumijeva ljudsku prirodu te s prethodnim zakonom predstavlja temeljna pravila persuazije. Zakon verbalnog pakiranja pretpostavlja da osoba koja bolje vlada jezikom (intonacija, brzina govora, stanke i dr.) bolje uvjerava. U persuazivnom se govoru zbog bolje interpretacije preporu\u010duje uporaba jasnoga i jednostavnoga jezika. Verbalno pakiranje prepoznaje se po upotrebi eufemizama, zamjenica poput mi, nas, na\u0161e te raznim drugim retori\u010dkim figurama koje pridonose persuaziji poput: dihotomije, paradoksa, primjera, dileme, podatka, zaklju\u010dka, retori\u010dkoga pitanja, poslovica, anegdote, retori\u010dke skromnosti, oksimorona, antiteze i ponavljanja (Tafta-Vlahovi\u0107 2013, 168\u2212171). \u0160kari\u0107 (2000, 199, 19,) ih tako\u0111er naziva retori\u010dkim figurama te ih smatra \u010destima u politici i politi\u010dkim govorima, dok je jednostavni stil uobi\u010dajen za znanstvene govorie. Neki od naj\u010de\u0161\u0107h pakiranja u persuaziji su modalni izrazi. Oni omogu\u0107avaju: kontrolu komunikacije (obratite pozornost), sugestiju (svima nam je poznato), povezivanje (u vezi s tim), isticanje i ubla\u017eavanje (sigurno\/ usudim se re\u0107i), rastavljanje (s jedne strane), impliciranje (jasno je vidljivo) te subjektivnost (osobno cijenim) (Tafta-Vlahovi\u0107 2013, 168\u2212171). Ovakvi modalni iskazi i u govoru koji ima manje retori\u010dkih figura omogu\u0107avaju govorniku da ostavi dojam na\u010ditanosti i ovladanosti govorni\u010dkim sposobnostima, dok govor pretvaraju u persuazivni.\u00a0 <\/p>\n

Zakon kontrasta<\/em> u persuazivnom govoru funkcionira po principu davanja usporedbe dvaju razli\u010ditih ideja, rje\u0161enja, proizvoda ili samo dvije razli\u010dite vrste informacije o istom (dobre i lo\u0161e), na na\u010din da ono\u00a0 u \u0161to govornik uvjerava bude bolje od onoga \u0161to je uzeo za usporedbu. S obzirom da ljudski mozak pohranjuje informacije od dobrih prema lo\u0161im, od prvih prema zadnjim te od velikih prema malim, za dobru persuaziju treba voditi briga da na\u0161a ideja, vizija, proizvod, budu uspore\u0111ene s ne\u010dim \u0161to je u tom trenutku ‘’lo\u0161ije’’ ili samo manje dobro od onoga \u0161to \u017eelimo da na\u0161a publika odabere (Mortensen 2004).<\/p>\n

Prema Zakonu o\u010dekivanja<\/em>, govornik mo\u017ee promijeniti stav publike samo izgovoriv\u0161i svoja o\u010dekivanja koja ima od nje. I u pozitivnom i u negativnom kontekstu. Komentarima poput ‘’Vi to mo\u017eete’’ ili ‘’Radili ste za to i to vam pripada’’ govornik poti\u010de publiku na djelovanje. O\u010dekivanja drugih utje\u010du na na\u0161e pona\u0161anje isto kao \u0161to o\u010dekivanja koja imamo za druge zaista postaju stvarnost (Mortensen 2004). <\/p>\n

Zakon o uklju\u010divanju<\/em> sugerira ve\u0107i anga\u017eman publike. Slu\u0161anje govora je izuzetno pasivno, no uklju\u010di li se publiku mentalno i fizi\u010dki (sa svih pet osjetila) u govor, stvara se idealna atmosfera za uvjeravanje. Cilj govornika je smanjiti udaljenost izme\u0111u njega i publike, \u010dime smanjuje udaljenost koju publika mora prije\u0107i kako bi postigla govornikov cilj. Zakonom o uklju\u010divanju govornik pomo\u0107u stvaranja atmosfere, dodjelom malih zadataka tijekom prezentacije govora i sli\u010dnog, poma\u017ee publici da bude korak bli\u017ee poduzimanju akcije (Mortensen 2004). <\/p>\n

Prema Zakonu vrednovanja<\/em>, odnosno po\u0161tovanja svi ljudi trebaju i \u017eele pohvalu, priznanje i prihva\u0107anje. Prihva\u0107anje i pohvala dvije su najdublje \u017eudnje \u010dovjeka. Komplimenti imaju mo\u0107 promjene pona\u0161anja, jer \u010dine da se primatelj osje\u0107a potrebnim i cijenjenim. Ako govornik svoj zahtjev u procesu nagovaranja iznese na na\u010din da upu\u0107uje komplimente i hrabri, slu\u0161atelji \u0107e biti puno motiviraniji da ga ispune (Mortensen 2004). <\/p>\n

Zakon asocijacije<\/em> tuma\u010di kako ljudski mozak povezuje objekte, geste i simbole s na\u0161im osje\u0107ajima, sje\u0107anjima i \u017eivotnim iskustvima te tako utje\u0107e na oblikovanje stavova i mi\u0161ljenja pojedinca. Zakon asocijacije mo\u0107an je alat koji poma\u017ee utjecati i uvjeravati. Ako se koristi ispravno, poma\u017ee stvoriti \u017eeljene osje\u0107aje, emocije i pona\u0161anje kod publike. Upravo zbog toga, pri pripremanju govora, \u010desto smo svjedoci pa\u017eljivog odabira slika, mirisa, zvukova, boja, glazbe i simbola koji \u0107e ‘’pratiti’’ odre\u0111enu prezentaciju i time pridonijeti atmosferi prihva\u0107anja sugestija (Mortensen 2004).<\/p>\n

Zakon ravnote\u017ee<\/em> smatra da se u uvjeravanju poruka mora usredoto\u010diti na emocije, no pritom se mora odr\u017eati i ravnote\u017ea izme\u0111u logike i osje\u0107aja. Za savr\u0161eno uvjeravanje potrebna su uvijek oba elementa \u2013 i emocije i logika. Iako se mo\u017ee biti uvjerljiv i koriste\u0107i samo logiku ili samo emocije, u\u010dinak \u0107e zbog neuravnote\u017eenosti biti kratkotrajan. Emocije stvaraju pokret i djelovanje, no logika igra ulogu stvaranja njihovih temelja (Mortensen 2004).<\/p>\n

Osim Mortensenovih zakona, svaki, pa tako i persuazivni govor trebao bi po Aristotelovoj podijeli (1989, 201) imati uvod, izlaganje predmeta, metodu uvjeravanja i epilog te po uzoru na\u00a0 Aristotelove uvjete pravilnog govora i pet retori\u010dkih razina – verbalnu, govornu, neverbalnu, tehni\u010dku i dijalekti\u010dku razina. Svaka od ovih retori\u010dkih razina podjednako je bitna i neizostavna. Od pravilne uporabe rije\u010di i jezika, kori\u0161tenja obi\u010dnih i nedvosmislenih izraza, glasa, intonacije i drugih paralingvisti\u010dkih sredstava, govornikovog tijela, mimike i gesta, pa sve do pomagala koja govornik koristi u komunikaciji (laser, poster i sl.) te interakciju koju ostvaruje s publikom. Uz to, \u0160kari\u0107 (2000, 69) dodaje i da bi svaki govor trebao biti sastavljan u pet faza koje obuhva\u0107aju izbor teme, raspore\u0111ivanje, sastavljanje, pam\u0107enje i izvedba. <\/p>\n

Prema TafraVlahovi\u0107 (2013, 57) postoje tri vrste persuazivnih govora:\u00a0 <\/p>\n

    \n
  1. Govor o \u010dinjenicama \u2013 iako se o \u010dinjenicama nema kako, a niti za\u0161to uvjeravati, postoje \u010dinjenice o kojima se la\u017ee te se time otvara prostor uvjeravanju.<\/span><\/li>\n
  2. Govor o pitanju vrijednosti \u2013 odnosi se na ono \u0161to je ispravno i moralno. Govornik iznosi vlastiti vrijednosni sud i iznosi stav na temu kojom se bavi. Vode\u0107i se onime \u0161to \u017eeli od publike, govornik shodno s tim odabire i informacije koje \u0107e im predstaviti.<\/span><\/li>\n
  3. Govor o pitanju politika – sadr\u017ei u sebi i prethodne dvije vrste govora. U politi\u010dkim govorima govornik uvjerava publiku o postojanju potrebe, odre\u0111enog problema i na kraju rje\u0161avanja toga problema. Cilj govornika je motivirati publiku i pridobiti suglasnost te biti razumljiv i eksplicitan. Tako npr. vo\u0111a koji otvoreno poziva na izlazak na izbore i davanje ‘’glasa’’ njegovoj politici i njemu kao kandidatu, dobit \u0107e ve\u0107u ‘’suglasnost’’ od onoga koji se op\u0107enito obra\u0107a narodu rije\u010dima ‘’Vrijeme je da progledamo’’ ili ‘’Vrijeme je da ne\u0161to poduzmemo’’ (Tafra-Vlahovi\u0107, 2013: 57\u221260). Na po\u010detku govora o pitanju politika, publiku je potrebno motivirati. Jedna od metoda je kori\u0161tenje dramati\u010dne pri\u010de. Zatim je potrebno analizom problema (izravno povezanog s publikom) probuditi kod publike potrebu za promjenom, pri \u0107emu govornik nudi rije\u0161enje i plan, a zatim poziva na djelovanje, odnosno glasanje. (Tafra-Vlahovi\u0107, 2013: 57\u221260).<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Kao \u0161to vidimo, za svaku vrstu persuazivnog govora postoje posebne metode i pravila strukturiranja, no kako god ih strukturirali ne smiju se izostaviti niti tri osnovna persuazivna cilja. Informiranje, zabavljanje i pokretanje publike. Kako \u0107e se kombinirati i na kojem od ciljeva \u0107e biti naglasak, najvi\u0161e \u0107e ovisiti o publici (\u0160panjol Markovi\u0107 2008, 86\u221291), jer \u017eelimo li vidjeti pravi u\u010dinak persuazije najbitnije je znati kome i kako se obra\u0107amo. <\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    2. POLITI\u010cKI MARKETING<\/em>, NOVO ORU\u0110E POLITI\u010cKE KOMUNIKACIJE<\/strong><\/p>\n

    Razvoj tiskarstva u svijetu dovodi do prve pojave i masovnog ja\u010danja politi\u010dkog komuniciranja. U 17.st. (osobito drugoj polovici) razvojem novinarstva, pamflete i druge vrste letaka zamjenjuju novinski \u010dlanci. Nakon razvitka novinstva na povijest politi\u010dkog marketinga utje\u010de i nastanak politi\u010dke propagande. Iako se kao po\u010detak ove djelatnosti navodi Congregatio de Propaganda Fide, poseban crkveni ured Urbana VIII (1622.g.) zapravo prva suvremeno organizirana propagandna slu\u017eba uspostavljena je u doba Napoleona (Press slu\u017eba), a punu snagu dobiva se po\u010detkom 20. st. paralelno s razvojem tr\u017ei\u0161ne privrede i potro\u0161nje (Tomi\u0107 2014, 41-42).\u00a0 <\/p>\n

    Paralelno, u SAD-u, dok pojedini autori smatraju da se politi\u010dke kampanje sve vi\u0161e razvijaju u smjeru natjecanja u prosta\u0161tvu, 1824.g. pojavljuju se rezultati prvog predizbornog istra\u017eivanja javnog mi\u0161ljenja. 1859.g. nastaje i prvi novinski intervju s nekom javnom osobom. 1888.godine po\u010dinje se polako stvarati i industrija odnosa s javno\u0161\u0107u, a 1907.g. izdano je i prvo ameri\u010dko priop\u0107enje za novinare. 1936.g. zapo\u010dinje polako i tradicija straw votes \u2013 neslu\u017ebenog glasovanja. Ameri\u010dke politi\u010dke kampanje pomo\u0107u pamfleta, plakata i javnih doga\u0111aja (parade i skupovi) ve\u0107 u 19.st. uvjeravaju Amerikance da podupru odre\u0111ene kandidate. Tako u kampanji Bryan \u2013 McKinley (1896.g.) strana\u010dki sto\u017eeri smje\u0161teni u Chicagu neprestano \u0161alju pamflete, plakate, priop\u0107enja, i druge propagandne materijale koji nalikuju dana\u0161njim politi\u010dkim kampanjama. Iako se ve\u0107 tada pojavljuju brojni elementi koji su danas dio politi\u010dkog marketinga, ipak jo\u0161 dugo vremena nakon ne\u0107e biti niti rije\u010di o realizaciji politi\u010dkog marketinga kao cjelovite koncepcije politi\u010dke promid\u017ebe. 20. st. (Tomi\u0107 2014, 41-42).\u00a0 <\/p>\n

    Tijekom 20.st. svoj razvoj, paralelno s komercijalnim marketingom (naro\u010dito u Americi i Europi), kona\u010dno do\u017eivljava i politi\u010dki marketing. Porast sveop\u0107eg izbornog prava, razvoj radija i televizije, razvoj znanstvenih metoda procjene tr\u017ei\u0161ta i javnog mnijenja, nastaje plodno tlo za razvoj politi\u010dkog marketinga, odnosno politi\u010dkih kampanja kakve se vode danas (Tomi\u0107 2014, 21). Osim prethodno ste\u010denih uvjeta, tome doprinosi i parlamentarna demokracija, odnosno vi\u0161estrana\u010dki sustav koji dovodi do odre\u0111ene kompeticije pojedinih stranaka, programa i kandidata na svojevrsnome “politi\u010dkom tr\u017ei\u0161tu” koje vo\u0111ene marketin\u0161kim pristupom, na tragu poznatih postupaka iz podru\u010dja ekonomije, odnosno tr\u017ei\u0161ne privrede, poku\u0161avaju \u0161to bolje ‘’prodati’’ odre\u0111ene ideje i pojedince (\u0160iber 2000, 149). <\/p>\n

    S obzirom da je po \u0160iberu za razvoj politi\u010dkog marketinga bitan preduvjet i demokratski politi\u010dki poredak, postavlja se pitanje mo\u017ee li on djelovati i u okviru totalitarnih poredaka? Odgovor je, smatra \u0160iber, i na teorijskoj i na empirijskoj ravni, nije\u010dan. ‘’\u2026Na teorijskoj, marketing podrazumijeva konkurenciju, i on zahva\u0107a znatno \u0161ira podru\u010dja i procese nego \u0161to su to procesi politi\u010dkog djelovanja, prije svega procesi politi\u010dke propagande i indoktrinacije, u totalitarnim dru\u0161tvima’’ (\u0160iber 2000, 149). <\/p>\n

    Ipak, ve\u0107ina znanstvenika zate\u010deni novim dru\u0161tvenim odnosima, politi\u010dki marketing u osnovi poistovje\u0107uju s politi\u010dkom propagandom. F. Muhi\u0107 (Slavujevi\u0107 1990, 56) tako ka\u017ee “\u2026taj proces plasiranja politi\u010dkih programa i ideja, na \u0161to se svodi osnovna konotacija sintagme ‘politi\u010dki marketing’…”, ne uvi\u0111aju\u0107i svu kompleksnost politi\u010dkog marketinga i \u010dinjenicu da je politi\u010dka propaganda samo jedan njegov dio.<\/p>\n

    Sli\u010dan pristup ima i T. \u0110or\u0111evi\u0107 (1990.) koji navodi da se politi\u010dki marketing sastoji od marketin\u0161kih aktivnosti isprepletenih informativno-propagandnim procesima radi javne promocije klju\u010dnih politi\u010dkih ideja i vrijednosti pojedine stranke. Cilj im je dobiti legitimnost i takvom aktivno\u0161\u0107u osigurati nadmo\u0107 nad drugim programskim orijentacijama kako bi se nakon dolaska na vlast pomo\u0107u marketin\u0161ke aktivnosti dobila podr\u0161ka za odre\u0111ene postupke (\u0110or\u0111evi\u0107 T. u \u0160iber 2000, 150). <\/p>\n

    Ipak, pojavljuju se i autori koji slo\u017eenije pristupaju toj problematici. Spahi\u0107 politi\u010dki marketing odre\u0111uje znatno kompleksnije te ukazuje i na nu\u017enost stvaranja materijalne osnove za promoviranje politi\u010dkih ideja, kao i suradnje s razli\u010ditim institucijama. Po njemu, politi\u010dki je marketing “skup analiti\u010dkih, kreativnih i planskih akcija kojima politi\u010dki subjekt nastoji osigurati \u0161to ve\u0107u podr\u0161ku sljedbenika i naj\u0161ire javnosti u \u0161to efikasnijoj realizaciji politi\u010dkih ciljeva, konkretnog politi\u010dkog programa ili pak u osvajanju politi\u010dke vlasti u parlamentarnim izborima, uz istovremeno osiguravanje materijalne osnove svoga djelovanja” (Spahi\u0107 1990, 65).\u00a0 <\/p>\n

    Iako postoji puno razli\u010ditih tuma\u010denja politi\u010dkog marketinga, ve\u0107ina autora sla\u017ee se da se u politi\u010dkom marketingu, u osnovi, radi o politi\u010dkoj organizaciji (bilo da se radi, politi\u010daru kandidatu, vladi) i njihovom odnosu s tr\u017ei\u0161tem ili prema tr\u017ei\u0161tu (bilo da se radi o javnosti op\u0107enito, gra\u0111anima ili na odre\u0111eniji na\u010din \u010dlanstvom) (Tomi\u0107 2014, 28).\u00a0 <\/p>\n

    Kako bi se pojam politi\u010dkog marketinga lak\u0161e razumio, u njegovo definiranje brojni autori kre\u0107u bez politi\u010dkog predznaka. Naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tena definicija marketinga je definicija Ameri\u010dkog marketin\u0161kog udru\u017eenja (AMA) koja ka\u017ee da je marketing ‘’proces kojim se planira i provodi stvaranje ideja, roba i usluga, odre\u0111ivanje njihovih cijena, promocija i distribucija kako bi se ostvarila razmjena koja \u0107e zadovoljiti ciljeve pojedinaca i organizacija’’ (AMA 1960, 15). Charteret Institute of Marketing UK tuma\u010di marketing kao proces upravljanja koji identificira, predvi\u0111a i zadovoljava zahtjeve potro\u0161a\u010da s ciljem ostvarenja profita (Dibb idr. 1995, 4), dok P.Kotler definira kao ‘’skup tehnika kojima je cilj da odre\u0111eni proizvod prilagode njegovom tr\u017ei\u0161tu, da s njim upoznaju potro\u0161a\u010da, istaknu razlike u odnosu na konkurenciju te da s minimumom sredstava optimaliziraju profit od prodaje’’ (Kotler u Bongrand 1998, 15-16). I S.Dibb i sur. smatraju prethodne definicije prihvatljivima, no definiraju ga jo\u0161 puno \u0161ire. Po njima je marketing ‘’sastavljen od aktivnosti pojedinca i organizacija koje omogu\u0107uju i ubrzavaju razmjenu u dinami\u010dnom okru\u017eju pomo\u0107u stvaranja, distribucije, promocije i odre\u0111ivanja cijena robe usluge i ideja’’ (Dibb idr. 1995, 5).\u00a0 <\/p>\n

    Kako bi politi\u010dki marketing mogao funkcionirati u praksi, osim porasta sveop\u0107eg izbornog prava, razvoja radija i televizije, razvoja znanstvenih metoda procjene tr\u017ei\u0161ta, javnog mnijenja i postojanje demokratskog poretka, \u0160iber (2000, 150) smatra da postoji jo\u0161 uvjeta koji moraju biti zadovoljeni. Jedan od njih je da politi\u010dari trebaju biti svjesni metoda “prodaje” i postojanju veze izme\u0111u politike i biznisa, ali i biti spremni prilagoditi svoje stavove prema rezultatima istra\u017eivanja. Tako\u0111er, osim postojanja komercijalnih medija i reklamnih agencija za dobar politi\u010dki marketing potreban je i znatan novac koji se mo\u017ee upotrijebiti u kampanji. I jo\u0161 bitnije, potrebna je i svjesnost o opadanju udjela populacije u politici i javljanju potrebe za ‘’ja\u010dim’’ apelima te svjesnost da dru\u0161tvo, koje je zemljopisno i socijalno pokretljivo, stvara vrijednosni “vakuum” uz istovremeno sve manje lojalnosti na politi\u010dkom ‘’teritoriju’’ (\u0160iber 2000, 150). <\/p>\n

    Brzi napredak i \u0161irenje napredne komunikacijske (ameri\u010dke) prakse diljem svijeta, koja koristi sve ve\u0107i broj raznih instrumenata i taktika, dolazi do sve ve\u0107eg mije\u0161anja pojmova politi\u010dkog marketinga i politi\u010dke komunikacije (Blumer i Kavanagh 1999, 212-215). No bez obzira na sli\u010dnosti, politi\u010dki marketing ipak je puno \u0161iri pojam od politi\u010dke komunikacije, odnosa s javno\u0161\u0107u, pa i vo\u0111enja kampanja. Politi\u010dki marketing stranke ‘’pretvara’’ u\u00a0 poduze\u0107a, koriste\u0107i tr\u017ei\u0161ne informacije za dizajniranje politi\u010dkog proizvoda kojeg nude, postaju\u0107i orijentirane prema tr\u017ei\u0161tu (ili glasa\u010du) radije nego fokusirane na prodaju (Tomi\u0107 2014, 28).\u00a0 <\/p>\n

    Isto smatra i francuski teoreti\u010dar Bongrand koji ka\u017ee da iako je politi\u010dki marketing u prvom redu komunikacijsko djelovanje, va\u017eno je razlikovati politi\u010dki marketing od politi\u010dke komunikacije. Politi\u010dka komunikacija postoji oduvijek i cilj joj je udovoljiti svim potrebama i svim oblicima vlasti. Tako\u0111er, da bi se na vlast dospjelo i da bi uspje\u0161no ispunjavala svoju svrhu, politika mora biti komunikacija. To je i razlog postojanja razli\u010ditih programa, platformi i ostalih politi\u010dkih dokumenata. Bongrand nadalje smatra da je politi\u010dki marketing novo oru\u0111e politi\u010dke komunikacije koje je nastalo iz me\u0111usobnog spoja op\u0107eg prava glasa, demokracije i razvitka sredstava informiranja (Bongard u Lock i Phil 1996, 7). S tom teorijom sla\u017ee se i P. J. Maarek, profesor informacijskih i komunikacijskih znanosti iz Pariza, isti\u010du\u0107i da je politi\u010dki marketing op\u0107a metoda politi\u010dke komunikacije (Maarek 1995, 28). <\/p>\n

    Iako se i odnosi s javno\u0161\u0107u \u010desto mije\u0161aju s pojmom politi\u010dkog marketinga, sa stajali\u0161ta marketinga, prema Tomi\u0107u, oni su (poput prethodno spomenutih politi\u010dkih komunikacija) ipak\u00a0 samo jedan njegov dio (Tomi\u0107 u Zipfel 2008, 677). S time se ne sla\u017ee u potpunosti Jantol. U svojoj knjizi Politi\u010dka javnost (2004) Jantol ne podre\u0111uje odnose s javno\u0161\u0107u politi\u010dkom marketingu ve\u0107 ih smatra jednako bitnima te primje\u0107uje da se \u010desto istodobno i koordinirano izvode u ostvarivanju istog cilja. Ipak, razlikuje ih prema na\u010dinima i podru\u010dju njihovog djelovanja. I dok se politi\u010dki marketing kao grana marketin\u0161kog komunikacijskog djelovanja bavi prodajom politi\u010dke robe (kandidata, politi\u010dke stranke i njezinih ideja) informiraju\u0107i potencijalnog kupca o tome \u0161to mu se nudi i uvjeravaju\u0107i ga da mu je to\u010dno ‘’to’’ potrebno, odnosi s javno\u0161\u0107u bave se izgradnjom i o\u010duvanjem odgovaraju\u0107e reputacije, povoljnog raspolo\u017eenja i dobre volje (Jantol 2004, 191-194).\u00a0\u00a0 <\/p>\n

    Iz prethodnih definicija autora vidljivo je kako je politi\u010dki marketing interdisciplinarno podru\u010dje koje u sebi sadr\u017ei znanja iz ekonomije, socijalne psihologije, komunikologije i politologije (Mirosavljevi\u0107 2010, 97). Iako je op\u0107a metoda politi\u010dke komunikacije, ujedno je i posebna grana marketin\u0161kog komunikacijskog djelovanja koja ne pribavlja novac ve\u0107 prodaje politi\u010dku robu: politi\u010dkog kandidata s politi\u010dkom strankom i idejama koje predstavlja, a sve s ciljem dobivanja vlasti (Jantol 2004, 191-192). Kako bi to ostvario, politi\u010dki marketing mora ne samo informirati potencijalnog kupca o tome \u0161to mu se nudi ve\u0107 ga i uvjeriti da mu je upravo to i potrebno te da je istovremeno puno bolje od svega ostalog \u0161to mu nude drugi. Kako bi se to moglo ostvariti, politi\u010dki marketing u svom djelovanju mora imati izrazito jak persuazivni karakterter (T. Jantol. 2004. str 191-192). <\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    3. PERSUAZIJA<\/em> U INSTRUMENTIMA POLITI\u010cKOG MARKETINGA<\/em><\/strong><\/p>\n

    Kako bi se marketingom privukla pa\u017enja potencijalnih kupaca te ispunile njihove potrebe i \u017eelje, pa \u010dak stvorile i nove (Kotler idr. 2006, 5-10, 36) izuzetno je bitna persuazija. Uspje\u0161an marketing uvijek sadr\u017ei persuaziju, jer u svakoj situaciji gdje postoji brojna konkurencija oni koji najbolje uvjeravaju posti\u017eu i najve\u0107i uspjeh (O’Shaughnessy i O’Shaughnessy 2004, IX). Persuazijom u marketin\u0161kim kampanjama koriste se sve marke\/brendovi s ciljem stvaranja svog identiteta, imid\u017ea i reputacije, kao i povezivanja marke s kulturom i emocijama. Uzme li se u obzir da je glavna motivacija svakog \u010dovjeka u mno\u0161tvu ponuda znati odabrati ono najbolje (za sebe i svoje najbli\u017ee), marketin\u0161ka persuazija igra veliku ulogu u stvaranju povjerenja i sigurnosti da ono \u0161to se nudi stvarno i vrijedi (Sladi\u0107 2015, 6). <\/p>\n

    I u politici, marketin\u0161ki oblik komuniciranja obra\u0111uje (uvjerava) publiku politi\u010dke javnosti na iste na\u010dine koji se koriste na klasi\u010dnom ekonomskom tr\u017ei\u0161tu. Komunikatori iz politi\u010dkog marketinga metodama i postupcima promid\u017ebenog publiciteta nastoje zadobiti povjerenje i potporu gra\u0111ana za sebe i svoje ciljeve, ideje i namjere. Tako\u0111er, njihov nastup pred publikom sadr\u017eava jake komponente promid\u017ebenog djelovanja, jer uz informacije o svojim aktivnostima publici nude i svoje uljep\u0161ano lice s ciljem zadobivanja potpore, simpatije i naklonosti (Jantol 2004, 199-200). <\/p>\n

    S obzirom na komunikaciju i ciljeve koje \u017eeli posti\u0107i, politi\u010dki marketing dijeli se u vi\u0161e vrsta: izborni marketing<\/em> (vrijeme izbora), trajni marketing<\/em> (op\u0107i) nepoliti\u010dki izborni marketing<\/em> (izbori u sindikatima i sl.), institucionalni marketing<\/em> (kojim se vr\u0161i pritisak na vlast u korist odre\u0111enog javnog interesa), ekolo\u0161ki marketing, marketing imid\u017ea, marketing nespominjanih ideja <\/em>(ekstremnih ili teroristi\u010dkih) te se kao posebna vrsta izdvaja izborni marketing<\/em> (Mirosavljevi\u0107 2010, 101-102). <\/p>\n

    Kako bi politi\u010dki marketing (s obzirom na sve svoje vrste) ispunio svoje ciljeve potrebno je uspostaviti dobru politi\u010dku komunikaciju bilo da se radi o javnosti op\u0107enito, gra\u0111anima ili na odre\u0111eniji na\u010din \u010dlanstvom (Tomi\u0107 2014, 28). Iako politi\u010dku komunikaciju brojni autori smatraju te\u0161kom za definiranje, mo\u017eemo ju definirati kao ‘’javnu raspravu o alokaciji javnih resursa (prihoda), slu\u017ebene vlasti (kome je dana ovlast donositi pravne, zakonodavne i izvr\u0161ne odluke) i slu\u017ebenih sankcija (ono \u0161to dr\u017eava nagra\u0111uje ili ka\u017enjava)’’ (Denton i Woodward 1990, 14). McNair tu je definiciju zna\u010dajno pojednostavio pa ka\u017ee da se politi\u010dko komuniciranje odnosi na ‘’svrhovitu komunikaciju u politici’’. Prema njemu to uklju\u010duje: ‘’1. sve oblike komunikacije kojima se slu\u017ee politi\u010dari i drugi politi\u010dki akteri u svrhu ostvarivanja specifi\u010dnih ciljeva; 2. komunikaciju koju prema tim akterima usmjeravaju nepoliti\u010dari kao \u0161to su bira\u010di i novinski kolumnisti te; 3. komunikaciju o tim akterima i njihovim aktivnostima kakva se pronalazi u izvje\u0161\u0107ima, uvodnicima i drugim oblicima medijske rasprave o politici’’ (McNair 2003, 12). Ovom McNairovom definicijom obuhva\u0107en je sav politi\u010dki diskurs, jer osim verbalnih i pisanih iskaza, politi\u010dka komunikacija prema njemu su i vizualna sredstva ozna\u010davanja poput odje\u0107e, frizure, \u0161minke, loga, ali i svi ostali elementi komunikacije za koje se mo\u017ee re\u0107i da tvore jedan politi\u010dki ‘’imid\u017e’’ ili identitet.<\/p>\n

    Z. Slavujevi\u0107 dodaje da osim \u0161to ‘’politi\u010dko komuniciranje \u010dine procesi razmjene razli\u010ditih politi\u010dkih sadr\u017eaja u trokutu : vlast \u2013 mediji \u2013 javno mi\u0161ljenje, politi\u010dara, novinara i gra\u0111ana’’, politi\u010dko komuniciranje ima i najmanje tri funkcije. Prva<\/em> funkcija<\/em> se odnosi na razmjenu informacija izme\u0111u razli\u010ditih politi\u010dkih subjekata i predstavlja izvje\u0161\u0107a o aktualnim politi\u010dkim doga\u0111ajima aktivnostima i osobama, izra\u017eavanje politi\u010dkih stavova i uvjerenja razli\u010ditih aktera politi\u010dkog \u017eivota. Druga funkcija<\/em> je politi\u010dka edukacija i socijalizacija, odnosno podu\u010davanje ljudi raznim politi\u010dkim znanjima koja su im potrebna kako bi mogli sudjelovati u politi\u010dkom \u017eivotu, odnosno u\u010de ih pravilima ‘’politi\u010dke igre’’. Tre\u0107a<\/em>, no i najva\u017enija funkcija politi\u010dkog komuniciranja je politi\u010dko uvjeravanje, odnosno politi\u010dka persuazivna djelatnost \u2013 formiranje, u\u010dvr\u0161\u0107ivanje, promjena stavova ljudi o politici i njezinim akterima te slu\u017ei poticanju ljudi da sudjeluju u politi\u010dkom \u017eivotu. Upravo ova posljednja funkcija ukazuje na potrebu za politi\u010dkim marketingom kao alatom za postizanjem ciljeva poput formiranja, promjene, u\u010dvr\u0161\u0107ivana stavova vezanih uz politiku (Slavujevi\u0107 1999, 9-10). <\/p>\n

    Kao i sve ostalo, i politi\u010dka komunikacija, odnosno politi\u010dke kampanje, pod pritiskom sve br\u017eeg razvoja medija, razvijaju\u0107i se kroz vrijeme, prolaze kroz faze od predmoderne (prije televizije), preko moderne (pojava elektroni\u010dkih medija), do postmoderne, onoga \u0161to zovemo ‘’danas’’. U ovom tre\u0107em razdoblju, postmodernom, za koje se smatra da je jo\u0161 uvijek u nastajanju, dolazi do sve izra\u017eenije potrebe za profesionalizacijom politi\u010dkih komunikacija, odnosno za \u0161to boljom prilagodbom politi\u010dkih poruka novim kanalima i formatima s ciljem \u0161to boljeg privla\u010denja pozornost i suglasnost medija, ali i javnosti, publike (Tomi\u0107 2014, 42-64).\u00a0\u00a0 <\/p>\n

    Kako bi se bilo kakvo politi\u010dko djelovanje moglo ostvariti, osim politi\u010dkih organizacija, medija i gra\u0111ana kao glavnih aktera (Mc Nair 2003, 13), potrebno je pravilno oblikovati komunikaciju. <\/p>\n

    U kreiranju poruka, politi\u010dki marketing slu\u017ei se brojnim instrumentima. Prema Lali\u0107u i Grbe\u0161i (2003, 37) ti instrumenti uglavnom su nastali i razvijali se na temelju dosada\u0161njih dostignu\u0107a u psihologiji, komunikologiji, sociologiji, ekonomiji i drugim znanostima. Ta se dostignu\u0107a odnose na sadr\u017eaje<\/em> politi\u010dkog komuniciranja (npr. tema kampanje ili tehnike uvjeravanja) i na forme<\/em>, odnosno metode koje se u njemu koriste (istra\u017eivanje javnog mnijenja, policy analize i sl.). Lali\u0107 i Grbe\u0161a temeljem toga definiraju 13 instrumenata suvremenog politi\u010dkog komuniciranja u demokratskim dru\u0161tvima: <\/p>\n

      \n
    1. agenda setting<\/em> (odre\u0111ivanje i strukturiranje tema u javnosti); <\/span><\/li>\n
    2. istra\u017eivanje javnog mi\u0161ljenja<\/em> (saznati kako razmi\u0161ljaju bira\u010di); <\/span><\/li>\n
    3. uokvirivanje \u2013 framing<\/em> (politi\u010dki savjetnici postavljaju okvire za sadr\u017eaj koji guraju medijima); <\/span><\/li>\n
    4. konstruiranje spektakla;<\/em><\/span><\/li>\n
    5. ‘’pakiranje’’ politike<\/em> (kreiranje imid\u017ea, intervjui, Sound \u2013 bites \u2013 zvu\u010dni isje\u010dak); <\/span><\/li>\n
    6. kreiranje i uporaba imid\u017ea<\/em> (oblikovati i stimulirati pozitivne asocijacije kreirju\u0107i sliku o kandidatu); <\/span><\/li>\n
    7. spin-doctori<\/em> (politi\u010darev osobni savjetnik; osoba vje\u0161ta u manipuliranju medija s ciljem stvaranja povoljnije percepcije javnosti o politi\u010darima ili politi\u010dkoj stranci); <\/span><\/li>\n
    8. stvaranje pseudodoiga\u0111aja<\/em> (kreirani doga\u0111aji koji imaju medijsku atraktivnost kako bi osigurali publicitet); <\/span><\/li>\n
    9. politi\u010dki odnosi s javno\u0161\u0107u<\/em> (njegovanje odnosa s bira\u010dima s ciljem pridobivanja potpore te izgradnje povjerenja i ugleda (reputacije) politi\u010dara ili stranke \u2013 potporna funkcija politi\u010dkom marketingu); <\/span><\/li>\n
    10. dr\u017eavna kontrola nad medijima<\/em>; <\/span><\/li>\n
    11. politi\u010dka retorika<\/em> (detaljno isplanirana \u2013 cilj uvjeriti). <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

       <\/p>\n

      Na ovaj popis naknadno su dodana jo\u0161 dva instrumenta: 12. politi\u010dko ogla\u0161avanje<\/em> i 13. politi\u010dke kampanje<\/em> (Lali\u0107 i Grbe\u0161a 2003, 37). Svi ovi instrumenti, svaki na svoj na\u010din, imaju za zadatak ili informirati ili uvjeriti ili mobilizirati javnost. Oblikovati povoljnu percepciju javnosti o politi\u010darima ili politi\u010dkoj stranci te poslati poruku kojom \u0107e ih uvjeriti kako su najbolji izbor za njih. <\/p>\n

      Jedna od bitnih podjela politi\u010dkog marketinga iz perspektive kome se obra\u0107a – obra\u0107a li se politika svojim \u010dlanovima i volonterima ili bira\u010dima, je podjela na: 1. marketing unutar organizacije <\/em>(za \u010dlanove, volontere); 2. marketing za\u00a0 ‘’tr\u017ei\u0161te’’, glasa\u010de<\/em> (Tomi\u0107 2014, 101). Iako bi uspje\u0161an program komunikacije trebao po\u010deti ve\u0107 ‘’od ku\u0107e’’, \u0161to zna\u010di u stranci, politi\u010dke stranke \u010desto imaju slabu internu komunikaciju (Mirosavljevi\u0107 2010, 82\u201383). S obzirom da je i to jedan od razloga zbog kojeg u novije doba \u010dlanstvo u politi\u010dkim strankama opada, i u brojkama i u aktivnostima, interni politi\u010dki marketing ima funkciju pove\u0107avati motivaciju predanosti, suradnju i trud od strane \u010dlanova, volontera i\u00a0 simpatizera, privla\u010denje mladih, ali i pomo\u0107i u prikupljanju nov\u010danih sredstava (\u010dlanarine, donacije) (Tomi\u0107 2014, 101107). Iako se i u ovoj vrsti komunikacije (interne) za poticanje sudjelovanja, suradnje i truda koristi uvjeravanje, ono nije dovoljno. Najve\u0107i problem dana\u0161njih politi\u010dkih stranaka nedostatak je jasne unutra\u0161nje upravlja\u010dke i komunikacijske strukture koja bi bila poznata i lako razumljiva svim \u010dlanovima (Mirosavljevi\u0107 2010, 82-83).<\/p>\n

      I dok se politi\u010dki marketing unutar organizacije bavi motiviranjem i pove\u0107anjem \u010dlanstva, volontera i simpatizera, ‘’tr\u017ei\u0161ni’’ politi\u010dki marketing bavi se prilago\u0111avanjem i ‘’prodajom’’ politi\u010dkog kandidata, odnosno ‘’prodajom’’ politi\u010dke ideje bira\u010dima. Ovakav ‘’tr\u017ei\u0161ni’’ marketin\u0161ki pristup u politici slu\u017ei za isticanje osobnosti politi\u010dkog, odnosno izbornog marketinga (Tomi\u0107 2014, 28-101). <\/p>\n

      Jedan od prethodno spomenutih 13 instrumenata suvremenog politi\u010dkog komuniciranja, a na neki na\u010din politici i najva\u017eniji, je izborni marketing. Ako se uzme u obzir da je cilj svake politi\u010dke stranke sudjelovanje u vlasti, a da bi to i postigli moraju sudjelovati na izborima, izborni marketing smatra se, ako ne najva\u017enijim, onda zasigurno najdinami\u010dnijim i najvi\u0161e ‘’tr\u017ei\u0161nim’’ dijelom politi\u010dkog marketinga. Izborni marketing vremenski je odre\u0111en, jer prati samo izborni proces, kampanju kandidata ili stranaka, a njegovim zavr\u0161etkom ponovo nastupa razdoblje redovnog marketinga, \u010de\u0161\u0107e nazivanog ‘’politi\u010dki marketing’’ (Mirosavljevi\u0107 2010, 101-102). Izborni marketing primjenjuje se prilikom svih vrsta izbora (op\u0107inski, gradski, \u017eupanijski, parlamentarni, predsjedni\u010dki), pa i referenduma te podrazumijeva aktivan pristup u kampanji. Analiziranjem pojma izborna kampanja, definiraju se dva op\u0107a tipa kampanje. U prvom ameri\u010dki politolog Vermeer u knjizi Campaigns in the News (1987.) definira predizborne kampanje kao ‘’vje\u017ebe u komuniciranju’’, odnosno ‘’poku\u0161aji kandidata da dopru do publike, bira\u010dkog tijela, sa svojim imenima, porukama, temama kampanje, stavovima o problemima i drugim sli\u010dnim pitanjima’’ (Vermeer u Tomi\u0107 idr. 2008, 42). Drugi pristup, odre\u0111en kao utilitaristi\u010dko-promid\u017ebeni, Percy H. Tannenbaum i Leslie J. Kostrich u knjizi Turned \u2013 on TV\/Turned \u2013 off Voters: Policy Options for Election Projections (1983.) pi\u0161u da predizborne kampanje obilje\u017eava ‘’uvjeravanje glasa\u010da da glasuju za odre\u0111enog kandidata’’ (Tannenbaum i Kostrich u Tomic idr. 2008, 42). <\/p>\n

      William H. Flanigan, pi\u0161u\u0107i o predizbornoj kampanji, u svom definiranju osnovnih ciljeva koje takva kampanja \u017eeli posti\u0107i, navodi sljede\u0107a tri; 1. objavljivanje atraktivnih kvaliteta kandidata, njihovih programa i realiziranje programa; 2. prikupljanje novca; 3.regrutiranje aktivista kampanje (Flanigan i Zingale 1972, 105). <\/p>\n

      Tomi\u0107 se pak odlu\u010duje za sljede\u0107i teorijski pristup pojmu izborna kampanja. On smatra da su to sve aktivnosti politi\u010dkih stranaka i kandidata u vrijeme (pred)izbornih kampanja koje uz primjenu integrirane marketin\u0161ke komunikacije imaju za cilj predstaviti kandidate i programe, izgraditi pozitivan strana\u010dki i osobni imid\u017e te pridobiti bira\u010de za postizanje planiranog izbornog cilja (Tomi\u0107 idr. 2008, 43). <\/p>\n

      Kao \u0161to se vidi i iz prethodnih definicija i tuma\u010denja pojma izborne kampanje, funkcija svake izborne kampanje je osigurati uvjete za predstavljanje i promid\u017ebu politi\u010dkih kandidata, programa, ideja, a sve s ciljem kako bi se osigurala \u0161to ve\u0107a potpora bira\u010da na dan izbora (Tomi\u0107 idr. 2008, 42-44).\u00a0 <\/p>\n

      R. Denton i G. Woodward smatraju da kampanje mo\u017eemo razlikovati i po njihovim funkcijama – instrumentalna i potro\u0161a\u010dka<\/em>. Instrumentalna funkcija<\/em> kampanje obuhva\u0107a funkciju aktivacije pona\u0161anja (poja\u010dava ne samo stavove bira\u010da i promjenu njihovih sklonosti, ve\u0107 i motivira bira\u010de da glasuju ili pomognu u kampanji), zatim funkciju kognitivne prilagodbe (stimuliranje svijesti o nekom pitanju \u0161to odra\u017eava gledi\u0161te kandidata ili rezultira modifikacijom stajali\u0161ta bira\u010da)\u00a0 te funkciju legitimiziranja novog vodstva i kasnijih pravila, zakona i propisa. Potro\u0161a\u010dke funkcije<\/em> utjelovljene su u komunikacijskim procesima koji idu dalje od odabira kandidata i dono\u0161enja zakona. One poma\u017eu i u stvaranju spona koje povezuju na\u0161 politi\u010dki sustav u jednu cjelinu. Obuhvatimo li sve prethodno navedene funkcije izbornih kampanja (instrumentalnu i potro\u0161a\u010dku) mo\u017eemo zaklju\u010diti da kampanje i poru\u010duju, i utje\u010du, i poja\u010davaju, i preobra\u0107uju, i informiraju, i bude entuzijazam, i motiviraju, pa \u010dak i obrazuju. Tako\u0111er, one ne samo da omogu\u0107avaju izabrati novog vo\u0111u, one definiraju identitet nekog naroda, pa smjeru u kojem se ide i iz kojeg se do\u0161lo (Denton i Woodward 1990, 77). <\/p>\n

      Kako bi poruke politi\u010dkih izbornih kampanja mogle ostvariti sve svoje prethodne funkcije (poru\u010diti, utjecati, poja\u010davati, preobratiti, informirati\u2026) suvremena profesionalna politi\u010dka komunikacija prisiljena je koristi sve vi\u0161e razli\u010ditih kanala (medija) za komunikaciju – televizijske i radijske reklame, debate, predizborne skupove, tiskane bro\u0161ure, internetske stranice, nastupe u emisijama, bed\u017eeve, plakate, automobilske naljepnice i sli\u010dno. Va\u017eno je znati da niti jedan od ovih medija ne dose\u017ee istu publiku, razlikuju se po tro\u0161kovima, imaju razli\u010dito vremensko trajanje i u\u010destalost pojavljivanja te da ih je izuzetno bitno znati dobro kombinirati. Iako su tri uvjerljivo najva\u017enije vrste persuazivnih poruka TV reklame (\u010desto emitirane), debate (veliki auditorij, mo\u017ee se saznati puno o kandidatima) te obra\u0107anje javnosti (veliki auditorij i dulje trajanje), izbor persuazivne poruke ovisit \u0107e uvijek o mediju, cilju koji se \u017eeli posti\u0107i i ciljanoj publici (Benoit i Benoit 2013, 237-249).\u00a0 <\/p>\n

      Kako bi poruke dobile svoj prostor u medijima i stigle do ciljane publike, politi\u010dki akteri uz pomo\u0107 profesionalaca kreiranjem doga\u0111aja i oblikovanjem svojih poruka trude se privu\u0107i pa\u017enju medija. S obzirom da je medijima interesantan samo onaj sadr\u017eaj koji privla\u010di publiku, a medijski prostor (televizija, radio, novine) ima ograni\u010deni kapacitet, osim \u0161to je izuzetno va\u017eno kreirati uvjerljivu poruku u skladu s ciljevima politi\u010dke organizacije, potrebno ju je u\u010diniti i dovoljno interesantnom, ali i prilagoditi mediju za kojeg se \u017eeli da ju plasira publici (Tomi\u0107 2014, 64).\u00a0 <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      4. PERSUAZIJA<\/em> KAO DIO STRATEGIJE POLITI\u010cKOG KOMUNICIRANJA <\/strong><\/p>\n

      Proces kreiranja poruka u skladu s ciljevima politi\u010dke organizacije, njihovo prezentiranje javnosti, ali i brojne tehnike, metode, instrumenti i alati, dovode do potrebe za izradom strategija komuniciranja. Svaka bi izborna kampanja trebala imati svoju (op\u0107u) strategiju. Takvu strategiju kreiraju politi\u010dki konzultanti u suradnji s kandidatima i strankama, a oblikovana je prema potrebama i \u017eeljama, odnosno u skladu s ciljevima prema kojima je potrebno komunicirati, to\u010dnije strate\u0161ki komunicirati. Prema Tomi\u0107u ‘’strate\u0161ka komunikacija je komunikacija osoba ili organizacija namijenjena uvjeravanju javnosti s osnovnim ciljem pove\u0107anja znanja, promjene stavova ili izazivanja \u017eeljenog pona\u0161anja’’ (Tomi\u0107 2014, 403). Samo dobra komunikacijska strategija dovodi do dobrih rezultata. Ona obuhva\u0107a niz analiti\u010dkih zadataka koji su jednaki kod svih tipova komunikacije, a mo\u017ee ih se koristiti i u usmenoj i u pismenoj komunikaciji. Kako bi komunikacijska strategija bila uspje\u0161na nije dovoljno samo obuhvatiti ciljeve, analizu, strategiju i primjenu ve\u0107 te elemente i primijeniti na komunikacijske zadatke (Rouse i Rouse 2005, 87-88). <\/p>\n

      Prema Lali\u0107u, strate\u0161ki komunicirati zna\u010dilo bi uz isticanje svojih posebnost predstaviti svoju stranku i kandidate, ukazati na razloge zbog kojih treba glasati za stranku i njezine kandidate, iznijeti svoj odnos prema dosada\u0161njoj vlasti i izraziti svoje mi\u0161ljenje prema suparni\u010dkim strankama te predstaviti politiku kakvu bi vodila i \u0161to bi ostvarila ukoliko bi do\u0161la na vlast ili kakav bi utjecaj imala na vlast (Tomi\u0107 idr. 2008, 48-51). <\/p>\n

      Komunikacijska strategija, ukoliko ju promatramo kao skupinu integriranih strategija, mo\u017eemo ra\u0161\u010dlaniti na \u010detiri strategije koje je nu\u017eno uskladiti i povezati da bi se ostvarili ciljevi: strategiju komunikatora;<\/em> strategiju publike; strategiju kanala i strategiju poruke.<\/em> Strategija komunikatora<\/em>, odnosno po\u0161iljatelja poruke, daje strukturu za prou\u010davanje i oblikovanje ciljeva komunikatora te procjenu i stvaranje njegove vjerodostojnosti. U strategiji publike<\/em> analizira se publika (kako joj pristupiti, privu\u0107i ju i motivirati), njihovo poznavanje teme te poznavanje komunikatora. Strategija poruke<\/em> bavi se sadr\u017eajem, strukturom i stilom poruke. Koji je stupanj formalnosti potreban te je li cilj uvjeriti, informirati ili savjetovati. Strategija kanala<\/em> definira sredstvo preno\u0161enja poruke u \u010demu va\u017enu ulogu ima vrijeme i novac te postojanje potrebe za trajnim zapisom. Dobro strukturirana komunikacijska strategija u marketingu, slu\u017ei za osna\u017eivanje poruka kako bi ‘’natjerali’’ primatelja poruke na kupovinu proizvoda (Rouse i Rouse 2005, 87-107). <\/p>\n

      Analiziraju\u0107i i ovako ra\u0161\u010dlaniv\u0161i komunikacijsku strategiju te ju usporediv\u0161i s tuma\u010denjem\u00a0 persuazije, kao procesa koji po\u010dinje osobom (uvjeravateljem\/komunikatorom) koja ima za cilj stvoriti poruku koja \u0107e potaknuti na postizanje ciljeva stvaranjem, mijenjanjem ili ja\u010danjem stavova drugih (primatelja poruke) (Benoit i Benoit 2013, str 9), i pri tome znaju\u0107i da su politi\u010dke kampanje organizirani napori koji nastoje utjecati na proces dono\u0161enja odluka unutar neke zemlje, mo\u017ee se re\u0107i da je strate\u0161ko komuniciranje u okviru politi\u010dkog marketinga u potpunosti persuazivnog karaktera. To je vidljivo i u osnovnom cilju svake politi\u010dke kampanje, koje se vode metodama uvjeravanja glasa\u010da da je jedan kandidat, jedna politi\u010dka stranka, bolja od drugog kandidata i njegove politi\u010dke opcije. Pri tome kandidat A ne treba biti savr\u0161en. Potrebno je samo da uvjeri ve\u0107inu onih koji glasaju da je bolji od kandidata B. Bez obzira na vizualna sredstva ozna\u010davanja poput odje\u0107e, frizure, \u0161minke, loga (McNair 2003, 12), razinu politike pa i na karakter (osobne karakteristike kandidata), u verbalnim i pisanim iskazima im u tom uvjeravanju poma\u017eu i tri univerzalne persuazivne opcije za privla\u010denje glasova: 1. samohvala<\/em> \u2013 hvalisanje vlastitim pozitivnim osobinama; 2. napad (kritiziranje protivnika)<\/em> \u2013 uvjeravanje glasa\u010da u navodne slabosti ili nedostatke protivnika; 3.\u00a0 obrana ( reakcija na napade)<\/em> \u2013 poku\u0161aj pobijanja ili odbacivanja kao odgovor na napade (Benoit i Benoit 2013, 239-241). Ovakve, pomalo ‘’ratni\u010dke’’ opcije privla\u010denja glasa\u010da ne \u010dude s obzirom da su za politi\u010dare izbori prijelomni trenutak karijere, odnosno njihovo politi\u010dko ‘’biti ili ne biti’’. \u017dele li zaista osvojiti vlast, politi\u010dari moraju biti spremni u\u010diniti sve \u0161to im pravni, obi\u010dajni, moralni normativni okviri dru\u0161tvenog \u017eivota dopu\u0161taju, a ponekad i puno vi\u0161e od toga (Jantol 2004, 205). <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      5. ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/p>\n

      Svrha ovog preglednog \u010dlanka bila je prikazati tuma\u010denje pojmova persuazija<\/em> i politi\u010dki marketing<\/em> te njihov uzajamni odnos. S obzirom da su i jedan i drugi pojam \u010desto raspravljani, tuma\u010denju se pristupilo kroz pregled literature naj\u010de\u0161\u0107e spominjanih i citiranih autora u temama politike, politi\u010dkog marketinga, politi\u010dkih komunikacija i persuazije. Pregledom dostupne literature uo\u010davamo da se o pojmovima politi\u010dkog marketinga<\/em> i persuazije<\/em> te o njihovom uzajamnom odnosu, zbog mije\u0161anja s drugim pojmovima, me\u0111u autorima \u010desto vodila rasprava. Poku\u0161avaju\u0107i definirati persuaziju vidimo da ju pojedini autori, iako to nije, poistovje\u0107uju s propagandom, dok pojam politi\u010dki marketing stavljaju u podre\u0111eni ili ravnopravan odnos s politi\u010dkom komunikacijom, pa i odnosima s javno\u0161\u0107u, nazivaju\u0107i ga samo jednim od njihovih metoda djelovanja. Iako prema nekim autorima djelomi\u010dno kritiziran, zbog svog tr\u017ei\u0161nog i profitnog pristupa, politi\u010dki marketing ipak dobiva sve ve\u0107i zna\u010daj u politici, a da bi izvr\u0161io svoju funkciju, potrebno mu je koristiti komunikaciju jakog persuazivnog karaktera. Upravo zbog toga profesija politi\u010dara u dana\u0161nje vrijeme vi\u0161e nije prepu\u0161tena slu\u010daju, ve\u0107 se zasniva na ozbiljnoj pripremi i stru\u010dnosti, jer ukoliko se ne poznaju pravila persuazije uvijek postoji opasnost od ‘’skretanja’’ u smjeru propagande i manipulacije. Uz globalizaciju i sve br\u017ei razvoj tehnologija, politi\u010dke stranke i njihovi kandidati kroz proces politi\u010dkog marketinga sve vi\u0161e profesionaliziraju svoju komunikaciju. I politolozi, i komunikolozi, i psiholozi, i ekonomisti, pa i sociolozi posljednjih dva desetlje\u0107a sve vi\u0161e skre\u0107u pozornost na njegovo sustavno prou\u010davanje time daju\u0107i marketingu u politici sve ve\u0107i zna\u010daj. Promatrali ga kao op\u0107u metodu komunikacije ili posebnu granu marketin\u0161kog komunikacijskog djelovanja koja ne pribavlja novac, cilj politi\u010dkog marketinga je prodati politi\u010dku robu, a kako bi to ostvario, kao i svaki drugi, i politi\u010dki marketing u svom djelovanju mora imati izrazito jak persuazivni karakter. Iako se taj persuazivni karakter u politi\u010dkom marketingu najvi\u0161e koristi u svrhu pridobivanja bira\u010da, zna\u010dajna je spoznaja da se jako rijetko koristi u svrhu pove\u0107anja politi\u010dke participacije.<\/p>\n

      Veliki pad zainteresiranosti gra\u0111ana za politiku i politi\u010dke stranke i kandidate, odnosno njihovo okretanje ‘’od’’ politike, vidljivo je ne samo u sve manjem broju \u010dlanova i volontera ve\u0107 i u sve ve\u0107em padu izlaznosti bira\u010da na izbore. S takvim trendom koji je u porastu, od izbora do izbora, susre\u0107e se sve vi\u0161e zemalja u EU (Izbori u Francuskoj, 2022), ali i Republika Hrvatska. <\/p>\n

      Analizira li se situacija u Republici Hrvatskoj od prvih izbora odr\u017eanih 1992.g., vidljivo je da je na vi\u0161estrana\u010dke parlamentarne izbore koji su odr\u017eani u kolovozu 1992.g. iza\u0161lo 75,61% bira\u010da, dok je na posljednje parlamentarne izbore odr\u017eane 2020.g. iza\u0161lo samo 46,90% bira\u010da. Ista situacija je i s predsjedni\u010dkim izborima. Na prvim predsjedni\u010dkim izborima odr\u017eanima 1992.g. broj bira\u010da koji su izi\u0161li na izbore bio je 74,90%, dok se 2020.g. za izlazak na izbore aktiviralo samo 51,19% bira\u010da (DIP RH, 2022).<\/p>\n

      Sli\u010dan trend pada izlaznosti bira\u010da do\u017eivljavaju i referendumi. Od prvog referenduma 1991.g. u Hrvatskoj koji je pokazao veliku zainteresiranost bira\u010da od 83,56%, referendum iz 2013.g. sa svojih 37,90% pokazuje razo\u010daravaju\u0107e rezultate izlaznosti. No, iako je do sada, prema dostupnim podacima, izlaznosti hrvatskih bira\u010da na referendume, parlamentarne i predsjedni\u0107ke izbore sve ni\u017ea, istovremeno je primije\u0107en uzlazni trend na izborima za Europski parlament. I dok je izlaznost na europske izbore od 1979.g. do danas u EU pala s 61,99% na 50,66%, Hrvatska je jedna od zemalja u kojoj se ipak bilje\u017ei blagi porast zainteresiranih bira\u010da za tu vrstu izbora. Tako je na prvim izborima za europski parlament na izbore u RH 2013.g. iza\u0161lo samo 20,84% bira\u010da, dok ve\u0107 2014.g. taj postotak raste na 25,24%, a 2019.g. na 29,85% (European Parliament, 2022). <\/p>\n

      Promatraju\u0107i evidentan pad zainteresiranosti hrvatskih bira\u010da za izbore u Republici Hrvatskoj, mo\u017eemo zaklju\u010diti da je nezainteresiranost za nacionalne politi\u010dke opcije i politi\u010dke kandidate zaista sve ve\u0107a. Upravo takva situacija danas otvara, u velikom dijelu, premalo istra\u017een prostor u kojem jo\u0161 uvijek nemamo odgovor na pitanje koliko su i jesu li za takvu situaciju krivi politi\u010dari (politike i\/ili kandidati), jer su lo\u0161 proizvod koji je sve te\u017ee ‘’upakirati’’ i dobro ‘’prodati’’ ili okretanju gra\u0111ana ‘’od’’ politike doprinosi i politi\u010dki marketing svojim instrumentima i metodama komuniciranja, koje bez obzira \u0161to predstavljaju novi i sve ve\u0107i trend u profesionalizaciji politi\u010dke komunikacije, zbog sve br\u017eeg razvoja nekih novih potreba gra\u0111ana, javnosti i medija, ve\u0107 danas mo\u017eemo smatrati zastarjelima, nefunkcionalnima ili samo nedovoljno prilago\u0111enima dr\u017eavnom ure\u0111enju i politici koja ih koristi.<\/p>\n

      Ukoliko se osvrnemo na Republiku Hrvatsku i podatke dobivene u istra\u017eivanju provedenom 2017.g. kojim se potvrdila potreba za uvo\u0111enjem eti\u010dkog kodeksa koji bi regulirao neeti\u010dno i nemoralno djelovanje dr\u017eavnih du\u017enosnika u Republici Hrvatskoj, mo\u017eda ipak imamo dio odgovora na prethodno postavljeno pitanje. Tako je prema anketi iz 2017.g. ustanovljeno da \u010dak 93,5% gra\u0111ana Republike Hrvatske smatra kao dr\u017eavni du\u017enosnici nisu moralni i eti\u010dni u svom pona\u0161anju i djelovanju. Upravo takvo pona\u0161anje dr\u017eavnih du\u017enosnika, prema istra\u017eivanju, utjecalo je i na gubitak povjerenja u politiku i institucije kod 96,3% gra\u0111ana, dok njih 82,1% nemoralnu i neeti\u010dnu politiku i politi\u010dke kandidate navodi i kao glavni razlog ne izlaska na izbore (Anketni upitnik, 2017).\u00a0 <\/p>\n

      Sude\u0107i prema ovim podacima, moglo bi se zaklju\u010diti da su hrvatska politika i politi\u010dki kandidati zaista proizvod koji je sve te\u017ee ‘’upakirati i prodati’’ te bitan razlog okretanja gra\u0111ana ‘’od’’ politike, \u010dime politi\u010dki marketing postaje i vi\u0161e nego potreban. No, znaju\u0107i da se i hrvatska politi\u010dka komunikacija u posljenjih dva desetlje\u0107a profesionalizirala, a zainteresiranost gra\u0111ana za nju i dalje pada, ostaje jo\u0161 uvijek ne odgovoreno kolika je odgovornost i na instrumentima politi\u010dkog marketinga koji, unato\u0107 primjeni svih persuazivnih pravila i metoda,\u00a0 o\u010dito sve manje odra\u0111uju svoju funkciju. Mo\u017ee li ih se u kona\u010dnici zaista smatrati zastarjelima i nefunkcionalnima ili ih se samo jo\u0161 uvijek ne zna prilagoditi dana\u0161njem dru\u0161tvu (bira\u0107ima) i sve lo\u0161ijoj ponudi na na\u0161em politi\u010dkom ‘’tra\u017ei\u0161tu’’. <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nZauzeti stav apatije \u2013 ignorirati svoja htjenja i \u017eelje i nadati se da \u0107e netko potajno vidjeti \u0161to \u017eelimo;
      \n Koristiti prisilu \u2013 prijetnje, agresivno pona\u0161anje i izazivanje straha s ciljem da postignemo \u0161to \u017eelimo. (Benoit i Benoit 2013, 6-7)
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Antolovi\u0107, Kamilo i Svili\u010di\u0107, Nik\u0161a. 2020. Komunikacijske vje\u0161tine. <\/em>Zagreb: K&K Promocija.<\/p>\n

      American Marketing Association (AMA). 1960. Marketing Definition<\/em>. Chicago: American Marketing Association. <\/p>\n

      Aristotel. [prev. Marko Vi\u0161i\u0107]. 1989. Retorika<\/em>. Zagreb: Naprijed.<\/p>\n

      Benoit, Pamela J. i Benoit William L. 2013. Persuazivne poruke \u2013 Proces utjecanja. <\/em>Jastrebarsko: Naklada Slap.<\/p>\n

      Blumer, Jay. G, i Kavanagh, Dennis. 1999. The Third Age of Political.\u00a0 Communication: Influences and Features. Political Communication Vol. 16 (3).\u00a0\u00a0 Dostupno na: https:\/\/doi.org\/10.1080\/105846099198596<\/a> (2. sije\u010dnja 2022). <\/p>\n

      Bongrand, Michel. 1998. Politi\u010dki marketing.<\/em> Beograd: Plato \u2013 XX.vek. <\/p>\n

      Bo\u0161njak, Amalija. 2018. Persuazija u javnoj komunikaciji. <\/em>Osijek: Sveu\u010dili\u0161te Josipa Juraja Strossmayera. Dostupno na: https:\/\/urn.nsk.hr\/urn:nbn:hr:251:812912<\/a> (14.srpnja 2022).<\/p>\n

      Denton, Robert E. i Woodward Gary C. 1990. Political Communication in America. <\/em>New York: Praeger. <\/p>\n

      Dibb, Sally, Simkin Lyndon, Pride William M. i Ferrell O.C. 1995. Marketing – Europsko izdanje<\/em>. Zagreb: Mate. <\/p>\n

      DIP. Dr\u017eavno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske. 2022. Dostupno na: https:\/\/www.izbori.hr\/site\/ <\/a>\u00a0(25. travnja 2022).<\/p>\n

      European Parliament. 2022. Dostupno na: https:\/\/www.europarl.europa.eu\/portal\/en<\/a> (25. travnja 2022).<\/p>\n

      Flanigan, William H. i Zingale Nancy H. 1972. Political Behaviour of the American Electorate.<\/em> Boston: Allyn and Bacon. <\/p>\n

      Gardner, Howard. 2006. Promijeniti mi\u0161ljenje.<\/em> Zagreb: Algoritam. <\/p>\n

      Grbe\u0161a, Marijana i Lali\u0107 Dra\u017een. 2003. Osnove politi\u010dke komunikacije \u2013 radna verzija priru\u010dnika za studente.<\/em> Zagreb: Fakultet politi\u010dkih znanosti. <\/p>\n

      Jantol, Tomo. 2004. Politi\u010dka javnost.<\/em> Zagreb: Birotisak. <\/p>\n

      Ki\u0161i\u010dek, Gabrijela i Stankovi\u0107 Davor. 2014. Retorika i dru\u0161tvo<\/em>. Jastrebarsko: Naklada Slap. <\/p>\n

      Kotler, Philip. 2006. Kotler o marketingu: kako stvoriti, osvojiti i gospodariti tr\u017ei\u0161tima<\/em>. Zagreb: Masmedia d.o.o. <\/p>\n

      Kotler, Philip, Wong Veronica, Saunders John i Armstrong Gary. 2006. Osnove Marketinga, 4. europsko izdanje. <\/em>Zagreb: MATE i Zagreba\u010dka \u0161kola ekonomije i managementa. <\/p>\n

      Lek\u0161i\u0107, Ivana. 2017. Pravilnik o eti\u010dkom pona\u0161anju i djelovanju dr\u017eavnih du\u017enosnika Republike Hrvatske. <\/em>Maribor: Alma Mater Europaea.<\/p>\n

      Lock, Andrew i Harris Phil. 1996. Political marketing \u2013 Viva la difference! European Journal of Marketing,<\/em> 30, (7). <\/p>\n

      Maarek, Philippe. J. 1995. Political Marketing and Communication.<\/em> London: John Libbey & Company. <\/p>\n

      McNair, Brian. 2003. Uvod u politi\u010dku komunikaciju<\/em>. Zagreb: Fakultet politi\u010dkih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. <\/p>\n

      Michaelsen, Abigail. 2015 Brand Obama: How Barack Obama Revolutionized Political Campaign Marketing in the 2008 Presidential Election.<\/em> CMC Senior Theses. 990. Claremont CA: Claremont McKenna College. Dostupno na: https:\/\/scholarship.claremont.edu\/cmc_theses\/990<\/a> (13. sije\u010dnja 2022).<\/p>\n

      Mirosavljevi\u0107, Mladen. 2010. Politi\u010dko komuniciranje – Friedrich-Ebert-Stiftung.<\/em> Sarajevo: Amosgraf. <\/p>\n

      Mortensen, Kurt W. 2004. Maximum Influence: The 12 Universal Laws of Power Persuasion. <\/em>New York: American Management Association.<\/p>\n

      Muhi\u0107, Ferid. 1990. Eti\u010dke kontroverze suvremenog novinarstva, u Slavujevi\u0107 Z. (ur.), Politi\u010dki marketing.<\/em> Beograd: Radni\u010dka \u0161tampa.<\/p>\n

      Newman, Bruce I. 1994. The Marketing of the President \u2013 Political Marketing as Campaign Strategy<\/em>. London: Sage Pub. <\/p>\n

      Nichols, Ralph G. 1987. Manipulation versus Persuasion.<\/em> The International Journal of Listening Vol. 1. Dostupno na: https:\/\/doi.org\/10.1080\/10904018.1987.10499005<\/a> (14. srpnja 2022).<\/p>\n

      O’Shaughnessy, John\u00a0 i O’Shaughnessy Nicholas J. 2004. Persuazion in Advertising.<\/em> London: Routledge – Taylor & Francis Group.<\/p>\n

      Pavi\u0107, Ivana. 2011. Persuazija i propaganda<\/em>. Osijek: Sveu\u010dili\u0161te Josipa Jurja Strossmayera. Dostupno na: https:\/\/urn.nsk.hr\/urn:nbn:hr:142:083983<\/a> (14. srpnja 2022.)<\/p>\n

      Poter, Lester R. 2001. Komunikacijski plan \u2013 sr\u017e strate\u0161kih komunikacija. Zagreb: Hrvatska udruga za odnose s javno\u0161\u0107u. <\/p>\n

      Paro, Jasna. 2022. Izbori u Francuskoj: Izlaznost znatno manja nego prije pet godina. <\/em>Dnevnik\/HRT\/Hina. Dostupno na: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/eu\/izbori-u-francuskoj-macron-ili-le-pen-6945258<\/a> (29. travnja 2022).<\/p>\n

      Pletikos, E., Vla\u0161i\u0107 Dui\u0107 J. 2006. „Uvodni dio govora: kako privu\u0107i pozornost i stvoriti naklonost pubike? Analiza percepcije.<\/em> Dostupno na: https:\/\/hrcak.srce.hr\/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=36197<\/a> (19. srpnja 2022).<\/p>\n

      Pupovac, Milorad. 1990. Politi\u010dka komunikacija – Prolegomena teoriji politi\u010dke komunikacije<\/em>. Zagreb: August Cesarec. <\/p>\n

      Reardon, Kathleen K. 1998. Interpersonalna komunikacija<\/em>. Zagreb: Alineja. <\/p>\n

      Rouse, Sandra i Rouse Michael J. 2005 Poslovne komunikacije. <\/em>Zagreb: Masmedia. <\/p>\n

      Sladi\u0107, Vedran. Persuazija u marketin\u0161koj komunikaciji. <\/em>2015. Nacionalni repozitorij zavr\u0161nih i diplomskih radova ZIR. Zagreb: Nacionalna i sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica u Zagrebu. Dostupno na: https:\/\/urn.nsk.hr\/urn:nbn:hr:111:781868<\/a> (20. prosinca 2021). <\/p>\n

      Slavujevi\u0107, Zoran \u0110. 1999. Politi\u010dki marketing<\/em>. Beograd: Fakultet politi\u010dkih nauka. <\/p>\n

      Spahi\u0107, Besim, ur. 1990. Izazovi politi\u010dkog marketinga.<\/em> Zbornik: Politi\u010dki marketing. Beograd: Radni\u010dka \u0161tampa. <\/p>\n

      \u0160kari\u0107, Ivo. 2000. Temeljci suvremenoga govorni\u0161tva<\/em>. Zagreb: \u0160kolska knjiga.<\/p>\n

      \u0160iber, Ivan. 1992. Politi\u010dka propaganda i politi\u010dki marketing.<\/em> Zagreb: Alineja. <\/p>\n

      \u0160iber, Ivan. 2000.\u00a0 Politi\u010dki marketing i politi\u010dki sustav. Politi\u010dka misao: \u010dasopis za politologiju<\/em> Vol. 37 No. 2.\u00a0 <\/p>\n

      \u0160iber, Ivan. 2003. Politi\u010dki marketing. <\/em>Zagreb: Politi\u010dka kultura nakladno-istra\u017eiva\u010dki zavod. <\/p>\n

      \u0160panjol Markovi\u0107, Mirela. 2008. Mo\u0107 uvjeravanja.<\/em> Zagreb: Profil International d.o.o.<\/p>\n

      Tafra \u2013 Vlahovi\u0107, Majda. 2012. Komunikacijski menad\u017ement \u2013 strategija, modeli, planiranje.<\/em> Zapre\u0161i\u0107: Visoka \u0161kola za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti\u00a0 „Baltazar Adam Kr\u010deli\u0107“. <\/p>\n

      Tafra \u2013 Vlahovi\u0107, Majda. 2013. Javni govor: priprema, nastup, utjecaj.<\/em> Zapre\u0161i\u0107: Visoka \u0161kola za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti „Baltazar Adam Kr\u010deli\u0107“.<\/p>\n

      Tannenbaum, Percy H. i Kostrich, Leslie J. 1983. Turned-on. TV\/Turned-off Voters: Policy Options for Election Projections. <\/em>Beverly Hills CA: Sage Publications.<\/p>\n

      The World Bank (2020). Persuasion.<\/em> UK: Communication for Governance & Accountability Program. Dostupno na: https:\/\/assets.publishing.service.gov.uk\/media\/57a08b6d40f0b64974000b44\/Persuasionweb.pdf<\/a> (14. srpnja 2022).<\/p>\n

      Tomi\u0107, Zoran. 2014. Politi\u010dki marketing \u2013 na\u010dela i primjena.<\/em> Mostar\/Zagreb\/Sarajevo: Sveu\u010dili\u0161te u Mostaru \u2013 Synopsis. <\/p>\n

      Tomi\u0107, Zoran, Spahi\u0107 Besim i Grani\u0107 Ivica. 2008. Strategija izbornih kampanja. <\/em>Zagreb \u2013 Sarajevo: Synopsis. <\/p>\n

      Vermeer, Jan Pons. 1987. Campaigns in the News: Mass Media and Congressional Elections.<\/em> New York: Praeger. <\/p>\n

      Zipfel, Astrid. 2008. Public Relations, Political, in: Encyclopedia of Political Communication<\/em>. Los Angeles: Sage Publications.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Persuasion Communication in Political Marketing<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Politics is a very important activity which defines rules of living within a community. Today, in democratic societies, citizens are given an opportunity to decide, through electoral political campaign, who will lead and make decisions about their general needs. In order to make a better decision, citizens need to connect with political parties. In other words, political parties have a task to introduce their work and candidates offered on the political \u2018market\u2019. In the modern history of political campaigns, that can be accomplished through marketing, in this case, political marketing. Marketing in politics is a comprehensive and complex process of market research, creating your own political product, adapting to the market and systematic process of influencing the market. All in order for a political process to be accepted and the application of basic marketing concepts to become relevant in electoral victory. Marketing has become a crucial factor in all aspects of life, both in commercial and political terms, and it has to be based on good persuasion. If we take into consideration that the main motivation of every person is to accomplish or to choose what is best for them and their families, it is important to know how to choose between multiple options. In that part, marketing persuasion comes to first place as a specific and very common form of communication. A way of communication that should convince others to choose or to build trust and bond to what is offered, because for successful sales, you need to be better than the competition, to be different and memorable. <\/em>\n<\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> persuasion, communication, politics, political communication, marketing, political marketing.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

           11(21)#22 2022 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.11.21.9 UDK 32:339.138 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 10.4.2022.     Ivana Babi\u0107 Alma Mater Europaea bivana0109@gmail.com Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu Puni tekst: pdf (422 KB), Hrvatski, Str. 3561 – 3581 […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":410,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[99],"tags":[765],"class_list":["post-418","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-21-vlasiti-url","tag-ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nIvana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     11(21)#22 2022 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.11.21.9 UDK 32:339.138 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 10.4.2022.     Ivana Babi\u0107 Alma Mater Europaea bivana0109@gmail.com Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu Puni tekst: pdf (422 KB), Hrvatski, Str. 3561 – 3581 […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2022-09-10T20:01:46+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"49 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu\",\"datePublished\":\"2022-09-10T20:01:46+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/\"},\"wordCount\":9863,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"keywords\":[\"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 21 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/\",\"name\":\"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"datePublished\":\"2022-09-10T20:01:46+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2022\\\/09\\\/inmediasresno1malo21.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     11(21)#22 2022 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.11.21.9 UDK 32:339.138 Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 10.4.2022.     Ivana Babi\u0107 Alma Mater Europaea bivana0109@gmail.com Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu Puni tekst: pdf (422 KB), Hrvatski, Str. 3561 – 3581 […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2022-09-10T20:01:46+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"49 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu","datePublished":"2022-09-10T20:01:46+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/"},"wordCount":9863,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","keywords":["Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu"],"articleSection":["In Medias Res broj 21 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/","name":"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","datePublished":"2022-09-10T20:01:46+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2022\/09\/inmediasresno1malo21.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/ivana-babic-persuazivna-komunikacija-u-politickom-marketingu\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Ivana Babi\u0107: Persuazivna komunikacija u politi\u010dkom marketingu"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/418","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=418"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/418\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/410"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=418"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=418"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=418"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}