{"id":428,"date":"2023-05-17T18:19:31","date_gmt":"2023-05-17T18:19:31","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/05\/17\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/"},"modified":"2023-05-17T18:19:31","modified_gmt":"2023-05-17T18:19:31","slug":"leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/","title":{"rendered":"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(22)#2 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.2<\/a>
\nUDK 32:366.636
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 5.12.2022.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Leo Katunari\u0107<\/span><\/p>\n

Samostalni umjetnik, Hrvatska
\nleokadele@gmail.com<\/p>\n

Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (332 KB), Hrvatski, Str. 3627 – 3641
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Suvremena politi\u010dka su\u010delja sve \u010de\u0161\u0107e upotrebljavaju jezi\u010dne sklopove kojima pozivaju na preoblikovanje stvarnosti umjesto tradicionalnih obe\u0107anja o nadogradnji kolektivne vizije realnosti. Diskurs se obnavlja registrima iz izvedbenog su\u010delja, posebno umjetni\u010dke izvedbe, a koja prirodno kreira stvarnost isprepletenu realnostima. Kultura namjerno kreiranih la\u017enih vijesti, dubokog nestvarnog i kultura brisanja naizgled digitalnu kulturu pozicioniraju kao produ\u017eetak tradicionalnih ljudskih dru\u0161tvenih alata za izradu zatvorenih krugova ideologizacije realnosti. Na djelu je novi diskurs, arhiviranje podataka kao objekata kojima se priklju\u010duju i meta podaci, primjerice obrazac javne izvedbe. Jednom aktivirani, takvi objekti mogu djelovati u ljudskoj fizi\u010dkoj realnosti igraju\u0107i ulogu javne izvedbe. U stvarnosti oni su sli\u010dni jezi\u010dnom sklopu kojeg rabe psihopati ili sociopatske skupine. Jezik je to bez izvornika i cilja, jezik neprestane prilagodbe akciji stvaranja i odr\u017eavanja su\u010delja u kojemu bi psihopat mogao nesmetano funkcionirati. Zato je zanimljiva pojava novih oblika umjetni\u010dke izvedbe, poput nft (neprenosivi zalog) koji koriste i ljudsko i digitalno, bitchain, su\u010delje kako bi zaustavile stalni kolaps realnosti u vlastitu nestabilnost. Da li se radi o subverziji koja se uvijek o\u010dekuje u situacijama u kojima prijeti okamenjivanje sustava i kako to da se takva akcija javlja kao umjetni\u010dki jezik proizveden strojem?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> psihopatija, politi\u010dka pozornica, umjetni\u010dke izvedba, umjetni\u010dki jezik, kultura, digitalna kultura.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Politi\u010dki um<\/strong><\/p>\n

Ne postoji vi\u0161e kritizirana i vi\u0161e omra\u017eena ljudska aktivnost nego je to politika. Tisu\u0107lje\u0107ima ljudi na svim stranama svijeta proklinju bahatost i be\u0161\u0107utnost svojih vladara, i izabranih i nametnutih. Vladari zauzvrat svojim ljudima, svojem narodu, prire\u0111uju teatralizacije njihovih prigovaranja. Vladaoci se predstavljaju kao super efikasne ma\u0161ine koje probleme narodnih masa lako\u0107om pretvaraju u razumljive kodove. Mase odgovaraju ekstati\u010dnim stupanjem strojevim korakom<\/em>, demonstriraju\u0107i funkcionalnost strojne jednostavnosti nasuprot neefikasnosti razbaru\u0161ene kreativnosti i pretjeranog razmi\u0161ljanja. Mehanizam politi\u010dkog djelovanja jest stalni pritisak na ljudski kreativni potencijal. Nasuprot privremenom uspjehu restrikcija i zabrana, kompetentna politi\u010dka akcija lu\u010di permanentnu korist javno komuniciraju\u0107i obrascima koje aproprira iz diskursa umjetni\u010dke izvedbe. Sli\u010dno kazali\u0161tu, politi\u010dka izvedba stalno je u potrazi za novim oblicima tehnologije koje bi joj omogu\u0107ili i ve\u0107u efikasnost. Kazali\u0161te usvaja tehnologiju kao oblik poja\u010diva\u010da emocija, a kako bi publiku jasnije dovelo u poziciju kriti\u010dkog mi\u0161ljenja o pro\u017eivljenom.\u00a0 Kada politika prona\u0111e upotrebljive tehnologije ona ih ne koristi za izazivanje kriti\u010dkog mi\u0161ljenja kod svoje publike, nego ih modificira u sredstvo svoje agitacije. Tako i suvremene dru\u0161tvene digitalne mre\u017ee, osobito nakon web 2.0 revolucije, nude novi, dvosmjerni oblik komunikacije. Politi\u010dke platforme upotrebljavaju ih kako bi se prikazale zainteresirane za komunikaciju s bira\u010dima, a zapravo ih koriste kao platforme manipulacije. Politiku shva\u0107amo, a i samim nazivljem opravdavamo, kao socijalnu nu\u017enost. Ipak, politi\u010dko djelovanje se u suvremenoj digitalnoj kulturi razvija i odr\u017eava registrom koji je suprotan njegovoj izvornoj svrsi. Jezik kojim se izvodi suvremena politi\u010dka akcija identi\u010dan je jeziku odr\u017eavanja osobnih umjetnih realnosti, jeziku sociopatije.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Suvremene politi\u010dke platforme kao aproprijacije<\/strong><\/p>\n

Jezik suvremenih politi\u010dkih platformi sve vi\u0161e obuhva\u0107a registar jezi\u010dne kulture kojom se odr\u017eavaju digitalne dru\u0161tvene mre\u017ee. Politi\u010dka akcija ne slu\u017ei se vi\u0161e tradicionalnim jezikom zavo\u0111enja kojim se obe\u0107ava promjena dru\u0161tvene stvarnosti na korist svima. Uobi\u010dajenu zavodni\u010dku retoriku zamijenio je jezik kojim se naizgled afirmira transparentnost i tako osigurava participaciju svih sudionika, ne samo izabranih predstavnika nego i onih koji biraju, u politi\u010dkim procesima. Naizgled, radi se o logi\u010dnom koraku odustajanja od kompromitiranih na\u010dina politi\u010dke komunikacije s bira\u010dima a kojeg mo\u017eemo pojednostavljeno opisati kao zavo\u0111enje i saniranje posljedica zavo\u0111enja. U prvoj fazi politi\u010dke akcije, primjerice predizborne kampanje, upotrebljava se jezik kojim se prikrivaju stvarni ciljevi, primjerice ostvarivanje koristi za sebe i interesne skupine. U drugoj fazi, primjerice nakon \u0161to politi\u010dka platforma zadobije povjerenje bira\u010da i tako osigura vlast, upotrebljava se jezik kojim se racionalizira i internalizira ono \u0161to se obe\u0107avalo za vrijeme predizborne kampanje, u prvoj fazi politi\u010dkog djelovanja, a za \u0161to je jasno da se ne\u0107e mo\u0107i ostvariti. Takav dualno konstruiran sustav hrani se svojevrsnom izvedbenom dramaturgijom koja kojom iznova pokre\u0107e ciklus \u017eudnja – odustajanje\/zaborav – \u017eudnja. Era koja je prethodila digitalnoj kulturi, informati\u010dka era ili doba masovnih medija, odr\u017eavala se dramaturgijama kojima se individualna ili kolektivna \u017eudnja sihronizirala\u00a0 s predvi\u0111enim periodima odustajanja i zaborava u repetitivni ritam sli\u010dan izvedbi. Takve izvedbe postale su op\u0107eprihva\u0107ene i predvidljive, a \u0161to je vremenom smanjilo interes javnosti za njih. Iako se radi o akcijama i izvedbama koje direktno utje\u010du na kvalitetu \u017eivota pojedinca i kolektiva, javnost ih je po\u010dela tretirati kao da su doista neva\u017ene predstave ili standardizirane umjetni\u010dke izvedbe koje ne donose ni\u0161ta kvalitetnije osim vlastite spektakularnosti. Izvedbama koje mogu direktno mijenjati realnost, a \u0161to poznajemo kao ritual ili politi\u010dki nastup, pripisala se bit umjetni\u010dke izvedbe \u2013 privremenost i neobavezna spektakularnost. Publika, dru\u0161tvena javnost, takvog hibrida politi\u010dke izvedbe koja se slu\u017ei jezikom spektakla, ne mo\u017ee do\u017eivjeti katarzu krajem izvedbe, iako je pri\u017eeljlkuje kao i svaka kazali\u0161na publika, a zato jer se izvedbeni ciklus politi\u010dkog izvedbenog spektakla stalno ponavlja. Do\u017eivljava se samo frustracija, a koja je opet samo poticajni izvedbeni element ka sljede\u0107em impulsu ritma dramaturgije hibrida – odustajanju i zaboravu. Zasi\u0107enost takvim stanjem dovela je do nekriti\u010dkog prihva\u0107anja mogu\u0107nosti koje je nagovijestila digitalna kultura, osobito od po\u010detka 2000. Jezik digitalne kulture ne mo\u017ee slu\u017eiti (samo) prikrivanju pravih namjera ili zavo\u0111enju radi postizanja nekog skrivenog cilja. Digitalne baze podataka \u010duvaju svaku rije\u010d i izre\u010denost, kao i sve mogu\u0107e kalkulacije kombinacija izvedbi i rezultata. Takvo stanje omogu\u0107uje pristup podacima iz svih mogu\u0107ih kutova, onemogu\u0107uje skrivanje, te tako stvara osje\u0107aj uklju\u010denosti u proces dono\u0161enja odluka, nekada\u0161nje zatvorene sfere tajnog znanja elitnih krugoiva. Suvremene politi\u010dke platforme prepoznale su takav trend i zato sve vi\u0161e, uz uobi\u010dajenu politi\u010dku dramaturgiju dualnog jezika, upotrebljavaju i novi jezik kojim naizgled osiguravaju stalnu kontrolu svojeg djelovanja. Sada se obe\u0107ava sudjelovanje svih zainteresiranih u procesima odlu\u010divanja, a \u0161to bi trebalo onemogu\u0107iti manipulaciju informacijama u svrhu prikrivanja interesa tajnovitih skupina. Ono \u0161to je doista novo je to da interesne skupine nisu vi\u0161e tajnovite. Digitalna kultura brzinom razmjene informacija dosita je omogu\u0107ila pristup do tada skrivenim sferama. Takva dinamika nije onemogu\u0107ila interesne skupine ve\u0107 ih je natjerala na promjenu jezika i dramaturgije kojom se slu\u017ee preko politi\u010dkih platformi. To je razvidno ve\u0107 povr\u0161nom analizom na\u010dina djelovanja suvremenih politi\u010dkih platformi<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u digitalnoj kulturi. Naime, umjesto jezika prikrivanja i zavo\u0111enja one upotrebljavaju jezik dvosmjerne komunikacije i participacije isti\u010du\u0107i pri tom transparentnost kao po\u017eeljnu posljedicu. Zapravo se radi o upotrebljavanju jezika samo-odr\u017eavanja, a odlu\u010dna otvorenost kojim se upotrebljava potvr\u0111uje kako je u cijeli taj novi komunikacijski sustav ugra\u0111en i diskurs koji tu nikako ne pripada. <\/p>\n

 <\/p>\n

Jezik digitalne kulture<\/strong><\/p>\n

Jezik nove digitalne kulture koji je i jezik namjerno kreiranih la\u017enih vijesti, dubokog nestvarnog ili kultura brisanja, naizgled se koristi samo kao produ\u017eetak dru\u0161tvenih alata ideologizacije realnosti. Digitalna kultura se odr\u017eava trenutnom dvosmjernom komunikacijom, a koja obuzima sve strane koje sudjeluju, aproprira njihove atribute i stvara privremenu ali zajedni\u010dku komunikacijsku pozornicu. Kako bi se takva pozornica odr\u017eala koristi se jezi\u010dnim sklopovima kojeg ina\u010de rabe psihopati ili sociopatske skupine. Jezik je to bez izvornika i dru\u0161tvenog cilja, jezik akcije prilagodbe postoje\u0107e realnosti kako bi se osoba pozicionirala u njoj. Na djelu je novi diskurs; arhiviranje podataka kao objekata. Njemu se priklju\u010duju i meta podaci, upute javne izvedbe. Jednom aktivirani, takvi objekti mogu djelovati u ljudskoj fizi\u010dkoj realnosti igraju\u0107i razne uloge, a\u00a0 kako bi prilago\u0111avali stvarnost potrebama politi\u010dke platforme. \u017divot kao pozornica<\/em> nije samo Shakespeareov stih . Naime, kako bi uop\u0107e opstali u prirodnom okru\u017eenju prisiljeni smo stvarati mentalne slike o sebi i drugima. Takve slike su svojevrsni objekt kojeg pohranjujemo u jezik. U normalnim okolnostima takav jezik slu\u017ei dinami\u010dnoj razmjeni iskustava na pozornicama, od umjetni\u010dkih do \u017eivotnih. U okolnostima poreme\u0107ene percepcije jezik poprima oblik samosvjesnih karaktera koji te\u017ee osvajanju pozornice na kojoj su se zatekli. Dvadeseto stolje\u0107e vizionarski je opisano djelom dramskog pisca Pirandella koji je, inspiriran slu\u010dajem psihopatije u vlastitoj obitelji, dopustio likovima stupe izvan kazali\u0161ne pozornice u na\u0161 svakodnevni \u017eivot (Fergusson 1972: 186). Realni \u017eivot\u00a0 postaje pozornica koju fikcionalni likovi poku\u0161avaju osvojiti. Od tada su pozornice fikcije i pozornice \u017eivota toliko puta ve\u0107 osvajane da se sada, u dvadeset i prvom stolje\u0107u po njima kre\u0107emo isklju\u010divo pomo\u0107u izvedbenih dramaturgija. Primjerice, \u010dak i tako drasti\u010dan primjer ekskluzivne ljudske djelatnosti kao \u0161to je rat, preispitivanje osnovnih ljudskih stanja poput tjelesnosti ili smrtnosti, zamjenjuje – izvedba rata. Prvo Baudrillard krajem 20. st. zamje\u0107uje teatralizaciju rata pomo\u0107u masovnih medija, gdje kretanja i sukobi ljudskih tijela postaju jezi\u010dni materijal za izvedbu vijesti (Baudrillard 1995: 61). Tu izvedbu kreiraju centralizirane mre\u017ee, interesi skupina i pojedinaca, kao i masovna publika medija koja \u017eudi za novim slikama i novim pozornicama. Digitalna kultura od 2000. ljude pretvara u korisnike koji su naizgled i slobodni kreatori. Rat, koji je u dvadesetom stolje\u0107u postao medijski spektakl, sada je korisni\u010dki materijal za kreiranje spektakla. Primjerice,\u00a0 rat u Ukrajini naziva se i TikTok rat<\/em>. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

TikTok rat<\/strong><\/p>\n

TikTok je dru\u0161tvena mre\u017ena digitalna platforma lansirana 2016. kao Douyin<\/em> u Kini, a 2017. i internacionalno, kao aplikacija za pametne telefone. Radi se o su\u010delju za obradu i prikazivanje korisni\u010dki kreiranog video sadr\u017eaja u trajanju od nekoliko minuta. Su\u010delje operira s otprilike dvije milijardi aktivnih korisnika dnevno. Su\u010delje se bitno razlikuje od poznatih dru\u0161tvenih mre\u017ea, primjerice Facebooka, na kojima sadr\u017eaj preuzimate od poznatih izvora, grupe prijatelja ili drugih koji su do vas do\u0161li dijeljenjem od nekoga koga poznajete. TikTok omogu\u0107uje da materijal preuzimate od nepoznatih, bez ikakvih ograni\u010denja. To zna\u010di da se video izvje\u0161taje mo\u017ee premonitirati, miksati, dodavati im filtere i komentare. The Guardian\u00a0 izra\u017eava zabrinutost zbog kreiranja digitalne atmosfere u kojoj je i iskusnom novinaru te\u0161ko razlikovati istinu od ogovaranja, parodija i fabrikacija (Guardian 2022). Ne postoji nikakva dru\u0161tvena ili moralna odgovornost, pa \u010dak ni za utjecatelje \/ (eng. influencer)\u00a0 koji su dokazano potkupljivani, a kako bi plasirali odre\u0111enu verziju ratnih izvje\u0161taja. Ne\u0161to tako stvarno i fizi\u010dki, kao \u0161to su ratna razaranja, postaje materijal za izvo\u0111enje na dru\u0161tvenim digitalnim mre\u017eama. Taj materijal tretira se kao i svaki drugi materijal, kao objekt za manipulaciju. The New Yorker upozorava kako je dekontekstualizirani video iz ukrajinskog rata, a koji koristi popularnu pozadinsku glazbu i u kojem su bezbri\u017enom trzaju\u0107om <\/em>monta\u017eom ukomponirani dijelovi grafike ratne video igrice, ima devet miliona svi\u0111anja<\/em>. Ratni izvje\u0161taji i slike ljupkih ma\u010di\u0107a podlo\u017eni su istom mre\u017enom obrascu, uzdi\u017eu se i spu\u0161taju ovisno o interesu miliona korisnika. Jedan korisnik opisuje to kao „nadrealnu situaciju u kojoj\u00a0 gledam prvo video snimku ratnih zlo\u010dina, a ve\u0107 u sljede\u0107em trenutku istim emotivnim anga\u017emanom gledam reklamu za dezodorans. (Chayka 2022.) Ravnopravnost izvedbenih jezika ukida tradicionalne hijerarhije kvalitete, u svim su\u010deljima u kojima ljudi \u017eive, fizi\u010dkim i virtualnim.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Do\u017eivljavanje ili \u017eivot<\/strong><\/p>\n

Dramati\u010dar i pisac Jack London 1903. pi\u0161e kako: „\u2026svrha \u017eivota je \u017eivjeti a ne egzistirati \/ postojati“. Nakon prili\u010dno intenzivnog pro\u017eivljavanja prvih desetlje\u0107a 20. st., \u017eivljenje koje su kreirala najnaprednija ljudska dru\u0161tva zaustavilo se pred milionima le\u0161eva iz ratova i logora. \u017divljenje tako postaje samo materijal, objekt ne\u010dije izvedbe u drugim, medijskim i sli\u010dnim nematerijalnim su\u010deljima. U takvim okolnostima pojava egzistencijalizma, kao filozofskog pravca koji \u017eivotom smatra postojanje samo, nije slu\u010dajno. Umjesto dinamike \u017eivljenja i do\u017eivljavanja (koja je samo skup opa\u017eaja koji se kre\u0107u, kao hiper osobnost koordinatama ome\u0111enog vremena i prostora), egzistencijalisti isti\u010du postojanje kao su\u010delje stalne anksioznosti. A ta anksioznost posljedica je neprestanog dono\u0161enja odluka, a\u00a0 koje ljudi donose svjesno i nesvjesno, u svakom momentu \u017eivota. \u017divljenje kao princip \u017eivota treba javnu izvedbu, dokaze pro\u017eivljenog, dokumentaciju, medije, fikciju. To zna\u010di da proizvodi informacijske objekte kojima je mogu\u0107e naknadno manipulirati. Postojanju samom, o kojem govori egzistencijalizam, nije potrebna medijska propaganda ve\u0107 kriti\u010dka analiza, edukacija, \u0161irina uma. Zato nije \u010dudno \u0161to je egzistencijalizam gotovo nestao u javnoj eksploziji dru\u0161tvenih pokreta kraja \u0161ezdesetih. Ti se novi dru\u0161tveni i politi\u010dki pokreti ispreple\u0107u s razvojem pop tehnologije i kulturom masovnih medija. Fischer-Lichte pi\u0161e o velikom performativnom obratu \u0161ezdesetih kada se sve te\u017ei realizirati kao izvedba, proizvodnja doga\u0111aja. U\u010dinak vi\u0161e nije\u00a0 zavisan od zna\u010denja, doga\u0111a se preobrazba svih koji iskuse transformacije (Fischer-Lichte 2009: 16). Ali u digitalnoj kulturi dvadeset i prvog stolje\u0107a svi ti u\u010dinci na ljude, sve preobrazbe potaknute javnim izvedbama tijela, pretvaraju se u komunikacijski jezik i objekte nove informacijske ere. Prvo ih iskori\u0161tavaju masovni mediji kao materijali svojeg javnog spektakla, a onda taj materijal koristi digitalna tehnologija za punjenje svojih baza podataka i \u0161irenje mre\u017ea. Tek neposredno prije po\u010detka TikTok rata dolazi do reevaluacije egzistencijalizma. Vode\u0107i teoreti\u010dar digitalne izvedbe, Steve Dixon, uskrsava dva zaboravljena pojma u sintagmu koja definira vrijeme u kojem \u017eivimo. Naziva ga dobom „kiberneti\u010dkog egzistencijalizma“ (Dixon 2020:\u00a0 passim). Spoznaja (egzistencijalisti\u010dka) kako je \u017eivot odre\u0111en nizom pravila koja svjesno ili nesvjesno moramo pratiti (kibernetika) pro\u0161irena je prebacivanjem na\u0161ih tajnih i skrivenih odluka o svemu (egzistencijalizam) u sferu javnog i izvedbenog, a koja se neprestano obnavlja kodovima i obrascima (kibernetika). Kao ljudi, mi smo ograni\u010deni tijelom i kulturolo\u0161kim nakupinama i na\u0161a pozicija \u017eivljenja prokazana je kao puko prikupljanje materijala za ekranske izvedbe, ali istovremeno nam je omogu\u0107eno sudjelovanje u dinamici postojanja kakva nije zabilje\u017eena nikada u povijesti \u010dovje\u010danstva. Svi danas imamo trenutni pristup drugom kraju svijeta, mo\u017eemo gledati kroz svemirske teleskope u klastere galaksija udaljenih milionima svjetlosnih godina, doprinijeti po\u010detku ili kraju nekog rata (raspravama, donacijama, pritiscima na medije i politi\u010dare itd.), mo\u017eemo se umjetni\u010dki, dru\u0161tveno, emotivno izraziti i to javno objaviti i\u00a0 tako eventualno evaluirati vrijednosti vlastitih \u017eivljenja i vlastitih produkata. Ali problem je \u0161to medij koji nam omogu\u0107uje takvo „\u017eivljenje“ nije vi\u0161e jednostavan stroj s ulazom i izlazom.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Nestvarni stroj<\/strong><\/p>\n

Stroj je sada sposoban emulirati realnosti i simulirati i druge medije. Gr\u017eini\u0107 uo\u010dava kako se stroj sve vi\u0161e i vi\u0161e modificira te od mehani\u010dkog preoblikuje u potpuno kompjuterski vo\u0111enu napravu. Posljedice takvog razvoja su ogromne jer, kako dalje pi\u0161e Gr\u017eini\u0107: „\u2026 ta naprava je, to \u017eelim naglasiti, na obje strane slike, na razini njene produkcije i reprodukcije, objekat i subjekat ujedno“ (Stojni\u0107 2015: 59). Izvedba rituala primjer je ranog svo\u0111enja ljudi i \u017eivljenja na informacijske objekte. Dramaturgija ritualnog obreda, izjava punoljetnosti primjerice, upisana je u arhivirani izvedbeni obrazac. Taj obrazac se javno izvodi u otprije kodiranom sustavu. I ako se ispravno izvede posti\u017ee cilj u materijalnoj stvarnosti, kandidat doista postaje ne\u0161to drugo, primjerice punoljetan ravnopravan \u010dlan zajednice. To postignu\u0107e nitko vi\u0161e ne mo\u017ee osporiti, i do kraja \u017eivota svi se prema njemu odnose u skladu s njim. Ritualna izvedba mijenja realnost, kako je o tome pisao Turner (Turner 1969: passim). Polazne i zavr\u0161e to\u010dke rituala posve su jasne. No \u0161to je s granicama utjecaja izvedbe na realnost u doba strojne logike. Ako se odvija perpetualna cirkulacija informacijskih objekata koja se realno\u0161\u0107u hrani kao svojim baznim materijalom, posljedice na fizi\u010dku, ljudsku realnost moraju biti uo\u010dljive. Skandal s tvrtkom Cambridge Analytica<\/em>\u00a0 pokazuje kako su se kontroleri fikcija pretvorili u neku vrstu ljudskih strojeva, objekata i subjekata istovremeno. Ukratko, ta tvrtka je pru\u017eala globalno konzultantske usluge politi\u010darima u svrhu pobjede na demokratskim izborima. Obra\u0111uju\u0107i stotine miliona podataka o korisnicima dru\u0161tvenih mre\u017ea, uglavnom Facebooka, tvrtka je dolazila do realnih podataka o namjerama glasa\u010da i na\u010dinima kako da se te namjere preokrenu u korist njihovog klijenta. Svaka ljudska jedinka pretvorena je u informacijski objekt koji se sastojao od samo pet to\u010daka. Svih trideset sedam milijardi stanica ljudskog tijela i milijarde neurona i milijarde misaonih impulsa u sekundi svedene su na pet to\u010daka. Informacijskim objektom od pet to\u010daka relativno je lako manipulirati i upravljati (Great Hack 2019). Operateri tvrtke koristili su opet dru\u0161tvene mre\u017ee kako bi adaptirali neke od informacijskih to\u010daka kod individua koje se nisu slagale s njihovim politi\u010dkim programom. Najuspje\u0161niji u takvom preusmjeravanju bili su kada bi koristili alate fikcije, izvedbene umjetnosti, kreativnih intervencija poput mema i sl. Tako se i na dramaturgije kojima se slu\u017ee nove politi\u010dke snage, poput Cambridge Analytica-e,\u00a0 mo\u017ee gledati i kao na poku\u0161aj uspostavljanja ritma predstave. Postoje parametri i koordinate na svim stranama mre\u017ee i zadatak operatera je da ih pove\u017ee u funkcionalnu cjelinu. Koriste\u0107i se dramaturgijama izvedbe, dakle mehanizmima kojima informacijske predlo\u0161ke pretvaramo u aktivnu izvedbu, operateri nastoje proizvesti katarzi\u010dan rezultat. Sli\u010dno preobrazbama publike umjetni\u010dkog performansa, a koji reagiraju zbog same izlo\u017eenosti izvedbi. Politi\u010dka platforma izvedbeno jest predstava, ali su\u0161tinski je ritual jer je usmjerena na prilago\u0111avanje stvarnosti. U ritualu sudjelovanje je svjesno, dobrovoljno, i ima konzekvence za koje svi sudionici znaju. Publika rituala ravnopravan je sudionik, kao i izvo\u0111a\u010di ili provoditelji rituala. Sam doga\u0111aj, izlo\u017eenost fizi\u010dkoj transformaciji u ritualu mijenja sve sudionike. Ritam koji se uspostavlja u ritualu je proveden liturgijom, zapisanom dramaturgijom koja prevodi tekst u izvedbu. Suvremeni politi\u010dki ritual je komplicirani hibrid, jer ne \u017eeli publiku koja je svjesna sudjelovanja, i zato se mimikrira u predstavu. Kao da je suvremena politi\u010dka izvedba provela ono \u0161to Fischer-Lichte pi\u0161e o umjetni\u010dkim performansima koji osciliraju izme\u0111u rituala i spektakla i gdje nema razumijevanja radnje, nego ste\u010denim i izazvanim iskustvima dolazi do transformacije izvo\u0111a\u010da i publike. Tjelesnost djelovanja dominira nad znakovito\u0161\u0107u (Fischer-Lichte 2009: 4-7).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Hakiranje istine ili propaganda<\/strong><\/p>\n

Manipulacija \u010dinjenicama kao materijalom javne izvedbe nekada je bila strogo ograni\u010denog karaktera. Pojednostavljeno, pobjednici pi\u0161u povijest . Ne samo nakon ratova, nego i u svakoj odluci koju donosi grupa ili pojedinac. Odluka da se prihvati ovo, a eliminira ono drugo. Eliminirano u digitalnoj kulturi ne nestaje nego postaje dio arhiva objekata u bazi podataka. I omogu\u0107uje neko novo pisane budu\u0107e istine, hakiranje stvarnosti. Obrazac takvog hakiranja kao da je prepisan iz Orwelovog Ministarstva Istine , u kojem se dru\u0161tvena istina kreira brisanjem, kidanjem, lijepljenjem, fotomonta\u017eom. U ne-fikcionalnoj stvarnosti istinu kreiraju birokrati, primjerice bri\u0161u\u0107i jednog po jednog \u010dovjeka sa Staljinovih fotografija, ili uredno popisuju\u0107i logorske uspjehe smanjenja broja nepo\u017eeljnih.<\/p>\n

Ako se identitet stalno konstituira performativnim aktima kako pi\u0161e Butler, onda je logi\u010dan i proces utjelovljenja historijsko kulturnih mogu\u0107nosti, tijela i identiteta. Identitet je prema Butler inscenacija prethodno danog teksta, kao u kazali\u0161tu, jer je radnja ve\u0107 zapo\u010dela prije pojave individualnog akta na sceni, tj. repertoar zna\u010denja koja su dru\u0161tveno ve\u0107 uvedena (Butler u Fischer-Lichte 2009: 22). Zato je nekada bilo bitno da se taj repertoar zna\u010denja jasno evidentira, da se obrasci izvedbe jasno razlikuju. Primjerice \u0161to je ritual, a \u0161to predstava, ili \u0161to je po\u017eeljna izvedba dru\u0161tvenog pona\u0161anja i statusa, a koje izvedba dru\u0161tveno diskvalificira. Jasno\u0107a ne (samo) zato \u0161to su vlastodr\u0161ci htjeli imati jasan pregled situacije kojom moraju upravljati, nego i zato da se politi\u010dka manipulacija, upravljanje fikcijama masa, ne bi okrenula protiv njih samih.\u00a0 <\/p>\n

1622. Katoli\u010dka crkva osniva Congregatio de Propaganda Fide \/ Kongregaciju za propagaciju vjere<\/em> (u misijama). U samom nazivu institucije obja\u0161njava se svrha djelovanja – \u0161irenje vjere. \u0160irenje podrazumijeva metode koje osna\u017euju efikasnost djelovanja. Nazivom kongregacije jasno se poru\u010duje kako ovo djelovanje nije djelovanje edukatora. Edukator izvodi kako bi potaknuo neki oblik kriti\u010dkog mi\u0161ljenja kod svoje publike. Zato on temu poku\u0161ava osvijetliti s vi\u0161e strana. Propagator je usmjeren na pridobivanje simpatija publike prema jednom odre\u0111enom aspektu teme, onom koji odgovara njemu i njegovoj politi\u010dkoj agendi. Lenjin 1902. u pamfletu \u0160to se mo\u017ee u\u010diniti? pi\u0161e o propagandi kao razumnoj upotrebi historijskih i znanstvenih \u010dinjenica kako bi se indoktriniralo obrazovane, a o agitaciji kao namjernoj uporabi „slogana, parabola, i polu-istina kako bi se istra\u017eile pritu\u017ebe neobrazovanih i nerazumnih“. Lenjin kreira mo\u017eda prvo hibridno su\u010delje, naziva ga „agitprop“ (slo\u017eenica od rije\u010di agitacija i propaganda). Agitprop postaje najmo\u0107nije oru\u017eje komunisti\u010dke politi\u010dke platforme u dvadesetom stolje\u0107u, a metoda djelovanja (tjedno i mjese\u010dno tiskanje knji\u017eice s uputama i novim sloganima, primjerice) uzor je djelovanja politi\u010dkim platformama do danas. Podsje\u0107am kako je Cambridge analytica indoktrinirala neistomi\u0161ljenike na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama uporabom kratkih kreativnih formi, mema, video clipova i drugih umjetni\u010dkih i pseudo-umjetni\u010dkih formi.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Strojni um<\/strong><\/p>\n

Djelovanje strojnog uma, su\u010delja koje preprogramirane naredbe izvr\u0161ava toliko brzo i efikasno da nam se mo\u017ee u\u010diniti kako ima vlastitu samosvijest ili osobnost, u osnovi jest agitpropovsko. Stroj, osobito onaj ra\u010dunalni ili kontroliran od ra\u010dunala, nema potrebu za razlikovanjem subjekta i objekta, ili potrebu za preispitivanjem svoje pozicije u tom smislu. On izvr\u0161ava naredbe i posti\u017ee zadani cilj. Sve varijacije, zastoji zbog preispitivanja, nestabilnosti ili sumnje u vlastitu poziciju stroju predstavljaju vi\u0161ak, nepotrebnost koju odbacuje. Ljudima su upravo takve nesavr\u0161enosti temeljna oznaka ljudskog. Ljudska civilizacija \u010desto je radila gigantske korake unatrag samo da bi uhvatila zalet za prodor u budu\u0107nost. Strojnom umu takvo povla\u010denje od izazova predstavlja nelogi\u010dnost, pogre\u0161ku. Stroj je rukovo\u0111en algoritmom, nizom komandi koje poku\u0161avaju na najjednostavniji na\u010din posti\u0107i odre\u0111eni cilj. Operativni sustavi ra\u010dunalnih strojeva \u010dak pribjegavaju i kraticama uobi\u010dajenih kodova, a kako bi isti cilj postigli br\u017ee. Nekada\u0161nje polu-ilegalno varanje u ra\u010dunalnim igrama pomo\u0107u tajnih kratica, danas je uvedeno u javni diskurs kao aplikacije za pre\u010dace na pametnim telefonima. Efikasnost izvedbe nadre\u0111ena je bilo kojoj drugoj svrsi ili motivaciji. Upravo zato Dixon ka\u017ee da je tehnologija ritual ili ono \u0161to je od rituala ostalo (Dixon 2007: 484). Poku\u0161avaju\u0107i strojnu djelatnost opisati kao neku vrstu kodirane liturgije. \u010covjek se i takvom ritualu podvrgava svjesno. Postaje digitalnim avatarom, ulazi u svijet virtualne realnosti prepu\u0161taju\u0107i dio svojih osjetila stroju, te kreira bolje svjetove za sebe simulacijama. Oscilira izme\u0111u svjesnosti svoje dvostruke pozicije, svojeg tijela i svojeg pod-tijela i zanesenosti koja proizlazi iz vjere u stroj, dojma da je i subjekt i objekt. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Jezik psihopatije ili politika sociopatije<\/strong><\/p>\n

Terminom sociopatija u novije se vrijeme zamjenjuje nekada uvrije\u017eeni termin pshihopatija.\u00a0 Hare upozorava kako je u pro\u0161losti dolazilo do mije\u0161anja pojmova psihopatija i psihoti\u010dnost. Potonje je definirana klini\u010dka bolest, a psihopatija termin za neprihvatljivo dru\u0161tveno pona\u0161anje. Psihopatija je svjesno anti-dru\u0161tveno pona\u0161anje, a koje nije rezultat deluzije ili dezorijentacije nego slobodnog izbora (Hare 1999: 56). Psihopatija tako ostaje izvan strogo klini\u010dkog podru\u010dja, njezino anti-socijalno djelovanje nije prepoznato kao prijetnja. Ipak, Hare upozorava kako su posljedice psihopatskog djelovanja realne: “Psihopati su dru\u0161tveni predatori koji \u0161armiraju, manipuliraju i nemilosrdno probijaju svoj put kroz \u017eivot, ostavljaju\u0107i \u0161iroki trag slomljenih srca, slomljenih o\u010dekivanja i praznih nov\u010danika.\u00a0 Potpuno bez savjesti i osje\u0107aja za druge, sebi\u010dno uzimaju ono \u0161to \u017eele i rade kako im je volja, kr\u0161e\u0107i dru\u0161tvene norme i o\u010dekivanja bez imalo osje\u0107aja krivnje ili \u017ealjenja ” (Hare 1999: 3). Era dru\u0161tvenih digitalnih medija pridonijela je legitimaciji sociopatskih (nekada: psihopatskih) aktivnosti. Ako dru\u0161tvene platforme izgledaju relativno pristojno to je samo zato \u0161to posebne ekipe ljudi dnevno izdvajaju i eliminiraju sociopatske poku\u0161aje postavljanja neprimjerenog sadr\u017eaja (od komentara i uznemiravanja do snimaka stvarnih ubojstava i silovanja). Sti\u017eu se filtrirati samo o\u010diti ekstremni sociopatski poku\u0161aji. Sve ostalo, poput trollinga<\/em>\u00a0 ili bullyinga<\/em> , ne sti\u017ee se eliminirati i tako postaje uobi\u010dajeno. Tako se, zbog ograni\u010denih kapaciteta ljudske kontrole nad strojnom kulturom, formira novi legitimni dru\u0161tveni jezik. Njime se sugerira da je prihvatljivo ono \u0161to se objavljuje samo zato \u0161to se objavljuje. Sjetimo se osnovne karakteristike propagande, dijametralno je suprotna edukaciji jer namjerno izbjegava osvjetljavanje pitanja s vi\u0161e strana, te tako namjerno poti\u010de nekriti\u010dko mi\u0161ljenje, a u te\u017enji da stvori vjeru \/ povjerenje u ponu\u0111eno. Zato je logi\u010dno kako \u0107e ve\u0107 etablirano stanje misli i jezika na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama iskoristiti djelatnosti poput politike. Ali ova, tehnologijom pogonjena, dru\u0161tvena djelatnost posjeduje mo\u0107 apsorpcije radi simulacije. Drugim rije\u010dima, \u010dak i kompleksnu aktivnost, kao \u0161to je politi\u010dka, sposobna je pretvoriti u vlastiti informacijski objekt. <\/p>\n

Psihopatija, kao i politika, te\u017ei ostaviti trag u dru\u0161tvenoj sferi, a za \u0161to je potrebno dinami\u010dno i prilagodljivo pona\u0161anje kojim se \u010desto uspje\u0161no skriva krajnja namjera. Psihopat se naj\u010de\u0161\u0107e razotkriva upotrebom jezika, dakle posljedicama djelovanja. Jezik koji upotrebljava razotkriva se kao konstrukcija, oru\u0111e. Mehanizam izvedbe suvremene politike preuzima jezik digitalne tehnologije radi diseminacije propagande ali i sugeriranja dojma kako je aktualan i blizak dru\u0161tvenim trendovima. Mo\u017eemo, dakle pretpostaviti kako aktualne politi\u010dke platforme, preuzimaju\u0107i diskurs dru\u0161tvenih mre\u017ea digitalne kulture, preuzimaju i jezik sociopatije kojim je ta kultura impregnirana. To nam se u po\u010detku mo\u017ee \u010diniti nemogu\u0107im jer politi\u010dka javna izvedba opstaje samo ako se svojim korisnicima dokazuje ili bar prikazuje kao dru\u0161tveno korisna aktivnost. Ona ne mo\u017ee opstati jezikom i djelovanjem koji su anti-dru\u0161tveni, sociopatski. Ipak, \u010dini se da je recentno stvoren hibrid koji funkcionira kao legitimna politi\u010dka praksa iako je o\u010dito anti-dru\u0161tven. Jasnije \u0107e nam biti ako podrobnije promotrimo izvedbeni diskurs dru\u0161tvenih digitalnih mre\u017ea. One su same konstituirane kao hibridi pa zato mogu trenutno mijenjati svoju izvedbu ili simulaciju drugih medija. Kada ne funkcionira jedna izvedbena dramaturgija prelazi se automatski na drugu. Kada bi to isto radio \u010dovjek, bio bi okarakteriziran kao nesuvisao ili psihopat. Moglo bi se zato re\u0107i da je slu\u017ebeni jezik digitalne kulture, lingua franca digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea, glosolalija. Na\u010din na koji se jezi\u010dna kakofonija transformira u ljudima razumljive obrasce zapravo je krajnje utilitaran; biranje najefikasnijeg materijala iz baza podataka i njegova izvedba kao predstave na su\u010deljima ili ekranima. Ra\u010dunalo nema emotivan odnos prema materijalu kojeg izvodi, va\u017ena je samo efikasnost. Takva efikasnost u provo\u0111enju vlastitog cilja, a bez emotivnog vezivanja, definicija je jezika iz sociopatskog spektra. <\/p>\n

Navest \u0107u zato nekoliko primjera po kojima lije\u010dnici sa sigurno\u0161\u0107u mogu utvrditi da li je prisutan odre\u0111eni oblik psihopatije kod pacijenta. Fascinira kako bi svi ti primjeri mogli stajati i kao opis izvedbi suvremenog politi\u010dkog javnog djelovanja, kao i opis metoda odr\u017eavanja digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Kori\u0161tenje obrazaca zavo\u0111enja.<\/strong><\/p>\n

Namjerna upotreba jezi\u010dnih obrazaca, a radi uvjeravanja i zavo\u0111enja dru\u0161tva koje ima otprije formirano druga\u010dije mi\u0161ljenje. U politi\u010dkom djelovanju to izgleda kao legitimno sredstvo postizanja cilja. Psihopat (sociopat) zapravo nema cilj, njemu zadovoljstvo stvara samo bavljenje takvim obrascima. U\u017eiva u svojoj poziciji mo\u0107i i pokoravanju drugih zavo\u0111enjem. Politi\u010dar\u00a0 koji javno izjavi kako se nema \u0161to njega analizirati ili kritizirati jer on je dobio izbore i tek na sljede\u0107im izborima mo\u017ee se vidjeti da li radi dobro ili ne zapravo u\u017eiva u ste\u010denoj poziciji mo\u0107i i iskreno ne razumije za\u0161to se osvojeno dovodi u pitanje.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Nemogu\u0107nost stvaranja slike posljedica svojeg pona\u0161anja.<\/strong><\/p>\n

Sustav vjerovanja kreira se treningom kroz institucije, obitelj, dru\u0161tvena iskustva\u2026 socijalizacija doprinosi konstruiranju savjesti. Psihopati nemaju taj unutarnji glas, upozorava Hare. Zato psihopati nemaju sposobnost stvoriti mentalnu sliku posljedica svojeg pona\u0161anja (Hare 1999: 123,127) Jedan od jasnih znakova psihopatije je kada osoba ne mo\u017ee izraziti bilo kakvu vrstu samokritike ili sumnje u svoje postupke iako je suo\u010dena s jasnim \u010dinjenicama i posljedicama takvih svojih radnji. Osoba tada nao\u010digled preokre\u0107e teze koje je do tada uporno branila, a samo kako sliku o sebi provela dalje, iako je ta slika samo u njezinoj glavi. Primjer iz politike je predsjednik velike svjetske sile, nekada\u0161nji miljenik masovnih medija i reality tv programa, a koji je poku\u0161ao priskrbiti javnu podr\u0161ku nastupom na televizijskim vijestima gdje je osobno tuma\u010dio putanju tornada koji je prijetio uni\u0161tenju naseljenih podru\u010dja. U nekoliko dana tornado je oslabio i nije uop\u0107e pro\u0161ao putanjom koju je javno vizualizirao predsjednik. Suo\u010den sa snimkama sebe samog kako u rukama dr\u017ei krivu grafiku putanje tornada, politi\u010dar se ne suo\u010dava s pogre\u0161kom, \u010dak ne poku\u0161ava o\u010ditu pogre\u0161ku prebaciti na suradnike, on \u010dvrsto zadr\u017eava svoj stari stav i uporno brani ono \u0161to je on prezentirao kao stvarnost.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Prilago\u0111avanje postoje\u0107e stvarnosti<\/strong><\/p>\n

Psihopat \u017eivotne okolnosti vidi kao otprije stvorenu pozornicu. Osje\u0107a se nepripadaju\u0107e takvom \u017eivotu, strukturi odnosa, a zbog nedostatka empatije prirodno mu je da sam sebi stvori ni\u0161u u kojoj \u0107e opstati. Njegov cilj je osobno zadovoljstvo a ne promjena okolnosti za op\u0107e dobro. Kako bi ostvario taj cilj mora nau\u010diti primijeniti dru\u0161tvene aktivnosti, jezik, odnose s drugima, dramaturgije izvo\u0111enja. Najlak\u0161e mu je kombinirati postoje\u0107e obrasce u novi sklop. Pri tom nije ograni\u010den moralom, empatijom ili razmi\u0161ljanjem od djelovanju na dru\u0161tvo. Otud iskreni \u0161ok u dru\u0161tvu kada se psihopat razotkrije. Jer tolike godine bio je ugledan lije\u010dnik, odvjetnik ili politi\u010dar. Jezik koji je upotrebljavao sada se sagleda kao oru\u0111e kojim se slu\u017eio kako bi stvorio sebi put kroz \u017eivot. Primjerice, jedan balkanski politi\u010dar uspje\u0161no je zavodio javnost obe\u0107anjima temeljitih promjena u dru\u0161tvu. Kada je dobio djeli\u0107 vlasti odmah je javno zatra\u017eio da se ukinu i parlament i sve institucije i da se njemu daju neograni\u010dene ovlasti, kao i zapovjedni\u0161tvo nad vojskom. Javni \u0161ok koji je izazvao takvom otvorenom reevaluacijom svojeg jezika nije onemogu\u0107io njegovo daljnje sudjelovanje u politi\u010dkom \u017eivotu.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Obrana svoje realnosti<\/strong><\/p>\n

Suo\u010den s mogu\u0107om situacijom razotkrivanja, psihopat redovito po\u010dinje jezi\u010dno opravdavati samog sebe. Ukoliko to ne uspijeva, ukoliko vidi sliku sebe kako se ru\u0161i, psihopat napu\u0161ta popri\u0161te. On se nikako ne mo\u017ee suo\u010diti sa promjenom slike o sebi. (Hare 1999: 109). Primjer je balkanski poduzetnik i politi\u010dar koji, suo\u010den s ru\u0161enjem javne slike o sebi, fizi\u010dki bje\u017ei tr\u010danjem ispred novinara. To bje\u017eanje tr\u010danjem sredovje\u010dnog gospodina u odijelu ru\u0161i javnu sliku o tranzicijskom ugledniku koju je godinama gradio do tog trenutka. On brani sliku sebe u mjehuru realnosti kojeg sam nastanjuje. Ne razumije da stvara novu javnu sliku, smije\u0161nog \u010dovje\u010duljka koji se skriva tr\u010de\u0107i. Primjera je bezbroj, od \u010duvara nacisti\u010dkih logora koji u dokumentarnim filmovima dvadeset godina poslije izjavljuju da nikada nisu pomislili kako rade ne\u0161to lo\u0161e jer je sve bilo po zakonu, do ratnih zlo\u010dinaca iz balkanskih ratova koji pronalaze uvijek nove obrasce realnosti kako bi opravdali idealiziranu sliku samih sebe. Nijedan, ba\u0161 nijedan, nije pomislio da je on pogrije\u0161io i onda nekim \u010dinom pokajanja\u00a0 javnosti omogu\u0107io katarzu ili bar analizu okolnosti koje dovode do transgresije po pritiskom.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Povjerenje u autoritet<\/strong><\/p>\n

Psihopati su svjesni, pi\u0161e Hare, postojanja op\u0107eg ljudskog povjerenja u ljude na pozicijama, primjerice lije\u010dnike, odvjetnike, profesore. Zato nastoje posti\u0107i dru\u0161tveni status bilo kojim sredstvima. Hare pi\u0161e o odvjetniku razotkrivenom kao psihopatu kada je financijski iskoristio klijente. Zanimljivo, taj psihopat se okrenuo protiv sebe i vrlo glasno isticao svoje grijehe, te obe\u0107avao kako \u0107e sve vratiti, do posljednjeg centa. Ali utvr\u0111eno je kako uop\u0107e nema odakle vratiti. Lije\u010dnici ustanovljavaju kako se i dalje radi o samo-obmani, jer njemu je izno\u0161enje samo plemenite i dobre namjere dovoljno. Nije va\u017eno \u0161to to ne mo\u017ee ispuniti, on takvom izjavom i dalje gradi sliku o sebi kao dobroj i plemenitoj osobi (Hare 1999: 122). Sli\u010dan primjer imamo i kod suvremene balkanske politike gdje su najvi\u0161i slu\u017ebenici jednog ministarstva osu\u0111eni radi kra\u0111e dru\u0161tvenog novca i tro\u0161enja na osobne potrebe, ali su u obrani isticali svoju neokaljanost jer njihova konstruirana realnost nije naru\u0161ena s obzirom da su su ukradeno ve\u0107 po\u010deli vra\u0107ati od svojih pla\u0107a. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Jezik kao zatvoreni sustav<\/strong><\/p>\n

Da bi istaknuo neku svoju vrlinu za koju smatra da je nedovoljno percipirana, normalan \u010dovjek mora izgraditi cijelu jezi\u010dnu mre\u017eu, a kako bi \u017eeljeno plasirao na dru\u0161tveno prihvatljiv na\u010din. Primjerice, trudit \u0107e se kreirati djelo ili situaciju koja je dru\u0161tveno prihvatljiva. Uspjehom takvog na\u010dina istaknut \u0107e i svoje vrline, javno se afirmirati. Psihopat \/ sociopat isti\u010de sebe i svoje navodne vrline verbalno, a bez prethodne dru\u0161tvene validacije svojeg djela, ako takvo uop\u0107e i postoji. Jedna od naj\u010de\u0161\u0107ih pogre\u0161aka kojima psihopati odaju svoje stanje je idealiziranje svojih osobina. Tome pribjegavaju jer im se \u010dini kako je \u017eivotna realnost prespora u recepciji njihovih vrlina. Zato su skloni afirmaciji brzih postupaka, makar i nelogi\u010dnih i \u010dak nelegalnih, a kako bi postigli kona\u010dno rje\u0161enje. Zapravo te\u017ee smirenju kompleksnih situacija, svojevrsnom smiraju uma. Ako su privremeno dru\u0161tveno uspje\u0161ni, a zahvaljuju\u0107i okolnostima nezrelog demokratskog dru\u0161tva primjerice tranzicijskog, zaboravljaju da sve duguju verbalnoj agresiji i manipulaciji. Tada postaju neoprezni i gube mjeru i javnim istupima razotkrivaju\u0107i svoje pravo stanje. Primjere u kojima politi\u010dari, koji uspiju do\u0107i do vlasti i medija, javno o sebi izjavljuju da su humanisti, vole ljude, djecu i cvije\u0107e, ne treba posebno isticati. Takvo samohvaljenje bez upori\u0161ta diskurs je mre\u017ene dru\u0161tvene komunikacije digitalne kulture, ali u slu\u010daju politike ono ima konkretne posljedice na stvarnost.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Kona\u010dnost<\/strong><\/p>\n

Neobja\u0161njiva ljudska \u010de\u017enja za kona\u010dno\u0161\u0107u, za objektivnim stanjem u kojem \u0107e se subjekt smiriti i valjda stopiti s objektom, proizvela je naraciju nade. Nade u, primjerice, povezivanja fizi\u010dkog svijeta s eluzivnim, nedokazljivim bo\u017eanskim, objektivnim svjetovima. Korijen mo\u017eda le\u017ei u svjetovnoj praksi koja je poznavala samo dobar \u017eivot ako je pod\u010dinjen objektivnoj stvarnosti koja nastaje nakon \u0161to bi mo\u0107niji ratnik osvojio podru\u010dje i proglasio se demijurgom. Svako mi\u0161ljenje koje nije htjelo prihvatiti takvu kona\u010dnost, eliminirano je. Kada je ve\u0107a grupa ljudi dobila mogu\u0107nost odlu\u010divanja i vladanja, primjerice u suvremenim demokracijama, primjenjivanje kona\u010dnih rje\u0161enja odnosilo je milione \u017eivota. I legitimiziralo genocide. \u010cesto se za politi\u010dke vo\u0111e koji su primjenjivali kona\u010dna rje\u0161enja govori kako su bili psihopati. Kako druga\u010dije objasniti hladnu, birokratsku racionalnost kod izdavanja naredbi za ubijanjem djece nepo\u017eeljnog dru\u0161tvenog statusa. Zaboravlja se pritom da su takvi politi\u010dari preuzimali jezik izvedbe iz svojih suvremenih dru\u0161tvenih mre\u017ea. Gradnja tih mre\u017ea trajala je desetlje\u0107ima, a gradili su ih svi, posebno oni \u010dija je rije\u010d i misao objavljivana, umna\u017eana, preno\u0161ena, komentirana. Kona\u010dno rje\u0161enje<\/em> politi\u010dki je mogu\u0107e opravdati jedino kada se ljudski \u017eivot i ljudsko do\u017eivljavanje tretira kao neljudsko, strano ljudskom, dakle potro\u0161nom robom, materijalom. Politi\u010dka psihopatija tretira ljudske \u017eivote kao objekte. Sli\u010dnost s digitalnom kulturom koja sve, osobito ljudsko \u017eivljenje, tretira kao objekte baze podataka neupitna je. Objekti se iz baza dovode u putanju samo kako bi obavili funkciju. Politi\u010dki se provode akceleracijske izvedbe kako bi se objekte podsjetilo da su gra\u0111ani, primjerice u doba izbora. Primjer suvremene politi\u010dke izvedbe takve akceleracije je tra\u017eenje diviniziranih, sveta\u010dkih kriterija, a koje je zapravo nemogu\u0107e ispuniti. Takvi kriteriji oslikavaju idealiziranu dru\u0161tvenu sliku u kojem je svakog gra\u0111aninu po\u017eeljno sudjelovati. Opet vjerovanje \u2013 jer vjerujemo da smo sposobni za idealna dru\u0161tvena stanja. Podsje\u0107am propaganda je ta koja od nas tra\u017ei vjerovanje, za razliku od edukacije koja prikazuje problem s vi\u0161e strana. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Stalno preispitivanje<\/strong><\/p>\n

Kada politi\u010dka akcija s periferije zauzme sredi\u0161nju poziciju mo\u0107i, postaje jasno da ne\u0107e i ne mo\u017ee ispuniti\u00a0 niti mali postotak kriterija putem kojih je zadobila povjerenje glasa\u010da. U tradicionalnom politi\u010dkom diskursu zapo\u010dinje period razo\u010daranja i prilago\u0111avanja realnosti, te postepeno izmirenja sa stvarnim stanjem stvari. Ali u novim politi\u010dkim diskursima, pribjegava se, medicinski dobro dokumentiranoj, metodi psihopata –\u00a0 uvjeravanjem i sebe i drugih da je i dalje sve savr\u0161eno, upravo onako kako je obe\u0107ano. A onda sljedi niz koji je nabrojen u prethodnom poglavlju kao jezik sociopatije u politici. Posljedice su dugoro\u010dne i sveobuhvatne. Primjer je kultura otkazivanja (eng. cancel culture) koja je hibrid dru\u0161tvenih mre\u017ea, demokracije, akcionizma, hakiranja, kona\u010dnih rje\u0161enja, mentaliteta koncentracionih logora i mnogo\u010dega drugog, a koja efikasno operira istovremeno u digitalnoj i fizi\u010dkoj stvarnosti. Ona je mo\u017eda sociopatska replika suvremene politike, a mo\u017eda je suvremena politika sama. Dru\u0161tvena nesposobnost da uo\u010di i kanalizira psihopatiju prije nego postane konkretna prijetnja opet \u0107e dovesti do popularizacije „kona\u010dnih rje\u0161enja“. Dru\u0161tvene mre\u017ee preuzimaju vodstvo u medijaciji informacija od tradicionalnih medija, primjenjuju\u0107i strojnu logiku efikasnosti. To zna\u010di da je automatski eliminira svako usporavanje, poput kriti\u010dkog preispitivanja, kao da je nepotrebni vi\u0161ak. Noah Chomsky, uo\u010davaju\u0107i rastu\u0107u prijetnju od novih politi\u010dkih diskursa inspiriranih jezikom i logikom digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea, u recentnom javnom nastupu zaziva urgentnu redefiniciju digitalne javne sfere u politi\u010dkom smislu. On smatra da bi mogu\u0107nosti digitalne tehnologije trebalo iskoristiti za \u010de\u0161\u0107e glasanje i sudjelovanje \u0161to vi\u0161e ljudi u javnim raspravama. Isto tako, isti\u010de kako su problemi s politi\u010dkim iskori\u0161tavanjem tehnologije toliko narasli da je potreban povratak anarhisti\u010dkih ideja, a koje vlast ne smatraju samo-regulatornom ve\u0107 provode mehanizme prisilnog stalnog preispitivanja pozicija mo\u0107i (Chomcky u Klein 2022).<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPod tim se ne misli na neku konkretnu politi\u010dku inicijativu ili stranku. Termin politi\u010dka platforma ovdje se upotrebljava kao opis na\u010dina razmi\u0161ljanja i djelovanja u politi\u010dkoj javnosti u dvadeset i prvom stolje\u0107u, a \u0161to je imanentno svim sudionicima bez obzira na ideologiju ili strasna\u010dku pripadnost.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Baudrillard, Jean. 1995. The Gulf war did not take place. Bloomington: Indiana University Press.<\/p>\n

Dixon, Steve. 2007. Digital performance. A history of new media in theater, dance, performance art, and installation. Cambridge, MA: The MIT Press<\/p>\n

Dixon, Steve, 2020. Cybernetic-Existentialism. Freedom, Systems, and Being-for-Others in Contemporary Arts and Performance. Routledge.<\/p>\n

Fischer-Lichte, Erica. 2009. Estetika performativne umjetnosti. Sarajevo: TKD \u0160ahinpahi\u0107, Biblioteka Diskursi.<\/p>\n

Fergusson, Francis. 1972. The Idea of a Theater, New Jersey: Princeton University Press. Princeton.<\/p>\n

Great Hack. 2019. Redatelji: Karim Amer, Jehane Noujaim. Netflix.<\/p>\n

Guardian 2022. https:\/\/www.theguardian.com\/technology\/2022\/mar\/19\/tiktok-ukraine-russia-war-disinformation<\/a> (pristup: 1. 8. 2022.)<\/p>\n

Hare, Robert D. 1999. Without conscience : the disturbing world of the psychopaths among us. New York: Guilford Press.<\/p>\n

Klein, Ezra. 2022. THE EZRA KLEIN SHOW<\/em> 23. 4. 2022. Podcast New York Times. (pristup: 1. 8. 2022.)<\/p>\n

Chayka, Kyle. New Yorker 2022. https:\/\/www.newyorker.com\/culture\/infinite-scroll\/watching-the-worlds-first-tiktok-war<\/a> (pristup: 1. 8. 2022.)<\/p>\n

Stojni\u0107, Aneta. 2015. Teorija izvo\u0111enja u digitalnoj umetnosti. Beograd: Fakultet za medije i komunikacije. Orion art.<\/p>\n

Turner, Victor. 1969. The Ritual Process. Structure and Anti-Structure. New York: Aldine De Gruyter. <\/p>\n

 <\/p>\n

Psychopathy \u2013 the Operating System of the Political Stage of Digital Culture<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Modern political interfaces are increasingly using linguistic circuits that call for the reshaping of reality instead of traditional promises to upgrade the collective vision of reality. Discourse is renewed by registers from the performance interface, especially artistic performance, which naturally creates a reality intertwined with realities. The culture of deliberately created fake news, the deep unreal, and the canceled culture positions digital culture as an extension of traditional human social tools to create closed circles of ideologizing reality. There is a new discourse at work, archiving data as objects to which metadata is attached as, for example, a public performance pattern. Once activated, such objects can act in human physical reality by playing the role of public performance. In reality, they are like the language structure used by psychopaths or sociopathic groups. It is a language without an original and a goal, a language of constant adaptation to the action of creating and maintaining an interface in which the psychopath could function smoothly. That is why there is an interesting emergence of new forms of artistic performance, such as nft (non-fugitive token) that use both human and digital, bitchain, interfaces to stop the constant collapse of reality into its own instability. Is this a subversion that is always expected in situations where the system is petrified and how is it that such an action occurs as a machine-produced artistic language?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> psychopathy, political stage, artistic performance, artistic language, culture, digital culture.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     12(22)#2 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.2 UDK 32:366.636 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 5.12.2022.     Leo Katunari\u0107 Samostalni umjetnik, Hrvatska leokadele@gmail.com Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture Puni tekst: pdf (332 KB), Hrvatski, Str. […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":427,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[103],"tags":[684,788],"class_list":["post-428","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-22-vlasiti-url","tag-leo-katunaric","tag-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nLeo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(22)#2 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.2 UDK 32:366.636 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 5.12.2022.     Leo Katunari\u0107 Samostalni umjetnik, Hrvatska leokadele@gmail.com Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture Puni tekst: pdf (332 KB), Hrvatski, Str. […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-05-17T18:19:31+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"35 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:19:31+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/\"},\"wordCount\":6975,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"keywords\":[\"Leo Katunari\u0107\",\"Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 22 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/\",\"name\":\"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:19:31+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(22)#2 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.2 UDK 32:366.636 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 5.12.2022.     Leo Katunari\u0107 Samostalni umjetnik, Hrvatska leokadele@gmail.com Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture Puni tekst: pdf (332 KB), Hrvatski, Str. […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-05-17T18:19:31+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"35 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture","datePublished":"2023-05-17T18:19:31+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/"},"wordCount":6975,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","keywords":["Leo Katunari\u0107","Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture"],"articleSection":["In Medias Res broj 22 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/","name":"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","datePublished":"2023-05-17T18:19:31+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Leo Katunari\u0107: Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/428","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=428"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/428\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=428"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=428"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=428"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}