{"id":430,"date":"2023-05-17T18:23:03","date_gmt":"2023-05-17T18:23:03","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/05\/17\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/"},"modified":"2023-05-17T18:23:03","modified_gmt":"2023-05-17T18:23:03","slug":"tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/","title":{"rendered":"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(22)#4 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.4<\/a>
\nUDK 17.023.34:316.774
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 18.1.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Tahani Komarica<\/span><\/p>\n

Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, Bosna i Hercegovina
\nftahani.kolar@gmail.com, tahani.koomarica@apik.ba<\/p>\n

Fenomenologija
\ndigitalne sre\u0107e<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (301 KB), Hrvatski, Str. 3655 – 3668
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Pojam sre\u0107e nikad nije jednozna\u010dno definiran. U ovom radu je dat kratak prikaz poimanja sre\u0107e sa filozofskog, ekonomskog, psiholo\u0161kog i duhovnog aspekta. Rad eksplicira fenomenologiju digitalne sre\u0107e na poligonu digitalnih medija koje karakterizira permanentnost koja se posti\u017ee booster dozom medijskih sadr\u017eaja i manifestacijom iluzije iskustva kroz medijske narative. Digitalna sre\u0107a se pojavljuje u 6 tipolo\u0161kih manifestacija: zadovoljstvo, iznena\u0111enje, harmonija, zanos, osloba\u0111anje potreba i \u017eelja i transcedencija. Tipologija manifestacija digitalne sre\u0107e je prikazana kroz upotrebu digitalnih medija i medijske narative.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> fenomenologija, digitalna sre\u0107a, digitalni mediji, medijski narativi, iluzija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

UVOD<\/strong><\/p>\n

\u010covjekova zada\u0107a na Zemlji je oduvijek bila ovladavanje prirodom u svrhu opstanka me\u0111u drugim bi\u0107ima. \u017delja \u010dovjeka za opstankom kulminira u 21. stolje\u0107u kroz pobolj\u0161anje nesavr\u0161enih aspekata humanog bi\u0107a i kreiranje posthumanog bi\u0107a koje karakteri\u0161e „…nadila\u017eenje granica koje definiraju manje po\u017eeljni aspekti ljudskog stanja.“ (Moore, 2013: 4). Opstanak \u010dovjeka je prema tome uvjetovan pove\u0107anjem do izvrsnosti njegovih fizi\u010dkih, kognitivnih, ali i afektivnih sposobnosti, zaboravljaju\u0107i da zada\u0107a \u010dovjeka nije svekoliko savr\u0161enstvo, ve\u0107 izvrsnost u domenu vlastitih ograni\u010denja. \u010covjeka je stoga, pogre\u0161no definirati kao posthumano bi\u0107e, ve\u0107 prije kao humano bi\u0107e u tiraniji posthumanog doba.<\/p>\n

Krvotok posthumanog doba je digitalizacija, koja omogu\u0107ava \u010dovjeku relativno nadila\u017eenje njegovih kognitivnih granica u onom obimu koji mu je potreban kao pojedincu za opstanak, ali ne u apsolutizmu. Nadila\u017eenje fizi\u010dkih granica je tako\u0111er relativno, jer \u017eivot nije nad\u017eivio smrt. Nadila\u017eenje fizi\u010dkih granica se ogleda u dodacima tijelu, zamjenom nefunkcionalnih dijelova tijela, i iluziji besmrtnosti. Digitalizacija je globalna pozori\u0161na scena iluzije besmrtnosti koja koristi svoje digitalne alate za inkorporiranje zdravih \u017eivotnih stilova, preveniraju\u0107i bolest koja je predvorje smrti, medicinske i digitalne estetizacije lica i tijela, preveniraju\u0107i starost koja je predvorje smrti, hologramskih tijela sa vje\u0161ta\u010dkom inteligencijom koji su iluzija \u017eivota nakon smrti. Nadila\u017eenje afektivnih granica \u010dovjeka u posthumanom dobu je mo\u017eda i ponajmanje uspje\u0161no. Nesposobnost da se one nadi\u0111u se ogleda u poku\u0161ajima spu\u0161tanja afekcije na ni\u017ei nivo, onaj koji ne vodi oplemenjivanju du\u0161e u potrazi za sre\u0107om. <\/p>\n

Posthumano doba samo po sebi name\u0107e i poimanje sre\u0107e \u010dovjeka kao humanog bi\u0107a u krvotoku digitalizacije. \u010covjek je u kontinuiranoj potrazi za sre\u0107om. S druge strane pojam sre\u0107e nije jasno definirala ni nauka ni filozofija. Danas govoriti o sre\u0107i zna\u010di posmatrati je kroz prizmu opskurnosti postmoderne. Ili je pak sre\u0107a oduvijek bila obojena opskurno\u0161\u0107u pojedinca kroz sve ta\u010dke izme\u0111u nule i jedinice, izme\u0111u dobra i zla, izme\u0111u lijepog i ru\u017enog, izme\u0111u idealnog i stvarnog? Je li sre\u0107a ostala utamni\u010dena negdje u\u00a0 Da Vincijevom sfumatu svakog pojedinca? Sre\u0107u zapravo, ne mo\u017eemo razvrstati niti u biolo\u0161ki, niti u dru\u0161tveni, niti u tehni\u010dki konstrukt. Ona je negdje iznad biolo\u0161ko-dru\u0161tveno-tehni\u010dkog konstrukta, a vezana sa svakim. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

RAZMATRANJA O SRE\u0106I<\/strong><\/p>\n

Nauka nije uspjela definirati jednozna\u010dno, jer ona „nije ni akademska kreacija, ni izum filozofa, ve\u0107 iskustvo koje se doga\u0111a ljudskim bi\u0107ima.“ (Mochon, 2018: 162). Joachim Weimann, Andreas Knabe i Ronnie Schob (2015) su poku\u0161ali izmjeriti sre\u0107u, kroz prizmu ekonomskog blagostanja. Rezultati njihovog rada pokazuju da ekonomsko blagostanje utje\u010de na kvalitet \u017eivota, u smislu zdravlja, obrazovanja, odje\u0107e, hrane, pa \u010dak i u dru\u0161tvenim odnosima pove\u0107ava finansijsku sigurnost i utje\u010de na dobrobiti koje dru\u0161tvo pru\u017ea svojim gra\u0111anima.\u00a0 Me\u0111utim, ekonomsko blagostanje pokazuje Easterlinov paradoks koji pokazuje da stalan ekonomski rast nije pra\u0107en pove\u0107anjem sre\u0107e. U svom radu do\u0161li su do zaklju\u010dka da postoje najmanje dvije vrste sre\u0107e: kognitivno zadovoljstvo i afektivna sre\u0107a. Tako\u0111er, njihovi rezultati pokazuju da empirijska istra\u017eivanja sre\u0107e, u tom smislu, ne mogu koristiti normativni koncept.<\/p>\n

Afektivna sre\u0107a je unutra\u0161nji dio svakog pojedinca i nije je mogu\u0107e objektivno izmjeriti, \u0161to upu\u0107uje na Aristotelovo poimanje sre\u0107e kao eudaimonia <\/em>koja se sa gr\u010dkog naj\u010de\u0161\u0107e prevodi kao sre\u0107a ili dobrobit, premda je doslovan prevod „stanje dobrog duha“. Aristotelova eudaimonia <\/em>nije sredstvo za postizanje cilja, ve\u0107 je sama po sebi cilj, \u010dovjekovo najvi\u0161e dobro, \u017eivotno djelovanje bi\u0107a koje ima logos. Ako je eudoaimonia<\/em> stanje dobrog duha, za razumijevanje sre\u0107e je nu\u017eno onda i razumijevanje du\u0161e. Aristotelovo poimanje du\u0161e je njeno postojanje samo uz tijelo „..strast, blagost, strah, sa\u017ealjenje, hrabrost, a pored toga i radost, ljubav i mr\u017enja \u2013 u zajednici sa tijelom, jer njima istovremeno i tijelo ne\u0161to trpi.“ (Blagojevi\u0107, 2012:\u00a0 12), \u010dime zapravo obja\u0161njava psihosomatske procese.\u00a0 Kant definira sre\u0107u kao pojam koji je „toliko neodre\u0111en da iako svaki \u010dovjek \u017eeli da ga postigne, on to nikada ne mo\u017ee re\u0107i definitivno \u0161ta je to \u0161to on zaista \u017eeli…\u0161to je vi\u0161e kultivisan razum se namjerno primjenjuje na u\u017eivanje u \u017eivotu i sre\u0107u, utoliko vi\u0161e \u010dovjek gubi istinsko zadovoljstvo“ (Kant, 2005: 11 prema Hockley i Fadina, 2015: 194). Kant sre\u0107u poistovje\u0107uje sa ljudskim \u017eeljama koje su promjenjive naravi i odgovaraju akutnoj sre\u0107i, te pravi nejasnu diferencijaciju izme\u0111u sre\u0107e, \u017eelje i zadovoljstva. Isto\u010dna filozofija o du\u0161i ima zna\u010dajne razlike u odnosu na zapadnu. Ibn Sina du\u0161u ne poima kao formu tijela „jer u tom slu\u010daju morao bi da negira mogu\u0107nost da du\u0161a mo\u017ee postojati nezavisno od tijela“ (Halilovi\u0107, 2013: 65).\u00a0 Ibn Arebi razlikuje dvije vrste dana fizi\u010dki i duhovni koji le\u017ei unutar fizi\u010dkog „u toku kojeg intelekt prima svoje znanje, uvid dobija svoju kontemplaciju, a duh svoje tajne.“ (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2021: 30), \u010dime ukazuje na veze fizi\u010dkog i duhovnog, ali i na svepro\u017eimaju\u0107i duh. Nauka nema odgovor o supstanciji du\u0161e koja je poligon za sre\u0107u, niti o njenom porijeklu u odnosu na \u010dovjeku do sada poznate supstancije. Filozofi razli\u010dito poimaju njenu opstojnost sa ili bez tijela, ali je i jedni i drugi vide kao poligon za afektivnu sferu \u010dovjeka, pa time i sre\u0107u. Du\u0161a jo\u0161 uvijek nije razvrstana ni u biolo\u0161ku, ni u dru\u0161tvenu ni u tehnolo\u0161ku formu. Pripada i imanentnom i trancedentnom, mo\u017eda prije svega ontolo\u0161kom, a vezana za epistemolo\u0161ko. Stoga malo znamo o du\u0161i i malo znamo o sre\u0107i.<\/p>\n

Iz svega ranije navedenog sre\u0107u nije bilo mogu\u0107e definirati kao pojam. Mnogo obuhvatnije poimanje sre\u0107e je fenomenolo\u0161ko. Baruh de Spinoza (1970) u 3. dijelu Etike „O porijeklu i prirodi afekata“ razmatra puteve i fragmente sre\u0107e kroz pojmove veselosti, ljubavi, \u017eudnje, zluradosti i druge, vide\u0107i je kao odre\u0111en proces ljudskog duha. Radost definira kao „Stanje trpljenja kojim duh prelazi ve\u0107em savr\u0161enstvu“ (Spinoza, 1970: 112). Ovaj put transcendencije ka ve\u0107em savr\u0161enstvu prema Spinozi ima dvije razine ja\u010dina volje „kojom se svako trudi da odr\u017ei svoje bi\u0107e, po samoj zapovijesti uma“ (Spinoza, 1970: 156) \u0161to je Abraham Maslow nazvao samokatualizacijom i druga razina \u2013 plemenitost koju definira kao „\u017eudnju, kojojm se svako trudi da, prema samoj zapovijesti razuma, poma\u017ee druge ljude, i da ih vezuje za sebe prijateljstvom“ (Spinoza, 1970: 156) ili ono \u0161to je Abraham Maslow nazvao transcendencijom, \u0161to \u0107emo vidjeti u nastavku rada.\u00a0 Eugen M. DeRobertis\u00a0 (2016) razmatra na\u010din na koji je Stepen Strasser poku\u0161ao da objasni sre\u0107u u njenoj univerzalnoj su\u0161tini. Uvidio je da iskustveni fenomeni sre\u0107e ne dijele nu\u017eno eidose sre\u0107e: zadovoljstvo, u\u017eivanje, radost i spokoj. Sre\u0107u eksplicira u 6 razli\u010ditih oblika: 1) sre\u0107a kao zadovoljstvo, pronala\u017eenje mira u prilago\u0111avanju svakodnevnom \u017eivotu, 2) sre\u0107a kao sre\u0107a, koja se ogleda u slu\u010dajnosti, trijumfu i \u010de\u0161\u0107a je me\u0111u onima koji posjeduju avanturisti\u010dki duh i posmatraju \u017eivot kao igru potro\u0161nje, 3) sre\u0107a kao harmonija, u Aristotelovom smislu svojevrsna integracija li\u010dnosti u kojoj logos utje\u010de na promjenu, 4) sre\u0107a kao zanos, ogleda se u tome da se gube granice ega i \u010dovjek nije sam sebi fokus, 5) sre\u0107a kao oslobo\u0111enje, u smislu oslobo\u0111enja od potreba i \u017eelja, ponajvi\u0161e nalikuje nirvani i poricanju smrti i 6) sre\u0107a kao transcendiranje anticipacije, ogleda se u tra\u017eenju beskona\u010dnog zadovoljstva samim \u017eivotom kao takvim „pojedinac je izvu\u010den iz sebe, ali je sprije\u010den od potpunog gubitka sebe zbog odgovornosti, posve\u0107enosti i predane svrhe“ (DeRobertis, 2016: 83).<\/p>\n

Potraga za sre\u0107om je oduvijek bila interesno polje psihologije. Sama rije\u010d psihologija dolazi iz gr\u010dkog jezika psycho = du\u0161a, logos = nauka, razmi\u0161ljanje, mi\u0161ljenje. I psihologija prepoznaje du\u0161u kao poligon za sre\u0107u. Iako se od 1879. godine razvilo vi\u0161e pravaca u psihologiji, za potrebe ovog rada \u0107emo se osvrnuti na humanisti\u010dku psihologiju Abrahama Maslowa koja istra\u017euje domete vi\u0161ih ljudskih potreba. Premda bi mo\u017eda ispravniji naziv bio transhumanisti\u010dka psihologija. Maslow je konceptualizaciju sre\u0107e zasnovao na ispunjenju ljudskih potreba koje su „organizovane u hijerarhiji prepotencije.“ (Maslow, 1943: 375 prema Koltko-Rivera, 2006:303). Ljudske potrebe je razvrstao hijerarhijski od najni\u017eih do najvi\u0161ih: 1) fiziolo\u0161ke potrebe, zadovoljenje osnovnih \u017eivotnih potreba, 2) potrebe za sigurnosti, 3) potrebe za pripadanjem i ljubavlju, 4) potrebe za po\u0161tovanjem i 5) potreba za samoaktualizacijom, odnosno ispunjenje li\u010dnog potencijala. Sve do Maslow-ovih posljednjih radova njegovu psihologiju mo\u017eemo nazivati humanisti\u010dkom. Me\u0111utim, u periodu izme\u0111u 1950.-1960. tih Maslow po\u010dinje da sumnja u da je samoaktualizacija kona\u010dna potreba dovoljna za dosezanje sre\u0107e, jer samoaktualizacija nije mogla jasno obuhvatiti vrhunska iskustva koja imaju pojedinci imaju. Pojedinci su na pitanja o li\u010dnom zadovoljstvu davali odgovore „u terminima kona\u010dnih istina“ (Koltko-Rivera, 2006: 305) u koje se razvrstava i sre\u0107a. Maslow uvodi i \u0161estu ljudsku potrebu kao najsavr\u0161eniji oblik bi\u0107a koju naziva samotranscedencija „potpuno razvijeno i veoma sretno ljudsko bi\u0107e koje radi u najboljim uslovima ima tendencije da bude motivisano vrijednostima koje prevazilaze njegovo sopstvo“ (Maslow, 1969a: 3, prema Koltko-Rivera, 2006: 306). Uo\u010dio je da se samotranscediraju\u0107e li\u010dnosti „\u010desto bave slu\u017eenjem drugima“ (Koltko-Rivera, 2006: 306). Smrt ga je prekinula prije nego je uspostavio kompletnu teoriju transhumanisti\u010dke ili transpersonalne psihologije. Ipak, evidentno je da je Maslow sa psiholo\u0161kog aspekta dao novi uvid u dosezanje sre\u0107e sa motivacijom koja spaja ono izvana i iznutra.<\/p>\n

Sufizam razvrstava 7 stepena du\u0161e (\u010cajlakovi\u0107, 2009: 50-55) kroz koje prolazi u dosezanju najvi\u0161eg stanja ljudskog bi\u0107a i kona\u010dne apsolutne sre\u0107e: 1) Nefs-i Emmare, manifestacija niskih \u017eelja, kontrolira na\u0161a osjetila, kretnje i razum, ego kao najni\u017ei stepen ljudskog bi\u0107a, 2) Nefs-i Levvame, kada \u010dovjek postane svjestan svojih radnji i poku\u0161ava da se suprotstavi niskim tjelesnim \u017eeljama, 3) Nefs-i Mulbime, nadahnuta du\u0161a, 4) Nefs-i Mutmeinne, \u010dovjek na ovom stepenu prestaje sebe pravdati i nalazi smiraj u predanosti i prepu\u0161tanju Gospodaru, 5) Nefs-i Radijje, prihva\u0107anja svih de\u0161avanja bilo dobrih ili lo\u0161ih, zadovoljan je svime kroz samospoznaju, 6) Nefs-i Mardijje, \u010dovjek je u stanju stalne ravnote\u017ee, njime je njegov Gospodar zadovoljan i 7) Nefs-i Kamile \u2013 dosezanje potpune \u010disto\u0107e i sklada, sre\u0107u do\u017eivljava\u00a0 u dobru drugih, a patnju do\u017eivljava kad druge vidi na stranputici.<\/p>\n

Od filozofije, preko psihologije, fenomenologije, ekonomije i duhovnosti sufizma jasno je da je \u010dovjek u konstantnoj potrazi za sre\u0107om koju najlak\u0161e i naj\u010de\u0161\u0107e do\u017eivljava na nivou akutne sre\u0107e, fragmentiranih dijelova dana ili \u010dak \u017eivota, u poku\u0161aju samoostvarenja sopstva u i nad izvanjskim. Zatvoren klju\u010devima vlastitog ega, samobitnosti postojanja i stanja akutne sre\u0107e kratak je i brz put ka nezadovoljstvu, brigama, anksioznosti, poreme\u0107enoj higijeni \u017eivljenja, \u0161to rezultira osje\u0107ajem hroni\u010dne nesre\u0107e. I tako cikli\u010dno, iznova i iznova, kre\u0107e u potragu za sre\u0107om, mo\u017eda drugim redoslijedom, od zadovoljenja potreba za hranom, opsesivne kupovine, trenutnog ushi\u0107enja, aplauza publike, brige o drugima zbog smanjenja osje\u0107aja krivice i ponovnog pada. Hroni\u010dna sre\u0107a kao dugotrajna blagodat neovisna o vanjskim okolnostima mu ostaje zaklju\u010dana, a ipak sve vrijeme klju\u010d dr\u017ei u vlastitim rukama, na unutra\u0161njem tankom mostu u prelasku izme\u0111u ego-centrizma ka o\u010di\u0161\u0107enom altruizmu, Strasserovoj transcedenciji anticipacije, Maslow-ovom samotranscedencijom ili sufijskom dosezanju Nefs-i Kamila.\u00a0 Nije li \u010dovjek oduvijek u procesu transhumanizacije osobnog razvitka u poku\u0161aju da na\u0111e sre\u0107u? Kognicijom nadomje\u0161ta fizi\u010dka ograni\u010denja, kreira tehnologiju, upotrebom tehnologije razvija kogniciju? Nije li humano bi\u0107e u cikli\u010dnom procesu transhumanizma izme\u0111u intrizi\u010dnog i ekstrizi\u010dnog? Nije li \u010dovjek toliko napredovao da je produ\u017eio um digitalizacijom, unaprijedio tijelo vje\u0161ta\u010dkim produ\u017eecima? Da li je \u010dovjek toliko napredovao da je hroni\u010dnu sre\u0107u umjesto transcedencijom postigao digitalizacijom?<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

DIGITALNA SRE\u0106A<\/strong><\/p>\n

Potraga za sre\u0107om humanog bi\u0107a je zapravo potraga za hroni\u010dnom, dugotrajnom sre\u0107om koja se odigrava na platformi du\u0161e te\u017ee\u0107i ka transcedenciji u jedno\u0107u. Digitalnu sre\u0107u karakteri\u0161e iluzija hroni\u010dnosti koju je preciznije nazvati permanentno\u0161\u0107u ostvarenu booster dozom<\/em> medija koji su postali „\u017eivotni stav, na\u010din percipiranja i fiziologija dru\u0161tva“ (\u0160ar\u010devi\u0107, 1988: 414). Efemernost digitalnih medija je paradoks vje\u010dnosti koji izme\u0111u nestajanja i postojanja stavlja znak jednakosti. Digitalni medij postaje ovaplo\u0107enje efemerne vje\u010dnosti kroz „skup me\u0111usobno povezanih \u010dvorova. \u010cvor je ta\u010dka u kojoj kriva samu sebe presijeca. Mre\u017ea nema centar samo \u010dvorove.“ (Castells, 2004: 3)<\/p>\n

Humano bi\u0107e u posthumanom dobu dobija novu platformu za ostvarivanje sre\u0107e, mre\u017eu,\u00a0 koja transcenedentira svijest stvarnosti i pretvara je u „jednu novu, artificijelno o\u010dulotvorenu stvarnost“ (Vuksanovi\u0107, 2008:43), koju mo\u017eemo nazvati digitalna sre\u0107a. Temelj digitalne sre\u0107e se nalazi u samom spektaklu koji je „alfa i omega odvajanja“ (Debor, 2006: 9), odvajanja \u010dovjeka od sebe \u010dime mu se ukida mogu\u0107nost transcendentnog sjedinjenja u jedno\u0107u. Transcendiranje u jedno\u0107u je supstituirano „logikom identi\u010dnosti“ (\u0160ar\u010devi\u0107, 1988: 34). Spektakl prerasta u simulakrum koji pori\u010de stvarno i postaje stvarniji od stvarnosti. Nekada\u0161nji Da Vincijev sfumato sada slika sama dromologija mre\u017ee sa svojim nevjerovatnim ubrzanjem koja se otjelotvoruje u pseudoakciji na u\u0161trb akcije. Fenomen „zbijenosti vremena“ (Virilio, 2000: 123) mijenja iskonske oblike sre\u0107e u sve \u0161to \u017eelim mora biti odmah. Algoritmi digitalizacije preti\u010du i \u010dovjekovu te\u017enju za nadom, za \u017eeljom, ispunjavaju\u0107i je prije nego \u0161to stigne biti po\u017eeljena, stvaraju\u0107i kontinuiran niz zadovoljenja nepo\u017eeljenog, stvaraju\u0107i permanentnu sre\u0107u koja je ni\u0161ta drugo do iluzija hroni\u010dne sre\u0107e. Permanentna sre\u0107a se u posthumanom dobu ostvaruje digitalnom estetizacijom koja presvla\u010di predvorja smrti brisanjem znakova starosti i bolesti, nasmije\u0161enim licima namje\u0161tenim za pa\u017eljivo biran kadar iluzije sre\u0107e, nijemim emotikonima u „teroru reprezentacije“ (\u0160ar\u010devi\u0107, 1988: 40).\u00a0 <\/p>\n

Efektima digitalne tehnologije na sre\u0107u se bavio Francisko Mochon (2018) u svom radu Happiness and Technology: Special Consideration of Digital Technology and Internet<\/em>. Identificirao je pozitivne efekte i to: 1) pobolj\u0161anje ekonomskog rasta kroz olak\u0161anu potro\u0161nju, 2) oboga\u0107ivanje komunikacije, 3) promjenu prirode zara\u0111ivanja prevazilaze\u0107i ograni\u010denja mjesta i prostora i 4) produ\u017eenje ljudskog \u017eivota kroz napredak u sferi zdravstva. Od negativnih efekata je izdvojio: 1) manipulacija ljudima u smislu poimanja \u010dovjeka kao sirovine za tehni\u010dke operacije i 2) osje\u0107aj izoliranosti iz \u010dega proizlaze depresija i usamljenost. Odnosi pozitivnih i negativnih efekata tehnologije na sre\u0107u su vi\u0161estruko isprepleteni. Easterlinov paradox opovrgava mogu\u0107nost dosezanja hroni\u010dne sre\u0107e kroz ekonomski razvoj, a time i razvoj medicine i zdravstvenih usluga. Komunikacija posredovana digitalnim medijima se pokazuje kao ma\u010d sa dvije o\u0161trice \u0161to i sam Machon priznaje kao odnos koji je „prili\u010dno slo\u017een“ (Machon, 2018: 164). <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

FENOMENOLOGIJA DIGITALNE SRE\u0106E<\/strong><\/p>\n

Do danas postoje mnoge kriti\u010dari i pobornici utjecaja digitalnih tehnologija na \u017eivot \u010dovjeka, pa time i na sre\u0107u. Fenomenologiju digitalne sre\u0107e mo\u017eemo posmatrati kroz Strasserov fenomenolo\u0161ki pristup koji nastoji da fenomen sre\u0107e predstavi kao iskustvenu cjelinu. Poligon digitalne sre\u0107e su digitalni mediji koje karakterizira permanentnost\u00a0 koja se posti\u017ee booster dozom medijskih sadr\u017eaja i njihovi narativi koji proizvode manifestacije iluzije iskustva. Tipolo\u0161ke manifestacije Strasserove fenomenologije sre\u0107e \u0107emo dopuniti obrazlo\u017eenjima Maslow-ljevih otkri\u0107a i duhovnih u\u010denja u svrhu obuhvatnijeg uvida u svaki pojedina\u010dni manifestni oblik.<\/p>\n

    \n
  1. Zadovoljstvo, prvi stepen sre\u0107e. Evidentno da nije mogu\u0107e zadovoljenje odre\u0111enih fiziolo\u0161kih potreba kao \u0161to su glad ili \u017ee\u0111, dok su zadovoljavanja ekscitatornih potreba \u0161iroko omogu\u0107ena „Ekscitatorni nivoi moraju biti izbalansirani i odr\u017eavani da bi do\u0161lo do u\u017eivanja“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 539). Mediji nedvojbeno utje\u010du na „senzornu stimulaciju i iscrpljenje fiziolo\u0161kih resursa“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 539), visoko estetizovani, cjenovno pristupa\u010dni, \u0161to izaziva iluziju zadovoljstva.<\/span><\/li>\n
  2. Digitalnu sre\u0107u kao slu\u010dajnost pronalazimo u momentima saznanja na koja slu\u010dajno nailazimo na mre\u017ei „interes ili radoznalost je srodna emocija u kori\u0161tenju zabavnih medija“\u00a0 (Vorderer i Hartmann, 2020: 540) ili iznenadnoj pobjedi u nekoj video igri. Medijski sadr\u017eaji nude mnoge narative koji mogu izazvati interesovanje korisnika. Do osje\u0107aja sre\u0107e dolazi kada postoji „zagonetna nepodudarnost koja se iznenada rje\u0161ava.“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 541). Druga strana kovanice mo\u017ee pokazivati izuzetnu frustriranost i veliki utro\u0161ak vremena da prona\u0111emo potrebno sakriveno u hyperlinkovima, reklamama i ostalim distraktorima pa\u017enje, ili u nemogu\u0107nosti prelaska u naredni nivo video-igre. Medijski narativi mogu potaknuti i negativne emocije kao \u0161to su ljutnja, strah, u\u017eas, koje se manifestuju kao svojevrsna katarza „vrsta dnevnog pro\u010di\u0161\u0107enja, sedmi\u010dnog ili periodni\u010dnog pro\u010di\u0161\u0107enja, \u010di\u0161\u0107enja, na na\u010din prividnog uklanjanja, otklanjanja, udaljavanja od izvora prethodnih oneslobo\u0111avanja.“ (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2009: 151). Katarzi\u010dna iskustva pro\u017eimaju mnoge filmske \u017eanrove: horore u kojima se do\u017eivljava i pre\u017eivljava strah, akcione filmove u kojima gledalac do\u017eivljava i pre\u017eivljava heroizam, romanti\u010dne filmove u kojima gledalac do\u017eivljava i pre\u017eivljava ljubav, u vlastitoj afekciji odvojeno od vlastitog \u017eivota.<\/span><\/li>\n
  3. Digitalna sre\u0107a kao harmonija se ispoljava u regulaciji raspolo\u017eenja i samospoznaji. Samospoznaja, ili po Maslowu samoaktualizacija, se ostvaruje pripadanju izabranim dru\u0161tvenim grupama u kojima do\u017eivljavamo po\u0161tovanje od drugih pripadnika grupe kroz razmjenu iskustava, lajkova i razli\u010ditih digitalnih alata potvr\u0111ivanja na\u0161e vrijednosti ili fizi\u010dkog izgleda, kao i prilika za pronala\u017eenje ljubavnog partnera kojeg u realnom \u017eivotu ne bismo imali priliku sresti zbog geografskih i vremenskih ograni\u010denja. Druga strana medalje je potencijal razvoja digitalnog narcisa, fokusiranje na vrijednosti kako ne\u0161to izgleda, a ne kakvo jeste. Digitalna narcisoidnost mo\u017ee imati negativne efekte na introverte koji nisu skloni da se samoprezentuju, te mo\u017ee razviti osje\u0107aje ni\u017ee vrijednosti.\u00a0 Korisnici digitalnih medija se prilago\u0111avaju samom mediju koji ima mogu\u0107nost visoke estetizacije, pa \u010dak i „estetizovano nasilje“ (Vuksanovi\u0107, 2008: 34) ili na primjer estetizacija samoubistva u filmu „What dreams may come“ snimljenom 1998. godine u re\u017eiji Vincenta Warda. Korisnici preuzimaju ovu logiku samog funkcioniranja digitalnih medija \u0161to ukazuje na invertni determinizam Harolda Innisa „da su tehnolo\u0161ke promjene pokrenute i afektovane dru\u0161tvenim strategijama i izborima“ (Katz i dr. 2003: 171), pa i sami sve i uljep\u0161avaju, svi su vedri, veseli, nasmijani, putuju, u\u017eivaju u \u017eivotu. Kori\u0161tenje, posebno dru\u0161tvenih mre\u017ea, „je iskustveni fenomen u kojem se potro\u0161a\u010di identifikuju sa karakteristikama drugih u virtuelnom prostoru“ (Berezan i dr., 2018: 456), te se time fokus \u010dovjeka pomjera sa onoga \u0161to ima i jeste, na ono \u0161to nema i nije.\u00a0 Dru\u0161tveni mediji „mogu pokrenuti procese dru\u0161tvenog pore\u0111enja navi\u0161e, \u0161to rezultira zavi\u0161\u0107u, pa \u010dak i depresivnim simptomima“ (Steers i dr., 2014, prema Marengo i dr., 2021: 7).\u00a0 Prema istra\u017eivanjima Berezan i dr. (2018: 455-46) samoaktualizacija u dru\u0161tvenim medijima je najvi\u0161e izra\u017eena kod generacije milenijaca, dok su prethodne generacije vi\u0161e otporne na ovakve narative. Ukoliko emocija naru\u0161ava unutra\u0161nji balans, \u010dovjek po svojoj prirodi te\u017ei da ga dovede u ravnote\u017eu, a „efikasna strategija je…promjena referentnog okvira tj. na\u010dina prijema.“ (Cantor, 2002, Cupshik i Kemp, 2000. prema Vorderer i Hartmann, 2020: 543). Promjena referentnog okvira mo\u017ee se ostvariti „distanciranjem od medijskog okru\u017eenja“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 543), ali i prelaskom na druge medijske sadr\u017eaje ili tipove medijskih sadr\u017eaja.<\/span><\/li>\n
  4. Digitalna sre\u0107a kao zanos, nadahnu\u0107e, se mo\u017eda ponajbolje o\u010dituje u igranju igara. Primjer ovakve zanesenosti izla\u017ee Siva Vadiyanathan (2016) kroz svoje iskustvo tokom prekookenaskog leta. Primijetio je da pedesetak putnika zuri u svoje telefone igraju\u0107i igru Candy Crash Saga koju je lansirao facebook, ali je aktivna i na drugim platformana van facebook-a. Uo\u010dio je da „ljudi bulje u svoje monitore, otvorenih usta, diskonektovani od svog neposrednog okru\u017eenja… Njihova lica su bila mirna i polo\u017eaji tijela stabilni.“ (Vadiyanathan, 2016: 32), \u0161to ponajvi\u0161e li\u010di na \u010dovjeka koji se prepustio molitvi ili meditaciji. Uo\u010dio je da je ta slika djeluje narkoti\u010dno „Bili su fokusirani, a ne obamrli.“ (Vadiyanathan, 2016:32). Svi su, bez obzira na godine starosti, igrali istu igru, a ne neku drugu i okarakterisao to kao „u\u017eivanje, \u0161to mo\u017eda nije prava rije\u010d. Bili su uronjeni u iskustvo igre. Ali niko nije skakao od radosti.“ (Vadiyanathan, 2016: 32). Ova sposobnost uno\u0161enja \u010dovjeka u digitalnu igru se sla\u017ee djelomi\u010dno sa Strasserovim razmatranjem zanosa kao tipa sre\u0107e u kojoj \u010dovjek nije sam sebi fokus, fokus mu je digitalna igra. Diskutabilno je da li ovakvo fokusiranje koje proizvodi neku vrstu zanosa ili nadahnu\u0107a mo\u017ee donijeti, \u010dak i u iluziji, gubitak granica ega, jer igra Candy Crash Saga je kompetetativna i napredak je mogu\u0107 tek savladavanjem prethodnog nivoa. Igra se tako\u0111er, mo\u017ee igrati i sa drugim igra\u010dima te ima polarizaciju na gubitak i pobjedu. S druge strane ipak nudi vrstu prepu\u0161tanja koja djelomi\u010dno nalikuje sufijskoj formi Nefs-i Mutmeinne, kada \u010dovjek prestaje tra\u017eiti opravdanja za sebe i nalazi smiraj u predanosti i prepu\u0161tanju Gospodaru, sa bitnom razlikom poimanja Gospodara u sufizmu i digitalno gospodara pa\u017enje tu „Nisu bili sretni, ali im nije bilo ni neugodno.“ (Vadiyanathan, 2016: 32). Igra im je donijela zanos i prepu\u0161tenost koja im je olak\u0161ala putovanje i odsustvo od stvarnosti o\u010ditovanu i na njihovoj neverbalnoj komunikaciji.<\/span><\/li>\n
  5. Sre\u0107a kao osloba\u0111anje od potreba i \u017eelja, po Strasseru je to ono stanje koje nalikuje nirvani i poricanju smrti zapravo je svepro\u017eimaju\u0107a kreacija iluzije sre\u0107e u svijetu digitalnih medija. Osloba\u0111anje potreba i \u017eelja se odigrava kroz filozofiju sada\u0161njeg trenutka, koja dokida pro\u0161lost kao neva\u017enu u ljudskoj sferi iskustava, ali dokida i budu\u0107nost, nemogu\u0107nost \u010dovjeka da po\u017eeli \u017eelju, jer algoritmi nas poznaju bolje od nas samih, a \u010dovjek postaje „savremeni mistik na putu postizanja gnosti\u010dke praznine“ (Ali\u0107, 2016: 101). Poricanje smrti se odigrava kroz zatvaranja vrata u predvorja smrti starosti i bolesti. Starost se prevenira hibridnim estetskim presvla\u010denjima. U stvarnom svijetu kroz kiborgizaciju „o \u010demu svjedo\u010di sve ve\u0107i broj proteza, silikonskih i ostalih vrsta implantata, koji se hirur\u0161kim putem ugra\u0111uju u organizam ne samo iz zdravstvenih, nego i iz estetskih razloga.“ (Vuksanovi\u0107, 2008: 56.), a u virtualnom svijetu upotrebom raznovrsnih aplikacija za ure\u0111ivanje fotografija i videa koji pokazuju vje\u010dno mlada lica. Ekranizacija vje\u010dne mladosti predstavljena je u narativu filma „In time“ iz 2011. godine u re\u017eiji Andrew Niccol-a u kojem je\u00a0 \u017eivot konvertovan u valutu vremena, a starost je zaustavljena. Smrt, ako se desi, je smrt mladog fizi\u010dkog tijela. Drugi na\u010din poricanja smrti je u prevenciji bolesti kroz filozofije zdravih \u017eivotnih stilova. Digitalni mediji nude alate za „mjerenje, pra\u0107enje, nadzor i regulaciju tijela i aspekte svakodnevnog \u017eivota i pona\u0161anja, uklju\u010duju\u0107i i spavanje“ (Rich i dr., 2020: 35). Postoje i poku\u0161aji odr\u017eavanja iluzije \u017eivog i nakon fizi\u010dke smrti kroz hologram spojen sa vje\u0161ta\u010dkom inteligencijom koji ima sposobnost imitacije interakcije i nakon smrti. <\/a>\u00a0 Digitalno osloba\u0111anje od potreba i \u017eelja kroz prihva\u0107anje svih de\u0161avanja bilo dobrih ili lo\u0161ih ne dovodi do stepena sre\u0107e du\u0161e koju sufizam naziva Nefs-i Radijje. Digitalna sre\u0107a kao osloba\u0111anje od potreba i \u017eelja je reverzibilan proces, ostvaruje se poricanjem, bje\u017ei od svega \u0161to smatra lo\u0161im i potencijalno nesretnim, ignori\u0161u\u0107i \u010dinjenicu da \u017eivot jo\u0161 uvijek nije nad\u017eivio smrt.<\/span><\/li>\n
  6. Digitalna sre\u0107a kao transcedencija bi trebala da ponudi apsolut sre\u0107e koji se ogleda u negubitku sebe kroz odgovornost, posve\u0107enost, predanost slu\u017eenja drugima. Sre\u0107a \u010dovjeka u ovom smislu prevazilazi svoje sopstvo, te je \u010dovjek iznutra integrisan u stalnoj ravnote\u017ei svih elemenata i sebe i drugih, a svijet do\u017eivljava jedinstven i nepodijeljen. Digitalna ostvarenja kroz filmove, TV serije i Reality Show-e koja su objedinili Luke Hockley i Nadi Fadina (2015) u The Happiness Illusion \u2013 How the media sold us a fairytale <\/em>\u00a0razotkrivaju iluziju sre\u0107e u digitalnoj transcedenciji koja je upakovana u bajke „par excellence modernog doba i nikome nije u interesu da je razotkriva“ (Hockley i Fadina, 2015: 3). Transcedencija u jedno\u0107i sebe sa drugima u ostvarenjima filmske industrije nudi se u iluziji brisanja dihotomije spola kroz negubitak svog rodnog ja ka apsolutnoj integraciji roda u bezrodnom apsolutu. Brisanje rodne dihotomije se ostvaruje kroz „oslobo\u0111enje od dru\u0161tvenih ograni\u010denja“ (Hockley i Fadina, 2015: 16) u pregovaraju\u0107im formama mu\u0161kosti agresivnog ega koja se ispoljava u saosje\u0107anju ili u formi \u017eena ratnica. Digitalna transcedencija se odvija u\u00a0 prikazu androginih identiteta „kao idealnog jedinstva suprotnosti“ (Hockley i Fadina, 2015: 66). Iluzorno prekrajanje, stapanje, brisanje i gra\u0111enje identiteta kulminira na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Aleksander Bard i Jan Sonderqvist (2003) ovu novu formu identiteta nazivaju dividuitetima. Navode da \u0107e novo doba dovesti do nove paradigme identiteta koji vi\u0161e ne\u0107e biti baziran na ostvarenju \u010dovjeka, ve\u0107 „postojat \u0107e mogu\u0107nost izbora izme\u0111u nekoliko razli\u010ditih identiteta,…, \u010diji se stil prilago\u0111ava situaciji i kontekstu.“ (Bard i Sonderqvist, 2003:188). Druga dimenzija digitalne transcedencije se odvija na prihvatanju dihotomije suprotnosti dobra i zla kroz „integraciju razumijevanja“ (Hockley i Fadina, 2015: 8). \u010covjek vo\u0111en \u017eeljom za ostvarivanjem sre\u0107e kroz udoban i lagan \u017eivot \u017eivi u nadi da \u0107e je mo\u0107i kupiti. Globalni trgova\u010dki centar omogu\u0107ava kupovinu svega i sva\u010dega, ali je \u010dinjenica da ne dovodi do unutra\u0161nje transformacije koja \u0107e nas u\u010diniti boljim. Samotransformacija je sveti Gral koji nije na prodaju, ve\u0107 je unutar na\u0161eg bi\u0107a. Drugi dio knjige se bavi potragom za sre\u0107om kroz potrebu \u010dovjeka da „prona\u0111e stabilnog, starijeg, mudrijeg mentora…da nas vodi kroz zamke \u017eivota“ (Hockley i Fadina, 2015: 112), kojemu je u realnosti paralelan duhovni u\u010ditelj, \u0161ejh, mudrac. Digitalni duhovni vodi\u010d se ostvaruje kroz medijske narative razli\u010ditih arhetipova terapeuta koji pacijenta vode do smislenog \u017eivota. Za stvaranje iluzije transcedencije je slikovita predstava digitalnog terapeuta nazvan Ljubavnik u smislu „dijeljenja emotivnih iskustava na vrlo intimnom nivou“ (Hockley i Fadina, 2015: 119) koji pokazuje ru\u0161enje granice izme\u0111u postizanja cilja kroz terapiju i terapije koja sama sebi postaje cilj. Narativ Ljubavnika iluzorno prezentira sjedinjenje u apsolutu ljubavi spu\u0161taju\u0107i apsolut ljubavi na razinu tjelesnosti. Medijski narativi psihoterapije u dosezanju digitalne sre\u0107e „nije dosezanje iluzornog stanja sre\u0107e, ve\u0107 osloba\u0111anje sebe iz stiska unutra\u0161nje tjeskobe i nemira koji \u017eivi u nesvjesnom“ (Hockley i Fadina, 2015: 139). Iluzija transcedencije kao krajnjeg dometa digitalne sre\u0107e se obezbje\u0111uje i pacijentu i terapeutu koji prolaze apsolutnu integraciju kroz procese koji ih vode „da postanu potpuno ljudi i da dijele u miru i um i samoljublje.“ (Hockley i Fadina, 2015: 139). Tre\u0107i dio knjige se bavi Reality TV show-ima prezentiraju\u0107i javna putovanja u intimno sredi\u0161te sebe. Imaju za cilj prikaz samotransformacije kroz izvanjsko. Ovakvi arhetipski narativi o „transformaciji, \u017ertvovanju i blagoslovu, nemaju mnogo veze sa \u0161irenjem na\u0161e svijesti.“ (Hockley i Fadina, 2015: 174). Dru\u0161tvene mre\u017ee su poligon pseudobrige o drugima, pseudoaltruizma, pseudoaktivizma kroz dijeljenje raznih apela za pomo\u0107, koji \u010dini da se osje\u0107amo boljim ljudima i stvara la\u017eno brisanje granica ega, bez stvarne aktivnosti.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Digitalna sre\u0107a nije jo\u0161 uvijek dosegla iluziju stalne ravnote\u017ee niti potpune \u010disto\u0107e i sklada, kao krajnjih stepena du\u0161e koja se \u010dista vra\u0107a svome Gospodaru iz jednog jednostavnog razloga. Sre\u0107a je fenomen apsoluta, a ne solipsizma. Potraga za sre\u0107om je izgubljena bitka od onog trenutka kad ju je \u010dovjek skinuo sa platforme du\u0161e i postavio na platformu digitalizacije i postao „bogalj na \u0161takama tehnike“ (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2018: 17). Potraga za sre\u0107om je aktivnost tijela, uma i duha, u nadkonstruktu biologije, dru\u0161tva i tehnike. Nimalo slu\u010dajno, peta komunikacijska revolucija uslovljena tehnolo\u0161kim razvojem interneta dovodi do razvoja novog pravca u psihologiji, pozitivne psihologije. Kao grana psihologija razvija u kasnim 90-tim godinama 20. vijeka, koje se hronolo\u0161ki podudaraju sa sveop\u0107om digitalizacijom „\u0161iri tehnike i slogane kroz koje bi ljudi mogli pobolj\u0161ati svoju sre\u0107u svakodnevnog \u017eivota, \u010desto u\u010de\u0107i ih da blokiraju beskorisne misli i sje\u0107anja.“ (Davis, 2015: 11) \u010dime odbacuje prihva\u0107anje svih nu\u017enosti \u017eivota. Kulminacija blokade izra\u017eavanja negativnih emocija se odigrava na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a „posljedice su katastrofalne.“ (Freitas, 2017:252). Digitalizacija u svojoj estetskoj i tehnolo\u0161koj osebujnosti mo\u017ee ponuditi samo skromno do\u017eivljavanje, pro\u017eivljavanje i pre\u017eivljanje kroz pseudoaktivnosti permanencije mre\u017enih \u010dvorova.\u00a0 <\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

    \u010covjekova stalna te\u017enja je dosezanje sre\u0107e. Sre\u0107a je pojam koji su dotakli, ali nikad jednozna\u010dno definirali ni filozofi ni nau\u010dnici. Najbli\u017ee do sada obuhvatanje zna\u010denja sre\u0107e je kroz fenomenologiju i duhovnost. Sre\u0107a je nadkonstrukt biolo\u0161ko-dru\u0161tveno-tehni\u010dkog konstrukta, a vezana sa svakim, objedinjuje imanentno i transcedentno. Sre\u0107a se o\u010dituje tri osnovna oblika trajanja: aktuni, hroni\u010dni i permanentni. Akutna i hroni\u010dna sre\u0107a spadaju u domen prostorno-vremenskog realiteta ljudskog djelovanja na sebe i okolinu, te se odigrava na platformi du\u0161e koja te\u017ei trajnoj vje\u010dnosti. Permanentna sre\u0107a spada u domen bezprostornog i bezvremenskog virtuelnog svijeta pseudodjelovanja i odigrava se na platformi digitalizacije. Permanentnost ostvaruje digitalnom logikom \u010dvori\u0161ta ili petlji koje kreiraju efemernu vje\u010dnost. <\/p>\n

    Fenomenologija digitalne sre\u0107e pokazuje odre\u0111ene afektivne sli\u010dnosti sa stvarnom sre\u0107om, ali ona ipak ostaje na razini fenomenolo\u0161kog solipsizma i iluzorne transcedencije medijskih narativa. Nemogu\u0107nost prelaska granice ka fenomenu apsoluta ograni\u010dena je samom logikom digitalne tehnologije. Logiku digitalne tehnologije karakteriziraju: efemernost, estetizacija, fluidnost, spektakl kao \u010din odvajanja sebe od sebe i sebe od svega ostalog, nijema komunikacija, permanentna kompetetivnost, distrakcija fokusa iz \u010dega proizlazi katarzi\u010dno prekrivanje emotivnog konflikta i u kona\u010dnici njegovo poricanje. Katarzi\u010dno prekrivanje i poricanje umjesto dosezanja sre\u0107e vode u suprotnom pravcu. Digitalno okru\u017eenje komunicira sre\u0107u invalidno\u0161\u0107u fiziolo\u0161kih potreba svedenih na sliku i pogled, na distrakciju pa\u017enje i katarzi\u010dna iskustva kroz medijske narative van \u010dovjeka, vodi gradnji digitalnog narcisa i\/ili uru\u0161avanju samopouzdanja, zanos u molitvi digitalnom gospodaru pa\u017enje, poricanje smrti u kontinuumu nepo\u017eeljenih \u017eelja, iluzornu transcedenciju amputiranog sopstva. Ovime je onemogu\u0107ena unutra\u0161nja transformacija zasnovana na djelanju i prihvatanju prelaze\u0107i stepen po stepen, od samospoznaje sebe u sebi, svega u sebi i sebe u svemu. Unutra\u0161nja transformacija rezultira razrje\u0161enjem emotivnog konflikta i ispunjenjenja apsoluta u transcedenciji ka jedno\u0107i.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDigital Immortality, Dostupno na:     https:\/\/www.dw.com\/en\/digital-immortality\/a-57935457<\/a> Preuzeto: 04.03.2022. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Ali\u0107, Sead (2016): „Globalni ekran“, u: \u00a0Logos \u2013 centar za kulturu i edukaciju, <\/em>Vol.4, br. 1, str. 95-118, Tuzla.<\/p>\n

    Bard, Alexander i Sonderqvist, Jan (2003): Netokracija, <\/em>\u00a0Differo, Zagreb<\/p>\n

    Berezan, Orie i dr. (2018): The Pursuit of Virtual Happiness \u2013 Exploring the Social Media Experience across Generations, u: Journal of Business Research 89, <\/em>str. 455-461<\/p>\n

    Blagojevi\u0107, Slobodan (prev.) (2012): O du\u0161i \u2013 Parva Naturalia<\/em>, Paideia, Beograd<\/p>\n

    Castells, Manuel (2004): The Network Society,<\/em> Eward Elgar Publishing, Cheltenham, UK<\/p>\n

    \u010cajlakovi\u0107, Mustafa (ur.) (2009): Sedam mekama tarikata, u: Tarikatski \u010dasopis Kemlamu`l \u0160ifa, <\/em>godina VI, br. 20, str. 50-55, Tekija Mesudija, Ka\u0107uni<\/p>\n

    Davis, William, (2015): The Happiness Industry \u2013 How the Government and Big Business Sold Us Well-Being, <\/em>\u00a0Verso, London i New York<\/p>\n

    Debor, Gi (2006): Dru\u0161tvo spektakla<\/em>, Porodi\u010dna biblioteka, Beograd<\/p>\n

    DeRobertis, Eugene M. (2016): The Phenomenology of Happiness- Stephen Strasser`s Eidetic Expliacation, u: The Humanistic Psychologist, <\/em>44 (1), str. 72-88. Dostupno na : https:\/\/doi.org\/10.1037\/hum0000012<\/a> Preuzeto: 01.03.2022.<\/p>\n

    Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Fahira (2009): Medijska kultura u Bosni i Hercegovini, <\/em>Connectum, Sarajevo<\/p>\n

    Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Fahira (2018): Kao ribe u vodi, <\/em>Dobra knjiga, Sarajevo<\/p>\n

    Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Fahira (ur.) (2021): Muhjuddin Ibn Arebi \u2013 Evrad, <\/em>Dobra knjiga, Sarajevo<\/p>\n

    Freitas, Donna (2017): The Happiness Effect \u2013 How social Media is driving a Generation to Appear Perfect at any cost, Oxford <\/em>University Press, Oxford<\/p>\n

    Halilovi\u0107, Tehran (2013): Razvoj nauke o du\u0161i u Ibn Sininoj filozofiji, u: Centar za religijske nauke “Kom”, <\/em>vol. II (1), str. 59-76, Beograd<\/p>\n

    Hockley, Luke i Fadina Nadi (ur.) (2015): The Happiness Illusion \u2013 How the media sold us a fairytale,<\/em> Routledge Taylor and Francis, London i New York<\/p>\n

    Katz, Elihu i dr. (ur. ) (2003): Canonic Texts in Media Research \u2013 Are Thre any? Should There Be? How About These?, <\/em>Polity Press, UK<\/p>\n

    Koltko-Rivera, E. Mark (2006): Rediscovering the Later Version of Maslow` s Hierarchy of Needs: Self- Transcedence and Opportunities for Theory, Research, and Unification, u: Review of General Psychology, <\/em>Vol. 10, No. 4., str. 302-317, DOI: 10.1037\/1089-2680.10.4.302<\/p>\n

    Marengo, Davide i dr. (2021): Examing the links between active Facebook use, received likes, self-esteem and happiness \u2013 A study using objective social media data, u: Telematics and Informatics 58, <\/em>(2021) 101523<\/p>\n

    Mochon, Francisco (2018): Happiness and Technology: Special Consideration of Digital Technology and Internet, u: International Journal of Interactiv Multimedia and Internet, Vol.5 No. 3, <\/em>Universidad Nacional de Educacion a Distancia \u2013 Uned (Spain), str. 162- 168.<\/p>\n

    More, Max (2013a), The Philosophy of Transhumanism, u: More, Max i Vita-More, Natasha (ur.), The Transhumanist Reader: Classical and Contemporary Essays on the Science, Technology, and Philosophy of the Human Future<\/em>, Wiley-Blackwell, Chichester 2013.<\/p>\n

    Rich, Ema i dr. (2020): Digital Health Generation \u2013 Young People`s Use of Healthy Lifestyle Technologies<\/em>, University of Bath, Bath, UK, str. 3\u201318.<\/p>\n

    Spinoza, de Baruh (1970): Etika \u2013 geometrijskim redom izlo\u017eena u pet dijelova podijeljena, <\/em>\u00a0Kultura, Beograd<\/p>\n

    \u0160ar\u010devi\u0107, Abdulah (1988): \u010covjek i moderni svijet \u2013 humana conditio \u2013 mo\u0107 uma i neuma u povijesti i dru\u0161tvu, Svjetlost OOUR Izdava\u010dka djelatnost, Sarajevo<\/p>\n

    Vaidyanathan, Siva (2016): Antisocial Media \u2013 How Facebook Disconnects Us and Undermines Democracy,\u00a0 Oxford University Press, New York<\/p>\n

    Virilio,\u00a0 Pol (2000): Informati\u010dka bomba, <\/em>Svetovi, Novi Sad<\/p>\n

    Vorederer, Peter i Hartmann, Tilo (2020): Entertainment and Enjoyment as Media Effects, u: Jennings, Bryant i Oliver, Mary Beth (ur.) (2020): Media effects \u2013 Advanced Theory and Research, <\/em>str. 532-550, Routledge Taylor and Francis Group, New York and London.<\/p>\n

    Vuksanovi\u0107, Divna (2008): Filozofija medija: ontologija, estetika, kritika, <\/em>\u010cigoja \u0161tampa, Beograd<\/p>\n

    Weimann, Joachim, Knabe Andreas and Schob, Ronnie (2015): Measuring Happiness \u2013 The Economics of Well-Being, The MIT Press, Cambridge, Massachussetts, London, England<\/p>\n

     <\/p>\n

    Web izvori:<\/strong><\/p>\n

    Deutsche Welle, Digital Immortality<\/em>, Dostupno na:\u00a0 https:\/\/www.dw.com\/en\/digital-immortality\/a-57935457<\/a> Preuzeto: 04.03.2022.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Phenomenology of Digital Happiness<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    The concept of happiness is never unambigously defined. This paper gives a brief overview of the happiness concept from the philosophical, economic, psychological and spritual aspects. The paper explains the phenomenon of digital happiness on a polygon of digital media, which is characterized by permanence achieved by a booster dose of media content and the manifestation of experience illusion through media narrative. Digital happiness appears in 6 typological manifestations: pleasure, surprise, harmony, ecstasy, liberation of needs and desires and transcedence. The tipologycal manifestations of digital happiness is presented through the use of digital media and media narratives.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> phenomenology, digital happiness, digital media, media narratives, illusion.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

         12(22)#4 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.4 UDK 17.023.34:316.774 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 18.1.2023.     Tahani Komarica Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, Bosna i Hercegovina ftahani.kolar@gmail.com, tahani.koomarica@apik.ba Fenomenologija digitalne sre\u0107e Puni tekst: […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":427,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[103],"tags":[794,793],"class_list":["post-430","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-22-vlasiti-url","tag-fenomenologija-digitalne-srece","tag-tahani-komarica","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nTahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(22)#4 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.4 UDK 17.023.34:316.774 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 18.1.2023.     Tahani Komarica Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, Bosna i Hercegovina ftahani.kolar@gmail.com, tahani.koomarica@apik.ba Fenomenologija digitalne sre\u0107e Puni tekst: […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-05-17T18:23:03+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"30 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:23:03+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/\"},\"wordCount\":6045,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"keywords\":[\"Fenomenologija digitalne sre\u0107e\",\"Tahani Komarica\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 22 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/\",\"name\":\"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:23:03+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(22)#4 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.4 UDK 17.023.34:316.774 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 18.1.2023.     Tahani Komarica Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, Bosna i Hercegovina ftahani.kolar@gmail.com, tahani.koomarica@apik.ba Fenomenologija digitalne sre\u0107e Puni tekst: […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-05-17T18:23:03+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"30 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e","datePublished":"2023-05-17T18:23:03+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/"},"wordCount":6045,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","keywords":["Fenomenologija digitalne sre\u0107e","Tahani Komarica"],"articleSection":["In Medias Res broj 22 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/","name":"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","datePublished":"2023-05-17T18:23:03+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/tahani-komarica-fenomenologija-digitalne-srece\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Tahani Komarica: Fenomenologija digitalne sre\u0107e"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/430","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=430"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/430\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=430"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=430"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=430"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}