{"id":434,"date":"2023-05-17T18:30:52","date_gmt":"2023-05-17T18:30:52","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/05\/17\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/"},"modified":"2023-05-17T18:30:52","modified_gmt":"2023-05-17T18:30:52","slug":"darko-kovacic-senzorij-mcluhanus","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/","title":{"rendered":"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(22)#8 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.8<\/a>
\nUDK 159.938.362:366.636*McLuhan
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 8.2.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Darko Kova\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te Sjever, Hrvatska
\ndarko.kovacic1969@gmail.com<\/p>\n

Sensorium McLuhanus<\/span><\/strong><\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (477 KB), Hrvatski, Str. 3719 – 3734
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

U ovom radu analiziramo neke od osnovnih teza medijskog teoreti\u010dara Marshalla McLuhana te iste uspore\u0111ujemo s relevantnim suvremenim teorijama. Nadalje, definirmao odnos izme\u0111u tehnolo\u0161kih izuma, ekstenzija i tehnolo\u0161kog determinizma, istra\u017eujemo argumente o povijesnoj i kulturnoj uvjetovanosti ljdske percepcije. Promatramo fenomen percepcije u filozofijskim izvorima anti\u010dke Gr\u010dke te ga uspore\u0111ujemo sa spoznajama suvremene neurobiologije.Predstavljamo specifi\u010dnosti su\u010deone teorije percepcije Donalda Hoffmana te u odnosu na njegove teze analiziramo fenomene prostora i vremena. U kontekstu su\u010deljavanja starih i aktualnih teorija definiramo sud o medijima kao ekstenzijama ljudskog senzorijuma.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> McLuhan, Hoffman, mediji kao ekstenzije, ljudske osjetila, percepcija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

„Svijet pripada onima koji proniknu kroz njegovu iluziju.“<\/em><\/p>\n

Ralph Waldo Emerson<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

I.<\/strong><\/p>\n

Marshall McLuhan je 1964. godine izdao knjigu koja se smatra pionirskom studijom\u00a0 u teoriji medija \u2013 „Understanding Media: The Extensions of Man“ (Razumijevanje medija. Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em>). Su\u0161tina McLhanovog teksta je rasprava o tome kako se dru\u0161tvo oblikuje kroz komunikacijske medije i kako se nakon takvog oblikovanja kroz te iste medije odra\u017eava.<\/p>\n

U svom radu McLuhan naizmjeni\u010dno koristi rije\u010di medij<\/em>, mediji<\/em> i tehnologija<\/em> i za njega je medij „svako pro\u0161irenje nas samih“ i „svaka nova tehnologija“<\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Radi ovoga on stvarima koje se uobi\u010dajeno smatraju medijima, kao \u0161to su novine, televizija ili radio, pridodaje jezik, govor, automobile (\u010dak i elektri\u010dnu sijalicu) postuliraju\u0107i da sve navedeno, kao tehnologija, posreduje u na\u0161oj komunikaciji a oblici ili strukture tih medija itekako utje\u010du na to kako percipiramo i razumijemo svijet oko sebe. Medije, re\u0107i \u0107e nam McLuham, mo\u017eemo razumjeti onda kad uvidimo da su oni produ\u017eeci \u010dovjekovog perceptivnog aparata. <\/p>\n

Na drugu stranu ako se, u svrhu boljeg razumijevanja samog perceptivnog mehanizma, okrenemo polju evolucijske biologije, tamo nalazimo, usudimo se re\u0107i, poslovi\u010dno kopernikanskom obratu <\/em>ravna otkri\u0107a neuroznanstvenika Donalda Hoffmana i njegovih suradnika s Kalifornijskog sveu\u010dili\u0161ta u Irvineu. Hoffmanova istra\u017eivanja ljudskog perceptivnog mehanizma, onoga \u0161to \u0107e se u povijesti znanosti zvati humani<\/em> senzorij<\/em>, dovela su do rezultata radi kojih se suvremena znanost opet nalazi na raskr\u0161\u0107u i to ne samo u podru\u010dju evolucijske biologije nego i u podru\u010dju filozofije uma. Hoffman, naime, ne samo da pokazuje kako se „kroz mehanizam prirodne selekcije na\u0161 senzorij razvio da nam sakrije (sic!<\/em>)stvarnost“ nego na temelju rezultata predla\u017ee i sasvim nove znanstvene paradigme<\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kad Hoffman ka\u017ee da nam na\u0161 senzorij sakriva istinite informacije iza stvarnosti koja je osjetilno dostupna, one relativne, on u stvari postulira egzistenciju apsolutne stvarnosti koja je iza ljudske percepcije i ka\u017ee da nam ta, apsolutna stvarnost, ostaje sakrivena radi evolucije i njezinih zakona, posebno onoga o izboru na temelju prirodne selekcije.<\/p>\n

Logi\u010dni slijed navedenog name\u0107e nam pitanje: ako su se na\u0161a osjetila evolucijskim mehanizmom pre\u017eivljavanja i reprodukcije razvila i oblikovala da nam sakrivaju stvarnost<\/em> (\u010ditaj: da nas la\u017eu) \u2013 kakvu vrstu i razinu komunikacije onda mo\u017eemo o\u010dekivati od (suvremenih) medija koji su tih istih osjetila \u2013 produ\u017eeci?<\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

II.<\/strong><\/p>\n

„Povijest filozofije nas je nau\u010dila da nema kraljevskog puta u filozofiju. Svaki poku\u0161aj pre\u010daca u pravilu biva ka\u017enjen nerazumijevanjem. Kako drugdje, tako i s misli Marshalla McLuhana. Naime, gotovo u pravilu njegov \u0107e opus kod interpreta biti reduciran na nekoliko slogana, mudrih izreka, sintagmi. Ocjenjuju se zatim uglavnom ti slogani na koje je njegovo djelo reducirano… Namjera McLuhanovog djela nije bila reducirati svijet na istinu jedne re\u010denice.“<\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

Sead Ali\u0107 ovdje govori o aforizmu koji je nezaobilazan od strane onih koji predstavljaju McLuhana u medijima, to\u010dnije, mjestima gdje se slika svijeta redovito svodi ili na istinu svejednog ili neistinu jednog naslova, o onom vi\u0161e pitanju bez upitnika nego iskazu \u2013 „medij je poruka“<\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Radi navedenog, a u \u017eelji da ga donekle razumijemo, promotrit \u0107emo McLuhana iz jedne druge re\u010denice \u2013 iz re\u010denice onih koji su, iz onoga \u0161to nam je poznato, na njega najvi\u0161e utjecali jer \u2013 „Mi postajemo oni koje \u010ditamo.“<\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 <\/p>\n

Lisa Libby i Geoff Kaufman, komunikolozi i autori studije koja pokazuje u kolikoj se mjeri na\u0161a uvjerenja, a posljedi\u010dno tome i na\u0161a pona\u0161anja, oblikuju u procesu u\u017eivljavanja u narativ tijekom \u010ditanja (doslovno: „proces preuzimanja tu\u0111eg iskustva kao svojeg“) ka\u017eu da se u ljudskom umu tijekom \u010ditanja doga\u0111a „spontani proces preuzimanja identiteta lika u pripovijesti i simuliranja misli, emocija, pona\u0161anja, ciljeva i osobina tog lika kao da su vlastite“<\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ukratko, s obzirom na sadr\u017eaj, mi postajemo ono \u0161to \u010ditamo u smislu da postajemo oni o kojima \u010ditamo ili jo\u0161 preciznije \u2013 mi postajemo oni koje \u010ditamo. Oni koje \u010ditamo su oni iza<\/em> re\u010denice a mi koji ih \u010ditamo smo ispred<\/em>.<\/p>\n

Ako \u0107emo saznanja navedenih autora primijeniti u namjeri da ukratko opi\u0161emo osobu ispred<\/em> gore navedenih „slogana, mudrih izreka i sintagmi“ onda \u0107emo re\u0107i da, premda nazivan „prorokom elektroni\u010dkog doba“ i medijskim „svecem za\u0161titnikom“, McLuhan ipak nije „pao s neba“. Njegov biograf Douglas Coupland ka\u017ee da je Marshall do\u0161ao do svojih \u010duvenih zaklju\u010daka prou\u010davaju\u0107i reformacijske pamflete iz 16. stolje\u0107a, perspektivu renesansnih crte\u017ea („bio je majstor prepoznavanja uzoraka“) i radove Thomasa Nashea (1567.-1601.)<\/a>[219<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Za utjecaj ovog potonjeg Coupland ka\u017ee da je slu\u010dajan<\/em>: „To \u0161to je Marshall na koncu postao onim \u0161to je postao zbog prou\u010davanja jednog engleskog satiri\u010dara, retori\u010dara i kriti\u010dara iz 16. stolje\u0107a jednako je neobi\u010dno i plod slu\u010dajnosti kao da je prou\u010davao uskrsne obrede u srednjovjekovnoj Francuskoj i na koncu postao nuklearni fizi\u010dar“<\/a>[220<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ali postoji nekolicina onih koji su McLuhana oblikovali namjerno<\/em> ili bolje re\u010deno, oni pred \u010dijim je re\u010denicama Marshall svojevoljno boravio i tako dopustio da bude (in)formiran<\/a>[221<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Jedan od njih je njegov profesor sa Sveu\u010dili\u0161ta u Manitobi, Henry Wilkes Wright (1878-1959) predava\u010da na onda\u0161njem odsjeku za filozofiju i psihologiju za kojega se op\u0107enito dr\u017ei da je bio najva\u017eniji pojedina\u010dni utjecaj na McLuhana dok je ovaj „tra\u017eio svoj vlastiti izri\u010daj i ni\u010deanski vlastite pojmove“.<\/a>[222<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jednu od tih ideja, onu o medijima kao ekstezijama na\u0161eg osjetilnog mehanizma, 1955. godine McLuhan izla\u017ee u svom \u010dlanku „A Historical Aproach to the Media“ gdje nalazimo sljede\u0107e: „Uz pomo\u0107 Darwinovih pojmova prirodne selekcije bilo bi mogu\u0107e razviti detaljnu teoriju razli\u010ditih komunikacijskih medija. Medije mo\u017eemo promatrati kao umjetne produ\u017eetke na\u0161e osjetilne egzistencije \u2013 svaki medij kao eksternaliziranu vrstu neke unutra\u0161nje senzacije. U tom slu\u010daju, kulturolo\u0161ko okru\u017eenje stvoreno ovakvom eksternalizacijom razli\u010ditih osjetila, favorizira nadmo\u0107 jednog osjetila nad drugim a ova se stvorenja (mediji, op.DK<\/em>) kroz razli\u010dite mutacije bore u o\u010dajnom poku\u0161aju da se adaptiraju i pre\u017eive.“<\/a>[223<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

McLuhanova obitelj je nakon njegove smrti darovala cijelu njegovu knji\u017enicu Sveu\u010dili\u0161tu u Torontu (Thomas Fisher Rare Book Library)\u00a0 a me\u0111u knjigama su i danas, Marshallovom rukom na skoro svakoj stranici podcrtani, Wrightovi „\u0106udoredni standardi demokracije“ iz 1925. godine: „Zajedni\u0161tvo ljudi kroz izravan, osobni kontakt u suvremenom je dru\u0161tvu nadomje\u0161teno i u velikoj mjeri zamijenjeno neosobnim zajedni\u0161tvom i neizravnim kontaktom. Te aktivnosti neizravnog kontakta i komunikacije odvijaju se mehani\u010dkim posredni\u0161tvom i mehani\u010dkim instrumentarijem usmenog i pisanog govora, prakti\u010dne izrade i konstrukcije, te estetske percepcije i umjetni\u010dkog stvaranja. Ti mehani\u010dki faktori su ekstenzije<\/em> (ital. DK<\/em>) onih tjelesnih organa koje ima svako ljudsko bi\u0107e i\u00a0 koji ina\u010de slu\u017ee za me\u0111usobnu komunikaciju i povezivanje na osobnoj razini. (\u2026) Tri su aktivnosti izravne me\u0111usobne komunikacije: dijalog, suradni\u0161tvo i imaginativna simpatija. Spomenuta dru\u0161tvena ma\u0161inerija je njihova ekstenzija<\/em> (ital. DK<\/em>) u fizi\u010dki svijet. “<\/a>[224<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Profesor Wright 1937. pi\u0161e \u010dlanak „Mechanism and Mind in Present-Day Social Life“ (Mehanizam i um u dana\u0161njem dru\u0161tvenom \u017eivotu<\/em>) i objavljuje ga povodom 60. godi\u0161njice Sveu\u010dili\u0161ta u Manitobi gdje ka\u017ee da su razli\u010dite tehnologije, strojevi i mehani\u010dki instrumenti, koji su izvorno bili osmi\u0161ljeni za olak\u0161avanje \u010dovjekovih aktivnosti, sad toliko eksternalizirali ljudske interese i aktivnosti da je \u010dovjekov osobni \u017eivot osiroma\u0161en i da su njegove duhovne sposobnosti atrofirale od neupotrebe.<\/a>[225<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jednako tako ka\u017ee da uop\u0107e nije potrebno ni ilustrirati \u010dinjenicu o tome koliko su radio i film pove\u0107ali doseg, raspon i raznolikost osjetilne stimulacije a, u kontekstu ljudskih mo\u0107i izvanjskog djelovanja i \u010dovjekovih motori\u010dkih sposobnosti, isto bi se moglo re\u0107i za automobile, zrakoplove, alatni\u010darske strojeve ili elektri\u010dne ure\u0111aje. Ipak, prema Wrightu, ni jedan od tih tehnolo\u0161kih izuma nije doprinio unutra\u0161njem interpretativnom procesu ili kreativnoj imaginaciji. Zato, u nara\u0161taju koji je zaokupljen novim rasponima vida i sluha i onome koji je op\u010dinjen novim mehani\u010dkim sredstvima i igra\u010dkama, sve gore navedene unutarnje aktivnosti su potisnute u drugi plan gdje \u0107e na kraju zanemarene uvenuti.<\/p>\n

Wright na koncu ka\u017ee da suvremeno (1937.g.!, op. DK<\/em>) dru\u0161tvo nema hitnijeg ili vi\u0161e goru\u0107eg problema nego \u0161to je pitanje utjecaja mehanike i mehani\u010dkih medija na ljudske odnose i pojedina\u010dne karaktere: „Tehnolo\u0161ki instrumenti svojom \u010dudesnom varijabilno\u0161\u0107u dominiraju na\u0161om civilizacijom i \u010dine nas druga\u010dijima od ljudi iz bilo kojeg prija\u0161njeg povijesnog razdoblja ali pitanje je na koji na\u010din to utje\u010de na \u010dovjekovu narav i na njegove odnose. Koje \u0107emo mjere poduzeti (u svrhu pobolj\u0161anja dru\u0161tva, op.DK<\/em>) uvelike \u0107e ovisiti o tome na koji \u0107e na\u010din mehani\u010dki instrumentarij utjecati na ljudsku prirodu.“<\/a>[226<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Wright tako zaklju\u010duje kako su sva ta ekonomska dobra u stvari produ\u017eeci \u010dovjekovih tjelesnih organa a „mehani\u010dka sredstva za transmisiju \u010dinjenica i mijenja“, telegraf, telefon, radio, novine, osvjetljene znakove i filmske \u017eurnale, opisuje kao sredstva posredovanja koja pove\u0107avaju opseg prostora i vremena, pove\u0107avaju artikuliranost \u010dovjekov govora, pisanog ili izgovorenog, te pro\u0161iruju pojedin\u010dev dru\u0161tveni utjecaj.<\/p>\n

Na temelju ovih nekoliko Wrightovih misli lako nam je napraviti poveznicu s predmetima koji \u0107e McLuhana „zaokupljati tri desetlje\u0107a od pedestih godina pro\u0161log stolje\u0107a:<\/p>\n

    \n
  1. Ljudska su bi\u0107a, kako individulano tako i dru\u0161tveno, trajno obilje\u017eena fenomenima posredovanja i me\u0111usobne komunikacije<\/span><\/li>\n
  2. Tijekom ljudske povijesti do\u0161lo je do razvoja mehani\u010dkih sredstava komunikacije koja izravno i neizravno utje\u010du na povezivanje milijuna pojedinaca<\/span><\/li>\n
  3. Ovaj je razvoj u suvremenom \u010dovjeku izazvao krizu na osobnoj i dru\u0161tenoj razini<\/span><\/li>\n
  4. Tek \u0107e potpuno razumijevanje ove „dru\u0161tvene ma\u0161inerije“ dati doprinos razumijevanju svijeta kojim ova dominira i time prikladnoj uporabi ovih mehani\u010dkih sredstava komunikacije<\/span><\/li>\n
  5. Takvo razumijevanje u potpunosti je ovisno o istra\u017eivanju \u010dinjenice da su mediji u stvari ekstenzije \u010dovjekovih kompetencija u materijalni svijet.“<\/a>[227<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    \u010citaju\u0107i Douglasa otkrivamo kako je jo\u0161 jedna osoba sna\u017eno utjecala na formiranje McLuhanove misli a to je\u00a0 Alfred North Whitehead<\/a>[228<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Poznati filozof tako ka\u017ee da gotovo sve nove zamisli pri nastanku sadr\u017ee i odre\u0111eni aspekt „ludosti“ a to kod McLuhana postaje o\u010dito u na\u010dinu komunikacije njegovih ideja drugima. Coupland to opisuje ovako: „Marshall nije bio eksibicionist. Prije bi se moglo re\u0107i da je imao ne\u0161to \u0161to bi se moglo opisati kao stanje u kojemu se odre\u0111eni oblici razmi\u0161ljanja i postojanja mogu odvijati jedino u nazo\u010dnosti publike. Bilo mu\u00a0 je puno dra\u017ee razmi\u0161ljati u stvarnom vremenu, naglas, uz publiku ili studente koji bi slu\u017eili kao katalizator. On je to nazivao konverzacijom.“<\/a>[229<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    McLuhanova najve\u0107a poveznica s Whiteheadom jest u zauzimanju ovog potonjeg da se do\u0111e do mjesta gdje empirijska znanost ne\u0107e isklju\u010divati osobnu duhovnost i obratno. Whitehead je imao 63. godine kad je primljen na Harvard kao profesor filozofije. Svoja prva predavanja sa\u017eeo je u knjigu Science and the Modern World<\/em> gdje je pisao o \u0161irenju i utjecaju znanstvenog materijalizma na pojedinca i dru\u0161tvo. Znanstveni materijalizam je bio svjetonazor koji je dr\u017eao da je sva priroda sazdana iz materije i da je sve \u0161to se unutar te prirode doga\u0111a u stvari materija u pokretu ili protok \u010diste fizi\u010dke energije. Whitehead je kritizirao ovaj materijalizam i zamjerao mu je to \u0161to je zamijenio apstraktni susatv matemati\u010dke fizike za konkretnu stvarnost prirode. Tako je i\u0161ao prema integraciji znanosti i duhovnosti i htio je njihovu „osiroma\u0161uju\u0107u opoziciju“ preokrenuti u njihov „oboga\u0107uju\u0107i kontrast“. Njegova „znanstvena duhovnost“ je „iza tvari“; ne\u0161to \u0161to je stvarno a ipak treba biti realizirano; ne\u0161to \u0161to je udaljena mogu\u0107nost a ipak najve\u0107a od prisutnih \u010dinjenica; ne\u0161to \u0161to svemu prolaznom daje trajni smisao.“<\/a>[230<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Vra\u0107aju\u0107i se tako na Ali\u0107evu sintagmu o „redukciji svijeta na istinu jedne re\u010denice“ mo\u017eemo zaklju\u010diti sljede\u0107e: Prvo, iza \u010duvene „re\u010denice“ nipo\u0161to nije samo jedan \u010dovjek nego mno\u0161tvo kojemu je medijska ekstenzija \u2013 McLuhan s\u00e2m. Drugo, iza \u010duvene „re\u010denice“ sasvim je sigurno samo jedna metafora, ona koja je i sama bivaju\u0107i medijem – putokaz prema jednoj Stvarnosti iza: Mediju svih medija. Tamo, na utoku svih puteva, u dimenziji „iza zastora“, „Julija“ i „Sunce“ mijenjaju mjesta a metafora prestaje biti medij jer medij postaje metafora.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    III.<\/strong><\/p>\n

    U ekstenzijskim teorijama, kakva je i McLuhanova, sredi\u0161nje pitanje je ono o tome gdje zavr\u0161avaju ljudske sposobnosti a gdje po\u010dinju njihovi produ\u017eeci. Ovo je posebno va\u017eno kad promatramo McLuhanovo kori\u0161tenje pojma kognitivnih sposobnosti te njegovo promi\u0161ljanje o odnosu osjetilnog aparata (tijela) i svijesti (uma). <\/p>\n

    U knjizi “The Birth and Death of Meaning” Earnest Becker nam daje nam sintezu znanja o ekstenzijama ljudskog tijela o kojima je govorio McLuhan i koje je znanost potvrdila istra\u017eivanjem. Becker ka\u017ee da je “ja” u tijelu, ali nije dio tijela; da je „ja“ simboli\u010dno i nije fizi\u010dko. „Tijelo je objekt u polju jastva: Ja je medij u kojemu \u017eivimo. \u010covjekovo “Ja” je ovdje zbroj svega \u0161to \u010dovjek mo\u017ee nazvati svojim, ne samo svoje tijelo i svoj um, ve\u0107 i odje\u0107u i ku\u0107u, \u017eenu i djecu“<\/a>[231<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ka\u017ee se da \u0161to smo nesigurniji, to ova simboli\u010dka pro\u0161irenja sebstva postaju va\u017enija. Becker tako pi\u0161e da kada ula\u017eemo neopravdanu vrijednost u takve stvari kao \u0161to je skrnavljenje komada tkanine koji simbolizira na\u0161u naciju, onda je to pokazatelj da su na\u0161a samovrijednost ili na\u0161e samopo\u0161tovanje opali i da ovakvim precijenjivanjem simbola vjerujemo da mo\u017eemo nadoknaditi taj gubitak. Dobivamo dobar osje\u0107aj o vlastitoj vrijednosti dobivanjem vrijednosti u pseudopodu kao zastavi. Becker zaklju\u010duje: „Ovi pseudopodi nisu samo domoljubni simboli ve\u0107 uklju\u010duju gluposti poput automobila ili kravate. Mo\u017eemo do\u017eivjeti \u017eiv\u010dane slomove kada drugi ne po\u0161tuju na\u0161e posebne objekte po\u0161tovanja.“<\/a>[232<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Prije dvadeset i \u010detiri stolje\u0107a\u00a0 Aristotel\u00a0 je osjetio da \u0107e put znanosti krenuti tim smjerovima kada je u prvim redcima svoje\u00a0 Metafizike napisao da svi ljudi po prirodi \u017eele znati i da je pokazatelj toga je u\u017eitak koji nalazimo u svojim osjetilima. Filozof je dodao da je osjetilo vida najomiljenije od svih ostalih percepcija: sluha, mirisa, okusa i dodira. Tehnolo\u0161ka ekspanzija u dvadesetom stolje\u0107u usredoto\u010dila se na sluh i vid a najpoznatija sredstva za takvo pro\u0161irenje su radio, telefon, film i televizija. Ali i ovo se mijenjalo nevjerojatnom brzinom. Pobolj\u0161anje kvalitete slike i zvuka mobilnih ure\u0111aja korak je prema drugoj razini promjene. Kroz njih opa\u017eamo vanjski svijet tako\u0111er i dodirom jer mnogi imaju integrirane senzore temperature a zanimljivo je da oni dosti\u017eu vi\u0161u razinu to\u010dnosti od onoga \u0161to mi mo\u017eemo vidjeti ili \u010duti. Ono \u0161to je Aristotel mogao znati u tre\u0107em stolje\u0107u prije Krista bilo je ograni\u010deno na horizonte Mediterana i ne\u0161to vi\u0161e od pisanih izvje\u0161taja putnika i tko je onda mogao zamisliti da \u0107emo zahvaljuju\u0107i robotu\u00a0 Curiosityju\u00a0 vidjeti slike Marsa te saznati sastav Marsovog zraka i tla. Danas smo ve\u0107 nadohvat ruke mobilnim ure\u0111ajima koji \u0107e imati senzore koji prenose pokrete, mirise i teksture. Tehnologija je prisutna u svakom dijelu na\u0161eg \u017eivota i zato mo\u017eemo slobodno re\u0107i da nad svim vrstama razmi\u0161ljanja u suvremenim dru\u0161tvima dominira onaj tehni\u010dki, fizikalisti\u010dki na\u010din razmi\u0161ljanja. A tamo gdje ljudi razmi\u0161ljaju, tamo je filozofija: razmi\u0161ljanje o razmi\u0161ljanju samom. Zato je u srazu izme\u0111u tehnologije i uma nastala filozofija tehnologije, izraz koji \u0107e prvi put, krajem 19. stolje\u0107a, upotrijebiti Ernst Kapp koji \u0107e u svom radu<\/a>[233<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> promi\u0161ljati o u\u010dincima upotrebe tehnologije na ljudsku zajednicu. Tako 1877. Kapp pi\u0161e o tehnolo\u0161kim artefaktima kao „projekcijama“ ljudskih organa, govori o „intrinzi\u010dnom odnosu koji nastaje izme\u0111u \u010dovjeka i njegovih projekcija“ i kako „u oru\u0111u \u010dovjek neprestano proizvodi samoga sebe“ te istra\u017euje povezanost izme\u0111u mno\u0161tva razli\u010ditih naprava i dijelova ljudskog tijela: „savijeni prst postaje udica, \u0161upljina ruke zdjela; u ma\u010du, koplju, veslu, lopati, grabljama ili plugu, promatraju se razni polo\u017eaji ruku, \u0161aka i prstiju“. Mno\u0161tvo radova<\/a>[234<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0107e se, nakon Kappa, osloniti na ove ideje i iste \u0107e „produ\u017eiti“ na razli\u010dite na\u010dine a to je vidljivo u slu\u010daju Marshalla McLuhana koji shva\u0107a tehnologiju na vrlo sli\u010dan na\u010din, kao neki oblik pro\u0161irenja i s Kappom dijeli poglede na, naprimjer, \u017eeljeznicu i telegraf (kao eksternalizaciju \u010dovjekovog krvo\u017eilnog odnosno \u017eiv\u010danosg sustava) ali svemu daje vlastitu perspektivu govore\u0107i o elektroni\u010dkim medijima ovako: „Tijekom mehani\u010dkog doba pro\u0161irili smo na\u0161a tijela u svemiru. Danas, nakon vi\u0161e od stolje\u0107a elektroni\u010dke tehnologije, pro\u0161irili smo na\u0161 sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav u globalni zagrljaj, ukinuv\u0161i vrijeme i prostor \u0161to se na\u0161eg planeta ti\u010de“<\/a>[235<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Elektroni\u010dki mediji shva\u0107aju se kao pro\u0161irenja funkcija obrade informacija sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava. Posljedi\u010dno, ljudsko bi\u0107e u elektronskom dobu je doslovno, za McLuhana, „organizam koji sada nosi svoj mozak izvan svoje lubanje i svoje \u017eivce izvan svoje ko\u017ee“.<\/a>[236<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    David Rothenberg, uz Kappa i McLuhana tre\u0107i najzna\u010dajniji zastupnik teorije o tehnologijama kao ekstenzijama \u010dovjekovih kompetencija u svojim promi\u0161ljanjima naglasak stavlja na pro\u0161irenje intencije, namjere, „volje“ i on tehnologiju razumije kao proces u kojem se, kroz pro\u0161irenje ljudskih ‘aspekata’ i njihovih aktivnosti, navedene intencije ostvaruju: „Dio \u010dovjekove biti je o\u010dit u stvarima koje gradimo, stvaramo i dizajniramo kako bismo Zemlju pretvorili u ‘svoje mjesto’. Tehnologije mogu pro\u0161iriti sve one ljudske aspekte u odnosu na koje posjedujemo mehani\u010dko razumijevanje. Teleskopi i mikroskopi mogu pove\u0107ati o\u0161trinu na\u0161eg vida, jer znamo ne\u0161to o tome kako na\u0161e o\u010di opti\u010dki percipiraju svijet. Ali mi ne mo\u017eemo kroz tehnologiju produ\u017eiti na\u0161 osje\u0107aj za ispravno djelovanje jer ne razumijemo na\u010din na koji taj mehanizam operira u nama samima.“ Odlaze\u0107i korak dalje, za njega tehnolo\u0161ki artefakti prestaju biti u prvom redu produ\u017eetak ljudskih sposobnosti nego postaju produ\u017eetak ljudskih namjera: „Govoriti o tehnologiji kao o pro\u0161irenju zna\u010di da kada ne\u0161to napravimo, svoje namjere name\u0107emo svijetu oko nas. Namjere ili \u017eelje obi\u010dno su sadr\u017eane ‘unutar’ na\u0161eg vlastitog organizma, ali kako stvaramo tehnologije, te tehnologije postaju nositelji na\u0161ih namjera, a time i njihove ekstenzije. Ukratko, tehnologija je sredstvo kroz koje se realiziraju ljudske namjere.“<\/a>[237<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovdje postaje razvidno kako se osjetila, pasivni receptori okoli\u0161nih podra\u017eaja, posredstvom produ\u017eetaka iz slugu pretvaraju u gospodare a Hegel je u vrlo primjenjivom kontekstu rekao kako je povijest dokaz da ljudi nisu ni\u0161ta nau\u010dili iz povijesti<\/a>[238<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

    Svaki je osjetilni do\u017eivljaj i povjesno i kulturolo\u0161ki kondicioniran: ljudi razli\u010ditih vremena i razli\u010ditih prostora, \u010duju, vide, ku\u0161aju, dodiruju i miri\u0161u na sebi svojstven, jedinstven i neponovljiv na\u010din. Iz ovoga, ni jedno osjetilno iskustvo ne mo\u017ee biti univerzalno i sve je „u oku promatra\u010da“, u svijesti onoga koji do\u017eivljaj \u2013 do\u017eivljava.<\/p>\n

    Povijesni\u010dari, analizom razli\u010ditih tekstova ili nekih drugih artefakata, prirodu osjetilnih iskustava mogu samo zami\u0161ljati ali ni\u010dim ne mogu povratiti osje\u0107aj o tome kako je pro\u0161lost mirisala niti kakvog je bila okusa. „\u010cak i kad bismo uspjeli izgraditi vremeplov, na\u0161a vlastita, kulturolo\u0161ki oblikovana osjetila, sprije\u010dila bi nas da neki srednjovjekovni grad do\u017eivimo kao srednjovjekovna osoba.“<\/a>[239<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Po dolasku na Karibe, u listopadu 1492., Kristofor Kolumbo do\u017eivio je osjetilnu eksploziju: nove mirise , tropske ribe, raspjevane raznobojne ptice i susret s nepoznatim narodom \u010diji su se nerazumljiv jezik i o\u010diti nedostatak dru\u0161tvene organizacije odmah sukobili s njegovom percepcijom. Koliko mo\u017eemo utvrditi iz europskih izvora i sa\u010duvane arheologije, autohtoni oto\u010dani su sa svoje strane bili zapanjeni zvukom topovske paljbe, prvim susretom s koko\u0161kom, ‘papirom koji govori’,\u00a0 mjedenim \u010depovima i zvon\u010di\u0107ima te okusom \u0161e\u0107era. Mnogo je napisano o ovom prvom susretu izme\u0111u europskih i karipskih naroda, ali fokusiranje na osjetilnu dimenziju ovog susreta poma\u017ee nam objasniti kasniju stravi\u010dnu pri\u010du o ropstvu, bolesti, ambiciji i pohlepi daleko bolje nego \u0161to to mo\u017ee bilo koja politi\u010dka ili ekonomska analiza.“<\/a>[240<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Abulafia je samo jedan od mno\u0161tva povijesni\u010dara koji nam pokazuju kako je razumijevanje osjetilne percepcije („scientia“) bilo zloupotrebljeno na na\u010din da su „upravo osjetila, vi\u0161e od ijednog oru\u017eja, bila primarno sredstvo za ostvarivanje kolonijalisti\u010dkih ciljeva“<\/a>[241<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kolega mu historiograf, Mark M. Smith, jednako kao i Abulafia, istra\u017euje „susret osjetila“ Kolumba i \u017eitelja Novog svijeta te ka\u017ee: „Golotinja oto\u010dana istovremeno je privla\u010dila je i sabla\u017enjavala osjete Europljana. S jedne strane, oto\u010dani su do\u017eivljavani kao lijepi, kao oni koji \u017eive u stanju djetinje nevinosti nalik onom u Edenskom vrtu: \u010dak je i miris na povjetarcu imao miris raja. S druge strane, nedostatak odje\u0107e \u010dinio ih je ranjivima i lakim plijenom konkvistadora: zato su ubijani, zarobljavani i silovani.“<\/a>[242<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Paradoksalno je ovo: njihova ljepota (gr. aesthesis: percepcjia) je do\u0161ljacima sugerirala da su oto\u010dani tjelesne a ne racionalne prirode a ovo uvjerenje bilo je poja\u010dano njihovom nesposobno\u0161\u0107u da komuniciraju prepoznatljivim govorom i \u010dinjenicom da ih nije dotakla voda kr\u0161tenja<\/em>, klju\u010dno obilje\u017eje osobnog identiteta toga vremena. Radi ovoga je, u odnosu na jednom dehumanizirane oto\u010dane, sve bilo dozvoljeno.<\/a>[243<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Od prvih „osloboditelja“ du\u0161e i\u00a0 „prosvjetitelja“ pameti, pa do danas, osjetilno iskustvo je postupno mijenjalo samopercepciju kako dominiranog tako i onoga koji je dominirao: suvremeni svijet nije ni mogao postati druga\u010diji nego svijet utemeljen na predrasudama koje su proizlazile (i jo\u0161 uvijek proizlaze)\u00a0 iz izgleda, zvuka, mirisa, okusa i taktilnosti \u2013 drugog i druga\u010dijeg. Radi ovoga je ozdravljenje sada\u0161njeg stanja ljudske vrste potrebno tra\u017eiti u nadila\u017eenju i osjetilnog. I njegovih produ\u017eetaka. Medija.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    IV.<\/strong><\/p>\n

    Filozofija je „poku\u0161aj \u010dovjeka da uz pomo\u0107 svojih misli epitomizira svoje vrijeme“<\/a>[244<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a svevremeni Ralph Waldo Emerson (1803.-1882.), 1870. godine je u knjizi „Society and Solitude“ („Dru\u0161tvo i osama“), svoje vrijeme sa\u017eeo ovako: „Na\u0161e devetnaesto stolje\u0107e je doba alata. Oni izrastaju iz na\u0161e anatomske strukture. ‘\u010covjek je mjera svih stvari’, rekao je Aristotel<\/a>[245<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; ‘ruke su oru\u0111e svih oru\u0111a, um je oblik svih oblika’. Svi alati i strojevi na zemlji samo su produ\u017eetak udova i osjetila.“<\/a>[246<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Isti autor za ljude svog nara\u0161taja ka\u017ee da su se uz pomo\u0107 alata, „najve\u0107ih mogu\u0107ih produ\u017eetaka \u010dovjekovih sposobnosti“, „protegnuli u svakom pravcu“ i da se \u010dini kao da su priskrbili „jo\u0161 ruku, nogu i o\u010diju“<\/a>[247<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a svoju misao o tehnologijama kao ekstenzijima \u010duvstava zaokru\u017euje pi\u0161u\u0107i o, iz povijesti medija poznatom Morseu i njegovoj ideji da svako slovo abecede pretvori u elektri\u010dni impuls: „\u0160to da ka\u017eemo o prekooceanskom telegrafu, tom produ\u017eetku oka i uha, \u010dija je iznena\u0111uju\u0107a djelotvornost zapanjila ljudski rod, jer \u010dinilo se kao da intelekt odgaja surovu zemlju i da se u nevoljnom mozgu, po prvi put, u \u017eivot budi misao.“<\/a>[248<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Sedamnaest godina poslije, 1887., Henry Ward Beecher \u0107e u svojim „bilje\u0161kama s propovijedaonice“ zabilje\u017eiti kako je alat u stvari „produ\u017eetak ljudske ruke“ i kako „strojevi nisu ni\u0161ta nego slo\u017eeni alati“. Radi toga, nastavit \u0107e,\u00a0 „svaki onaj koji izumljuje strojeve zna\u010dajno uve\u0107ava \u010dovjekove sposobnosti i blagostanje“<\/a>[249<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a u svom odu\u0161evljenju novim<\/em> tehnologijama, njegovom vremenu suvremeni medij, prije spomenuti telegraf, u\u010dinit \u0107e metaforom samog Logosa, posrednika izme\u0111u „Bo\u017ejeg srca i ljudske patnje“.<\/a>[250<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Stav da su tehnolo\u0161ki izumi, ovdje komunikacijski alati, produ\u017eetak \u010dovjekovih sposobnosti, posebno \u010dovjekovih osjetila, nije bio rezerviran samo za protestantske heretike <\/em>i etike<\/em>, Emersona i Beechera jer Ogden i Richards, jedni od pionira semiotike, 1923. u „The Meaning of Meaning“, „zna\u010denju zna\u010denja“, ovako ka\u017eu za medij jezika i medije op\u0107enito: „Premda se o jeziku \u010desto govori kao o komunikacijskom mediju, bilo bi bolje dr\u017eati ga alatom; svi alati su ekstenzije ili istan\u010danja na\u0161ih osjetilnih organa. Teleskop, telefon, mikroskop, mikrofon…(mediji, op.DK<\/em>) su na\u0161i produ\u017eeci, bilo da su, kao produ\u017eeci osjetila receptivni, bilo da su, kao sredstva kojima se nastavljaju na\u0161e aktivnosti \u2013 manipulativni.“<\/a>[251<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Teoreti\u010dar suvremenih medija, Robert K. Logan, nastavljaju\u0107i povijesni niz onih koji su o medijima govorili kao na\u0161im vlastitim ekstenzijama, navodi Lewisa Mumforda i njegov rad iz 1934., „Tehnics and Civilization“: „Alati i pribor koje je \u010dovjek koristio tijekom ve\u0107eg dijela svoje povijesti bili su, uglavnom, produ\u017eeci njegova vlastitog organizma; oni nisu imali \u2014 \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, \u010dinilo se da nisu imali \u2014 samostalno postojanje. Alati su, onome koji ih je koristio, izo\u0161travali o\u010di i usavr\u0161avali njegove vje\u0161tine istovremeno ga u\u010de\u0107i da po\u0161tuje prirodu materijala koji obra\u0111uje. Alat je \u010dovjeka doveo u ve\u0107u harmoniju s okolinom, ne samo zato jer mu je omogu\u0107io da okolinu preobli\u010dava nego zato jer mu je pokazao njegova ograni\u010denja. U snu je \u010dovjek bio svemo\u0107an: u stvarnosti je morao odmjeriti te\u017einu kamena kako ne bi klesao stijene ve\u0107e od onih koje mo\u017ee nositi.“<\/a>[252<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovako Logan dolazi do Marshalla McLuhana za \u010diju knjigu „Understanding Media: The Extensions of Man“ ka\u017ee da se nadogra\u0111uje na Ogdena, Richardsa i Mumforda i gdje je McLuhanova izreka o tehnologijama koje „nisu ni\u0161ta drugo nego produ\u017eetak nas samih“, sredi\u0161nja tema njegovog razumijevanja medija i na\u010dina na koji isti utje\u010du na ljude.<\/a>[253<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Marshal McLuhan je, prema Phillipu Breyu, a zajedno s Ernstom Kappom i Davidom Rothenbergom, najzna\u010dajniji zastupnik teorije o tehnologijama kao ekstenzijama \u010dovjekovih kompetencija, teorije koja u svom osnovnom obliku dr\u017ei da su „tehni\u010dki predmeti produ\u017eetak \u010dovjekovog organizma na na\u010din da ili repliciraju ili amplificiraju tjelesne i mentalne sposobnosti“.<\/a>[254<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Navedenu teoriju McLuhan ve\u0107 1966. stavlja u podnaslov svoje knjige, gdje u samom uvodu pi\u0161e: „Tijekom mehani\u010dkog doba produ\u017eili smo svoja tijela u prostoru. Danas, nakon vi\u0161e od stolje\u0107a elektri\u010dne tehnologije, i na\u0161 sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav sudjeluje u globalnom zagrljaju, a prostor i vrijeme, barem na na\u0161emu planetu, vi\u0161e ne postoje. Veoma brzo pribli\u017eavamo se zavr\u0161noj fazi \u010dovjekovih produ\u017eetaka – tehnolo\u0161koj simulaciji svijesti, kada \u0107e kreativni proces spoznavanja kolektivno i zdru\u017eeno obuhva\u0107ati cijelo ljudsko dru\u0161tvo, jednako kao \u0161to smo preko raznih medija ve\u0107 produ\u017eili svoja osjetila i \u017eivce.“<\/a>[255<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Brey \u0107e McLuhanov stil nazvati „neformalnim“ i na\u010dinom pisanja koji nam „ne daje jasnu definiciju ekstenzije, niti produ\u017eetke precizno klasificira“ ali unato\u010d tome je iz McLuhana mogu\u0107e i\u0161\u010ditati \u0161to isti misli kad ka\u017ee „produ\u017eetak“. Ovo posebno dolazi do izra\u017eaja kad McLuhan umjesto „produ\u017eecima“ medije naziva „prevoditeljima“<\/a>[256<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, „poja\u010diva\u010dima“<\/a>[257<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i „replikama“<\/a>[258<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a iz \u010dega zaklju\u010dujemo da su McLuhanovi mediji amplifikacija i akceleracija postoje\u0107ih ljudskih kompetencija i pona\u0161anja. I sam McLuhan pi\u0161e u 10. poglavlju:\u00a0 „U ovoj se knjizi stalno ponavlja da sve tehnologije produ\u017euju na\u0161 tjelesni i \u017eiv\u010dani sustav kako bi se pove\u0107ala mo\u0107 i brzina. Ako, opet, takvih pove\u0107anja mo\u0107i i brzine ne bi bilo, na\u0161i novi produ\u017eeci ne bi se javljali ili bi bili odba\u010deni.“<\/a>[259<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U dru\u0161tvima koje nazivamo tradicionalnima na\u010din razmi\u0161ljanja je oblikovan obi\u010dajima i mitovima koje nije mogu\u0107e objasniti i opravdati racionalnim putem i zato tradicionalna dru\u0161tva zaziru od, a mogli bi re\u0107i i zabranjuju, pitanja koja bi „poljuljala“ njihov sustav vjerovanja. Povijest nam pokazuje da su dru\u0161tva koja nazivamo „modernima“, suvremenima, bila ona dru\u0161tva u kojima su se gore navedeni, tradicionalni sustavi, prvi put otvoreno kriti\u010dki propitivali a Prosvjetiteljstvo 18. stolje\u0107a je tra\u017eilo da se svi obi\u010daji i institucije opravdaju kao korisni za \u010dovje\u010danstvo. Upravo pod utjecajem ove „potra\u017enje“, znanost i tehnologija su postale nova osnova za vjerovanje a kultura je bila preoblikovana u onu koju danas nazivamo racionalnom. <\/p>\n

    Tehnologija je vremenom postala toliko sveprisutna u ljudskim dru\u0161tvima da se ona nisu mogla oduprijeti dominaciji „tehnologijskog“ na\u010dina razmi\u0161ljanja. Znanstvena i tehnolo\u0161ka racionalnost postala je prostor uma u kojemu se tehnologija prihva\u0107a jednakom lako\u0107om kojom su se u tradicionalnim dru\u0161tvima prihva\u0107ali mitovi i obi\u010daji. U kontekstu prosvjetiteljskih zahtjeva za korisno\u0161\u0107u, ova kultura je zaista korisna i ovdje ne moramo spominjati na koje su sve na\u010dine znanost i iz nje izlaze\u0107a tehnologija, koja povratno, opet omogu\u0107uje znanstveni progres, u korisnom smislu unaprijedile ljudski \u017eivot. Ali utilitarnost je samo jedan aspekt i zato \u0107e filozofija s punim pravom po\u010deti sa svojim pitanjima o tome koliko je tehnologija unaprijedila ljudski \u017eivot u drugim aspektima tj. u onom vrijednosnom, eti\u010dkom ili op\u0107enito oplemenjuju\u0107em smislu.<\/p>\n

    Ameri\u010dki filozof Andrew Feenberg ka\u017ee da su se ova pitanja nalazila u samim za\u010decima tzv. zapadne misli i da je sama filozofija zapo\u010dela kao „tuma\u010denje svijeta na osnovi \u010dinjenice da je \u010dovje\u010danstvo ‘radna animalna vrsta’ koja postojano radi na transformaciji prirode“<\/a>[260<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Isti autor ka\u017ee da iz ovakvog svjetonazora izlaze temeljne razli\u010ditosti filozofijskih pravaca zato suprotstavlja pojmove physis<\/em> and poi\u00easis<\/em> te egzistenciju i esenciju. Feenberg zaklju\u010duje: „Mi, kao i oni (anti\u010dki filozofi, op.DK<\/em>), razlikujemo prirodu i stvari koje proizvodimo, artefakte. Mi, kao i oni razlikujemo egzistenciju i esenciju. Ali na\u0161e definicije tih pojmova su razli\u010dite. Za nas, esencije su dogovorene a ne stvarne. Zna\u010denje i svrha stvari je ne\u0161to \u0161to stvaramo a ne ne\u0161to \u0161to otkrivamo. U skladu s tim se pro\u0161iruje procjep izme\u0111u \u010dovjeka i svijeta. Mi vi\u0161e nismo u svijetu kao „kod ku\u0107e“, mi svijet podla\u017eemo sebi. Osnovna razlika izme\u0111u nas i njih je ontologija. Ova na\u0161a ontologija se vi\u0161e ne bavi pitanjem \u0161to ne\u0161to jest nego kako ne\u0161to radi. Znanost odgovara na ovo pitanje ali esencija, su\u0161tina, ostaje sakrivena.“<\/a>[261<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U ovakvom poretku stvari, tehnologija susre\u0107e prirodu kao sirovi materijal, ne kao ono \u0161to se razvija samo po sebi i samo iz sebe nego kao ne\u0161to \u0161to treba biti transformirano u \u0161to god mi po\u017eelimo. U ovome je razlika izme\u0111u mehanicisti\u010dkog i teleolo\u0161kog<\/a>[262<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pogleda na svijet: svijet je, prema prvom, ovdje bez neke inherentne svrhe i kao takav, treba bi kontroliran i iskori\u0161ten. Ako ovako razumijemo stvarnost onda nema nikakve zapreke na\u0161im „istra\u017eivanjima“ svijeta: sve je dozvoljeno. <\/p>\n

    Paralelno s ovim stavovima postoje i ona razmi\u0161ljanja koje op\u0107enito nazivamo deterministi\u010dkima: u sociologiji se, jo\u0161 od Marksa, dr\u017ei da je tehnolo\u0161ki napredak ono \u0161to pokre\u0107e svjetsku povijest. Deterministi ne vjeruju da ljudi kontroliraju tehnologiju nego sasvim suprotno, da tehnologija kontrolira ljude. U ovom smislu svako znanstveno ili tehnolo\u0161ko otkri\u0107e, adresira neki aspekt na\u0161e naravi, ili ispunja neku od na\u0161ih osnovnih potreba ili postaje ekstenzija na\u0161ih sposobnosti. Odavde ideja o, prvo tehnologiji a onda i medijskoj tehnologiji i medijima samima, kao ekstenzijama \u010dovjeka i odavde promi\u0161ljanja o tome kako je u suvremnom svijetu tehnologija nadi\u0161la svaku drugu vrijednost<\/a>[263<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i odavde misao o tome kako smo, kao ljudi, samima sebi postali strojevi: po\u010dev\u0161i od polica na\u0161ih knji\u017eara pa do svih drugih mjesta razmjene informacija, opremljeni smo ekvivalentima „priru\u010dnika“ ili „upustava za upotrebu“ u svakom aspektu \u017eivota, od ljubavi, spolnosti i odgajanja djece do prehrane, gimnastike, zabave, zara\u0111ivanja i \u010dega sve ne<\/a>[264<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Samima sebi. Strojevi<\/a>[265<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

    Autor Reitlinger ka\u017ee da se na ovome mjestu sve svodi na dvojbu: ho\u0107e li neki nara\u0161taj izumiti kvalitativne alate za pobolj\u0161anje kvalitativnih osobina i tako nam pomo\u0107i da se uskladimo s jedinim \u0161to je postojano, s procesom promjene ili \u0107e nas, zaslijepljene svjetlom globalnog ekrana \u2013 progutati tehnolo\u0161ki mrak? Jo\u0161 uvijek ne mo\u017eemo posredstvom tehnologije osjetiti vjetar, miris mora ili okusiti komad vo\u0107a. Videoigre su napredovale s osjetilnim iskustvima inercije . Dexmo rukavica, na primjer, omogu\u0107uje hvatanje virtualnih objekata s(t)imuliraju\u0107i da su fizi\u010dki. To je otvaranje novih osje\u0107aja i mo\u017eda novih osjetila. Tehnologija \u0107e nam pomo\u0107i da slu\u0161amo druge frekvencije, uhvatimo nove okuse ili uhvatimo pogled na ono \u0161to neke \u017eivotinje mogu samo promatrati. Sve je to uzbudljiv i neistra\u017een horizont. Ja\u010danje na\u0161ih osjetila tako\u0111er zna\u010di podizanje na\u0161ih mogu\u0107nosti znanja. Jo\u0161 vi\u0161e kada \u0107e nam me\u0111usobna povezanost ovih osjetila mo\u0107i dati do znanja \u0161to milijuni ljudi percipiraju. To bi bilo bitno za, na primjer, osje\u0107aj planeta. Tu se pojavljuju i granice po\u0161tivanja privatnosti i za sve to se svakako moramo pripremiti. Jer da bismo u\u0161li u svijet zajedni\u010dke senzorne revolucije, shva\u0107aju\u0107i njezine mogu\u0107nosti i granice, morali bismo razviti jo\u0161 jednu sposobnost za koju je Aristotel naslu\u0107ivao da je va\u017ena: djelovanje s moralnom odgovorno\u0161\u0107u. <\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    V.<\/strong><\/p>\n

    Ljudska su bi\u0107a, kako indvidualno tako i na dru\u0161tvenoj razini, trajno obilje\u017eena fenomenima posredovanja\u00a0 i komunikacije. Posredovanje je kao proces evoluiralo kroz mno\u0161tvo mehani\u010dkih sredstava i do\u0161li smo do toga da je sam medij va\u017eniji od sadr\u017eaja kojega posreduje jer \u2013 „medij je poruka“. Zato nas McLuhan poti\u010de da o medijima razmi\u0161ljamo uz pomo\u0107 Darwinovih pojmova prirodne selekcije i upu\u0107uje nas da, ako \u017eelimo ispravno protuma\u010diti svijet kojim mediji dominiraju nad ljudima, trebamo znati da je takvo razumijevanje u potpunosti ovisno o istra\u017eivanju \u010dinjenice da su mediji u stvari ekstenzije \u010dovjekovih kompetencija u materijalni svijet. Mediji su na\u0161i produ\u017eeci, bilo u, kao produ\u017eeci na\u0161ih osjetila, receptivnom, bilo u, kao sredstva kojima se nastavljaju na\u0161e aktivnosti, manipulativnom smislu. Na drugu stranu, evolucijski nas je mehanizam oplemenio u fizi\u010dkom ali potkapacitirao u metafizi\u010dkom kontekstu: na\u0161 senzorij se razvio da nam poka\u017ee onu verziju svijeta koja \u0107e nam omogu\u0107iti opstanak na planeti ali ni\u0161ta vi\u0161e od toga. Tako, ako su mediji ekstenzija na\u0161eg humanog perceptivnog aparata oni su po prirodi i ekstenzija onoga \u0161to nam na\u0161a osjetila \u010dine: sakrivaju nam istinu a pokazuju nam samo ono \u0161to nam je potrebno da bi ispunili svoje primarne evolucijske potrebe. U ovom kontekstu bi bilo puno jednostavnije razmi\u0161ljati o utjecaju medija na pojedince i na dru\u0161tvo u cjelini jer bi kretali od premise da nam mediji po svojoj naravi, kao ekstenzije osjetila koja nam sakrivaju istinu, i sami tu istu istinu \u2013 moraju sakriti. Razumijevanjem medija kao ljudskih produ\u017eetaka vidjeli bi razloge atrofije onoga \u0161to Wright, McLuhanov profesor s po\u010detka, naziva interpretativnim procesom i kreativnom imaginacijom i u jednoj druga\u010dijoj budu\u0107nosti „svijet bi pripao nama jer bi proniknuli kroz njegovu iluziju“.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOvaj \u010dlanak je kompilacija izabranih dijelova iz rada: Kova\u010di\u0107, Darko (2022). Mediji kao ekstenzije ljudskih osjetila u svjetlu su\u010deone teorije percepcije.<\/em> Diplomski rad. Vara\u017edin, Koprivnica: Sveu\u010dili\u0161te Sjever
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMcLuhan, Marshall (2008). Razumijevanje medija. Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em> (prev. David Prpa). Zagreb: Golden Marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi: Hoffman, D.Donald (2019). The Case Against Reality (Why Evolution Hid the Truth from Our Eyes)<\/em>. New York, London: W.W. Norton & Company. U podru\u010dju evolucijske biologije Hoffman ovo naziva su\u010deona teorija percepcije (izv. Interface Theory of Perception) a u podru\u010dju filozofije uma \u2013 teorija svjesnog realizma (izv. Theory of Conscious Realism).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKad odgovorite na pitanje onda za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte nekog epikurejkoj praksi lije\u010denja filozofijom vi\u010dnog lije\u010dnika ili ljekarnika. Ili pro\u010ditajte Sulejmanpa\u0161i\u0107ev back-to-the-future<\/em> „\u017durnalizam \u2013 razara\u010d \u010dove\u010danstva“ iz 1936.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAli\u0107, Sead (2009). „Poznati McLuhan<\/em>“. Esej: Tokovi misli<\/em>. Behar, br. 89, Zagreb, 2009., str. 25-31<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n1960. godine McLuhan je skovao izraz „medij je poruka“ \u010dime je prvenstveno mislio da svaki medij isporu\u010duje informacije na druga\u010diji na\u010din i da je sadr\u017eaj temeljno oblikovan medijem njegova prijenosa. U ovom kontekstu, a u vremenu kad je internet tek prelazio iz akademske istra\u017eiva\u010dke mre\u017ee u otvoreni javni sustav, Alan Kay (1994) je rekao: „Svaki medij ima poseban na\u010din predstavljanja ideja koje nagla\u0161avaju odre\u0111ene na\u010dine razmi\u0161ljanja a umanjuju zna\u010daj onih drugih.“ Tako, iako televizijske vijesti imaju prednost pred novinskima jer nude „pokretnu“ sliku i prijenos u\u017eivo, \u010dine\u0107i pri\u010du \u017eivopisnijom, one su tako\u0111er kao medij puno br\u017ee. To zna\u010di da se, iz izvjestiteljske struke govore\u0107i, „pokriva“ puno vi\u0161e pri\u010da ali s puno manje „dubine“: televizijski narativ vjerojatno \u0107e biti blje\u0161taviji ali manje detaljan i s manje konteksta od iste pri\u010de objavljene u nekom mjese\u010dniku ili knjizi. Radi ovoga \u0107e ljudi koji ve\u0107inu svojih vijesti dobivaju s televizije, imati vlastiti pogled na svijet ili individualni do\u017eivljaj stvarnosti oblikovan ne sadr\u017eajem onoga \u0161to gledaju nego medijem kojim se sadr\u017eaj transferira. Zato je mogu\u0107e da medij bez ikakvog sadr\u017eaja (McLuhan za primjer uzima elektri\u010dnu svjetlost) bude, makar li\u0161en sadr\u017eaja \u2013 poruka.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKaufman, G.F., Libby, L. (2012). “Changing beliefs and behavior through experience-taking<\/em>.” Journal of personality and social psychology 103 1 (2012): 1-19.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[219<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nCoupland, Douglas (2013). Extraordinary Canadians: Marshall McLuhan<\/em>. Toronto: Penguin Random House
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[220<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid.<\/em>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[221<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLat. „informare“: od „in“(iz vani prema unutra) i „forma“ (oblik); uobli\u010diti, oblikovati
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[222<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrema: Franco, P. (2018). Becoming Who You Are: Nietzsche on Self-Creation<\/em>. The Journal of Nietzsche Studies 49 (1): 52\u201377.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[223<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMcLuhan, M. (1955). „A Historical Approach to the Media<\/em>.“ Teacher’s College Record, vol. 57, no. 2, 1955, pp. 104-110.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[224<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nWright, H.W. (1925). The Moral Standards of Democracy<\/em>. New York: D. Appleton and Co. (86-87)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[225<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nWright, H.W. (1937). Mechanism and Mind in Present-Day Social Life<\/em>. Manitoba Essays: Written in Commemoration of the Sixtieth Anniversary of the University of Manitoba. (    https:\/\/mcluhansnewsciences.com\/mcluhan\/<\/a>; pristupljeno 28.8.22.)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[226<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[227<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrema: McEwen, Cameron (2013). Henry Wilkes Wright<\/em>. (    https:\/\/mcluhansnewsciences.com<\/a>; pristupljeno 28.8.22.)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[228<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nWhitehead, vjerojatno najpoznatiji po tome \u0161to je povijest zapadne filozofije opisao kao skup „fusnota“ ispod Platonovih ideja, dr\u017eao je da civilizacija napreduje pove\u0107anjem broja va\u017enih operacija koje mo\u017eemo napraviti bez razmi\u0161ljanja. Automatski. Rekli bi: mehani\u010dki. Da li je McLuhanu mo\u017eda ovo bila inspiracija da 1961. godine u samo tri mjeseca iznjedri Gutenbergovu galaksiju, knjigu u kojoj analizira u\u010dinke masovnih medija, posebno tiskarskog stroja, na europsku kulturu i ljudsku svijest? Coupland doslovno ka\u017ee je McLuhan knjigu sklepao. („to rig up“. eng. sklepati, pejor. lo\u0161e napraviti, na brzinu, kojekako sastaviti; skalupiti [sklepati ku\u0107icu].; https:\/\/jezikoslovac.com\/word\/qe68; pristupljeno 1.9.2022.)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[229<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nCoupland, Douglas (2013). Ibid.<\/em>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[230<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrema: Desmet, R. i Irvine, A. (2018) “Alfred North Whitehead<\/em>”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy.;     https:\/\/plato.stanford.edu\/entries\/whitehead\/<\/a> (pristupljeno 1.9.2022.)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[231<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBecker, E. (1962). The Birth and Death of Meaning: An Interdisciplinary Perspective on the Problem of Man<\/em>. London: Free Press<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[232<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[233<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKapp, Ernst (2018). Elements of a Phylosophy of Technology.<\/em> Trans. Lauren K. Wolfe. Minneapolis: University of Minnesota Press.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[234<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLawson, Clive (2010). Technology and the Extension of Human Capabilities<\/em>. Journal for the Theory of Social Behaviour 40(2):207 – 223<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[235<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMcLuhan, M. (2008). Razumijevanje medija: Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em>. Zagreb: Golden Marketing\/ Tehni\u010dka knjiga<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[236<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid.<\/em>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[237<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLawson, C. (2010). Ibid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[238<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHegel, G. W. F. (1899). The Philosophy of History<\/em>, trans. J. Sibree, vol. 10, Introduction, p. 6<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[239<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMcCleery, I. (2009). A sense of the past: exploring sensory experience in the pre-modern world<\/em>. Brain, Volume 132, Issue 4, April 2009, pp. 1112\u20131117<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[240<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAbulafia, D. (2008). The Discovery of Mankind<\/em>. New Haven and London: Yale University Press.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[241<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHacke, D.; Musselwhite P. (2018). Empire of the Senses: Sensory Practices of Colonialism in Early America<\/em>. Leiden and Boston: Brill Publishing
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[242<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSmith, M. (2007). Sensory History<\/em>. Oxford: Berg. Nav. u McCleery, Iona (2009). Ibid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[243<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAko su osjetila sredstvo kolonizacije, koliko su vi\u0161e sredstvo kolonizacije produ\u017eeci osjetila \u2013 mediji. Zato nije ni\u0161ta iznena\u0111uju\u0107e da su i povijesni i suvremeni mediji produ\u017eena ruka „carstva“: tobo\u017ee unaprije\u0111uju\u0107i novim teehnologijama kvalitetu \u017eivota koloniziranih, „imperij“ svevide\u0107im okom istovremeno i gleda i gledan je.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[244<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAli\u0107, Sead (2010). Philosophy of Media \u2013 Is the Message<\/em>. Synthesis Philosophica 50. (2\/2010) pp. 201-210<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[245<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKako se ovdje radi o „navo\u0111enju navoda navodnog navoda“ (Sokratov navod Protagore u Platonovom spisu Teetet, 152a) Emersonu se nema \u0161to zamjeriti jer je ovaj ionako dr\u017eao da je svaki \u010dovjek „ukupnost citata svih njegovih prethodnika“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[246<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEmerson, Ralph Waldo (1870). Society and Solitude. Twelve chapters<\/em>. Boston and New York: Houghton, Mifflin and Co. (str.129)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[247<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEmerson, Ralph Waldo (2000). The Essential Writings of Ralph Waldo Emerson<\/em>. Brooks Atkinson, ed.; New York: The Modern Library (str.860)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[248<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEmerson, Ralph Waldo (1870). Ibid.<\/em> (str.132)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[249<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBeecher, Henry Ward (1887). Proverbs from Plymouth Pulpit<\/em>.William Drysdale,ed. New York: D. Appleton and Co. (str.44)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[250<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBeecher, Henry Ward (1887). Ibid.<\/em> (str.146)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[251<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOgden, C.K., Richards I.A. (1923). The Meaning of Meaning. A study of the influence of language upon thought and of science of symbolism<\/em>. New York: A Harvest Book (str.98); Ve\u0107 se ovdje, premda izme\u0111u redova, mo\u017ee i\u0161\u010ditati zlosutni navje\u0161taj medijske zlouporabe jer mediji izlaze iz „Emerson-Beecherove“ propovijedni\u010dke domene „pokoravanja Zemlje“ (prema: Biblija, Postanak 1:28) i postaju sredstva, prvo manipulacije a onda i pokoravanja Zemljanih: „kad ba\u0161 i ne mo\u017eemo pokazati sve medvjede koje smo ulovili, onda pri\u010damo lova\u010dke pri\u010de, crtamo lova\u010dke slike i, za jednu nijansu profinjenije od jezika i crte\u017ea, proizvodimo lova\u010dke fotografije“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[252<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMumford, Lewis (1934). Tehnics and Civilization. London: Routledge and Kegan Paul Ltd. (str.347); nav. u Logan, Robert K. (2019). Understanding Humans: The Extensions of Digital Media. Information 2019, 10, 304. Department of Physics and St. Michael’s College, University of Toronto, Canada<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[253<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLogan, Robert K. (2019).Ibid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[254<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBrey, Phillip (2000). ‘Technology as Extension of Human Faculties<\/em>.’ Metaphysics, Epistemology, and Technology. Research in Philosophy and Technology, vol 19. Ed. C. Mitcham. London: Elsevier\/JAI Press. (str.19)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[255<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMcLuhan, Marshall (2008).Ibid.<\/em> (str.9)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[256<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUmjesto Prpinog izraza „pretvara\u010di“ (pog.VI) prevodimo prema izvorniku „translators: hrv. prevoditelji“. Smatramo da je izraz „prevoditelji“ bolji iz razloga \u0161to je prevo\u0111enje kao aktivnost promjena jezi\u010dnog koda poruke a ne promjena njezine „tvari“ tj. su\u0161tine (\u0161to sugerira „pre-tvar<\/em>-anje“).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[257<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„U slu\u0161no-taktilnoj Europi televizija je poja\u010dala osjet vida…“ (str.44) ili „Kao poja\u010danje i produ\u017eenje vizualne funkcije, fonetsko pismo u svakoj pismenoj kulturi umanjuje ulogu ostalih osjetila: sluha, opipa i okusa.“ (str.79)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[258<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„Ukratko, mudrost mita o Narcisu nikako ne govori da se Narcis zaljubio u ne\u0161to \u0161to je smatrao za vlastitu li\u010dnost. Njegovi bi osje\u0107aji prema tomu liku o\u010dito bili posve druk\u010diji da je znao kako ovaj predstavlja njegov produ\u017eetak (extension<\/em>) ili repliku (repetition<\/em>).“ (str.41)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[259<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMcLuhan, Marshall (2008).Ibid.<\/em> (str.83) <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[260<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nFeenberg, Andrew (2022). Meaning and Existence<\/em>. Dialogues in Philosophy and Technology. Research Seminar VII (16\/17 March 2022). (    https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=0GlZtvpmIQI&t=1333s<\/a> ; pristupljeno: 1.07.22.)<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[261<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nFeenberg, Andrew (2022).Ibid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[262<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„Teleologija (gr\u010dki \u03c4\u03ad\u03bb\u03bf\u03c2, genitiv \u03c4\u03ad\u03bb\u03b5o\u03c2: kraj, svr\u0161etak; cilj, svrha + -logija), prema Ch. Wolffu (koji je skovao izraz), znanost o svrhovitosti. Prema tomu je nauku teleologijski (svrhovito) odre\u0111eno ne samo ljudsko djelovanje nego i cjelokupno doga\u0111anje u prirodi i povijesti. Teleologija je antropocentri\u010dna kada pretpostavlja da je sve stvoreno kako bi bilo na raspolaganju \u010dovjeku, metafizi\u010dka kada tvrdi da sve u svijetu ima svoju posljednju svrhu i da je pro\u017eeto njome, transcendentna kada pretpostavlja neko izvansvjetno bi\u0107e koje postavlja svrhe, imanentna (u Aristotelovu smislu) kada svrhe promatra kao one koje le\u017ee u samim stvarima. Po I. Kantu, teleologija je samo regulativna, heuristi\u010dka, tj. ona ima zna\u010denje samo za spoznaju izvanjskoga svijeta, ali ni\u0161ta ne govori o njem samom.“; teleologija. Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje. (Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 11. 7. 2022. <    http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=60737<\/a>>.) <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[263<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrema: Carman, Taylor (2009). Heidegger’s Analytic. Interpretation, Discourse and Authenticity in Being and Time.<\/em> Cambridge: Cambridge University Press.; Heidegger ka\u017ee da kao ljudi mo\u017eda tehnologijom kontroliramo svijet ali nemamo kontrolu nad na\u0161om opsesivnom potrebom za kontroliranjem.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[264<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[265<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nReitlinger E. u: Kapp, Ernst (2018).Ibid.<\/em>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Abulafia, D. (2008). The Discovery of Mankind<\/em>. New Haven and London: Yale University Press.<\/p>\n

    Ali\u0107, S. (2009). „Poznati McLuhan<\/em>“. Esej: Tokovi misli<\/em>. Behar, br. 89, Zagreb, 2009., str. 25-31<\/p>\n

    Ali\u0107, S. (2010). Medij jezika<\/em>. Metodi\u010dki ogledi 17 (2010) 1-2. str. 107-132<\/p>\n

    Ali\u0107, S. (2010). Philosophy of Media \u2013 Is the Message<\/em>. Synthesis Philosophica 50. (2\/2010) pp. 201-210<\/p>\n

    Becker, E. (1962). The Birth and Death of Meaning: An Interdisciplinary Perspective on the Problem of Man<\/em>. London: Free Press<\/p>\n

    Beecher, H.W. (1887). Proverbs from Plymouth Pulpit<\/em>.William Drysdale,ed. New York: D. Appleton and Co. (str.44)<\/p>\n

    Brey, P. (2000). „Technology as Extension of Human Faculties<\/em>“. Metaphysics, Epistemology, and Technology. Research in Philosophy and Technology, vol 19. Ed. C. Mitcham. London: Elsevier\/JAI Press. (str.19)<\/p>\n

    Coupland, D. (2013). Extraordinary Canadians: Marshall McLuhan<\/em>. Toronto: Penguin Random House<\/p>\n

    Emerson, Ralph W. (1870). Society and Solitude. Twelve chapters<\/em>. Boston and New York: Houghton, Mifflin and Co. (str.129)<\/p>\n

    Emerson, Ralph W. (2000). The Essential Writings of Ralph Waldo Emerson<\/em>. Brooks Atkinson, ed.; New York: The Modern Library (str.860)<\/p>\n

    Franco, P. (2018). Becoming Who You Are: Nietzsche on Self-Creation<\/em>. The Journal of Nietzsche Studies 49 (1): 52\u201377.<\/p>\n

    Hoffman, D.D. (2019). The Case Against Reality (Why Evolution Hid the Truth from Our Eyes).<\/em> W.W. Norton & Company, New York, London<\/p>\n

    Kapp, Ernst (2018). Elements of a Phylosophy of Technology.<\/em> Trans. Lauren K. Wolfe. Minneapolis: University of Minnesota Press.<\/p>\n

    Kaufman, G.F., Libby, L. (2012). “Changing beliefs and behavior through experience-taking<\/em>.” Journal of personality and social psychology 103 1 (2012): 1-19<\/p>\n

    Lawson, C. (2010). Technology and the Extension of Human Capabilities<\/em>. Journal for the Theory of Social Behaviour 40(2):207 \u2013 223<\/p>\n

    Logan, R.K. (2019). Understanding Humans: The Extensions of Digital Media<\/em>. Information 2019, 10, 304. Department of Physics and St. Michael’s College, University of Toronto, Canada<\/p>\n

    McLuhan, M. (1955). „A Historical Approach to the Media<\/em>.“ Teacher’s College Record, vol. 57, no. 2, 1955, pp. 104-110.<\/p>\n

    McLuhan, M. (2008). Razumijevanje medija. Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em>. prev. David Prpa. Zagreb: Golden Marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga<\/p>\n

    Ogden, C.K., Richards I.A. (1923). The Meaning of Meaning. A study of the influence of language upon thought and of science of symbolism<\/em>. New York: A Harvest Book (str.98)<\/p>\n

    Pais A. (1982). Subtle is the Lord : The Science and the Life of Albert Einstein<\/em>. Oxford: Oxford University Press<\/p>\n

    Wright, H.W. (1925). The Moral Standards of Democracy<\/em>. New York: D. Appleton and Co. (86-87) <\/p>\n

     <\/p>\n

    Sensorium McLuhanus<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    In this paper, we analyze some of the basic theses of media theorist Marshall McLuhan and compare them with relevant contemporary theories. Furthermore, having defined the relationship between technological inventions, extensions and technological determinism, we explore arguments about the historical and cultural conditioning of human perception. We observe the phenomenon of perception in the philosophical sources of ancient Greece and compare it with the knowledge of contemporary neurobiology. We present the specifics of Donald Hoffman\u2019s Interface theory of perception and analyze the phenomena of space and time in relation to his theses. In the context of the confrontation of old and current theories, we define the conclusion about media as extensions of the human sensorium.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> McLuhan, Hoffman, media as extensions, human senses, perception.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

         12(22)#8 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.8 UDK 159.938.362:366.636*McLuhan Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 8.2.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te Sjever, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Sensorium McLuhanus[211] Puni tekst: pdf (477 KB), Hrvatski, Str. 3719 – 3734   Sa\u017eetak […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":427,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[103],"tags":[800,801],"class_list":["post-434","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-22-vlasiti-url","tag-darko-kovacic","tag-senzorij-mcluhanus","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nDarko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(22)#8 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.8 UDK 159.938.362:366.636*McLuhan Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 8.2.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te Sjever, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Sensorium McLuhanus[211] Puni tekst: pdf (477 KB), Hrvatski, Str. 3719 – 3734   Sa\u017eetak […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-05-17T18:30:52+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"42 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:30:52+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/\"},\"wordCount\":8357,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"keywords\":[\"Darko Kova\u010di\u0107\",\"Senzorij McLuhanus\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 22 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/\",\"name\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:30:52+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(22)#8 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.8 UDK 159.938.362:366.636*McLuhan Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 8.2.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te Sjever, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Sensorium McLuhanus[211] Puni tekst: pdf (477 KB), Hrvatski, Str. 3719 – 3734   Sa\u017eetak […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-05-17T18:30:52+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"42 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus","datePublished":"2023-05-17T18:30:52+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/"},"wordCount":8357,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","keywords":["Darko Kova\u010di\u0107","Senzorij McLuhanus"],"articleSection":["In Medias Res broj 22 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/","name":"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","datePublished":"2023-05-17T18:30:52+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-senzorij-mcluhanus\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Darko Kova\u010di\u0107: Senzorij McLuhanus"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=434"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=434"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=434"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=434"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}