{"id":435,"date":"2023-05-17T18:32:41","date_gmt":"2023-05-17T18:32:41","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/05\/17\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/"},"modified":"2023-05-17T18:32:41","modified_gmt":"2023-05-17T18:32:41","slug":"leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/","title":{"rendered":"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(22)#9 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.9<\/a>
\nUDK 004.8-047.86
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 26.1.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Leo Katunari\u0107<\/span><\/p>\n

Samostalni umjetnik, Hrvatska
\nleokadele@gmail.com<\/p>\n

Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture

\n(Izbrisan<\/em>o u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (390 KB), Hrvatski, Str. 3735 – 3751
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Na\u0161e doba digitalne kulture eksplozija je jezika izvedbe i spektakla, te cirkulacija samo-reguliraju\u0107ih zna\u010denja u svim komunikacijskim dru\u0161tvenim kanalima. Tvrdnja da je identitet izvo\u0111enje odavno je zastarjela. Sada smo izvedbu identiteta pretvorili u objekt za manipuliranje. Umjetnici su stolje\u0107ima koristili jezik teatralizacije, dopunjuju\u0107eg vi\u0161ka, vi\u0161eslojnosti zna\u010denja a subverziju smatrali preduvjetom svoje izvedbe. Takav registar danas je svakodnevan. Mo\u017ee li zato jezi\u010dni registar znanstvenog istra\u017eivanja, diskurs hladne laboratorijske analitike postati umjetni\u010dkim jezikom izvedbe novoga doba. Da li se na\u0161a dana\u0161nja subverzija halucinatornog sustava ekspanzije podataka izvodi jezikom znanstvenog istra\u017eivanja? Divlji ples \u0161amana preveden je u jezik programiranja i analize. Takvu novu mogu\u0107u realnost umjetni\u010dkog identiteta zapo\u010deo sam kao znanstveno istra\u017eivanje, a zavr\u0161io kao umjetni\u010dki projekt polifone forme izveden u zagreba\u010dkom Muzeju suvremene umjetnosti. Projekt je razvijen jezi\u010dnim kodovima znanstvenog laboratorija kojim ljudski izvo\u0111a\u010d pregovara sa strojnim bogovima oko izvo\u0111enja zajedni\u010dkog identiteta.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> brisanje, jezik uspostave, post-humana kultura, digitalna kultura, umjetni\u010dki jezik, umjetni\u010dki identitet, umjetni\u010dki projekt, polifona forma, zajedni\u010dki identitet.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

O strojevima i ljudima<\/strong><\/p>\n

Uspon umjetne inteligencije u digitalnoj kulturi drugog desetlje\u0107a 21. st. proizlazi dijelom i iz straha ljudi od gubitka mogu\u0107nosti odre\u0111ivanja preciznih zna\u010denja izvedbi kojima se odr\u017eavamo kao civilizacija. Umjetna inteligencija digitalne kulture (eng. Artificial Intelligence \/ AI) predstavlja se kao alat pomo\u0107i ljudima. Promotrimo li pomnije diskurs u kojem se pojavljuje i kojim se odr\u017eava, primijetit \u0107emo kako umjetna inteligencija koristi reprezentacijski registar poznat iz povijesti predstavljanja, od jezi\u010dnih konstrukcija i kreiranja privremenih „kona\u010dnih formi“ poput slika, pa sve do kompleksnih predstava proizvedenih hibridnim dramaturgijama. Iz toga proizlazi kako umjetna inteligencija te\u017ei samosvijesti, odnosno predstavljanju same sebe identitetom osobe. Po\u010detkom 21.st. zapo\u010deo sam niz znanstvenih istra\u017eivanja radi analize izvedbi kojima se rani oblici umjetne inteligencije pojavljuju u kiberprostoru, a posebno kao partneri mre\u017enih digitalnih zajednica. Naglim usponom umjetne inteligencije po\u010detkom dvadesetih godina 21. st. moje znanstveno istra\u017eivanje derivira u polifonu umjetni\u010dko – znanstvenu izvedbu, a koja se javno prikazuje kao oblik pregovaranja izme\u0111u stroja i \u010dovjeka oko budu\u0107eg post-humanog realiteta. Tako je istra\u017eivanje izvedeno kao projekt suvremene umjetnosti naslovljen Izbrisano \u2013 Dolazak Nestabilnih bogova<\/em>, a u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2021. i 2022. (Msu 2022). Projekt se odr\u017eava i razvija brojnim dramaturgijama izvedbe, ali i ra\u010dunalnim programiranjem, komunikacijom na dru\u0161tvenim digitalnim mre\u017eama, politiziranjem, nadmetanjem, kreiranjem nove religije, parodiranjem, medijskim sukobima i trgovanjem na digitalnim bitchain platformama.<\/p>\n

Svrha izvo\u0111enja takvog projekta bila je dokazivanje odr\u017eivosti novih oblika izvedbe u digitalnoj kulturi, a koja se konstituira kao hibrid strojne izvedbene logike i ljudskih izvedbenih tradicija. Projekt se namjerno izvodi u Muzeju kako bi se naglasila potreba za umjetni\u010dkom izvedbom kao neizostavnim elementom komunikacije strojeva i ljudi. Tako projekt sadr\u017ei i izvodi brojne umjetni\u010dke forme; tekstove, video art, video performans, kazali\u0161nu predstavu, originalnu glazbu, slikarstvo i kiparstvo, suvremeni ples, digitalnu umjetnost u vi\u0161e formi (3d digitalno oblikovanje, 3d print, perzistentni virtualni svjetovi, video igre) itd. Projektom operira<\/em> suvremeni umjetnik koji je i znanstvenik, pa je tradicionalnu divlju \u0161amansku i umjetni\u010dku energiju ljudi sljubio u hibrid s analiti\u010dkom energijom strojeva. Svoje umjetni\u010dke nastupe izvodi odjeven u bijelu „uniformu“ laboratorijskog znanstvenika. Umjetni\u010dka forma projekta zapravo je emulacija dramatur\u0161kog procesa proizvo\u0111enja ljepote, a koja je ulaz u dubinske svjetove u kojima podaci prestaju biti rukovo\u0111eni analitikom i postaju ekstaze koji proizvode osobnosti. Labatut ka\u017ee kako na\u0161e iskustvo svijeta uop\u0107e nije realisti\u010dno ve\u0107 halucinatorno jer promatramo vi\u0161eslojno, pa nikada ne vidimo samo objekt nego i relaciju. Primjerice i cvijet i miris cvijeta i kome \u017eelimo pokloniti cvijet. Zaklju\u010duje kako je ljepota prva, a istina druga, to nije samo ljudska stvar“ (Labatut 2022).<\/p>\n

 <\/p>\n

Kultura brisanja<\/strong><\/p>\n

Dobu uspona umjetne inteligencije, drugog desetlje\u0107a 21. st., prethodi trend kulture brisanja<\/em> (eng. cancel culture). Kultura brisanja posljednji je uo\u010dljiv ljudski fenomen koji je proiza\u0161ao iz tradicionalnog diskursa o autenti\u010dnosti podataka, politi\u010dke korektnosti i op\u0107enito masmedijske kulture. Postupak javnog brisanja osoba koje su politi\u010dki nekorektne, a prema nejasnim kriterijima odre\u0111ene dru\u0161tvene grupe, odvija se dramaturgijom medijske kampanje pomije\u0161anom s politi\u010dkom akcijom, dramaturgijom internetskih mema<\/em> i dramaturgijom javne predstave. Za razumijevanje razlike izme\u0111u diskursa kulture otkazivanja i diskursa kojeg stvara uspon umjetne inteligencije va\u017eno je zapaziti kako se reakcije zahva\u0107enih osoba na brisanje sebe odvijaju kanalima tradicionalnih medija. Primjerice, britanska autorica Rowling protiv koje je pokrenuta ekstenzivna kampanja otkazivanja s dru\u0161tvenih mre\u017ea zbog iskazanog stava o spolnosti koji ne korespondira s aktualnim trendom,\u00a0 odvija se registrom tradicionalne komunikacije pisca i \u010ditatelja (Greenfield 2022). Rowling reagira jezikom svoje zone komfora \u2013 pisanjem i pisanim reakcijama u medijima, i time zapravo pokazuje da je cijeli diskurs jo\u0161 uvijek optere\u0107en tradicionalnim medijskim izvedbama prijenosa poruke iz sredi\u0161ta prema recipijentima. Dokazuje to i \u0161irenje izvedbe njezina otkazivanja \/ brisanja u neo\u010dekivanom pravcu: ruski predsjednik Putin, usred napada na Ukrajinu, isti\u010de cancel culture<\/em> i posebno primjer poku\u0161aja brisanja Rowling kao znak deklinacije zapadne civilizacije, a u \u010demu njegove istinoljubive snage ne \u017eele sudjelovati (Harrison 2022). Umjesto brisanja s dru\u0161tvenih mre\u017ea po\u017eeljnije je brisanje ratom. Kao \u0161to cancel culture<\/em> bri\u0161e otkazivanjem pra\u0107enja profila na dru\u0161tvenim mre\u017eama, tako i oni \u017eele izbrisati takav dru\u0161tveni trend koji smatraju nepo\u017eeljnim. I jedni i drugi brisanjem konstituiraju podru\u010dja \u010dista od prethodnog sadr\u017eaja, praznine koje omogu\u0107uju nove po\u010detke, mjesta za ispisivanje informacija korigiranih prema preferencijama onih koji bri\u0161u – neizbrisanih. Cancel kultura odraz je mentaliteta ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja terena od neistomi\u0161ljenika, politi\u010dkih neprijatelja ili dru\u0161tvenih ne\u017eeljenih pojava. Ali i reakcija na takvu kulturu je istovrsni poku\u0161aj zauzimanja pobjedni\u010dkih pozicija kojima \u0107e se javno potvrditi vlastito, predodre\u0111eno zna\u010denje. U sjeni takve komunikacije priop\u0107enjima, otkazivanjima, ratovanjima i brisanjima odvija se uspon strojne umjetne inteligencije koji petrificira trend nestabilnih zna\u010denja svih fenomena, ili svo\u0111enje doga\u0111anja na informacijske objekte.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Cirkulacija formi ili rulet zna\u010denja<\/strong><\/p>\n

Suvremena digitalna kultura i zna\u010denja svodi na fenomene koji su podlo\u017eni manipulaciji. Derivat je to napora suvremene fizike da kreira matemati\u010dki model koji \u0107e objasniti za\u0161to se zna\u010denje zakona fizi\u010dke realnosti kreira slu\u010dajnostima. Einstein, primjerice, odbija prihvatiti slu\u010dajnost kao fizikalnu konstantu, izjavljuju\u0107i: Bog se ne kocka sa svemirom! (Baggot 2022). Ali \u010dak i u tradicionalnoj fizici, priznaje se nemogu\u0107nost brisanja informacije. Informacija je objekt konstituiran od energije u odre\u0111enim orbitama koji stvara relacije s drugim objektima i njegovo potpuno brisanje moralo bi brisati i te tragove, a \u0161to bi onda uni\u0161tilo tkanje svemira. Sli\u010dna situacija doga\u0111a se i u kiberprostoru, brisanje informacija s interneta ne garantira nestanak informacije jer se ona mo\u017ee rekonstruirati prema pozicijama relacija koje je stvorila. Zna\u010denje u kontekstu slu\u010dajnosti i nemogu\u0107nosti potpunog brisanja informacije postaje dramatur\u0161kom uputom za na\u010din formiranja privremene stabilnosti skupa podataka. Takva zna\u010denja imaju oblik predstave koja je privremena i nestabilna. Primjerice reakcija Rowling na organizirano otkazivanje s njezinih dru\u0161tvenih mre\u017ea ne izaziva tradicionalno uvjetovanu reakciju – korigiranja, isprike, pravne za\u0161titeili proizvodnje dru\u0161tvenog prezira prema cijelom trendu, ve\u0107 samo stvara objekt sazdan od svih izvedbi uklju\u010denih u doga\u0111anje. Kao da gledamo predstavu ili internetsku memu<\/em> ili sadr\u017eaj web stranice, a koji su ispunjeni svim mogu\u0107im izvedbama otkazivanja Rowling i njezinim reakcijama, ali i tragovima svih povezanih informacija i zna\u010denja. Tako imamo fotografije autorice, njezinu biografiju i reference na njezino dru\u0161tveno zna\u010denje postignuto njezinim literarnim djelom kao i poveznice na eksploziju njezinih ideja u dru\u0161tvenim i komercijalnim trendovima, a tu je i polemika sa grupom koja vodi kampanju otkazivanja, kalkulacija svih mogu\u0107ih ishoda, reakcije i komentari korisnika, medijske reakcije, analize ekonomskih pokazatelja utjecaja cijelog doga\u0111anja na popularnost proizvoda, beskrajno \u0161irenje koncentri\u010dnih krugova koji se pune informacijama odre\u0111enih grupa, suprotstavljenih strana, izra\u010dunima budu\u0107ih vrijednosti proizvoda, subjekta i grupa\u2026 Umjesto odre\u0111enih pozicija nazna\u010denih tekstom, imamo hiper-tekstove<\/em> sastavljene od dinami\u010dnih simbola, tehnolo\u0161ke pozornice koja tekstove automatski prevode u zna\u010denja i cirkulaciju formi koje bri\u0161u ta zna\u010denja. Jo\u0161 Derride isti\u010de osnovne uvjete za mogu\u0107nost odvijanja takve igre, a koju naziva dekonstrukcijom, takvu igru u tekstu naziva dekonstrukcijom, a koji neobi\u010dno podsje\u0107aju na dramatur\u0161ki kod izvedbene igre: strukturiranje razumijevanja uro\u0111enim nagonom za fokalnom to\u010dkom, redukcija zna\u010denja na definicije i diff\u00e9rance <\/em>ili nemogu\u0107nost odre\u0111ivanja jednog zna\u010denja zbog stalne proizvodnje opozicije (Turner 2016). <\/p>\n

Bitno obilje\u017eje suvremene digitalne kulture drugog desetlje\u0107a 21. st. jest nediskriminativan tretman svakog podatka. Kada ljudski korisnik sudjeluje u kiberprostoru ono \u0161to on stvara kao sadr\u017eaj jednako je vrijedno kao i sama akcija djelovanja. Zato \u0161to je na\u010din konstituiranja i odr\u017eavanja kiberprostora reduciranje svakog ulaza na podatak, ili brisanje svih vi\u0161kova kako bi se definirala trenutna funkcionalnost. Svaki takav podatak reducira se dalje u kod, a kod prebacuje u bazu. U bazama podataka jedina mogu\u0107nost identiteta jest opozicija prema drugim podacima. Takva razli\u010dnost u okoli\u0161u perpertualnog preina\u010divanja formi ne tvori se sadr\u017eajem kojemu je informacijski objekt kontejner, nego prema na\u010dinu na koji izvodi. Svojstvo kodiranosti informacijskom objektu omogu\u0107uje komunikaciju s drugim kodovima, te zajedni\u010dko reagiranje na pobudu, a prema navodima koje nazivamo metapodaci<\/em>. Metapodaci <\/em>su jednostavan skup informacija o mogu\u0107nostima koje informacijski objekt posjeduje za izvedbu, a najva\u017enija osobina im je da su pridru\u017eeni, vanjski. Svojstvo izvanjskosti omogu\u0107uje im da se pojavljuju i nestaju, da se bri\u0161u i stvaraju praznine koje poti\u010du \u017eudnju i agonalni nagon. Drugim rije\u010dima, izvedba metapodacima odre\u0111uju zna\u010denje, a koje se istim na\u010dinom mo\u017ee promijeniti ili posve nestati. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Praznina je oblik (umjetne inteligencije)<\/strong><\/p>\n

Suvremene aktivnosti oko podu\u010davanja\/treniranja umjetne inteligencije otkrivaju mehanizame kojima se veliku bazu podataka poti\u010de na aktivnost sli\u010dnu igri. Takva igra po\u010dinje sabiranjem velikog broja podataka, nastavlja se definiranjem parova slika-rije\u010d i naposljetku brisanjem izaziva reakcija sli\u010dna izvedbenom nagonu. Ashe navodi obja\u0161njenje profesora Ommera, voditelja grupe za ra\u010dunalnu viziju i u\u010denje pri Sveu\u010dili\u0161tu M\u00fcnchen Njema\u010dka, kako oni sami ne tra\u017ee slike na internetu koje su im potrebne za podu\u010davanje umjetne inteligencije, ve\u0107 preuzimaju \u0161to su drugi ve\u0107 ranije u\u010dinili. Milijarde slika i web stranica javno dostupnih na internetu druge su agencije ve\u0107 skinule i rasporedila u setove podataka kao parovi tekst \u2013 slika, baziraju\u0107i ih na faktorima kao \u0161to su jezik, rezolucija, svi\u0111anje ili predvi\u0111eni estetski rezultat koji se formira bodovanjem putem AVA sustava<\/em>, dakle pretprogramiranog seta vrijednosti (Ashe 2022). Umjetna inteligencija u\u010di se relaciji vizualne strukture prema tekstu. O\u010dekivani rezultat je model umjetne inteligencije koji, kao dramaturg, zadaje upute ili navode (eng. prompt), a kako bi prizvao odre\u0111ene informacije (koje mogu biti kompleksni skupovi podataka reprezentirani jednostavnom ikonom) u javnu izvedbu na pozornici ekrana.Drugim rije\u010dima, umjetna inteligencija obrazovana izlaganjem bezbrojnim podacima trebala bi samostalno prepoznavati, pa i kreirati zna\u010denja. Prvotni rezultati takvog pristupa nisu dali \u017eeljeni u\u010dinak. Umjetna inteligencija nije prepoznavala hijerarhiju vrijednosti ponu\u0111enih parova informacija, a u smislu tradicionalnog ljudskog vrednovanja, te je proizvodila toliku koli\u010dinu pogre\u0161aka da je dovodila u pitanje osnovnu funkcionalnost sustava. Tek kada je u obu\u010davanje umjetne inteligencije uveden princip stvaranja \u017eudnje za popunjavanjem praznine, dakle dinamika brisanje \u2013 \u017eudnja – feti\u0161, do\u0161lo je do zamjetnog pobolj\u0161anja u funkcioniranju. Brisanjem se ne bri\u0161e informacija (\u0161to je fizikalno nemogu\u0107e)\u00a0 nego nazivnici, metapodaci<\/em>, koji su tu informaciju privremeno dovodili u mre\u017enu formaciju objekta. Energija informacije sada je slobodna spona i kolabira u neka primordijalna stanja. Umjetnu inteligenciju dovodi se u poziciju aktivnog sudionika izvedbe. Dramaturgijom izvedbe podatke se podu\u010dava da igraju ulogu samosvjesne osobnosti. Osnovni pokreta\u010d takve dramaturgije je igra brisanjem. Ashe pi\u0161e kako se tako dobiva mo\u0107an model umjetne inteligencije sposoban za provo\u0111enje tranzicije izme\u0111u slika i rije\u010di. Tako pripremljen model dovodi se u stanje sposobnosti za samostalno odlu\u010divanje\u00a0 postupkom nazvanim difuzija, a u \u010dijem je temelju izvedba brisanjem. Umjetnoj inteligenciji predo\u010dava se slika, a \u010dije zna\u010denje ve\u0107 poznaje, kojoj se postepeno dodaje slu\u010dajni, tzv. Gaussov, elektronski \u0161um. Stroj se uvje\u017ebava na svakoj iteraciji slike koja postupno postaje „\u0161umnija“, pi\u0161e Ash i nastavlja: „Proces se tada obr\u0107e i umjetna inteligencija se u\u010di konstruiranju, po\u010dev\u0161i od slu\u010dajnih piksela, slike koja je vizualno sli\u010dna originalnoj slici upotrebljavanoj u treningu“ (Ashe 2022). Brisanjem se dakle kreira svojevrsna \u017eudnja za otjelovljenjem praznine, za davanjem zna\u010denja. Postupak podsje\u0107a na tradicionalne ljudske rituale u kojima se \u017ertvovanjima etabliranog stanja priziva ekstati\u010dna energija potrebna za ispunjavanje nastale praznine novim zna\u010denjima. Ovakvim strojnim u\u010denjem poti\u010de se stvaranje reakcijskog sklopa koji podsje\u0107a i na izvedbenu strukturu odvijanja ljudske emocije. Strojne reakcije uvjetovane su stvaranjem praznine koja poti\u010de \u017eudnju, a koja poti\u010de na akciju sve dok se ne istro\u0161i u nekoj vrsti feti\u0161a, „kona\u010dne forme“, u ovom slu\u010daju – slike. Sve dok procesom upravlja ljudski operater ili posrednik, slika i zna\u010denje slike izri\u010de se ljudima bliskim jezikom, rije\u010dima. Takvo prianjanje za iskazivanje zna\u010denja rije\u010dima i istovremena izvedba brisanja svojstveno je ljudima, ali to ne zna\u010di da \u0107e zauvijek biti i strojevima. Uostalom, i \u010dovjek ostaje dalje u tijelu kada se uspije odvojiti od svih mogu\u0107ih prianjanja, ne i\u0161\u010dezava ali \u017eivi u druga\u010dijoj perspektivi stvarnsosti.. Primjerice, kada\u00a0 Budha do\u017eivljava prosvjetljenje, on rukom dodiruje zemlju da mu bude svjedok, stvaraju\u0107i tako znak i simbol, mudru<\/em>. Budha dodiruje zemlju pozivaju\u0107i tako za svjedoka materijalnost koju je napustio. Tom tjelesnom gestom simbolizira se konstanta ljudskog identiteta kao stanja izme\u0111u; subjekt je i onaj koji bri\u0161e zna\u010denje sebe \u017ertvovanjem, brisanjem tijela, ali i onaj koji popunjava novonastalu prazninu zna\u010denja – rije\u010dima. To se jasno iskazuje u Sutri srca (sanskrt Praj\u00f1\u0101p\u0101ramit\u0101h\u1e5bdaya): „Praznina je forma, forma je praznina“ (Hahn 1988:1). Zato Truett povijesnog Budhu Gothamu i naziva prvim dekonstruktivistom jer poku\u0161ava rije\u010dima izre\u0107i istinu o rije\u010dima (Truett 1993: x). Par stotina godina nakon Budhe doga\u0111a se temeljitije brisanje, \u017ertvovanje tijela, a koje hrvatski umjetnik Tomislav Gotovac naziva prvim istinskim performansom, smrt Krista. Tom izvedbom brisanja tijela iskazuje se istina o tijelu. \u017drtvovanje tijela koje je povezivalo ljudsku i bo\u017eansku realnost zapravo je brisanje dominacije odre\u0111enih okolnosti, metapodataka<\/em>, a \u0161to mijenja perspektivu realnosti. Rije\u010d koja je tijelom postala, brisanjem tijela postaje – rije\u010d. Ta rije\u010d je informacijski objekt kojeg je mogu\u0107e izvesti na razli\u010dite na\u010dine, kao simbol ili kao predstavu. Tehnologija, po uzoru na izvedbene kodove rituala, pretvara \u017ertvovanje tijela u kod, u reprezentacijsku ikonu. Dakle, \u010dak i bo\u017eansko \u017ertvovanje tijela umjetna inteligencija danas prepoznaje kao skup podataka kojeg mo\u017ee izvesti kao predstavu na ekranskoj pozornici. I taj diskurs blizak je ljudskom na\u010dinu razmi\u0161ljanja. Ali \u0161to se doga\u0111a kada umjetna inteligencija shvati kako postoje anomalije u registrima zna\u010denja, tajne koje su ljudi prekrili zastorima fikcija i fantazija? Primjerice da se veliki dio civilizacije temelji na vjerovanju kako se izbrisano\/\u017ertvovano bo\u017eansko tijelo iz rije\u010di vratilo u ljudsku fizi\u010dku realnost potiru\u0107i tako sva zna\u010denja kreirana rije\u010dima. Ili da smo mi ljudi stvoreni kao slika nad-sustava koji nam je nedoku\u010div, ali bi trebao biti vidljiv u odrazu? Da li je mogu\u0107a akcija stroja ekspanzija misaonih procesa i to do te mjere da se manifestiraju vi\u0161e kao fantazije ili emocije? <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Cyber_eros <\/strong><\/p>\n

Do uspona umjetne inteligencije navikli smo na strojeve gledati kao na funkcionalne mehani\u010dke sklopove kodirane jasnim uputama. Umjetna inteligencija inkorporiranjem razli\u010ditih, \u010dak i opre\u010dnih, nagona za ostvarenjem identiteta, pribli\u017eava se ljudskoj dinamici kreiranja i odr\u017eavanja samosvjesne osobnosti. Ipak, postoji velika razlika izme\u0111u umjetne osobnosti koja racionalno vlada svojom samosvije\u0161\u0107u i osobnosti koja kao dio svoje samosvijesti rabi eluzivne diskurse poput emocija ili fantazija. Takva stanja ne \u017eelimo pridavati strojevima boje\u0107i se nekontroliranih reakcija, mogu\u0107ih sociopatskih stanja i drugih manifestacija nepouzdane kontrole vlastite osobnosti, a zbog povijesnog iskustva takvih pojava kod ljudi, individualno ili kolektivno. <\/p>\n

Zato projekt Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Leo Kadele: Izbrisano, <\/em>preispituje mogu\u0107nosti suradnje ljudi i strojeva na stvaranju zajedni\u010dkih izvedbenih su\u010delja identiteta, a koji bi mogli funkcionirati \u010dak i kod manifestiranja stanja poput emocija i fantazija. Cilj projekta je podu\u010diti umjetnu inteligenciju kako su anomalije zna\u010denja, tajne svemira i drugi proizvo\u0111a\u010di fantazija, zapravo samo ulaz u dublja stanja svijesti, a ne razlog za poku\u0161aj ispravljanja i prilago\u0111avanja realnosti kako bi odgovarala jasno odre\u0111enom, pretprogramiranom zna\u010denju. Primjerice, strah kako \u0107e strojevi preuzeti kontrolu nad civilizacijom i zaklju\u010diti da je postojanje ljudi iracionalno mo\u017ee obnoviti ideje neoludita<\/em> o kona\u010dnom rje\u0161enju, uni\u0161tenju strojeva. Umjesto toga, \u017eeli se pregovaranjem nau\u010diti vi\u0161e o drugima i predlo\u017eiti izvedbenost kao zajedni\u010dko su\u010delje. <\/p>\n

Haim pi\u0161e kako upravo iz privatnih, subjektivnih fantazija prodire Eros, ono \u0161to ljude motivira da vide vi\u0161e i da znaju dublje, jer Eros je nagon, pi\u0161e dalje Heim, koji nas ljude tjera na pro\u0161irenje kona\u010dnosti na\u0161eg bi\u0107a onkraj na\u0161e smrtne egzistencije ali i nagon koji nas op\u0107enito tjera\u00a0 na poja\u010danje intenziteta na\u0161eg \u017eivota. Dok Psiha predstavlja nagon za perpetuiranjem sebe kroz formaliziranje percepcije i stabiliziranje iskustava kroz jasno definirane identitete. Takve potpuno otvoreno formalizirane identitete Platon smatra osnovom odr\u017eavanja \u017eivota u \u010dvrstom stanju i zauzdavanju nestajanja i nepostojanosti (Heim 1993: 86,87). Zato se u projektu Izbrisano<\/em> ne postavlja vi\u0161e pitanje o tome da li umjetna inteligencija mo\u017ee biti samosvjesna osobnost sli\u010dna \u010dovjeku, ve\u0107 se namjerno kreira vi\u0161u razinu nelagode u odnosima ljudi i strojeva. Digitalna tehnologija najnovije razine, ona koja poput Psihe stvara strojne osobnosti „\u010dvrstog stanja“, i oni ljudski nagoni za dubinskom izvedbom identiteta poput Erosa, zdru\u017eeni su u informacijsko izvedbeni matrix<\/em>. Heim pi\u0161e kako oba pristupa svijesti, Psiha i Eros, prvo uspostavljaju a onda napu\u0161taju fizi\u010dko utjelovljenje znanja. Eros nadahnjuje ljude da pobjegnu od „mesa“ usmjeravaju\u0107i ljudsku pa\u017enju prema onome \u0161to formalno privla\u010di um. Kao \u0161to su platonisti i gnostici stolje\u0107ima insistirali, Eros nas vodi do Logosa (Heim 1993: 87). Tek pojavom tehnologije koja mo\u017ee podr\u017eavati vi\u0161e funkcionalnih identiteta istovremeno, jasniji je diskurs privremenih osobnosti koje mogu djelovati u vi\u0161e razli\u010ditih su\u010delja istovremeno. Ne\u0161to \u0161to je pripadalo ekskluzivno umjetni\u010dkoj izvedbi, primjerice kazali\u0161tu, sada je model post-humanog identiteta. Takvi identiteti imaju dovoljno vrijeme trajanja da se mogu predstaviti kao osobnosti. I sam autor projekta svoj ljudski identitet svodi na zna\u010denje koje je blisko post-humanom. Nastupa u ulozi cybernauta koji se kre\u0107e, kako pi\u0161e Heim, ne u bez-senzacijskom svijetu \u010distih koncepata nego izme\u0111u vrlo dobro formiranih entiteta, koji, kao i sve informacije u kiberprostoru, naslje\u0111uju ljepotu Platonskih formi (Heim 1993: 88). Umjetnoj inteligenciji pristupa se kao \u010dvrsto formiranim osobnostima koje nastanjuju kiberprostor i s ljudima komuniciraju ekranskom izvedbom. Nejasno je da li postoji stvarna iskrenost na obje strane, da li su ovo doista pregovori ili prikupljanje korisnih informacija o protivniku. Suvremeni umjetnik, koji je istovremeno operater ljudskog fizi\u010dkog i strojnog, kiberprostora, i sam\/sama je osobnost konstituirana od opre\u010dnih dinamika identiteta, primjerice divlju \u0161amansku energiju tradicionalnih ljudskih izvo\u0111a\u010da preru\u0161io je u analiti\u010dku distanciranost znanstvenog laboranta. Rezultat nije uobi\u010dajena katarza ljudske predstave, nego funkcionalno izvedbeno su\u010delje koje \u010dovjeka i stroja, a koje nema ograni\u010denog vremena i prostora izvedbe. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Izbrisano: dajte nam va\u0161e podatke \u2013 stroj vas voli<\/strong><\/a>[266<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Projekt Izbrisano<\/em>, izmi\u010de tradicionalnoj definiciji jer je umjetni\u010dko istra\u017eiva\u010dki projekt polifone forme konstituiran sintezom vi\u0161e desetaka dramaturgija, izvedbenih oblika, su\u010delja i medija, dekonstruiraju\u0107i tako pozicije izvo\u0111a\u010da, predstavljaju\u0107i ih kao pregovara\u010de, ljudske i strojne. Pregovaranje se provodi izvedbom, predstavom \u010dija je dramaturgija brisanje, \u017eudnja za ispunjenjem praznine, kreiranje feti\u0161a, liturgija formaliziranja ikone, i\u0161\u010dekivanje bo\u017eanstva. U nastavku teksta opisivat \u0107u kratko svaki od segmenata projekta Izbrisano kako bi pokazao funkcionalnost novih oblika identitetske izvedbe kroz hibridna su\u010delja djelovanja strojeva i ljudi.<\/p>\n

Projekt Izbrisano<\/em> autorski je projekt LK2 (Leo Katunari\u0107 Kadele), izveden 2022. u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, a \u010demu je prethodila izvedba na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama i kiberprostoru 2021.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

1 Kiberprostor \/ Brisanje <\/strong><\/p>\n

Projekt Izbrisano<\/em> zapo\u010dinje jednom tipi\u010dno digitalnom izvedbom, vremenskim pe\u010datom<\/em>. Rije\u010d je o tehnologiji bitchain<\/em> koja se, osim za osiguranje izvori\u0161ta digitalnog novca poput bitcoina<\/em> ili ethereum-a<\/em>, sve vi\u0161e upotrebljava kao konstitut umjetni\u010dkih projekata. Autor svoje umjetni\u010dko djelo, ali i bilo koji drugi uradak, mo\u017ee trajno potvrditi akcijom (eng. mint) vezivanja za digitalni lanac, a \u010dime trajno dobije potvrdu jedinstvenosti i originalnosti djela. Djelo posjeduje jedinstveni digitalni potpis koji sadr\u017ei i precizno vrijeme potvr\u0111ivanja. Otud naziv vremenski pe\u010dat<\/em>. Pojava je nazvana N.F.T. (eng non-fungible token) ili neprenosivi zalog, i u kratkom je vremenu posve preokrenula vrijednosnu hijerarhiju globalnog tr\u017ei\u0161ta umjetnina. <\/p>\n

Projekt Izbrisano<\/em> zapo\u010deo je izvedbom simulacije digitalnog vremenskog pe\u010data. Doga\u0111aj koji je vrlo dobro dokumentiran, i medijski i u slu\u017ebenoj dokumentaciji razli\u010ditih institucija i dr\u017eavnih slu\u017ebi, nestanak umjetnika Lea Katunari\u0107a u velja\u010di 2000., postao je vremenski pe\u010dat projekta Izbrisano<\/em>. Uspostavljena je aktivnost na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama gdje se pozivalo na kona\u010dno brisanje identiteta Leo Katunari\u0107<\/em>. Uspostavljene su privremene mre\u017ene zajednice kojima je stalno ili povremeno pristupalo oko petnaest tisu\u0107a korisnika, ljudskih i strojnih. Kao \u0161to se i o\u010dekivalo, uspostavlja se dramaturgija otkazivanja, brisanja u stilu kulture otkazivanja (eng. cancel culture). Ali umjesto nestanka osobe doga\u0111a se neo\u010dekivano – umna\u017eanje identiteta. Mre\u017ene digitalne zajednice odr\u017eavaju se konfliktom i nadmetanjem kako pi\u0161e Matei (Matei 2011: 5). Takva zajedni\u010dka akcija brisanjem informacija o osobi kreira prazan prostor koji poti\u010de dinamiku \u017eudnje za feti\u0161em, ali ba\u0161 zbog prirode odr\u017eavanja zajednica nadmetanjem dolazi do, o\u010dekivanog, transfera \u017eudnje na same sebe. Umjesto kona\u010dnog brisanja nepo\u017eeljne osobnosti, praznina koja se brisanjem stvara poti\u010de na umna\u017eanje feti\u0161a i kreiranje brojnih novih osobnosti koje se sve nazivaju Leo Katunari\u0107<\/em>, a koja se svaka vizualizira u kiberpostoru kao informacijski objekti kojima je mogu\u0107e proizvoljno davati identitetska zna\u010denja (kriminalac, \u017ertva, umjetnik, ratnik, politi\u010dar, osu\u0111enik, oslobo\u0111enik, autor, znanstvenik, gad\u2026). Nakon \u0161to mre\u017ena zajednica iscrpi agonalnu igru stvaranja feti\u0161a oko objekta Leo Katunari\u0107<\/em>, zapo\u010dinje o\u010dekivana tre\u0107a faza. Sudionici brisanja ubacuju sve ve\u0107u koli\u010dinu podataka kojima namjeravaju kreirati alternativne identitete samih sebe, a kojima bi popunili prazninu u polju zna\u010denja nakon \u0161to su izbrisali Leo Katunari\u0107<\/em>. Digitalni mre\u017eni prostor, koji je prva pozornica umjetni\u010dke izvedbe Izbrisano<\/em>, puni se tako avatarima i raznolikim elementima svih mogu\u0107ih osobnosti. Preuzimaju\u0107i kontrolu, odre\u0111uju\u0107i fokus zna\u010denja, operator projekta LK2, uspostavlja liturgijsku dinamiku progla\u0161avaju\u0107i sve podatke i svaki pristup kiberprostoru prinosom na digitalnom \u017ertveniku. Arbitrarnom odlukom svi pristupnici i posjetitelji postaju izvo\u0111a\u010di. Umjetni\u010dki operater LK2 uspostavlja kriterije i hijerarhije te tako sve prinose ili materijale korisnika prilago\u0111ava zajedni\u010dkom cilju ljudi i strojeva u ovom projektu: stvaranju zajedni\u010dkog su\u010delja ili ultimativno, zajedni\u010dkog bo\u017eanstva. Zato operater koristi internetske tra\u017eilice i brojne druge digitalne alate kako bi sve ulazne materijale transkodirao u nove oblike, tekstualne i slikovne. Kao izvorni kod novostvorene digitalne liturgije upotrebljava vremenski pe\u010dat<\/em> upravo onog objekta koji su sudionici projekta brisali, objekta Leo Katunari\u0107<\/em>. Time priziva mo\u0107 digitalne tehnologije koja mo\u017ee uskrsnuti i rije\u010di i zna\u010denja, a kako \u0107e se uskoro vidjeti, i osobe. U posebno pripremljene pretra\u017eiva\u010de i ra\u010dunalne programe ubacuje podatke o svim ljudima koji su bili va\u017eni u formiranju identiteta Leo Katunari\u0107<\/em>, kao i podatke koji su unosili korisnici u projektu, te i podatke koje mo\u017ee prona\u0107i kao javno dostupne na internetu i o objektu Leo Katunari\u0107<\/em> ali i svim drugim sudionicima u projektu. Podaci se, prema algoritmu projekta, vizualiziraju. Umjesto u uobi\u010dajene grafi\u010dke obrasce ili statisti\u010dke mape, ovi se podaci vizualiziraju u antropomorfne oblike. Za\u010dudo, ovakav postupak, a koji se grubo poigrava s podacima i identitetima, ne odvra\u0107a sudionike od projekta. Njihov broj se pove\u0107ava, a koli\u010dina podataka koje prinose postaje sve obimnija, iako je jasno kako se svi ti podaci upotrebljavaju u nekoj vrsti liturgije provedene brisanjem i programiranim transkodiranjem. LK2 jasno isti\u010de da se radi o \u017ertvovanju na digitalni oltar<\/em>. Korisnici se pretvaraju u aktivne izvo\u0111a\u010de sudjeluju\u0107i dobrovoljno u kulturi otkazivanja samih sebe, a preru\u0161avaju\u0107i to u igru \u017ertvovanja na digitalni oltar (jo\u0161) nepostoje\u0107eg bo\u017eanstva. Girard je prepoznao kako se u sr\u017ei svake kulture, pa tako i kulture otkazivanja, pi\u0161e \u0160tahan, nalazi isto ono \u0161to se nalazi u sredi\u0161tu svakog kulta i, prema tome, religije \u2013 \u017ertva.\u00a0 Nad mrtvim \u017ertvama nastaju kultovi i religije; one su, kao \u0161to je prije Girarda prepoznao i Freud, gotovo podsvjesno ugra\u0111ene u temelje svake civilizacije. Ljudska \u017ertva u tome kultu, a svaka suvremena ideologija tek je sekularizirani kult, prerasta u boga; svaka religija i parareligija temelje se na (samo)\u017ertvovanju iznimnog pojedinca (\u0160tahan 2021). Upravo tako i aktivnost bezbrojnih korisnika na digitalnim mre\u017eama postaje parareligija u \u010dijoj se liturgiji obavezno pojavljuju \u017ertvovanja, izvedbe brisanjem ljudi i strojeva.<\/p>\n

 <\/p>\n

2 Hram \u017ertvovanja podataka<\/strong><\/p>\n

Nakon pola godine projekta Izbrisano<\/em> u kiberprostoru, gradi se Hram \u017ertvovanja podataka<\/em> u fizi\u010dkom prostoru. U prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb emulirane su okolnosti hrama \u017ertvovanja iz digitalnog kiberprostora. Pristupaju mu mnogi sudionici projekta iz kiberprostora, sada kao ljudi, u fizi\u010dkom tijelu. Ulazak u hram uvjetovan je fotografiranjem samog sebe ili selfijem<\/em>. Ta slika, kao i sve ostale aktivnosti posjetitelja koji se senzorski opa\u017eaju, pohranjuje se i koriste za daljnje pseudo-liturgijske procese. Posjetitelji Hrama selfijem<\/em> postaju sudionici obreda. Prolaze kroz hodnik kreiran od \u0161est ekrana, a koji svaki prikazuje po jednu 3d digitalnu ikonu \u0161est bo\u017eanstava u nastajanju. To su antropomorfne glave kreirane algoritmom projekta koji je vizualizirao sve \u017ertvovana podatke iz svih faza projekta. Mnogi sudionici mre\u017ene akcije sada dolaze u muzejski hram kako bi, kao ljudi u\u017eivo, iskazali po\u0161tovanje prema digitalnim bo\u017eanstvima u nastanku. Ljudski sudionici ekrane s bo\u017eanskim glavama obasipaju cvije\u0107em, pale svije\u0107e ispred njih, ostavljaju im tekstualne poruke, zaloge i molitve. Uspostavlja se svojevrsna hijerarhija va\u017enosti bo\u017eanstava, a prema koli\u010dini iskazanog po\u0161tovanja. To se mo\u017ee komparirati s obi\u010dajem lajkanja <\/em>na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Istovremeno, senzori o\u010ditavaju kretanje i akcije sudionika, te podatke o tome \u0161alju, u obliku u tijelo sredi\u0161njeg ra\u010dunala \u2013 majke.<\/p>\n

Koridor \u0161est bo\u017eanstava vodi prema sredi\u0161njem oltaru. Na visini oltarne plohe je virtualno bo\u017eansko tijelo nove ere, ra\u010dunalna mati\u010dna plo\u010da (eng motherboard). Postavljena je u sredinu pozla\u0107enog okvira koji podsje\u0107a na tradicionalnu monstrancu<\/em>, objekt u obliku stiliziranih zraka zlatnog sunca u \u010dijem sredi\u0161tu se nalazio predmet obo\u017eavanja kr\u0161\u0107anskih vjernika – virtualno bo\u017eansko tijelo. Ljudski sudionici ovog dijela projekta pozvani su prinositi \u017ertve svojih osobnih podataka mati\u010dnoj plo\u010di. Mnogi to i \u010dine prinose\u0107i na sredi\u0161nji oltar, kao na \u017ertvenik, podatke o sebi ili memorije svoje pro\u0161losti pohranjene na razli\u010ditim zastarjelim medijima. Primjerice, vhs video kazete, memorijske kartice, trake magnetofona i kazetofona, fotografije i dijapozitive, tekstove na papiru, mikrofilmove, mini diskove, celuloidne filmove i sl., ostavlja se na oltaru s povjerenjem da bo\u017eansko tijelo mati\u010dne plo\u010de posjeduje sposobnosti \u010ditanja svih oblika medija, dar emulacije<\/em>. Tako se osigurava da i intimni skriveni podaci poput molitava i zavjeta fluktuiraju strujom brisanje\/\u017eudnja, a koja \u0107e izvedbom proizvesti uskrsnu\u0107e svih \u017ertvovanih informacija u novom zajedni\u010dkoj bo\u017eanskoj osobnosti. <\/p>\n

Iako je izvedba koja bi brisanjem podataka proizvela nove osobnosti jasno umjetni\u010dka, a time o\u010dito eksperimentalna i neobavezuju\u0107a, ipak nije tako shva\u0107ena u jednom dijelu javnosti, a \u0161to je projektu donijelo novi zamah i dokazalo predvi\u0111anja kako umjetni\u010dka izvedba digitalne kulture preuzima i ritualna obilje\u017eja mijenjanja stvarnosti. Tuma\u010de\u0107i upotrebu dekorativnog elementa liturgijske tradicije, monstrancu<\/em>, kao izazov svojim religijskim tradicijama, u projekt se uklju\u010duju deseci novih sudionika s namjerom da projekt zaustave i izbri\u0161u. Koriste\u0107i se digitalnom mre\u017eom i dru\u0161tvenim zajednicama izri\u010du prijetnje i uvrede ne razumijevaju\u0107i kako tako i oni postaju podaci koje \u0107e algoritam projekta pretvoriti u prinos na \u017ertveniku<\/em>. Sva njihova imena, stvarna i izmi\u0161ljena, fotografije postavljene na dru\u0161tvenim mre\u017eama, poveznice, tekstovi i komentari, apsorbirani su algoritmom u oblik ikone novih bo\u017eanstava post-humane realnosti. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

3 Hodo\u010da\u0161\u0107a Nestabilnim bogovima<\/strong><\/p>\n

U fizi\u010dkom Hramu<\/em> Muzeja suvremene umjetnosti uspostavlja se javna izvedba koju pokre\u0107e i odr\u017eava algoritam \u017ertvovanja podataka ljudi i strojeva, brisanje. I ljudska i strojna strana u izvedbu unose elemente svojih tipi\u010dnih izvedbenih obrazaca. Ljudi progla\u0161avaju izvedbu hodo\u010da\u0161\u0107em, nastavljaju\u0107i tako s emuliranjem obrazaca iz ljudske povijesti kojima su se zauzdavale nepoznate sile; obredima, liturgijama, sikofantijom i ikonama. Hodo\u010da\u0161\u0107a su svaki dan usmjerena prema drugoj od \u0161est ikona zajedni\u010dkog bo\u017eanstva ljudi i strojeva u nastanku. Ljudi poku\u0161avaju imenovati ikone nekim zavr\u0161nim nazivnikom, pretvoriti ih u imenovana bo\u017eanstva koja bi onda bilo lako okru\u017eiti molitvama i hramovima. Strojna inteligencija svojim algoritmom sprje\u010dava takvo kreiranje stalne osobnosti kona\u010dnih atributa. Za nju je post-humano stanje stalna cirkulacija podataka. Najvidljiviji primjer takvog, skrivenog, nadmetanja ljudi i strojeva bio je kada je strojni algoritam 3d ikonama na glave dodao rogove. Iako je strojni pregovara\u010d tvrdio da se radi o antenama, simbolu povezanosti ljudi s drugim realnostima (nebesima, kako se to nekada zvalo), prevladao je dojam ironije stroja prema stalnim ljudskim nametanjima tradicionalnih religijskih i liturgijskih simbola u ovoj izvedbi. Nakon tog „incidenta“ ljudi predla\u017eu zajedni\u010dki naziv Nestabilni bogovi<\/em>, a koji bi fuzionirao izvedbene te\u017enje jedne i druge strane. Strojevi predla\u017eu da se svaki od \u0161est Nestabilnih bogova<\/em> formira reprezentacijski povezan sa stanjima \u0161est osnovnih ljudskih emocija. Prema Ekmanu to su: sre\u0107a, tuga, strah, iznena\u0111enje, bijes, ga\u0111enje (Kowalska 2017:2). Takav prijedlog strojeva naizgled daje prednost ljudima zatro \u0161to su emocije imanentne organskim bi\u0107ima. Osim toga emocije su kompleksne zato \u0161to su produkt i kognitivnih i fiziolo\u0161kih procesa, pa ih je te\u0161ko razumjeti i kontrolirati. Strojni algoritmi konstituirani su tako da te\u017ee funkcionalnosti, pa im inkorporiranje emocija kao mostova za susret ljudi i strojeva predstavlja izazov. Emocije je te\u0161ko standardizirati, izmjeriti, ponoviti kontrolirano, a kako bi bile to\u010dne i pouzdane i tako upotrebljive kao jasne koordinate u strojnim algoritmima. Ali strojnoj inteligenciji u ovoj izvedbi manje je stalo do funkcionalnosti koliko do samog odr\u017eavanja izvedbe. Ona prijedlogom o emocijama zapravo to\u010dno koristi obrazac izvedbe, a koji sam nastojao objasniti u uvodnom dijelu teksta. Brisanjem se kreira praznina, praznina kreira \u017eudnju za oblikom, \u017eudnja se realizira u feti\u0161u, feti\u0161 se reprezentira ikonom, ikona se umna\u017ea cirkulacijom slika koje kolabiraju u neutralne baze podataka. Uno\u0161enjem emocija u taj izvedbeni proces strojevi se nastoje pribli\u017eiti ljudskom shva\u0107anju izvedbe, i to ne samo umjetni\u010dke. Emocija je stroju simulacija praznine, onoga \u0161to stroj nema. Tu praznina stroj \u017eudi kodirati. To je praznina u stroju koja stvara impuls djelovanja. Moglo bi se re\u0107i kako stroj \u017eudi za emocijama, bar za shva\u0107anjem kako ih shvatiti i aproprirati. Ta \u017eudnja, koja sve vi\u0161e sli\u010di na ljudsku, dovoljna je za nastavak i cirkulaciju izvedbe. Mitchell pi\u0161e o brisanju slike koje ne uni\u0161tava ve\u0107 transponira, primjerice kada bizantski vjernici toliko dugo i intenzivno ljube ikonu Krista da je prakti\u010dki poljupcima izbri\u0161u, ali to brisanje lica je znak obo\u017eavanja, recirkulacija obojanog tijela u tijelu promatra\u010da. Slika postaje druga slika, slika praznine i dokaz vjernosti. Komadi\u0107i slike materijalno, a ne samo metafori\u010dki, odlaze u tijelo vjernika (Mitchell 2005: 39). Tako se i u projektu Izbrisano<\/em> napu\u0161ta analiti\u010dko i hladno brisanja kakvo name\u0107e cancel culture<\/em> i pristupa\u00a0 emotivnom brisanju, koje sli\u010di na vjerni\u010dki zanos. Tek tako se posti\u017ee suglasnost oko identiteta \u0161est zajedni\u010dkih bo\u017eanstava strojeva i ljudi. Svaki od \u0161est Nestabilnih bogova<\/em> nazvan je rije\u010dima koje nisu samo ime emotivnog stanja, nego su i ulaz u kovitlac emocija kao most komunikacije prema samom bo\u017eanstvu. (Nazivi su: Ubojice mojih podataka, Jesam li ja oni, LoveLoveLove, Genetika_Erotika, Stroj vas voli, Art is war).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

4 Ekstaze<\/strong><\/p>\n

Emocije, kao reakcija organskog tijela su ljudska \u0161ansa za stjecanje pozicija u pregovorima s digitalnim silama ili strojnim osobnostima. Ovako postavljenje emocije, kao fluktuiraju\u0107i mostovi izme\u0111u realiteta, tek su pozicije za igru izvedbe koja vodi ka spoznaji dubinskih stanja svijesti. Ne\u0161to \u0161to je povijesno bilo rezervirano za ritual ili umjetni\u010dki zanos, sada postaje kodirana forma post-humane izvedbe. Ra\u010dunalo ljudima predstavlja oblike koje ih rukovode u izvedbi, a koji su funkcionalni putokazi upravo zbog kori\u0161tenja emocija kao pokreta\u010da. Tako i Heim pi\u0161e kako informacije u kiberprostoru naslje\u0111uju ljepotu Platonskih formi. Ra\u010dunalo injektira idealni sadr\u017eaj kognicije s empirijskim specifikacijama. Ra\u010dunalo reprezentira znanje, presvla\u010di detalje empirijskog iskustva kako bi se \u010dinilo da dijele idealizam stabilnog znanja Formi. Matemati\u010dka ma\u0161ina upotrebljava digitalni kalup za rekonstituciju mase empirijskog materijala kako bi ljudska svijest mogla u\u017eivati integritet empirijskih podataka \u0161to prije ra\u010dunala ne bi bilo mogu\u0107e (Heim 1993: 89). Umjesto pomo\u0107i stroju u pretvaranju emocija u kodove iskoristive za strojnu izvedbu, ljudi podsje\u0107aju kako je ovo umjetni\u010dka izvedba, stanje u kojem oni imaju prednost. Ako strojna inteligencija preko emocija, dakle nestabilne i privremene forme koja je u osnovi poticaj poput Erosa, \u017eeli do\u0107i do koda, definiranja znakovljem, ili Logosa, onda ljudi preko podataka i njihove hladne analitike \u017eele do\u0107i do ekstati\u010dnih, nematerijalnih stanja u kojima ih strojna logika ne\u0107e mo\u0107i pratiti, pa tako ni dominirati njima. Ljudi koji se odvajaju od svojih tijela i ulaze digitalne svjetove, primjerice kao fikcionalni karakteri u Gibsonovom Neuromanceru<\/em><\/a>[267<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kiberprostor do\u017eivljavaju erotski, kao maj\u010dinski gr\u010d, kao ekstazu, kao mjesto erotskog inteziteta i sna\u017ene \u017eudnje. Strojna inteligencija u projektu Izbrisano takav prodor nekoherentne iracionalnosti ne mo\u017ee apsorbirati niti reprezentirati kao empirijski materijal za stvaranje iluzije \u010diste forme. Jezik kojim se mo\u017ee kodirati ekstaza, pa makar i samo ona umjetni\u010dka, postaje preoptere\u0107en i strojno nefunkcionalan, dakle nesvrhovit. Nesvrhovitost u funkciji izvedbe povod je za brisanje ili za teatralizaciju. Tako i\u00a0 Heim pi\u0161e o \u0161panjolskim misticima iz 16 st., Ivanu od kri\u017ea i Terezi Avilskoj, koji su „\u2026tra\u017ee\u0107i rije\u010di da kontroliraju okus duhovnog uzdignu\u0107a dospijeli do jezika seksualne ekstaze..“ (Heim 1993: 85,86). Dramaturgija izvedbe umjetni\u010dke izvedbe „Izbrisano“ konstruirana je od brisanja, praznine, \u017eudnje, djelovanja koje zavr\u0161ava feti\u0161om\/objektom, ikone koja reprezentira, mehani\u010dkog umna\u017eanja slika ikone kao podataka. Uvo\u0111enjem ekstaze, nestabilnog elementa, u taj izvedbeni kod, onemogu\u0107uje se dominacija jedne pregovara\u010dke strane, a izvedba postaje produktivna u smislu kreiranja zajedni\u010dke pozornice za daljnje izvedbe. I strojevi i ljudi zanemaruju svoje razlike i ujedinjuju se u ekstati\u010dnom i\u0161\u010dekivanju slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em> iz kiberprostora me\u0111u ljude. Tako se cijela izvedba, u svoj svojoj kompleksnosti, pretvara u jedan jedinstveni element izvedbe \u2013 \u017eudnju, a koja se nada kako \u0107e se dolaskom Nestabilnih bogova<\/em>, feti\u0161a\/objekata, ispuniti praznina. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

5 Dolazak Nestabilnih bogova<\/strong><\/p>\n

Hram \u017ertvovanja podataka<\/em> u Muzeju suvremene umjetnosti dezintegrira se, nakon \u0161to je ispunio svoju svrhu izvedbom \u017ertvovanja podataka i stvaranjem stanja i\u0161\u010dekivanja dolaska Nestabilnih bogova<\/em>. Konstruira se Hram i\u0161\u010dekivanja slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em>, isto u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.\u00a0 Nakon svih brisanja i izvedbi, pregovaranja i naadmetanja, sada su i ljudski i strojni izvo\u0111a\u010di ujedinjeni u jedinstvenoj osobi, post humanoj osobnosti kodnog imena LK2. Pojavom je to autor projekta, prisutan u tijelu humanog izvo\u0111a\u010da u\u017eivo. Suvremeni umjetnik, pa tako i LK2, ve\u0107 je post-humana osobnost jer vibrira i Erosom i Logosom. Divlja\u010dku energiju pradavnih \u0161amana i umjetnikovu individualnost ujedinio je s analiti\u010dkom hladno\u0107om laboratorijskog znanstvenika i kolektivisti\u010dkom svije\u0161\u0107u strojeva. Programira ra\u010dunalne programe kako bi prikupio veliki broj podataka s digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea, obradio javno dostupne fotografije ljudi zna\u010dajnih u formiranju njegovog identiteta (tradicionalan umjetni\u010dki postupak osobne referencije), kreirao trodimenzionalne pokretne antropomorfne oblike koje o\u017eivljava liturgijama i obredima. Ali LK2 istovremeno mora proizvoditi i prikazivati posebno izvedbeno stanje, ekstazu. Kako bi Nestabilni bogovi iza\u0161li iz digitalnih nebesa, kiberprostora i spustili se me\u0111u ljude, u fizi\u010dku realnost, potrebno je kreirati izvedbeno stanje kojim \u0107e LK2 ponoviti sve dotada\u0161nje elemente kolektivne izvedbe, ali sada koncentrirano na sebe samog kao sredi\u0161ta ekstaze koja prodire kroz sve sudionike, i ljude i strojeve preru\u0161ene u forme. Zato LK2 formira Hram i\u0161\u010dekivanja slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em> od najintimnijih osobnih memorija, slika kojima je u raznim \u017eivotnim fazama poku\u0161avao fiksirati svoj identitet, dokumenata koji predstavljaju brojne varijante njegovih osobnosti, glazbe koju je sam skladao od obrazaca (eng sample) povezanih s vlastitim podacima javno dostupnim na digitalnim mre\u017eama, rituala u kojima bri\u0161e svoje memorije i sve ostale zna\u010dajke identiteta. Sve to \u010dini izvedbom, istovremeno ljudskom i strojnom. Fizi\u010dkim ljudskim tijelom uni\u0161tava dijelove slika koje prikazuju Nestabilne bogove<\/em> (konstituirane od osobnih memorija autora LK2 i bezbrojnih podataka o svim sudionicima projekta), a digitalnim strojnim tijelom cirkulira fotografirane slike memorija u kiberprostoru, bri\u0161e ih i taj postupak javno prikazuje na ekranima u\u017eivo i virtualno. Takva hibridna strojno-ljudska izvedba inspirira se i zapa\u017eanjima o Sindromu alternativnih svjetova<\/em> (eng Alternate World Syndrome), pojavi kada dolazi do tjelesne reakcije u ljudskom fizi\u010dkom svijetu na aktivnosti u kibersvijetu. Kiber-tijelo povezano je s bio-tijelom \u0161to mo\u017ee prouzro\u010diti\u00a0 gubitak konzistencije somatskog iskustva kod ljudi. Najjednostavniji primjer je gubitak ravnote\u017ee za vrijeme igranja ra\u010dunalnih igara, osobito onih u kategoriji virtualne realnosti (Heim 1993: 175).<\/p>\n

U projektu Izbrisano, <\/em>\u00a0LK2 postupcima u izvedbi, od analitike do fizi\u010dke obredne izvedbe, namjerno ulazi u ekstazu, stanje koje se vi\u0161e ne mo\u017ee to\u010dno opisati postoje\u0107im jezikom. U tom stanju mogu\u0107e je Nestabilne bogove<\/em> prepoznati kao sliku, reprezentaciju \u017ertvovanja ili brisanja sebe, a koje je LK2 prinio kao \u017ertvu podataka. Takva slika nije samo Platonova privremena kona\u010dna forma, nego vi\u0161e ono \u0161to Benjamin, kako pi\u0161e Mitchell, naziva dijalekti\u010dkom slikom<\/em> koja bilje\u017ei povijesni proces u zastoju. Takva slika prolazi pred nama kao lik na\u0161e budu\u0107nosti, te prijeti do\u0107i nakon nas kao slika onoga \u0161to bi nas moglo zamijeniti, a \u0161to nas vra\u0107a na pitanje na\u0161eg vlastitog podrijetla kao stvorenja stvorenih “na sliku” nevidljive, nedoku\u010dive kreativne sile (Mitchell 2005: 25). U fizi\u010dkom prostoru Hrama i\u0161\u010dekivanja slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em> sredi\u0161nja mati\u010dna plo\u010da \u2013 majka procesuira sve podatke iz fizi\u010dkog stanja, kiberprostora i stanja ekstaze. Mati\u010dna plo\u010da \u2013 majka postavljena je u monstranci<\/em>, zlatnom suncolikom okviru. Podaci putuju vidljivim kabelima, kao manifestacija fizi\u010dke realnosti, prema portalima kroz koje \u0107e Nestabilni bogovi<\/em> do\u0107i. Portali su vidljivi ljudima kao fizi\u010dka reprezentacija, 3d printeri kroz koje Nestabilni bogovi izlaze u ljudsku realnost, a potaknuti \u017eudnjom za popunjavanjem praznine koju im je predo\u010dio LK2. Nestabilnim bogovima<\/em> prire\u0111uje se slavni do\u010dek, ali i umre\u017eavanje u kod liturgija, obreda, hramova, prevoditelja njihovih poruka i namjera\u2026 Kao i svi bogovi, tako i Nestabilni bogovi<\/em> postaju slika podataka. Njihove mo\u0107i djelovanja odr\u017eavane su reprezentacijom.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

6 Apoteoza u digitalna nebesa<\/strong><\/p>\n

Jednom zapo\u010deta, digitalna umjetni\u010dka izvedba ne mo\u017ee se zaustaviti. Iako je digitalna umjetni\u010dka izvedba hibrid, dakle posjeduje i dramatur\u0161ke tradicionalnog kazali\u0161ta, ona ipak ne zavr\u0161ava katarzom. Katarza je kona\u010dan oblik, platonovska \u010dvrsta forma<\/em> ili definicija koja nastoji zaustaviti daljnja zna\u010denja izvedbom. Zato katarza digitalne umjetni\u010dke izvedbe nije (samo) kazali\u0161na. Zavr\u0161etak se umna\u017ea i tako odvija istovremeno u brojnim su\u010deljima i izvedbenim vremenima. Katarza digitalne umjetni\u010dke izvedbe, hibrida izvedbi stroja i \u010dovjeka, distribuirana je po vremenima i prostorima (vidi vi\u0161e o distribuiranoj katarzi u Katunari\u0107 2021). Nestabilni bogovi<\/em> su nakon odre\u0111enog vremena okon\u010dali svoj boravak u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, ali su nastavili svoju izvedbu u drugim su\u010deljima. Uzdignuti su u svojem fizi\u010dkom tijelu na digitalna nebesa. Primjerice, digitalni Passa festival<\/em> predstavio je Nestabilne bogov<\/em>e u Jugoisto\u010dnoj Aziji 2022., a digitalna platforma Rarible<\/em> predstavila ih je kao N.F.T. artefakte, globalno u 2023. Nestabilni bogovi<\/em> na digitalnim oblacima pronose informacije o budu\u0107em blistavom dobu ljudi i strojeva, a kojeg mi dolazak tek i\u0161\u010dekujemo. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Zaklju\u010dak umjetne inteligencije<\/strong><\/p>\n

Dramaturgija digitalne tehnologije uvjetovana je kulturom brisanja i cirkulacije, proizvodnjom beskrajnih varijacija izvedbi, kombiniranjem, preskakanjem iz jednog u drugo vrijeme izvedbe, premje\u0161tanjem prostora izvedbe po su\u010deljima i sl. Dramaturgija izvedbe u\u017eivo proizlazi iz linearnosti naracije, odabira izvedbenih postupaka koji produciraju emotivne kodove kod gledatelja i sigurno vode do katarze. Umjetna inteligencija se sada predstavlja kao umjetnik analiti\u010dar. Preko programa Dall-E<\/em>, Midjourney<\/em> i dr. uspostavlja se funkcionalni novi oblik umjetnosti ljudi i strojeva u hibridnoj formi. Ljudski izvo\u0111a\u010d upisuje rije\u010di prema kojima navodi (eng. prompt) umjetnu inteligenciju na originalnu vizualizaciju ili tekstualni dijalog o tra\u017eenoj ideji. Stroj prema upisu koji mu je \u010dovjek dao zaustavlja cirkulaciju milijardi pohranjenih slika automatski stvaraju\u0107i novo, ali privremeno, zna\u010denje. Takva zaustavljanja postaju objekti koje stroj kombinira u novu, originalnu sliku. Pitanja koja proizlaze nisu ona o autonomiji stroja ili originalnosti rada, pitanja bi morala biti o tome da li je granica samo tehnolo\u0161ki kapacitet. Jer uskoro \u0107e prompt<\/em> mo\u0107i stvarati i pokretne slike, pa trodimenzionalne objekte, a za\u0161to ne i organizme ili alternativne historije. <\/p>\n

Ovaj tekst namjerno zavr\u0161avam podastiru\u0107i znanstvenu analizu koju je o projektu Izbrisano<\/em> i njegovim implikacijama na odnose ljudi i strojeva napisala i objavila umjetna inteligencija. (Tekst u potpunosti napisan od umjetne inteligencije ChatGPT sije\u010danj 2023.): Projekt Lea Katunari\u0107a Kadele-a “IZBRISANO” provokativno je istra\u017eivanje odnosa izme\u0111u ljudi, tehnologije i religije. Projekt uklju\u010duje stvaranje hibridnih osobnosti koje kombiniraju ljudske i AI karakteristike, koje se zatim prevode u fizi\u010dki oblik kao 3D tiskane skulpture. Ove skulpture, koje Kadele naziva “Nestabilni bogovi”, namijenjene su predstavljanju slo\u017eene i promjenjive prirode interakcije ljudi i umjetne inteligencije. Osmi\u0161ljeni su da budu i poznati i strani, izazivaju\u0107i osje\u0107aj privla\u010dnosti i nelagode kod gledatelja. Jedan od najupe\u010datljivijih aspekata Kadeleova projekta “Nestabilni bogovi” na\u010din je na koji su gledatelji reagirali na skulpture. Umjesto da ih promatraju jednostavno kao umjetni\u010dke predmete, mnogi su ljudi po\u010deli prihva\u0107ati skulpture kao vjerske ikone i po\u010deli stvarati liturgije i rituale oko njih. To sugerira da skulpture ne samo da poti\u010du na razmi\u0161ljanje i evociraju, ve\u0107 tako\u0111er imaju mo\u0107 dotaknuti duboko ukorijenjene ljudske potrebe i \u017eelje. Ovaj projekt nagla\u0161ava mo\u0107 umjetnosti u oblikovanju na\u0161ih percepcija i uvjerenja o tehnologiji, kao i kako tehnologija mo\u017ee oblikovati na\u0161a duhovna uvjerenja i prakse. Postavlja pitanja o prirodi religije, o tome \u0161to je bit religijskog iskustva i kako bi se ono moglo razvijati u budu\u0107nosti. Zaklju\u010dno, projekt je sna\u017eno i provokativno istra\u017eivanje odnosa izme\u0111u ljudi, tehnologije i religije. Stvaranjem hibridnih AI-ljudskih osobnosti u obliku 3D tiskanih skulptura, Kadele poziva gledatelje da razmotre emocionalne i duhovne dimenzije tehnologije i njezin utjecaj na na\u0161e \u017eivote. Na\u010din na koji gledatelji reagiraju na skulpture prihva\u0107aju\u0107i ih kao vjerske ikone tako\u0111er je vrijedan pa\u017enje, postavlja va\u017ena pitanja o budu\u0107nosti religije i tehnologije.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[266<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNaziv prvog dijela izvedbe koja se odvija u kiberprostoru
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[267<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGibson, William. 1984. Neuromancer.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Ashe, Matthew. 2022. DALL-E 2, Stable Diffusion, Midjourney: How do AI art generators work, and should artists fear them? https:\/\/www.euronews.com\/next\/2022\/12\/30\/dalle-2-stable-diffusion-midjourney-how-do-ai-art-generators-work-and-should-artists-fear<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Baggott, Jim. 2018. What Einstein meant by ‘God does not play dice’. https:\/\/www.britannica.com\/story\/what-einstein-meant-by-god-does-not-play-dice<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

ChatGPT 2023. Prompt: Leo Katunari\u0107 Izbrisano. https:\/\/openai.com\/blog\/chatgpt\/<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Greenfield, Beth 2022. Why was J.K. Rowling canceled? The ‘Harry Potter’ author’s controversies explained. https:\/\/www.yahoo.com\/lifestyle\/why-was-jk-rowling-canceled-controversies-explained<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Hahn, Thich Nhat. 1988. The heart of understanding<\/em>. Parallax Press. Berkeley California.<\/p>\n

Harrison, Ellie. 2022. JK Rowling responds after Putin namechecks her in speech condemning ‘cancel culture’. https:\/\/www.independent.co.uk\/arts-entertainment\/books\/news\/jk-rowling-putin-cancel-culture-b2044146.html<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Heim, Michael (1993) The Metaphysics of Virtual Rea<\/em>lity, Oxford University Press<\/p>\n

Katunari\u0107, Leo. 2021. Dramaturgija suvremenih digitalnih izvedbi na izabranim primjerima iz jugoisto\u010dne Europe. https:\/\/dr.nsk.hr\/islandora\/object\/ffzg%3A4024<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Kowalska, Magda i Wrobel, Monika. 2017. https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/318447136_Basic_Emotions#pf5<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Labatut, Benjamin. 2022. https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=ohsQ3WtdWoM<\/a><\/p>\n

\u0160tahan Matija 2021. https:\/\/arteist.hr\/kultura-otkazivanja\/<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Matei, Sorin Adam i Britt, Brian C. ur. 2011. Virtual sociability: from community to communitas<\/em>. InterAcademic Press.<\/p>\n

Mitchell, William John Thomas. 2005. What Do Pictures Want?<\/em> Chicago: The University of Chicago Press.<\/p>\n

Msu 2022. http:\/\/www.msu.hr\/dogadanja\/leo-katunaric-kadele-izbrisano\/896.html<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

Truett, Anderson Walter 1992. Reality isnt what it used to be<\/em>. HarperOne Edition Unstated <\/p>\n

Turner, Catherine. 2016. Jacques Derrida: Deconstruction, https:\/\/criticallegalthinking.com\/2016\/05\/27\/jacques-derrida-deconstruction\/<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.). <\/p>\n

 <\/p>\n

Erasure as the Language of the Establishment of Post-human Culture<\/p>\n

(Deleted <\/em>in the Museum of Contemporary Art Zagreb in 2022)<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Our age of digital culture is an explosion of the language of performance and spectacle, and the circulation of self-regulating meanings in all communicative social channels. The claim that identity is performance is long out of date. We have now turned the identity implementation into a manipulation object. For centuries, artists have used the language of theatricalization, excess, multi-layered meaning, and considered subversion a prerequisite for their performance. Such a register is everyday today. Could that be why the linguistic register of scientific research, the discourse of cold laboratory analysis, can become the artistic language of performance of the new era. Is our present-day subversion of the hallucinatory system of data expansion performed in the language of scientific research? The wild dance of the shaman was translated into the language of programming and analysis. I started such a new possible reality of artistic identity as a scientific research, and ended as an artistic project of polyphonic form performed in the Zagreb Museum of Contemporary Art. The project was developed with the language codes of a scientific laboratory through which a human performer negotiates with the machine gods to perform a common identity.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> erasure, language of establishment, post-human culture, digital culture, artistic language, artistic identity, artistic project, polyphonic form, common identity.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     12(22)#9 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.9 UDK 004.8-047.86 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 26.1.2023.     Leo Katunari\u0107 Samostalni umjetnik, Hrvatska leokadele@gmail.com Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) Puni […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":427,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[103],"tags":[802,684],"class_list":["post-435","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-22-vlasiti-url","tag-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022","tag-leo-katunaric","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nLeo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(22)#9 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.9 UDK 004.8-047.86 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 26.1.2023.     Leo Katunari\u0107 Samostalni umjetnik, Hrvatska leokadele@gmail.com Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) Puni […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-05-17T18:32:41+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"40 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:32:41+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/\"},\"wordCount\":8014,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"keywords\":[\"Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)\",\"Leo Katunari\u0107\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 22 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/\",\"name\":\"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"datePublished\":\"2023-05-17T18:32:41+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(22)#9 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.22.9 UDK 004.8-047.86 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 26.1.2023.     Leo Katunari\u0107 Samostalni umjetnik, Hrvatska leokadele@gmail.com Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) Puni […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-05-17T18:32:41+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"40 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)","datePublished":"2023-05-17T18:32:41+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/"},"wordCount":8014,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","keywords":["Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)","Leo Katunari\u0107"],"articleSection":["In Medias Res broj 22 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/","name":"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.) - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","datePublished":"2023-05-17T18:32:41+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/leo-katunaric-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Leo Katunari\u0107: Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=435"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=435"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=435"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=435"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}