{"id":441,"date":"2023-05-17T19:46:44","date_gmt":"2023-05-17T19:46:44","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/05\/17\/clanci-in-medias-res-br-22\/"},"modified":"2023-05-17T19:46:44","modified_gmt":"2023-05-17T19:46:44","slug":"clanci-in-medias-res-br-22","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(22)#1 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.1<\/a>
\nUDK 2-138:316.774
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 18.1.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Mihai B\u0103c\u0103ran<\/span><\/p>\n

PhD candidate, University of Melbourne, Australia
\n Str. Stefan cel Mare nr. 1, Bl. B1, ap. 22, Dej, Romania, 405200
\nmihai.bacaran@yahoo.com<\/p>\n

The Problematic of Embodiment in Online Specta(c)torship<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (451 KB), English, Str. 3609 – 3625
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


\nDigital media, and especially the widespread use of the internet, challenge our experience of embodied presence and consequently force us to rethink the definition of the \u2018human\u2019 body that informs our social practices. Starting from the online documentations of Guy Ben-Ary\u2019s bio-artwork cellF (2015), Alvin Lucier\u2019s seminal experimental music piece Music for Solo Performer (1965), and Stelarc\u2019s performance RE-WIRED \/ RE-MIXED (2015) the present article participates in this debate by asking: what type of embodied identity is contoured in online specta(c)torship?<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n


\nFrom a methodological point of view, the article resonates with Mieke Bal\u2019s insistence on the importance of the case study in art theory and in the philosophy of art. It aims at performing a philosophical intervention with respect to the contemporary understanding of embodiment starting from the experience proposed by the encounter with specific artworks.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n


\nDrawing on the case studies mentioned above and on theories of embodiment formulated in a diversity of contexts \u2014 such as affect theory (Seigworth and Greg, Clough), feminist critique (Grosz, Butler), performance studies (Salazar Sutil) and the philosophy of Gilles Deleuze \u2014, the article contends that the problematic of the embodied subject, such as it appears in online
\nspecta(c)torship, is that of an ongoing misrecognition: an ongoing decentring of the thinking subject (of the cartesian cogito) in a continuous renegotiation of the bio-techno-logical \u2018self\u2019 that grounds the \u2018I\u2019 and is in turn grounded by it.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> online spectatorship, embodiment, philosophy of media, contemporary art, new media art, art theory, philosophy of art.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

I. Introduction<\/strong><\/p>\n

This article aims at participating in a paradigm shift in art theory methodology, a shift that values the engagement with specific artworks to the expense of building overarching categories and theoretical frameworks (Bal 2020, 16-17). The intention here is to address the philosophical problematic of embodiment in online specta(c)torship<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> not by surveilling theoretical writings and artistic practices that deal with this subject, but rather by engaging with specific case studies, with specific instances in which the common sense understanding of embodiment is disturbed. We aim at navigating the problematic of embodied subjectivity in online specta(c)torship from within, rather than assuming a position that pretends to objectively map this problematic from its outside. The methodological conviction is that one has to start a theoretical enquiry by being immersed ‘in the middle’ of the problematic, in medias res<\/em> as it were: there is never a stable outside that would allow an objective description of a problematic and of its conditions. In the case of this article, this ‘middle’ that constitutes the (lack of) origin is provided, somewhat paradoxically, by an encounter with cellF<\/em>, a 2015 bio-art work by Guy Ben-Ary that insists on being analogue: ‘[t]here is no programming or computers involved, only biological matter and analogue circuits; a “wet-analogue” instrument’ (Moore et al. 2016, 31).\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

cellF<\/em> was developed by Guy Ben-Ary in collaboration with designer and new media artist Nathan Thompson, electrical engineer and synthesizer builder Dr. Andrew Fitch, musician Dr. Darren Moore, stem cell scientist Dr. Michael Edel, neuro-scientist Dr. Stuart Hodgetts, and neuro-engineer Dr. Douglas Bakkum (Ben-Ary n.d.). It is described as a neural synthesizer, comprising a ‘brain’ made of biological neural networks that grow in a Petri dish (the neurons are bio-engineered from Ben-Ary’s stem cells), and a ‘body,’ a custom-built synthesizer. ‘Human’ musicians are invited to interact with cellF<\/em>, the music they produce is fed into the neural networks as electrical stimulation for the neurons, and the neural networks in their turn control the analogue synthesizers generating a musical output to which the ‘human’ musicians will respond. cellF<\/em> premiered in Perth in 2015 (Ben-Ary n.d.).\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

From the beginning, a stringent question arises concerning the intricate embodiment of cellF<\/em> (self?). In a close analysis of the work, Kirsten Hudson argues that cellF <\/em>problematizes current paradigms of understanding (and constructing) embodied identity based on data collection and manipulation by highlighting the noisy aspect of life (Hudson 2015). This paper will be adding that, closely related to the aspects that Hudson discusses, cellF <\/em>instantiates a crisis of identity that decenters the embodied spectator, and, one step further, allows us to formulate in a new light the problematic of embodiment in online specta(c)torship.<\/p>\n

In a recent paper published in the In Medias Res <\/em>journal, Amela Deli\u0107 asks how emotions and thinking function in the context of digital media ‘intermediation’, and interrogates the new dynamics of identity made possible by the internet and social media (Deli\u0107 2022). The present article offers a new perspective that traverses the same problematic space, albeit in a very different direction. If Deli\u0107 asks “Where does one’s soul live when transferred to one’s virtual self?”, and understands technology in terms of liberation\/captivation of the ‘human’, this paper claims that what is at stake in digital technology is foremost a renegotiation of embodied identity, interrogating the meaning and being of the ‘one’, the ‘self’, the ‘human’, and the role of technology in their (de)construction. While the two approaches remain radically different, nonetheless they share the same basic ethical imperative: the necessity of critically interrogating digital media and their consequences with respect to the embodied experience that they afford.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

II.Self \/ cellF<\/strong><\/p>\n

The question that we take as our starting point is then: what kind of body does cellF <\/em>instantiate? The inaudible difference of the title from itself is already pointing us in two divergent directions: a self and a network of cells. How do these two extremes (the supposed identity of the self; and the supposed multiplicity of the cells that ground it) fold into each other? How to understand the paradoxical concurrent existence of the multiple and the identical and their emergence through one another? <\/p>\n

Let us first unpack the premisses of this question before proceeding in the attempt of answering it. <\/p>\n

The embodied self is far from being the form of an absolute identity, on the contrary, it is subtended by a multiplicity of affects and flows of desire. Gregory J. Seigworth and Melissa Greg’s understanding of bodies formulated in the context of affect theoryis relevant in this sense: <\/p>\n

Cast forward by its open-ended in-between-ness, affect is integral to a body’s perpetual becoming (always becoming otherwise, however subtly, than what it already is), pulled beyond its seeming surface-boundedness by way of its relation to, indeed its composition through, the forces of encounter. With affect, a body is as much outside itself as in itself\u2014webbed in its relations\u2014 until ultimately such firm distinctions cease to matter. (Seigworth and Greg 2010, 3)<\/p>\n

In other words, from this perspective, a body is continuously formed as an affective relational network. This affords the possibility of thinking the body beyond the figure of the body-as-organism, that is, beyond the figure of an auto-poietic unity, towards what Patricia Clough terms the ‘biomediated body’ (Clough 2010). The figure of the ‘biomediated body’emphasizes the material and affective flows that ground the body, and insists on matter’s capacity to self-organize, to be informational, in order to support this image of the body as an emergent dynamic multiplicity never fully consistent with itself. Clough formulates a complex critical position that frames the ‘biomediated body’ as a historically specific organization of material forces, a body that is shaped by socio-politico-economic relations of power and their affective substrates (Clough 2010).<\/p>\n

Nonetheless, despite the complex intermesh of affective flows that subtend the being of the embodied subject, the possibility of saying ‘I’ relies on the coagulation of a form of identity upon this ground of multiplicity (be it fragile and fluid, be it illusory), that is, it relies on the coagulation of the double (erroneous) figure of the psychological subject and of the organism (and at the very same time on the emergence of the incommensurable distance between them). Lisa Blackman, critically engaging with affect theory,cogently argues that the non-subjective nature of affect requires a theory of subjectivity, in other words, that ‘our theorizations of affect require attending to the models of subjectivity that we implicitly and sometimes explicitly invoke in our reinventions of the human, the body, politics and life’ (Blackman 2012). Blackman formulates the question of embodied subjectivity \u2014 drawing on affect theory but remaining critical of its assumptions \u2014 <\/em>as being: ‘how we live singularity in the face of multiplicity?’ (Blackman 2012, 2, 16). It is this question that tends to surface in the experience that cellF<\/em> proposes. How come an embodied subject can emerge at all upon the dynamic intermesh of affects?<\/p>\n

Importantly, just as much as the self is not a figure of pure identity but the field of a paradoxical interplay of singularity and multiplicity, the interconnected neural cells in a petri dish, likewise, are not a figure of pure multiplicity: a form of identity is inherent in the existence of the individual cell. Yet, with respect to the ‘I’ and to the organism, the network of cells does raise the problem of the multiple that grounds identity: it opens the ‘I’ (beyond itself) towards the complex material multiplicity that subtends it. <\/p>\n

It is not in absolute terms, but with respect to one another, through the uncanny interplay that opens up between them, that the self and the network of neural cells (the two directions that the title ‘cellF’ points towards) introduce the problematic of identity and multiplicity. <\/p>\n

So, again: how do these two extremes (the supposed identity of the self; and the supposed multiplicity of the cells that ground it) fold into each other? How to understand the paradoxical concurrent existence of the multiple and the identical and their emergence through one another? <\/p>\n

In the case of cellF <\/em>these questions become immediately manifest in two ways: <\/p>\n

(1) Firstly, the problem lies in the relation of the work with the body of the artist. Would it be possible to understand cellF<\/em> (a network of neurons grown from Ben-Ary’s cells, with the same genetic code) as an extension of the artist’s body? A self that grows outside itself? After all, in a way, cellF <\/em>is a kind of ‘cybernetic self-portrait’, or at least the result of ‘of a four-year collaboration led by artist Guy Ben-Ary to create a cybernetic self portrait’ (Moore et al. 2016, 31). A self-portrait in the form of a ‘cybernetic musician, a rock star in a Petri dish’ (Moore et al. 2016, 31), a self portrait that acts, that has life; a parallel self that mirrors, complements and destabilizes the self that it ‘portrays’. An embodied self, the artist’s body, that is extended, mirrored, destabilized in such a way that it acts outside the limits set up by the skin, and outside of the limits of conscious agency, a sort of expulsion of the self into the outside. What does that do to the self?<\/p>\n

Similarly, could it be said that cellF<\/em> is an extension of the musician’s body (as it is involved in producing the musical output)? More generally, what is the relation between the body and its extensions, between the body and its prostheses? What does it mean when these prostheses are themselves alive? And what does it mean when the prostheses share one’s genetic code? We will leave these questions open for now.<\/p>\n

(2) Secondly, if one accepts that consciousness could be a function of neural interactions, then: could a constructed neural network, given that it would be complex enough, develop something like consciousness by itself? cellF <\/em>is deeply involved in this debate: ‘[t]he project aimed to move beyond pure data translation or sonification of neuronal activity toward the development of an entity that has the potential to exhibit emergent behaviour or very basic musical characteristics’ (Moore et al. 2016, 32). Successful or not in its ambitions, is this work pointing towards a more or less distant future when something like a ‘self’ could emerge from constructed neural networks? Again, the question will have to remain open.<\/p>\n

Both these facets of the problem might be absurd (that is, according to one possible etymology of the word ‘absurd’: ‘out of tune,’ ‘discordant’<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>) with respect to a humanist paradigm that presupposes as always already known the being and becoming of the bodies that think, of the bodies that we ourselves are (or have?) in as much as we think. But, they are pertinent exactly because of their absurdity (dis-harmony). They point towards a certain crisis in our understanding of the embodied self, a crisis that comes to the fore in the experience that this work proposes (through the open questions that one cannot answer, yet that one cannot leave unanswered). These questions do not make any sense for as long as we have a clear and distinct idea of what identity is, of what it means to say ‘I’\u2026 but do we, really? <\/p>\n

 <\/p>\n

III. mycellF? <\/strong><\/p>\n

One step further down our absurd, dissonant path: my(?) encounter with cellF<\/em> (and we already have to ask ‘what could personal pronouns mean?’, ‘what could names or titles mean?’, when the principle of identity is under question) happens only through the online documentation. There are aspects of the live experience of a work that is alive, which remain completely out of reach for the online spectator, and importantly so. <\/p>\n

There are, in fact, several distinct instances of specta(c)torship with respect to this work that should be distinguished: there are the spectators immersed in the experience of the live concert, and there are the spectators that, as myself, access the online documentation. But then, the ‘human’ musician is a spectator too with respect to the output generated by the neurons-synthesizer system, and in its turn, the network of neurons is a spectator with respect to the impulses that it receives from the ‘human’ musicians and that it reacts to. And we cannot miss that there is a kind of mirroring at play between all these passive-active bodies that occupy in different ways the position of the spectator. A mirroring that could tell us something about the being and becoming of these bodies. I am especially interested in the parallel between: cellF<\/em>, the network of neurons in a petri dish that receives impulses outside of its immediate reach through a technological network that comes to be referred to as its body; and the online spectator (mycellF), a network of neurons that receives impulses outside of its immediate reach through a technological network that\u2026 is or is it not its body?\u2026\u00a0 <\/p>\n

The problematic of online specta(c)torship, with respect to cellF<\/em>, and more broadly, is thus that of the relationship between the self as lived experience of the world and the bio-techno-logical network. And there is, of course, a whole world in that gap between cellF<\/em> and self, between electrical signals traveling in neural networks in a stack of Petri dishes and a conscious spectator. And yet, there is a certain kind of empathy at play, the beginning of a recognition, especially for the online spectator whose condition is more easily identifiable as a neural network (a nervous system) surrounded by electrical grids (the devices used to access the internet) which feed it stimuli and collect, in turn, the impulses that result. The self that perceives is invited to recognize itself, some of the main physiological processes that underlie its very existence, in that which it perceives, in the bio-techno-logical network that is cellF<\/em>. The stability of the contours of the ‘human’ body and the exteriority of the technological network come thus to be problematized. At the very same time, this recognition fails. ‘I’ am not simply a bio-techno-logical network, ‘I’ am not simply a multiplicity, but an identity that is (de)constructed upon the background of a multiplicity that itself grounds.<\/p>\n

This double movement of recognition\/differentiation is especially prominent when the network in its materiality is the same in the two cases, as it happens in Alvin Lucier’s Music for Solo Performer <\/em>(1965).<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 <\/p>\n

Lucier sits on a chair alone on the stage, a device mounted on his head picks up the alpha waves produced by his brain, and transmits electrical signals to several speakers placed near percussion instruments in such a way that the vibrations of the speakers cause the instruments to resonate and produce sound (Lucier 2012, 51-53). ‘Who is the performer?’ \u2014 this is the question we are facing here. What is the difference between the brain as a complex network of neurons producing electrical signals that can be further transmitted through a technological network to the musical instruments and the brain as a complex network of neurons that subtends a consciousness? Can we borrow the name ‘Alvin Lucier’ to refer to the solo performer? Self? What is the body of the performer? What are the limits that would define it? <\/p>\n

Electrical signals travel through a network between Alvin Lucier’s brain and his eyelids, his fingers; and the eyelids move, the fingers move (voluntarily and involuntarily), responding to those signals. That is Lucier’s body, ‘his body,’ we call it ‘Alvin Lucier’ because it moves seemingly ‘immediately’ \u2014 although, by way of the infinitely thick mediation of cells that are alive. Electrical signals travel through a network between Alvin Lucier’s brain and the percussion instruments that move\u2026 voluntarily? involuntarily? Just as ‘immediate’ as the movements of the fingers \u2014 infinitely mediated. Does this body think? Does it say ‘I’? Is it a body at all? Can it bear the weight of a name (can it bear the weight of a title?)? Can it bear the weight of a personal pronoun? <\/p>\n

As an online spectator one cannot fail to feel that all these questions are reflected back onto one’s own(?) existence in front of the computer screen, connected to an immense technological network that\u2026 is, or is it not one’s(?) body? <\/p>\n

The double movement of recognition and differentiation between on the one hand organic\/inorganic networks that transmit and process electrical signals, and on the other hand (the same?) organic\/inorganic networks that subtend consciousness opens up, in this sense, a deconstruction of the limits of one’s body inasmuch as the immediacy of presence goes beyond the contours of the skin. The body image associated with the ‘human’ does not quite hold when faced with the recognition\/differentiation proposed by Music for Solo Performer <\/em>and cellF<\/em>. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

A perceiving body (the one that grounds the subjectivity of the spectator) is on the point of encountering an image of itself in the outside world (cellF<\/em>), but under a form much different from the one that it hitherto assumed for itself (self). What is on the point of happening is something like a belated mirror stage, or rather a belated mirror proto-stage, to use Bernard Stiegler’s fitting concept (Stiegler 1998, 141) \u2014 since this is the question of constructing an embodied subjectivity through its reflection in what comes to be expelled as the outside, the ‘techno–<\/em>’. A mirroring that destabilizes one’s identity and crystallizes for a brief moment another kind of body (and, consequently, another kind of subjectivity) stripped to the bare stimuli interacting in organic\/inorganic systems of relations, a body as a relational interplay of affects in search for its limits, for the definition that would necessarily negate it. A mirror stage that is necessarily missed, inasmuch as it cannot completely overthrow the sovereign subject that one takes oneself to be, it can only temporarily destabilize it and decentre it. A phantasmal temporary subject that recognizes itself in the figure of cellF<\/em> emerges only to immediately collapse back under the institutionally reinforced contours imposed by the label ‘human’. There is a kind of nakedness to this body stripped of its skin (stripped of its assumed ‘natural’ limits), in search of its contours, to this bare affectivity as a conglomeration of intensities born from the interaction of stimuli in heterogeneous media that is always on the point of canceling itself. It is the kind of body that ‘I,’ the spectator, start guessing ‘I’ myself (not quite) ‘have’ (or ‘am’?) when recognizing it in cellF<\/em>. And it is the body that ‘I’ lose. <\/p>\n

But the traces of this loss<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> are enough to destabilize, if only infinitesimally, the corporeal identity of the thinking subject that ‘I’ take myself to be. There is a tension between the socially and politically sanctioned ‘human’ body (limited by its skin and its horizon), with the feeling of a self seemingly relying upon it, and this extended affective network (an ill defined body, dynamic and fluid, in search of a definition that could only cancel it) that ‘I’ both recognize myself(?) in and differentiate myself(?) from. What comes to be at stake then, is a renegotiation of the body image of the perceiving subject, or, in other words, of one’s own(?) body as given in perception, in light of this double movement of recognition and differentiation that problematizes the limits of the ‘human’.\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

IV. (De)Constructing the Body Image<\/strong><\/p>\n

Elizabeth Grosz, building on the work of psychiatrist Paul Schilder contends that the body image cannot be simply and unequivocally identified with the sensations provided by a purely anatomical body, being rather a function of subject‘s psychology and socio-historical context. It is fluid and dynamic, its contours are continuously negotiated and not fixed by nature or anatomical boundaries, such as the skin. There is no clear, stable distinction between the inside and the outside of the body: <\/p>\n

[\u2026] there is a zone outside the body, occupying its surrounding space, which is incorporated into the body. Intrusion into this bodily space is considered as much a violation as penetration of the body itself. (Grosz 1994, 79) <\/p>\n

Likewise, there is no clear distinction between the anatomical body and the objects that surround it: <\/p>\n

[\u2026] the body image is capable of accommodating and incorporating an extremely wide range of objects. Anything that comes into contact with the surface of the body and remains there long enough will be incorporated into the body image\u2014clothing, jewelry, other bodies, objects. (Grosz 1994, 80)<\/p>\n

In this sense, I claim that cellF<\/em> offers the impulses for a radical renegotiation of the body image. One’s(?) body as a spectator, as glanced at that moment when a mirroring relation with cellF<\/em> is on the point of happening, goes far beyond the borders of the institutionally sanctioned ‘human’ body. It should be rather thought of as something like an extended bio-techno-logical network traversed by stimuli or intensities, and contoured by the intensities that traverse it. It incorporates, just as it does with any other of its organs, the whole infrastructure that leads the stimuli to the brain and that responds to the impulses generated in return. <\/p>\n

The media intertwined with our bodies in our daily lives are appropriated as one’s own(?) body in the same way that clothing or jewelry are in Grosz’s example.<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> As Marshal McLuhan put it, ours is an extended body with an extended nervous system (McLuhan [1964] 1994). But, what McLuhan failed to see is that there is no stable ‘human’ body that stands by default at the centre of these networks of extensions, that the embodied subjectivity is decentred and dispersed to the point of merging into the network of its extensions. There is no one to say ‘I’ at the center by separating themselves from their prostheses, and there never was. The ‘I’ is screamed as an error, as a misrecognition from the intricate intertwining of extensions that do not extend anything.<\/p>\n

What is new is not that the body is extended, but that the body starts to realize that it was never anything else but a network of extensions without a stable centre (extensions that extend nothing) and yet that define (that perform) a ghostly, fragile, erroneous centre, an embodied subjectivity. The extensions iteratively perform the interior that exteriorizes them. We are bio-techno-logical bodies: the ‘techno-’ (the exterior, the ‘cultural’, the network of extensions) always already shapes the ‘bio-’ of the ‘-logos’ which in its turn grounds the ‘techno-’.\u00a0 <\/p>\n

The anatomical ‘human’ body, the ‘organic’ body (bio-), is a negotiation of the body image at a social level and not anterior to it; there is no natural, organic body separated from the body image and its ‘cultural’ context. As Judith Butler argues with respect to the sexed body, scientific discourse, medical discourse, are always embedded in a ‘cultural’ context and are dependent on the power relations intrinsic to that context (Butler 1990, 106-111). The appearance of naturalness is itself constituted, and its artificiality can be glimpsed only from ‘a self-consciously denaturalized position’ (Butler 1990, 110). Yet, as Butler’s critical reading of Foucault makes patently clear, such a ‘denaturalized position,’ a position ‘outside’ the law (-logos, law of science, law of nature) is utterly impossible, the law maintains the ‘outside’ within itself (Butler 1990, 106). The critique of the naturalness of the sexed body along with that of the impossibility of a pure ‘denaturalized position’ leads Butler to question the category of ‘the body’ as a ‘natural’ given, as a blank slate upon which a posteriori<\/em> ‘cultural’ inscriptions will be performed (Butler 1990, 129-129). Instead, Butler argues, ‘the body’ is produced as a variable boundary between the culturally negotiated ‘inside’ and ‘outside,’ not an a priori<\/em> given but the trace of a performance (of the performance of gender for Butler) (Butler 1990, 128-141). <\/p>\n

What is proximally given (yet infinitely mediated) is this relative body image, this negotiation of ‘inside’ and ‘outside’ and of the limits between them. The hard boundaries of the ‘organic human body’ appear as a further abstraction and not as the primordial origin that the body image is built upon. The ‘organic body’ is a ‘cultural’ construct that emerges from the body image as it is socially negotiated under specific ‘cultural’ rules.<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> An eventual reform of the body image brings with it the necessity to rethink the definition of the ‘human’ body that informs our social practices. In other words, the abstraction that the organic, anatomical body is, holds true (and consequently can be easily confused with a ‘natural’ given) for as long as the body images that it is predicated upon do not oscillate significantly outside of specific limits. Otherwise, the space is open to the quest for new socially and politically viable bodies, grounded on different sets of body images. And, since the body image is unstable and under continuous negotiation (as Grosz points out), these will be fragile, temporary bodies, appearing and disappearing, superimposed and intermingled.<\/p>\n

If it is correct that cellF<\/em> momentarily points the spectator towards a significantly different body image, then the problematic of embodiment that it opens up is more than a case of theoretical speculation, it is the problematic of our(?) bodies (if personal pronouns retain any meaning) in all their physicality, that exist along and in tension with the institutionally reinforced \u201anatural’ and ‘organic’ ‘human’ body. <\/p>\n

There is a stringent question concerning the forms of interaction defined by (and that define) these flickering phantasmal bodies, and also regarding the political systems that could emerge alongside them. What kind of space do these bodies define? What ethical norms would fit such bodies that share parts of their nervous systems and that can act across national borders and geographical boundaries? It is not the place here to pursue these questions in-depth, nonetheless, their necessary emergence cannot be ignored. The (de)construction of the common understanding of the \u201ahuman‘ body, the (de)construction of the \u201aembodied human subject‘ is not a utopian project, it is a dangerous but necessary error (error in the sense of a movement that is not, and cannot be, guided by any telos).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

V. Embodiment in Online Specta(c)torship<\/strong><\/p>\n

What kind of body is then instantiated in online specta(c)torship? What kind of body acts online? What kind of body moves and is being moved online?<\/p>\n

Michele White in The Body and the Screen: Theories of Internet Spectatorship <\/em>criticizes the use of terms such as ‘movement’ to describe the spectator’s actions in on-screen environments because they contribute to the tendency to misrepresent the internet as a physical space. White contends that ‘[t]he spatial vernacular that accompanies Internet and computer settings makes it seem as though spectators can enter the Internet, be synonymous with characters and other depictions, and directly engage with other people’ (White 2006, 21), and that ‘[i]nternet “movement” makes it seem as though the spectator has a high level of agency when engaging with Internet settings’ (White 2006, 22). For White, such false promises grounded in a utopian understanding of digital technology end up disempowering the users, reproducing societal biases and reinforcing them (White 2006, 33-34), and prevent critical distance by presenting the Internet as animate, physical and unmediated (White 2006, 19). <\/p>\n

While agreeing with White’s argument that the internet is far from being an unproblematic liberatory space where ‘human’ bodies discover degrees of agency and freedom hitherto unattainable, the position we are developing here insists that there is a stringent need to reassess the assumption that the body of the spectator conforms to the traditional limits of the ‘human.’ Of course, as ‘human’ bodies defined by our skins and our horizons we do not ‘move’ on the internet, yet a movement does happen and something is moved. The cursor does move on the screen, the image does change and it does respond to the click, a structure of presence is thus instantiated (and consequently, necessarily, also space), and an exchange does happen. A relational system is instantiated and it intensively becomes. And, as Marc Ries notes in The Discovery of Pure Sociality in Early Net Art<\/em>, any system of relations is inherently related with ‘a spatial practice’ (Ries 2009, 69). Far from being unproblematic and liberatory this is the space of an essential crisis that has its promises as well as its dangers. As a spectator online I(?) am affected and I(?) do affect, I(?) move and I(?) am moved, a space emerges and with it a body, yet the kind of embodiment that constitutes this ‘I(?)’ is anything but ‘human.’ In order to make sense, the question of agency, of empowerment and disempowerment, has to be reformulated with respect to these fragile, flickering bodies.\u00a0 <\/p>\n

The institutionally reinforced limits of our individuality start to get blurred and the (mis)recognition that cellF<\/em> proposes for its online spectators is a first movement of falling into this crisis. The questions that immediately raise are: how can we think the decentred, always already expanded individuals \u2014 these individuals that we ourselves, the spectators, (never quite) are \u2014 that appear in the light of such instances of specta(c)torship? What are the limits of this individuality and what kind of materiality does it have? Who moves and is being moved? How can we account for the relationship between these individuals and their technological interior\/exterior environment?<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

VI. (De)Constructing the Embodied Thinking Subject<\/strong><\/p>\n

One can find any number of examples to sustain the claim that bodies extended beyond what could be confined to the limits of the ‘human’ are already a social reality and not merely a fiction for a distant future. We could turn briefly to Stelarc’s 2015 performance RE-WIRED \/ RE-MIXED: Event for Dismembered Body <\/em>(or, more exactly, yet another online documentation of a live performance), as a salient instance of exposing and at the same time exploring the affordances of our technological environments with respect to the challenges they raise for the frames that define the ‘human’ and the unity and identity with itself of the ‘human’ body.<\/p>\n

RE-WIRED \/ RE-MIXED: Event for Dismembered Body was an internet enabled performance that explored the physiological and aesthetic experience of a fragmented, de-synchronized, distracted and involuntary body \u2014 wired and under surveillance online. For five days, six hours a day, wearing a video headset and sound cancelling earphones, the artist could only see with the “eyes” of someone in London, whilst only hearing with the “ears” of someone in New York. The body was also augmented by a 7 degree-of-freedom exoskeleton enabling anyone anywhere to program involuntary movement of his right arm, using an online interface. (Stelarc n.d.)<\/p>\n

It is the whole structure of presence to itself of the body that comes under question in Stelarc’s performance. The body is not erased, it is affirmed, but as a multiplicity driven by thick mediations and not as the positing of an immediate unity. The technological networks extend the embodied subject while at the same time performing a caesura between the ‘I’ and the self, between the JE and ME of the ‘JE ME pense’ \u2014 what Deleuze formulates as the unacknowledged principle of the cartesian cogito<\/em>. Deleuze contends that the cartesian ‘I’ (JE) is necessarily subtended by an embodied self (ME) as its material ground and that the correlation of the identity of the ‘JE’ and the chain of resemblances that constitutes the ‘MOI\/ME’ cancels (following the exigencies of ‘good sense’ and ‘common sense’) the intensive fields of individuation into the figure of a self-identical embodied subject \u2014 a move which, Deleuze argues, pre-empts the understanding of the ontogenetic dynamic of difference and repetition and consequently it also pre-empts the understanding of embodied thinking (Deleuze [1968] 1993, 330-333). In RE-WIRED \/ RE-MIXED <\/em>perception and movement happen through the technological extensions and through this caesura between the ‘I’ and the self. <\/p>\n

Nicol\u00e1s Salazar Sutil writes with respect to performances by Stelarc and others that integrate electrical signal processing and computer coding in physical bodily movement:\u00a0 <\/p>\n

Within this paradigm, materiality and message cannot be disentangled. Corporeal movement cannot be understood as a purely physical or material phenomenon; it is not a phenomenon in which the physical body exists as an independent and standalone entity<\/em>. Body and code are fused, matter and language cross over, and what stems from their copula is an unstable substance<\/em>, a trajective agency that defines the digital not in terms of a concrete materiality, but a materiality that is abstract-concrete. (Salazar Sutil 2015, 190) [my emphasis]<\/p>\n

In light of the above discussion of the ‘organic body,’ we should underline that the physical body<\/em> never exists as an independent standalone entity, but always as the trace of a performance, that is, as the trace of the emergence of limits and borders within this unstable substance<\/em>, crossover of matter and language. RE-WIRED \/ RE-MIXED<\/em> destabilizes a specific way of negotiating the becoming of this unstable substance<\/em>, it destabilizes a system organized around the presupposition of an embodied ‘human’ subject limited by its skin and equal with itself in movement and thinking. A rupture is performed in the identity of the moving body with itself, a crisis opens up. Performing ‘the body’ becomes a problem without a ‘natural’ solution. <\/p>\n

RE-WIRED \/ RE-MIXED<\/em>, beyond being an experiment performed upon\/by a singular specific body \u2014 a specific instantiation of what, using Butler’s words, we could call a ‘self consciously denaturalized position’ (by which I mean performing the body aware of the performance itself and of its conditions, and in the case of this work especially aware of the affordances of the technological network)<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u2014, obviously also references more generally the condition of our contemporary bodies immersed in their technological environment. Once again, the online spectator cannot help but glimpse a distorted mirror image of themselves in the documentation of this work, entering the labyrinthine space of the crisis that RE-WIRED \/ RE-MIXED <\/em>opens. Moving means being moved, that is, being affected by impulses existing in an extended and extensible network of relations that de facto<\/em> lacks a center, a network that always has to perform its center: the embodied subject \u2014 an embodied subject that moves (that acts), in as much as it is moved (affected) into (not quite) being itself. Problematizing the identity with itself of the embodied subject, works such as RE-WIRED \/ RE-MIXED <\/em>open the subject beyond itself towards the plane of affections, of intensities, of movements that produce it.<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Self-consciously denaturalized<\/em> yet still subjected to the ‘law of nature’ (which intrinsically bears the logic of the construction of the self; construction of the self always performed on the socio-political plane) the embodied subject finds itself in crisis, the crisis of its own (im)possible identity. <\/p>\n

Following Deleuze we should note that this absurd<\/em> crisis is the precondition of thinking \u2014 in as much as thinking, according to Deleuze, relies on affections that disturb the interplay of the cognitive faculties, affections that disturb the harmonious<\/em> interplay of the faculties upon which the identity of the subject rests and that in its turn is grounded in the identity of the subject.<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The re-moved<\/em><\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> body of the performer (but also of the spectator) is a body that falls into thinking through the aporetic gap that opens between the moving body and itself (by being re-moved<\/em> from itself towards itself(?)). <\/p>\n

A sort of uncanny correspondence plays out between Lucier’s solo performer<\/em>, Stelarc’s re-wired, re-mixed,re-moved body, and cellF<\/em>. Lucier’s music is removed from the performer: while being a product of their brain waves, it is a music produced by an unknowable otherness that subtends the self. Stelarc’s body is removed from the subject, the embodied subject is split and re-moved by others. One ponders to what extent the bodies of the ‘human’ musicians in the live performance of cellF<\/em>,integrated in the bio-techno-logical loop that the work is, find themselves in a similar crisis, moving and being moved together with the entire network that they are part of. And, of course, the spectator (especially the online spectator in their immediate proximity with the technological network) is such a body moving and being moved by\/with the network of technological extensions. Movement and thinking appear in these instances as passions, as processes in which the agent is paradoxically (yet necessarily) the patient<\/em>. As passions of the (de)construction of the embodied thinking subject: on the one hand in as much as the identity of the subject with itself is denaturalized <\/em>(to use again Butler’s term), on the other hand in as much as the denaturalization <\/em>is performed from within the system, abiding by the ‘law’ (the logic, the logos of techno-logy) by breaking it towards an outside that the ‘law’ itself affords; also (de)construction because ‘a body’ unavoidably emerges from this performance, from this renegotiation of the limits of the embodied subject, from this unmaking of ‘the body.’ And we, the spectators, connected to our online environments (through the extensions that make us who we (never quite) are), (mis)recognize ourselves in the condition of this body that remains obscure and undefined.\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

VII. Conclusion<\/strong><\/p>\n

I proposed in this article that the <\/strong>process of online specta(c)torship afforded by the online documentations of cellF<\/em>, Music for Solo Performer<\/em> and RE-WIRED \/ RE-MIXED <\/em>open up a problematic that mirrors some of the underlying questions that these works explicitly engage with, namely: how do the supposed identity of the self and the supposed multiplicity of the bio-techno-logical network that grounds it fold into each other? This is a pertinent question not only for unpacking what is at stake in the works under consideration but, moreover, for understanding the type of embodiment that is at play in online specta(c)torship.\u00a0 <\/p>\n

We cannot pretend that we have reached any answer, but what did become conspicuous through this critical exercise is that 1) the identity of the self is always already an erroneous answer to the problem of extended organic\/inorganic networks that affect and are affected, move and are moved, towards a fragile a ‘body image’ that is continuously renegotiated; and that 2) the renegotiation of the ‘body image’ involves a performative (de)construction of embodied subjectivity \u2014 a (de)construction that is the precondition of moving and thinking in the space opened up by this crisis of identity. Thus, the insight that we gain is that the problematic of the embodied thinking subject, as it opens up in online specta(c)torship is not that of an ‘I’ consistent with itself that emerges from relations between a multiplicity of cells consistent with themselves, but rather that of an ongoing misrecognition: an ongoing decentring of the ‘JE ME pense’ in a continuous renegotiation of the bio-techno-logical ‘self’ (cellF?) that grounds the ‘I’ and is in turn grounded by it.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nThe parenthetical (c), inspired by Augusto Boal’s term ‘spect-actor’ (Boal [1974] 2008), points towards a problematic interplay of activity and passivity involved in the process of specta(c)torship (B\u0103c\u0103ran 2022).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSee for example the etymology accepted by the Oxford English Dictionary: “[\u2026] Latin absurdus<\/em> out-of-tune, discordant, awkward, uncouth, uncivilized, preposterous, ridiculous, inappropriate” (Entry for ‘absurd’ in Oxford English Dictionary, Accessed 23.11.2021, https:\/\/www.oed.com\/view\/Entry\/792?redirectedFrom=absurd#eid<\/a>).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nA filmed version of the performance can be found at: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=bIPU2ynqy2Y<\/a>, accessed 23.11.2021.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nAmong which the archive of linguistic signs that are muted under the weight of my proper name, under the weight of personal pronouns, under the violence of the signature that inscribes this text in a socio-economic and political context predicated on obsolete humanist definitions.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nOr, more exactly, it is not that technological media are appropriated, it is just their exclusion from the body is being problematized. Since the embodied thinking subject is always already technological. On technology inherent to the ‘human’ see (Stiegler 1998).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nThis has several distinct if interrelated meanings: 1. on a large time scale, ‘cultural’ practices influence what the body becomes towards \u2014 our bodies are what they (never quite) are in their organicity as a result of ‘cultural’ practices; 2. what an ‘organic body’ is at each moment, what is ‘natural’ to the body, what its inherent limits are, is ‘culturally’ negotiated; 3. as a consequence (with Butler), we are always in a position of performing our bodies and their limits (in their supposed immediacy), and this performance is always heavy with a thick socio-political problematic.\u00a0\u00a0
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nWe have to underline that the very self <\/em>of self consciousness <\/em>is at stake in this performance, and thus the productive aporia intrinsic in Butler’s concept of a ‘self consciously denaturalized position.’\u00a0
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nCf. Brian Massumi’s understanding of the ‘body without image’ with respect to movement (Massumi 2002).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSee Deleuze’s understanding of ‘thinking’ in the context of the critique of the ‘dogmatic image of thought’. (Deleuze [1968] 1993, 182-92).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nI am borrowing this term from Salazar Sutil where it underlines the necessity to think how abstract and concrete movement feed into each-other, that is, the necessity to think how abstract movement is embodied and also how concrete movement is conceptualized, removed from itself in representation (Salazar Sutil 2015, 4, 6). For us, ‘re-moved’ refers primarily to the active\/passive condition of the body moving and being moved beyond itself towards itself(?) \u2014 the question of the representation of movement remains a very relevant aspect of the problem.\u00a0
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

References:<\/strong><\/p>\n

Bal, Mieke. 2020. Exhibitionism: Temporal Togetherness<\/em>. Berlin: Sternberg Press.<\/p>\n

B\u0103c\u0103ran, Mihai. 2022. “Imaginary gestures of specta(c)torship: Darie Neme\u0219 Bota’s ‘Urban Seashell’.” Revista Muzica<\/em> XXXIII, no. 2: 38-55.<\/p>\n

Ben-Ary, Guy. Artist Website. ‘cellF.’ n.d. http:\/\/guybenary.com\/work\/cellf\/. Accessed 23.11.2021.<\/p>\n

Blackman, Lisa. 2012. Immaterial Bodies. Affect, Embodiment, Mediation<\/em>. London: SAGE Publications.<\/p>\n

Boal, Augusto. [1974] 2008. Theatre of the Oppressed.<\/em> London: Pluto Press,.<\/p>\n

Butler, Judith. 1990. Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity<\/em>. New York: Routledge.<\/p>\n

Clough, Patricia T. 2010. “The Affective Turn: Political Economy, Biomedia, and Bodies.” In The Affect Theory Reader<\/em>, edited byMelissa Gregg and Gregory Seigworth, 206-25. Durham: Duke University Press.<\/p>\n

Deleuze, Gilles. [1968] 1993. Diff\u00e9rence et R\u00e9p\u00e9tition. <\/em>Paris: Presses Universitaires de France.<\/p>\n

Deli\u0107, Amela. 2022. “Digital Soul: Media Intermediation of Emotions in the Internet Age.” In Medias Res: Journal of the Philosophy of Media <\/em>11, no 20: 3343-3362.<\/p>\n

Grosz, Elizabeth. 1994. Volatile Bodies: Toward a Corporeal Feminism<\/em>. Bloomington: Indiana University Press.<\/p>\n

Hudson, Kirsten. 2015. ‘A Dissonant cellF<\/em>. The Liveliness of (Dis)embodied Data.’ In Guy Ben-Ary: Nervoplastica<\/em>, edited by R. W. Kluszczy\u0144ski, 136-67. Gda\u0144sk: Laznia Centre for Contemporary Art.<\/p>\n

Lucier, Alvin. 2012. Music 109: Notes on Experimental Music<\/em>. Middletown: Wesleyan University Press.<\/p>\n

Massumi, Brian. 2002. Parables for the Virtual: Movement, Affect, Sensation<\/em>. Durham: Duke University Press.<\/p>\n

McLuhan, Marshall. [1964] 1994. Understanding Media: The Extensions of Man. <\/em>Cambridge, MA: The MIT Press.<\/p>\n

Moore, Darren, Guy Ben-Ary, Andrew Fitch, Nathan Thompson, Douglas Bakkum, Stuart Hodgetts & Amanda Morris. 2016. “cellF: a neuron-driven music synthesiser for real-time performance.” International Journal of Performance Arts and Digital Media<\/em> 12, no. 1: 31-43. <\/p>\n

Ries, Marc. 2009. “Rendezvous: The Discovery of Pure Sociality in Early Net Art.” In Net Pioneers 1.0: Contextualizing Early Net-Based Art<\/em>, edited by Dieter Daniels and Gunther Reisinger, 65-79. Berlin: Strenberg Press.<\/p>\n

Salazar Sutil, Nicol\u00e1s. 2015. Representation: The Language of Human Movement<\/em>. Cambridge, MA: MIT Press.<\/p>\n

Seigworth, Gregory J. and Melissa Greg. 2010. ‘An inventory of shimmers.’ In The Affect Theory Reader<\/em>,edited byMelissa Gregg and Gregory Seigworth, 1-25. Durham: Duke University Press.<\/p>\n

Stelarc. Artist Website. ‘RE-WIRED \/ RE-MIXED: Event for Dismembered Body.’ n.d. http:\/\/stelarc.org\/?catID=20353. Accessed 23.11.2021. <\/p>\n

Stiegler, Bernard. 1998. Technics and Time 1: The Fault of Epimetheus.<\/em> Translated by Richard Beardsworth and George Collins. <\/em>Stanford, CA: Stanford University Press.<\/p>\n

White, Michele. 2006. The Body and the Screen: Theories of Internet Spectatorship<\/em>. Cambridge, MA: The MIT Press. <\/p>\n

 <\/p>\n

Problematika utjelovljenja u
\nonline gleda(c)torstvu<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n


\nDigitalni mediji, a posebno ra\u0161irena uporaba interneta, izazivaju na\u0161e iskustvo utjelovljene prisutnosti i posljedi\u010dno nas tjeraju da preispitamo definiciju \u2018ljudskog\u2019 tijela koje informira na\u0161e dru\u0161tvene prakse. Polaze\u0107i od internetske dokumentacije o bio-umjetni\u010dkom djelu Guya Ben-Aryja cellF (2015.), temeljnom eksperimentalnom glazbenom djelu Alvina Luciera Music for Solo Performer (1965.) i Stelarcovoj izvedbi RE-WIRED \/ RE-MIXED (2015.), ovaj \u010dlanak sudjeluje u ovu raspravu postavljaju\u0107i pitanje: koja je vrsta utjelovljenog identiteta oblikovana u online gledateljstvu?
\n<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n


\nS metodolo\u0161kog stajali\u0161ta, \u010dlanak je u skladu s inzistiranjem Mieke Bal na va\u017enosti studije slu\u010daja u teoriji umjetnosti iu filozofiji umjetnosti. Cilj mu je izvr\u0161iti filozofsku intervenciju u odnosu na suvremeno razumijevanje utjelovljenja polaze\u0107i od iskustva koje sugerira susret s odre\u0111enim umjetni\u010dkim djelima.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n


\nOslanjaju\u0107i se na gore spomenute studije slu\u010daja i na teorije utjelovljenja formulirane u razli\u010ditim kontekstima \u2014 poput teorije afekta (Seigworth i Greg, Clough), feministi\u010dke kritike (Grosz, Butler), studija izvedbe (Salazar Sutil) i filozofije Gillesa Deleuze \u2014, \u010dlanak tvrdi da je problematika utjelovljenog subjekta, kakva se pojavljuje na internetu
\nspecta(c)torship, jest stalno pogre\u0161no prepoznavanje: trajno decentriranje subjekta koji razmi\u0161lja (kartezijanskog cogita) u neprekidnom ponovnom pregovaranju biotehnolo\u0161kog \u2018ja\u2019 koje utemeljuje \u2018ja\u2019 i zauzvrat je njome utemeljena.<\/p>\n

<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> online gledali\u0161te, utjelovljenje, filozofija medija, suvremena umjetnost, novomedijska umjetnost, teorija umjetnosti, filozofija umjetnosti.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  12(22)#2 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.2<\/a>
\nUDK 32:366.636
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 5.12.2022.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Leo Katunari\u0107<\/span><\/p>\n

Samostalni umjetnik, Hrvatska
\nleokadele@gmail.com<\/p>\n

Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (332 KB), Hrvatski, Str. 3627 – 3641
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Suvremena politi\u010dka su\u010delja sve \u010de\u0161\u0107e upotrebljavaju jezi\u010dne sklopove kojima pozivaju na preoblikovanje stvarnosti umjesto tradicionalnih obe\u0107anja o nadogradnji kolektivne vizije realnosti. Diskurs se obnavlja registrima iz izvedbenog su\u010delja, posebno umjetni\u010dke izvedbe, a koja prirodno kreira stvarnost isprepletenu realnostima. Kultura namjerno kreiranih la\u017enih vijesti, dubokog nestvarnog i kultura brisanja naizgled digitalnu kulturu pozicioniraju kao produ\u017eetak tradicionalnih ljudskih dru\u0161tvenih alata za izradu zatvorenih krugova ideologizacije realnosti. Na djelu je novi diskurs, arhiviranje podataka kao objekata kojima se priklju\u010duju i meta podaci, primjerice obrazac javne izvedbe. Jednom aktivirani, takvi objekti mogu djelovati u ljudskoj fizi\u010dkoj realnosti igraju\u0107i ulogu javne izvedbe. U stvarnosti oni su sli\u010dni jezi\u010dnom sklopu kojeg rabe psihopati ili sociopatske skupine. Jezik je to bez izvornika i cilja, jezik neprestane prilagodbe akciji stvaranja i odr\u017eavanja su\u010delja u kojemu bi psihopat mogao nesmetano funkcionirati. Zato je zanimljiva pojava novih oblika umjetni\u010dke izvedbe, poput nft (neprenosivi zalog) koji koriste i ljudsko i digitalno, bitchain, su\u010delje kako bi zaustavile stalni kolaps realnosti u vlastitu nestabilnost. Da li se radi o subverziji koja se uvijek o\u010dekuje u situacijama u kojima prijeti okamenjivanje sustava i kako to da se takva akcija javlja kao umjetni\u010dki jezik proizveden strojem?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> psihopatija, politi\u010dka pozornica, umjetni\u010dke izvedba, umjetni\u010dki jezik, kultura, digitalna kultura.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Politi\u010dki um<\/strong><\/p>\n

Ne postoji vi\u0161e kritizirana i vi\u0161e omra\u017eena ljudska aktivnost nego je to politika. Tisu\u0107lje\u0107ima ljudi na svim stranama svijeta proklinju bahatost i be\u0161\u0107utnost svojih vladara, i izabranih i nametnutih. Vladari zauzvrat svojim ljudima, svojem narodu, prire\u0111uju teatralizacije njihovih prigovaranja. Vladaoci se predstavljaju kao super efikasne ma\u0161ine koje probleme narodnih masa lako\u0107om pretvaraju u razumljive kodove. Mase odgovaraju ekstati\u010dnim stupanjem strojevim korakom<\/em>, demonstriraju\u0107i funkcionalnost strojne jednostavnosti nasuprot neefikasnosti razbaru\u0161ene kreativnosti i pretjeranog razmi\u0161ljanja. Mehanizam politi\u010dkog djelovanja jest stalni pritisak na ljudski kreativni potencijal. Nasuprot privremenom uspjehu restrikcija i zabrana, kompetentna politi\u010dka akcija lu\u010di permanentnu korist javno komuniciraju\u0107i obrascima koje aproprira iz diskursa umjetni\u010dke izvedbe. Sli\u010dno kazali\u0161tu, politi\u010dka izvedba stalno je u potrazi za novim oblicima tehnologije koje bi joj omogu\u0107ili i ve\u0107u efikasnost. Kazali\u0161te usvaja tehnologiju kao oblik poja\u010diva\u010da emocija, a kako bi publiku jasnije dovelo u poziciju kriti\u010dkog mi\u0161ljenja o pro\u017eivljenom.\u00a0 Kada politika prona\u0111e upotrebljive tehnologije ona ih ne koristi za izazivanje kriti\u010dkog mi\u0161ljenja kod svoje publike, nego ih modificira u sredstvo svoje agitacije. Tako i suvremene dru\u0161tvene digitalne mre\u017ee, osobito nakon web 2.0 revolucije, nude novi, dvosmjerni oblik komunikacije. Politi\u010dke platforme upotrebljavaju ih kako bi se prikazale zainteresirane za komunikaciju s bira\u010dima, a zapravo ih koriste kao platforme manipulacije. Politiku shva\u0107amo, a i samim nazivljem opravdavamo, kao socijalnu nu\u017enost. Ipak, politi\u010dko djelovanje se u suvremenoj digitalnoj kulturi razvija i odr\u017eava registrom koji je suprotan njegovoj izvornoj svrsi. Jezik kojim se izvodi suvremena politi\u010dka akcija identi\u010dan je jeziku odr\u017eavanja osobnih umjetnih realnosti, jeziku sociopatije.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Suvremene politi\u010dke platforme kao aproprijacije<\/strong><\/p>\n

Jezik suvremenih politi\u010dkih platformi sve vi\u0161e obuhva\u0107a registar jezi\u010dne kulture kojom se odr\u017eavaju digitalne dru\u0161tvene mre\u017ee. Politi\u010dka akcija ne slu\u017ei se vi\u0161e tradicionalnim jezikom zavo\u0111enja kojim se obe\u0107ava promjena dru\u0161tvene stvarnosti na korist svima. Uobi\u010dajenu zavodni\u010dku retoriku zamijenio je jezik kojim se naizgled afirmira transparentnost i tako osigurava participaciju svih sudionika, ne samo izabranih predstavnika nego i onih koji biraju, u politi\u010dkim procesima. Naizgled, radi se o logi\u010dnom koraku odustajanja od kompromitiranih na\u010dina politi\u010dke komunikacije s bira\u010dima a kojeg mo\u017eemo pojednostavljeno opisati kao zavo\u0111enje i saniranje posljedica zavo\u0111enja. U prvoj fazi politi\u010dke akcije, primjerice predizborne kampanje, upotrebljava se jezik kojim se prikrivaju stvarni ciljevi, primjerice ostvarivanje koristi za sebe i interesne skupine. U drugoj fazi, primjerice nakon \u0161to politi\u010dka platforma zadobije povjerenje bira\u010da i tako osigura vlast, upotrebljava se jezik kojim se racionalizira i internalizira ono \u0161to se obe\u0107avalo za vrijeme predizborne kampanje, u prvoj fazi politi\u010dkog djelovanja, a za \u0161to je jasno da se ne\u0107e mo\u0107i ostvariti. Takav dualno konstruiran sustav hrani se svojevrsnom izvedbenom dramaturgijom koja kojom iznova pokre\u0107e ciklus \u017eudnja – odustajanje\/zaborav – \u017eudnja. Era koja je prethodila digitalnoj kulturi, informati\u010dka era ili doba masovnih medija, odr\u017eavala se dramaturgijama kojima se individualna ili kolektivna \u017eudnja sihronizirala\u00a0 s predvi\u0111enim periodima odustajanja i zaborava u repetitivni ritam sli\u010dan izvedbi. Takve izvedbe postale su op\u0107eprihva\u0107ene i predvidljive, a \u0161to je vremenom smanjilo interes javnosti za njih. Iako se radi o akcijama i izvedbama koje direktno utje\u010du na kvalitetu \u017eivota pojedinca i kolektiva, javnost ih je po\u010dela tretirati kao da su doista neva\u017ene predstave ili standardizirane umjetni\u010dke izvedbe koje ne donose ni\u0161ta kvalitetnije osim vlastite spektakularnosti. Izvedbama koje mogu direktno mijenjati realnost, a \u0161to poznajemo kao ritual ili politi\u010dki nastup, pripisala se bit umjetni\u010dke izvedbe \u2013 privremenost i neobavezna spektakularnost. Publika, dru\u0161tvena javnost, takvog hibrida politi\u010dke izvedbe koja se slu\u017ei jezikom spektakla, ne mo\u017ee do\u017eivjeti katarzu krajem izvedbe, iako je pri\u017eeljlkuje kao i svaka kazali\u0161na publika, a zato jer se izvedbeni ciklus politi\u010dkog izvedbenog spektakla stalno ponavlja. Do\u017eivljava se samo frustracija, a koja je opet samo poticajni izvedbeni element ka sljede\u0107em impulsu ritma dramaturgije hibrida – odustajanju i zaboravu. Zasi\u0107enost takvim stanjem dovela je do nekriti\u010dkog prihva\u0107anja mogu\u0107nosti koje je nagovijestila digitalna kultura, osobito od po\u010detka 2000. Jezik digitalne kulture ne mo\u017ee slu\u017eiti (samo) prikrivanju pravih namjera ili zavo\u0111enju radi postizanja nekog skrivenog cilja. Digitalne baze podataka \u010duvaju svaku rije\u010d i izre\u010denost, kao i sve mogu\u0107e kalkulacije kombinacija izvedbi i rezultata. Takvo stanje omogu\u0107uje pristup podacima iz svih mogu\u0107ih kutova, onemogu\u0107uje skrivanje, te tako stvara osje\u0107aj uklju\u010denosti u proces dono\u0161enja odluka, nekada\u0161nje zatvorene sfere tajnog znanja elitnih krugoiva. Suvremene politi\u010dke platforme prepoznale su takav trend i zato sve vi\u0161e, uz uobi\u010dajenu politi\u010dku dramaturgiju dualnog jezika, upotrebljavaju i novi jezik kojim naizgled osiguravaju stalnu kontrolu svojeg djelovanja. Sada se obe\u0107ava sudjelovanje svih zainteresiranih u procesima odlu\u010divanja, a \u0161to bi trebalo onemogu\u0107iti manipulaciju informacijama u svrhu prikrivanja interesa tajnovitih skupina. Ono \u0161to je doista novo je to da interesne skupine nisu vi\u0161e tajnovite. Digitalna kultura brzinom razmjene informacija dosita je omogu\u0107ila pristup do tada skrivenim sferama. Takva dinamika nije onemogu\u0107ila interesne skupine ve\u0107 ih je natjerala na promjenu jezika i dramaturgije kojom se slu\u017ee preko politi\u010dkih platformi. To je razvidno ve\u0107 povr\u0161nom analizom na\u010dina djelovanja suvremenih politi\u010dkih platformi<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u digitalnoj kulturi. Naime, umjesto jezika prikrivanja i zavo\u0111enja one upotrebljavaju jezik dvosmjerne komunikacije i participacije isti\u010du\u0107i pri tom transparentnost kao po\u017eeljnu posljedicu. Zapravo se radi o upotrebljavanju jezika samo-odr\u017eavanja, a odlu\u010dna otvorenost kojim se upotrebljava potvr\u0111uje kako je u cijeli taj novi komunikacijski sustav ugra\u0111en i diskurs koji tu nikako ne pripada. <\/p>\n

 <\/p>\n

Jezik digitalne kulture<\/strong><\/p>\n

Jezik nove digitalne kulture koji je i jezik namjerno kreiranih la\u017enih vijesti, dubokog nestvarnog ili kultura brisanja, naizgled se koristi samo kao produ\u017eetak dru\u0161tvenih alata ideologizacije realnosti. Digitalna kultura se odr\u017eava trenutnom dvosmjernom komunikacijom, a koja obuzima sve strane koje sudjeluju, aproprira njihove atribute i stvara privremenu ali zajedni\u010dku komunikacijsku pozornicu. Kako bi se takva pozornica odr\u017eala koristi se jezi\u010dnim sklopovima kojeg ina\u010de rabe psihopati ili sociopatske skupine. Jezik je to bez izvornika i dru\u0161tvenog cilja, jezik akcije prilagodbe postoje\u0107e realnosti kako bi se osoba pozicionirala u njoj. Na djelu je novi diskurs; arhiviranje podataka kao objekata. Njemu se priklju\u010duju i meta podaci, upute javne izvedbe. Jednom aktivirani, takvi objekti mogu djelovati u ljudskoj fizi\u010dkoj realnosti igraju\u0107i razne uloge, a\u00a0 kako bi prilago\u0111avali stvarnost potrebama politi\u010dke platforme. \u017divot kao pozornica<\/em> nije samo Shakespeareov stih . Naime, kako bi uop\u0107e opstali u prirodnom okru\u017eenju prisiljeni smo stvarati mentalne slike o sebi i drugima. Takve slike su svojevrsni objekt kojeg pohranjujemo u jezik. U normalnim okolnostima takav jezik slu\u017ei dinami\u010dnoj razmjeni iskustava na pozornicama, od umjetni\u010dkih do \u017eivotnih. U okolnostima poreme\u0107ene percepcije jezik poprima oblik samosvjesnih karaktera koji te\u017ee osvajanju pozornice na kojoj su se zatekli. Dvadeseto stolje\u0107e vizionarski je opisano djelom dramskog pisca Pirandella koji je, inspiriran slu\u010dajem psihopatije u vlastitoj obitelji, dopustio likovima stupe izvan kazali\u0161ne pozornice u na\u0161 svakodnevni \u017eivot (Fergusson 1972: 186). Realni \u017eivot\u00a0 postaje pozornica koju fikcionalni likovi poku\u0161avaju osvojiti. Od tada su pozornice fikcije i pozornice \u017eivota toliko puta ve\u0107 osvajane da se sada, u dvadeset i prvom stolje\u0107u po njima kre\u0107emo isklju\u010divo pomo\u0107u izvedbenih dramaturgija. Primjerice, \u010dak i tako drasti\u010dan primjer ekskluzivne ljudske djelatnosti kao \u0161to je rat, preispitivanje osnovnih ljudskih stanja poput tjelesnosti ili smrtnosti, zamjenjuje – izvedba rata. Prvo Baudrillard krajem 20. st. zamje\u0107uje teatralizaciju rata pomo\u0107u masovnih medija, gdje kretanja i sukobi ljudskih tijela postaju jezi\u010dni materijal za izvedbu vijesti (Baudrillard 1995: 61). Tu izvedbu kreiraju centralizirane mre\u017ee, interesi skupina i pojedinaca, kao i masovna publika medija koja \u017eudi za novim slikama i novim pozornicama. Digitalna kultura od 2000. ljude pretvara u korisnike koji su naizgled i slobodni kreatori. Rat, koji je u dvadesetom stolje\u0107u postao medijski spektakl, sada je korisni\u010dki materijal za kreiranje spektakla. Primjerice,\u00a0 rat u Ukrajini naziva se i TikTok rat<\/em>. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

TikTok rat<\/strong><\/p>\n

TikTok je dru\u0161tvena mre\u017ena digitalna platforma lansirana 2016. kao Douyin<\/em> u Kini, a 2017. i internacionalno, kao aplikacija za pametne telefone. Radi se o su\u010delju za obradu i prikazivanje korisni\u010dki kreiranog video sadr\u017eaja u trajanju od nekoliko minuta. Su\u010delje operira s otprilike dvije milijardi aktivnih korisnika dnevno. Su\u010delje se bitno razlikuje od poznatih dru\u0161tvenih mre\u017ea, primjerice Facebooka, na kojima sadr\u017eaj preuzimate od poznatih izvora, grupe prijatelja ili drugih koji su do vas do\u0161li dijeljenjem od nekoga koga poznajete. TikTok omogu\u0107uje da materijal preuzimate od nepoznatih, bez ikakvih ograni\u010denja. To zna\u010di da se video izvje\u0161taje mo\u017ee premonitirati, miksati, dodavati im filtere i komentare. The Guardian\u00a0 izra\u017eava zabrinutost zbog kreiranja digitalne atmosfere u kojoj je i iskusnom novinaru te\u0161ko razlikovati istinu od ogovaranja, parodija i fabrikacija (Guardian 2022). Ne postoji nikakva dru\u0161tvena ili moralna odgovornost, pa \u010dak ni za utjecatelje \/ (eng. influencer)\u00a0 koji su dokazano potkupljivani, a kako bi plasirali odre\u0111enu verziju ratnih izvje\u0161taja. Ne\u0161to tako stvarno i fizi\u010dki, kao \u0161to su ratna razaranja, postaje materijal za izvo\u0111enje na dru\u0161tvenim digitalnim mre\u017eama. Taj materijal tretira se kao i svaki drugi materijal, kao objekt za manipulaciju. The New Yorker upozorava kako je dekontekstualizirani video iz ukrajinskog rata, a koji koristi popularnu pozadinsku glazbu i u kojem su bezbri\u017enom trzaju\u0107om <\/em>monta\u017eom ukomponirani dijelovi grafike ratne video igrice, ima devet miliona svi\u0111anja<\/em>. Ratni izvje\u0161taji i slike ljupkih ma\u010di\u0107a podlo\u017eni su istom mre\u017enom obrascu, uzdi\u017eu se i spu\u0161taju ovisno o interesu miliona korisnika. Jedan korisnik opisuje to kao „nadrealnu situaciju u kojoj\u00a0 gledam prvo video snimku ratnih zlo\u010dina, a ve\u0107 u sljede\u0107em trenutku istim emotivnim anga\u017emanom gledam reklamu za dezodorans. (Chayka 2022.) Ravnopravnost izvedbenih jezika ukida tradicionalne hijerarhije kvalitete, u svim su\u010deljima u kojima ljudi \u017eive, fizi\u010dkim i virtualnim.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Do\u017eivljavanje ili \u017eivot<\/strong><\/p>\n

Dramati\u010dar i pisac Jack London 1903. pi\u0161e kako: „\u2026svrha \u017eivota je \u017eivjeti a ne egzistirati \/ postojati“. Nakon prili\u010dno intenzivnog pro\u017eivljavanja prvih desetlje\u0107a 20. st., \u017eivljenje koje su kreirala najnaprednija ljudska dru\u0161tva zaustavilo se pred milionima le\u0161eva iz ratova i logora. \u017divljenje tako postaje samo materijal, objekt ne\u010dije izvedbe u drugim, medijskim i sli\u010dnim nematerijalnim su\u010deljima. U takvim okolnostima pojava egzistencijalizma, kao filozofskog pravca koji \u017eivotom smatra postojanje samo, nije slu\u010dajno. Umjesto dinamike \u017eivljenja i do\u017eivljavanja (koja je samo skup opa\u017eaja koji se kre\u0107u, kao hiper osobnost koordinatama ome\u0111enog vremena i prostora), egzistencijalisti isti\u010du postojanje kao su\u010delje stalne anksioznosti. A ta anksioznost posljedica je neprestanog dono\u0161enja odluka, a\u00a0 koje ljudi donose svjesno i nesvjesno, u svakom momentu \u017eivota. \u017divljenje kao princip \u017eivota treba javnu izvedbu, dokaze pro\u017eivljenog, dokumentaciju, medije, fikciju. To zna\u010di da proizvodi informacijske objekte kojima je mogu\u0107e naknadno manipulirati. Postojanju samom, o kojem govori egzistencijalizam, nije potrebna medijska propaganda ve\u0107 kriti\u010dka analiza, edukacija, \u0161irina uma. Zato nije \u010dudno \u0161to je egzistencijalizam gotovo nestao u javnoj eksploziji dru\u0161tvenih pokreta kraja \u0161ezdesetih. Ti se novi dru\u0161tveni i politi\u010dki pokreti ispreple\u0107u s razvojem pop tehnologije i kulturom masovnih medija. Fischer-Lichte pi\u0161e o velikom performativnom obratu \u0161ezdesetih kada se sve te\u017ei realizirati kao izvedba, proizvodnja doga\u0111aja. U\u010dinak vi\u0161e nije\u00a0 zavisan od zna\u010denja, doga\u0111a se preobrazba svih koji iskuse transformacije (Fischer-Lichte 2009: 16). Ali u digitalnoj kulturi dvadeset i prvog stolje\u0107a svi ti u\u010dinci na ljude, sve preobrazbe potaknute javnim izvedbama tijela, pretvaraju se u komunikacijski jezik i objekte nove informacijske ere. Prvo ih iskori\u0161tavaju masovni mediji kao materijali svojeg javnog spektakla, a onda taj materijal koristi digitalna tehnologija za punjenje svojih baza podataka i \u0161irenje mre\u017ea. Tek neposredno prije po\u010detka TikTok rata dolazi do reevaluacije egzistencijalizma. Vode\u0107i teoreti\u010dar digitalne izvedbe, Steve Dixon, uskrsava dva zaboravljena pojma u sintagmu koja definira vrijeme u kojem \u017eivimo. Naziva ga dobom „kiberneti\u010dkog egzistencijalizma“ (Dixon 2020:\u00a0 passim). Spoznaja (egzistencijalisti\u010dka) kako je \u017eivot odre\u0111en nizom pravila koja svjesno ili nesvjesno moramo pratiti (kibernetika) pro\u0161irena je prebacivanjem na\u0161ih tajnih i skrivenih odluka o svemu (egzistencijalizam) u sferu javnog i izvedbenog, a koja se neprestano obnavlja kodovima i obrascima (kibernetika). Kao ljudi, mi smo ograni\u010deni tijelom i kulturolo\u0161kim nakupinama i na\u0161a pozicija \u017eivljenja prokazana je kao puko prikupljanje materijala za ekranske izvedbe, ali istovremeno nam je omogu\u0107eno sudjelovanje u dinamici postojanja kakva nije zabilje\u017eena nikada u povijesti \u010dovje\u010danstva. Svi danas imamo trenutni pristup drugom kraju svijeta, mo\u017eemo gledati kroz svemirske teleskope u klastere galaksija udaljenih milionima svjetlosnih godina, doprinijeti po\u010detku ili kraju nekog rata (raspravama, donacijama, pritiscima na medije i politi\u010dare itd.), mo\u017eemo se umjetni\u010dki, dru\u0161tveno, emotivno izraziti i to javno objaviti i\u00a0 tako eventualno evaluirati vrijednosti vlastitih \u017eivljenja i vlastitih produkata. Ali problem je \u0161to medij koji nam omogu\u0107uje takvo „\u017eivljenje“ nije vi\u0161e jednostavan stroj s ulazom i izlazom.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Nestvarni stroj<\/strong><\/p>\n

Stroj je sada sposoban emulirati realnosti i simulirati i druge medije. Gr\u017eini\u0107 uo\u010dava kako se stroj sve vi\u0161e i vi\u0161e modificira te od mehani\u010dkog preoblikuje u potpuno kompjuterski vo\u0111enu napravu. Posljedice takvog razvoja su ogromne jer, kako dalje pi\u0161e Gr\u017eini\u0107: „\u2026 ta naprava je, to \u017eelim naglasiti, na obje strane slike, na razini njene produkcije i reprodukcije, objekat i subjekat ujedno“ (Stojni\u0107 2015: 59). Izvedba rituala primjer je ranog svo\u0111enja ljudi i \u017eivljenja na informacijske objekte. Dramaturgija ritualnog obreda, izjava punoljetnosti primjerice, upisana je u arhivirani izvedbeni obrazac. Taj obrazac se javno izvodi u otprije kodiranom sustavu. I ako se ispravno izvede posti\u017ee cilj u materijalnoj stvarnosti, kandidat doista postaje ne\u0161to drugo, primjerice punoljetan ravnopravan \u010dlan zajednice. To postignu\u0107e nitko vi\u0161e ne mo\u017ee osporiti, i do kraja \u017eivota svi se prema njemu odnose u skladu s njim. Ritualna izvedba mijenja realnost, kako je o tome pisao Turner (Turner 1969: passim). Polazne i zavr\u0161e to\u010dke rituala posve su jasne. No \u0161to je s granicama utjecaja izvedbe na realnost u doba strojne logike. Ako se odvija perpetualna cirkulacija informacijskih objekata koja se realno\u0161\u0107u hrani kao svojim baznim materijalom, posljedice na fizi\u010dku, ljudsku realnost moraju biti uo\u010dljive. Skandal s tvrtkom Cambridge Analytica<\/em>\u00a0 pokazuje kako su se kontroleri fikcija pretvorili u neku vrstu ljudskih strojeva, objekata i subjekata istovremeno. Ukratko, ta tvrtka je pru\u017eala globalno konzultantske usluge politi\u010darima u svrhu pobjede na demokratskim izborima. Obra\u0111uju\u0107i stotine miliona podataka o korisnicima dru\u0161tvenih mre\u017ea, uglavnom Facebooka, tvrtka je dolazila do realnih podataka o namjerama glasa\u010da i na\u010dinima kako da se te namjere preokrenu u korist njihovog klijenta. Svaka ljudska jedinka pretvorena je u informacijski objekt koji se sastojao od samo pet to\u010daka. Svih trideset sedam milijardi stanica ljudskog tijela i milijarde neurona i milijarde misaonih impulsa u sekundi svedene su na pet to\u010daka. Informacijskim objektom od pet to\u010daka relativno je lako manipulirati i upravljati (Great Hack 2019). Operateri tvrtke koristili su opet dru\u0161tvene mre\u017ee kako bi adaptirali neke od informacijskih to\u010daka kod individua koje se nisu slagale s njihovim politi\u010dkim programom. Najuspje\u0161niji u takvom preusmjeravanju bili su kada bi koristili alate fikcije, izvedbene umjetnosti, kreativnih intervencija poput mema i sl. Tako se i na dramaturgije kojima se slu\u017ee nove politi\u010dke snage, poput Cambridge Analytica-e,\u00a0 mo\u017ee gledati i kao na poku\u0161aj uspostavljanja ritma predstave. Postoje parametri i koordinate na svim stranama mre\u017ee i zadatak operatera je da ih pove\u017ee u funkcionalnu cjelinu. Koriste\u0107i se dramaturgijama izvedbe, dakle mehanizmima kojima informacijske predlo\u0161ke pretvaramo u aktivnu izvedbu, operateri nastoje proizvesti katarzi\u010dan rezultat. Sli\u010dno preobrazbama publike umjetni\u010dkog performansa, a koji reagiraju zbog same izlo\u017eenosti izvedbi. Politi\u010dka platforma izvedbeno jest predstava, ali su\u0161tinski je ritual jer je usmjerena na prilago\u0111avanje stvarnosti. U ritualu sudjelovanje je svjesno, dobrovoljno, i ima konzekvence za koje svi sudionici znaju. Publika rituala ravnopravan je sudionik, kao i izvo\u0111a\u010di ili provoditelji rituala. Sam doga\u0111aj, izlo\u017eenost fizi\u010dkoj transformaciji u ritualu mijenja sve sudionike. Ritam koji se uspostavlja u ritualu je proveden liturgijom, zapisanom dramaturgijom koja prevodi tekst u izvedbu. Suvremeni politi\u010dki ritual je komplicirani hibrid, jer ne \u017eeli publiku koja je svjesna sudjelovanja, i zato se mimikrira u predstavu. Kao da je suvremena politi\u010dka izvedba provela ono \u0161to Fischer-Lichte pi\u0161e o umjetni\u010dkim performansima koji osciliraju izme\u0111u rituala i spektakla i gdje nema razumijevanja radnje, nego ste\u010denim i izazvanim iskustvima dolazi do transformacije izvo\u0111a\u010da i publike. Tjelesnost djelovanja dominira nad znakovito\u0161\u0107u (Fischer-Lichte 2009: 4-7).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Hakiranje istine ili propaganda<\/strong><\/p>\n

Manipulacija \u010dinjenicama kao materijalom javne izvedbe nekada je bila strogo ograni\u010denog karaktera. Pojednostavljeno, pobjednici pi\u0161u povijest . Ne samo nakon ratova, nego i u svakoj odluci koju donosi grupa ili pojedinac. Odluka da se prihvati ovo, a eliminira ono drugo. Eliminirano u digitalnoj kulturi ne nestaje nego postaje dio arhiva objekata u bazi podataka. I omogu\u0107uje neko novo pisane budu\u0107e istine, hakiranje stvarnosti. Obrazac takvog hakiranja kao da je prepisan iz Orwelovog Ministarstva Istine , u kojem se dru\u0161tvena istina kreira brisanjem, kidanjem, lijepljenjem, fotomonta\u017eom. U ne-fikcionalnoj stvarnosti istinu kreiraju birokrati, primjerice bri\u0161u\u0107i jednog po jednog \u010dovjeka sa Staljinovih fotografija, ili uredno popisuju\u0107i logorske uspjehe smanjenja broja nepo\u017eeljnih.<\/p>\n

Ako se identitet stalno konstituira performativnim aktima kako pi\u0161e Butler, onda je logi\u010dan i proces utjelovljenja historijsko kulturnih mogu\u0107nosti, tijela i identiteta. Identitet je prema Butler inscenacija prethodno danog teksta, kao u kazali\u0161tu, jer je radnja ve\u0107 zapo\u010dela prije pojave individualnog akta na sceni, tj. repertoar zna\u010denja koja su dru\u0161tveno ve\u0107 uvedena (Butler u Fischer-Lichte 2009: 22). Zato je nekada bilo bitno da se taj repertoar zna\u010denja jasno evidentira, da se obrasci izvedbe jasno razlikuju. Primjerice \u0161to je ritual, a \u0161to predstava, ili \u0161to je po\u017eeljna izvedba dru\u0161tvenog pona\u0161anja i statusa, a koje izvedba dru\u0161tveno diskvalificira. Jasno\u0107a ne (samo) zato \u0161to su vlastodr\u0161ci htjeli imati jasan pregled situacije kojom moraju upravljati, nego i zato da se politi\u010dka manipulacija, upravljanje fikcijama masa, ne bi okrenula protiv njih samih.\u00a0 <\/p>\n

1622. Katoli\u010dka crkva osniva Congregatio de Propaganda Fide \/ Kongregaciju za propagaciju vjere<\/em> (u misijama). U samom nazivu institucije obja\u0161njava se svrha djelovanja – \u0161irenje vjere. \u0160irenje podrazumijeva metode koje osna\u017euju efikasnost djelovanja. Nazivom kongregacije jasno se poru\u010duje kako ovo djelovanje nije djelovanje edukatora. Edukator izvodi kako bi potaknuo neki oblik kriti\u010dkog mi\u0161ljenja kod svoje publike. Zato on temu poku\u0161ava osvijetliti s vi\u0161e strana. Propagator je usmjeren na pridobivanje simpatija publike prema jednom odre\u0111enom aspektu teme, onom koji odgovara njemu i njegovoj politi\u010dkoj agendi. Lenjin 1902. u pamfletu \u0160to se mo\u017ee u\u010diniti? pi\u0161e o propagandi kao razumnoj upotrebi historijskih i znanstvenih \u010dinjenica kako bi se indoktriniralo obrazovane, a o agitaciji kao namjernoj uporabi „slogana, parabola, i polu-istina kako bi se istra\u017eile pritu\u017ebe neobrazovanih i nerazumnih“. Lenjin kreira mo\u017eda prvo hibridno su\u010delje, naziva ga „agitprop“ (slo\u017eenica od rije\u010di agitacija i propaganda). Agitprop postaje najmo\u0107nije oru\u017eje komunisti\u010dke politi\u010dke platforme u dvadesetom stolje\u0107u, a metoda djelovanja (tjedno i mjese\u010dno tiskanje knji\u017eice s uputama i novim sloganima, primjerice) uzor je djelovanja politi\u010dkim platformama do danas. Podsje\u0107am kako je Cambridge analytica indoktrinirala neistomi\u0161ljenike na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama uporabom kratkih kreativnih formi, mema, video clipova i drugih umjetni\u010dkih i pseudo-umjetni\u010dkih formi.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Strojni um<\/strong><\/p>\n

Djelovanje strojnog uma, su\u010delja koje preprogramirane naredbe izvr\u0161ava toliko brzo i efikasno da nam se mo\u017ee u\u010diniti kako ima vlastitu samosvijest ili osobnost, u osnovi jest agitpropovsko. Stroj, osobito onaj ra\u010dunalni ili kontroliran od ra\u010dunala, nema potrebu za razlikovanjem subjekta i objekta, ili potrebu za preispitivanjem svoje pozicije u tom smislu. On izvr\u0161ava naredbe i posti\u017ee zadani cilj. Sve varijacije, zastoji zbog preispitivanja, nestabilnosti ili sumnje u vlastitu poziciju stroju predstavljaju vi\u0161ak, nepotrebnost koju odbacuje. Ljudima su upravo takve nesavr\u0161enosti temeljna oznaka ljudskog. Ljudska civilizacija \u010desto je radila gigantske korake unatrag samo da bi uhvatila zalet za prodor u budu\u0107nost. Strojnom umu takvo povla\u010denje od izazova predstavlja nelogi\u010dnost, pogre\u0161ku. Stroj je rukovo\u0111en algoritmom, nizom komandi koje poku\u0161avaju na najjednostavniji na\u010din posti\u0107i odre\u0111eni cilj. Operativni sustavi ra\u010dunalnih strojeva \u010dak pribjegavaju i kraticama uobi\u010dajenih kodova, a kako bi isti cilj postigli br\u017ee. Nekada\u0161nje polu-ilegalno varanje u ra\u010dunalnim igrama pomo\u0107u tajnih kratica, danas je uvedeno u javni diskurs kao aplikacije za pre\u010dace na pametnim telefonima. Efikasnost izvedbe nadre\u0111ena je bilo kojoj drugoj svrsi ili motivaciji. Upravo zato Dixon ka\u017ee da je tehnologija ritual ili ono \u0161to je od rituala ostalo (Dixon 2007: 484). Poku\u0161avaju\u0107i strojnu djelatnost opisati kao neku vrstu kodirane liturgije. \u010covjek se i takvom ritualu podvrgava svjesno. Postaje digitalnim avatarom, ulazi u svijet virtualne realnosti prepu\u0161taju\u0107i dio svojih osjetila stroju, te kreira bolje svjetove za sebe simulacijama. Oscilira izme\u0111u svjesnosti svoje dvostruke pozicije, svojeg tijela i svojeg pod-tijela i zanesenosti koja proizlazi iz vjere u stroj, dojma da je i subjekt i objekt. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Jezik psihopatije ili politika sociopatije<\/strong><\/p>\n

Terminom sociopatija u novije se vrijeme zamjenjuje nekada uvrije\u017eeni termin pshihopatija.\u00a0 Hare upozorava kako je u pro\u0161losti dolazilo do mije\u0161anja pojmova psihopatija i psihoti\u010dnost. Potonje je definirana klini\u010dka bolest, a psihopatija termin za neprihvatljivo dru\u0161tveno pona\u0161anje. Psihopatija je svjesno anti-dru\u0161tveno pona\u0161anje, a koje nije rezultat deluzije ili dezorijentacije nego slobodnog izbora (Hare 1999: 56). Psihopatija tako ostaje izvan strogo klini\u010dkog podru\u010dja, njezino anti-socijalno djelovanje nije prepoznato kao prijetnja. Ipak, Hare upozorava kako su posljedice psihopatskog djelovanja realne: “Psihopati su dru\u0161tveni predatori koji \u0161armiraju, manipuliraju i nemilosrdno probijaju svoj put kroz \u017eivot, ostavljaju\u0107i \u0161iroki trag slomljenih srca, slomljenih o\u010dekivanja i praznih nov\u010danika.\u00a0 Potpuno bez savjesti i osje\u0107aja za druge, sebi\u010dno uzimaju ono \u0161to \u017eele i rade kako im je volja, kr\u0161e\u0107i dru\u0161tvene norme i o\u010dekivanja bez imalo osje\u0107aja krivnje ili \u017ealjenja ” (Hare 1999: 3). Era dru\u0161tvenih digitalnih medija pridonijela je legitimaciji sociopatskih (nekada: psihopatskih) aktivnosti. Ako dru\u0161tvene platforme izgledaju relativno pristojno to je samo zato \u0161to posebne ekipe ljudi dnevno izdvajaju i eliminiraju sociopatske poku\u0161aje postavljanja neprimjerenog sadr\u017eaja (od komentara i uznemiravanja do snimaka stvarnih ubojstava i silovanja). Sti\u017eu se filtrirati samo o\u010diti ekstremni sociopatski poku\u0161aji. Sve ostalo, poput trollinga<\/em>\u00a0 ili bullyinga<\/em> , ne sti\u017ee se eliminirati i tako postaje uobi\u010dajeno. Tako se, zbog ograni\u010denih kapaciteta ljudske kontrole nad strojnom kulturom, formira novi legitimni dru\u0161tveni jezik. Njime se sugerira da je prihvatljivo ono \u0161to se objavljuje samo zato \u0161to se objavljuje. Sjetimo se osnovne karakteristike propagande, dijametralno je suprotna edukaciji jer namjerno izbjegava osvjetljavanje pitanja s vi\u0161e strana, te tako namjerno poti\u010de nekriti\u010dko mi\u0161ljenje, a u te\u017enji da stvori vjeru \/ povjerenje u ponu\u0111eno. Zato je logi\u010dno kako \u0107e ve\u0107 etablirano stanje misli i jezika na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama iskoristiti djelatnosti poput politike. Ali ova, tehnologijom pogonjena, dru\u0161tvena djelatnost posjeduje mo\u0107 apsorpcije radi simulacije. Drugim rije\u010dima, \u010dak i kompleksnu aktivnost, kao \u0161to je politi\u010dka, sposobna je pretvoriti u vlastiti informacijski objekt. <\/p>\n

Psihopatija, kao i politika, te\u017ei ostaviti trag u dru\u0161tvenoj sferi, a za \u0161to je potrebno dinami\u010dno i prilagodljivo pona\u0161anje kojim se \u010desto uspje\u0161no skriva krajnja namjera. Psihopat se naj\u010de\u0161\u0107e razotkriva upotrebom jezika, dakle posljedicama djelovanja. Jezik koji upotrebljava razotkriva se kao konstrukcija, oru\u0111e. Mehanizam izvedbe suvremene politike preuzima jezik digitalne tehnologije radi diseminacije propagande ali i sugeriranja dojma kako je aktualan i blizak dru\u0161tvenim trendovima. Mo\u017eemo, dakle pretpostaviti kako aktualne politi\u010dke platforme, preuzimaju\u0107i diskurs dru\u0161tvenih mre\u017ea digitalne kulture, preuzimaju i jezik sociopatije kojim je ta kultura impregnirana. To nam se u po\u010detku mo\u017ee \u010diniti nemogu\u0107im jer politi\u010dka javna izvedba opstaje samo ako se svojim korisnicima dokazuje ili bar prikazuje kao dru\u0161tveno korisna aktivnost. Ona ne mo\u017ee opstati jezikom i djelovanjem koji su anti-dru\u0161tveni, sociopatski. Ipak, \u010dini se da je recentno stvoren hibrid koji funkcionira kao legitimna politi\u010dka praksa iako je o\u010dito anti-dru\u0161tven. Jasnije \u0107e nam biti ako podrobnije promotrimo izvedbeni diskurs dru\u0161tvenih digitalnih mre\u017ea. One su same konstituirane kao hibridi pa zato mogu trenutno mijenjati svoju izvedbu ili simulaciju drugih medija. Kada ne funkcionira jedna izvedbena dramaturgija prelazi se automatski na drugu. Kada bi to isto radio \u010dovjek, bio bi okarakteriziran kao nesuvisao ili psihopat. Moglo bi se zato re\u0107i da je slu\u017ebeni jezik digitalne kulture, lingua franca digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea, glosolalija. Na\u010din na koji se jezi\u010dna kakofonija transformira u ljudima razumljive obrasce zapravo je krajnje utilitaran; biranje najefikasnijeg materijala iz baza podataka i njegova izvedba kao predstave na su\u010deljima ili ekranima. Ra\u010dunalo nema emotivan odnos prema materijalu kojeg izvodi, va\u017ena je samo efikasnost. Takva efikasnost u provo\u0111enju vlastitog cilja, a bez emotivnog vezivanja, definicija je jezika iz sociopatskog spektra. <\/p>\n

Navest \u0107u zato nekoliko primjera po kojima lije\u010dnici sa sigurno\u0161\u0107u mogu utvrditi da li je prisutan odre\u0111eni oblik psihopatije kod pacijenta. Fascinira kako bi svi ti primjeri mogli stajati i kao opis izvedbi suvremenog politi\u010dkog javnog djelovanja, kao i opis metoda odr\u017eavanja digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Kori\u0161tenje obrazaca zavo\u0111enja.<\/strong><\/p>\n

Namjerna upotreba jezi\u010dnih obrazaca, a radi uvjeravanja i zavo\u0111enja dru\u0161tva koje ima otprije formirano druga\u010dije mi\u0161ljenje. U politi\u010dkom djelovanju to izgleda kao legitimno sredstvo postizanja cilja. Psihopat (sociopat) zapravo nema cilj, njemu zadovoljstvo stvara samo bavljenje takvim obrascima. U\u017eiva u svojoj poziciji mo\u0107i i pokoravanju drugih zavo\u0111enjem. Politi\u010dar\u00a0 koji javno izjavi kako se nema \u0161to njega analizirati ili kritizirati jer on je dobio izbore i tek na sljede\u0107im izborima mo\u017ee se vidjeti da li radi dobro ili ne zapravo u\u017eiva u ste\u010denoj poziciji mo\u0107i i iskreno ne razumije za\u0161to se osvojeno dovodi u pitanje.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Nemogu\u0107nost stvaranja slike posljedica svojeg pona\u0161anja.<\/strong><\/p>\n

Sustav vjerovanja kreira se treningom kroz institucije, obitelj, dru\u0161tvena iskustva\u2026 socijalizacija doprinosi konstruiranju savjesti. Psihopati nemaju taj unutarnji glas, upozorava Hare. Zato psihopati nemaju sposobnost stvoriti mentalnu sliku posljedica svojeg pona\u0161anja (Hare 1999: 123,127) Jedan od jasnih znakova psihopatije je kada osoba ne mo\u017ee izraziti bilo kakvu vrstu samokritike ili sumnje u svoje postupke iako je suo\u010dena s jasnim \u010dinjenicama i posljedicama takvih svojih radnji. Osoba tada nao\u010digled preokre\u0107e teze koje je do tada uporno branila, a samo kako sliku o sebi provela dalje, iako je ta slika samo u njezinoj glavi. Primjer iz politike je predsjednik velike svjetske sile, nekada\u0161nji miljenik masovnih medija i reality tv programa, a koji je poku\u0161ao priskrbiti javnu podr\u0161ku nastupom na televizijskim vijestima gdje je osobno tuma\u010dio putanju tornada koji je prijetio uni\u0161tenju naseljenih podru\u010dja. U nekoliko dana tornado je oslabio i nije uop\u0107e pro\u0161ao putanjom koju je javno vizualizirao predsjednik. Suo\u010den sa snimkama sebe samog kako u rukama dr\u017ei krivu grafiku putanje tornada, politi\u010dar se ne suo\u010dava s pogre\u0161kom, \u010dak ne poku\u0161ava o\u010ditu pogre\u0161ku prebaciti na suradnike, on \u010dvrsto zadr\u017eava svoj stari stav i uporno brani ono \u0161to je on prezentirao kao stvarnost.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Prilago\u0111avanje postoje\u0107e stvarnosti<\/strong><\/p>\n

Psihopat \u017eivotne okolnosti vidi kao otprije stvorenu pozornicu. Osje\u0107a se nepripadaju\u0107e takvom \u017eivotu, strukturi odnosa, a zbog nedostatka empatije prirodno mu je da sam sebi stvori ni\u0161u u kojoj \u0107e opstati. Njegov cilj je osobno zadovoljstvo a ne promjena okolnosti za op\u0107e dobro. Kako bi ostvario taj cilj mora nau\u010diti primijeniti dru\u0161tvene aktivnosti, jezik, odnose s drugima, dramaturgije izvo\u0111enja. Najlak\u0161e mu je kombinirati postoje\u0107e obrasce u novi sklop. Pri tom nije ograni\u010den moralom, empatijom ili razmi\u0161ljanjem od djelovanju na dru\u0161tvo. Otud iskreni \u0161ok u dru\u0161tvu kada se psihopat razotkrije. Jer tolike godine bio je ugledan lije\u010dnik, odvjetnik ili politi\u010dar. Jezik koji je upotrebljavao sada se sagleda kao oru\u0111e kojim se slu\u017eio kako bi stvorio sebi put kroz \u017eivot. Primjerice, jedan balkanski politi\u010dar uspje\u0161no je zavodio javnost obe\u0107anjima temeljitih promjena u dru\u0161tvu. Kada je dobio djeli\u0107 vlasti odmah je javno zatra\u017eio da se ukinu i parlament i sve institucije i da se njemu daju neograni\u010dene ovlasti, kao i zapovjedni\u0161tvo nad vojskom. Javni \u0161ok koji je izazvao takvom otvorenom reevaluacijom svojeg jezika nije onemogu\u0107io njegovo daljnje sudjelovanje u politi\u010dkom \u017eivotu.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Obrana svoje realnosti<\/strong><\/p>\n

Suo\u010den s mogu\u0107om situacijom razotkrivanja, psihopat redovito po\u010dinje jezi\u010dno opravdavati samog sebe. Ukoliko to ne uspijeva, ukoliko vidi sliku sebe kako se ru\u0161i, psihopat napu\u0161ta popri\u0161te. On se nikako ne mo\u017ee suo\u010diti sa promjenom slike o sebi. (Hare 1999: 109). Primjer je balkanski poduzetnik i politi\u010dar koji, suo\u010den s ru\u0161enjem javne slike o sebi, fizi\u010dki bje\u017ei tr\u010danjem ispred novinara. To bje\u017eanje tr\u010danjem sredovje\u010dnog gospodina u odijelu ru\u0161i javnu sliku o tranzicijskom ugledniku koju je godinama gradio do tog trenutka. On brani sliku sebe u mjehuru realnosti kojeg sam nastanjuje. Ne razumije da stvara novu javnu sliku, smije\u0161nog \u010dovje\u010duljka koji se skriva tr\u010de\u0107i. Primjera je bezbroj, od \u010duvara nacisti\u010dkih logora koji u dokumentarnim filmovima dvadeset godina poslije izjavljuju da nikada nisu pomislili kako rade ne\u0161to lo\u0161e jer je sve bilo po zakonu, do ratnih zlo\u010dinaca iz balkanskih ratova koji pronalaze uvijek nove obrasce realnosti kako bi opravdali idealiziranu sliku samih sebe. Nijedan, ba\u0161 nijedan, nije pomislio da je on pogrije\u0161io i onda nekim \u010dinom pokajanja\u00a0 javnosti omogu\u0107io katarzu ili bar analizu okolnosti koje dovode do transgresije po pritiskom.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Povjerenje u autoritet<\/strong><\/p>\n

Psihopati su svjesni, pi\u0161e Hare, postojanja op\u0107eg ljudskog povjerenja u ljude na pozicijama, primjerice lije\u010dnike, odvjetnike, profesore. Zato nastoje posti\u0107i dru\u0161tveni status bilo kojim sredstvima. Hare pi\u0161e o odvjetniku razotkrivenom kao psihopatu kada je financijski iskoristio klijente. Zanimljivo, taj psihopat se okrenuo protiv sebe i vrlo glasno isticao svoje grijehe, te obe\u0107avao kako \u0107e sve vratiti, do posljednjeg centa. Ali utvr\u0111eno je kako uop\u0107e nema odakle vratiti. Lije\u010dnici ustanovljavaju kako se i dalje radi o samo-obmani, jer njemu je izno\u0161enje samo plemenite i dobre namjere dovoljno. Nije va\u017eno \u0161to to ne mo\u017ee ispuniti, on takvom izjavom i dalje gradi sliku o sebi kao dobroj i plemenitoj osobi (Hare 1999: 122). Sli\u010dan primjer imamo i kod suvremene balkanske politike gdje su najvi\u0161i slu\u017ebenici jednog ministarstva osu\u0111eni radi kra\u0111e dru\u0161tvenog novca i tro\u0161enja na osobne potrebe, ali su u obrani isticali svoju neokaljanost jer njihova konstruirana realnost nije naru\u0161ena s obzirom da su su ukradeno ve\u0107 po\u010deli vra\u0107ati od svojih pla\u0107a. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Jezik kao zatvoreni sustav<\/strong><\/p>\n

Da bi istaknuo neku svoju vrlinu za koju smatra da je nedovoljno percipirana, normalan \u010dovjek mora izgraditi cijelu jezi\u010dnu mre\u017eu, a kako bi \u017eeljeno plasirao na dru\u0161tveno prihvatljiv na\u010din. Primjerice, trudit \u0107e se kreirati djelo ili situaciju koja je dru\u0161tveno prihvatljiva. Uspjehom takvog na\u010dina istaknut \u0107e i svoje vrline, javno se afirmirati. Psihopat \/ sociopat isti\u010de sebe i svoje navodne vrline verbalno, a bez prethodne dru\u0161tvene validacije svojeg djela, ako takvo uop\u0107e i postoji. Jedna od naj\u010de\u0161\u0107ih pogre\u0161aka kojima psihopati odaju svoje stanje je idealiziranje svojih osobina. Tome pribjegavaju jer im se \u010dini kako je \u017eivotna realnost prespora u recepciji njihovih vrlina. Zato su skloni afirmaciji brzih postupaka, makar i nelogi\u010dnih i \u010dak nelegalnih, a kako bi postigli kona\u010dno rje\u0161enje. Zapravo te\u017ee smirenju kompleksnih situacija, svojevrsnom smiraju uma. Ako su privremeno dru\u0161tveno uspje\u0161ni, a zahvaljuju\u0107i okolnostima nezrelog demokratskog dru\u0161tva primjerice tranzicijskog, zaboravljaju da sve duguju verbalnoj agresiji i manipulaciji. Tada postaju neoprezni i gube mjeru i javnim istupima razotkrivaju\u0107i svoje pravo stanje. Primjere u kojima politi\u010dari, koji uspiju do\u0107i do vlasti i medija, javno o sebi izjavljuju da su humanisti, vole ljude, djecu i cvije\u0107e, ne treba posebno isticati. Takvo samohvaljenje bez upori\u0161ta diskurs je mre\u017ene dru\u0161tvene komunikacije digitalne kulture, ali u slu\u010daju politike ono ima konkretne posljedice na stvarnost.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Kona\u010dnost<\/strong><\/p>\n

Neobja\u0161njiva ljudska \u010de\u017enja za kona\u010dno\u0161\u0107u, za objektivnim stanjem u kojem \u0107e se subjekt smiriti i valjda stopiti s objektom, proizvela je naraciju nade. Nade u, primjerice, povezivanja fizi\u010dkog svijeta s eluzivnim, nedokazljivim bo\u017eanskim, objektivnim svjetovima. Korijen mo\u017eda le\u017ei u svjetovnoj praksi koja je poznavala samo dobar \u017eivot ako je pod\u010dinjen objektivnoj stvarnosti koja nastaje nakon \u0161to bi mo\u0107niji ratnik osvojio podru\u010dje i proglasio se demijurgom. Svako mi\u0161ljenje koje nije htjelo prihvatiti takvu kona\u010dnost, eliminirano je. Kada je ve\u0107a grupa ljudi dobila mogu\u0107nost odlu\u010divanja i vladanja, primjerice u suvremenim demokracijama, primjenjivanje kona\u010dnih rje\u0161enja odnosilo je milione \u017eivota. I legitimiziralo genocide. \u010cesto se za politi\u010dke vo\u0111e koji su primjenjivali kona\u010dna rje\u0161enja govori kako su bili psihopati. Kako druga\u010dije objasniti hladnu, birokratsku racionalnost kod izdavanja naredbi za ubijanjem djece nepo\u017eeljnog dru\u0161tvenog statusa. Zaboravlja se pritom da su takvi politi\u010dari preuzimali jezik izvedbe iz svojih suvremenih dru\u0161tvenih mre\u017ea. Gradnja tih mre\u017ea trajala je desetlje\u0107ima, a gradili su ih svi, posebno oni \u010dija je rije\u010d i misao objavljivana, umna\u017eana, preno\u0161ena, komentirana. Kona\u010dno rje\u0161enje<\/em> politi\u010dki je mogu\u0107e opravdati jedino kada se ljudski \u017eivot i ljudsko do\u017eivljavanje tretira kao neljudsko, strano ljudskom, dakle potro\u0161nom robom, materijalom. Politi\u010dka psihopatija tretira ljudske \u017eivote kao objekte. Sli\u010dnost s digitalnom kulturom koja sve, osobito ljudsko \u017eivljenje, tretira kao objekte baze podataka neupitna je. Objekti se iz baza dovode u putanju samo kako bi obavili funkciju. Politi\u010dki se provode akceleracijske izvedbe kako bi se objekte podsjetilo da su gra\u0111ani, primjerice u doba izbora. Primjer suvremene politi\u010dke izvedbe takve akceleracije je tra\u017eenje diviniziranih, sveta\u010dkih kriterija, a koje je zapravo nemogu\u0107e ispuniti. Takvi kriteriji oslikavaju idealiziranu dru\u0161tvenu sliku u kojem je svakog gra\u0111aninu po\u017eeljno sudjelovati. Opet vjerovanje \u2013 jer vjerujemo da smo sposobni za idealna dru\u0161tvena stanja. Podsje\u0107am propaganda je ta koja od nas tra\u017ei vjerovanje, za razliku od edukacije koja prikazuje problem s vi\u0161e strana. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Stalno preispitivanje<\/strong><\/p>\n

Kada politi\u010dka akcija s periferije zauzme sredi\u0161nju poziciju mo\u0107i, postaje jasno da ne\u0107e i ne mo\u017ee ispuniti\u00a0 niti mali postotak kriterija putem kojih je zadobila povjerenje glasa\u010da. U tradicionalnom politi\u010dkom diskursu zapo\u010dinje period razo\u010daranja i prilago\u0111avanja realnosti, te postepeno izmirenja sa stvarnim stanjem stvari. Ali u novim politi\u010dkim diskursima, pribjegava se, medicinski dobro dokumentiranoj, metodi psihopata –\u00a0 uvjeravanjem i sebe i drugih da je i dalje sve savr\u0161eno, upravo onako kako je obe\u0107ano. A onda sljedi niz koji je nabrojen u prethodnom poglavlju kao jezik sociopatije u politici. Posljedice su dugoro\u010dne i sveobuhvatne. Primjer je kultura otkazivanja (eng. cancel culture) koja je hibrid dru\u0161tvenih mre\u017ea, demokracije, akcionizma, hakiranja, kona\u010dnih rje\u0161enja, mentaliteta koncentracionih logora i mnogo\u010dega drugog, a koja efikasno operira istovremeno u digitalnoj i fizi\u010dkoj stvarnosti. Ona je mo\u017eda sociopatska replika suvremene politike, a mo\u017eda je suvremena politika sama. Dru\u0161tvena nesposobnost da uo\u010di i kanalizira psihopatiju prije nego postane konkretna prijetnja opet \u0107e dovesti do popularizacije „kona\u010dnih rje\u0161enja“. Dru\u0161tvene mre\u017ee preuzimaju vodstvo u medijaciji informacija od tradicionalnih medija, primjenjuju\u0107i strojnu logiku efikasnosti. To zna\u010di da je automatski eliminira svako usporavanje, poput kriti\u010dkog preispitivanja, kao da je nepotrebni vi\u0161ak. Noah Chomsky, uo\u010davaju\u0107i rastu\u0107u prijetnju od novih politi\u010dkih diskursa inspiriranih jezikom i logikom digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea, u recentnom javnom nastupu zaziva urgentnu redefiniciju digitalne javne sfere u politi\u010dkom smislu. On smatra da bi mogu\u0107nosti digitalne tehnologije trebalo iskoristiti za \u010de\u0161\u0107e glasanje i sudjelovanje \u0161to vi\u0161e ljudi u javnim raspravama. Isto tako, isti\u010de kako su problemi s politi\u010dkim iskori\u0161tavanjem tehnologije toliko narasli da je potreban povratak anarhisti\u010dkih ideja, a koje vlast ne smatraju samo-regulatornom ve\u0107 provode mehanizme prisilnog stalnog preispitivanja pozicija mo\u0107i (Chomcky u Klein 2022).<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPod tim se ne misli na neku konkretnu politi\u010dku inicijativu ili stranku. Termin politi\u010dka platforma ovdje se upotrebljava kao opis na\u010dina razmi\u0161ljanja i djelovanja u politi\u010dkoj javnosti u dvadeset i prvom stolje\u0107u, a \u0161to je imanentno svim sudionicima bez obzira na ideologiju ili strasna\u010dku pripadnost.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Baudrillard, Jean. 1995. The Gulf war did not take place. Bloomington: Indiana University Press.<\/p>\n

Dixon, Steve. 2007. Digital performance. A history of new media in theater, dance, performance art, and installation. Cambridge, MA: The MIT Press<\/p>\n

Dixon, Steve, 2020. Cybernetic-Existentialism. Freedom, Systems, and Being-for-Others in Contemporary Arts and Performance. Routledge.<\/p>\n

Fischer-Lichte, Erica. 2009. Estetika performativne umjetnosti. Sarajevo: TKD \u0160ahinpahi\u0107, Biblioteka Diskursi.<\/p>\n

Fergusson, Francis. 1972. The Idea of a Theater, New Jersey: Princeton University Press. Princeton.<\/p>\n

Great Hack. 2019. Redatelji: Karim Amer, Jehane Noujaim. Netflix.<\/p>\n

Guardian 2022. https:\/\/www.theguardian.com\/technology\/2022\/mar\/19\/tiktok-ukraine-russia-war-disinformation<\/a> (pristup: 1. 8. 2022.)<\/p>\n

Hare, Robert D. 1999. Without conscience : the disturbing world of the psychopaths among us. New York: Guilford Press.<\/p>\n

Klein, Ezra. 2022. THE EZRA KLEIN SHOW<\/em> 23. 4. 2022. Podcast New York Times. (pristup: 1. 8. 2022.)<\/p>\n

Chayka, Kyle. New Yorker 2022. https:\/\/www.newyorker.com\/culture\/infinite-scroll\/watching-the-worlds-first-tiktok-war<\/a> (pristup: 1. 8. 2022.)<\/p>\n

Stojni\u0107, Aneta. 2015. Teorija izvo\u0111enja u digitalnoj umetnosti. Beograd: Fakultet za medije i komunikacije. Orion art.<\/p>\n

Turner, Victor. 1969. The Ritual Process. Structure and Anti-Structure. New York: Aldine De Gruyter. <\/p>\n

 <\/p>\n

Psychopathy \u2013 the Operating System of the Political Stage of Digital Culture<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Modern political interfaces are increasingly using linguistic circuits that call for the reshaping of reality instead of traditional promises to upgrade the collective vision of reality. Discourse is renewed by registers from the performance interface, especially artistic performance, which naturally creates a reality intertwined with realities. The culture of deliberately created fake news, the deep unreal, and the canceled culture positions digital culture as an extension of traditional human social tools to create closed circles of ideologizing reality. There is a new discourse at work, archiving data as objects to which metadata is attached as, for example, a public performance pattern. Once activated, such objects can act in human physical reality by playing the role of public performance. In reality, they are like the language structure used by psychopaths or sociopathic groups. It is a language without an original and a goal, a language of constant adaptation to the action of creating and maintaining an interface in which the psychopath could function smoothly. That is why there is an interesting emergence of new forms of artistic performance, such as nft (non-fugitive token) that use both human and digital, bitchain, interfaces to stop the constant collapse of reality into its own instability. Is this a subversion that is always expected in situations where the system is petrified and how is it that such an action occurs as a machine-produced artistic language?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> psychopathy, political stage, artistic performance, artistic language, culture, digital culture.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  12(22)#3 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.3<\/a>
\nUDK 111.83:366.636
\nPregledni \u010dlanak
\nReview article
\nPrimljeno: 15.2.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Josipa Buba\u0161<\/span><\/p>\n

Samostalna umjetnica
\n Trnsko 1c, 10020 Zagreb, Hrvatska
\njosipabubas@gmail.com<\/p>\n

TELLING LIES<\/span><\/strong><\/p>\n

(naziv je preuzet iz istoimene pjesme \u2013 David Bowie, album Earthling, 1997.)<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (405 KB), Hrvatski, Str. 3643 – 3654
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\u010clanak se bavi fenomenom post-istine i zavjereni\u0161tva i obuhva\u0107a teorijsko istra\u017eivanje nastalo unutar \u0161ireg umjetni\u010dkog projekta. Projekt je potaknut eksplozijom alternativnih \u010dinjenica i relativizacijom pojma istine te ukratko pru\u017ea pregled razli\u010ditih \u010dimbenika koji su utjecali na suvremenu dru\u0161tvenu klimu.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> zavjereni\u0161tvo, post-istina, teorije zavjera, karizma, dru\u0161tvene mre\u017ee.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ovaj \u010dlanak nastaje povodom istra\u017eivanja provedenog u prvoj fazi projekta Telling Lies koji je razvijan u sklopu programa Earth Stations Baca\u010da sjenki a podr\u017ean je programom Javni poziv za programe razvoja novih kulturnih i edukativnih sadr\u017eaja i digitalne prilagodbe Ministarstva kulture i medija iz 2021. godine. Motivirana eksplozijom online teorija u vezi pandemije, kao i zao\u0161travanjem dru\u0161tvene situacije tijekom krize, te nekim osobnim razmimoila\u017eenjima u stavovima s bliskim osobama, odlu\u010dila sam, u sklopu umjetni\u010dkog projekta, provesti istra\u017eivanje vezano uz multiplikaciju online teorija, gurua, teoreti\u010dara zavjera\u00a0 koji su svoj put do publike nalazili dijele\u0107i razli\u010dite stavove i savjete. Unaprijed se ogra\u0111ujem od potpunog odbacivanja duhovnih znanja kao i od povjerenja u dominantne narative, cilj je ovog istra\u017eivanja bio shvatiti kontradiktorne poruke i spojeve naizgled nespojivih izvora kao i shvatiti mehanizme i logiku utjecaja conspirituality influensera, \u010dija se popularnost zasniva na odbacivanju dominantnih narativa u korist naj\u010de\u0161\u0107e altright skupina.<\/p>\n

Prva, istra\u017eiva\u010dka faza projekta TELLING LIES sastojala se od istra\u017eivanja teorije o teorijama zavjera, fenomenu postistine, cyberpsihologiji, istra\u017eivanja i analize online sadr\u017eaja, tri fokus grupe a naknadno sam odlu\u010dila u istra\u017eivanje dodati dramsku radionicu, budu\u0107i da su fokus grupe pridonijele analiti\u010dkom, a ne toliko kreativnom uvidu u problematiku. Metodolo\u0161ki, ovaj je odabir mo\u017eda doveo do odre\u0111enih nesigurnosti prouzrokovih propitivanjem po\u010detnih simplificiranih postavki i pro\u0161irenjem znanja o temi. \u010clanak zapo\u010dinjem kratkim osvrtom na provedeno istra\u017eivanje.<\/p>\n

1.ANALIZA OnLine SADR\u017dAJA (Josipa Buba\u0161 i Dalibor Jakus) sastojala se od pregledavanje ogromnog broja internetskih izvora, od ameri\u010dkih konzervativnih influenserica, podcasta, internetskih televizija i FB grupa, te pra\u0107enja YouTube kanala Influencera poput Ane Bu\u010devi\u0107 i Marina Mileti\u0107a, ali i stjecanjem uvida u novu, „tik-tok“ generaciju Influencera, slijedom \u010dega je postalo nemogu\u0107e staviti sadr\u017eaje pod najmanje zajedni\u010dki nazivnik. Dalibor Jakus analizirao je medijsku komunikaciju Ane Bu\u010devi\u0107 i Marina Mileti\u0107a i dao teorijski okvir fenomenu la\u017enih vijesti i teorija zavjera s aspekta komunikolo\u0161kog stru\u010dnjaka. <\/p>\n

2.FOKUS GRUPE:Prva fokus grupa odr\u017eana je 19.2. u Centru KNAP. Poziv na sudjelovanje stavljen je na Facebook i javilo se 6 sudionika, od kojih je ve\u0107ina izrazila nepovjerenje u sustav, me\u0111u njima je bilo dvoje radikalnijih koji vjeruju u tipi\u010dne postavke o urotama svjetskim mo\u0107nika i farmaceutske industrije (korona kriza). Ve\u0107ina sudionika\u00a0 ne koriste intenzivno dru\u0161tvene mre\u017ee. Ispostavilo se da, iako ne dijele stavove o razli\u010ditim razinama ne\/povjerenja u sustav, ve\u0107ina se slo\u017eila o va\u017enosti propitivanja te brige o sebi u \u0161irem smislu rije\u010di, koja pretpostavlja toleranciju prema razli\u010ditostima.<\/p>\n

Druga fokusica odr\u017eana je 23.3. na Akademiji likovnih umjetnosti na Jabukovcu i sudjelovalo je 5 studenata, koji su pokazali zdravu dozu kriti\u010dnosti prema teorijama zavjera, izrazili povjerenje u stru\u010dnjake, vlastitu obitelj\u00a0 te iznijeli stav o va\u017enosti provjeravanja \u010dinjenica i vi\u0161estrukih izvora informiranja. Studenti su nacrtali svoju idealnu „Influencericu“, odnosno osobu koju smatraju kredibilnom. Nacrtali su i „tipi\u010dnu“ Influencericu kojoj ne bi ukazali povjerenje (oba lika su na istom crte\u017eu).<\/p>\n

Tre\u0107a fokusica bila je odr\u017eana u privatnom dru\u0161tvu sociologinje Ivane Habu\u0161 22.4., budu\u0107i da smo tijekom organiziranja grupa zaklju\u010dile da je kanalima poput FB ili odabirom odre\u0111ene skupine (ALU) te\u0161ko doprijeti do \u017eeljene populacije (ljudi koji bezrezervno vjeruju u poja\u0161njenja koje bismo pojednostavljeno mogli okarakterizirati kao „teorije zavjera) a budu\u0107i\u00a0 da sama sociologinja\u00a0 u bliskom krugu ima prijatelje koji bi po odre\u0111enim kriterijima odgovarali toj ni\u0161i, odlu\u010dile smo organizirati fokus grupu u njezinom privatnom dru\u0161tvu. Na fokusici su ipak izra\u017eeni argumentirani stavovi, nepovjerenje prema sustavu (posebice korona krizi) . Pri razgovoru o va\u017enim karakteristikama Influencera, nagla\u0161ena je „autenti\u010dnost“. Sudionice su nacrtale svoju idealnu Influencericu, odnosno osobu koju smatraju kredibilnom.<\/p>\n

Sve tri fokus grupe vodila je i osmislila sociologinja\u00a0 Ivana Habu\u0161 Kraljevi\u0107.<\/p>\n

3.Dramska radionica organizirana je s dramskom skupinom Denisa Patafte u SKUC-u. Polaznice su nakon kratkog zagrijavanja stvorile vlastiti lik Influencerice iz navedene ni\u0161e (teorije zavjere, popularna psihologija, zdravlje..) te ga razra\u0111ivale pomo\u0107u vje\u017ebe „vru\u0107a stolica“ nakon \u010dega je svaka, uz pomo\u0107 snimatelja Tomislava \u010cuveljaka snimila vlastiti podcast.<\/p>\n

4. Nastao je lik Laure Horvat, no metode i proces njezinog nastanka nisu tema ovog rada.<\/p>\n

5. Teorijsko istra\u017eivanje, koje je okosnica ovog teksta.<\/p>\n

Desetak godina prije pandemije, od ekonomske krize 2008. godine ja\u010dala je potreba za promjenom sustava uvjerenja, globalnih ekonomskih tokova, kao i promjena individualisti\u010dkog svjetonazora koji podr\u017eava liberalni kapitalizam sa svim njegovim nuspojavama. Istovremeno, svjedo\u010dili smo revivalu revolucija 68. Brojne su manifestacije posve\u0107ene 1968., a osim te\u017enje za promjenom dru\u0161tvenog ustroja, svjedo\u010dili smo i potrebi za odbacivanjem funkcionalnog homo fabera u cjelovitiju osobnost, integraciju duhovnog emocionalnog i materijalnog. Te su tendencije, kao i poku\u0161aj odbacivanja kapitalizma, ali hladnog racionalizma u korist integracije uma, duha i prirode, obilje\u017eile generaciju \u0161ezdesetih, i premda su postojale tijekom povijesti, ponovo su krize poput rata u Vijetnamu izbacile osje\u0107aj nedovoljnosti fragmentiranog \u010dovjeka u prvi plan. Ponovo 2008. godine, jo\u0161 jedna kriza manifestira se u odbacivanju normi i tra\u017eenju druga\u010dijih rje\u0161enja. Osim pokreta poput Occupy Wall Street, okreta Anonymus, javile su se i brojne alternativne teorije koje su kulminirale 2012, godini u kojoj su se o\u010dekivali vanzemaljci, smak svijeta, Nibiru, uznesenje itd. Takve su teorije izbacile nekoliko zvijezda od kojih je mo\u017eda najpoznatiji\u00a0 David Icke. Brojne alternativne teorije o gotovo svemu na\u0161le su publiku dostupno\u0161\u0107u interneta i dru\u0161tvenih mre\u017ea. Internet je svakako pridonio demokratizaciji i omogu\u0107io rastakanje monolitnih narativa, ali i nastanak brojnih alternativnih istina koje sada, bez ikakve kontrole dopiru do publike. Dru\u0161tvene mre\u017ee pridonijele su mogu\u0107nosti distribucije ideja ali i stvorile otoke istomi\u0161ljenika koji te\u0161ko posti\u017eu konsenzus o stvarnosti koju sve manje dijele. Logika dru\u0161tvene mre\u017ee \u2013 brzina, manipulacija afektima zao\u0161trila je odnose me\u0111u neistomi\u0161ljenicima i gotovo u\u010dinila zrelu argumentaciju nemogu\u0107om. Digest stavovi, brzina i brojnost poruka pridonijela je s jedne strane potpunom otupljivanju i ravnodu\u0161nosti a s druge instant navalama afekata pri konzumaciji informacija.<\/p>\n

Paralelno, kriza institucija, kao i propitivanje odnosa mo\u0107i skrivenih iza njihovih funkcija potaknula je skepsu prema dominantnim narativima i dru\u0161tvenom ure\u0111enju. Poststrukturalisti\u010dko propitivanje mehanizama institucionalne mo\u0107i i znanosti kao neprikosnovene dogme novog doba ulaskom na teritorij javnosti pretvorilo se u vlastiti ekstrem. Posljedice, primjerice, propitivanja neumitnosti znanstvenih \u010dinjenica Karla Poppera<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> , koji je smatrao da se znanost mo\u017ee svesti na formalni logi\u010dki sustav i metodu, a\u00a0 znanstvenu teoriju smatrao je ne toliko otkrivanjem istine, koliko invencijom, povr\u0161nim je shva\u0107anje dovela do odbacivanja znanosti i svojevrsnog anything goes stava. Tako\u0111er, Latuoraovo promatranje znanstvenih \u010dinjenica ne kao istina po sebi nego kao posljedice mre\u017ee aktera, interakcije odre\u0111enih postavljenih parametara i interesa u\u010dinilo je da je sociolog u intervju\u00a0 Ave Kofman u NY Timesu 2018. imao potrebu pojasniti kako je te\u017enja dru\u0161tvenih konstruktivista bila preispitati \u010dinjenice i „pribli\u017eiti im se a ne ih zanijekati“ tvrde\u0107i kako su teoreti\u010dari razvijali kriti\u010dku praksu jer su „bili uvjereni u autoritet znanosti, dok danas\u00a0 ljudi vi\u0161e ne dijele ideju o postojanju zajedni\u010dkog svijeta. To naravno, sve mijenja.“<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Matthias Flatscher i Sergej Seitz\u00a0 navode Latourovu tvrdnju da kriti\u010dar nije onaj tko prokazuje, reducira dru\u0161tvene strukture na samu konstrukciju, ve\u0107 onaj koji asemblira\u00a0 i \u010duva referencijalnu mre\u017eu,\u00a0 \u010dime kritika postaje „briga o fragilnom koja zahtijeva multidimenzionalnost asembla\u017ea koji obuhva\u0107a ne samo empiri\u010dko nego i iskustveno znanje i relacionalnost.“<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sve suprotno moglo bi se tvrditi za dominantni aspekt postistine –\u00a0 kognitivnu pristranost, manipulaciju afektima, revival vi\u0161estrukih istina i oslanjanja na intuiciju, koja, iako neupitno vrijedan alat spoznaje, povr\u0161nom ekspanzijom i dominacijom nad analiti\u010dkom misli, stvara atmosferu u kojoj su sve informacije jednakovrijedne, ako su dobro plasirane.<\/p>\n

U knjizi Fake News and Alternative Facts, Nicole A.Cooke poja\u0161njava kako su za boom iterativnog, copy paste novinarstva\u00a0 zaslu\u017ena tri \u010dimbenika- odbacivanje kontrole protoka informacija, frustracija homogeno\u0161\u0107u i prihva\u0107anje individualnih preferenci, kao i sve ve\u0107i broj online izvora, prvenstveno na dru\u0161tvenim platformama. Kako je navedeno u \u010dlanku, u knjizi Information 2.0,\u00a0 Martin De Saulles (2015) detektira pojavu gra\u0111anskog novinarstva\u00a0 koji omogu\u0107ava\u00a0 tehnologija -fotografiranje, video snimanje, streaming i to putem razli\u010ditih kanala poput FB, Instagrama, Twittera i u novije vrijem Tik-Toka \u010dime „gra\u0111ani prestaju biti tek konzumenti ve\u0107 postaju i kreatori informacija“<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tako\u0111er, internet je omogu\u0107uje gotovo direktan prijenos informacija, bez vremenskog odmaka \u010dime se zaobilazi provjera istinitosti sadr\u017eaja. Takva praksa se\u00a0 ponekad pokazuje inicijatorom dru\u0161tvenih promjena poput slu\u010dajeva policijske brutalnosti, primjerice u slu\u010daju #Blacklivesmatter, ili #Metoo pokreta.<\/p>\n

Oxford Dictionary 2016.godine\u00a0 proglasio je termin post-istina rije\u010dju godine. Pridjev se odnosi na stanje u kojemu se osoba oslanja vi\u0161e na osje\u0107aj nego na \u010dinjenicu pri procjeni.<\/p>\n

Koliko god termin ozna\u010dava vrijeme u kojemu \u017eivimo, on\u00a0 je ambivalentnog predznaka \u2013 s jedne strane, radi se o rastakanju i propitivanju monolitnih narativa, sustava politi\u010dkih i ekonomskim hegemonija i manipulacija, \u010demu je tradicionalno bila sklona lijeva javnost koja zastupa demokratske vrijednostima. S druge strane, kako je navedeno, tijekom dru\u0161tvenih turbulencija, zdrava je skepsa i propitivanje autoriteta malformirala u hibridno toksi\u010dno tkivo koje poni\u0161tava koncenzualnu stvarnost. Radi se o plasiranju nevjerojatnih alternativnih istina, zasnovanih na emocijama, uvjerenjima i bez ikakve utemeljenosti, kao i povratku magi\u010dnog u javni diskurs , poput, primjerice gostovanja iscjeliteljice Michelle Fielding na internetskoj televiziji NIck TV. Fielding priznaje kako ne zna ni\u0161ta o Rusiji, no razlog gostovanja u emisiji na temu rata u Ukrajini su poruke od svemirskih bi\u0107a koja staju u obranu Trumpa i Putina kao boraca za budu\u0107nost \u010dovje\u010danstva<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Iako svjetonazorski\u00a0 autorici iznimno stran, Sam Fuller daje zanimljiv pregled koncepta postistine od antike do danas, suprotstavljaju\u0107i Platona i sofiste. Fuller tvrdi da ne postoji razlika u utemeljenosti\u00a0 Platonovog iskaza istine koji podrazumijeva odre\u0111ene kvalitete koje osiguravaju monopol nad istinom i sofista koji su vje\u0161tinu argumentacije i retori\u010dke bravure stavljali na tr\u017ei\u0161te u ruke bilo kome tko je mogao platiti. Fuller kritizira koncepte hegemonije nad istinom i u njima detektira postojanje jedne istine za vladaju\u0107e, koji poznaju njezine procedure i drugu za mase, koji istinu prihva\u0107aju stavljaju\u0107i znak jednakosti izme\u0111u prirodnog i dru\u0161tvenog poretka.<\/p>\n

Tako\u0111er, autor navodi Platonov prijezir prema kazali\u0161tu i represiju imaginacije s obzirom na opasnost koju zami\u0161ljanje druga\u010dije ustrojenog svijeta donosi u stvarni svijet. Mogu li se kazali\u0161ni gledatelji zabuniti i po\u017eeljeti druga\u010dije dru\u0161tvo? Isto pitanje vrijedi i za pjesnike koji proizvode paralelnu stvarnost. Represija imaginacije je potrebna kako bi re\u017eim odr\u017eao svoju legitimnost, upisuju\u0107i u njega prirodni poredak. Prema Fulleru teatar i teorija imaju isti gr\u010dki korijen rije\u010di \u2013 theos \u2013 koji ozna\u010dava Boga, \u0161to, prema autoru implicira koncept bo\u017eanstva sposobnog vidjeti unutar i izvan referentnog polja, dvostrukog promatra\u010da \u2013 theoros.\u00a0 Fuller u obranu mentaliteta postistine navodi upravo ovu svijest drugog reda \u2013 odnosno ne samo poznavanje pravila igre nego i svijesti da je stvarnost samo jedna od igara koju je mogu\u0107e igrati, omogu\u0107avaju\u0107i tako doslovno svaku vrstu verzije stvarnosti. Autor tvrdi: „iz perspektive post-istine, istina se \u010dini kao ekstremno discipliniranje imaginacije, koje podrazumijeva autoritarnu, pa \u010dak i totalitaristi\u010dki osje\u0107aj Platonovog prijedloga idealne vlasti u Republici.“<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Nadalje, Fuller poja\u0161njava kako je afinitet Sv. Augustina i ranih kr\u0161\u0107ana za Platonovu filozofiju jasan, budu\u0107i da su i sam zagovarali monoteizam, i odricali ljudima doticaj s vlastitom bo\u017eanskom istinom, unato\u010d tome \u0161to nisu negirali odre\u0111enu dozu intimne mogu\u0107nosti kontakta s bo\u017eanskim.
\n S obzirom da je \u010dovjek stvoren na sliku bo\u017eju u sebi je zadr\u017eao mogu\u0107nost utjelovljena bo\u017eanskog, \u0161to je potaklo mnoga hereti\u010dka razmi\u0161ljanja, i uz brojne druge razloge na kraju dovelo do protestantske revolucije u koju Fuller tako\u0111er tuma\u010di kao situaciju post istinu. \u010cini se da Fuller svakoj pobuni protiv dominantnih narativa pripisuje elemente postistine, nekriti\u010dki stvaraju\u0107i liniju pobune protiv hegemonija kroz povijest\u00a0 koja zavr\u0161ava u osobi Donalda Trumpa.<\/p>\n

Zanimljivo je, tako\u0111er kako autor veli\u010da tr\u017ei\u0161nu logiku neoliberalizma pobjedonosno tvrde\u0107i da je kapitulacija platonizma vidljiva i na financijskom tr\u017ei\u0161tu u visokom kapitalizmu, promatraju\u0107i \u0161pekulativni kapital kao jedan od odjeka pobjede postistine. U logiku\u00a0 \u0161pekulativnog kapitala autor u\u010ditava karakteristike kazali\u0161ta i pjesni\u0161tva kojima je Platon zamjerao relativizaciju, uzdrmavanje istine, te proizvoljnosti vrijednosti. U istom stilu progla\u0161ava Waltera Lippmana,oca objektivnog novinarstva i protivnika marketin\u0161kih strategija kojima je jedini cilj prodati proizvod, \u010dak i pod cijenu sada normalizirane prakse\u00a0 izno\u0161enja la\u017ei u reklamama \u2013 platonistom, veli\u010daju\u0107i s druge\u00a0 Edwarda Bernaysa, oca marketinga i master-minda laissez-faire etosa i njegov financijski uspjeh . Iz navedenog je mogu\u0107e zaklju\u010diti kako je postistina postala naknadna istina kapitalisti\u010dke svijesti, a mo\u017eda i rezultat minucioznih PR strategija i logike dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

Jedna od ekstremnijih ni\u0161a postistine je i proliferacija teorija zavjera, koja uz navedeni anti-establi\u0161mentski sentiment nalije\u017ee na odre\u0111ene psiholo\u0161ke i dru\u0161tvene karakteristike. Potrebno je, naravno napomenuti da je povijest puna zavjera i da su brojne povijesne \u010dinjenice rezultat zakulisnih igara. Jedan od rijetkih, obznanjenih primjera iz novije povijesti je svakako Watergate.<\/p>\n

Sam termin teorija zavjere prvi put je upotrijebio Dimock 1937 u knjizi Modern Politics and Administration: A Study of the Creative State kojom analizira ulogu javne administracije koja je za vrijeme New Deala preuzela daleko ve\u0107u ulogu od one koja joj je, u duhu ameri\u010dkog individualizma\/kapitalizma, pripisivana ranije , a ta je za\u0161tita gra\u0111ana od vanjskih neprijatelja. Nekoliko je teorija u ulozi dr\u017eavne administracije bilo aktualno, a jednu od njih Dimock je nazvao teorijom zavjera vlade , neologizam kojim imenuje postoje\u0107i stav da ameri\u010dka vlada kuje zavjere protiv vlastitih gra\u0111ana. Ovdje dolazi do obrata u odnosu na dotada\u0161nje zavjere koje su bile kovane kako bi se vladaju\u0107e svrgnulo s vlasti. Porijeklo teorija zavjera smje\u0161ta se u razdoblje Prosvjetiteljstva i Francuske revolucije, kada su konzervativne struje pripisivale dru\u0161tvene promjene zavjeri Masona i Iluminata, o \u010demu je pisao K. Popper.\u00a0 U ovom se slu\u010daju\u00a0 vladaju\u0107e na smatra metom urote, nego i zavjerenicima- mnogi Amerikanci po\u010deli su promatrati vlast kao izvor subverzivnih sila. Dimock je, opisuju\u0107i ovu situaciju,\u00a0 skovao termin teorije zavjere, koji prema njegovim rije\u010dima nije do tada bio prisutan u politi\u010dkim znanostima poja\u0161njavaju\u0107i:<\/p>\n

„Za svakoga tko smatra da su dru\u0161tveni odnosi rezultat isklju\u010divo pa\u017eljivom kalkulacijom i upravljanjem, te zavjerama mo\u017ee se re\u0107i da je zagovornik teorije zavjera. To je pojednostavljeno poja\u0161njenje politi\u010dkih pona\u0161anja, koje nije potpuno neto\u010dno, ali je opasno u njega u\u010ditavati previ\u0161e.“<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (Dimock 1937: 50)<\/p>\n

Teorija zavjere svojevrstan su pejorativan termin, u suvremenom dru\u0161tvu ozna\u010dava neanaliti\u010dko, neracionalno mi\u0161ljenje \u0161to je samo po sebi neprihvatljivo zapadnom svijetu, utemeljenom na dogmi empirizma i pozitivizma, koji su, s druge strane reducirali razumijevanje svijeta dokinuv\u0161i legitimitet iskustvu i do\u017eivljajnosti. Mo\u017eda se upravo tim zakidanjima, kao i prepoznatim strategijama manipulacije \u010dinjenicama u svrhu odra\u017eavanja poretka, barem djelomi\u010dno objasniti\u00a0 privla\u010dnost“autenti\u010dnih uvida“ i alternativnih \u010dinjenica. No, znanost ipak ostaje neupitan autoritet te se \u010dak i zagovornici alternative, prema istra\u017eivanju Stef Aupersa i Jaron Harambama iz 2016. smatraju ljudima koji razmi\u0161ljaju „svojom glavom“, „kriti\u010dki“, koji su „skepti\u010dni po prirodi“„spajaju to\u010dkice“, „usude se razmi\u0161ljati nekonvencionalno“<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 ne odri\u010du\u0107i se pri tome znanosti.<\/p>\n

‘Ovdje je ponovno potrebno istaknuti povezanosti ali i razlike dru\u0161tvenog konstruktivizama i teorija zavjera. Konstruktivisti ukazuju na konstruiranu narav stvarnosti, kao i na otu\u0111enje unutar\u00a0 dru\u0161tvenih struktura. Primjerice, predstavnici Frankfurtske \u0161kole (Herbert Marcuse, Max Horkheimer iTheodor Adorno i ostali) tvrdili su kako „ma\u0161inerija modernog kapitalizam izrabljuje radnike i otu\u0111uje ih razli\u010ditim standardiziranim procedurama zavode\u0107i ih kulturnom industrijom“<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u2013 radio, tv, reklame- koja stvara la\u017enu svijest o slobodi i individualizmu. Mediji tako\u00a0 zadiru u privatnu sferu i koloniziraju \u017eivot pojedinca. Kako navode Aupers i Harambam, prema rije\u010dima\u00a0 Horkheimera i Adorna “\u0160to je ja\u010da pozicija kulturne industrije, to se ona vi\u0161e bavi potrebama konzumenata, i to proizvode\u0107i i kontroliraju\u0107i ih.“<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Poja\u0161njavaju\u0107i, autori navode kako kulturna industrija i mediji stvaraju iluziju slobode, pri \u010demu ne mo\u017eemo vi\u0161e vjerovati svojim osjetima i emocijama, koji su \u010desto tek internalizirane marketin\u0161ke poruke.<\/p>\n

Sli\u010dne stavove nalazimo i u brojnim teorijama zavjere koji\u00a0 odbacuju dominantne narative, me\u0111utim, odbacuju i svaku kritiku alternativnih izvora, zanemaruju\u0107i kako se i takvi izvori koriste istim strategijama manipulacije i brainwashinga<\/em>. S druge strane, teoreti\u010dari koji pripadaju strujama dru\u0161tvenog konstruktivizma ne promatraju suvremeno stanje kao dio master<\/em> plana i jasne intencije, pri \u010demu smatraju da su dru\u0161tveni sustavi mahom proizvod razli\u010ditih dru\u0161tvenih silnica i kao takvi su slu\u010dajni rezultati brojnih igara mo\u0107i, bez jedinstvenog cilja. Osim krize dominantnih narativa, anomije\u00a0 i tehnologije, postoje i \u010dimbenici koji stvaraju psiholo\u0161ku predispoziciju za sklonost teorijama zavjere. Prema Anthony Lantianu, Mike Woodu i Biljani Gjoneskoj<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pristalice i zagovornici teorija zavjera pokazuju sklonosti pojednostavljenim obja\u0161njenjima\u00a0 situacija koje su konfuzne i kaoti\u010dne, uznemiruju\u0107e ili koje je nemogu\u0107e kontrolirati.Tako\u0111er, ljudi skloni teorijama zavjera \u010desto su nepovjerljivi, sumnji\u010davi i lo\u0161ije se sla\u017eu s drugima, te \u010desto imaju sje\u0107aj otu\u0111enja od dru\u0161tvenog sustava, nezadovoljstvo i odbijanje dru\u0161tvenih normi, ako i osje\u0107aj bespomo\u0107nosti i neprijateljstva. Odbacivanju dominantnih narativa u korist teorija zavjera pridonosi i nisko samopouzdanje, te\u00a0 sklonost prebacivanju krivnje za vlastite neuspjehe ili nepovoljnu dru\u0161tvenu poziciju. Teoreti\u010dari zavjere tako\u0111er pokazuju ve\u0107u potrebu za kona\u010dnim obja\u0161njenjima situacija te vjeruju da se kompleksni problemi mogu objasniti jednostavnim rje\u0161enjima.<\/p>\n

Prema Jan-Willem van Prooijenu, Olivieru Kleinu i Jasni Milo\u0161evi\u0107 \u0110or\u0111evi\u0107<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ljudski mozak posjeduje dva sustava procesuiranja informacija iz okoline – analiti\u010dki i intuitivni. Analiti\u010dko mi\u0161ljenje podrazumijeva polagani, racionalni pristup temi (koji tako\u0111er mo\u017ee biti razvijen, u uspje\u0161an ili neuspje\u0161an, drugim rije\u010dima-\u00a0 nije svaki analiti\u010dki pristup to\u010dan, ba\u0161 kao \u0161to ni svaki intuitivni uvid nije neto\u010dan), intuitivni pristup s druge strane karakterizira holisti\u010dko razmi\u0161ljanje, inzistiranje na\u00a0 \u0161iroj slici nau\u0161trb detalja\u00a0 i ponekad odbacivanje kontradiktornih informacija.\u00a0 Izvor ve\u0107ine uvjerenja kod svih ljudi je upravo intuitivan. Primjerice, prvi je impuls vjerovanje izre\u010denoj tvrdnji, dok\u00a0 nakon toga slijedi sporiji analiti\u010dki proces provjeravanja i odbacivanja tvrdnje, kako tvrde Gilbert, Tafarodi i Malone u istra\u017eivanju provedenom 1993. godine. Analiti\u010dki proces mogu omesti razli\u010diti \u010dimbenici \u2013 nedovoljno vrijeme, stres, emocije i pritisak, no \u010dak i ako takvi pritisci izostanu, ljudi mogu pokazivati kognitivnu pristranost i ostati pri i inicijalnom uvjerenju iako \u010dinjenice govore suprotno, kako tvrde da je Pantazi, Klein i Kissine (2018). Kao i ve\u0107ina uvjerenja, teorije zavjere formiraju se intuitivnim kognitivnim procesom, te se, kao i ostala uvjerenja, naknadno razla\u017eu i racionaliziraju analiti\u010dkim procesima. Ipak\u00a0 ljudi koji vjeruju u teorije zavjere ipak su skloniji intuitivnom mi\u0161ljenju, \u0161to je, kako je navedeno ranije povezano s odre\u0111enim emotivnim komponentama, poput nesigurnosti i anksioznosti.<\/p>\n

Osim navedenog, teoreti\u010dari zavjere skloniji su misaonim procedurama koje odra\u017eavaju kognitivnu pristranost, heuristi\u010dko zaklju\u010divanje\u00a0 \u0161to podrazumijeva kori\u0161tenja formalno neispravnih i\/ili nepotpunih procedura zaklju\u010divanja ili odlu\u010divanja \u2013 poput reprezentativnosti, stereotipije, gre\u0161kama u procjeni vjerojatnosti (conjunction fallacy), kao i\u00a0 tzv ‘bullshit receptivity’, odnosno pripisivanje dubljih zna\u010denja izjavama bez sadr\u017eaja. Tako\u0111er, automatski kognitivni procesi prisutni kod teoreti\u010dara zavjera su percepcija uzoraka (evolucijska funkcija koja je omogu\u0107avala prepoznavanje opasnosti u okolini, ali u dana\u0161njim uvjetima kao i flight freeze i fly mo\u017ee postati redundantna i stvarati probleme), pripisivanje intencije\u00a0 tu\u0111ima akcijama i doga\u0111ajima, kao i\u00a0 teleolo\u0161ko razmi\u0161ljanje. <\/p>\n

Na vjerovanje \u010dinjenicama tako\u0111er utje\u010de jesu li one plasirane od strane izvora kojemu pojedinac vjeruje ili ne. Istra\u017eivanja su pokazala da ljudi, kada se osje\u0107aju obespravljeno, ne vjeruju slu\u017ebenim izvorima i lak\u0161e prihva\u0107aju alternativne teorijeTako\u0111er, ljudi su motivirani zadr\u017eati svoj stav, pri \u010demu se njihova znanja i pona\u0161anje uklapaju u postoje\u0107a\u00a0 uvjerenja o svijetu. Kada do\u0111e do diskrepancije mogu\u0107e je prilagoditi uvjerenje ili rije\u0161iti diskrepanciju motiviranim promi\u0161ljanjem i odbacivanjem \u010dinjenica \u0161to im omogu\u0107ava da zadr\u017ee uvjerenja. Te strategije kojima je podsvjesni cilj zadr\u017eavanje uvjerenja uklju\u010duju obezvrje\u0111ivanje izvora koji ukazuju na suprotno od njihovog uvjerenja, kao i tra\u017eenje drugih izvora koji \u0107e potvrditi njihovo uvjerenje. ‘Motivirano promi\u0161ljanje je nesvjesna\u00a0 defenzivna strategija kojoj je svrha o\u010duvanje uvjerenja o identitetu. Primjerice dokaze protiv teorije zavjere \u010desto bivaju negirane argumentima poput „upravo to \u017eele da mislite Zadr\u017eavanje uvjerenja nije motivirano samo individualnim shva\u0107anjem svijeta nego i pripadnosti odre\u0111enoj grupaciji, kako tvrdi Kahan (2011).“<\/p>\n

Prema Karlu Popperu,\u00a0 dru\u0161tvo teorija zavjera zamijenilo je Boga svemo\u0107nim skupinama koje daleko od o\u010diju obi\u010dnih ljudi povla\u010de zlobne poteze. T\u00fcrkay Salim Nefes i Alejandro Romero- navode\u00a0 kako Popper\u00a0 u knjizi “The conspiracy theory of society,” opisuje teorije zavjere kao rezultat sekularizacije religijskog praznovjerja<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U teorijama zavjere Popper pronalazi neznanstveno mi\u0161ljenje budu\u0107i da je njihova istinitost nedokaziva. Za razliku od znanstvenih teorija koje se mogu dokazati pogre\u0161nima, neznanstvene teorije nemogu\u0107e je pobiti (u tu skupinu Popper stavlja i psihoanalizi).\u00a0 Tako\u0111er, one osiguravaju „ultimativno zna\u010denje i smisao“, tj poput religije pru\u017eaju kona\u010dna obja\u0161njenja. Kao \u0161to\u00a0 je u religiji dominantna ideja Boga kao sveznaju\u0107eg inicijatora, realizatora svijeta, tako i teoreti\u010dari zavjere vjeruju u tajne, gotovo svemo\u0107ne grupacije koje vuku konce iz pozadine. Njima pridaju\u00a0 nadljudske karakteristike a iza kaoti\u010dnih doga\u0111anja konstruiraju velike narative pripisuju\u0107i svrhu\u00a0 tragi\u010dnim doga\u0111ajima i tako nalaze utjehu. Pri tome ne uzimaju u obzir da su \u010dak i rezultati akcija i zavjera gr\u010dkih bogova imali nepredvidljive posljedice zahvaljuju\u0107i upravo konfliktnim silama. Prema autorima, Thomas Luckmann (1967) pi\u0161e kako je kr\u0161\u0107anstvo izgubilo monopol nad ljudima, no to nije rezultiralo\u00a0 gubitkom religijskih uvjerenja ,ve\u0107 se na tr\u017ei\u0161tu pojavilo mnogo razli\u010ditih ina\u010dica pri \u010demu se ljudi \u010desto pona\u0161aju kao konzumenti religija, spajaju\u0107i razli\u010dite izvore i svjetonazore budizam, zen, hinduizam, ezoterija, \u0161to sve \u010dini\u00a0 okulturu. Termin je skovao Christopher Partridge, a ozna\u010dava\u00a0 prisvajanje okultnih tema i „skrivenog znanja“ u supkulturnima skupinama. <\/p>\n

Upravo se u toj ni\u0161i kombinacije religijskih uvjerenja smjestio pojam conspirituality (zavjereni\u0161tvo), kojeg upotrebljavaju Ward i Voas<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nalaze\u0107i spoj ezoterijskih uvjerenja i teorija zavjera neobi\u010dnim. No, kako pokazuju Egil Asprem\u00a0 Asbj\u00f8rn Dyrendal<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, zavjereni\u0161tvo nije novi fenomen, iako je poja\u010dan postajanjem dru\u0161tvenih mre\u017ea. Autori poja\u0161njavaju naizgled nespojive conspirituality postavke „okulturom“ i nalaze\u00a0 korijene fenomena\u00a0 u renesansnom neoplatonizmu i ezoteriji po\u010detka 20. stolje\u0107a . <\/p>\n

Aupers i Harambam citiraju\u0107i Barkuna tvrde da je „prva pretpostavka mindseta teorije zavjera i New Agea: „ni\u0161ta nije kako se \u010din.i“<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No, dok teoreti\u010dari zavjera pripisuju misterije\/dru\u0161tvene nelogi\u010dnosti\u00a0 tajnim zavjerama i mo\u0107nim skupinama,\u00a0 pristalice New Agea isto pripisuju prirodi i svemiru, nasuprot kojima se nalazi dru\u0161tvo. Spoj ta dva uvjerenja \u010desto se nalazi u utjesi koju duhovne prakse pru\u017eaju u malicioznom svijetu. Kako navode autori, latinski korijeni suvremene engleske rije\u010di ‘conspire’ su u prijevodu dijeljenje daha con’ =skupa; ‘spire’ (from the Latin spirare) =disati. <\/p>\n

Nadalje i ezoterijske prakse i teorije zavjere podrazumijevaju postojanje tajnog znanja. U teorijama zavjera podrazumijeva se da takvo znanje posjeduju zli upravlja\u010di svijeta, dok ezoterijske prakse podrazumijevaju potisnuta znanja o duhovnosti. Kao i Aspre i Dyrendal, Aupers i Haramban datiraju vezu izme\u0111u duhovnosti i zavjera\u00a0 u vrijeme neoplatonisti\u010dkih oslanjanja na stara u\u010denja, poput onih usmjerenih zoroastrizmu, kao i sinhretisti\u010dkom bo\u017eanstvu Hermesu Trismegistusu. Ta su u\u010denja tijekom protureformacije progla\u0161avana hereti\u010dkim i demonskim inflitracijama,a\u00a0 tijekom prosvjetiteljstva i procvata znanosti smatrana su „lo\u0161om filozofijom i pogre\u0161nom znano\u0161\u0107u.“<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 Stigmatizacija takvog znanja doprinijela je kasnijem ezoterizmu 19. stolje\u0107a u kojemu dolazi do spajanja s isto\u010dnim praksama, \u010demu pogoduje sveop\u0107a anomija. Establishment je takve prakse kroz povijest progla\u0161avalo budala\u0161tinama\u00a0 ili herezom, subverzijom protiv vjere i dru\u0161tva i pripisivalo im se tajno udru\u017eivanje i umre\u017eavanje. Neka od tih dru\u0161tava u narativima teorija zavjera povezana s centrima mo\u0107i koji upravljaju povije\u0161\u0107u (primjerice antimasonske teorije u 18. st ili teorije o Iluminatima koje su pale u zaborav dok ih nije o\u017eivjela fa\u0161isti\u010dka propagatorica Nesta Helen Webster (1876\u20131960). Prema Amandi van Eck Duymaer van Twist i\u00a0 Suzanne Newcombe, Colin Campbell govorio je o „miljeu kulta“<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 1972. godine . Prema Campbellu, milje kulta je trajna karakteristika dru\u0161tva pri \u010demu pripadnici tog miljea odbacuju status quo i dominantne paradigme, a njihovo se djelovanje zasniva na odba\u010denom znanju. To su uglavnom fleksibilno organizirane\u00a0 manje i kratkotrajne grupacije iz kojih pojedinci lako fluktuiraju iz jedne u drugu skupinu.<\/p>\n

Ni\u0161a zavjereni\u0161tva pokazala se lukrativnom ni\u0161om dru\u0161tvenih mre\u017ea te svjedo\u010dimo kako brojni i pojedinci zasnivaju online biznise na dijeljenju tajnog znanja, oslanjaju\u0107i se na publiku koja „misli svojom glavom“ ili „istra\u017euje“. Tijekom istra\u017eivanja u sklopu projekta TELLING LIES, jedna se rije\u010d pojavila kao bitna odrednica povjerenja danog influenserima, a to je „autenti\u010dnost“ Taj pojam savr\u0161eno odgovara logici postistine, zasnovane na emocijama vi\u0161e nego na razumu. <\/p>\n

Prema Weberu, kako navodi David G. Robertson karizmatska osoba je posebna i sljedbenici su joj osobno odani, za razliku od formalnog autoriteta gdje je odanost plod funkcije. Karizma i posljedi\u010dna odanost posljedice\u00a0 herojskih djela ili \u010duda, pri \u010demu karizmatici dobivaju legitimaciju „odre\u0111enim osobnim kvalitetama i vrlinama koji ih razlikuju od obi\u010dnih ljudi, pro\u017eeti su nadljudskim, nadnaravnim ili u najmanju ruku iznimnim mo\u0107ima i zbog toga ih se smatra vo\u0111ama.“<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Unato\u010d tome karizmatski vo\u0111e ne stje\u010du vodstvo pasivno nego ga zahtijevaju. <\/p>\n

Razvojem interneta otvorilo se tr\u017ei\u0161te karizmatika, tj osoba koji svojom „autenti\u010dno\u0161\u0107u“ i stje\u010du autoritete nad sljedbenicima. Citiraju\u0107i istra\u017eivanje Erice Baffelli o japanskoj vjeri, Robertson\u00a0 sugerira da internet mo\u017ee poja\u010dati image vo\u0111e kao nedodirljivog, distanciranog i karizmati\u010dnog budu\u0107i da online leader mo\u017ee bolje kontrolirati svoju pojavu, te lak\u0161e sakriva vlastite probleme i emocije i \u010dini se “savr\u0161enim, nematerijalnim, polubo\u017eanskim, a tek se povremeno manifestira u materijalnom obliku.“<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako Internet mo\u017ee poja\u010dati dojam karizme i smanjiti rizik me\u0111uosobne komunikacije. Navode\u0107i tvrdnje Roya Wallisa, autor\u00a0 navodi kako karizma nije uro\u0111ena kvaliteta ve\u0107 pregovarana dru\u0161tvena relacija koja nastaje\u00a0 interakcijom me\u0111u pojedincima, odnosno vo\u0111om i sljedbenicama u procesu razmjene. Upravo je novi na\u010din razmjene, posredovan dru\u0161tvenim mre\u017eama otvorio prostor tr\u017ei\u0161tu ideja u kojemu svakodnevno svjedo\u010dimo pojavi nevjerojatnih teorija i praksi. I dok je zdravorazumski bunt usmjeren rastakanju jednoumlja, sada se nalazimo u kontradiktornoj poziciji- toliko je verzija stvarnosti da se \u010dini da je potrebno ponovo postaviti kriterije \u017eivljenju, pri \u010demu je tehnologija, uz sve njezine kvalitete, otvorila Pandorinu kutiju narcizma i ludosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNohn Horgan, „The Paradox of Karl Popper“, https:\/\/blogs.scientificamerican.com\/cross-check\/the-paradox-of-karl-popper\/, pristupljeno 10.10.2022.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nAva Kofman, „Bruno Latour, the Post-Truth Philosopher, Mounts a Defense of Science“, https:\/\/www.nytimes.com\/2018\/10\/25\/magazine\/bruno-latour-post-truth-philosopher-science.html<\/a>, pristupljeno 7.10.2022. <\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMatthias Flatscher i Sergej Seitz Latour,“ Foucault, and Post-Truth: The Role and Function of Critique in the Era of the Truth Crisis“, https:\/\/www.genealogy-critique.net\/article\/id\/7079\/<\/a>, pristupljeno 7.10.2022.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNicole A. Cooke, Fake News and Alternative Facts<\/em>; ALA Edition, Chicago 2018., str. 27.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttps:\/\/www.youtube.com\/watch?v=SfKPoXD2D48<\/a>, pristupljeno 3.3.2022.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSam Fuller, Post-Truth-Knowledge As a Power Game, <\/em>Key Issues in Modern Sociology, Anthem Press, London, 2018., str. 37.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nAndrew McKenzie-McHarg,\u00a0 „Conceptual History\u00a0\u00a0and Conspiracy\u00a0 Theory“Rootledge Handbook of Conspiracy Theory, ur.Butler i Knight, Routladge, Londona and New York, 2020., str. 23.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nStef Aupers and Jaron Harambam, „Rational Enchantments: Conspiracy Theory <\/strong>between Secular Scepticism and Spiritual Salvation“, Brills Handbook of Conspiracy Theories, ur. Dyrendal, Robertson i Asprem Brill, Leiden, Boston, 2019., str. 52.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nStef Aupers and Jaron Harambam, „Rational Enchantments: Conspiracy Theor Between Secular Scepticism and Spiritual Salvation, Brills Handbook of Conspiracy Theories, ur. Dyrendal, Robertson i Asprem Brill, Leiden, Boston, 2019., str. 52.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nisto, str. 56.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nAnthony Lantian, Mike Wood i Biljana Gjoneska, „Personality Traits, Cognitive Sstyles and World Views\u00a0 Associated with \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0Beliefs \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0in\u00a0 \u00a0Conspiracy Theories,\u00a0 Rootledege Handbook of Conspiraccy theories, ur.Butler i Knight, Routladge, Londona and New York, 2020., str. 156-160.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJan-Willem van Prooijen, Olivier Klein i Jasna Milo\u0161evi\u0107 \u0110or\u0111evi\u0107 „Social-Cognitive\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0Processes Underlying \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0Belief \u00a0in Conspiracy \u00a0Theories, Rootledege Handbook of Conspiracy theories, ur.Butler i Knight, Routladge, Londona and New York, 2020., str. 168\u2013181.\u00a0 <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nT\u00fcrkay Salim, Nefes i Alejandro \u00a0Romero-Reche, „Sociology, Social Theory and Conspiracy Theory“, Rootledege Handbook of Conspiracy theories, ur.Butler i Knight, Routladge, Londona and New York, 2020., str. 100.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nCharlotte Ward i David Voas, „The Emergence of Conspirituality“, Journal of Contemporary Religion, Vol 26, taylor and Francis, 2011.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEgil Asprem\u00a0Asbj\u00f8rn Dyrendal, \u201eConspirituality Reconsidered: How surprising and how new is the confluence of spirituality and\u00a0conspiracy theory?, Journal of Contermporary Religion, Francis and Taylor\u00a0Vol 30, 2015.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nStef Aupers and Jaron Harambam, \u201eRational Enchantments: Conspiracy Theor Between Secular Scepticism and Spiritual Salvation, Brills Handbook of Conspiracy Theories, ur. Dyrendal, Robertson i Asprem Brill, Leiden, Boston, 2019., str. 60.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nEgil Asprem iAsbj\u00f8rn Dyrendal , „Close Companions? \u00a0Esotericism and Conspiracy Theories“, Brills Handbook of Conspiracy Theories, ur. Dyrendal, Robertson i Asprem Brill, Leiden, Boston, 2019., str. 2010.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nAmanda van Eck Duymaer van Twist i Suzanne Newcombe,\u00a0 “Trust Me, You Can’t Trust Them: Stigmatised <\/strong>Knowledge in Cults and Conspiracies“, Brills Handbook of Conspiracy Theories, ur. Dyrendal, Robertson i Asprem Brill, Leiden, Boston, 2019., str. 153.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nDavid G. Robertson, „The Counter-Elite: Strategies of Authority in <\/strong>Millennial Conspiracism“, Brills Handbook of Conspiracy Theories, ur. Dyrendal, Robertson i Asprem Brill, Leiden, Boston, 2019., str. 242.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, str. 246.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

TELLING LIES<\/p>\n

(the name is taken from the song of the same name \u2013
\nDavid Bowie, album Earthling, 1997.)<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

The article deals with the phenomenon of post-truth and conspiracy and includes theoretical research created within a wider artistic project. The project was motivated by the explosion of alternative facts and the relativization of the concept of truth, and briefly provides an overview of the various factors that have influenced the contemporary social climate.
\n<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> conspiracy, post-truth, conspiracy theories, charisma, social networks.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  12(22)#4 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.22.4<\/a>
\nUDK 17.023.34:316.774
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 18.1.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Tahani Komarica<\/span><\/p>\n

Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, Bosna i Hercegovina
\nftahani.kolar@gmail.com, tahani.koomarica@apik.ba<\/p>\n

Fenomenologija
\ndigitalne sre\u0107e<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (301 KB), Hrvatski, Str. 3655 – 3668
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Pojam sre\u0107e nikad nije jednozna\u010dno definiran. U ovom radu je dat kratak prikaz poimanja sre\u0107e sa filozofskog, ekonomskog, psiholo\u0161kog i duhovnog aspekta. Rad eksplicira fenomenologiju digitalne sre\u0107e na poligonu digitalnih medija koje karakterizira permanentnost koja se posti\u017ee booster dozom medijskih sadr\u017eaja i manifestacijom iluzije iskustva kroz medijske narative. Digitalna sre\u0107a se pojavljuje u 6 tipolo\u0161kih manifestacija: zadovoljstvo, iznena\u0111enje, harmonija, zanos, osloba\u0111anje potreba i \u017eelja i transcedencija. Tipologija manifestacija digitalne sre\u0107e je prikazana kroz upotrebu digitalnih medija i medijske narative.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> fenomenologija, digitalna sre\u0107a, digitalni mediji, medijski narativi, iluzija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

UVOD<\/strong><\/p>\n

\u010covjekova zada\u0107a na Zemlji je oduvijek bila ovladavanje prirodom u svrhu opstanka me\u0111u drugim bi\u0107ima. \u017delja \u010dovjeka za opstankom kulminira u 21. stolje\u0107u kroz pobolj\u0161anje nesavr\u0161enih aspekata humanog bi\u0107a i kreiranje posthumanog bi\u0107a koje karakteri\u0161e „…nadila\u017eenje granica koje definiraju manje po\u017eeljni aspekti ljudskog stanja.“ (Moore, 2013: 4). Opstanak \u010dovjeka je prema tome uvjetovan pove\u0107anjem do izvrsnosti njegovih fizi\u010dkih, kognitivnih, ali i afektivnih sposobnosti, zaboravljaju\u0107i da zada\u0107a \u010dovjeka nije svekoliko savr\u0161enstvo, ve\u0107 izvrsnost u domenu vlastitih ograni\u010denja. \u010covjeka je stoga, pogre\u0161no definirati kao posthumano bi\u0107e, ve\u0107 prije kao humano bi\u0107e u tiraniji posthumanog doba.<\/p>\n

Krvotok posthumanog doba je digitalizacija, koja omogu\u0107ava \u010dovjeku relativno nadila\u017eenje njegovih kognitivnih granica u onom obimu koji mu je potreban kao pojedincu za opstanak, ali ne u apsolutizmu. Nadila\u017eenje fizi\u010dkih granica je tako\u0111er relativno, jer \u017eivot nije nad\u017eivio smrt. Nadila\u017eenje fizi\u010dkih granica se ogleda u dodacima tijelu, zamjenom nefunkcionalnih dijelova tijela, i iluziji besmrtnosti. Digitalizacija je globalna pozori\u0161na scena iluzije besmrtnosti koja koristi svoje digitalne alate za inkorporiranje zdravih \u017eivotnih stilova, preveniraju\u0107i bolest koja je predvorje smrti, medicinske i digitalne estetizacije lica i tijela, preveniraju\u0107i starost koja je predvorje smrti, hologramskih tijela sa vje\u0161ta\u010dkom inteligencijom koji su iluzija \u017eivota nakon smrti. Nadila\u017eenje afektivnih granica \u010dovjeka u posthumanom dobu je mo\u017eda i ponajmanje uspje\u0161no. Nesposobnost da se one nadi\u0111u se ogleda u poku\u0161ajima spu\u0161tanja afekcije na ni\u017ei nivo, onaj koji ne vodi oplemenjivanju du\u0161e u potrazi za sre\u0107om. <\/p>\n

Posthumano doba samo po sebi name\u0107e i poimanje sre\u0107e \u010dovjeka kao humanog bi\u0107a u krvotoku digitalizacije. \u010covjek je u kontinuiranoj potrazi za sre\u0107om. S druge strane pojam sre\u0107e nije jasno definirala ni nauka ni filozofija. Danas govoriti o sre\u0107i zna\u010di posmatrati je kroz prizmu opskurnosti postmoderne. Ili je pak sre\u0107a oduvijek bila obojena opskurno\u0161\u0107u pojedinca kroz sve ta\u010dke izme\u0111u nule i jedinice, izme\u0111u dobra i zla, izme\u0111u lijepog i ru\u017enog, izme\u0111u idealnog i stvarnog? Je li sre\u0107a ostala utamni\u010dena negdje u\u00a0 Da Vincijevom sfumatu svakog pojedinca? Sre\u0107u zapravo, ne mo\u017eemo razvrstati niti u biolo\u0161ki, niti u dru\u0161tveni, niti u tehni\u010dki konstrukt. Ona je negdje iznad biolo\u0161ko-dru\u0161tveno-tehni\u010dkog konstrukta, a vezana sa svakim. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

RAZMATRANJA O SRE\u0106I<\/strong><\/p>\n

Nauka nije uspjela definirati jednozna\u010dno, jer ona „nije ni akademska kreacija, ni izum filozofa, ve\u0107 iskustvo koje se doga\u0111a ljudskim bi\u0107ima.“ (Mochon, 2018: 162). Joachim Weimann, Andreas Knabe i Ronnie Schob (2015) su poku\u0161ali izmjeriti sre\u0107u, kroz prizmu ekonomskog blagostanja. Rezultati njihovog rada pokazuju da ekonomsko blagostanje utje\u010de na kvalitet \u017eivota, u smislu zdravlja, obrazovanja, odje\u0107e, hrane, pa \u010dak i u dru\u0161tvenim odnosima pove\u0107ava finansijsku sigurnost i utje\u010de na dobrobiti koje dru\u0161tvo pru\u017ea svojim gra\u0111anima.\u00a0 Me\u0111utim, ekonomsko blagostanje pokazuje Easterlinov paradoks koji pokazuje da stalan ekonomski rast nije pra\u0107en pove\u0107anjem sre\u0107e. U svom radu do\u0161li su do zaklju\u010dka da postoje najmanje dvije vrste sre\u0107e: kognitivno zadovoljstvo i afektivna sre\u0107a. Tako\u0111er, njihovi rezultati pokazuju da empirijska istra\u017eivanja sre\u0107e, u tom smislu, ne mogu koristiti normativni koncept.<\/p>\n

Afektivna sre\u0107a je unutra\u0161nji dio svakog pojedinca i nije je mogu\u0107e objektivno izmjeriti, \u0161to upu\u0107uje na Aristotelovo poimanje sre\u0107e kao eudaimonia <\/em>koja se sa gr\u010dkog naj\u010de\u0161\u0107e prevodi kao sre\u0107a ili dobrobit, premda je doslovan prevod „stanje dobrog duha“. Aristotelova eudaimonia <\/em>nije sredstvo za postizanje cilja, ve\u0107 je sama po sebi cilj, \u010dovjekovo najvi\u0161e dobro, \u017eivotno djelovanje bi\u0107a koje ima logos. Ako je eudoaimonia<\/em> stanje dobrog duha, za razumijevanje sre\u0107e je nu\u017eno onda i razumijevanje du\u0161e. Aristotelovo poimanje du\u0161e je njeno postojanje samo uz tijelo „..strast, blagost, strah, sa\u017ealjenje, hrabrost, a pored toga i radost, ljubav i mr\u017enja \u2013 u zajednici sa tijelom, jer njima istovremeno i tijelo ne\u0161to trpi.“ (Blagojevi\u0107, 2012:\u00a0 12), \u010dime zapravo obja\u0161njava psihosomatske procese.\u00a0 Kant definira sre\u0107u kao pojam koji je „toliko neodre\u0111en da iako svaki \u010dovjek \u017eeli da ga postigne, on to nikada ne mo\u017ee re\u0107i definitivno \u0161ta je to \u0161to on zaista \u017eeli…\u0161to je vi\u0161e kultivisan razum se namjerno primjenjuje na u\u017eivanje u \u017eivotu i sre\u0107u, utoliko vi\u0161e \u010dovjek gubi istinsko zadovoljstvo“ (Kant, 2005: 11 prema Hockley i Fadina, 2015: 194). Kant sre\u0107u poistovje\u0107uje sa ljudskim \u017eeljama koje su promjenjive naravi i odgovaraju akutnoj sre\u0107i, te pravi nejasnu diferencijaciju izme\u0111u sre\u0107e, \u017eelje i zadovoljstva. Isto\u010dna filozofija o du\u0161i ima zna\u010dajne razlike u odnosu na zapadnu. Ibn Sina du\u0161u ne poima kao formu tijela „jer u tom slu\u010daju morao bi da negira mogu\u0107nost da du\u0161a mo\u017ee postojati nezavisno od tijela“ (Halilovi\u0107, 2013: 65).\u00a0 Ibn Arebi razlikuje dvije vrste dana fizi\u010dki i duhovni koji le\u017ei unutar fizi\u010dkog „u toku kojeg intelekt prima svoje znanje, uvid dobija svoju kontemplaciju, a duh svoje tajne.“ (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2021: 30), \u010dime ukazuje na veze fizi\u010dkog i duhovnog, ali i na svepro\u017eimaju\u0107i duh. Nauka nema odgovor o supstanciji du\u0161e koja je poligon za sre\u0107u, niti o njenom porijeklu u odnosu na \u010dovjeku do sada poznate supstancije. Filozofi razli\u010dito poimaju njenu opstojnost sa ili bez tijela, ali je i jedni i drugi vide kao poligon za afektivnu sferu \u010dovjeka, pa time i sre\u0107u. Du\u0161a jo\u0161 uvijek nije razvrstana ni u biolo\u0161ku, ni u dru\u0161tvenu ni u tehnolo\u0161ku formu. Pripada i imanentnom i trancedentnom, mo\u017eda prije svega ontolo\u0161kom, a vezana za epistemolo\u0161ko. Stoga malo znamo o du\u0161i i malo znamo o sre\u0107i.<\/p>\n

Iz svega ranije navedenog sre\u0107u nije bilo mogu\u0107e definirati kao pojam. Mnogo obuhvatnije poimanje sre\u0107e je fenomenolo\u0161ko. Baruh de Spinoza (1970) u 3. dijelu Etike „O porijeklu i prirodi afekata“ razmatra puteve i fragmente sre\u0107e kroz pojmove veselosti, ljubavi, \u017eudnje, zluradosti i druge, vide\u0107i je kao odre\u0111en proces ljudskog duha. Radost definira kao „Stanje trpljenja kojim duh prelazi ve\u0107em savr\u0161enstvu“ (Spinoza, 1970: 112). Ovaj put transcendencije ka ve\u0107em savr\u0161enstvu prema Spinozi ima dvije razine ja\u010dina volje „kojom se svako trudi da odr\u017ei svoje bi\u0107e, po samoj zapovijesti uma“ (Spinoza, 1970: 156) \u0161to je Abraham Maslow nazvao samokatualizacijom i druga razina \u2013 plemenitost koju definira kao „\u017eudnju, kojojm se svako trudi da, prema samoj zapovijesti razuma, poma\u017ee druge ljude, i da ih vezuje za sebe prijateljstvom“ (Spinoza, 1970: 156) ili ono \u0161to je Abraham Maslow nazvao transcendencijom, \u0161to \u0107emo vidjeti u nastavku rada.\u00a0 Eugen M. DeRobertis\u00a0 (2016) razmatra na\u010din na koji je Stepen Strasser poku\u0161ao da objasni sre\u0107u u njenoj univerzalnoj su\u0161tini. Uvidio je da iskustveni fenomeni sre\u0107e ne dijele nu\u017eno eidose sre\u0107e: zadovoljstvo, u\u017eivanje, radost i spokoj. Sre\u0107u eksplicira u 6 razli\u010ditih oblika: 1) sre\u0107a kao zadovoljstvo, pronala\u017eenje mira u prilago\u0111avanju svakodnevnom \u017eivotu, 2) sre\u0107a kao sre\u0107a, koja se ogleda u slu\u010dajnosti, trijumfu i \u010de\u0161\u0107a je me\u0111u onima koji posjeduju avanturisti\u010dki duh i posmatraju \u017eivot kao igru potro\u0161nje, 3) sre\u0107a kao harmonija, u Aristotelovom smislu svojevrsna integracija li\u010dnosti u kojoj logos utje\u010de na promjenu, 4) sre\u0107a kao zanos, ogleda se u tome da se gube granice ega i \u010dovjek nije sam sebi fokus, 5) sre\u0107a kao oslobo\u0111enje, u smislu oslobo\u0111enja od potreba i \u017eelja, ponajvi\u0161e nalikuje nirvani i poricanju smrti i 6) sre\u0107a kao transcendiranje anticipacije, ogleda se u tra\u017eenju beskona\u010dnog zadovoljstva samim \u017eivotom kao takvim „pojedinac je izvu\u010den iz sebe, ali je sprije\u010den od potpunog gubitka sebe zbog odgovornosti, posve\u0107enosti i predane svrhe“ (DeRobertis, 2016: 83).<\/p>\n

Potraga za sre\u0107om je oduvijek bila interesno polje psihologije. Sama rije\u010d psihologija dolazi iz gr\u010dkog jezika psycho = du\u0161a, logos = nauka, razmi\u0161ljanje, mi\u0161ljenje. I psihologija prepoznaje du\u0161u kao poligon za sre\u0107u. Iako se od 1879. godine razvilo vi\u0161e pravaca u psihologiji, za potrebe ovog rada \u0107emo se osvrnuti na humanisti\u010dku psihologiju Abrahama Maslowa koja istra\u017euje domete vi\u0161ih ljudskih potreba. Premda bi mo\u017eda ispravniji naziv bio transhumanisti\u010dka psihologija. Maslow je konceptualizaciju sre\u0107e zasnovao na ispunjenju ljudskih potreba koje su „organizovane u hijerarhiji prepotencije.“ (Maslow, 1943: 375 prema Koltko-Rivera, 2006:303). Ljudske potrebe je razvrstao hijerarhijski od najni\u017eih do najvi\u0161ih: 1) fiziolo\u0161ke potrebe, zadovoljenje osnovnih \u017eivotnih potreba, 2) potrebe za sigurnosti, 3) potrebe za pripadanjem i ljubavlju, 4) potrebe za po\u0161tovanjem i 5) potreba za samoaktualizacijom, odnosno ispunjenje li\u010dnog potencijala. Sve do Maslow-ovih posljednjih radova njegovu psihologiju mo\u017eemo nazivati humanisti\u010dkom. Me\u0111utim, u periodu izme\u0111u 1950.-1960. tih Maslow po\u010dinje da sumnja u da je samoaktualizacija kona\u010dna potreba dovoljna za dosezanje sre\u0107e, jer samoaktualizacija nije mogla jasno obuhvatiti vrhunska iskustva koja imaju pojedinci imaju. Pojedinci su na pitanja o li\u010dnom zadovoljstvu davali odgovore „u terminima kona\u010dnih istina“ (Koltko-Rivera, 2006: 305) u koje se razvrstava i sre\u0107a. Maslow uvodi i \u0161estu ljudsku potrebu kao najsavr\u0161eniji oblik bi\u0107a koju naziva samotranscedencija „potpuno razvijeno i veoma sretno ljudsko bi\u0107e koje radi u najboljim uslovima ima tendencije da bude motivisano vrijednostima koje prevazilaze njegovo sopstvo“ (Maslow, 1969a: 3, prema Koltko-Rivera, 2006: 306). Uo\u010dio je da se samotranscediraju\u0107e li\u010dnosti „\u010desto bave slu\u017eenjem drugima“ (Koltko-Rivera, 2006: 306). Smrt ga je prekinula prije nego je uspostavio kompletnu teoriju transhumanisti\u010dke ili transpersonalne psihologije. Ipak, evidentno je da je Maslow sa psiholo\u0161kog aspekta dao novi uvid u dosezanje sre\u0107e sa motivacijom koja spaja ono izvana i iznutra.<\/p>\n

Sufizam razvrstava 7 stepena du\u0161e (\u010cajlakovi\u0107, 2009: 50-55) kroz koje prolazi u dosezanju najvi\u0161eg stanja ljudskog bi\u0107a i kona\u010dne apsolutne sre\u0107e: 1) Nefs-i Emmare, manifestacija niskih \u017eelja, kontrolira na\u0161a osjetila, kretnje i razum, ego kao najni\u017ei stepen ljudskog bi\u0107a, 2) Nefs-i Levvame, kada \u010dovjek postane svjestan svojih radnji i poku\u0161ava da se suprotstavi niskim tjelesnim \u017eeljama, 3) Nefs-i Mulbime, nadahnuta du\u0161a, 4) Nefs-i Mutmeinne, \u010dovjek na ovom stepenu prestaje sebe pravdati i nalazi smiraj u predanosti i prepu\u0161tanju Gospodaru, 5) Nefs-i Radijje, prihva\u0107anja svih de\u0161avanja bilo dobrih ili lo\u0161ih, zadovoljan je svime kroz samospoznaju, 6) Nefs-i Mardijje, \u010dovjek je u stanju stalne ravnote\u017ee, njime je njegov Gospodar zadovoljan i 7) Nefs-i Kamile \u2013 dosezanje potpune \u010disto\u0107e i sklada, sre\u0107u do\u017eivljava\u00a0 u dobru drugih, a patnju do\u017eivljava kad druge vidi na stranputici.<\/p>\n

Od filozofije, preko psihologije, fenomenologije, ekonomije i duhovnosti sufizma jasno je da je \u010dovjek u konstantnoj potrazi za sre\u0107om koju najlak\u0161e i naj\u010de\u0161\u0107e do\u017eivljava na nivou akutne sre\u0107e, fragmentiranih dijelova dana ili \u010dak \u017eivota, u poku\u0161aju samoostvarenja sopstva u i nad izvanjskim. Zatvoren klju\u010devima vlastitog ega, samobitnosti postojanja i stanja akutne sre\u0107e kratak je i brz put ka nezadovoljstvu, brigama, anksioznosti, poreme\u0107enoj higijeni \u017eivljenja, \u0161to rezultira osje\u0107ajem hroni\u010dne nesre\u0107e. I tako cikli\u010dno, iznova i iznova, kre\u0107e u potragu za sre\u0107om, mo\u017eda drugim redoslijedom, od zadovoljenja potreba za hranom, opsesivne kupovine, trenutnog ushi\u0107enja, aplauza publike, brige o drugima zbog smanjenja osje\u0107aja krivice i ponovnog pada. Hroni\u010dna sre\u0107a kao dugotrajna blagodat neovisna o vanjskim okolnostima mu ostaje zaklju\u010dana, a ipak sve vrijeme klju\u010d dr\u017ei u vlastitim rukama, na unutra\u0161njem tankom mostu u prelasku izme\u0111u ego-centrizma ka o\u010di\u0161\u0107enom altruizmu, Strasserovoj transcedenciji anticipacije, Maslow-ovom samotranscedencijom ili sufijskom dosezanju Nefs-i Kamila.\u00a0 Nije li \u010dovjek oduvijek u procesu transhumanizacije osobnog razvitka u poku\u0161aju da na\u0111e sre\u0107u? Kognicijom nadomje\u0161ta fizi\u010dka ograni\u010denja, kreira tehnologiju, upotrebom tehnologije razvija kogniciju? Nije li humano bi\u0107e u cikli\u010dnom procesu transhumanizma izme\u0111u intrizi\u010dnog i ekstrizi\u010dnog? Nije li \u010dovjek toliko napredovao da je produ\u017eio um digitalizacijom, unaprijedio tijelo vje\u0161ta\u010dkim produ\u017eecima? Da li je \u010dovjek toliko napredovao da je hroni\u010dnu sre\u0107u umjesto transcedencijom postigao digitalizacijom?<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

DIGITALNA SRE\u0106A<\/strong><\/p>\n

Potraga za sre\u0107om humanog bi\u0107a je zapravo potraga za hroni\u010dnom, dugotrajnom sre\u0107om koja se odigrava na platformi du\u0161e te\u017ee\u0107i ka transcedenciji u jedno\u0107u. Digitalnu sre\u0107u karakteri\u0161e iluzija hroni\u010dnosti koju je preciznije nazvati permanentno\u0161\u0107u ostvarenu booster dozom<\/em> medija koji su postali „\u017eivotni stav, na\u010din percipiranja i fiziologija dru\u0161tva“ (\u0160ar\u010devi\u0107, 1988: 414). Efemernost digitalnih medija je paradoks vje\u010dnosti koji izme\u0111u nestajanja i postojanja stavlja znak jednakosti. Digitalni medij postaje ovaplo\u0107enje efemerne vje\u010dnosti kroz „skup me\u0111usobno povezanih \u010dvorova. \u010cvor je ta\u010dka u kojoj kriva samu sebe presijeca. Mre\u017ea nema centar samo \u010dvorove.“ (Castells, 2004: 3)<\/p>\n

Humano bi\u0107e u posthumanom dobu dobija novu platformu za ostvarivanje sre\u0107e, mre\u017eu,\u00a0 koja transcenedentira svijest stvarnosti i pretvara je u „jednu novu, artificijelno o\u010dulotvorenu stvarnost“ (Vuksanovi\u0107, 2008:43), koju mo\u017eemo nazvati digitalna sre\u0107a. Temelj digitalne sre\u0107e se nalazi u samom spektaklu koji je „alfa i omega odvajanja“ (Debor, 2006: 9), odvajanja \u010dovjeka od sebe \u010dime mu se ukida mogu\u0107nost transcendentnog sjedinjenja u jedno\u0107u. Transcendiranje u jedno\u0107u je supstituirano „logikom identi\u010dnosti“ (\u0160ar\u010devi\u0107, 1988: 34). Spektakl prerasta u simulakrum koji pori\u010de stvarno i postaje stvarniji od stvarnosti. Nekada\u0161nji Da Vincijev sfumato sada slika sama dromologija mre\u017ee sa svojim nevjerovatnim ubrzanjem koja se otjelotvoruje u pseudoakciji na u\u0161trb akcije. Fenomen „zbijenosti vremena“ (Virilio, 2000: 123) mijenja iskonske oblike sre\u0107e u sve \u0161to \u017eelim mora biti odmah. Algoritmi digitalizacije preti\u010du i \u010dovjekovu te\u017enju za nadom, za \u017eeljom, ispunjavaju\u0107i je prije nego \u0161to stigne biti po\u017eeljena, stvaraju\u0107i kontinuiran niz zadovoljenja nepo\u017eeljenog, stvaraju\u0107i permanentnu sre\u0107u koja je ni\u0161ta drugo do iluzija hroni\u010dne sre\u0107e. Permanentna sre\u0107a se u posthumanom dobu ostvaruje digitalnom estetizacijom koja presvla\u010di predvorja smrti brisanjem znakova starosti i bolesti, nasmije\u0161enim licima namje\u0161tenim za pa\u017eljivo biran kadar iluzije sre\u0107e, nijemim emotikonima u „teroru reprezentacije“ (\u0160ar\u010devi\u0107, 1988: 40).\u00a0 <\/p>\n

Efektima digitalne tehnologije na sre\u0107u se bavio Francisko Mochon (2018) u svom radu Happiness and Technology: Special Consideration of Digital Technology and Internet<\/em>. Identificirao je pozitivne efekte i to: 1) pobolj\u0161anje ekonomskog rasta kroz olak\u0161anu potro\u0161nju, 2) oboga\u0107ivanje komunikacije, 3) promjenu prirode zara\u0111ivanja prevazilaze\u0107i ograni\u010denja mjesta i prostora i 4) produ\u017eenje ljudskog \u017eivota kroz napredak u sferi zdravstva. Od negativnih efekata je izdvojio: 1) manipulacija ljudima u smislu poimanja \u010dovjeka kao sirovine za tehni\u010dke operacije i 2) osje\u0107aj izoliranosti iz \u010dega proizlaze depresija i usamljenost. Odnosi pozitivnih i negativnih efekata tehnologije na sre\u0107u su vi\u0161estruko isprepleteni. Easterlinov paradox opovrgava mogu\u0107nost dosezanja hroni\u010dne sre\u0107e kroz ekonomski razvoj, a time i razvoj medicine i zdravstvenih usluga. Komunikacija posredovana digitalnim medijima se pokazuje kao ma\u010d sa dvije o\u0161trice \u0161to i sam Machon priznaje kao odnos koji je „prili\u010dno slo\u017een“ (Machon, 2018: 164). <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

FENOMENOLOGIJA DIGITALNE SRE\u0106E<\/strong><\/p>\n

Do danas postoje mnoge kriti\u010dari i pobornici utjecaja digitalnih tehnologija na \u017eivot \u010dovjeka, pa time i na sre\u0107u. Fenomenologiju digitalne sre\u0107e mo\u017eemo posmatrati kroz Strasserov fenomenolo\u0161ki pristup koji nastoji da fenomen sre\u0107e predstavi kao iskustvenu cjelinu. Poligon digitalne sre\u0107e su digitalni mediji koje karakterizira permanentnost\u00a0 koja se posti\u017ee booster dozom medijskih sadr\u017eaja i njihovi narativi koji proizvode manifestacije iluzije iskustva. Tipolo\u0161ke manifestacije Strasserove fenomenologije sre\u0107e \u0107emo dopuniti obrazlo\u017eenjima Maslow-ljevih otkri\u0107a i duhovnih u\u010denja u svrhu obuhvatnijeg uvida u svaki pojedina\u010dni manifestni oblik.<\/p>\n

    \n
  1. Zadovoljstvo, prvi stepen sre\u0107e. Evidentno da nije mogu\u0107e zadovoljenje odre\u0111enih fiziolo\u0161kih potreba kao \u0161to su glad ili \u017ee\u0111, dok su zadovoljavanja ekscitatornih potreba \u0161iroko omogu\u0107ena „Ekscitatorni nivoi moraju biti izbalansirani i odr\u017eavani da bi do\u0161lo do u\u017eivanja“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 539). Mediji nedvojbeno utje\u010du na „senzornu stimulaciju i iscrpljenje fiziolo\u0161kih resursa“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 539), visoko estetizovani, cjenovno pristupa\u010dni, \u0161to izaziva iluziju zadovoljstva.<\/span><\/li>\n
  2. Digitalnu sre\u0107u kao slu\u010dajnost pronalazimo u momentima saznanja na koja slu\u010dajno nailazimo na mre\u017ei „interes ili radoznalost je srodna emocija u kori\u0161tenju zabavnih medija“\u00a0 (Vorderer i Hartmann, 2020: 540) ili iznenadnoj pobjedi u nekoj video igri. Medijski sadr\u017eaji nude mnoge narative koji mogu izazvati interesovanje korisnika. Do osje\u0107aja sre\u0107e dolazi kada postoji „zagonetna nepodudarnost koja se iznenada rje\u0161ava.“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 541). Druga strana kovanice mo\u017ee pokazivati izuzetnu frustriranost i veliki utro\u0161ak vremena da prona\u0111emo potrebno sakriveno u hyperlinkovima, reklamama i ostalim distraktorima pa\u017enje, ili u nemogu\u0107nosti prelaska u naredni nivo video-igre. Medijski narativi mogu potaknuti i negativne emocije kao \u0161to su ljutnja, strah, u\u017eas, koje se manifestuju kao svojevrsna katarza „vrsta dnevnog pro\u010di\u0161\u0107enja, sedmi\u010dnog ili periodni\u010dnog pro\u010di\u0161\u0107enja, \u010di\u0161\u0107enja, na na\u010din prividnog uklanjanja, otklanjanja, udaljavanja od izvora prethodnih oneslobo\u0111avanja.“ (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2009: 151). Katarzi\u010dna iskustva pro\u017eimaju mnoge filmske \u017eanrove: horore u kojima se do\u017eivljava i pre\u017eivljava strah, akcione filmove u kojima gledalac do\u017eivljava i pre\u017eivljava heroizam, romanti\u010dne filmove u kojima gledalac do\u017eivljava i pre\u017eivljava ljubav, u vlastitoj afekciji odvojeno od vlastitog \u017eivota.<\/span><\/li>\n
  3. Digitalna sre\u0107a kao harmonija se ispoljava u regulaciji raspolo\u017eenja i samospoznaji. Samospoznaja, ili po Maslowu samoaktualizacija, se ostvaruje pripadanju izabranim dru\u0161tvenim grupama u kojima do\u017eivljavamo po\u0161tovanje od drugih pripadnika grupe kroz razmjenu iskustava, lajkova i razli\u010ditih digitalnih alata potvr\u0111ivanja na\u0161e vrijednosti ili fizi\u010dkog izgleda, kao i prilika za pronala\u017eenje ljubavnog partnera kojeg u realnom \u017eivotu ne bismo imali priliku sresti zbog geografskih i vremenskih ograni\u010denja. Druga strana medalje je potencijal razvoja digitalnog narcisa, fokusiranje na vrijednosti kako ne\u0161to izgleda, a ne kakvo jeste. Digitalna narcisoidnost mo\u017ee imati negativne efekte na introverte koji nisu skloni da se samoprezentuju, te mo\u017ee razviti osje\u0107aje ni\u017ee vrijednosti.\u00a0 Korisnici digitalnih medija se prilago\u0111avaju samom mediju koji ima mogu\u0107nost visoke estetizacije, pa \u010dak i „estetizovano nasilje“ (Vuksanovi\u0107, 2008: 34) ili na primjer estetizacija samoubistva u filmu „What dreams may come“ snimljenom 1998. godine u re\u017eiji Vincenta Warda. Korisnici preuzimaju ovu logiku samog funkcioniranja digitalnih medija \u0161to ukazuje na invertni determinizam Harolda Innisa „da su tehnolo\u0161ke promjene pokrenute i afektovane dru\u0161tvenim strategijama i izborima“ (Katz i dr. 2003: 171), pa i sami sve i uljep\u0161avaju, svi su vedri, veseli, nasmijani, putuju, u\u017eivaju u \u017eivotu. Kori\u0161tenje, posebno dru\u0161tvenih mre\u017ea, „je iskustveni fenomen u kojem se potro\u0161a\u010di identifikuju sa karakteristikama drugih u virtuelnom prostoru“ (Berezan i dr., 2018: 456), te se time fokus \u010dovjeka pomjera sa onoga \u0161to ima i jeste, na ono \u0161to nema i nije.\u00a0 Dru\u0161tveni mediji „mogu pokrenuti procese dru\u0161tvenog pore\u0111enja navi\u0161e, \u0161to rezultira zavi\u0161\u0107u, pa \u010dak i depresivnim simptomima“ (Steers i dr., 2014, prema Marengo i dr., 2021: 7).\u00a0 Prema istra\u017eivanjima Berezan i dr. (2018: 455-46) samoaktualizacija u dru\u0161tvenim medijima je najvi\u0161e izra\u017eena kod generacije milenijaca, dok su prethodne generacije vi\u0161e otporne na ovakve narative. Ukoliko emocija naru\u0161ava unutra\u0161nji balans, \u010dovjek po svojoj prirodi te\u017ei da ga dovede u ravnote\u017eu, a „efikasna strategija je…promjena referentnog okvira tj. na\u010dina prijema.“ (Cantor, 2002, Cupshik i Kemp, 2000. prema Vorderer i Hartmann, 2020: 543). Promjena referentnog okvira mo\u017ee se ostvariti „distanciranjem od medijskog okru\u017eenja“ (Vorderer i Hartmann, 2020: 543), ali i prelaskom na druge medijske sadr\u017eaje ili tipove medijskih sadr\u017eaja.<\/span><\/li>\n
  4. Digitalna sre\u0107a kao zanos, nadahnu\u0107e, se mo\u017eda ponajbolje o\u010dituje u igranju igara. Primjer ovakve zanesenosti izla\u017ee Siva Vadiyanathan (2016) kroz svoje iskustvo tokom prekookenaskog leta. Primijetio je da pedesetak putnika zuri u svoje telefone igraju\u0107i igru Candy Crash Saga koju je lansirao facebook, ali je aktivna i na drugim platformana van facebook-a. Uo\u010dio je da „ljudi bulje u svoje monitore, otvorenih usta, diskonektovani od svog neposrednog okru\u017eenja… Njihova lica su bila mirna i polo\u017eaji tijela stabilni.“ (Vadiyanathan, 2016: 32), \u0161to ponajvi\u0161e li\u010di na \u010dovjeka koji se prepustio molitvi ili meditaciji. Uo\u010dio je da je ta slika djeluje narkoti\u010dno „Bili su fokusirani, a ne obamrli.“ (Vadiyanathan, 2016:32). Svi su, bez obzira na godine starosti, igrali istu igru, a ne neku drugu i okarakterisao to kao „u\u017eivanje, \u0161to mo\u017eda nije prava rije\u010d. Bili su uronjeni u iskustvo igre. Ali niko nije skakao od radosti.“ (Vadiyanathan, 2016: 32). Ova sposobnost uno\u0161enja \u010dovjeka u digitalnu igru se sla\u017ee djelomi\u010dno sa Strasserovim razmatranjem zanosa kao tipa sre\u0107e u kojoj \u010dovjek nije sam sebi fokus, fokus mu je digitalna igra. Diskutabilno je da li ovakvo fokusiranje koje proizvodi neku vrstu zanosa ili nadahnu\u0107a mo\u017ee donijeti, \u010dak i u iluziji, gubitak granica ega, jer igra Candy Crash Saga je kompetetativna i napredak je mogu\u0107 tek savladavanjem prethodnog nivoa. Igra se tako\u0111er, mo\u017ee igrati i sa drugim igra\u010dima te ima polarizaciju na gubitak i pobjedu. S druge strane ipak nudi vrstu prepu\u0161tanja koja djelomi\u010dno nalikuje sufijskoj formi Nefs-i Mutmeinne, kada \u010dovjek prestaje tra\u017eiti opravdanja za sebe i nalazi smiraj u predanosti i prepu\u0161tanju Gospodaru, sa bitnom razlikom poimanja Gospodara u sufizmu i digitalno gospodara pa\u017enje tu „Nisu bili sretni, ali im nije bilo ni neugodno.“ (Vadiyanathan, 2016: 32). Igra im je donijela zanos i prepu\u0161tenost koja im je olak\u0161ala putovanje i odsustvo od stvarnosti o\u010ditovanu i na njihovoj neverbalnoj komunikaciji.<\/span><\/li>\n
  5. Sre\u0107a kao osloba\u0111anje od potreba i \u017eelja, po Strasseru je to ono stanje koje nalikuje nirvani i poricanju smrti zapravo je svepro\u017eimaju\u0107a kreacija iluzije sre\u0107e u svijetu digitalnih medija. Osloba\u0111anje potreba i \u017eelja se odigrava kroz filozofiju sada\u0161njeg trenutka, koja dokida pro\u0161lost kao neva\u017enu u ljudskoj sferi iskustava, ali dokida i budu\u0107nost, nemogu\u0107nost \u010dovjeka da po\u017eeli \u017eelju, jer algoritmi nas poznaju bolje od nas samih, a \u010dovjek postaje „savremeni mistik na putu postizanja gnosti\u010dke praznine“ (Ali\u0107, 2016: 101). Poricanje smrti se odigrava kroz zatvaranja vrata u predvorja smrti starosti i bolesti. Starost se prevenira hibridnim estetskim presvla\u010denjima. U stvarnom svijetu kroz kiborgizaciju „o \u010demu svjedo\u010di sve ve\u0107i broj proteza, silikonskih i ostalih vrsta implantata, koji se hirur\u0161kim putem ugra\u0111uju u organizam ne samo iz zdravstvenih, nego i iz estetskih razloga.“ (Vuksanovi\u0107, 2008: 56.), a u virtualnom svijetu upotrebom raznovrsnih aplikacija za ure\u0111ivanje fotografija i videa koji pokazuju vje\u010dno mlada lica. Ekranizacija vje\u010dne mladosti predstavljena je u narativu filma „In time“ iz 2011. godine u re\u017eiji Andrew Niccol-a u kojem je\u00a0 \u017eivot konvertovan u valutu vremena, a starost je zaustavljena. Smrt, ako se desi, je smrt mladog fizi\u010dkog tijela. Drugi na\u010din poricanja smrti je u prevenciji bolesti kroz filozofije zdravih \u017eivotnih stilova. Digitalni mediji nude alate za „mjerenje, pra\u0107enje, nadzor i regulaciju tijela i aspekte svakodnevnog \u017eivota i pona\u0161anja, uklju\u010duju\u0107i i spavanje“ (Rich i dr., 2020: 35). Postoje i poku\u0161aji odr\u017eavanja iluzije \u017eivog i nakon fizi\u010dke smrti kroz hologram spojen sa vje\u0161ta\u010dkom inteligencijom koji ima sposobnost imitacije interakcije i nakon smrti. <\/a>\u00a0 Digitalno osloba\u0111anje od potreba i \u017eelja kroz prihva\u0107anje svih de\u0161avanja bilo dobrih ili lo\u0161ih ne dovodi do stepena sre\u0107e du\u0161e koju sufizam naziva Nefs-i Radijje. Digitalna sre\u0107a kao osloba\u0111anje od potreba i \u017eelja je reverzibilan proces, ostvaruje se poricanjem, bje\u017ei od svega \u0161to smatra lo\u0161im i potencijalno nesretnim, ignori\u0161u\u0107i \u010dinjenicu da \u017eivot jo\u0161 uvijek nije nad\u017eivio smrt.<\/span><\/li>\n
  6. Digitalna sre\u0107a kao transcedencija bi trebala da ponudi apsolut sre\u0107e koji se ogleda u negubitku sebe kroz odgovornost, posve\u0107enost, predanost slu\u017eenja drugima. Sre\u0107a \u010dovjeka u ovom smislu prevazilazi svoje sopstvo, te je \u010dovjek iznutra integrisan u stalnoj ravnote\u017ei svih elemenata i sebe i drugih, a svijet do\u017eivljava jedinstven i nepodijeljen. Digitalna ostvarenja kroz filmove, TV serije i Reality Show-e koja su objedinili Luke Hockley i Nadi Fadina (2015) u The Happiness Illusion \u2013 How the media sold us a fairytale <\/em>\u00a0razotkrivaju iluziju sre\u0107e u digitalnoj transcedenciji koja je upakovana u bajke „par excellence modernog doba i nikome nije u interesu da je razotkriva“ (Hockley i Fadina, 2015: 3). Transcedencija u jedno\u0107i sebe sa drugima u ostvarenjima filmske industrije nudi se u iluziji brisanja dihotomije spola kroz negubitak svog rodnog ja ka apsolutnoj integraciji roda u bezrodnom apsolutu. Brisanje rodne dihotomije se ostvaruje kroz „oslobo\u0111enje od dru\u0161tvenih ograni\u010denja“ (Hockley i Fadina, 2015: 16) u pregovaraju\u0107im formama mu\u0161kosti agresivnog ega koja se ispoljava u saosje\u0107anju ili u formi \u017eena ratnica. Digitalna transcedencija se odvija u\u00a0 prikazu androginih identiteta „kao idealnog jedinstva suprotnosti“ (Hockley i Fadina, 2015: 66). Iluzorno prekrajanje, stapanje, brisanje i gra\u0111enje identiteta kulminira na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Aleksander Bard i Jan Sonderqvist (2003) ovu novu formu identiteta nazivaju dividuitetima. Navode da \u0107e novo doba dovesti do nove paradigme identiteta koji vi\u0161e ne\u0107e biti baziran na ostvarenju \u010dovjeka, ve\u0107 „postojat \u0107e mogu\u0107nost izbora izme\u0111u nekoliko razli\u010ditih identiteta,…, \u010diji se stil prilago\u0111ava situaciji i kontekstu.“ (Bard i Sonderqvist, 2003:188). Druga dimenzija digitalne transcedencije se odvija na prihvatanju dihotomije suprotnosti dobra i zla kroz „integraciju razumijevanja“ (Hockley i Fadina, 2015: 8). \u010covjek vo\u0111en \u017eeljom za ostvarivanjem sre\u0107e kroz udoban i lagan \u017eivot \u017eivi u nadi da \u0107e je mo\u0107i kupiti. Globalni trgova\u010dki centar omogu\u0107ava kupovinu svega i sva\u010dega, ali je \u010dinjenica da ne dovodi do unutra\u0161nje transformacije koja \u0107e nas u\u010diniti boljim. Samotransformacija je sveti Gral koji nije na prodaju, ve\u0107 je unutar na\u0161eg bi\u0107a. Drugi dio knjige se bavi potragom za sre\u0107om kroz potrebu \u010dovjeka da „prona\u0111e stabilnog, starijeg, mudrijeg mentora…da nas vodi kroz zamke \u017eivota“ (Hockley i Fadina, 2015: 112), kojemu je u realnosti paralelan duhovni u\u010ditelj, \u0161ejh, mudrac. Digitalni duhovni vodi\u010d se ostvaruje kroz medijske narative razli\u010ditih arhetipova terapeuta koji pacijenta vode do smislenog \u017eivota. Za stvaranje iluzije transcedencije je slikovita predstava digitalnog terapeuta nazvan Ljubavnik u smislu „dijeljenja emotivnih iskustava na vrlo intimnom nivou“ (Hockley i Fadina, 2015: 119) koji pokazuje ru\u0161enje granice izme\u0111u postizanja cilja kroz terapiju i terapije koja sama sebi postaje cilj. Narativ Ljubavnika iluzorno prezentira sjedinjenje u apsolutu ljubavi spu\u0161taju\u0107i apsolut ljubavi na razinu tjelesnosti. Medijski narativi psihoterapije u dosezanju digitalne sre\u0107e „nije dosezanje iluzornog stanja sre\u0107e, ve\u0107 osloba\u0111anje sebe iz stiska unutra\u0161nje tjeskobe i nemira koji \u017eivi u nesvjesnom“ (Hockley i Fadina, 2015: 139). Iluzija transcedencije kao krajnjeg dometa digitalne sre\u0107e se obezbje\u0111uje i pacijentu i terapeutu koji prolaze apsolutnu integraciju kroz procese koji ih vode „da postanu potpuno ljudi i da dijele u miru i um i samoljublje.“ (Hockley i Fadina, 2015: 139). Tre\u0107i dio knjige se bavi Reality TV show-ima prezentiraju\u0107i javna putovanja u intimno sredi\u0161te sebe. Imaju za cilj prikaz samotransformacije kroz izvanjsko. Ovakvi arhetipski narativi o „transformaciji, \u017ertvovanju i blagoslovu, nemaju mnogo veze sa \u0161irenjem na\u0161e svijesti.“ (Hockley i Fadina, 2015: 174). Dru\u0161tvene mre\u017ee su poligon pseudobrige o drugima, pseudoaltruizma, pseudoaktivizma kroz dijeljenje raznih apela za pomo\u0107, koji \u010dini da se osje\u0107amo boljim ljudima i stvara la\u017eno brisanje granica ega, bez stvarne aktivnosti.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Digitalna sre\u0107a nije jo\u0161 uvijek dosegla iluziju stalne ravnote\u017ee niti potpune \u010disto\u0107e i sklada, kao krajnjih stepena du\u0161e koja se \u010dista vra\u0107a svome Gospodaru iz jednog jednostavnog razloga. Sre\u0107a je fenomen apsoluta, a ne solipsizma. Potraga za sre\u0107om je izgubljena bitka od onog trenutka kad ju je \u010dovjek skinuo sa platforme du\u0161e i postavio na platformu digitalizacije i postao „bogalj na \u0161takama tehnike“ (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2018: 17). Potraga za sre\u0107om je aktivnost tijela, uma i duha, u nadkonstruktu biologije, dru\u0161tva i tehnike. Nimalo slu\u010dajno, peta komunikacijska revolucija uslovljena tehnolo\u0161kim razvojem interneta dovodi do razvoja novog pravca u psihologiji, pozitivne psihologije. Kao grana psihologija razvija u kasnim 90-tim godinama 20. vijeka, koje se hronolo\u0161ki podudaraju sa sveop\u0107om digitalizacijom „\u0161iri tehnike i slogane kroz koje bi ljudi mogli pobolj\u0161ati svoju sre\u0107u svakodnevnog \u017eivota, \u010desto u\u010de\u0107i ih da blokiraju beskorisne misli i sje\u0107anja.“ (Davis, 2015: 11) \u010dime odbacuje prihva\u0107anje svih nu\u017enosti \u017eivota. Kulminacija blokade izra\u017eavanja negativnih emocija se odigrava na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a „posljedice su katastrofalne.“ (Freitas, 2017:252). Digitalizacija u svojoj estetskoj i tehnolo\u0161koj osebujnosti mo\u017ee ponuditi samo skromno do\u017eivljavanje, pro\u017eivljavanje i pre\u017eivljanje kroz pseudoaktivnosti permanencije mre\u017enih \u010dvorova.\u00a0 <\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

    \u010covjekova stalna te\u017enja je dosezanje sre\u0107e. Sre\u0107a je pojam koji su dotakli, ali nikad jednozna\u010dno definirali ni filozofi ni nau\u010dnici. Najbli\u017ee do sada obuhvatanje zna\u010denja sre\u0107e je kroz fenomenologiju i duhovnost. Sre\u0107a je nadkonstrukt biolo\u0161ko-dru\u0161tveno-tehni\u010dkog konstrukta, a vezana sa svakim, objedinjuje imanentno i transcedentno. Sre\u0107a se o\u010dituje tri osnovna oblika trajanja: aktuni, hroni\u010dni i permanentni. Akutna i hroni\u010dna sre\u0107a spadaju u domen prostorno-vremenskog realiteta ljudskog djelovanja na sebe i okolinu, te se odigrava na platformi du\u0161e koja te\u017ei trajnoj vje\u010dnosti. Permanentna sre\u0107a spada u domen bezprostornog i bezvremenskog virtuelnog svijeta pseudodjelovanja i odigrava se na platformi digitalizacije. Permanentnost ostvaruje digitalnom logikom \u010dvori\u0161ta ili petlji koje kreiraju efemernu vje\u010dnost. <\/p>\n

    Fenomenologija digitalne sre\u0107e pokazuje odre\u0111ene afektivne sli\u010dnosti sa stvarnom sre\u0107om, ali ona ipak ostaje na razini fenomenolo\u0161kog solipsizma i iluzorne transcedencije medijskih narativa. Nemogu\u0107nost prelaska granice ka fenomenu apsoluta ograni\u010dena je samom logikom digitalne tehnologije. Logiku digitalne tehnologije karakteriziraju: efemernost, estetizacija, fluidnost, spektakl kao \u010din odvajanja sebe od sebe i sebe od svega ostalog, nijema komunikacija, permanentna kompetetivnost, distrakcija fokusa iz \u010dega proizlazi katarzi\u010dno prekrivanje emotivnog konflikta i u kona\u010dnici njegovo poricanje. Katarzi\u010dno prekrivanje i poricanje umjesto dosezanja sre\u0107e vode u suprotnom pravcu. Digitalno okru\u017eenje komunicira sre\u0107u invalidno\u0161\u0107u fiziolo\u0161kih potreba svedenih na sliku i pogled, na distrakciju pa\u017enje i katarzi\u010dna iskustva kroz medijske narative van \u010dovjeka, vodi gradnji digitalnog narcisa i\/ili uru\u0161avanju samopouzdanja, zanos u molitvi digitalnom gospodaru pa\u017enje, poricanje smrti u kontinuumu nepo\u017eeljenih \u017eelja, iluzornu transcedenciju amputiranog sopstva. Ovime je onemogu\u0107ena unutra\u0161nja transformacija zasnovana na djelanju i prihvatanju prelaze\u0107i stepen po stepen, od samospoznaje sebe u sebi, svega u sebi i sebe u svemu. Unutra\u0161nja transformacija rezultira razrje\u0161enjem emotivnog konflikta i ispunjenjenja apsoluta u transcedenciji ka jedno\u0107i.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDigital Immortality, Dostupno na:     https:\/\/www.dw.com\/en\/digital-immortality\/a-57935457<\/a> Preuzeto: 04.03.2022. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Ali\u0107, Sead (2016): „Globalni ekran“, u: \u00a0Logos \u2013 centar za kulturu i edukaciju, <\/em>Vol.4, br. 1, str. 95-118, Tuzla.<\/p>\n

    Bard, Alexander i Sonderqvist, Jan (2003): Netokracija, <\/em>\u00a0Differo, Zagreb<\/p>\n

    Berezan, Orie i dr. (2018): The Pursuit of Virtual Happiness \u2013 Exploring the Social Media Experience across Generations, u: Journal of Business Research 89, <\/em>str. 455-461<\/p>\n

    Blagojevi\u0107, Slobodan (prev.) (2012): O du\u0161i \u2013 Parva Naturalia<\/em>, Paideia, Beograd<\/p>\n

    Castells, Manuel (2004): The Network Society,<\/em> Eward Elgar Publishing, Cheltenham, UK<\/p>\n

    \u010cajlakovi\u0107, Mustafa (ur.) (2009): Sedam mekama tarikata, u: Tarikatski \u010dasopis Kemlamu`l \u0160ifa, <\/em>godina VI, br. 20, str. 50-55, Tekija Mesudija, Ka\u0107uni<\/p>\n

    Davis, William, (2015): The Happiness Industry \u2013 How the Government and Big Business Sold Us Well-Being, <\/em>\u00a0Verso, London i New York<\/p>\n

    Debor, Gi (2006): Dru\u0161tvo spektakla<\/em>, Porodi\u010dna biblioteka, Beograd<\/p>\n

    DeRobertis, Eugene M. (2016): The Phenomenology of Happiness- Stephen Strasser`s Eidetic Expliacation, u: The Humanistic Psychologist, <\/em>44 (1), str. 72-88. Dostupno na : https:\/\/doi.org\/10.1037\/hum0000012<\/a> Preuzeto: 01.03.2022.<\/p>\n

    Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Fahira (2009): Medijska kultura u Bosni i Hercegovini, <\/em>Connectum, Sarajevo<\/p>\n

    Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Fahira (2018): Kao ribe u vodi, <\/em>Dobra knjiga, Sarajevo<\/p>\n

    Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, Fahira (ur.) (2021): Muhjuddin Ibn Arebi \u2013 Evrad, <\/em>Dobra knjiga, Sarajevo<\/p>\n

    Freitas, Donna (2017): The Happiness Effect \u2013 How social Media is driving a Generation to Appear Perfect at any cost, Oxford <\/em>University Press, Oxford<\/p>\n

    Halilovi\u0107, Tehran (2013): Razvoj nauke o du\u0161i u Ibn Sininoj filozofiji, u: Centar za religijske nauke “Kom”, <\/em>vol. II (1), str. 59-76, Beograd<\/p>\n

    Hockley, Luke i Fadina Nadi (ur.) (2015): The Happiness Illusion \u2013 How the media sold us a fairytale,<\/em> Routledge Taylor and Francis, London i New York<\/p>\n

    Katz, Elihu i dr. (ur. ) (2003): Canonic Texts in Media Research \u2013 Are Thre any? Should There Be? How About These?, <\/em>Polity Press, UK<\/p>\n

    Koltko-Rivera, E. Mark (2006): Rediscovering the Later Version of Maslow` s Hierarchy of Needs: Self- Transcedence and Opportunities for Theory, Research, and Unification, u: Review of General Psychology, <\/em>Vol. 10, No. 4., str. 302-317, DOI: 10.1037\/1089-2680.10.4.302<\/p>\n

    Marengo, Davide i dr. (2021): Examing the links between active Facebook use, received likes, self-esteem and happiness \u2013 A study using objective social media data, u: Telematics and Informatics 58, <\/em>(2021) 101523<\/p>\n

    Mochon, Francisco (2018): Happiness and Technology: Special Consideration of Digital Technology and Internet, u: International Journal of Interactiv Multimedia and Internet, Vol.5 No. 3, <\/em>Universidad Nacional de Educacion a Distancia \u2013 Uned (Spain), str. 162- 168.<\/p>\n

    More, Max (2013a), The Philosophy of Transhumanism, u: More, Max i Vita-More, Natasha (ur.), The Transhumanist Reader: Classical and Contemporary Essays on the Science, Technology, and Philosophy of the Human Future<\/em>, Wiley-Blackwell, Chichester 2013.<\/p>\n

    Rich, Ema i dr. (2020): Digital Health Generation \u2013 Young People`s Use of Healthy Lifestyle Technologies<\/em>, University of Bath, Bath, UK, str. 3\u201318.<\/p>\n

    Spinoza, de Baruh (1970): Etika \u2013 geometrijskim redom izlo\u017eena u pet dijelova podijeljena, <\/em>\u00a0Kultura, Beograd<\/p>\n

    \u0160ar\u010devi\u0107, Abdulah (1988): \u010covjek i moderni svijet \u2013 humana conditio \u2013 mo\u0107 uma i neuma u povijesti i dru\u0161tvu, Svjetlost OOUR Izdava\u010dka djelatnost, Sarajevo<\/p>\n

    Vaidyanathan, Siva (2016): Antisocial Media \u2013 How Facebook Disconnects Us and Undermines Democracy,\u00a0 Oxford University Press, New York<\/p>\n

    Virilio,\u00a0 Pol (2000): Informati\u010dka bomba, <\/em>Svetovi, Novi Sad<\/p>\n

    Vorederer, Peter i Hartmann, Tilo (2020): Entertainment and Enjoyment as Media Effects, u: Jennings, Bryant i Oliver, Mary Beth (ur.) (2020): Media effects \u2013 Advanced Theory and Research, <\/em>str. 532-550, Routledge Taylor and Francis Group, New York and London.<\/p>\n

    Vuksanovi\u0107, Divna (2008): Filozofija medija: ontologija, estetika, kritika, <\/em>\u010cigoja \u0161tampa, Beograd<\/p>\n

    Weimann, Joachim, Knabe Andreas and Schob, Ronnie (2015): Measuring Happiness \u2013 The Economics of Well-Being, The MIT Press, Cambridge, Massachussetts, London, England<\/p>\n

     <\/p>\n

    Web izvori:<\/strong><\/p>\n

    Deutsche Welle, Digital Immortality<\/em>, Dostupno na:\u00a0 https:\/\/www.dw.com\/en\/digital-immortality\/a-57935457<\/a> Preuzeto: 04.03.2022.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Phenomenology of Digital Happiness<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    The concept of happiness is never unambigously defined. This paper gives a brief overview of the happiness concept from the philosophical, economic, psychological and spritual aspects. The paper explains the phenomenon of digital happiness on a polygon of digital media, which is characterized by permanence achieved by a booster dose of media content and the manifestation of experience illusion through media narrative. Digital happiness appears in 6 typological manifestations: pleasure, surprise, harmony, ecstasy, liberation of needs and desires and transcedence. The tipologycal manifestations of digital happiness is presented through the use of digital media and media narratives.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> phenomenology, digital happiness, digital media, media narratives, illusion.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasres\"<\/p>\n

    \n  12(22)#5 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n


    \nDOI 10.46640\/imr.12.22.5<\/a>
    \nUDK 7.041:81\u2019373.612
    \nPrethodno priop\u0107enje
    \nPreliminary communication
    \nPrimljeno: 15.12.2022.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Josipa Buba\u0161<\/span><\/p>\n

    Samostalna umjetnica
    \n Trnsko 1c, 10020 Zagreb, Hrvatska
    \njosipabubas@gmail.com<\/p>\n

    Tijelo i metafora mre\u017ee<\/span><\/strong><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (489 KB), Hrvatski, Str. 3669 – 3679
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \u010clanak problematizira odnos dru\u0161tvenih metafora i znanstvenih i tehnolo\u0161kih paradigmi te njihov odnos s obzirom na konceptualizaciju tijela, ali i dru\u0161tvenih odnosa.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> dru\u0161tvena metafora, znanstvena paradigma, tehnolo\u0161ka paradigma, tijelo, dru\u0161tveni odnosi.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Neizbje\u017eno, \u010dovjek razmi\u0161lja u metaforama. Metafore su osnova na\u0161ih dru\u0161tvenih te\u017enji, okvira, na\u010dina na koji se odnosimo prema svijetu, kao pojedinci i kao zajednica. Johnson i Lekoff su krajem devedestih (Philosophy in Flesh, Embeded Mind and it Challenge to the Western Thought, 1999., ali i ranije u knjizi Metaphors We Live By, 1980.) ukazali na \u010dinjenicu da metafore nisu arbitrarne, ve\u0107 su utemeljene na ponavljanom senzorno motori\u010dkom iskustvu i nastaju spajanjem neuronskih putova i simboli\u010dke, individualne domene<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Metafore poput povezivanja vertikalnog s “vi\u0161im”, uzvi\u0161enijim“\u00a0 nastaju primarno iz iskustva tijela, dok slo\u017eenije metafore nastaju kombinacijom jednostavnih metafora.<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U skladu s relativno novijom znanstvom strujom filozofije utjelovljenja, koja poku\u0161ava rije\u0161iti vi\u0161estoljetno razdvajanje uma i tijela i \u010dovjeku pristupiti integrativno, holisti\u010dki, suvremeno ljudsko bi\u0107e tendira\u00a0 se “utjeloviti”, povezati s tijelom, nadaju\u0107i se tako vratiti osje\u0107aj cjelovitosti te „uzemljiti“ mentalne i informacijske oluje koje ga u svakom trenutku opsjedaju. Biolo\u0161ka osnova misli postaje novi izvor razumijevanja, ali i stjecanja kontrole nad sve kaoti\u010dnijim \u017eivotom. Kartezijanska podjela na subjekt i okolinu, duh i tijelo, kao i empiristi\u010dka osnova razumijevanja svijeta pridonijele su disocijaciji \u010dovjeka od prirode, ali i samoga sebe, pri \u010demu se kontrola stje\u010de kapitalisti\u010dkim gomilanjem i eksploatacijom. Me\u0111utim, ni novije paradigme, nastale kao kritika krutog centralizma,\u00a0 kapitalizma kao i\u00a0 metafore \u010dovjeka kao stroja\u00a0 a koje odbacuju modernisti\u010dku binarnost i inzistiraju na povezanosti i „umre\u017eenosti“, nisu nevine. Ba\u0161 kako su znanstvene paradigme 17. stolje\u0107a odvojile \u010dovjeka od tijela, otkri\u0107a kognitivnih znanosti, primarno plasticiteta mozga, iako su vratile \u010dovjeka tijelu, istovremeno su normalizirale \u0161iru dru\u0161tvenu paradigmu mre\u017ee i \u010desto prisilne fleksibilnosti. Drugim rije\u010dima, u jednakoj mjeri u kojoj tijelo promatramo i razumijemo pod utjecajem znanstvenih paradigmi, sama tjelesna fiziologija biva prisvojena da bi legitimizirala dru\u0161tveni sustav. Trebalo bi postaviti pitanje mo\u017eemo li se zaista osloniti na suvremeno normalizirano razumijevanje tijela, ma koliko nas ono osloba\u0111alo od zamki mehanicizma i rigidne i nasilne odvojenosti \u010dovjeka od tijela i okoline? Postoje li nove zamke u koje upadamo i ako zaista rastegnemo misao, mo\u017eemo li vidjeti tijelo druga\u010dije i time relativizirati normativnost u nastajanju? I s kakvim posljedicama? Odnos tijela, metafore i dru\u0161tva vi\u0161esmjeran je i gotovo je nemogu\u0107e utvrditi u kojoj su mjeri suvremena znanost i dru\u0161tveno uvjetovana percepcija ipak usmjerile na\u0161u potragu za ujedinjenjem tijela, uma i okoline, a time i prepoznavanje kognitivnog nesvjesnog kao bezbrojnih necentraliziranih mikroprocesa koji u krajnjoj instanci \u010dine osnovu svijesti, kako tvrdi Damasio. Kognitivne znanosti u znatnoj su mjeri pridonijele osloba\u0111aju\u0107em otkrivanju povezanosti uma i tijela, no upravo mre\u017ena, neuralna struktura, sve jasnije odsustvo \u010dvrstog, racionalnog subjekta, zamke ali i upori\u0161ta koje je ono pru\u017ealo, posljedi\u010dno afirmiraju fluidnost koja istovremeno donosi oslobo\u0111enje stega dru\u0161tva i ega, ali i pridonosi osje\u0107aju nesigurnosti, kako onoj ekonomskoj, tako i onoj individualnoj, identitetskoj. Bitno je napomenuti da su upravo kognitivne znanosti 1950-tih godina bile pod velikim utjecajem komputacijskih teorija i u funkcioniranju kompjutora tra\u017eile su paralele za funkcioniranje uma i misli.\u00a0 S obzirom na sveobuhvatnu tehnologizaciju dru\u0161tva, treba li \u010duditi sto je odnos tijela, metafore i dru\u0161tva poprimio oblik mre\u017ee, veza koje se stvaraju i kidaju, pri \u010demu je nemogu\u0107e prona\u0107i izvori\u0161te ideje.<\/p>\n

    Danas tijelo promatramo kao splet sustava i struktura, aritmija i euritmija, uskla\u0111ivanja i povezivanja. Tijelo je vi\u0161estruko upareno s okolinom, sobom, neraskidivo povezano sa svije\u0161\u0107u, pro\u0161lo\u0161\u0107u, vjerojatno i budu\u0107no\u0161\u0107u. Neuronski putovi izgledaju poput mre\u017ee, informacije putem sinapsi putuju kao elektromagnetski signali, ili krvlju kao kemijska svojstva. Mo\u017edani valovi se uskla\u0111uju s okolinom i mijenjaju stanja svijesti. Utje\u010demo na proto\u010dnost energije u tijelu, povezujemo energetske centre, aktiviramo aksu koja povezuje gutbrain<\/em> s mozgom, srce kao elektromagnetsku pumpu kojom se povezujem s drugima<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tijelo je mre\u017ea sustava, ritmova i energija, a jedan od novijih, zna\u010dajnih sustava je i fascija, o kojoj \u0107e biti govora kasnije. U mozgu ne postoji centralni klik<\/em> ve\u0107 signali neprestano putuju i premre\u017eavaju se. U sklopu projekta Dancing and Gazing u Budimpe\u0161ti imala sam priliku promatrati kako izgleda aktivnost mozga pri odre\u0111enim zadacima. Aktivnosti odre\u0111enih centara neprestano se izmjenjuju u razmacima manjim od pola sekunde, prikaz na ekranu izgleda poput mre\u017ee u kojoj se neprestano aktivira drugi dio sustava.\u00a0 Aktivnost mozga pri tom je\u00a0 medijalizirana putem ekrana, programa koji mo\u017edanu aktivnost prevode u vizualni kod. U odre\u0111enoj instanci ovdje je zatvoren krug izme\u0111u kognitivnih i kompjutorskih znanosti, i tehnolo\u0161ka paradigma mre\u017ee potvrdila je samu sebe. Uzev\u0161i kompjutorski prikaz aktivnosti mozga kao relevantnu informaciju, odnosno tehnologiju kao jedini relevantan izvor spoznaje, ne su\u017eavamo li percepcijsko polje i mogu\u0107nost razumijevanja tijela i uma? Ako osnovu na\u0161e misli \u2013 neuronske veze vidimo i razumijemo kao vizualni prikaz mre\u017ee, zna\u010di li to da\u00a0 dru\u0161tvo shva\u0107ano kao mre\u017ea ima svoj biolo\u0161ki legitimitet? Ili je mo\u017eda jezik tehnologije predodredio na\u010din promatranja i konceptualiziranja tijela? Ba\u0161 kao \u0161to odnos fiziologije i prostora stvara primarne metafore\/koncepte (Johnson i Lakoff), tijelo i percepcija nikada nisu li\u0161eni dru\u0161tvenog upisivanja. Metafore vremena uvelike utje\u010du na na\u010dine na koje \u017eivimo tijelo,\u00a0 budu\u0107i da te iste metafore odre\u0111uju perceptualni okvir kojim prilazimo svijetu, prirodi, tijelu. Kategorije kojima mjerimo i svrstavamo svijet od po\u010detka su utemeljene na metaforama, koje se prote\u017eu i apliciraju kako na dru\u0161tvene tako i na prirodne znanosti. Prirodne znanosti \u010desto smo nau\u010deni shva\u0107ati kao objektivne, distancirane od predrasuda i uvjerenja, no upravo subjektivne pozicije i suvremene dru\u0161tvene paradigme odre\u0111uju sam pristup istra\u017eivanju, odabir tema i prizmu promatranja. Kada je Heisenberg, skupa s Kopenha\u0161kom \u0161kolom dvadesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a po\u010delo otkrivati zakonitosti subatomskih \u010destica, me\u0111u prvim preprekama\u00a0 s kojima su se znanstvenici susreli bilo je upravo problem jezika i imenovanja. Pokazalo se problemati\u010dnim imenovati pojave koje nisu imale nikakve sli\u010dnosti sa svim poznatim principima. Upravo je isti fenomen predstavljao problem i pri razumijevanju pojava. Kako razumjeti ako ne mo\u017eemo ozna\u010diti u jeziku? Ponukan ovakvim pitanjima Heisenberg u knjizi Fizika i filozofija konstatira kako prirodne znanosti \u010desto pogre\u0161no nazivamo objektivnima, zaboravljaju\u0107i na \u010dinjenicu da na\u010din postavljanja pitanja uvelike odre\u0111uje odgovor<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> . Zato znanost i dominantne znanstvene paradigme uvelike odre\u0111uju poimanje svijeta, \u0161to se jasno odra\u017eava i na metaforama tijela. <\/p>\n

    U \u010dlanku Network as Metaphor, Marck Erickson<\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> navodi kako Johnson i Lakoff , uz\u00a0 isticanje va\u017enosti direktnog tjelesnog iskustva kao iskustvene osnove konceptualnih metafora, ipak nagla\u0161avaju da fiziolo\u0161ke karakteristike tijela i prostorne karakteristike okoline nisu jedini \u010dimbenici na\u0161eg uparivanja sa svijetom, ve\u0107 se svako iskustvo odvija istovremeno i unutar dubokog bazena kulturnih pretpostavki. One, zajedno s koncenzualnim vrijednostima i uvjerenjima nisu tek konceptualna nadogradnja u koju po odabiru mo\u017eemo odabrati smjestiti na\u0161e iskustvo. To\u010dnije je re\u0107i da je svako iskustvo kulturalno, da te da je kultura uvijek neraskidivo prisutna\u00a0 u svakom pojedina\u010dnom iskustvu svijeta.<\/p>\n

    Joseph Roach u knjizi strasti glume daje pregled promjena metafore i tretmana gluma\u010dkog tijela u skladu sa suvremenom znano\u0161\u0107u tijekom stolje\u0107a. Primjerice 17. stolje\u0107e s Decartesom i poznatom maksimom cogito ergo sum<\/em> kao jednim od istaknutijih, no nikako usamljenog proponenta mehani\u010dkog i empiri\u010dkog i racionalisti\u010dkog\u00a0 pristupa svijetu i tijelu utje\u010de na formiranje metafore tijela kao mehanizma sa centralnim upravljanjem.\u00a0 Tijelom – strojem, prema Descartesu, upravlja nematerijalna sila. „racionalna du\u0161a“, pri \u010demu se fizika i fiziologija preklapaju u nauci o ljudskom tijelu. Kasnije, pod utjecajem Newtonove fizike, gotovo da dolazi do izjedna\u010denja pojmova mehani\u010dki i prirodan.\u00a0 Roach tvrdi kako „povijest znanosti otkriva da je fiziolo\u0161ko znanje vi\u0161e nego jedan put napredovalo uz pomo\u0107 metafore.“<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mehanicisti\u010dki pristup svijetu\u00a0 i metafora \u010dovjeka-stroja odigrala je veliku ulogu u samom pristupu istra\u017eivanja tijela. Metafore su se dora\u0111ivale paralelno s tehnolo\u0161kim napretkom, pa je tako, prema Catherine Malabou,\u00a0 Henry Bergson smatrao je da je mozak poput spleta telefonskih \u017eica<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a od pedesetih godina dominantna metafora mozga bila je kompjutor, pri \u010demu se mi\u0161ljenje izjedna\u010davalo sa\u00a0 ra\u010dunanjem a ra\u010dunanje s programiranjem, gdje je i sam izvor razvoja kognitivnih znanosti. <\/p>\n

    No bitno je istaknuti i paralelnu, druga\u010diju struju promi\u0161ljanja tijela. Naime, u 17 stolje\u0107u\u00a0 Spinoza je tijelo smatrao otvorenim procesom, istaknuv\u0161i svojstvo tijela da djeluje na svijet i da se na njega djeluje, pri \u010demu su i um i tijelo sastavljeni od istih svojstva <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, izbjegav\u0161i tako kartezijansku odvojenost tijela od uma i uma i svijeta. Kazali\u0161ni vizionar Antonine Artaud 1947. daje protute\u017eu mehanicisti\u010dkim principima i metaforama i po\u010dinje govoriti o tijelu bez organa<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koje nije nedostatak organa, nego nehijerarhijski shva\u0107en organizam kao skup energija i intenziteta u stalnom fluxu. Prema Deleuzeu i Guattariju , koji u knjizi Tisu\u0107u platoa razra\u0111uju koncept Tijela Bez Organa: „ Tijelo bez organa manje je u suprotnosti s organima kao takvima, a vi\u0161e s organizacijom organa koja sa\u010dinjava organizam“<\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kritiziraju\u0107i centralisti\u010dko upravljanje, formiranje krutog, racionalnog\u00a0 subjekta u odnosu na vanjski svijet objekata, autori \u00a0postavljaju teoriju o rizomatskim, nehijerarhijskim na\u010dinima funkcioniranja. Rizomatske strukture funkcioniraju neprestanim stvaranjem i kidanjem veza, bez „centralnog upravljanja“ i podr\u0161ke hijerarhijskim na\u010dinima funkcioniranja. One na odre\u0111eni na\u010din odgovaraju metafori mre\u017ee, o kojoj \u0107e biti govora kasnije.<\/p>\n

    No vratimo se na utjecaj metafore na istra\u017eivanje tijela. Mehanicisti\u010dki pristup za posljedicu je imao izdvojeno prou\u010davanje izoliranih organa, ili sustava pri \u010demu se medicina bavila dijelovima koje je trebalo „popraviti“ i vratiti u funkciju. Pri istra\u017eivanju tijela, disekcija je imala zna\u010dajnu ulogu, upravo omogu\u0107avaju\u0107i detaljno prou\u010davanje odre\u0111enih, izdvojenih organa. Kao posljedica takvog izdvajanja, pro\u0161ao je neopa\u017eeno jedan od vezivnih sustava tijela, \u010dije se karakteristike odnedavna detaljnije prou\u010davaju . Upravo zahvaljuju\u0107i disekciji, fasciju se smatralo opnom koja obuhva\u0107a pojedina\u010dne organe i mi\u0161i\u0107e i potpuno se zanemarivala povezanost fascije izme\u0111u razli\u010ditih organa i sustava tijela. Nedavna istra\u017eivanja ukazuju da fascija na samo da jeste opna,vre\u0107ica u kojoj se nalaze pojedini organi i mi\u0161i\u0107i nego ona povezuje \u010ditav organizam u separatnu mre\u017eu. \u010cak i prema Grayevoj anatomiji iz 2005. Godine, fascija je definirana u odnosu prema sustavima koje podr\u017eava.<\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prema Davidu Lesondaku, promatranje fascije tek u kadaveru uzrok\u00a0 je nerazumijevanja njezine funkcije , budu\u0107i da je opravdana pretpostavka da ne\u017eiva fascija ne pru\u017ea nikakve uvide funkcioniranje fascije kao zasebnog sustava koji djeluje poput mre\u017ee i povezuje razli\u010dite organe i sustave unutar tijela. Razdvajanjem pojedinih dijelova fascije propu\u0161teno je uo\u010diti njezinu ulogu u organizmu. Autor postavlja pitanje: <\/em>“Stvara li mrtvozorni\u010dko istra\u017eivanje umrtvljeno razmi\u0161ljanje?“ Does dissective exploration lead to dissective think\u00ading?”<\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Disekcijom se kida kontinuitet izme\u0111u razli\u010ditih dijelova fascije i stvaraju se jedinice koje u stvarnosti ne postoje. Fasciju se mo\u017ee pravilno shvatiti tek promatranjem njezinih me\u0111upovezanosti s ostalim tkivima koje okru\u017euje. Prema rije\u010dima autora „anatomija dijelova mora biti zamijenjena arhitekturom odnosa sila izme\u0111u razli\u010ditih anatomskih elementa. Drugim rije\u010dima, naglasak je na nu\u017enosti stvaranja dinami\u010dkog modela tijela<\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Model biotensegriteta (preuzet iz gra\u0111evine) ozna\u010dava neprestano prilago\u0111avanje anatomskih struktura koje funkcioniraju kao sustav prijenosa sile \u2013 pokret nije premje\u0161tanje dijela tijela nego kontinuirano repozicioniranje tijela u prostoru, pri \u010demu je naglasak na upravo na prijenosu sile i odnosima me\u0111u pokretima. Princip funkcionira kao privla\u010denje i odbacivanje, uvla\u010denje i ekstrakcija kao interakcija izme\u0111u stanica fascije. Fascija\u00a0 se mo\u017ee kontrahirati, povezivati, zgusnuti, stvarati prostore izme\u0111u. Mehani\u010dke sile prelaze u kemijske i elektromagnetske procese mehanotransdukcijom i receptorima integrinima. Oni tako\u0111er reagiraju na vanjske sile \u2013 kompresiju i tenziju i prilago\u0111avaju se okolini. Tako promatrano, tijelo nije mehanicisti\u010dki zbroj dijelova ve\u0107 samoorganiziraju\u0107i organizam koje zadr\u017eava stabilnost i jedinstvo kroz razli\u010dita polja i procese diferencijacije. Tijelo se neprestano prilago\u0111ava, mijenja i obnavlja.<\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iz ovog je primjera vidljivo istovremeno koliko su metafore i tehnologije istra\u017eivanja sna\u017eno utjecala na razumijevanje anatomije, tj. na previd jednog \u010ditavog sustava unutar tijela. Usmjeravaju\u0107i istra\u017eivanje temeljem metafore, ali i odstupne tehnologije (disekcije), stvorena je odre\u0111ena slika tijela. Drugim rije\u010dima, istra\u017eivanje je rezultiralo odgovorom koje korespondira na\u010dinu postavljanja pitanja. Sli\u010dno mo\u017eemo ustvrditi da je dana\u0161nje razumijevanje fascije tako\u0111er uskla\u0111eno s novijim razumijevanjem tijela, tako\u0111er odre\u0111enim metaforama i dostupnom tehnologijom.<\/p>\n

    Na stranicama Fitnes u\u010dili\u0161ta<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mare Sti\u0161i\u010di\u0107 pi\u0161e:<\/p>\n

    Fascija (lat. fascia) je opna koja odvaja mi\u0161i\u0107e i skupine mi\u0161i\u0107a; veza, vrpca, zavoj, povoj. Fascija je vezivno, kolageno tkivo koje nas doslovno plete zajedno, tvore\u0107i mre\u017eu<\/em> koja se ve\u017ee, podr\u017eava, spaja i razdvaja sve dijelove tijela. Putem fascije povezani smo u neprekinutu mre\u017eu<\/em>. Mo\u017eemo re\u0107i da je putem fascija sve povezano, da problem ili bol u jednom dijelu tijela utje\u010de na druge dijelove tijela. <\/p>\n

    Tekst jasno odra\u017eava odbacivanje metafore stroja u korist metafore mre\u017ee, te ukazuje na jasnu promjenu paradigme tijela koja nalazi put ka \u0161iroj populaciji, budu\u0107i da je kultura tijela kao varijanta brige o sebi ponovo dobila ja\u010di zamah. Drugim rije\u010dima, vidljiv je iskorak iz hijerahizacije i centralisti\u010dkog modela tijela kao ma\u0161ine kojim centralno upravlja mozak u tijelo kao mre\u017eu razli\u010ditih me\u0111uovisnih sustava koji \u010dine cjelinu u stalnoj promjeni. Kako na tijelo kao cjelinu, paradigma fluidnog, necentralnog, u kona\u010dnici i mre\u017enog, mo\u017ee primijeniti na sam mozak. Primjerice , neuroznanstvenik i publicist\u00a0 Antonio Damasio u knjizi osje\u0107aj zbivanja iz 1995. smatra da ne postoji “kartezijanski teatar<\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>“, centar iz kojeg nastaje racionalna misao i odluka koju potom izvr\u0161ava tijelo, nego je mozak u neprestanoj interakciji kako s tijelom tako s okolinom i upravo temeljem te interakcije , pri \u010demu svaki mikro podra\u017eaj iz okoline ili organizam pokre\u0107e bezbroj organskih fiziolo\u0161kih reakcija, nastaje svijest. Edward Slingerald, smatra da svaka naizgled racionalna misao i narativ nastaju tek post festum, naknadnom racionalizacijom koja se zbiva u lijevoj hemisferi mozga<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

    U razgovoru s fizi\u010darom Davidom Bohmom, Krishnamurti tako\u0111er nagla\u0161ava kako je misao mehani\u010dka<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, budu\u0107i da nastaje kao rezultat kemijskih i fiziolo\u0161kih procesa, uvjetovanja i ustaljenih neuronskih putova. Misao stvara privid postojanja centra racionalnog subjekta i fiksnog identiteta, \u0161to je posljedica iskustva utjelovljenja, pri kojemu je subjekt uvijek centar percepcije. Tek kada se um rije\u0161i iluzije fiksnog sebstva kao ultimativnog centra, omogu\u0107ena je totalna percepcija i jedinstvo sa svijetom.<\/p>\n

    U knjizi What should we do with our Brains Catherine Malbou pi\u0161e o plasticitetu kao jednoj od osnovnih karakteristika mozga. Plasticitet ozna\u010dava sposobnost mozga da stvara, modificira i popravlja neuronske veze, odnosno da mijenja strukturu tih veza pod utjecajem iskustva, navika, o\u0161te\u0107enja ili razvoja mozga. \u010cesto kori\u0161tene neuronske putanje rastu i postaju u\u010dinkovitije, dok one koje se rje\u0111e ili rijetko koriste smanjuju u\u010dinkovitost i odumiru. Posljedi\u010dno, mozak pijaniste nije isti kao onaj matemati\u010dara. Plasticitet nije samo karakteristika mozga nego i odraslih mati\u010dnih stanica ko\u017ee koje imaju sposobnost poprimiti karakteristike bilo kojeg stani\u010dnog tkiva, \u0161to pokazuje da je povezanost okoline i organizama daleko ve\u0107a no \u0161to se ranije pretpostavljalo. Sam mozak u novoro\u0111en\u010deta je relativno malih dimenzija (tek 300 g, odnosno 20%ukupne te\u017eine mozga odraslog \u010dovjeka), a razvija se tek u u doticaju s okolinom ( tijekom prvih 15 godina \u017eivota te\u017eina pove\u0107ava do pune mase). Ljudski mozak razvija se prema predodre\u0111enom modelu, no sam na\u010din formiranja veza odra\u017eava plasticiet, pri \u010demu se veze neprestano formiraju i odumiru (apoptoza). Veliki dio razvoja mozga odvija se upravo u doticaju s okolinom. Modulacija sinapti\u010dke aktivnosti ovisi isklju\u010divo o \u017eivotnom iskustvu pojedinca i odra\u017eava odre\u0111enu neuronsku\u00a0 kreativnost, pri \u010demu se pod utjecajem iskustva i u\u010denja sinapti\u010dke veze mijenjaju i reorganiziraju.<\/p>\n

    Prema Malabou, upravo metafora mozga koji se neprestano reformira u odnosu prema okolini, za razliku od metafore mozga kao nepromjenjivog centralnog upravlja\u010dkog sustava reflektira i i\u0161\u010deznu\u0107e mehanicisti\u010dkih metafora i paradigme centralnog upravljanja kao idealnog na\u010dinavladanja\/organizacije, te se javlja metafora mre\u017ee kao dominantna paradigma.<\/p>\n

    No, iako je pridonijela kolapsu hijerarhijskog modela i shva\u0107anja svijeta, metaforu mre\u017ee brzo je prigrabio kapitalizam i preveo ju u ekonomski opasnu ina\u010dicu.Fleksibilnost kao pojam u upravljanju ljudskim resursima, imperativ\u00a0 mobilnosti i zahtijevanje neprestanih prilagodbi na uvijek nove inovacije na tr\u017ei\u0161tu rada negativne su nuspojave dehijerarhizacije. Ono \u0161to trenutno, zahvaljuju\u0107i tehnolo\u0161kim paradigmama i alatima shva\u0107amo kao „prirodno“ funkcioniranje neuronskih veza slu\u017ei kao opravdanje odre\u0111enom tipu dru\u0161tvenog ustroja i njegovim imperativima \u2013 fleksibilnosti, mobilnosti, vje\u010dnoj prilagodljivosti tijeku i zahtjevima kapitala, pri \u010demu fiziologija ljudskog tijela funkcionira kao naturaliziraju\u0107i efekt, odnosno legitimizacija sustava. Pri tome ne treba zaboraviti ranije navedenu Heisnbergovu tvrdnju da na\u010din na koji postavimo pitanje uvelike odre\u0111uje odgovor. Tako\u0111er, maksima M. McLuhana govori kako je medij poruka, \u010dega bismo trebali bit svjesni kada snimke primjerice MR uzimamo kao objektivnu \u010dinjenicu, a ne tek kao jedan od na\u010dina interpretacije stvarnosti. U knjizi The New Spirit of capitalism <\/em>Luc <\/strong>Boltanski i Eve Chiapello pi\u0161u:<\/p>\n

    „O\u010digledno, naturaliziraju\u0107i efekt posebno je sna\u017ean u onim disciplinama koje, te\u017ee\u0107i povezati biologiju i dru\u0161tvo izvode i nadogra\u0111uju\u00a0 dru\u0161tvene odnose na temelju poretka \u017eivih organizama;ili konstruiraju reprezentaciju dru\u0161tvenih odnosa na osnovama fiziolo\u0161kih metafora \u2013 koji sada nije, ne kao u starijoj verziji organicizma zasnovan na metafori stanice, ve\u0107 na metafori neurona, njihovih mre\u017ea i tijeka\u2026Tako je ambicija upisana u jaki program sociologije mre\u017ee, opisuje sve dru\u0161tvene procese brojem, formom i orijentacijom veza (zanemaruju\u0107i sve karakteristike elemenata me\u0111u kojima su veze uspostavljene, kao i bilo koju specifi\u010dnost re\u017eima kojim su takve veze formirane).“<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U skladu s tim, Malobou tvrdi kako se pojam plasticiteta olako zamjenjuje pojmom fleksibilnosti, podrazumijevaju\u0107i da su dvije rije\u010di sinonimi, pri \u010demu fleksibilnost postaje „ideolo\u0161ki avatar plasticiteta“ , koji za razliku od plasticiteta zanemaruje mo\u0107 samokreacije te se uvijek povinuje vanjskim silama<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

    Prema Boltanskom i Chiapello stvaranje paradigme mre\u017ee bilo je povezano je s rastu\u0107im interesom za relacijska svojstva i relacijske ontologije, koje se odmi\u010du od shva\u0107anja svojstava utemeljenima u samim entitetima. Organicisti\u010dki koncept dru\u0161tva 19. stolje\u0107a shva\u0107ao je dru\u0161tvo kao \u017eivi organizam koji karakteriziraju razli\u010diti materijalni ili nematerijalni\u00a0 tijekovi (primjerice, financijski flow). Podr\u0161ku su teorije mre\u017ee na\u0161le i u\u00a0 razvoju sociogramskih tehnika (Moreno) ili razvoju kompjutorskih programa. U posljednjih tridesetak godina metafore mre\u017ee podr\u017eavaju kognitivne znanosti koje spajaju kompjutorske znanosti i biologiju<\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, o \u010demu je bilo govora ranije. Implikacije dominacije metafore mre\u017ee slikom dru\u0161tva su ogromne. U takvom dru\u0161tvu sve mo\u017ee biti povezano sa svime, svijet je fluidan, kontinuiran i kaoti\u010dan. Pri tome su karakteristike zasebnih entiteta nebitne, kao ni tipovi veza koji se me\u0111u njima stvaraju. Esencijalizam je tako zamjenjuje s konceptom otvorenih prostora i struktura, bez granica, centara ili \u010dvrstih to\u010daka, pri \u010demu se entiteti formiraju tek u odnosima s drugima, ulaze i i mijenjaju se ulaze\u0107i u odre\u0111ene tijekove, transfere, razmijene i razmje\u0161tanja.<\/p>\n

    Doga\u0111aj povezivanja tako dobiva ontolo\u0161ki prioritet u odnosu na entitete koji se tim doga\u0111ajem povezuju. Trenutak povezivanja postaje trenutak konstituiranja identiteta\/entiteta koji ulaze u odre\u0111eni odnos. Bruno Latour i Michael Cellon osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a koriste reprezentaciju mre\u017ee kako bi nadi\u0161li tada\u0161nje podjele izme\u0111u objektivne i primijenjene znanosti u sociologiji. U Francuskoj je Deleuze metaforu mre\u017ee (rizoma) koristio za kritiku subjekta, kao i bilo kakve upori\u0161ne to\u010dke identiteta \u2013 obitelji, dr\u017eave, crkve, institucija, ali i autoriteta kao takvih. Tijekom 1970.-tih, takva se kritika usmjeravala na kapitalizam koji je tada ovisio o zatvorenim, birokratiziranim strukturama mo\u0107i. Omogu\u0107ila je i razlamanje \u010dvrstih kategorizacija klasa i sustava, te je predstavljala svojevrsno oslobo\u0111enje od krutih struktura i podjela i hijerarhija, odbaciv\u0161i stare kategorije grupa i klasa u korist fluidnog (liberalnog) dru\u0161tva.<\/p>\n

    No kapitalizam je brzo prigrlio metaforu mre\u017ee i prilagodio je svojim potrebama. Danas su ljudi, institucije, tehnologija, priroda i razli\u010diti objekti u mre\u017ei shva\u0107ani kao \u010dimbenici koji izvode akcije ili ih interpretiraju, te elaboriraju dru\u0161tvena zna\u010denja i izmjenjuju znakove. Znakovi su pri tome tek forme koje poprimaju akcije unutar tijeka odre\u0111enih relacija. Spol i zanimanje pri tome su mo\u017eda naj\u010dvr\u0161\u0107i elementi mre\u017ee, no i oni su tek znakovi podlo\u017eni interpretaciji, odnosno oni posjeduju tek relacijska, a ne supstancijalna svojstva. Stoga je nemogu\u0107e definirati pojedince, primjerice, kao u strukturalisti\u010dkoj interpretaciji putem njihove pripadnosti odre\u0111enim grupama i strukturama. U krajnjoj instanci, karakteristike poput – \u017eena, radnik itd. postaju nebitne te se promatraju samo kao odnosi koje oni uspostavljaju i to putem brojeva, u\u010destalosti i usmjerenja veze. Pri tome, ne postoji dru\u0161tvo, dru\u0161tvena sfera i veze, ve\u0107 samo prijevodi izme\u0111u medijatora koji generiraju sljedive veze<\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Odnosi me\u0111u akterima nisu direktni ve\u0107 medijalizirani tehnologijom i razli\u010ditim artefaktima koji omogu\u0107avaju „prevo\u0111enje“, a osnovna te\u017enja svih aktera je zadr\u017eati kontrolu nad domenom<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, odnosno uspostavljanjem i kontrolom nad vlastitim narativom\/pojavom. Prema Eriksonu<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Latourova Akter-mre\u017ea teorija ne poja\u0161njava odnose, nego ih svodi na najmanji zajedni\u010dki nazivnik i \u010dini njihovu kvalitetu nebitnom, te\u00a0 poti\u010de mimezis, reinskripciju i preimenovanje stvari u svijetu, bez dubljeg razumijevanja.<\/p>\n

    Prema Negriju, mre\u017ea onemogu\u0107uje vidjeti hijerarhiju, isklju\u010denje i diskriminaciju i subordinaciju koja karakterizira \u017eivot mnogih u suvremenom svijetu.<\/p>\n

    I dok Latour 2005. godine jo\u0161 uvijek tvrdi da je „mre\u017ea koncept, a ne postoje\u0107a stvar. Ona je alat kojim ne\u0161to opisujemo, a ne ono \u0161to je opisano“<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, prema Negriju, mre\u017ea nije tek metafora ve\u0107 i organizacijski model proizvodnje koji je zamijenio teku\u0107u vrpcu. Prijelaz na informacijsku proizvodnju podrazumijeva mre\u017enu strukturu organizacije, pri \u010demu proizvodnja vi\u0161e ne ovisi o centralizaciji ili teritorijalnom sredi\u0161tu proizvodnje.<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Menad\u017eerske strukture govore o tijekovima, inovacijama i kreativnosti, no upravo je mre\u017ena organizacija proizvodnje stvorila novi vid nejednakosti o kojoj govori i C. Malabou. Negri tvrdi kako su „nove komunikacijske tehnologije, koje su obe\u0107avale novu demokraciju i novu dru\u0161tvenu jednakost, ustvari stvorile nove linije nejednakosti i isklju\u010divanja, pri \u010demu „danas nije prvo pitanje politi\u010dke filozofije ho\u0107e li do\u0107i to otpora i pobune ve\u0107 prije kako odrediti neprijatelja protiv kojega se boriti.“<\/p>\n

    Fluidnost mre\u017ee onemogu\u0107ila je bilo bio kakvu stabilnu poziciju te je sve te\u017ee pratiti umna\u017eaju\u0107e odnose na mre\u017ei. Pri tomu su entiteti\/akteri klizni, me\u0111usobno izjedna\u010deni \u0161to uvelike oslabljuje sam koncept odgovornosti i istine te smanjuje sposobnost odmaka.<\/p>\n

    Tijelo i dru\u0161tvo neprestano se premre\u017eavaju, informacije putuju kao elektromagnetski signali internetom i tijelom, na odre\u0111enoj razini \u010dovjek je ponovo postao ma\u0161ina, ovoga puta ne mehani\u010dka nego elektroni\u010dka, potpuno odre\u0111en i premre\u017een tehnologijom koju stvara, do mjere u kojoj ona stvara njega. Ba\u0161 poput ljudi, otkriveno je da i drve\u0107e komunicira mre\u017eama. Micelijem, podzemnim internetom \u0161ume. Razlike izme\u0111u bio i tehno sfere polako nestaju, veze se uspostavljaju prebrzo da bismo ih shvatili. Mre\u017ea vi\u0161e nije samo metafora kojom razumijemo odnos tijela i okoline ili dru\u0161tvene proizvodnje, mre\u017ea je tehnolo\u0161ka, a, promatrana na\u0161om trenutnom tehnolo\u0161kom i znanstvenom perspektivom, i prirodna datost, kako pokazuju fascija, neuronske veze i micelijska mre\u017ea. Prekrila je sve aspekte poznatog svijeta, povezala do sada nepovezive entitete, ne mo\u017eemo tvrditi da je neutralna, no, s druge strane ne mo\u017eemo biti sigurni da nije. Biti tek akter, entitet unutar mre\u017ee pomalo je osloba\u0111aju\u0107e, odgovornost s pojedinca klizi na odnos, veze koje se uspostavljaju izme\u0111u aktera, a one su uvijek fleksibilne i tranzitorne. Fiksni identitet, odvajanje subjekta od okoline, primat iluzije racionalne misli, definirali su postojanje unutar strogog, neodr\u017eivog okvira koji je surovom ali arbitrarnom precizno\u0161\u0107u odvojio razli\u010dite dijelove sebstva, posva\u0111ali um i tijelo i okolinu u\u010dinili plijenom ega. Dana\u0161nje nestabilne veze, neobaveznost postojanja, neprestano postajanje, nestajanje, integracije sustava i ideja, zabava u spajanju nemogu\u0107eg, nedostatak rizika i mogu\u0107nost nemogu\u0107eg inherentna mre\u017ei tek pokazuju svoje posljedice, uglavnom u ekonomskoj nesigurnosti ali i prate\u0107im psiholo\u0161kim krizama, poput sve \u010de\u0161\u0107ih depresija. Je li mre\u017ea tek svijet mogu\u0107nosti kojom moramo nau\u010diti upravljati, a budu\u0107i da ona ne poznaje vanjsku poziciju, upravljati zna\u010di buniti se, samokreirati se i rasti, kako to pi\u0161u Negri i Malabou. Ako su osnove funkcioniranja veze tek prijenosi, mogu\u0107ostima nema granica. No, ostaje li ipak ne\u0161to izvan mre\u017ee i mo\u017ee li se osje\u0107aj sebstva tek tako rastakati i ponovo spajati, bez ikakvih posljedica? To \u0107emo tek saznati. Mo\u017eda smo ve\u0107 puno virtualniji i nematerijalniji nego \u0161to to razumijemo. Mo\u017eda \u0107e do\u0107i vrijeme kada \u0107e se iluzije osobnosti spontano dezintegrirati u mre\u017ei, kao \u0161to su to nekad \u010dinile u eteru, te\u0161ko dosegljivoj domeni duha, a ono \u0161to je danas jo\u0161 uvijek pomalo \u010dovjek postat \u0107e prazno referentno polje.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nGeorge Lakoff i Mark Johnson, Philosophy in Flesh. The Embodied Mind and Its Challenge to the Western World,<\/em><\/strong> Basoc Books, New York, 1999., str. 58.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nG. Lakoff i M. Johnson, Philosophy in Flesh. The Embodied Mind and Its Challenge to the Western World.<\/em><\/strong> str. 47.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRollin McCraty, Science oft he Heart, Exploring the Role of the Heart in Human Performance<\/em><\/strong> Volume 2. HearthMath Institute, Boulder Creek, 2015., str. 35.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nWerner Heisenberg, Fizika i filozofija<\/em><\/strong>, Kruzak, Zagreb, 1997., str. 62.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNing Yu, „Metaphor from Body and Culture“, The Cambridge Handbook of Metaphor and Thought<\/em><\/strong>, ur. Raymond W. Gibbs, Jr. University of California, Santa Cruz, 2008., str. 247.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJoseph R. Roach, Strasti glume,<\/em><\/strong> Hrvatski centar ITI \u2013 UNESCO, Zagreb, 2005., str. 73.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nCatherine Malabou, What Should We Do With Our Brain<\/em><\/strong>, Fordham University Press, New York, 2008., str. 33. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBenedict Spinoza, Etics<\/em><\/strong>, Salt lake City: Project Guteber,g Tm ebooks.     http:\/\/projectgutenberg.Net<\/a>, str. 62., Pristup: 03.12.2021.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAntonine Artaud, To Have Done with the Judgment of God<\/em><\/strong>, <\/em>    http:\/\/www.labster8.net\/ wp-content\/uploads\/2015\/08\/Artaud-ToHaveDoneWithJudgementofGod.pdf<\/a>. Pristup: 13.12. 2021).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nGilles Deleuze i Felix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia,<\/strong><\/em>Universiy of Minnesota Press, <\/em>Minessota,1987., str. 30.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJaap van der Wal, „Fascia As the Fabric of the Body“, Fascia, Function, and Medical Applications<\/em><\/strong>, ur. David Lesondak i Angeli Maun Akey, Taylor&Francis, New York, 2021., str 5.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nisto<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJaap van der Wal, „Fascia As the Fabric of the Body“, Fascia, Function, and Medical Applications<\/em><\/strong>, ur. David Lesondak i Angeli Maun Akey, Taylor&Francis, New York, 2021., str. 6.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJaap van der Wal, „Fascia As the Fabric of the Body“, Fascia, Function, and Medical Applications<\/em><\/strong>, ur. David Lesondak i Angeli Maun Akey, Taylor&Francis, New York, 2021., str. 12.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMare Sti\u0161\u010di\u0107, Fascija- gradivo budu\u0107nosti, Pristupljeno:10.9.     https:\/\/fitnes-uciliste.hr\/fascije-gradivo-buducnosti-mare-stipicic\/<\/a><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAntonio Damasio, The Feeling of What Happens: Body and Emotion in the Making of Consciousness<\/em><\/strong>, Harcourt , Orlando, 1999., str. 10.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSlingerald Edward, „Toward an Empirically Responsible Ethics : Cognitive Science, Virtue Ethics, and Effortless Attention in Early Chinese Thought“<\/strong> , Effortless Attention. A New Perspective in Cognitive Science, <\/em><\/strong>ur.Brian Bruya, Cambridge: The MIT, Cambridge, 2010., str. 253.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJiddu Krishnamurti, Jiddu i David Bohm, The Limits of Thought<\/em><\/strong>, Discussions,<\/strong><\/em> Routledge, London, 1999., str 83\u2013102.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLuc Boltanski i Eve Chiapello,\u00a0 The New Spirit of Capitalism<\/em><\/strong>, Verso, London, New York, 2007., str. 149.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nCatherine Malabou,\u00a0 What Should We Do With Our Brain<\/em><\/strong>, Fordham University Press, New York, 2008., str.41.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLuc Boltanski i Eve Chiapello,\u00a0 The New Spirit of Capitalism<\/em><\/strong>, Verso, London New York, 2007., str. 143-151.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBruno\u00a0 Latour, Reassembling the Social, Introduction to Actor-Network Theory,<\/em><\/strong>Oxford University Press, New York, 2005., str.108.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMark Erickson,“ Network as Mataphor“, International Journal of Criminology and Sociological Theory<\/em><\/strong>, Vol. 5, No.2, August 2012., str. 913.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMark Erickson,“ Network as Metaphor“, International Journal of Criminology and Sociological Theory<\/em><\/strong>, Vol. 5, No.2, August 2012, 912-921.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBruno\u00a0 Latour, Reassembling the Social, Introduction to Actor-Network Theory,<\/em><\/strong>Oxford University Press, New York, 2005., str. 131.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMichael Hardt i Antonio Negri, Imperij, <\/em><\/strong>Multimedijalni institut\/Arkzin.com, Zagreb 2003., str. 249.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    The Body and the Network Metaphor<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    The article deals with the realation between mataphors, social and technological paradigm, in relation to the coneceptualisation oft he body, as well as social relations.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> social metaphor, social paradigm, technological paradigm, body, social relations.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasres\"<\/p>\n

    \n  12(22)#6 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n


    \nDOI 10.46640\/imr.12.22.6<\/a>
    \nUDK 004.032.6:159.955.1
    \nIzvorni \u010dlanak
    \nOriginal scientific paper
    \nPrimljeno: 11.12.2022.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Antonio Batini i Bernard \u0160poljari\u0107<\/span><\/p>\n

    Maritime Center of Excellence, Mar\u0161ala Tita 198, Opatija, Hrvatska
    \nbatiniantonio@gmail.com<\/p>\n

    Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska
    \nbernard.spoljar@gmail.com<\/p>\n

    Mogu\u0107nosti i granice multimedija kao pojmovnog jezika<\/span><\/strong><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (834 KB), Hrvatski, Str. 3681 – 3693
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Sa stajali\u0161ta racionalizma \u010din spoznavanja shva\u0107a se kao pojmovno razumijevanje stvari, odnosno kao mo\u0107 kojom \u010dovjek kao svjesno jesu\u0107e (mens) oblikuje ideju stvari u pojmu. Pojmovno shva\u0107anje utoliko predstavlja adekvatan na\u010din spoznavanja same b\u00eeti stvari. Pri tom je va\u017eno naglasiti kako je pojam proizvod djeluju\u0107eg mi\u0161ljenja, a ideja kao pojam nije svediva ni na predod\u017ebu\/sliku (imago) ni na rije\u010d (verbum). U svjetlu prepoznavanja otvorenosti pojma spram medija, istra\u017eivanje je usredoto\u010deno na mogu\u0107nosti virtualne stvarnosti (VR) i integriranje multimedija u svrhu efikasnog izra\u017eavanja b\u00eeti stvari. Mo\u017ee li se kori\u0161tenjem multimedijske platforme izbje\u0107i zbrci konotacija koju osjetilni podra\u017eaji u stvarnosti evociraju? U prakti\u010dnoj primijeni, istra\u017eivanje se oslanja na primjere integracije i upotrebu VR medija i ure\u0111aja u brodogradnji.
    \n<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> 3D, b\u00eet, brodogradnja, ideja, jezik, multimedija, pojam, slika, spoznaja, virtualna stvarnost.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Uvod<\/strong><\/p>\n

    \u010covjekovo djelovanje, u svakom mogu\u0107em slu\u010daju, obilje\u017eeno je prijenosom i razmjenom informacija, bilo da se radi o intrapersonalnom<\/em> obra\u010danju<\/em><\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ili o komunikaciji u etimologijskom shva\u0107anju priop\u0107avanja i time \u010dinjenja neke informacije op\u0107om, tj. zajedni\u010dkom,<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a \u0161to se pod tim vidom poima kao interpersonalno<\/em> obra\u010danje<\/em>. Ukazuju\u0107i na spekulativnost karaktera prisutnu u vlastitu poku\u0161aju definiranja komunikacije, a koja je zbog opse\u017enosti predmeta obilje\u017eje i svakog drugog poku\u0161aja istoga, Gerald R. Miller isti\u010de interdisciplinarnost kao izraz koji opisuje dominantnu zna\u010dajku u svim pristupima i studijama fenomena komunikacije, kao i komunikaciju samu koja pro\u017eima sve vidove \u010dovjekova djelovanja i opho\u0111enja sa svijetom i samim sobom u svijetu.<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tematiziraju\u0107i evidentnu slo\u017eenost komunikacijskog prijenosa informacije, Ivor Armstrong Richards daje zna\u010dajan pogled na definiciju komunikacije u kojoj isti\u010de interakciju svijesti sa svojom okolinom, u\u010dinak koje je utjecanje na neku drugu svijest koja biva oblikovana iskustvom podudarnim s iskustvom u polazi\u0161noj svijesti, odnosno uzrokom toga tako-oblikovanja.<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> S obzirom na \u010dinjenicu kako narav pojedina \u010dovjeka osim svjesnosti obilje\u017eavaju jo\u0161 kona\u010dnost, vremenitost i tjelesnost, o\u010dito je kako u komunikacijskoj interaktivnosti puno toga ovisi o sredstvu i na\u010dinu komunikacije \u2013 drugom rije\u010dju, o mediju \u2013 tj. o odgovoru na pitanje: „kako i \u010dime informirati koga o \u010demu?“. S\u00e2m pojam medija ovdje otkriva to da stvar u prijenosu ne mo\u017ee biti neposredna ukupnost svijesti o odre\u0111enom do\u017eivljaju, nego prikra\u0107eni izraz te cjelovitosti. Taj i takav izraz, na odgovaraju\u0107i na\u010din uobli\u010den u prikladan, razumljiv i smislen jezik, u primatelju informacije uspijeva evocirati \u017eeljenu reakciju. Iz relativne slo\u017eenosti \u010dovjekove naravi proizlazi prema broju varijabli jednako mno\u0161tvo medijskih sredstava koja po svojoj b\u00eeti odgovaraju pojedinom osjetilu (npr. slika \u2013 vidu, zvuk \u2013 sluhu, itd.), logici spoznavanja (npr. linearnost teksta \u2013 deduktivnom zaklju\u010divanju), svakom od mogu\u0107ih emotivnih stanja, itd. \u2013 prilago\u0111eno svakoj mogu\u0107oj eksplikaciji \u010dovje\u010dje svjesnosti. Povijesni tehni\u010dko-tehnolo\u0161ki rast i razvoj u op\u0107em smislu manifestirao se i u mijenama u pogledu dominantnih medija, ovisno o obliku i sadr\u017eaju informacije, njezinom po\u0161iljatelju i primatelju spram okolnosti u kojima su se oni nalazili te cilju i intenciji informiranja, kao i o brojnim drugim razlozima koji su iz ovog ili onog spektra argumenata postajali svojevrsnim komunikolo\u0161ko-mediolo\u0161kim paradigmama. Pritom se spram izvorne intencije prijenosa ukupne svijesti o nekom fenomenu posebno primamljivom ukazuje mogu\u0107nost multimedijalnog informiranja, koje bi izazivaju\u0107i ve\u0107i broj podra\u017eaja trebalo imati i ve\u0107u proto\u010dnost podataka, a time i kazivati vi\u0161e.<\/p>\n

    Ovo istra\u017eivanje postavlja multimediju pred pitanje njezinih mogu\u0107nosti i granica u pogledu komuniciranja pojma na precizan, egzaktan, jasan i razlu\u010div na\u010din. Pretpostavka istra\u017eivanja je filozofijsko poimanje prema kojemu mentalnu<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> strukturu \u010dovjeka sa\u010dinjavaju ideje. Ideje su pojmovi o jesu\u0107ima (predmeti, stvari, pojave; pojedina\u010dno ili zdru\u017eeno \u2013 kompleksno), a prema tome kakvo je poimanje jesu\u0107eg, odnosno kakva je ideja nekog jesu\u0107eg u nekom (mentalnom) pojedincu, takva je i teorijsko-prakti\u010dna<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nastrojenost tog pojedinca prema tom jesu\u0107em. \u0160to za subjekt zna\u010di kako je njegovo mentalno ustrojstvo odre\u0111eno onime kako poima sve \u0161to mu mo\u017ee biti objektom svijesti. Utoliko ideja, kao \u010disti oblik mi\u0161ljenja, nije svediva ni na koji osjetilni podra\u017eaj, pa tako ona nije ni slika ni rije\u010d. Kad ju se \u017eeli izraziti kao mentalni \u010din, ideju se obja\u0161njava preko pojma, tako da se radi o poimanju, a ne o gledanju ili o slu\u0161anju, a jo\u0161 manje o predo\u010davanju.<\/p>\n

    Problem istra\u017eivanja polazi iz toga \u0161to pojam kao \u010disto misaono zahva\u0107anje ideje nije izjedna\u010div s jezi\u010dnim sredstvima rije\u010di i prikaza, s obzirom na to da ova, kao podra\u017eaji, mogu potaknuti \u010dovjeka na predod\u017ebe koje se prema prisje\u0107anju razvijaju u lanac asocijacija i time odvra\u0107aju mi\u0161ljenje od preciznog poimanja ideje koja odra\u017eava b\u00eet predmeta. Drugi aspekt problema \u010dinjenica je suvremenog dosega to\u010dke kulturno-dru\u0161tveno-tehnolo\u0161kog razvoja u kojoj je prisutna izrazita sklonost multimedijalnoj komunikaciji. S obzirom na temeljnu pretpostavku, pristup problemu je dvojak i mogu\u0107e ga je izraziti na na\u010din dva pitanja koja je potrebno odgovoriti kako bi se dospjelo do \u017eeljenog cilja. (1) Doprinosi li i u kojoj mjeri vizualno predstavljanje u virtualnom okru\u017eenju jasnom i razlu\u010denom poimanju? (2) \u0160to virtualna multimedijalnost implicira u pogledu individualne i dru\u0161tvene komunikacije te koji su dometi njezine u\u010dinkovitosti u odnosu na jezik linearnog kazivanja putem rije\u010di?<\/p>\n

    Cilj je na temelju rezultata istra\u017eivanja odgovoriti na pitanje je li multimedija samo pro\u0161irenje mentalnosti te utoliko i svih njezinih nedostataka u vidu pote\u0161ko\u0107a s kojima se svijest u spoznavanju susre\u0107e i koje manifestira ili je ona njezino pobolj\u0161anje, na na\u010din da je sposobna komunicirati ne\u0161to \u0161to ostaje neizrecivo linearnim jezi\u010dnim sustavima.<\/p>\n

    Pored filozofijskog pristupa koji za cilj ima jasno izlo\u017eiti zna\u010denje i porijeklo klju\u010dnih pojmova koji su predmet ovog istra\u017eivanja te njihovu strukturu pod vidom polazi\u0161nih pretpostavki i zadanih problema, rasprava je i prakti\u010dno potkrijepljena primjerima implementacije multimedije, a posebno virtualne stvarnosti (VR<\/em>)<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u brodogradnji, kako bi se na temelju izlo\u017eenog moglo razabrati pro et contra <\/em>argumente i izvesti rezultate u pogledu odgovora na pitanje kako teorijske tako i prakti\u010dne naravi. Uzme li se u obzir sura\u0111uju\u0107e elemente i sam postupak izvedbe istra\u017eivanja, o metodolo\u0161kom pristupu mo\u017ee se re\u0107i kako se radi o interdisciplinarnoj eksperimentalnoj studiji slu\u010daja o kri\u017eanju vrsta.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Pojam nasuprot predod\u017ebi<\/strong><\/p>\n

    Osnovni poticaj komunikaciji potreba je za sporazumijevanjem s nekim daljnjim ciljem. Kako bi se sporazumijevanje postiglo ono zahtjeva pronala\u017eenje, odnosno osmi\u0161ljanje takvog k\u00f4da putem kojega je mogu\u0107e prenijeti mi\u0161ljenu informaciju, sa \u0161to ve\u0107im stupnjem preciznosti, jasnosti i razlu\u010divosti u izri\u010daju, a \u0161to implicitno uklanja mogu\u0107e nesporazume do kojih mo\u017ee do\u0107i uslijed upotrebe pogre\u0161nog izraza koji misao proma\u0161uje time \u0161to upu\u0107uje na ne\u0161to drugo od onoga \u0161to je mi\u0161ljeno. Nije slu\u010dajno rije\u010d „sporazum“, kojom se ozna\u010dava pribli\u017eavanje i ujedna\u010davanje stavova i mi\u0161ljenja, jedan odgovaraju\u0107i prijevod latinizma „konsenzus“, koji ima zna\u010denje slaganja ili uskla\u0111ivanja, a doslovni prijevod glasio bi „suosje\u0107anje“.<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Time se ne \u017eeli ozna\u010diti samo problem asimilacije mi\u0161ljenja u onom manipulativnom smislu koji bi se mogao shvatiti kao svo\u0111enje raznolikosti do\u017eivljaja na jednu do\u017eivljajnost, premda se ni taj problem ne gubi iz vida u potpunosti. Me\u0111utim, ovdje se \u017eeli ukazati na ostvarenje mogu\u0107nosti shva\u0107anja iskaza koji u nekom smislu odgovara b\u00eeti stvari koju se misli. Takvih smislova postoji mno\u0161tvo, pa se u pogledu tog mno\u0161tva razabiru diskursi kao dru\u0161tveno-kulturno i disciplinarno odre\u0111ene konvencije, kao jezi\u010dne platforme za mogu\u0107nost govora koji ima odre\u0111eno zna\u010denje; a ta diskurzivnost lu\u010di se od esencijalisti\u010dkog shva\u0107anja jezika, prema kojemu se jezikom kao instrumentom predstavlja zbilja, odnosno jedna, op\u0107a i nepogre\u0161iva istina stvarnosti. Za s\u00e2mo sporazumijevanje nije va\u017eno postoji li samo jedan mogu\u0107i sustav zna\u010denja ili mno\u0161tvo njih, ali je va\u017eno da se pri iskazu uspije prenijeti ono \u0161to je u mi\u0161ljenju, uklju\u010duju\u0107i i kontekst, kako se zna\u010denje ne bi izgubilo upravo u njihovom ne\u017eeljenom brkanju. Ono \u0161to je va\u017eno jesu jasno i razlu\u010deno artikulirani pojmovi, pri \u010demu svaki od njih izra\u017eava pojedinu b\u00eet, kao ono bez \u010dega pojmljenog predmeta nema. Na toj osnovi mogu\u0107e je jasno razlu\u010diti pojam (conceptum<\/em>) od predod\u017ebe (imago<\/em>), pri \u010demu pojam omogu\u0107uje zajedni\u010dko izra\u017eavanje predmeta o kojem je rije\u010d, dok predod\u017eba odgovara stanju i iskustvu pojedine svijesti i time uop\u0107e ne govori o predmetu nego o partikularnom do\u017eivljaju i predrasudi izvedenoj iz tog i takvog do\u017eivljaja.<\/p>\n

    Vjekovni problem zbog kojega je jezik kao artikulacija mi\u0161ljenja i nastao, postao slo\u017eenijim i nastavio se neprekidno razvijati, pote\u0161ko\u0107a je posredovanja mi\u0161ljenja. Klju\u010d problema posredovanja proizlazi iz toga \u0161to se \u010dovjek kao rase\u017eno-svjesna,<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ili tjelesno-mentalna jedinka putem jezika koji mo\u017ee biti utemeljen na rije\u010di (glas i pismo) ili na slici (nepokretnoj ili pokretnoj), u komuniciranju netjelesnog pojma oslanja na sredstva koja nu\u017eno izazivaju tjelesne podra\u017eaje. Shematski prikazano, logi\u010dka susljednost ove strukture po\u010dinje u \u010dovjekovoj mentalnosti koja je sa\u010dinjena od ideja, a kad se spram njih \u010dovjek odnosi misaono tada ih poima, dok do pojma dolazi preko jezi\u010dnog izraza \u2013 rije\u010di odnosno slike. Na osnovi tog lu\u010denja jezika kao rije\u010di (ili slike) od mentalnog pojma ideje, Spinoza tako\u0111er kao naju\u010destaliji uzrok pogre\u0161ke vidi pridavanje pogre\u0161nih imena stvarima, \u0161to dovodi do nesporazuma u komunikaciji, a \u0161to dodatno poja\u0161njava primjerima kojima jasno daje do znanja kako je mogu\u0107e poimati jedno, ali u izrazu, bilo govornom ili pisanom, upu\u0107ivati na drugo.<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Podloga ovog problema je u sklonosti oslanjanja na osjetilnost i predod\u017ebe prema prethodno usvojenom slijedu slu\u010dajnih podra\u017eaja, radije negoli na um u temelju kojega su pojmovi. S tog razloga spoznaja iz neodre\u0111enog iskustva bez reda, kao i ona iz znakova, odnosno po prisje\u0107anju, u odnosu na spoznaju iz op\u0107ih pojmova, spada u ni\u017ei red spoznajnih mo\u0107i;<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> utoliko \u0161to manje govori o naravi predmeta spoznaje, a vi\u0161e o tjelesnom stanju spoznavatelja u trenutku susreta s predmetom.<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Neodre\u0111eno iskustvo bez reda ne razabire u predmetu iskustva to svojstvo predmeta koje je bitno, odnosno ono koje taj predmet \u010dini time \u0161to jest,<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> od slu\u010dajnih, odnosno modalnih ili akcidentalnih svojstava \u2013 onih koja su promjenjiva, a da pritom ne utje\u010du na tu predmetnost samu. Primjerice, definicija automobila obuhva\u0107a to da se radi o vozilu s motornim pogonom (odatle i naziv: samovoz) i karoserijom postavljenom na dvije osovine. Tom definicijom nisu odre\u0111ena nu\u017ena modalna svojstva kao \u0161to su boja, dimenzionalne proporcije, raspored elemenata i sl., premda kad bi postojala neka svijest koja se u stvarnosti susrela samo s jednim tipom automobila jedne boje, primjerice crvene, s velikom vjerojatno\u0161\u0107u uklju\u010dilo bi u definiciju ovog predmeta i boju. Pored mogu\u0107ih drugih takvih ilustrativnih misaonih pokusa, postoje brojni slu\u010dajevi u kojima \u010dovjek na osnovu svoje osjetilnosti pokazuje sklonost pridavanja va\u017enosti takvim modalnim zna\u010dajkama pred sagledavanjem bitnog u stvarima. Apstrahiranje b\u00eeti stvari u pojmu omogu\u0107uje misaono pribli\u017eavanje samoj toj stvari.<\/p>\n

    S obzirom na to da je \u010dovjek slo\u017eeno jesu\u0107e, protegnuto kroz prostor-vrijeme sa svije\u0161\u0107u koja odra\u017eava tjelesna stanja i zate\u010denosti u prostor-vremenu, ne radi se u spoznavanju tek o izoliranim epizodama uvijek iznova izvedenog osjetilnog zahva\u0107anja predmeta spoznaje. Takvi podra\u017eaji pohranjeni u sje\u0107anje (memoria<\/em>) kao znakovi djeluju na oblikovanje predod\u017ebe stvari. Iz tog razloga Spinoza sje\u0107anje opisuje kao ulan\u010davanje (concatenatio<\/em>) u kojemu predod\u017ebe \u010dine odre\u0111eni lanac prema navici tijela na tijek podra\u017eaja. U op\u0107em spoznajnom smislu prisje\u0107anje opisuje na\u010din na koji je tijelo bilo dovedeno u odre\u0111eno stanje uslijed podra\u017eaja od dva ili vi\u0161e tijela istovremeno, pri \u010demu svaka kasnija predod\u017eba jednog od ovih uzro\u010dnika tog podra\u017eaja po naravi tijela prelazi i na predod\u017ebu drugog tada prisutnog izvora podra\u017eaja.<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako\u0111er, ovo ulan\u010davanje odnosi se i na strukturu emocija, pa tako imamo pridru\u017eene emocije i skupni emotivni do\u017eivljaj uslijed toga \u0161to je nekad do\u0161lo do mentalnog podra\u017eaja dvama emocijama ili vi\u0161e njih istovremeno. Ta i takva zbrka preduvjet je nastanku razli\u010ditih oblika trauma. Ove izvode o sje\u0107anju shva\u0107enom na na\u010din ulan\u010davanja predod\u017ebi Spinoza tako\u0111er rasvjetljuje primjerom tijeka po poretku navika. Tako uzima slu\u010daj traga konjskoga kopita u pijesku, iz kojega \u0107e s jedne strane, po osjetilnom zahva\u0107anju ovog znaka vidom, rimski vojnik zaklju\u010diti kako je tim terenom pro\u0161ao vojnik na konju, a iz \u010dega \u0107e vo\u0111en strujom svijesti ubrzo do\u0107i do predod\u017ebe vojnog boja; dok \u0107e si seljak, nakon \u0161to ugleda isti konjski trag, predo\u010diti konja kao ratarsko sredstvo, pa odatle plug za njivu i ostalo pripadaju\u0107e onome kako je njega \u010de\u0161\u0107e zaticao konj u kontekstu njegova \u017eivotnoga zbivanja.<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Leibniz u svojoj Monadologiji <\/em>sli\u010dnoobja\u0161njava pam\u0107enje, opisuju\u0107i ga drugim pojmom, onim konsekutivnosti, a koje odgovara ulan\u010davanju u smislu povezivanja sekvenci percepcija. Leibniz isti\u010de kako ta i takva konsekutivnost pam\u0107enja na neki na\u010din opona\u0161a um, ali je razli\u010dita od njega. Moglo bi se primijetiti kako Leibnizov primjer vi\u0161e ocrtava spomenutu emocionalnu povezanost u smislu raspolo\u017eenja svijesti koje izaziva. Primjerice, kada se psu poka\u017ee kolac, odnosno batina, kojom je bivao odgajan na na\u010din da mu je tim predmetom bila nano\u0161ena bol, taj pas (anticipativno) zavija i bje\u017ei \u2013 tjelesno reagira na izazvani podra\u017eaj.<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Robert Latta, prevoditelj Monadologije<\/em>, isti\u010de i to kako se u narednim poglavljima<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Leibniz konsekutivnim pam\u0107enjem uglavnom referira na „neprirodne veze ideja“, kao \u0161to je to slu\u010daj u \u010dudnim predrasudama i praznovjerjima.<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Problem ulan\u010davanja dade se objasniti i preko psihologijskog pojma „asocijacije“, kako uostalom to i pronalazimo u prijevodima njema\u010dke rije\u010di „Verkn\u00fcpfung<\/em>“.<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Navedeni argumenti trebali bi poslu\u017eiti utvr\u0111ivanju jasnog lu\u010denja slijeda spoznavanja stvari, prema kojemu s jedne strane b\u00eet-ideja-pojam (essentia-idea-conceptum<\/em>) korespondiraju sa s\u00e2mom stvari, a s druge strane stoji predod\u017eba (imaginatio<\/em>) u artikulaciji posredstvom slike (imago<\/em>) ili rije\u010di (verbum<\/em>) kao ono \u0161to vi\u0161e otkriva o spoznavatelju negoli o predmetu spoznaje.<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na toj osnovi jasno je utvr\u0111ena razlika u spoznajnoj paradigmi empirizma koji se zasniva na osjetilnosti te racionalizma koji po\u010diva na metafizi\u010dkoj strukturi pojmova.<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U tom pogledu Spinoza razgrani\u010duje i samu rije\u010d od pojma, budu\u0107i da rije\u010d ukoliko je pisana kroz sustav slikovnog znakovlja (simbola) djeluje kao vizualni podra\u017eaj, a ukoliko je govorena, kao titranje zraka, djeluje kao slu\u0161ni podra\u017eaj \u2013 u oba slu\u010daja aficira tijelo.<\/p>\n

    „(\u2026) opominjem \u010ditatelje da odgovaraju\u0107e lu\u010de ideju ili pojam duha, od predod\u017ebi stvari koje predo\u010davamo u ma\u0161ti. Nadalje nu\u017eno je razlikovati ideje od rije\u010di kojima ozna\u010davamo stvari. (\u2026) Ove predrasude lako mo\u017ee pobiti onaj koji je pozoran na narav svjesnosti, a koja uop\u0107e ne uklju\u010duje pojam rase\u017enosti i koji stoga jasno razumije kako se ideja (budu\u0107i da je modus svjesnosti) ne sastoji ni od predod\u017ebe neke stvari ni od rije\u010di. B\u00eet rije\u010di i predod\u017eaba stvara se samo iz kretanja tijela koja uop\u0107e ne uklju\u010duju pojam svjesnosti.“<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Cilj je ovog nauka primijeniti izlo\u017eeni model na na\u010din izra\u017eavanja pojma kojim bi ovaj izraz bio podudaran s b\u00eeti mi\u0161ljene stvari. Utoliko ideja u pojmu ili poimanje ideje nije svedivo na verbalizirani jezik prema jasno utvr\u0111enoj razlici: rije\u010d\/slika | ideja \u2013 pojam. Ideju je mogu\u0107e shva\u0107ati kao mentalni objekt svijesti.<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zbog toga je i za Spinozu bilo va\u017eno definirati ideju kao mentalni pojam koji mentalnost kao aktivna svjesnost oblikuje i tim se obja\u0161njenjem odvojiti od tradicije koja ideje svodi na (mentalne) slike i naziva ih percepcijama, svode\u0107i time svjesnost na ne\u0161to puko pasivno \u2013 osjetilnosti nalik.<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    No i u samom poimanju mora se mo\u0107i prepoznavati otvorenost kakva je svojstvena takvom jesu\u0107em koje nema pregled beskona\u010dnog razuma u onim slu\u010dajevima u kojima razumijeva ono kona\u010dno \u2013 a \u0161to prije svega ozna\u010dava promjenjivost; kako se uslijed djelatnosti umovanja ne bi dospjelo u jednoumlje koje poop\u0107uje zbiljske stvari u dogmati\u010dnom pojmu. Zbog toga Lino Veljak uz problem nastajanja pojma isti\u010de proces apstrakcije koji „pretpostavlja redukciju, odvajanje bitnoga od nebitnog i postavljanje odre\u0111enja b\u00eeti kao istovjetnoga sa samim pojmom, te posredno, s predmetom na koji se pojam odnosi.“<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na tom tragu problemati\u010dnim se mo\u017ee ocijeniti svaki poku\u0161aj „krojenja“ stvari prema pojmu, a ne poimanja stvari, odnosno izvo\u0111enja odgovaraju\u0107eg pojma prema stvari. Odnosno, prema Veljakovoj formulaciji, pojam koji je u identitetu sa samim sobom upu\u0107uje na prakti\u010dno sadr\u017eajno osiroma\u0161enje doti\u010dnog predmeta.<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U slu\u010daju Spinozine teorije spoznaje mogu\u0107e je pridodati i to kako je osjetljiva spram navedenog problema utoliko \u0161to se u pogledu istine ne zasniva ni na na\u010delu korespondentnosti ni na na\u010delu koherentnosti, nego se izvodi iz principa adekvatnosti. Iz toga \u0161to shva\u0107a kako su idea <\/em>i ideatum<\/em><\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> jedno, ne mo\u017ee se tragati za istinom kao za podudarnosti suda i pojave. A budu\u0107i da mi\u0161ljenje odra\u017eava red i vezu stvarnosti, pojam odra\u017eava ideju u njezinoj \u010distini, bez potrebe za funkcioniranjem u ukupnom sustavu istinitih uvjerenja. Adekvatnost kao na\u010delo istine upu\u0107uje samo na unutarnje svojstvo ideje koja je u svojoj potpunosti istinita.<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Potpunost ideje odnosi se na izraz u pojmu koji je denotacijski \u2013 propozicijska tvrdnja, nasuprot konotacijskom koji uz izlaganje suda o predmetu ve\u017ee za sobom jo\u0161 i vlastiti „lanac“ predod\u017ebi o njemu; pri \u010demu se u praksi uglavnom jedva mo\u017ee razabrati sadr\u017eaj koji se odnosi na predmet u izobilju osobnih utisaka kojima ga se na takav na\u010din opisuje. Utoliko se uz mogu\u0107nost gre\u0161ke pri svo\u0111enju stvarnosti na pojam otkriva i gre\u0161ka zanemarivanja stvari uslijed prepu\u0161tanja mno\u0161tvu razli\u010ditih osobnih do\u017eivljaja, od kojih ni jedan ne mora poga\u0111ati stvarnost pretpostavljene stvari. Priroda se u pojmu udvostru\u010duje, a osim \u0161to ona pritom ne i\u0161\u010dezava, umjetni okoli\u0161 vi\u0161e nije (nu\u017eno) u kauzalnoj vezi sa stvarnim okoli\u0161em. U umjetno stvorenoj prirodi u pojam je prenijeta kauzalnost \u010dovjekove svijesti. Na osnovu svjesnosti o takva dva na\u010dina osvje\u0161\u0107ivanja predmeta izvodi se pojam ideje u razlici spram predod\u017ebe iskustva po prisje\u0107anju.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Prijenos u virtualno<\/strong><\/p>\n

    Pored parametara to\u010dnosti, preciznosti, jasnosti, razlu\u010divosti, pouzdanosti, vjernosti i primjenjivosti, pomo\u0107u kojih se utvr\u0111uje komunikabilnost pri odabiru adekvatnog medija, uveden je jo\u0161 i kriterij adekvatnosti medija spram pojma, s ciljem izbjegavanja prijenosa informacije koja \u0107e evocirati puke predod\u017ebe, umjesto pojma b\u00eeti predmeta izra\u017eavanja. S obzirom na to da je pojedini \u010dovjek tjelesno-mentalni subjekt odre\u0111en dru\u0161tvenim odnosima i kulturnim smislom,<\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> s\u00e2m je ve\u0107 odre\u0111eno \u010dvori\u0161te zna\u010denja kao i to\u010dka refrakcije u interpretaciji neke poruke. Iz prakti\u010dne nu\u017enosti posredovanja pri preno\u0161enju unutra\u0161njeg mentalnog sadr\u017eaja koji se nalazi u pojmu ideje neke stvari, uvijek se na neki na\u010din radi o preno\u0161enju sadr\u017eaja u neki novi sustav kojega karakterizira njegova specifi\u010dna logika, odnosno mehanika doga\u0111anja u odnosu spram opa\u017eaja. Tako se ve\u0107 u samom jezi\u010dnom posredovanju kao tehnologiji reproduciranja b\u00eeti radi o virtualnom isho\u0111enju stvarnosti metodom kodiranja i dekodiranja podataka.<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kako se oblikovanje i optimizacija poruke ne bi svela na proizvoljni preobra\u017eaj prema predod\u017ebi, u kojem slu\u010daju bi se zna\u010dajno pove\u0107ala vjerojatnost izmjene ili \u010dak potpunog gubitka smisla poruke s\u00e2me, potreban je izra\u017eajni okvir koji bi predod\u017ebe \u010dinio \u0161to je mogu\u0107e zna\u010denjski bli\u017eima pojmu. U bla\u017eem odstupanju od zahva\u0107anja pojmom obuhva\u0107ene b\u00eeti predmeta izra\u017eene smislenom porukom, radi se o iluziji koja je definirana kao pogre\u0161no zahva\u0107anje postoje\u0107ih predmeta.<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U drasti\u010dnijem odstupanju u kojemu opa\u017eanje dovodi do predod\u017ebe potpuno ne-postoje\u0107eg predmeta u odnosu na onaj koji je sadr\u017ean u poruci\/stvarnosti, radi se o halucinaciji koja je definirana kao zahva\u0107anje ne-postoje\u0107ih predmeta.<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    I u s\u00e2mom VR <\/em>okru\u017eju postoji odre\u0111ena metafizika kao osnovna struktura koja se instancira kroz vlastite parametre kao klase objekata, koje moraju uklju\u010divati potrebne i neobvezne atribute. Struktura omogu\u0107ava razumijevanje tako-generiranog-sustava u kojemu virtualno reproducirani stvarni objekti korisniku u interakciji otkrivaju svoja svojstva. Ovdje je osim korisni\u010dkog razuma prisutan i poop\u0107eni razum multimedijskog dizajnera danog VR<\/em>-a svijeta koji je u njega upisan kao zakonitost tvore\u0107eg principa VR<\/em>-a, a koji po\u010diva na umu kao pojmovnoj sebestvarala\u010dkoj instanci i nominacijskom na\u010delu. Osim teorijskog obja\u0161njenja to je mogu\u0107e prikazati i na primjeru VR <\/em>pokusa prolaska kroz zidove (Slika 1).<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n

    \"\"<\/p>\n

    Slika 1:<\/em><\/strong>VR POKUS: Prolazak kroz zidove (Antonio Batini, 2022).<\/em><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Primjer iz prakse: brodogradnja<\/strong><\/p>\n

    Prakti\u010dni dio istra\u017eivanja izveden je iz rezultata rada u multimedijskom dizajnu razvojno-istra\u017eiva\u010dkog poduze\u0107a Maritime Center of Excellence Rijeka<\/em>, pod pokroviteljstvom Lurssen Dizajn Centra Kvarner<\/em>, a koji uklju\u010duje re\u017eiranje i snimanje animiranih filmova u marketin\u0161ke svrhe, 3D modeliranje, konceptualizaciju brodova i arhitekture te kontekstualizaciju podataka u VR<\/em>. Tehnolo\u0161ka dostignu\u0107a koja su ovdje primjenjivana do sada su svoje uto\u010di\u0161te uglavnom pronalazila u industriji video igara (gaming industry<\/em>) u slu\u017ebi sredstva zabave, me\u0111utim zamisao primjene s\u00e2mog medija potaknuta je iz primjera automobilske industrije u kojima su dizajneri koristili virtualnu stvarnost kako bi br\u017ee ostvarivali nova dizajnerska rje\u0161enja na podru\u010dju estetike i ergonomije, bez generiranja dodatnog tro\u0161ka. U pro\u0161losti se ova industrija u tu svrhu slu\u017eila drvenim maketama unutra\u0161njosti i vanj\u0161tine automobila, a ukoliko bi do\u0161lo do potrebe za promjenom dizajna, izra\u0111ivala bi se nova maketa. Ovaj proces iziskivao bi puno vremena i truda \u2013 odnosno materijalnih i nematerijalnih resursa. VR <\/em>tehnologija omogu\u0107uje izvo\u0111enje takvih promjena u realnom vremenu u tek nekoliko poteza ra\u010dunalnim mi\u0161em. Drugi segment primjene VR <\/em>tehnologije u slu\u017ebi unaprje\u0111enja proizvodnog procesa predstavljanje je proizvoda njegovom krajnjem korisniku i to na na\u010din da referentna gra\u0111a vi\u0161e nisu modeli i sli\u010dice ograni\u010dene dimenzijom, nejasno\u0107om prikaza, kutom slike, itd., ve\u0107 je to VR<\/em> u kojoj korisnik ima mogu\u0107nost orijentiranja kao u stvarnom prostoru te na taj na\u010din prima izrazito veliki broj informacija o svim aspektima predmeta prema \u010demu mo\u017ee sumjerljivo davati povratne informacije (feedback<\/em>) za daljnju optimizaciju i prilagodbu. Nadalje, tu se radi i o mogu\u0107nosti integriranja zvuka, slike, animacije pa \u010dak i percepcije vremena, kakva je drugim vrstama medija nedostupna.<\/p>\n

    Iako u procesu stvaranja broda veliki broj stru\u010dnjaka sura\u0111uje na ostvarivanju cilja, koji je dospijevanje do istog pojma, odnosno pojma broda koji zadovoljava kako standarde struke, tako i o\u010dekivanja naru\u010ditelja; \u010dinjenica da se sama podru\u010dja iz kojih oni dolaze me\u0111usobno terminolo\u0161ki razlikuju stvara pote\u0161ko\u0107e u razumijevanju i usporava komunikaciju. Iskustvo pokazuje kako dizajneri pojmu broda pristupaju iz jezi\u010dnog registra koji se, zbog klju\u010dnih interesnih to\u010daka zanimanja, razlikuje od jezi\u010dnog registra brodograditelja i strojara, dok naru\u010ditelji svoje zahtjeve uglavnom komuniciraju iz tre\u0107eg jezi\u010dnog registra, onog lai\u010dkog, nerijetko protkanog razli\u010ditim osobnim predrasudama te ote\u017eanog jezi\u010dnim barijerama u razumijevanju razli\u010ditih nacionalnih jezika. Utoliko je VR <\/em>prepoznat kao takav univerzalni medij koji ima mo\u0107 poni\u0161titi „kletvu Babilona“ i otvoriti vrata k pojmu stvari.<\/p>\n

    Radioni\u010dki nacrti s tehni\u010dkog aspekta predstavljaju vrhunski, lijep, kvalitetan, to\u010dan i vjerodostojan brod, ali u jeziku krivulja i oznaka u kojemu su pisani, malo kome izuzev stru\u010dnjaka iz podru\u010dja strojarstva mogu predstaviti kako je rije\u010d o brodu \u2013 a jo\u0161 manje mogu predstaviti neke partikularne, no neizostavne i va\u017ene zna\u010dajke. S obzirom na to da proces stvaranja broda u praksi nije isklju\u010divo strojarski pothvat, ukazao se izazov medijacije izme\u0111u svih strana uklju\u010denih u dovr\u0161enje ovog opse\u017enog i humanisti\u010dki va\u017enog projekta.<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U tom postupku na temelju svih CAD nacrta broda izra\u0111en je 3D model, kojemu su dodani materijali i teksture, \u0161to je izgled modela u\u010dinilo stvarnim, a kroz Unreal Engine <\/em>brod je prikazan i u VR<\/em>-u. Nakon iscrpnog testiranja u vi\u0161e od sto individualnih virtualnih \u0161etnji brodom, neki od zastupljenijih komentara osoblja koje dolazi iz projektnog odjela koji se bavi izradom nacrta, glasili su: „Koliko ovo izgleda druga\u010dije na papiru. Malo je sku\u010deno, iako je po standardu.“, „\u010cini mi se kako je vidljivost kroz prozor kormilarnice lo\u0161a.“, „Kormilo je nisko“, itd. Pokazalo se kako vi\u0161i i ni\u017ei ljudi imaju razli\u010diti do\u017eivljaj dizajna interijera, \u0161to je otvorilo dodatna pitanja, a da se pritom nije generirao dodatni tro\u0161ak, nego je ve\u0107 na samom po\u010detku projektiranja broda omogu\u0107ena prilika za dono\u0161enje svrsishodnih odluka. Tim \u010dimbenikom VR <\/em>na neki na\u010din nadilazi i prirodna vremenska ograni\u010denja kojima je \u010dovjek odre\u0111en u svojoj naravi. Posredstvom VR<\/em> tehnologija imamo mogu\u0107nost vidjeti, ali i opipati te na svaki na\u010din isprobati predmete koji jo\u0161 nisu stvoreni, kako bismo ih stvorili \u0161to bli\u017eima uzoru u pojmu, a bez u\u010denja iz gre\u0161aka koje mogu biti rizi\u010dne po zdravlje ili \u017eivot, kao i bez „rasipanja“ materijala, \u0161to predstavlja op\u0107eljudski planetarni i civilizacijski ekolo\u0161ki izazov.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

    Propitivanje mogu\u0107nosti i granica multimedija specifi\u010dno je po tome \u0161to predmet istra\u017eivanja dolazi iz neposrednog i aktualnog zbivanja tehni\u010dko-tehnolo\u0161kog razvoja i proboja ovih sredstava u sva podru\u010dja \u010dovjekova sebe-ostvarivanja. Me\u0111utim, filozofijsko pristupanje i u ovom pitanju razabire ono op\u0107e, odnosno kategorijalno, pa \u010dak i metafizi\u010dko, spram \u010dega ova tako-eksplikacija stvarnosti biva jednim mogu\u0107im odrazom strukture onog bitnog ili supstancijalnog i onog promjenjivog, odnosno modalnog. S osloncem u poimanju mentalnosti \u010dovjeka i \u010dovjekove svijesti svojstvenom tzv. filozofiji novovjekovnog racionalizma, izvedena je jasna razlika izme\u0111u ideje kao pojma b\u00eeti stvari nasuprot predod\u017ebi po slu\u010dajnom iskustvu ili iz sje\u0107anja. Na osnovu razlike koja po\u010diva na lu\u010denju uma od osjetilnosti kao izvora znanja o stvarima, u pogledu jezika izvedeno je i to kako su i rije\u010d i slika kao izrazi, sredstva kojima se je mogu\u0107e koristiti, ali kako ona kao sredstva nisu s\u00e2m pojam stvari nego izraz i opis posrednog do\u017eivljaja stvari. Pokazalo se kako i VR <\/em>kao poku\u0161aj integracije razli\u010ditih vrsta medija podrazumijeva um, koji je princip razumijevanja unutar tako-stvorenog sustava. Kona\u010dno, s teorijskog aspekta istra\u017eivanja, mo\u017ee se zaklju\u010diti kako izraz ne mo\u017ee izraziti vi\u0161e b\u00eeti nego \u0161to je ima u pojmu neke stvari. Utoliko u primijeni VR <\/em>tehnologija vrijedi kako pove\u0107anje koli\u010dine informacija, a ne tek podataka, mo\u017ee pro\u0161irivati spoznaju. Stoga s\u00e2ma primjena tehnolo\u0161kih postignu\u0107a mo\u017ee \u010dovjekov \u017eivot u\u010diniti jednostavnijim, ali nije izgledno da \u0107e ga u\u010diniti smislenijim ukoliko ostane na razini reprodukcije predod\u017eaba i asocijativnih podra\u017eaja u kojima pro\u0161irenje ukupne individualne mentalnosti zna\u010di i prijenos svih manjkavosti zajedno s logikom njihova nastajanja u novu, VR <\/em>dimenziju postojanja. Na razini pukog tehni\u010dkog feti\u0161izma prepoznatljiv je k\u00f4d empirizma i zanos osjetilnom zamjedbom. Spram tog zanosa, spoznaja zasnovana na umu postavlja se kriti\u010dki, obuzdavaju\u0107i nered pasivne struje svijesti, kako bi kori\u0161tenje novog medija doista predstavljao smislen napredak u komunikaciji pojma. Utoliko bi se na u „Uvodu“ prvo postavljeno pitanje moglo odgovoriti kako (1) vizualno predstavljanje u virtualnom okru\u017eenju doprinosi jasnom i razlu\u010denom poimanju pod uvjetom (1a) da u osnovi zadr\u017eava b\u00eet predstavljene stvari, (1b) a po potrebi pru\u017ea i uputu za interpretaciju koja mo\u017ee biti integrirana u istom mediju. Na drugo uvodno pitanje, o implikacijama multimedijalnosti u pogledu komunikacije, mogu\u0107e je odgovoriti iz prakti\u010dnog dijela istra\u017eivanja. (2) VR <\/em>se ovdje pokazao kao koristan medij kod potrebe prijenosa velike koli\u010dine podataka i pri povezivanju ljudi razli\u010ditih obrazovnih i jezi\u010dnih kompetencija, kojim se pritom uspjela zadr\u017eati \u010disto\u0107a pojma. Neki pojmovi i dalje \u0107e ostati te\u017ee obja\u0161njivi, ali sama mo\u0107 ra\u010dunalno potpomognutog stvaranja u tom mediju omogu\u0107ava nam veliki broj iteracija koje bi pozornoj svijesti trebale omogu\u0107iti obuhva\u0107anje pravoga pojma. Prakti\u010dni dio istra\u017eivanja u najve\u0107oj mjeri referira se na VR<\/em> tehnologiju, koja je zbog svoje potpunosti paradigmatska primjena multimedije. Me\u0111utim, na temelju iznesenog teorijskog dijela, va\u017eno je prepoznati kako isti odnosi vrijede i za druge medije i multimedije, pri \u010demu cilj nije uspostava hijerarhije medija prema vrstama u apsolutnom smislu, nego putem istra\u017eivanja medija otkriti vi\u0161e o \u010dovjeku s\u00e2mom i njegovom osvije\u0161tenom snala\u017eenju u svijetu.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVid komunikacije u kojoj se osoba obra\u0107a sebi samoj u promi\u0161ljanju neke stvari, predmeta, problema, pitanja, itd., pri \u010demu je subjekt istovremeno po\u0161iljatelj i primatelj iste informacije.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Paul Cobley, „Communication: Definitions and Concepts“, u Wolfgang Donsbach (ur.), The International Encyclopedia of Communication<\/em>, Blackwell Pub., Malden (MA) 2008., str. 660-666.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Gerald R. Miller, „On Defining Communication: Another Stab“, Journal of Communication<\/em> 16 (2\/1966), str. 88-98.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Ivor Armstrong Richards, Principles Of Literary Criticism<\/em>, Kegan Paul, Trench, Trubner & Co. Ltd. \u2013 Harcourt, Brace & Company Inc., London \u2013 New York 1938., str. 177.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nS obzirom na to da je povijesno-filozofijski oslonac izlaganju o konstituciji \u010dovje\u010dje naravi novovjekovni racionalizam sedamnaestog stolje\u0107a (Ren\u00e9 Descartes, Benedictus de Spinoza, Gottfried Wilhelm von Leibniz), pojam mentalnost ovdje predstavlja terminus technicus<\/em>, kako bi se premostile mogu\u0107e zbrke i eventualne rasprave o valjanom prijevodu latinske rije\u010di „mens<\/em>“. Izbor ovog nazivka opravdan je i sa stajali\u0161ta Hrvatskog jezi\u010dnog portala<\/em>, koji pridjev „m\u00e8nt\u0101ln\u012b“ definira kao onaj: „1. koji se odnosi na svijest i duh [mentalni poreme\u0107aj<\/em>]; duhovni, du\u0161evni 2. koji se odnosi na intelektualne ili kognitivne procese [mentalni sklop<\/em>]“, (usp. Hrvatski jezi\u010dni portal, „m\u00e8nt\u0101ln\u012b“, https:\/\/hjp.znanje.hr\/index.php?show=search_by_id&id=e1tvXBI%3D Pristup: 8. prosinca 2022.), a oba ova zna\u010denja odgovaraju zna\u010denjima latinske rije\u010di „mens<\/em>“, koja etimologijski je u korijenu kasnolatinskog pridjeva „mentalis<\/em>“ (usp. ibid; Online Etymology Dictionary, „mental (adj.)“,     https:\/\/www.etymonline.com\/word\/mental#etymonline_v_12594<\/a>. Pristup: 8. prosinca 2022.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTeorijsko kao pitanje razuma, a prakti\u010dno kao pitanje volje \u2013 pri \u010demu se radi o komplementarnom odnosu u kojemu istinskog razlikovanja zapravo niti nema (vidi: Benedictus de Spinoza, Ethica<\/em>. Ordine Geometrico Demonstrata, u Benedictus de Spinoza, B.d.S. opera posthuma, Quorum series post praefationem exhibetur<\/em>, Jan Rieuwertsz, Amsterdam 1677., IIp49c).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDalje u tekstu za pojam virtualne stvarnosti koristit \u0107e se kratica VR<\/em> od engleskog: virtual reality<\/em>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLat. consensus<\/em>; od izvedenog oblika prefiksa con- <\/em>(s, su, zajedno) + sentire <\/em>(osje\u0107ati) (usp. Online Etymology Dictionary, „consensus (n.)“, https:\/\/www.etymonline.com\/word\/consensus Pristup: 8. prosinca 2022.).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOna (stvar) koja se prostire u prostor-vremenu (res extensa<\/em>) i koja je svjesna (res cogitans<\/em>).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. B. de Spinoza, Ethica<\/em>, IIp47s.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid., IIp40s2.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid., IIp16c2.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLat. essentia<\/em> \u2013 b\u00eet, esencija, sr\u017e, su\u0107ina, \u0161tostvo \u2013 ono po \u010demu ne\u0161to \u0161to jest je to \u0161to jest, a ne ne\u0161to drugo.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. B. de Spinoza, Ethica<\/em>, IIp18.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid., IIp18s.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Gottfried Wilhelm von Leibniz, The Monadologie<\/em>, u Gottfried Wilhelm von Leibniz, The Mondalogy And Other Philosophical Writings<\/em>, Clarendon Press, Oxford 1898., \u00a7 26-28; usp. Damir Barbari\u0107, \u017divo ogledalo beskona\u010dnog<\/em>. Leibnizova Monadologija, Demetra, Zagreb 1999., str. 55-56.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„O asocijaciji [pridru\u017eivanju] ideja“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. G. W. v. Leibniz, The Monadologie<\/em>, str. 232.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. D. Barbari\u0107, \u017divo ogledalo beskona\u010dnog<\/em>, str. 56.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU ovoj razdiobi ponovno zna\u010dajnim postaje ranije tek naveden fenomen manipulativnog svo\u0111enja do\u017eivljaja na jednu do\u017eivljajnost. Ako je kapacitet u\u010dinka manji od kapaciteta uzroka, po naravi stvari reprezentacija uzroka u u\u010dinku bit \u0107e prilago\u0111ena na na\u010din okrnjenosti sadr\u017eaja. To se doga\u0111a u svakom nedovoljno senzibilnom pristupu stvarima u kojemu se gubi tolerancija za one segmente koji ne nailaze na korespondent u ukupnoj spoznajnoj mo\u0107i motritelja.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Gotfrid Vilhelm Lajbnic [Gottfried Wilhelm Leibniz], Novi ogledi o ljudskom razumu<\/em>, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo 1986., str. 29.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. B. de Spinoza, Etika<\/em>, IIp49s.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Pavao Vuk-Pavlovi\u0107, Spinozina nauka<\/em>, „Tipografija“ d.d., Zagreb 1938., str. 70.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nB. de Spinoza, Ethica<\/em>, IIdef3.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLino Veljak, „\u010covjek kao metafizi\u010dka utvara“, Filozofska istra\u017eivanja<\/em> 28 (1\/2008), str. 13-20, str. 13.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. ibid.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPredmet ideje.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. B. de Spinoza, Ethica<\/em>, IIdef4; Henry Edward Allison, Benedict de Spinoza: An Introduction<\/em>, Yale University Press, New Haven \u2013 London 1987., str. 103.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. \u017darko Pai\u0107, White Holes and the Visualization of the Body<\/em>, Palgrave MacMillan, Cham 2019., str. 2.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Bernard \u0160poljari\u0107, „Domena virtualnog: analogon ili ekstenzija svekolikog bivstvovanja“, In medias res: \u010dasopis filozofije medija<\/em> 7 (13\/2018), str. 2049-2062, str. 2050-2051.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Cody Turner, „Augmented Reality, Augmented Epistemology, and the Real-World Web“, Philosophy and Technology<\/em> 35 (1\/2022), str. 1-28, str. 18.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIbid.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin Heidegger, Bitak i vrijeme<\/em>, Naprijed, Zagreb 1985., str. 182-188.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin Heidegger, „O humanizmu“, u Martin Heidegger, Kraj filozofije i zada\u0107a mi\u0161ljenja<\/em>. Rasprave i \u010dlanci, Naprijed, Zagreb 1996., str. 153; „Bit jezika“, str. 350.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus<\/em>. S uvodom Bertranda Russella, „Veselin Masle\u0161a“ \u2013 „Svjetlost“, Sarajevo 1987., 5.6-5.61.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. \u017darko Pai\u0107, „Metafizika i kibernetika“, u Tomislav Krznar (ur.), Filozofija i stvarala\u0161tvo<\/em>, Hrvatsko filozofsko dru\u0161tvo \u2013 U\u010diteljski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Zagreb 2021., str. 13-50, str. 15.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSvakome tko ima makar pribli\u017eno jasnu predod\u017ebu broda jasno je kako ova plovila u svojoj namjeni predstavljaju stani\u0161te velikog broja ljudi i raznolikih djelatnosti koje su neizostavne za su-\u017eivot u plovidbi. Optimizirati ovo stani\u0161te pretpostavlja istra\u017eivanje i poznavanje potreba svih njegovih potencijalnih stanovnika. Nije \u010dudno \u0161to je motiv broda i plovidbe \u010desto u povijesti filozofije kori\u0161ten kao primjer politi\u010dkog umije\u0107a upravljanja zajednicom.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Possibilities and Limits of Multimedia as a Conceptual Language<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    The rationalism understands an act of cognition as a conceptual understanding of things, that is, as the power with which human as a conscious being (mens) forms the idea of a thing in a concept. Therefore, conceptual understanding represents an adequate mode in knowing the essence of a thing. It is important to emphasize that the concept is a product of an act of thinking, while the idea as a concept is not reducible to the image (imago) nor to the word (verbum). In light of recognized openness of the concept to the medium, the focus of the research are the possibilities of virtual reality (VR) and integration of multimedia for the purpose of effective expression of the essence of things. Can using a multimedia platform avoid the confusion of connotations that sensory stimuli actually evoke? In its practical application, the research relies on examples of integration and use of VR media and devices in shipbuilding.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> 3D, essence, shipbuilding, idea, language, multimedia, concept, image, cognition, virtual reality.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasres\"<\/p>\n

    \n  12(22)#7 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n


    \nDOI 10.46640\/imr.12.22.7<\/a>
    \nUDK 008:659.148(497.5)
    \nIzvorni \u010dlanak
    \nOriginal scientific paper
    \nPrimljeno: 15.1.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Edib Ahmeta\u0161evi\u0107<\/span><\/p>\n

    Sveu\u010dili\u0161te VERN – predmet \u201cKamera u dokumentarnom i igranom filmu\u201d,
    \n Palmoti\u0107eva ulica 82\/1, 10000 Zagreb, Hrvatska
    \n edib.ahmetasevic@gmail.com\n<\/p>\n

    Strategijske dileme kulturne politike sustava
    \n audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj<\/span><\/strong>    <\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (525 KB), Hrvatski, Str. 3695 – 3717
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n


    \nKulturna politika Republike Hrvatske na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti, prolaze\u0107i kroz tranziciju na razli\u010dite na\u010dine ostavila je neizbrisive posljedice na ukupno podru\u010dje audiovizualne djelatnosti. Uslijed raspada socijalizma, \u0161to predstavlja sistemsku tranziciju biv\u0161ih dr\u017eava socijalisti\u010dkog sistema prema (razli\u010ditim modelima) kapitalisti\u010dkog sistema, desila se i strukturna tranzicija kao rezultat globalnih promjena, pa je do\u0161lo do promjena kulturne politike u odnosu na audiovizualnu djelatnost Republike Hrvatske. Dezorijentirana kulturna politika usporila je razvoj audiovizualne djelatnosti prema kreativnoj industriji ili ga potpuno zaustavila. Dezorijentiranost kulturne politike nastala je uslijed neodgovornog dru\u0161tvenog pona\u0161anja, nepo\u0161tivanja kulturne raznolikosti, nerazvijenog odnosa javnog, privatnog i civilnog sektora, odnosno strategijskih dilema kulturne politike. Kako bi se razvijala kreativna industrija potrebno je audiovizualnu djelatnost provoditi u\u010dinkovito i djelotvorno, a za \u0161to je neophodno redefinirati, razvijati i provoditi set strategija i instrumenata kulturne politike Republike Hrvatske na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nInterdisciplinarnim pristupom povezuju\u0107i integrativnu teoriju dru\u0161tvenog ugovora i dilema suvremenih kulturnih politika na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti ukazujem na va\u017enost dru\u0161tveno odgovornog pona\u0161anja, posebice privatnog sektora, koji ima veliku ulogu u razvoju filmske industrije kao profitno orijentirane kulturne industrije.<\/p>\n

    <\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nPrijedlog: Razvoj kreativne industrije na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj nije mogu\u0107 bez uravnote\u017eenja djelovanja strate\u0161kih dilema kulturne politike, te na taj na\u010din uspostave ravnote\u017ee izme\u0111u estetskih i tr\u017ei\u0161nih vrijednosti audiovizualne djelatnosti.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> kulturna tranzicija, dru\u0161tveno odgovorno pona\u0161anje, kreativne industrije, kulturna raznolikost, upravljanje audiovizualnim djelatnostima, strategijske dileme kulturne politike.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Uvod<\/strong><\/p>\n

    Audiovizualna djelatnost<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Republike Hrvatske u procesu sistemskih i strukturnih promjena dru\u0161tva do\u017eivjela je transformaciju od ideolo\u0161ke orijentacije<\/em>, preko perioda tranzicije<\/em>, krize javne kulturne politike i javnog sektora, nerazvijenosti odnosa javnog, privatnog i civilnog sektora, krize institucija i njihove uloge u dru\u0161tvu, ali i krize participacije i kulturnog tr\u017ei\u0161ta (Dragi\u0107evi\u0107-\u0160e\u0161i\u0107 i Dragojevi\u0107, 2008: 28- 29) do kulturne globalizacije<\/em>. Tranzicija je djelomi\u010dno donijela redukciju kulturne politike na ekonomski racio, ali i na kulturni dualizam, kao paralelizam dvaju sustava vrijednosti \u2013 pri \u010demu jedan podrazumijeva zahtjeve za uspostavom tr\u017ei\u0161ta u kulturi, a drugi dr\u017eavnu skrb oko financiranja kulture (Krzysztofek, 1996: 67). Dok gledano iz drugog kuta pred kulturu se postavljaju velika o\u010dekivanja i dolazi do kulturnog redukcionizma, a pokreta\u010d tih nadanja i o\u010dekivanja od kulture je, zapravo, ekonomski redukcionizam (McGuigan, J. 2004, Rethinking Cultural Policy<\/em>). Nepotpuna tranzicija kulture i ostaci dr\u017eavnog model kulturne politike, doveli su do manjkavosti u provo\u0111enju kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti. Dru\u0161tvena fragmentacija i dru\u0161tvena integracija s kojom smo suo\u010deni predstavljaju komplementarne procese, nedostatak jednoga od njih stvara dru\u0161tvenu neravnote\u017eu, iz koje nastaje kulturna isklju\u010divost, <\/em>koja predstavlja negiranje, podcjenjivanje i uni\u0161tavanje kulturne razli\u010ditosti. Tijekom istra\u017eivanja me\u0111u audiovizualnim stvaraocima provedena je anketa, s aspekta strate\u0161kih dilema kulturne politike, \u010diji rezultati ukazuju na neuravnote\u017eenost u pogledu strate\u0161kih dilema socijalnog razvoja, odnosa prema manjinskim identitetima i kulturnim raznolikostima.<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako vi\u0161e od 50% ispitanika u povedenoj anketi zastupa mi\u0161ljenje kako kulturna raznolikost nije su\u0161tinsko pitanje javne kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti. Dok 40% njih smatra kako to nije jasno definirano, odnosno kako nedostaje svijest o va\u017enosti za\u0161tite i promocije manjinskih identiteta, jer oni daju vitalnost nacionalnoj kulturi.<\/p>\n

    Tijekom tranzicije audiovizualna djelatnost na\u0161la se pred problemom uspostava i implementacije kulturnog sustava audiovizualne djelatnosti tj. kulturnog in\u017eenjeringa, a koji ne mo\u017ee biti efikasan bez pomo\u0107i javnog sektora privatnome sektoru uz aktivno sudjelovanje civilnog sektora u oblasti audiovizualne djelatnosti. Za redefiniranje sustava audiovizualne djelatnosti Republike Hrvatske neophodno je: uspostaviti sustav u\u010dinkovitog funkcioniranja sva tri sektora dru\u0161tva (Mollard, 2000: 22).<\/p>\n

    Prilikom definiranja javnih kulturnih politika na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, neophodno je uzeti u razmatranje ulogu multikulturalizma, interkulturalizma i transkulturalizma <\/em>s aspekta globalizacije. Uzimaju\u0107i u obzir logi\u010dno stremljenje prema kulturnoj industriji, \u0161to je zapravo promoviranje kulture kao odgovor na ekonomsko razaranje koje je donijela neoliberalna <\/em>transformacija<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, orijentiraju\u0107i se samo na tr\u017ei\u0161te audiovizualne djelatnosti izgubit \u0107e svoju umjetni\u010dku vrijednost. Kulturna industrijalizacija \u0107e dovesti do masovne kulture i standardizacije svih vidova proizvodnje (Adorno i Horkheimer, (1947) 2006). Kroz me\u0111uresornu suradnju i aktiviranje odre\u0111enih strategija kulturne politike, audiovizualna djelatnosti u Hrvatskoj mo\u017ee postati dohodovna djelatnost i tako potaknuti kulturni razvoj dru\u0161tva, stvoriti nova radna mjesta kako na lokalnoj tako i na me\u0111unarodnoj razini (Fiske u: Smiers 2003: 153).<\/p>\n

    Obrazovanje je iznimno va\u017ean aspekt u kulturnoj politici jer stvara ljudski kapital, a investicija u znanje stvara ve\u0107u dru\u0161tvenu dobit. Audiovizualne djelatnosti zbog svoje prirode i slo\u017eenosti provedbe zahtjevaju stru\u010dno obrazovane kadrove. Zbog svega navedenog neophodno je uspostaviti efektivnu ravnote\u017ea izme\u0111u “kulturnih dualizama” koji trenutno egzistiraju kao paralelizam dva sustava vrijednosti (pri \u010demu jedan podrazumijeva zahtjeve za uspostavljanjem tr\u017ei\u0161ta u kulturi, a drugi odgovornost dr\u017eave za prora\u010dunsko financiranje kulture).<\/p>\n

    U kratkoj, ali izrazito zna\u010dajnoj studiji “Balansing Act: 21 Strategic Dilemmas in Cultural Policy” Francois Matarasso i Charles Landry razmatraju pet grupa dilema koje su karakteristi\u010dne za svaku kulturnu politiku: dileme okvira kulturne politike, dileme implementacije kulturne politike, dileme socijalnog razvoja, dileme ekonomskog razvoja i upravlja\u010dke dileme. Ova teorijska razmatranja \u010dinila su osnovu za na\u0161a prou\u010davanja razvoja audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj.<\/p>\n

    Uslijed slo\u017eenih socio-ekonomskih i socio-politi\u010dki odnosa razvoj audiovizualne djelatnosti nalazi se pred okvirnim strate\u0161kim dilemama koje se odnose na: opseg podru\u010dja djelovanja kulturne politike u odnosu na audiovizualne djelatnosti, odnosno pridonose li audiovizualne djelatnosti razvoju umjetnosti ili razvoju kulture shva\u0107ene kao na\u010din \u017eivota; koncepciju kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti, odnosno dilemu izme\u0111u demokratizacije kulture i kulturne demokracije; audiovizualnu djelatnost koja je sama sebi svrsishodna, zbog estetske dimenzije koja se smatra dru\u0161tveno korisnom vrijedno\u0161\u0107u ili audiovizualna djelatnost treba imati razvojnu ulogu u dru\u0161tvu; audiovizualnu djelatnost kao javno dobro ili uvjetovanu aktivnost, te ulogu umjetnika s toga gledi\u0161ta.<\/p>\n

    U procesu definiranja kulturne politike tijekom tranzicije javile su se dileme implementacije kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti i njenog odre\u0111enja u odnosu na: konzultacije vlade s javno\u0161\u0107u, civilnim dru\u0161tvom i profesionalnim udru\u017eenjima tijekom procesa oblikovanja kulturne politike ili aktivnim sudjelovanjem u obliku partnerstva ministarstva kulture, njegovih ‘konstituenci’ i javnosti; raspored sredstava namijenjenih audiovizualnim djelatnostima, a koja treba kontrolirati dr\u017eava ili financiranje treba biti izolirano od utjecaja politike; financijska sredstva koja treba dodijeliti javnom ili privatnom sektoru, odnosno je li va\u017enija intervencija dr\u017eave u javnom ili privatnom sektoru za u\u010dinkovit razvoj audiovizualne djelatnosti; va\u017enost strate\u0161ke uloge audiovizualne djelatnosti kao razvojne djelatnosti u dru\u0161tvu kroz presti\u017ene aktivnosti za elitnu publiku ili dr\u017eavni prioritet treba biti ulaganje u zajednicu; brigu dr\u017eave o nacionalnom interesu \u2013 nacionalnoj audiovizualnoj djelatnosti ili aktivnoj me\u0111unarodnoj suradnji i podr\u017eavanju multikulturalizma.<\/p>\n

    U multikulturalnoj Europi dileme socijalnog razvoja imaju veliki zna\u010daj s gledi\u0161ta: promatranja kulturnog identiteta manjinskih ili ve\u0107inskih zajednica, odnosno formiranja demokratskog pluralizma prema pravilima manjine ili ve\u0107ine; kulturnog naslje\u0111a u audiovizualnoj djelatnosti, njegovog o\u010duvanja ili oblikovanju suvremene djelatnosti; usmjerenja kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti prema unutarnjoj ili vanjskoj potro\u0161nji kulturnih proizvoda i prezentiranja unutarnje realnosti ili umjetnog uljep\u0161avanja dr\u017eave kroz audiovizualnu djelatnost. S aspekta dilema ekonomskog razvoja audiovizualne djelatnosti neophodno je definiranje jasnih ciljeva na osnovu kojih se mo\u017ee odlu\u010diti: po kojoj \u0107e osnovi javna sredstva biti dodijeljena kao financijska pomo\u0107 ili kao investicija u kreativne ideje podlo\u017ene tr\u017ei\u0161tu; koji su prioriteti razvoja audiovizualne djelatnosti: potro\u0161nja ili proizvodnja audiovizualnog proizvoda, i na koje na\u010dine dr\u017eava najbolje mo\u017ee odr\u017eavati ravnote\u017eu izme\u0111u obaju ovih gledi\u0161ta.<\/p>\n

    Neizostavne su sveprisutne upravlja\u010dke dileme na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti, a koje se odnose na dono\u0161enje odluka u procesu realizacije kulturne politike audiovizualne djelatnosti, kroz dr\u017eavni centralizam koji daje dojam jamstva kontrole, standarda i konzistentnog pristupa, ali i ve\u0107i zna\u010daj koji vlada pridaje kulturi, \u2013 ili kroz decentralizam koji donosi bli\u017eu uzajamnu vezu izme\u0111u propisa i lokalnih potreba, kulturnu raznolikost.<\/p>\n

    Pored centralizacije ili decentralizacije prisutne su slijede\u0107e upravlja\u010dke dileme kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti, a definiraju pitanja: na koji na\u010din provoditi audiovizualnu djelatnost u praksi, kroz direktni servis pod dr\u017eavnom upravom ili usluge treba kupovati od drugih putem izravnog ugovaranja; zaslu\u017euju li umjetnici dr\u017eavne privilegije zato \u0161to su umjetnici ili bi dr\u017eava trebala prvenstveno podr\u017eavati umjetnost, od \u010dega bi korist imali uspje\u0161ni, a ne privilegirani umjetnici; kako treba raspodijeliti sredstva za planiranje i provo\u0111enje programa audiovizualne djelatnosti, kroz ulaganje u institucije i infrastrukturu ili ulaganje u kulturne aktivnosti na podru\u010dju ove djelatnosti; tko treba upravljati aktivnostima na podru\u010dju audiovizualnih djelatnosti \u2013 menad\u017eeri ili umjetnici.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Stanje audiovizualne djelatnosti tijekom tranzicije<\/strong><\/p>\n

    Kultura u Republici Hrvatskoj definirana je kao dr\u017eavni prioritet i to na najvi\u0161oj razini deklarativnosti prema dr\u017eavnom Ustavu<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> iz 1990. i amandmanima<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> iz 1992. godine. Ideologija u kojoj se odvijala audiovizualna djelatnost u biv\u0161em sustavu, ali i dobrim dijelom tijekom prve faze tranzicije prezentirala je razli\u010ditost kao opasnu i negativnu tendenciju. Isto tako autoritativni politi\u010dki re\u017eim, kroz manipulativnu mo\u0107 dru\u0161tvenog sustava, umanjuje dru\u0161tvenu, kulturnu, politi\u010dku i eti\u010dku razli\u010ditost. Tako je tek 2008. godine donesen ”Pravilnik o izboru i utvr\u0111ivanju programa javnih potreba u kulturi”.<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Javna kulturna politika u Hrvatskoj ne bavi se svojim temama, pitanjima poetike i estetike, ve\u0107 se prvenstveno bavi o\u010duvanjem jezika<\/em>, spa\u0161avanjem povijesti<\/em>, konstituiranjem nacije<\/em>. Prisutna je demokratizacija kulture<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kao politi\u010dka koncepcija kulturne politika na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti, iako s aspekta okvirne dileme kulturne politike kulturna demokracija predstavlja \u0161iri pristup proizvodnji, distribuciji i potro\u0161nji audiovizualnih proizvoda, a aktivnosti su zami\u0161ljene izvan vladaju\u0107ih struktura.<\/p>\n

    Audiovizualne djelatnosti, kao \u0161to su promocija, proizvodnja, distribucija i prikazivanje audiovizualnih djela, tijekom tranzicije iz dr\u017eavnog model kulturne politike ostaju bez temeljne infrastrukture, koja raspola\u017ee s potrebnim resursima za audiovizualnu djelatnost. Tako\u0111er kulturna politika nije u potpunosti prerasla u paradr\u017eavni model kulturne politike, \u0161to se ogleda u \u010dinjenici da \u010dlanove Upravnog odbora Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) imenuje Ministarstvo kulture i da oni nisu birani<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> putem provedenog javnog natje\u010daja. Jednako tako na\u010dina financiranja HAVC-a u najve\u0107em dijelu je iz dr\u017eavnog prora\u010duna.<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Kriza institucija audiovizualne djelatnosti u Hrvatskoj ogleda se kroz lo\u0161u i nepravednu privatizaciju u kojoj je razorena njezina tehni\u010dka infrastruktura<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koja u najve\u0107em dijelu vi\u0161e ne postoji. Politika se \u010desto najdirektnije mije\u0161a u izbor scenarija, autora i producenata kojima \u0107e biti dodijeljena sredstva za realizaciju filma. Kriza institucije ogleda se kroz ne provo\u0111enje pravnih instrumenata kulturne politike<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti unutar HAVC-a, na \u0161to ukazuje Izvje\u0161\u0107e predsjednika upravnog odbora HAVC-a o indicijama kr\u0161enja zakona, prekora\u010denju ovlasti i zakonitosti rada od 04. srpnja 2012. godine, te dopis voditeljice Odjela za pravne poslove HAVC-a i \u010dlana Upravnog odbora od 19. rujna 2012. godine Ministrici kulture RH.<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tome treba dodati da je hrvatska distribucijska filmska mre\u017ea Kinematografi <\/em>uni\u0161tena prilikom privatizacije i da je broj kino dvorana u Hrvatskoj smanjen je sa 314 na 107 u periodu od 1983. do 2012. godine.<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Kulturna tranzicija s aspekta demokratizacije dru\u0161tva treba podrazumijevati kulturni pluralizam <\/em>(pluralizam vlasni\u0161tva, pluralizam tr\u017ei\u0161ta, politi\u010dki pluralizam) putem kojega \u0107e biti utemeljene sve demokratske procedure, kontrola politi\u010dke vlasti unutar dru\u0161tva te utjecaj gra\u0111ana na ukupnu sferu vlasti. U Hrvatskoj je prisutan kulturni dualizam: na jednoj strani etnocentri\u010dna i neokonzervativna kultura, a na drugoj moderna, suvremena, plurikulturna kultura. Prema tome potrebno je dono\u0161enje posebne javne kulturne politike u odnosu na audiovizualne djelatnosti u Hrvatskoj kojom bi se razli\u010dite kulture, koje \u0107e ulaskom u EU tvoriti zajednicu, postavile u ravnopravan polo\u017eaj, ali i za\u0161titile (Dragojevi\u0107, 1999: 133, 134, 135).<\/p>\n

    Republika Hrvatska nizom strategija i instrumenata kulturne politike podr\u017eava razvoj audiovizualne djelatnosti (kinematografije) kao kreativne industrije<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali samo deklarativno<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, pri tome ne percipiraju\u0107i aktivno sudjelovanje svih \u010dinilaca razvoja dru\u0161tva i kulture<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, u sustav dono\u0161enja odluka i preuzimanja odgovornosti za razvoj audiovizualne djelatnosti kao javne potrebe<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Sa aspekta globalizacije potrebno je razmatrati multikulturalizam, interkulturalizam i transkulturalizam<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali i za\u0161titu audiovizualne kulturne ba\u0161tine<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> prilikom definiranja javnih kulturnih politika na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti. Republika Hrvatska je ratificirala Europsku kulturnu konvenciju<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kao i Europsku konvenciju o filmskoj koprodukciji<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U prvom desetlje\u0107u tranzicije osim formalno pravnog podr\u017eavanja interkulturalizma i transkulturalizma<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, zna\u010dajnija me\u0111unarodna suradnja na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti ne postoji, \u0161to se mo\u017ee vidjeti iz izvje\u0161taja Hrvatskog audiovizualnog centra<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> za kategorije manjinskih i ve\u0107inskih koprodukcija, tek po ulasku u Europsku uniju doga\u0111aju se promjene na tome planu.<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Tranzicija iz socijalisti\u010dkog sustava u kapitalisti\u010dki rezultirala je redukcijom kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti, u najve\u0107oj mjeri na ekonomski racio. Kulturna politika se ne vodi ni ne razvija isklju\u010divo iz kulturnih razloga, nego se kao njeno utemeljenje pokazuju naj\u010de\u0161\u0107e ekonomski razlozi. Sa ovoga aspekta nerazumijevanje uloge kulture i va\u017enosti ekonomskih pokazatelja prisutno je i danas. Izostanak tr\u017ei\u0161nih rezultata poku\u0161ava se opravdati nerazumijevanjem visoke kulture u audiovizualnim djelatnostima od strane masovne publike, a izostanak umjetni\u010dkog uspjeha nedovoljnim ulaganjem u audiovizualnu djelatnost.<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> To ukazuje na nedostatak principijelne strategije javnih kulturnih politika, te njeno provo\u0111enje i na umjetni\u010dkom i na ekonomskom planu, \u010dime bi se ubla\u017eio postoje\u0107i dualizam umjetni\u010dkih i tr\u017ei\u0161nih vrijednosti audiovizualnih djelatnosti.<\/p>\n

    Prisutna je dilema s aspekta dru\u0161tvene uloge percepcije audiovizualne djelatnosti kao samoopravdavaju\u0107e vrijednosti ili razvojne vrijednost.<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Audiovizualna djelatnost prestaje biti produkcijski servis, iako je “Jadran film”<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> prije trideset godina ostvarivao promet od 70 milijuna dolara godi\u0161nje. Promocija hrvatskog filma je marginalizirana u novo nastalim odnosima, strane kompanije i dio paradr\u017eavnih institucija kulture preuzimaju distribuciju i prikazivanje<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, te niti u jednom segmentu audiovizualne djelatnosti od javnog interesa ne sudjeluje na njezinu razvoju, dok profesionalne udruge koje su do tada ovisile o dr\u017eavi nisu imale kapacitete za prilagodbu novonastalom ”divljem kapitalizmu” jer im to nije u prirodi njihovog bivanja. Doma\u0107i igrani film je obezvrije\u0111en i zaobi\u0111en, dok profesionalci ostaju bez zaposlenja.<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Prisutna je izrazita neuravnote\u017eenost izme\u0111u strate\u0161kih dilema socijalnog razvoja kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti naro\u010dito od interesa kulturne politike za lokalni razvoj izme\u0111u prisustva stranih koproducenata i interesa lokalnog stanovni\u0161tva. Rezultati spomenute ankete ukazuju na to, kao i \u010dinjenica da u zadnjih 30 godina nije zabilje\u017eeno zna\u010dajnije prisustvo stranih koproducenata, kao ni ve\u0107a usmjerenost prema vanjskoj potro\u0161nji audiovizualnih proizvoda u odnosu na unutarnju potro\u0161nju.<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Strategija kulturnog razvoja Hrvatske<\/strong><\/p>\n

    Instrumenti provo\u0111enja javne kulturne politike naj\u010de\u0161\u0107e su pravni (zakoni) i ekonomski (raspodjela financiranja), ali samo u jednom dijelu. Prisutna su zna\u010dajna ograni\u010denja u organizacijskim i vrijednosno-idejnim instrumentima, iako je prepoznavanje, vrednovanje i poticanje izvrsnosti prioritetno sredstvo kulturnog razvoja.<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Obezvrije\u0111eno je idejno-autorsko stvarala\u0161tvo i moralno-eti\u010dke vrijednosti u pra\u0107enju i vrednovanju postignutih ciljeva. Sagledavanjem rezultata javnih natje\u010daja HAVC-a ustanovljeno je kako odre\u0111eni autori iz godine u godinu dobivaju zna\u010dajna sredstva u audiovizualnoj djelatnosti (od 40% \u2013 70% ukupnih sredstava) usprkos nepostizanju zna\u010dajnijih umjetni\u010dkih i ekonomskih rezultata, dok su istovremeno ta sredstva drugima autorima uskra\u0107ena.<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Za razvoj audiovizualnih djelatnosti u Republici Hrvatskoj osim politi\u010dko-pravnih, potrebno je primijeniti ekonomske, organizacijske i vrijednosno-idejne instrumente kulturnih politika kako navode (Dolowitz i Marsh u Colebatch, 2002: 124).<\/p>\n

    Tako zapo\u010dinje i nova faza razvoja audiovizualne djelatnosti kroz inicijativu stvaranja dugotrajnije strategije razvoja u kulturi. Urednica dokumenta “Strategija kulturnog razvoja Hrvatske u 21. stolje\u0107u” Biserka Cvjeti\u010danin<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, napominje da dokument sadr\u017ei dva temeljna strategijska interesa. Prvi je odr\u017eavanje i razvitak postoje\u0107ih djelatnosti i potreba u kulturnom sektoru, uklju\u010duju\u0107i i neka ve\u0107a ulaganja, a drugi me\u0111usektorska suradnja i razvoj. Ta dva strategijska interesa s aspekta kulturne politike temelj su razmatranja razvoja kulturne\/kreativne industrije kroz redefiniranje sustava audiovizualnih djelatnosti. Donosioci navedenog dokumenta<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> isti\u010du kako strategija kulturnog razvoja ne smije odvajati kulturu zbog kulture na jednoj strani, i kulture radi ekonomskih i politi\u010dkih ciljeva, na drugoj strani.<\/p>\n

    Neophodno je izbrisati granice izme\u0111u elitne, tradicijske i masovne kulture, tako masovna proizvodnja i popularnost djela ne\u0107e imati tek komercijalan zna\u010daj (Eagleton, 2000: 52), a profit od sve ve\u0107eg zanimanja za kvalitetne proizvode kulture reinvestirao bi se u kulturni razvitak. Vjeran Katunari\u0107<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, voditelj projekta izrade “Strategija kulturnog razvoja Hrvatske u 21. stolje\u0107u” nagla\u0161ava kako je za izgradnju pouzdane strategijske vizije Hrvatske, vrijednost komparativnih iskustava razmjerno manja od vrijednosti vlastitih iskustava. Komparativna odrednica u pogledu stvaranja preduvjeta, kroz strategije i instrumente kulturne politike, klju\u010dna je za redefiniranje novih polazi\u0161ta u razvoju kreativne industrije u Republici Hrvatskoj.<\/p>\n

    Analiza i komparacija konkurentnosti audiovizualnih djelatnosti potvrdila je izre\u010deno: lo\u0161a privatizacija, mali inovativno-tehnolo\u0161ki kapaciteti audiovizualne djelatnosti<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, nesudjelovanje strukovnih udruga u dono\u0161enju odluka, te nepo\u0161tivanje regulativa osnovni su uzroci nemogu\u0107nosti razvoja audiovizualnih djelatnosti. S aspekta strate\u0161kih dilema kulturne politike, prema Matarasso & Landry, neuravnote\u017eeno djelovanje me\u0111u strate\u0161kim dilemama dovelo je do pote\u0161ko\u0107a u razvoju audiovizualnih djelatnosti koje otvaraju put prema kreativnoj industriji.<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Kulturni sustav \u2013 upravljanje u audiovizualnoj djelatnosti<\/strong><\/p>\n

    Tranzicijom kulture nastao je jedan kompleksan kulturni sustav koji sli\u010di paradr\u017eavnom modelu kulturne politike s odre\u0111enim ostacima dr\u017eavnog modela. Kako svaka nova vlada jednostavno misli da od nje sve po\u010dinje, tako i na podru\u010dju kulture vi\u0161e je puta definirana strategija kulturnog razvoja, uskla\u0111ena s regulativom Europske unije. Paradr\u017eavni model kulturne politike ima za praksu upravljanje na podru\u010dju audiovizualnih djelatnosti putem “produ\u017eene ruke” (arm’s length principle<\/em>)<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, tako je Vlada Republike Hrvatske na osnovu zakona<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> osnovala javnu ustanovu Hrvatski audiovizualni centar<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, u svrhu sustavnog promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva u Republici Hrvatskoj. HAVC dobija ulogu posrednika izme\u0111u dr\u017eave, s jedne i civilnog dru\u0161tva i tr\u017ei\u0161ta, s druge strane.<\/p>\n

    Kulturni sustav Republike Hrvatske prema teoreti\u010daru kulture i ideologu kulturnog in\u017eenjeringa<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mollard-u i njegovoj koncepciji \u010detiri porodice u kulturnoj politici<\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koji se odnosi na donosioce odluka, jo\u0161 uvijek predstavlja isklju\u010divo Ministarstvo kulture, privatni sektor je minimalno zastupljen kroz nekolicinu neovisnih producenata<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a civilni nema utjecaj na strategijske aktivnosti koje provodi HAVC na podru\u010dju audiovizualnih djelatnosti. Takav koncept institucionalnog sustava upravljanja audiovizualnim djelatnostima ne osigurava ravnopravno sudjelovanje u odlu\u010divanju: javnog, privatnog i civilnog sektora kulture. S aspekta strategijskih dilema implementacije kulturne politike i odre\u0111enja dr\u017eave prema privatnom i civilnom sektoru jedva da je prisutno informiranje, a sustav konzultiranja i aktivnog sudjelovanja je nepoznanica.<\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Strukovne udruge tako\u0111er nisu napustile navike iz ranijeg sustava, ne donose nikakvu novu inicijativu, niti vr\u0161e konstruktivan pritisak prema HAVC-u, u svrhu ve\u0107e zastupljenosti u odlu\u010divanju i evauliranju projekata. HAVC nije autonoman u odlu\u010divanju, s jedne strane pod utjecajem je aktualne vladaju\u0107e politike, jer ima upori\u0161te u Zakon o audiovizualnoj djelatnosti, na osnovu kojega Ministarstvo kulture putem dr\u017eavnog prora\u010duna osigurava sredstva za rad HAVC-a.<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako\u0111er Ministarstvo kulture imenuje Predsjednika Upravnog odbora i tri \u010dlana<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kao i ravnatelja HAVC-a.<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ministarstvo kulture daje suglasnost za dono\u0161enje Statuta HAVC-a<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali i zahtjeva podno\u0161enje izvje\u0161taja<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, te vr\u0161i nadzor nad zakonito\u0161\u0107u rada i op\u0107ih akata HAVC-a.<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> S druge strane HAVC je pristran i nelogi\u010dan u provo\u0111enju strategije<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, jer rezultati istra\u017eivanja i provedene ankete ukazuju kako odre\u0111eni programi i njihovi nosioci nisu zastupljeni ravnopravno.<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sustav odlu\u010divanja, provo\u0111enja odluka i vrednovanja rezultata izrazito je elitisti\u010dki, pa primjena pravnih, organizacijskih i ekonomskih instrumenata kulturne politike ne poti\u010de efikasan razvoja audiovizualne djelatnosti. Nakon \u0161to je 2008. godine HAVC preuzeo upravljanje nad audiovizualnom djelatnosti postignuti su odre\u0111eni statisti\u010dki<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pomaci, \u0161to pokazuje postojanje potencijala i mogu\u0107nosti daljnjeg odr\u017eivog razvoja. Javni sektor kulture nalazi se u kulturno-politi\u010dkoj krizi, koja je rezultat dru\u0161tvenih odnosa i krize proiza\u0161le iz njih. Doma\u0107a audiovizualna proizvodnja, a osobito kinematografski film, nedovoljno je prisutan u doma\u0107im tv-programima bilo kao sadr\u017eaj, bilo kao javna tema. Iz predo\u010denih rezultata i ocjene javnosti evidentan je nedostatak kvantitete, ali i kvalitete s vrijednosno-idejnog, kao i inovativno-tehnolo\u0161kog aspekta. U periodu osjetnog pada proizvodnje doma\u0107eg igranog filma dolazi do trenda komercijalizacije proizvodnje igranog programa i to kroz pove\u0107anje proizvodnje humoristi\u010dnih serija i sapunica nau\u0161trb ‘tradicionalnih’ dramskih formata kao \u0161to su televizijski filmovi, televizijske drame, dramske serije i serijali. Hrvatska radiotelevizija, kao najva\u017eniji subjekt u audiovizualnoj djelatnosti, nije od 2006. do 2009. godine proizvela niti jedan televizijski film ili televizijsku dramu; proizvela je samo jednu mini-seriju, te dvije dramske serije s vi\u0161e od 6 nastavaka, obje kriminalisti\u010dkog \u017eanra. Naspram toga u istom razdoblju proizvedeno je \u010dak 5 sapunica i 6 humoristi\u010dnih serija od kojih su neke do\u017eivjele i po pet i vi\u0161e sezona.<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovakvu standardizaciju svih vidova masovne proizvodnje i masovnu kulturu vrlo o\u0161tro kritiziraju Adorno i Horkheimer (Adorno i Horkheimer, (1947), 2006.). Standardizacija audiovizualne djelatnosti u pogledu strategijskih dileme kulturne politike dovela je da audiovizualna djelatnost postane uvjetovana dru\u0161tvene aktivnosti za postizanje ciljeva koji nisu prioritetno umjetni\u010dki, umjesto javno dobro kojega koristi veliki broj potro\u0161a\u010da.<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kolika je kriza tr\u017ei\u0161ta kulture \u2013 audiovizualnih proizvoda pokazuje i posjeta kino dvoranama u periodu 2006.-2014. godine, kao i ukupni utr\u017eak na kino blagajnama. Statisti\u010dki to iznosi 3,3 miliona gledatelja, od toga je doma\u0107i film u 2012. godini gledalo 180 tisu\u0107a gledatelja.<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U Hrvatskoj je broj godi\u0161njih posjeta kinu po glavi stanovnika i dalje me\u0111u najni\u017eima u Europi i iznosi 0,79%.<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Udio doma\u0107ega filma u ukupnoj gledanosti u hrvatskim kinima tijekom 2009. godine iznosio je 1,6%, dok je europski prosjek iznosio 26,7%.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Sufinanciranje ili financiranje audiovizualne djelatnosti<\/strong><\/p>\n

    Izvori financiranja audiovizualnih djelatnosti u RH naj\u010de\u0161\u0107e se kre\u0107u u okvirima pokroviteljske uloge kroz financiranje kulture na fondovski na\u010din<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koji se centralizira administrativno, koncepcijski i financijski u Ministarstvo kulture, odnosno prema Zakonu o audiovizualnim djelatnostima u HAVC. Tako su ekonomski instrumenti provo\u0111enja nacionalnog programa audiovizualnog stvarala\u0161tva nedovoljno u\u010dinkoviti, jer se komercijalne televizije i ostali zakonski obveznici upla\u0107ivanja sredstava<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nisu efektivno uklju\u010dili u djelovanje HAVC-a, niti kao njegovi obveznici, niti kao korisnici njegovih usluga, ali sudjeluju u radu Audiovizualnoga vije\u0107a<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u svojstvu \u010dlanova. Civilno dru\u0161tvo, profesionalne udruge nemaju utjecaj na odlu\u010divanje unutar HAVC-a, iako su u HAVC-u zastupljeni s najzna\u010dajnijim predstavnicima<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, jer ravnatelj donosi vrlo zna\u010dajne odluke za rad HAVC-a, kao \u0161to je predlaganje Statuta i ostalih op\u0107ih akata<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ravnatelj HAVC-a predla\u017ee godi\u0161nji plana provedbe Nacionalnog programa<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i izvr\u0161ava odluke o dodjeli sredstava na temelju Nacionalnog programa \u010diji je on predlagatelj<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te predla\u017ee imenovanje umjetni\u010dkih savjetnika<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koji direktno daju prijedloge za koje projekte treba dodijeliti odre\u0111ena sredstva.<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ovaj primjer dokazuje manjkavosti sustava koji funkcionira na principu ”produ\u017eene ruke”, ako je istovremeno zadr\u017eano centralisti\u010dko provo\u0111enje kulturne politike.<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Hrvatska audiovizualna proizvodnja trajno je zavisila, zavisi i zavisit \u0107e od javnih izvora financiranja, kako u kinematografskome, tako velikim dijelom i u televizijskome dijelu proizvodnje.<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U periodu od 2008. do 2010. godine udio financiranja doma\u0107eg igranog filma iz prora\u010duna Ministarstva kulture kre\u0107e se od 18% do 83%, evidentan je nesrazmjer izdvojenih financijskih sredstava prema pojedinim projektima, kao i odnos ukupnih potrebnih sredstava i udjela financiranja iz dr\u017eavnog prora\u010duna. Pojedini projekti su dobili znatno vi\u0161e sredstava s istim preliminarnim tro\u0161kovima potrebnim za produkciju igranog, dokumentarnog, animiranog ili eksperimentalnog filma.<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Udio sufinanciranja od strane HRT-a<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kre\u0107e se izme\u0111u 11% i 15%, ovisno o prora\u010dunu preliminarnih tro\u0161kova.<\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U razdoblju od 2006. do 2008. godine do\u0161lo je do zna\u010dajnoga smanjenja razine odobrenih sredstava po pojedina\u010dnome filmu.<\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> HAVC je od 2008. do 2013. godine sufinancirao 40 koprodukcija, za \u0161to je ukupno izdvoljeno dvostruko manje sredstava nego za ukupan godi\u0161nji prora\u010dun financiranja audiovizualne djelatnosti u RH.<\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> S produkcijskog aspekta u razdoblju od 2008. do lipnja 2010. godine, od ukupno 11 odobrenih naslova realizirana su tri dugometra\u017ena filma<\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, rezultati u 2011. i 2012. godini ne\u0161to su bolji.<\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U izvje\u0161\u0107u HAVC-a stoji da: “…uslijed smanjenih subvencija<\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, hrvatski igrani film se fleksibilno prilago\u0111ava manjim prora\u010dunima \u2013 orijentacijom na artisti\u010dki minimalizam, tako se ne pribli\u017eava publici, niti kao takav, niskobud\u017eetni, mo\u017ee osigurati materijalni opstanak filmskih djelatnika i autora…”<\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Razlika koja je vidljiva iz izvje\u0161taja nastala je nepo\u0161tivanjem Zakona o fiskalnoj odgovornosti<\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, preno\u0161enjem financijskih sredstava iz godine u godinu, a ne smanjenjem prora\u010duna. Ukupna dr\u017eavna sredstva za podr\u0161ku audiovizualnim djelatnostima iznose godi\u0161nje u prosjeku oko 40.000.000,00 kn<\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, u komparaciji sa dr\u017eavama koje imaju sli\u010dne ili manje produktivne kapacitet raspolo\u017eiva sredstva u Hrvatskoj spadaju u one iznad prosje\u010dna.<\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Analiziraju\u0107i sve kategorije za koje je HAVC raspisao javni poziv ne mo\u017ee se vidjeti jasna strategija i ciljevi razvoja audiovizualnih djelatnosti, a naro\u010dito se to odnosi na ravnopravnost sudionika natje\u010daja. Nacionalni program promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva u kategoriji ”Produkcija audiovizualnih djela i komplementarnih djelatnosti” svodi se na nekoliko producenata koji u periodu od 2006. do 2015. godine u prosjeku raspola\u017eu sa 70% financijskih sredstava godi\u0161njeg prora\u010duna, koja dodjeljuje HAVC<\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, bez postizanja zna\u010dajnih rezultata, niti ekonomskih niti vrijednosno-umjetni\u010dkih. Izuzev nekoliko manjinskih hrvatskih koprodukcija. <\/p>\n

    Uvidom u dokumentaciju i komparacijom zakonski propisanih procedura, te na\u010dina provo\u0111enja javnih natje\u010daja od strane HAVC-a tijekom 2010., 2011. i 2012. godine mo\u017ee se uo\u010diti niz nepravilnosti i postupanja koja su protivna zakonom propisanim procedurama.<\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sustav odlu\u010divanja, financiranja, provedbe i evaluacije programa ”Razvoja scenarija i projekta” od 2008. do 2015. godine rezultirao je da broj i naziv odobrenih scenarija i projekata nikako ne odgovara odobrenom financiranju dugometra\u017enog igranog filma za isti taj period<\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, dok su znatna financijska sredstva<\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> neobavezno potro\u0161ena.<\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Za isti period zanemareno je ulaganje i poticanje \u0161kolskog sustava, kao investicije za budu\u0107nost audiovizualne djelatnosti, na ve\u0107u prisutnost komponente audiovizualnoga obrazovanja u osnovnim i srednjim \u0161kolama<\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kao i va\u017enost obrazovanja menad\u017eera u kulturi koji su potrebni za u\u010dinkovito upravljanje institucijama audiovizualnih djelatnosti, a \u0161to tako\u0111er predstavlja upravlja\u010dku dilemu kulturne politike.<\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako\u0111er je nedovoljno ulaganje u restauraciju i digitalizaciju<\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> klasi\u010dnog filma, a \u0161to je neophodno za poticanje filmske kulture<\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, o\u010duvanja audiovizualne ba\u0161tine i na taj na\u010din provedbe Nacionalne strategije promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva.<\/p>\n

    Navike iz dr\u017eavnog modela kulturne politike uzrok su oslanjanja isklju\u010divo na financijska sredstva koja dodjeljuje HAVC. Ne koriste se drugi na\u010dini financiranja audiovizualne djelatnosti kroz pokroviteljstva, subvencije i oblike ulaganja na principu profitabilnosti, niti su dovoljno iskori\u0161tena sredstva iz me\u0111unarodnih, posebice europskih filmskih fondova.<\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Takav neuravnote\u017een na\u010din financiranja<\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> uzrok je neu\u010dinkovitog provo\u0111enja implementacije kulturne politike na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Kulturna suradnja kroz Euroimage<\/strong><\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i MEDIA DESK<\/strong><\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> <\/strong><\/p>\n

    Hrvatska je 2003. godine postala \u010dlanicom Eurimages<\/em>, koji osigurava financijsku pomo\u0107 za koprodukcije i tako poti\u010de me\u0111unarodnu suradnju, da bi pet godina kasnije potpisala Memorandum MEDIA 2007<\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, te osnovala MEDIA DESK, u okviru Hrvatskog audiovizualnog centra. Programom MEDIA 2007<\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, audiovizualnim djelatnostima u Hrvatskoj omogu\u0107ena je potpora za promociju, promid\u017ebu i distribuciju izvan mati\u010dne zemlje<\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, te ciljano usavr\u0161avanje u skladu s trenutnim potrebama europske audiovizualne produkcije, a na kojemu sudjeluje mali broj hrvatskih filmskih djelatnika. <\/p>\n

    Hrvatskim distributerima je omogu\u0107ena transnacionalna distribucija europskih filmova i televizijskih programa, ali se i ona zanemarivo malo koristi. Potpora za odr\u017eavanje filmskih festivala u sklopu kojih se promovira kinematografija i audiovizualni program ne\u0161to je zastupljenija.<\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iz dostupnih dokumenata<\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i primjera prakti\u010dne javne kulturne politike oblike partnerstava u kulturnoj suradnji, koji su jedan od preduvjeta za razvoj audiovizualne djelatnosti, nisam prona\u0161ao, iako su za to osigurani pravni instrumenti provo\u0111enja kulturne politike.<\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Sa aspekta ekonomskih instrumenata u praksi se koprodukcije financiraju 2,5 puta manjim sredstvima nego doma\u0107e produkcije.<\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Organizacijski i vrijednosno-idejni instrumenti kroz kulturnu suradnju svode se na pojedina\u010dne “izlete” samopromocije bez dalekose\u017ene dr\u017eavne strategije. Suvremeni oblici me\u0111unarodne suradnje ostvaruju se samo kroz neposrednu institucionalnu suradnju bez zna\u010dajnijeg i u\u010dinkovitog posredstva dr\u017eave putem HAVC-a, a \u010dija je temeljna funkcija upravo u\u010dinkovito posredovanje u ostvarenju ciljeva Nacionalnog programa razvoja i unapre\u0111enja audiovizualnih djelatnosti.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Me\u0111uresorna suradnja<\/strong><\/p>\n

    Sagledavanjem prakti\u010dne kulturne politike ustanovljeno je prisustvo odre\u0111enih politi\u010dko-ekonomskih instrumenata prema tome sektoru.<\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Razvoj me\u0111uresorne suradnje nije mogu\u0107 bez primjene posredne podr\u0161ke audiovizualnim djelatnostima (Throsby, 2010: 78). Nema prisutnosti elemenata okupljanja gospodarskih aktivnosti, a koje se odnose na umre\u017eavanje, koncentraciju i suradnju me\u0111u tvrtkama koje imaju zajedni\u010dke interese (Marshall 1890: Book IV, Chapter X). Nedovoljno je decentraliziran kulturni sektor, te regionalno planiranje i koordinacija kroz razli\u010dite resore. Ustanove umjetnosti i kulture koje se bave audiovizualnom djelatnosti ne stvaraju i razvijaju poslovne modele koji uklju\u010duju i turisti\u010dku industriju, naro\u010dito je takva interakcija neophodna za razvoj dohodovne produkcijske audiovizualne djelatnosti. Zna\u010dajna strategija za razvijanje audiovizualne djelatnosti nalazi se u intersektorskom pristupu suradnje kulture, ekonomije, prostora, medija i javne politike (Dolowitz i Marsh, 2002 : 124).<\/p>\n

    Dr\u017eava ne poti\u010de audiovizualnu djelatnost kroz sufinanciranje, nego u najve\u0107em broju slu\u010dajeva financira audiovizualnu djelatnosti u 100% iznosu<\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, sa izuzetkom Hrvatske radiotelevizije, koja se tako\u0111er financira najve\u0107im dijelom iz dr\u017eavnog prora\u010duna. Tr\u017ei\u0161ni udio financiranja audiovizualnih djelatnosti u praksi je minoran u odnosu na ukupna sredstva koja sudjeluju u razli\u010ditim kategorijama koja izdvaja HAVC. Audiovizualne djelatnosti u Hrvatskoj nemaju ekonomsku utemeljenost, niti su profitabilne u \u0161irem smislu. Dr\u017eava ima preveliku ulogu u domeni audiovizualnih djelatnosti, dok s druge strane neoliberalni kapitalizam taj utjecaj \u017eeli umanjiti, \u017eeli deregulirati sustav, te li\u0161iti audiovizualno poduzetni\u0161tvo dr\u017eavnog uzda. Izrazito jaka politi\u010dka i financijska uloga dr\u017eave onemogu\u0107ava stvaranje neoliberanog modela kulturne politike. <\/p>\n

    Nedostaju obligaciono pravni okviri, koji su neophodni za efikasan rad audiovizualne djelatnosti. Zakon o autorskim pravima ne primjenjuje se u praksi, njegova primjena izostaje na svim podru\u010djima audiovizualnih djelatnosti, \u0161to je prouzro\u010dilo nastanak piraterije.<\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Globalni gubitak u filmskoj industriji iznosi oko 18 milijardi dolara, dok je gubitak u audiovizualnom sektoru daleko ve\u0107i te iznosi 400 milijardi dolara, od \u010dega je 60% u obliku DVD-a, a 40% online putem interneta.<\/p>\n

    Sa financijskog aspekta razvoj audiovizualne djelatnosti ne podupire niti jedna financijska institucija, jer nedostaju instrumenti osiguranja za poslovanja u kulturnom i kreativnom sektoru. Na podru\u010dju audiovizualnih djelatnosti nedostaje malih neovisnih produkcija neophodnih za njen razvoj, niti dr\u017eava provodi ciljano ulaganje za potporu malim poduze\u0107ima koja se \u017eele baviti audiovizualnim djelatnostima putem mikrofinanciranja.<\/a>[200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ne postoji dr\u017eavna podr\u0161ka inovacijama kroz nove tehnologije i sustavno planiranu digitalizaciju iako je to strate\u0161ki cilj u audiovizualnom sektoru, unato\u010d \u010demu je snimljen prvi hrvatski film u \u0161irokom formatu upotrebom anamorfne optike<\/a>[201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, napravljen je prvi digitalni intermedia postupak<\/a>[202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, prvo skeniranje 35mm vrpce s tri perforacije na digitalni medij<\/a>[203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, prvi laser print pokretne slike na filmsku vrpcu iz digitalnog oblika<\/a>[204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, snimljen prvi hrvatski 3D igrani film.<\/a>[205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U na\u0161oj regiji postaje sve dominantniji hibridni oblik kulturne\/kreativne industrije u obliku festivala. Tako Sarajevo film festival <\/em>iz godine u godinu postaje vode\u0107i filmski festival u regiji. Putem raznih aktivnosti okuplja sve ve\u0107i broj filmskih produkcija, ali i poti\u010de zna\u010dajnu me\u0111uresornu i me\u0111unarodnu suradnju u kulturi. Tako kroz kreativnost i inventivnost potro\u0161a\u010da kulturnih proizvoda potro\u0161nja postaje oblik proizvodnje (Fiske u: Smiers 2003: 153). Pula film festival <\/em>imao je me\u0111unarodni ugled i tradiciju, koju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske nije znalo iskoristiti. Dugi niz godina Pula film festival <\/em>je bio prepu\u0161ten sam sebi, danas HAVC poku\u0161ava ne\u0161to pokrenuti izdvajanjem znatnih sredstva<\/a>[206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali bez velikog regionalnog i me\u0111unarodnog uspjeha. Pula film festival <\/em>slu\u017ei za samopromociju politi\u010dke elite koja ga financira.<\/a>[207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Uz pulski festival na lokalnoj razini pokrenuto je jo\u0161 nekoliko filmskih festivala razli\u010ditog \u017eanra, sufinanciranih od HAVC-a, sponzora i pokrovitelja.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

    Globalni kulturni tokovi u ovisnoj se vezi s pravnim i ekonomskim tokovima, kako na\u0161e dru\u0161tvo nije spremno na sve obaveze i du\u017enosti koje oni donose, tako je i razvoj kreativne industrije zanemaren. Strategija kulturnog razvoja iz 2003. godine, koja se odnosi na kinematografiju niti u jednoj to\u010dci nije provedena izuzev osnivanja HAVC-a. Dok god svaka nova vlada bude usvajala “svoju strategiju” do tada ne\u0107e za\u017eivjeti cjelokupno su\u010delje audiovizualne djelatnosti. Izvor problema nalazi se u neprincipijelnom provo\u0111enju pravnih (odluke, uredbe, pravilnici, zakoni na podru\u010dju audiovizualne djelatnosti) i ekonomskih instrumenata kulturne politike.<\/p>\n

    Redefiniranje sustava prakti\u010dne kulturne politike audiovizualnih djelatnosti zahtijeva percepciju plurikulturalizma <\/em>i razvijanja kulturne raznolikosti. Civilni sektor dru\u0161tva postao je zarobljenik vlastitih potencijala, te je potrebno strukturno mijenjati instrumente kulturne politike kako bi njegovo djelovanje dugoro\u010dno bilo u\u010dinkovito. \u010clanovi civilnih udru\u017eenja filmskih djelatnika moraju osim ekonomskih interesa zastupati temeljne interese postojanja udruga. <\/p>\n

    Kroz zakonsku regulativu potrebno je osigurati stabilan priliv sredstava u HAVC, ali i mogu\u0107nost aktivnog odlu\u010divanja svih sudionika financiranja audiovizualne djelatnosti putem HAVC-a. Idejni koncept prakti\u010dnih kulturnih politika me\u0111usobno je preplitanje razli\u010ditih modela kulturnih politika, a ne njihova me\u0111usobna isklju\u010divost. Kroz ovu prizmu potrebno je promatrati sveukupnu kulturnu politiku na podru\u010dju audiovizualnu djelatnost iz iste one perspektive iz koje djeluje HAVC, koji preuzima prirodnu odgovornost za njeno provo\u0111enje. Preduvjet uspje\u0161ne provedbe kulturne politike, uz poduzetnost HAVC-a, predstavljat \u0107e politi\u010dka volja dr\u017eave, bez \u010dije energije HAVC nema provedbenu mo\u0107 Zakona o audiovizualnim djelatnostima. Zakonom je odre\u0111en novi model suradnje, koji se usvaja neo\u010dekivano sporo, zbog razli\u010ditih subjektivnih i objektivnih razloga.<\/p>\n

    Kriza televizijskoga tr\u017ei\u0161ta, uzrokovana padom ogla\u0161avanja, ometa poziciju nacionalnih televizija u ovom projektu. HRT, koji je u ranijem razdoblju bio proizvodno vezan uz hrvatski film, ulaskom u tr\u017ei\u0161no nadmetanje s komercijalnim sektorom, od 2006. godine u igranoj proizvodnji postavlja kao glavno mjerilo vrijednovanja koli\u010dinu i cijenu.<\/a>[208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tako na\u010dela izvrsnosti i izvedbene vrijednosti padaju u drugi plan. S druge strane tr\u017ei\u0161ni na\u010din financiranja temelji se na ponudi i potra\u017enji proizvoda kulture.<\/p>\n

    Suvremene kulturne politike te\u017ee onim oblicima financiranja koji \u0107e kroz zakonsku i poreznu politiku biti usmjereni prema financiranju kulture, ali i kroz javne fondacije u koje se slijeva novac iz dr\u017eavnih agencija ili nekih drugih izvora. <\/p>\n

    Kako bi se, sukladno djelatnosti Hrvatskog audiovizualnog centra, osigurala neovisnost bez politi\u010dkog i elitisti\u010dkog utjecaja, te ravnopravnost u odlu\u010divanju, provedbi projekata i njihovu vrednovanju, potrebno je postoje\u0107e strategije kulturnog razvoja <\/em>unaprijediti. Neophodno ih je prilagoditi sada\u0161njim potrebama s naglaskom na hrvatski film i razvoj neovisnih produkcija koje \u0107e preuzimati dio obaveza od HAVC-a, te vremenom postati produkcijski servis, a ne samo administrator. Potrebno je dati potporu institucijama, naro\u010dito javnoj televiziji, u obnovi ljudskih resursa i primjeni novih znanja. Kako audiovizualno stvarala\u0161tvo ima izra\u017eenu estetsku dimenziju i zbog koje estetika predstavlja dru\u0161tveno korisnu vrijednost, neophodno je uzeti u obzir teoriju estetskog ugovora (Pick, 2009.) za sagledavanje umjetnikova znanja, autoriteta i iskustva, ali i njegova polo\u017eaja, umjetni\u010dkih ograni\u010denja i umjetni\u010dkih sloboda.<\/p>\n

    Za provedbu strategija kulturnog razvoja i redefiniranja sustava audiovizualnih djelatnosti va\u017eno je neizostavno prepoznavanje, razmatranje i vrednovanje umjetni\u010dke i strukovne izvrsnosti i to s pravno-ekonomskog i idejno-vrijednosnog aspekta. Prvi se odnosi na ekonomske ciljeve, po\u0161tivaju\u0107i zakonske odrednice kroz nedvosmisleno prezentiranje rezultata na osnovu koji \u0107e se donositi odluke, a drugi na umjetni\u010dke ciljeve, kao \u0161to su prisutnost hrvatskog filma i njegov uspjeh na svjetskim festivalima A-kategorije, te sve ostale odrednice definirane postoje\u0107im zakonom u svrhu pobolj\u0161anja konkurentnosti i sprje\u010davanja pristranog pogodovanja.<\/p>\n

    Neophodno je postavljati umjetni\u010dke ciljeve na vremenski period, zakonom definiran, kako bi izbjegli jo\u0161 jedno razdoblje od 30 godina ”neplodne hrvatske kinematografije”. <\/p>\n

    Vrednovanje umjetni\u010dkog djela potrebno je urediti po principu javnog mi\u0161ljenja, koje umjetniku daje dru\u0161tveni kredibilitet, oslobo\u0111en svih vrsta pogodovanja, te na taj na\u010din stvara konkurentnu okolinu za umjetni\u010dki rad. S obzirom na prirodu audiovizualne djelatnosti, razmatranja o vrednovanju umjetni\u010dkog djela ne mogu ostati samo na ocjeni jednog umjetnika, nego vrednovanje mora proiste\u0107i iz sagledavanja zajedni\u010dkog rada ve\u0107eg broja pojedinaca, \u0161to nam ukazuju na izniman zna\u010daj i ulogu ljudskog kapitala u razvoju kreativnih industrija (Becker, 1982.).<\/p>\n

    Pravne instrumente kulturne politike <\/em>potrebno je dosljedno provoditi i definirati pravilnikom kako bi se izbjegle sustavne nepravilnosti. Postoje\u0107e ekonomske instrumente kulturne politike <\/em>u\u010diniti u\u010dinkovitima. Potrebno je temeljito izmijeniti na\u010din financiranja audiovizualnih djelatnosti i uskladiti ga s zacrtanim strategijama i ciljevima razvoja audiovizualne djelatnosti, izradom financijskog plana neophodnog za realizaciju Nacionalnog programa, te unaprijediti nadzor njegove provedbe. To su temelji urednog funkcioniranja HAVC-a, jer samo ure\u0111en sustav mo\u017ee stvoriti preduvjete za ve\u0107a ulaganja i prosperitetan razvoj audiovizualne djelatnosti.<\/p>\n

    Sufinanciranjem visoko\u0161kolskog obrazovanja izravno se poti\u010de stru\u010dnost, \u0161to s ekonomskog aspekta predstavlja dugoro\u010dni ulog u ljudski kapital i ve\u0107u dru\u0161tvenu dobit.<\/a>[209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ulaganje u obrazovanje treba percipirati kao po\u010detnu investiciju, a dobit je o\u010digledna kroz ve\u0107u produktivnost obrazovanih u odnosu na neobrazovane ljudske resurse.<\/p>\n

    U\u010dinkovite i djelotvorne porezne olak\u0161ice regulirane pravnim instrumentima kulturne politike poticat \u0107e me\u0111uresornu suradnju i uklju\u010divanje mnogih subjekata u ciklus audiovizualne djelatnosti.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOvaj tekst je dio \u0161ireg projekta istra\u017eivanja stanja i razvoja audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, koji je zapisan u doktorskoj disertaciji inaslova “Razvoj kreativne industrije kroz kulturnu politiku i redefiniranje sustava audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj u sklopu Nau\u010dnog doktorskog studija \u2013 Menad\u017ement kulture i medija, Fakultet dramske umetnosti \u2013 Beograd; mentor. Dr Vesna \u0110uki\u0107, red. prof. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAudiovizualna djelatnost \u2013 u 3. \u010dlanku Zakonu o audiovizualnim djelatnostima kojega je Hrvatski sabor, na temelju \u010dlanka 88. Ustava Republike Hrvatske, donio na sjednici 6. srpnja 2007. godine, a ima zna\u010denje razvoja, proizvodnje, promocije, distribucije i prikazivanja audiovizualnih djela. Audiovizualna djela <\/em>su igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, alternativni filmovi, eksperimentalni filmovi te sva druga audiovizualna djela, koja su umjetni\u010dki i autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te na\u010din na koji se prikazuju. Komplementarne djelatnosti <\/em>su za\u0161tita audiovizualne ba\u0161tine uklju\u010duju\u0107i kinote\u010dnu djelatnost, filmski festivali i druge audiovizualne manifestacije, te djelatnosti razvijanja audiovizualne kulture, programi promocije i prodaje hrvatskih audiovizualnih djela, me\u0111unarodna suradnja, prou\u010davanje i kriti\u010dko vrednovanje audiovizualnih djelatnosti, izdava\u0161tvo u podru\u010dju audiovizualnih djelatnosti, programi stru\u010dnog usavr\u0161avanja i programi audiovizualnih udruga i organizacija.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete me\u0111u audiovizualnim stvaraocima. Doktorska disertacija: “Razvoj kreativne industrije kroz kulturnu politiku i redefiniranje sustava audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj” \u2013 Edib Ahmeta\u0161evi\u0107.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJim McGuigan 27.10.2011. Kulturna javna sfera protiv ekonomisti\u010dke kulturne politike. <\/em>    http:\/\/www.operacijagrad.org\/2011\/10\/27\/kulturna-javna-sfera-protiv-ekonomisticke-kulturne-politike\/<\/a> (pristupljeno: 11.06.2012. u 01:40).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUstav Republike Hrvatske (NN. 56\/90).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzmjene i dopune Ustavnog zakona (NN.27\/92).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n(NN 137\/08, NN 57\/09, 62\/09).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta okvirnih dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), \u010dlanak 8.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), \u010dlanak 36.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSlu\u010daj “Jadran filma”.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o kinematografiji (NN 29\/1976, NN 47\/80 i 20\/90); Pravilnik o kriterijima za utvr\u0111ivanje programa javnih potreba u podru\u010dju filma i njihovom sufinanciranju (NN 62\/03); Zakon o dr\u017eavnim potporama (NN 47\/14); Zakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11); Pravilnik o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPreslika dokumenata nalazi su u prilozima navedene doktorske disertacije pod 96.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPodaci: nacionalni statisti\u010dki ured Hrvatske (    http:\/\/www.dzs.hr\/)<\/a> i “Compendium of Cultural Policies & Trends in Europe” navedeni podaci odnose se na pra\u0107enje aktivnosti Europskog audiovizualnog opservatorija, pristupljeno 01.09.2013.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSkupni naziv koji obuhva\u0107a vi\u0161e podru\u010dja u kojima se proizvodi kulturni proizvod na industrijski na\u010din (knjiga, film, video, nosa\u010di zvuka\u2026).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta implementacijskih dilema kulturne politike u odnosu na na\u010din odlu\u010divanja\u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 1.).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPravilnik o kriterijima za utvr\u0111ivanje programa javnih potreba u podru\u010dju filma i njihovom sufinanciranju (NN 62\/03); Pravilnik o izboru i utvr\u0111ivanju programa javnih potreba u kulturi (NN 137\/08, NN 57\/09, 62\/09); Zakon o ratifikaciji Europske konvencije o filmskoj koprodukciji br. 147 iz 1992., s kona\u010dnim prijedlogom zakona (NN-MU 4\/04), Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi (NN 47\/90, NN 27\/93, NN 38\/09).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o potvr\u0111ivanju konvencije o za\u0161titi i promicanju raznolikosti kulturnih izri\u010daja (NN-MU, br. 5\/06, 5\/07).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o potvr\u0111ivanju Europske konvencije za za\u0161titu audiovizualne ba\u0161tine (NN-MU 5\/07).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEuropska kulturna konvencija ( NN-MU 1\/99).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o ratifikaciji Europske konvencije o filmskoj koprodukciji br. 147 iz 1992., s kona\u010dnim prijedlogom zakona (NN-MU 4\/04).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUgovor o filmskoj koprodukciji izme\u0111u Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike (NNMU 11\/07), te niz drugih pravnih akata o kulturnoj suradnji uklju\u010duju\u0107i i Me\u0111unarodne ugovore (NNMU, br. 4\/07, 9\/07, 11\/07, 1\/08, 1\/09, 5\/09, 12\/09).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati javnih natje\u010daja, dostupno na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>, pristupljeno 01.02.2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKoprodukcija HBO serijal “Game of Thrones”, (vidi 1. poglavlje 4.11.1.).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEuropski audiovizualni observatoriji \u2013 Baza podataka Lumiere i Compendium of Cultural Policies & Trends in Europe.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta okvirnih dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJadran film je poduze\u0107e za proizvodnju i distribuciju filma koje je osnovano 1946. godine u Zagrebu. U periodu od 1960. do 1990. bio jedan od najve\u0107ih i najpoznatijih filmskih studija u Europi, kada je snimljeno oko 145 me\u0111unarodnih koprodukcija i 124 doma\u0107a filma.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU periodu od 2003. do 2010. tr\u017ei\u0161ni udio doma\u0107ih filmova prikazanih u hrvatskim kinima iznosio je 1,16%, europskog filma 14,8%, ameri\u010dkog 82% i ostalih 1,5%. Dok je europski prosjek prikazivanja doma\u0107eg filma 26,7%.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUdio kreativne industrije u zaposlenosti za 2005. godinu iznosi 2,1% (Eurostat, nacionalni statisti\u010dki uredi, (Jurlin, 2008: 130-131)).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta dilema socijalnog razvoja \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nCvjeti\u010danin, B. i Katunari\u0107, V. (2003) Strategija kulturnog razvitka, Hrvatska u 21. stolje\u0107u. <\/em>Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Biblioteka kulturni razvitak.; Strate\u0161ki okvir za razvoj 2006. \u20132013., Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2008.- 2011.; Nacionalna strategija promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati provedenog istra\u017eivanja dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>, pristupljeno 01.02.2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBiserka Cvjeti\u010danin \u2013 Director of the Network of Networks for Research and Cooperation in Cultural Development \u2013 Culturelink, established in 1990 by UNESCO and the Council of Europe, and Editor-in-Chief of the Culturelink publications.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nCvjeti\u010danin, B. i Katunari\u0107, V. (2003) Strategija kulturnog razvitka, Hrvatska u 21. stolje\u0107u<\/em>. Zagreb: Ministarstvo kulture RH.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVjeran Katunari\u0107 \u2013 Redoviti profesor na Odsjeku za sociologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru. Bio je gostuju\u0107i profesor na sveu\u010dili\u0161tima u SAD-u, \u0160vedskoj i Njema\u010dkoj i voditelj dvaju projekata o hrvatskoj kulturi: Izvje\u0161\u0107a o kulturnoj politici Republike Hrvatske i Strategije kulturnog razvitka Republike Hrvatske. Osim toga, on je stru\u010dnjak, novinar i konzultant za kulturne politike Vije\u0107a Europe.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nGlobalno izvje\u0161\u0107e o konkurentnosti 2008.-2009.; 2008. Svjetski ekonomski forum (Primorac 2010.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati provedene ankete me\u0111u audiovizualnim stvaraocima s aspekta dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNa\u010din neovisnog i ravnopravnog upravljanja odre\u0111enim podru\u010djem dru\u0161tvene aktivnosti, koji podrazumijeva ne uplitanje od strane dr\u017eave, ali je ipak dijelom kontrolirano u strategijski bitnim dionicama.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07); Zakon o ustanovama u kulturi (NN 76\/93; NN 29\/97, NN 47\/99 \u2013 Ispravak i NN 35\/08).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHAVC priprema i provodi “Nacionalni program promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva” poti\u010du\u0107i obavljanje, organiziranje i financiranje priprema, razvoja, proizvodnje, distribucije i prikazivanja hrvatskih, europskih i svjetskih audiovizualnih djela.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMollard, C. (2000) Kulturni in\u017eenjering. <\/em>Beograd: Clio.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrema Mollardu kulturni sustav \u010dine dvije ose koje se sijeku i \u010detiri porodice koje se nalaze na lijevoj i desnoj, gornjoj i donjoj strani ovih dviju osa. Po vodoravnoj osi prostire se tr\u017ei\u0161te kulture: na lijevoj se strani nalazi porodica stvaralaca, a na desnoj publika kojoj su namijenjena umjetni\u010dka djela. Po okomitoj osi prostire se kulturna politika na \u010dijoj se gornjoj to\u010dki nalazi porodica donosilaca odluka, a na donjoj \u2013 porodica posrednika. Porodicu stvaralaca \u010dine umjetnici, pisci, interpretatori i izvo\u0111a\u010diumjetni\u010dkih djela. Publiku \u010dine povremeni i stalni ”konzumenti” umjetni\u010dkih dobara i vrijednosti isto kao i ne-publika. Donosioci odluka se nalaze u sva tri sektora kulture: u javnom (organi vlasti \u2013 ministri, direktori ustanova kulture, producenti), u privatnom (direktori ustanova kulture, banaka, preduze\u0107a i korporacija koje financiraju umjetni\u010dku proizvodnju \u2013 donatori, sponzori, mecene) i nevladinom, civilnom sektoru (predsjednici udru\u017eenja, fondacija i drugih nevladinih \u2013 civilnih organizacija). Posrednike predstavljaju: mediji, umjetni\u010dki kriti\u010dari, novinari, kulturna elita, intelektualci, eksperti, doktori znanosti, akademici.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati provedenog empirijskog istra\u017eivanja dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>, pristupljeno 01.02.2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta implementacijskih dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07), \u010dlanak 6.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07), \u010dlanak 8.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07), \u010dlanak 9.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07), \u010dlanak 9.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07), \u010dlanak 9.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07), \u010dlanak 20.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNacionalna strategija promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva \u2013 HAVC-a.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati provedenog empirijskog istra\u017eivanja dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (rezultati javnih natje\u010daja), pristupljeno 01.02.2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHAVC \u2013 pregled filmske 2008, 2009, 2010, 2011, 2012. dostupan na     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (vidi u 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEuropski audiovizualni opservatoriji \u2013 Baza podataka Lumiere.<\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta okvirnih dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHAVC \u2013 pregled filmske 2012., str. 30.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n“Compendium of Cultural Policies & Trends in Europe” \u2013 navedeni podaci odnose se na pra\u0107enje aktivnosti Europskog audiovizualnog observatorija.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDr\u017eavni prora\u010dun, fond za kinematografiju \u2013 naslije\u0111eni na\u010din financiranja iz biv\u0161eg dr\u017eavnog sustava.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11) \u010dlanak 36.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11) \u010dlanak 7., 13., 14.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHrvatska radiotelevizija, NOVA TV, RTL, Hrvatsko dru\u0161tvo filmskih djelatnika, Hrvatsko dru\u0161tvo filmskih redatelja, Hrvatska udruga producenata, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Nacionalna udruga televizija, Strukovna grupacija kinoprikaziva\u010da pri HGK, Strukovna grupacija distributera pri HGK, svih operatora sustava kabelske distribucije, svih operatera u nepokretnim i pokretnim telekomunikacijskim mre\u017eama te davatelja usluga pristupa internetu, svih visokih u\u010dili\u0161ta iz podru\u010dja audiovizualnih djelatnosti, Hrvatske kinoteke, Hrvatskog filmskog saveza.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), \u010dlanak 12.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), \u010dlanak 12.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), \u010dlanak 12.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), \u010dlanak 14.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), \u010dlanak 16.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta upravlja\u010dkih dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUredba o dr\u017eavnim potporama (NN 50\/2006), pravilnik o dr\u017eavnoj potpori kinematografskoj i ostaloj audiovizualnoj djelatnosti.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPodaci dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (rezultati javnih natje\u010daja), pristupljeno 01.02.2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHrvatska radiotelevizija \u2013 javna radijska i televizijska ustanova.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati provedenog empirijskog istra\u017eivanja \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati provedenog empirijskog istra\u017eivanja dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (rezultati javnih natje\u010daja), pristupljeno 01.02.2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKoprodukcije s manjinskim hrvatskim udjelom, dostupno na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>; pristupljeno 01.02.2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEuropski audiovizualni opservatoriji \u2013 Baza podataka Lumiere.<\/em>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati provedenog empirijskog istra\u017eivanja \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nProra\u010dun za igrani film po godinama iznosi: 2006. godina, 29.000.000,00 kn; 2007. godina, 30.200.000,00 kn; 2008. godina, 33.800.000,00 kn; 2009. godina, 34.800.000,00 kn; 2010. godina, 26.000.000,00 kn; 2011. godina, 30.100.000,00 kn; 2012. godina, 14.015.000,00 kn (rezultati provedenog istra\u017eivanja \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNacionalni program promicanja audiovizualnoga stvarala\u0161tva 2010.-2014. Hrvatski audiovizualni centar, Zagreb studeni 2010.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o fiskalnoj odgovornosti (NN 139\/10).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPodaci dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (rezultati javnih natje\u010daja), pristupljeno 01.02.2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nCouncil of Europe\/ERICarts, “Compendium of Cultural Policies and Trends in Europe”;     http:\/\/www.worldcp.org<\/a>, pristupljeno 01.09.2013.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPodaci dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (rezultati javnih natje\u010daja) i baza podataka Lumiere, pristupljeno 01.09.2013.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o audiovizualnim djelatnostima (NN 76\/07, 90\/11), Pravilnik o postupku, kriterijima i rokovima provedbe Nacionalnog programa promicanja audiovizualnih djelatnosti; Statut HAVC; Izvje\u0161\u0107e predsjednika upravnog odbora HAVC-a o indicijama kr\u0161enja zakona, prekora\u010denju ovlasti i zakonitosti rada od 04. srpnja 2012. godine, kao i dopis voditeljice Odjela za pravne poslove HAVC-a i \u010dlana Upravnog odbora od 19. rujna 2012. godine Ministrici kulture RH.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNa temelju \u010dlanka 15. Zakona o audiovizualnim djelatnostima (Narodne novine, br. 76\/07 i 90\/11) Hrvatsko audiovizualno vije\u0107e na prijedlog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, a uz prethodno pribavljeno mi\u0161ljenje Ministarstva kulture, donosi: Pravilnik o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n2010. \u2013 1.490.000,00 kn; 2011. \u2013 1.020.000,00; 2012. \u2013 5.526.100,00. (rezultati empirijskog istra\u017eivanja \u2013 vidi u 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPravilnik o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHAVC podupire obrazovanje sa 0,1% ukupnog godi\u0161nje prora\u010duna koji se izdvaja za audiovizualne djelatnosti.     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (vidi u 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta upravlja\u010dkih dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPostupak pretvaranja analognog signala u digitalni, \u0161to u kinematografiji predstavlja prijenosa video i audio sadr\u017eaja filmskih djela s celuloidne vrpce u nove digitalne formate i medije pohranjivanja.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati javnih natje\u010daja za komplementarne audiovizualne djelatnosti \u2013 dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSuradnja kroz Euroimage i MEDIA.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultat provedene ankete s aspekta dilema kulturne politike \u2013 sastavni dio doktorske disertacije (vidi 96).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nEurimages je Fond Vije\u0107a Europe za koprodukciju, distribuciju, izlo\u017ebe i digitalizaciju europski filmskih djela. Fond ima za cilj promicanje europske filmske industrije poticanjem proizvodnje i distribucije filmova, kao i poticanje suradnje izme\u0111u stru\u010dnjaka. Eurimages se nalazi u Strasbourgu \u2013 Francuska. Fond je osnovan 1988. Godine, u okviru Vije\u0107a Europe, kao dio sporazuma, Rezolucijom Vije\u0107a ministara (88) 15,     http:\/\/conventions.coe.int\/Treaty\/EN\/PartialAgr\/Html\/Eurim8815.htm<\/a>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMEDIA je program potpore Europske unije namijenjen razvoju europske audiovizualne industrije. Program potpore MEDIA 2007 usvojio je Europski parlament u studenome 2006. Godine i to za razdoblje od 2007. Do 2013. Godine. Ukupan prora\u010dun Programa MEDIA 2007, odnosno prora\u010dun za razdoblje od 2007. Do 2013. Godine, iznosi 755 milijuna eura, s tim da se 65% toga iznosa izdvaja za promid\u017ebu i distribuciju europskih filmova izvan mati\u010dne zemlje.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakon o potvr\u0111ivanju Memoranduma o razumijevanju izme\u0111u Europske zajednice i Republike Hrvatske o sudjelovanju Republike Hrvatske u programu Kultura (od 2007. Do 2013.) (NN-MU 7\/07).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nProgram potpore Europske unije namijenjen razvoju europske audiovizualne industrije za period 2007.- 2013.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUredbe o dr\u017eavnim potporama (NN 50\/2006) odluka o objavljivanju pravila o dr\u017eavnoj potpori kinematografskoj i ostaloj audiovizualnoj djelatnosti.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati javnih poziva za potporu audiovizualnom stvarala\u0161tvu na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>. pristupljeno 01.02.2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMe\u0111unarodni ugovori (NN-MU , br. 4\/07, 9\/07, 11\/07, 1\/08, 1\/09, 5\/09, 12\/09).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPravilnik o sufinanciranju projekata odobrenih u okviru programa za kulturu Europske unije Kultura 2007.-2013. (NN 91\/11).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPodaci dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a> (rezultati javnih natje\u010daja), pristupljeno 01.02.2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNatje\u010daj “Poduzetni\u0161tvo u kulturi” 2008., 2009., i 2012. godine. \u2013 Suradnja gospodarstva i kulture. (Me\u0111uresorna suradnja: Ministarstvo gospodarstva i poduzetni\u0161tva s Ministarstvom kulture).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati javnih poziva za potporu audiovizualnom stvarala\u0161tvu na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>. pristupljeno 01.02.2015.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrimorac, J. i Jurlin, K. (2008) Access, Piracy and Culture: The Implications of Digitalization in Southeastern Europe<\/em>, u: Uzelac, A. i Cvjeti\u010danin, B. (ur.) Digital Culture. The Changing Dynamics, Zagreb: Institute for International Relations, 71-89.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati javnih poziva za potporu audiovizualnom stvarala\u0161tvu na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>. pristupljeno 01.02.2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUpotrebom specifi\u010dne optike filmska slika se snima na celuloidnu vrpcu u odre\u0111enom sa\u017eimanju. Pomo\u0107u opozitnog postupka tijekom postprodukcije slika se vra\u0107a u \u0161iroki format omjera stranica 2,40:1. Identi\u010dan postupak koristi se u digitalnoj tehnici.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDigital intermedia (obi\u010dno skra\u0107eno DI) filmski je proces koji uklju\u010duje klasi\u010dnu digitalizaciju filmske celuloidne vrpce i manipuliranje boje slike i drugih karakteristika. Razlikuje se od klasi\u010dne obrade filmske vrpce zbog visoke rezolucije i kvalitetnije kontrole ostalih parametara. DI je tehnolo\u0161ki izuzetno zahtjevan postupak. Digitalna tehnika projiciranja omogu\u0107ava da se ovako obra\u0111en filmski materijal mo\u017ee digitalno projicirati.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTehnolo\u0161ki zahtjevan postupak skeniranja, obrade i pretvaranja slike s filmske vrpce u digitalni format. Postupak s tri perforacije izvodi se zbog u\u0161tede filmske vrpce od 25%.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSuprotan postupak od skeniranja filmske vrpce.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n“Slu\u010dajni prolaznik”, redatelj: Jozo Patljak, Alka film.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRezultati potpore za komparativne audiovizualne djelatnosti potpora financiranju, podaci dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPravilnik o status i financiranju Festivala igranog filma u Puli (NN 129\/10).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzvje\u0161taj HAVC-a o provedbi Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvarala\u0161tva, podaci dostupni na     http:\/\/www.havc.hr<\/a>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTeorija ljudskog kapitala (Schultz 1961; Becker 1964.).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAudio-visual activities is defined in Article 3 of the Act on Audio-visual Activities, adopted by the Croatian Parliament pursuant to Article 88 of the Constitution of the Republic of Croatia on 6 July 2007, as the significant development, production, promotion, distribution and display of audio-visual works.
    \n\tAudio-visual works are feature films and documentaries, animated films, alternative films, experimental films and all other audio-visual acts that are the result of artistic expression, regardless of the technology with which they were created, the surface upon which they are fixated, and the manner in which they are displayed.
    \n\tComplementary activities are the protection of audio-visual heritage, including cinematic activities, film festivals and other audio-visual events, and the activities of developing audio-visual culture, promotional programmes, and the sale of Croatian audio-visual works, international cooperation, the study and critiquing of audio-visual activities, publishing in the field of audio-visual activities, professional development programmes and the programmes of audio-visual associations and organisations.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Adorno, T. i Horkheimer M. ([1947], 2006) Dialectic of Enlightenment<\/em>, u Adorno, T. (2006), The Culture Industry<\/em>. London and New York: Routledge.<\/p>\n

    Becker, G. S. (1964) Human Capital: A Theoretical And Empirical Analysis, With Special Reference To Education. <\/em>New York: National Bureau of Economic Research.<\/p>\n

    Becker, H. S. (1982) Art Worlds. <\/em>Berkeley: University of California Press. Council of Europe, (1997) In from the margins, A contribution to the debate on culture and development in Europe. <\/em>Strasbourg: Council of Europe Publishing.<\/p>\n

    Colebatch, H.K. (2002) Policy<\/em>. Zagreb: Fakultet politi\u010dkih znanosti.<\/p>\n

    Cvjeti\u010danin, B. i Katunari\u0107, V., ur. (1998a) Kulturna politika Republike Hrvatske. Nacionalni izvje\u0161taj<\/em>. Strasbourg: Council of Europe\/Ministarstvo kulture Republike Hrvatske\/Institut za me\u0111unarodne odnose.<\/p>\n

    Cvjeti\u010danin, B. i Katunari\u0107, V., ur. (1998b) La politique culturelle de la Croatie: r\u00e9sum\u00e9 du rapport national<\/em>. Strasbourg: Council of Europe.<\/p>\n

    Cvjeti\u010danin, B. i Katunari\u0107, V., ur. (1999) Cultural Policy of Croatia. National Report<\/em>. Strasbourg: Council of Europe\/Ministarstvo kulture Republike Hrvatske\/Institut za me\u0111unarodne odnose.<\/p>\n

    Cvjeti\u010danin, B. i Katunari\u0107, V. (2003) Hrvatska u 21. stolje\u0107u strategija kulturnog razvitka<\/em>. Zagreb: Ministarstvo kulture RH, Biblioteka Kulturni razvitak \u2013 Velika edicija; knj. 3.<\/p>\n

    Cvjeti\u010danin, B. (2014) Kultura u doba mra\u017ea<\/em>. Zagreb, Hrvatska sveu\u010dili\u0161na naklada.<\/p>\n

    Cvjeti\u010danin, B. (2011) Networks: The Evolving Aspects of Culture in the 21st Century. <\/em>Zagreb: Institute for International Relations Culturelink Network.<\/p>\n

    Cvjeti\u010danin, B., ur. (1999) The Mediterranean: Cultural Identity and Intercultural Dialogue<\/em>. Zagreb: Institute for International Relations Culturelink Network.<\/p>\n

    Dolowitz, D. P. i Marsh, D. (2002) Learning from Abroad: The Role of Policy Transfer in Contemporary Policy-Making. <\/em>Malden: John Wiley & Sons Inc.<\/p>\n

    Dragi\u010devi\u0107 \u0160e\u0161i\u0107, M. (2012) Za kulturu, protiv kreativnih industrija<\/em>, Academica \u2013 Centar za istra\u017eivanje kreativne ekonomije, preuzeto sa: www.madmarx.rs.<\/p>\n

    Dragi\u010devi\u0107 \u0160e\u0161i\u0107, M. i Stojkovi\u0107, B. (2003) Kultura, menad\u017ement, animacija, marketing. <\/em>Beograd: Clio.<\/p>\n

    Dragi\u010devi\u0107 \u0160e\u0161i\u0107, M. i Dragojevi\u0107, S. (2005) Arts Management in Turbulent Times Adaptable Quality Management<\/em>. Amsterdam: European Cultural Foundation, Bockmanstudies.<\/p>\n

    Dragi\u010devi\u0107 \u0160e\u0161i\u0107, M. i Dragojevi\u0107, S. (2008) Menad\u017ement umetnosti u turbulentnim okolnostima. <\/em>Zagreb, Jesenski i Turk.<\/p>\n

    Dragojevi\u0107, S. (1999) Culture of Peace and Management of Cultural Diversity<\/em>, Culturelink, vol. 10. Zagreb, Institute for International Relations Culturelink Network.<\/p>\n

    Dragojevi\u0107, S. (1999) Multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, pluriukulturalizam \u2013 suprotstavljeni ili nadopunjuju\u0107i koncepti, <\/em>u: \u010ca\u010di\u0107<\/p>\n

    Kumpes, J., ur. Kultura, eti\u010dnost, identitet<\/em>, Zagreb: Institut za migracije i narodnosti \u2013 Naklada Jesenski i Turk \u2013 Hrvatsko sociolo\u0161ko dru\u0161tvo.<\/p>\n

    Eagleton, T, (2000) The Idea of Culture, <\/em>Oxford: Wiley-Blackwell.<\/p>\n

    Horkheimer, M. i Adorno, T. (1947) Dialektik der Aufklarung. <\/em>Amsterdam: Querido. Prijevod: Dijalektika prosvjetiteljstva<\/em>, (1989) Sarajevo: Veselin Masle\u0161a \u2013 Svjetlost, prema izdanju S. Fisher Verlag GmbH, Frankfurt\/M, iz 1969.<\/p>\n

    Jurlin, K. (2008) Kreativne djelatnosti \u2013 statisti\u010dka analiza<\/em>, u \u0160vob \u0110oki\u0107, N.,<\/p>\n

    Primorac, J., i Jurlin, K. (2008), Kultura zaborava. Industrijalizacija kulturnih djelatnosti<\/em>. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.<\/p>\n

    Ko\u0161tunica, V. (2002) Ugro\u017eena sloboda \u2013 Politi\u010dke i pravne rasprave. <\/em>Beograd: Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju “Filip Vi\u0161nji\u0107”, (Rousseau i vladavina op\u0161te volje).<\/p>\n

    Krzysztofek, K. (1996) The New Role of the Cultural Factor in the European Processes, <\/em>Cvjeti\u010danin, B. ur. Dynamics of Communication and Cultural Change: The Role of Networks<\/em>, Zagreb: Institute for International Relations.<\/p>\n

    Marshall. V, ([1890], 1920) Principles of Economics<\/em>: Book IV, Chapter X. London: Macmillan and Co., Ltd.<\/p>\n

    Matarasso, F. i Landry C. (2003) Uravnote\u017eenje djelovanja: 21 strate\u0161ka dilema u kulturnoj politici. <\/em>Beograd: Balkankult.<\/p>\n

    Matarasso, F. i Landry C. (1999) Balancing act : twenty-one strategic dilemmas in cultural policy. <\/em>Cultural Policies Research and Development Unit, Policy Note No. 4. Strasbourg: Council of Europe.<\/p>\n

    McGuigan, J. (2004) Rethinking Cultural Policy<\/em>. Maidenhead: Open University Press.<\/p>\n

    Mollard, C. (2000) Kulturni in\u017eenjering. <\/em>Beograd: Clio.<\/p>\n

    Pick, J, (2009) The Aesthetic Contract: The Heart of Arts Management<\/em>. New York, Merrill Press.<\/p>\n

    Primorac, J. (2010) Promjena strukture rada u kreativnoj ekonomiji: kultura, tranzicija i kreativna klasa, <\/em>doktorska disertacija, Zagreb: Filozofski fakultet \u2013 Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu.<\/p>\n

    Rawls, J. (1971) A Theory of Justice<\/em>. Cambridge, Massachusetts\u2013London: The Belknap Press of Harvard University Press.<\/p>\n

    Schultz, T. W. (1961) Investment in human capital<\/em>, American Economic Review, 51(1): 1-17.<\/p>\n

    Smiers, J. (2003) Arts Under Pressure. Promoting Cultural Diversity in the Age of Globalization<\/em>. London & New York: Zed Books.<\/p>\n

    \u0160vob \u0110oki\u0107, N. (2008) Kontekst kulturne industrijalizacije <\/em>u \u0160vob \u0110oki\u0107, N.,<\/p>\n

    Primorac, J., i Jurlin, K., Kultura zaborava. Industrijalizacija kulturnih djelatnosti<\/em>. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.<\/p>\n

    Taylor, C. R. (1998) The Mask of Art: Breaking the Aesthetic Contract \u2013 Film and Literature<\/em>. Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press.<\/p>\n

    Throsby, D. (2010) Ekonomika kulturne politike<\/em>. Beograd: Clio.<\/p>\n

    UNESCO, ([1993]1997) Our Creative Diversity, Report of the World Commision for Culture and Development<\/em>. Paris: Oxford & IBH Publishing Co. \/ UNESCO Publishing. <\/p>\n

     <\/p>\n

    Strategic dilemmas of Cultural Policy
    \nthe System
    \nof Audiovisual Activity in Republic of Croatia<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n


    \nThe cultural policy of the Republic of Croatia in the field of audio-visual activities<\/em>    <\/a>[210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, as the nation has passed through transition, has left an indelible mark on the overall area of audio-visual activities in a number of ways. Following the fall of Socialism, which implied the systematic transition of the former countries within the Socialist system towards various models of Capitalism, structural transitions also occurred as a result of global changes. With these changes, the national cultural policy pertaining to audio-visual activities was also affected. The disorientation of cultural policy decelerated, or completely halted, the development of audio-visual activities towards the creative industry. The disorientation of cultural policy arose as the result of irresponsible social conduct, the lack of respect for cultural diversity, underdeveloped ties between the public, private and civil sectors, and an absence of strategic cultural policy.
    \nIn order to develop the creative industry, it is necessary to implement audio-visual activities both efficiently and effectively. To do so, it is necessary to redefine, developcand implement a set of strategies and instruments in the cultural policy of the Republic of Croatia in the field of audio-visual activities.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nAn interdisciplinary approach that ties together the integral theories of social contractsvand dilemmas of contemporary cultural policy in the field of audio-visual activities indicates the importance of social responsibility, particularly for the private sector, which plays an important role in the development of the film industry as a profit-oriented cultural industry.<\/p>\n

    <\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nProposal: the development of the creative industry in the field of audio-visual activities in the Republic of Croatia is not possible without balanced activities of a strategic cultural policy, which will aim to create a balance between the aesthetic and market values of the audio-visual activities.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> Cultural transition, socially responsible conduct, creative industry, cultural diversity, managing the audio-visual activities, strategic dilemmas of cultural policy.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasres\"<\/p>\n

    \n  12(22)#8 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n


    \nDOI 10.46640\/imr.12.22.8<\/a>
    \nUDK 159.938.362:366.636*McLuhan
    \nIzvorni \u010dlanak
    \nOriginal scientific paper
    \nPrimljeno: 8.2.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Darko Kova\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

    Sveu\u010dili\u0161te Sjever, Hrvatska
    \ndarko.kovacic1969@gmail.com<\/p>\n

    Sensorium McLuhanus<\/span><\/strong><\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (477 KB), Hrvatski, Str. 3719 – 3734
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    U ovom radu analiziramo neke od osnovnih teza medijskog teoreti\u010dara Marshalla McLuhana te iste uspore\u0111ujemo s relevantnim suvremenim teorijama. Nadalje, definirmao odnos izme\u0111u tehnolo\u0161kih izuma, ekstenzija i tehnolo\u0161kog determinizma, istra\u017eujemo argumente o povijesnoj i kulturnoj uvjetovanosti ljdske percepcije. Promatramo fenomen percepcije u filozofijskim izvorima anti\u010dke Gr\u010dke te ga uspore\u0111ujemo sa spoznajama suvremene neurobiologije.Predstavljamo specifi\u010dnosti su\u010deone teorije percepcije Donalda Hoffmana te u odnosu na njegove teze analiziramo fenomene prostora i vremena. U kontekstu su\u010deljavanja starih i aktualnih teorija definiramo sud o medijima kao ekstenzijama ljudskog senzorijuma.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> McLuhan, Hoffman, mediji kao ekstenzije, ljudske osjetila, percepcija.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    „Svijet pripada onima koji proniknu kroz njegovu iluziju.“<\/em><\/p>\n

    Ralph Waldo Emerson<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    I.<\/strong><\/p>\n

    Marshall McLuhan je 1964. godine izdao knjigu koja se smatra pionirskom studijom\u00a0 u teoriji medija \u2013 „Understanding Media: The Extensions of Man“ (Razumijevanje medija. Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em>). Su\u0161tina McLhanovog teksta je rasprava o tome kako se dru\u0161tvo oblikuje kroz komunikacijske medije i kako se nakon takvog oblikovanja kroz te iste medije odra\u017eava.<\/p>\n

    U svom radu McLuhan naizmjeni\u010dno koristi rije\u010di medij<\/em>, mediji<\/em> i tehnologija<\/em> i za njega je medij „svako pro\u0161irenje nas samih“ i „svaka nova tehnologija“<\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Radi ovoga on stvarima koje se uobi\u010dajeno smatraju medijima, kao \u0161to su novine, televizija ili radio, pridodaje jezik, govor, automobile (\u010dak i elektri\u010dnu sijalicu) postuliraju\u0107i da sve navedeno, kao tehnologija, posreduje u na\u0161oj komunikaciji a oblici ili strukture tih medija itekako utje\u010du na to kako percipiramo i razumijemo svijet oko sebe. Medije, re\u0107i \u0107e nam McLuham, mo\u017eemo razumjeti onda kad uvidimo da su oni produ\u017eeci \u010dovjekovog perceptivnog aparata. <\/p>\n

    Na drugu stranu ako se, u svrhu boljeg razumijevanja samog perceptivnog mehanizma, okrenemo polju evolucijske biologije, tamo nalazimo, usudimo se re\u0107i, poslovi\u010dno kopernikanskom obratu <\/em>ravna otkri\u0107a neuroznanstvenika Donalda Hoffmana i njegovih suradnika s Kalifornijskog sveu\u010dili\u0161ta u Irvineu. Hoffmanova istra\u017eivanja ljudskog perceptivnog mehanizma, onoga \u0161to \u0107e se u povijesti znanosti zvati humani<\/em> senzorij<\/em>, dovela su do rezultata radi kojih se suvremena znanost opet nalazi na raskr\u0161\u0107u i to ne samo u podru\u010dju evolucijske biologije nego i u podru\u010dju filozofije uma. Hoffman, naime, ne samo da pokazuje kako se „kroz mehanizam prirodne selekcije na\u0161 senzorij razvio da nam sakrije (sic!<\/em>)stvarnost“ nego na temelju rezultata predla\u017ee i sasvim nove znanstvene paradigme<\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kad Hoffman ka\u017ee da nam na\u0161 senzorij sakriva istinite informacije iza stvarnosti koja je osjetilno dostupna, one relativne, on u stvari postulira egzistenciju apsolutne stvarnosti koja je iza ljudske percepcije i ka\u017ee da nam ta, apsolutna stvarnost, ostaje sakrivena radi evolucije i njezinih zakona, posebno onoga o izboru na temelju prirodne selekcije.<\/p>\n

    Logi\u010dni slijed navedenog name\u0107e nam pitanje: ako su se na\u0161a osjetila evolucijskim mehanizmom pre\u017eivljavanja i reprodukcije razvila i oblikovala da nam sakrivaju stvarnost<\/em> (\u010ditaj: da nas la\u017eu) \u2013 kakvu vrstu i razinu komunikacije onda mo\u017eemo o\u010dekivati od (suvremenih) medija koji su tih istih osjetila \u2013 produ\u017eeci?<\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    II.<\/strong><\/p>\n

    „Povijest filozofije nas je nau\u010dila da nema kraljevskog puta u filozofiju. Svaki poku\u0161aj pre\u010daca u pravilu biva ka\u017enjen nerazumijevanjem. Kako drugdje, tako i s misli Marshalla McLuhana. Naime, gotovo u pravilu njegov \u0107e opus kod interpreta biti reduciran na nekoliko slogana, mudrih izreka, sintagmi. Ocjenjuju se zatim uglavnom ti slogani na koje je njegovo djelo reducirano… Namjera McLuhanovog djela nije bila reducirati svijet na istinu jedne re\u010denice.“<\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

    Sead Ali\u0107 ovdje govori o aforizmu koji je nezaobilazan od strane onih koji predstavljaju McLuhana u medijima, to\u010dnije, mjestima gdje se slika svijeta redovito svodi ili na istinu svejednog ili neistinu jednog naslova, o onom vi\u0161e pitanju bez upitnika nego iskazu \u2013 „medij je poruka“<\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Radi navedenog, a u \u017eelji da ga donekle razumijemo, promotrit \u0107emo McLuhana iz jedne druge re\u010denice \u2013 iz re\u010denice onih koji su, iz onoga \u0161to nam je poznato, na njega najvi\u0161e utjecali jer \u2013 „Mi postajemo oni koje \u010ditamo.“<\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 <\/p>\n

    Lisa Libby i Geoff Kaufman, komunikolozi i autori studije koja pokazuje u kolikoj se mjeri na\u0161a uvjerenja, a posljedi\u010dno tome i na\u0161a pona\u0161anja, oblikuju u procesu u\u017eivljavanja u narativ tijekom \u010ditanja (doslovno: „proces preuzimanja tu\u0111eg iskustva kao svojeg“) ka\u017eu da se u ljudskom umu tijekom \u010ditanja doga\u0111a „spontani proces preuzimanja identiteta lika u pripovijesti i simuliranja misli, emocija, pona\u0161anja, ciljeva i osobina tog lika kao da su vlastite“<\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ukratko, s obzirom na sadr\u017eaj, mi postajemo ono \u0161to \u010ditamo u smislu da postajemo oni o kojima \u010ditamo ili jo\u0161 preciznije \u2013 mi postajemo oni koje \u010ditamo. Oni koje \u010ditamo su oni iza<\/em> re\u010denice a mi koji ih \u010ditamo smo ispred<\/em>.<\/p>\n

    Ako \u0107emo saznanja navedenih autora primijeniti u namjeri da ukratko opi\u0161emo osobu ispred<\/em> gore navedenih „slogana, mudrih izreka i sintagmi“ onda \u0107emo re\u0107i da, premda nazivan „prorokom elektroni\u010dkog doba“ i medijskim „svecem za\u0161titnikom“, McLuhan ipak nije „pao s neba“. Njegov biograf Douglas Coupland ka\u017ee da je Marshall do\u0161ao do svojih \u010duvenih zaklju\u010daka prou\u010davaju\u0107i reformacijske pamflete iz 16. stolje\u0107a, perspektivu renesansnih crte\u017ea („bio je majstor prepoznavanja uzoraka“) i radove Thomasa Nashea (1567.-1601.)<\/a>[219<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

    Za utjecaj ovog potonjeg Coupland ka\u017ee da je slu\u010dajan<\/em>: „To \u0161to je Marshall na koncu postao onim \u0161to je postao zbog prou\u010davanja jednog engleskog satiri\u010dara, retori\u010dara i kriti\u010dara iz 16. stolje\u0107a jednako je neobi\u010dno i plod slu\u010dajnosti kao da je prou\u010davao uskrsne obrede u srednjovjekovnoj Francuskoj i na koncu postao nuklearni fizi\u010dar“<\/a>[220<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ali postoji nekolicina onih koji su McLuhana oblikovali namjerno<\/em> ili bolje re\u010deno, oni pred \u010dijim je re\u010denicama Marshall svojevoljno boravio i tako dopustio da bude (in)formiran<\/a>[221<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Jedan od njih je njegov profesor sa Sveu\u010dili\u0161ta u Manitobi, Henry Wilkes Wright (1878-1959) predava\u010da na onda\u0161njem odsjeku za filozofiju i psihologiju za kojega se op\u0107enito dr\u017ei da je bio najva\u017eniji pojedina\u010dni utjecaj na McLuhana dok je ovaj „tra\u017eio svoj vlastiti izri\u010daj i ni\u010deanski vlastite pojmove“.<\/a>[222<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jednu od tih ideja, onu o medijima kao ekstezijama na\u0161eg osjetilnog mehanizma, 1955. godine McLuhan izla\u017ee u svom \u010dlanku „A Historical Aproach to the Media“ gdje nalazimo sljede\u0107e: „Uz pomo\u0107 Darwinovih pojmova prirodne selekcije bilo bi mogu\u0107e razviti detaljnu teoriju razli\u010ditih komunikacijskih medija. Medije mo\u017eemo promatrati kao umjetne produ\u017eetke na\u0161e osjetilne egzistencije \u2013 svaki medij kao eksternaliziranu vrstu neke unutra\u0161nje senzacije. U tom slu\u010daju, kulturolo\u0161ko okru\u017eenje stvoreno ovakvom eksternalizacijom razli\u010ditih osjetila, favorizira nadmo\u0107 jednog osjetila nad drugim a ova se stvorenja (mediji, op.DK<\/em>) kroz razli\u010dite mutacije bore u o\u010dajnom poku\u0161aju da se adaptiraju i pre\u017eive.“<\/a>[223<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    McLuhanova obitelj je nakon njegove smrti darovala cijelu njegovu knji\u017enicu Sveu\u010dili\u0161tu u Torontu (Thomas Fisher Rare Book Library)\u00a0 a me\u0111u knjigama su i danas, Marshallovom rukom na skoro svakoj stranici podcrtani, Wrightovi „\u0106udoredni standardi demokracije“ iz 1925. godine: „Zajedni\u0161tvo ljudi kroz izravan, osobni kontakt u suvremenom je dru\u0161tvu nadomje\u0161teno i u velikoj mjeri zamijenjeno neosobnim zajedni\u0161tvom i neizravnim kontaktom. Te aktivnosti neizravnog kontakta i komunikacije odvijaju se mehani\u010dkim posredni\u0161tvom i mehani\u010dkim instrumentarijem usmenog i pisanog govora, prakti\u010dne izrade i konstrukcije, te estetske percepcije i umjetni\u010dkog stvaranja. Ti mehani\u010dki faktori su ekstenzije<\/em> (ital. DK<\/em>) onih tjelesnih organa koje ima svako ljudsko bi\u0107e i\u00a0 koji ina\u010de slu\u017ee za me\u0111usobnu komunikaciju i povezivanje na osobnoj razini. (\u2026) Tri su aktivnosti izravne me\u0111usobne komunikacije: dijalog, suradni\u0161tvo i imaginativna simpatija. Spomenuta dru\u0161tvena ma\u0161inerija je njihova ekstenzija<\/em> (ital. DK<\/em>) u fizi\u010dki svijet. “<\/a>[224<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Profesor Wright 1937. pi\u0161e \u010dlanak „Mechanism and Mind in Present-Day Social Life“ (Mehanizam i um u dana\u0161njem dru\u0161tvenom \u017eivotu<\/em>) i objavljuje ga povodom 60. godi\u0161njice Sveu\u010dili\u0161ta u Manitobi gdje ka\u017ee da su razli\u010dite tehnologije, strojevi i mehani\u010dki instrumenti, koji su izvorno bili osmi\u0161ljeni za olak\u0161avanje \u010dovjekovih aktivnosti, sad toliko eksternalizirali ljudske interese i aktivnosti da je \u010dovjekov osobni \u017eivot osiroma\u0161en i da su njegove duhovne sposobnosti atrofirale od neupotrebe.<\/a>[225<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jednako tako ka\u017ee da uop\u0107e nije potrebno ni ilustrirati \u010dinjenicu o tome koliko su radio i film pove\u0107ali doseg, raspon i raznolikost osjetilne stimulacije a, u kontekstu ljudskih mo\u0107i izvanjskog djelovanja i \u010dovjekovih motori\u010dkih sposobnosti, isto bi se moglo re\u0107i za automobile, zrakoplove, alatni\u010darske strojeve ili elektri\u010dne ure\u0111aje. Ipak, prema Wrightu, ni jedan od tih tehnolo\u0161kih izuma nije doprinio unutra\u0161njem interpretativnom procesu ili kreativnoj imaginaciji. Zato, u nara\u0161taju koji je zaokupljen novim rasponima vida i sluha i onome koji je op\u010dinjen novim mehani\u010dkim sredstvima i igra\u010dkama, sve gore navedene unutarnje aktivnosti su potisnute u drugi plan gdje \u0107e na kraju zanemarene uvenuti.<\/p>\n

    Wright na koncu ka\u017ee da suvremeno (1937.g.!, op. DK<\/em>) dru\u0161tvo nema hitnijeg ili vi\u0161e goru\u0107eg problema nego \u0161to je pitanje utjecaja mehanike i mehani\u010dkih medija na ljudske odnose i pojedina\u010dne karaktere: „Tehnolo\u0161ki instrumenti svojom \u010dudesnom varijabilno\u0161\u0107u dominiraju na\u0161om civilizacijom i \u010dine nas druga\u010dijima od ljudi iz bilo kojeg prija\u0161njeg povijesnog razdoblja ali pitanje je na koji na\u010din to utje\u010de na \u010dovjekovu narav i na njegove odnose. Koje \u0107emo mjere poduzeti (u svrhu pobolj\u0161anja dru\u0161tva, op.DK<\/em>) uvelike \u0107e ovisiti o tome na koji \u0107e na\u010din mehani\u010dki instrumentarij utjecati na ljudsku prirodu.“<\/a>[226<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Wright tako zaklju\u010duje kako su sva ta ekonomska dobra u stvari produ\u017eeci \u010dovjekovih tjelesnih organa a „mehani\u010dka sredstva za transmisiju \u010dinjenica i mijenja“, telegraf, telefon, radio, novine, osvjetljene znakove i filmske \u017eurnale, opisuje kao sredstva posredovanja koja pove\u0107avaju opseg prostora i vremena, pove\u0107avaju artikuliranost \u010dovjekov govora, pisanog ili izgovorenog, te pro\u0161iruju pojedin\u010dev dru\u0161tveni utjecaj.<\/p>\n

    Na temelju ovih nekoliko Wrightovih misli lako nam je napraviti poveznicu s predmetima koji \u0107e McLuhana „zaokupljati tri desetlje\u0107a od pedestih godina pro\u0161log stolje\u0107a:<\/p>\n

      \n
    1. Ljudska su bi\u0107a, kako individulano tako i dru\u0161tveno, trajno obilje\u017eena fenomenima posredovanja i me\u0111usobne komunikacije<\/span><\/li>\n
    2. Tijekom ljudske povijesti do\u0161lo je do razvoja mehani\u010dkih sredstava komunikacije koja izravno i neizravno utje\u010du na povezivanje milijuna pojedinaca<\/span><\/li>\n
    3. Ovaj je razvoj u suvremenom \u010dovjeku izazvao krizu na osobnoj i dru\u0161tenoj razini<\/span><\/li>\n
    4. Tek \u0107e potpuno razumijevanje ove „dru\u0161tvene ma\u0161inerije“ dati doprinos razumijevanju svijeta kojim ova dominira i time prikladnoj uporabi ovih mehani\u010dkih sredstava komunikacije<\/span><\/li>\n
    5. Takvo razumijevanje u potpunosti je ovisno o istra\u017eivanju \u010dinjenice da su mediji u stvari ekstenzije \u010dovjekovih kompetencija u materijalni svijet.“<\/a>[227<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      \u010citaju\u0107i Douglasa otkrivamo kako je jo\u0161 jedna osoba sna\u017eno utjecala na formiranje McLuhanove misli a to je\u00a0 Alfred North Whitehead<\/a>[228<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Poznati filozof tako ka\u017ee da gotovo sve nove zamisli pri nastanku sadr\u017ee i odre\u0111eni aspekt „ludosti“ a to kod McLuhana postaje o\u010dito u na\u010dinu komunikacije njegovih ideja drugima. Coupland to opisuje ovako: „Marshall nije bio eksibicionist. Prije bi se moglo re\u0107i da je imao ne\u0161to \u0161to bi se moglo opisati kao stanje u kojemu se odre\u0111eni oblici razmi\u0161ljanja i postojanja mogu odvijati jedino u nazo\u010dnosti publike. Bilo mu\u00a0 je puno dra\u017ee razmi\u0161ljati u stvarnom vremenu, naglas, uz publiku ili studente koji bi slu\u017eili kao katalizator. On je to nazivao konverzacijom.“<\/a>[229<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      McLuhanova najve\u0107a poveznica s Whiteheadom jest u zauzimanju ovog potonjeg da se do\u0111e do mjesta gdje empirijska znanost ne\u0107e isklju\u010divati osobnu duhovnost i obratno. Whitehead je imao 63. godine kad je primljen na Harvard kao profesor filozofije. Svoja prva predavanja sa\u017eeo je u knjigu Science and the Modern World<\/em> gdje je pisao o \u0161irenju i utjecaju znanstvenog materijalizma na pojedinca i dru\u0161tvo. Znanstveni materijalizam je bio svjetonazor koji je dr\u017eao da je sva priroda sazdana iz materije i da je sve \u0161to se unutar te prirode doga\u0111a u stvari materija u pokretu ili protok \u010diste fizi\u010dke energije. Whitehead je kritizirao ovaj materijalizam i zamjerao mu je to \u0161to je zamijenio apstraktni susatv matemati\u010dke fizike za konkretnu stvarnost prirode. Tako je i\u0161ao prema integraciji znanosti i duhovnosti i htio je njihovu „osiroma\u0161uju\u0107u opoziciju“ preokrenuti u njihov „oboga\u0107uju\u0107i kontrast“. Njegova „znanstvena duhovnost“ je „iza tvari“; ne\u0161to \u0161to je stvarno a ipak treba biti realizirano; ne\u0161to \u0161to je udaljena mogu\u0107nost a ipak najve\u0107a od prisutnih \u010dinjenica; ne\u0161to \u0161to svemu prolaznom daje trajni smisao.“<\/a>[230<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Vra\u0107aju\u0107i se tako na Ali\u0107evu sintagmu o „redukciji svijeta na istinu jedne re\u010denice“ mo\u017eemo zaklju\u010diti sljede\u0107e: Prvo, iza \u010duvene „re\u010denice“ nipo\u0161to nije samo jedan \u010dovjek nego mno\u0161tvo kojemu je medijska ekstenzija \u2013 McLuhan s\u00e2m. Drugo, iza \u010duvene „re\u010denice“ sasvim je sigurno samo jedna metafora, ona koja je i sama bivaju\u0107i medijem – putokaz prema jednoj Stvarnosti iza: Mediju svih medija. Tamo, na utoku svih puteva, u dimenziji „iza zastora“, „Julija“ i „Sunce“ mijenjaju mjesta a metafora prestaje biti medij jer medij postaje metafora.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      III.<\/strong><\/p>\n

      U ekstenzijskim teorijama, kakva je i McLuhanova, sredi\u0161nje pitanje je ono o tome gdje zavr\u0161avaju ljudske sposobnosti a gdje po\u010dinju njihovi produ\u017eeci. Ovo je posebno va\u017eno kad promatramo McLuhanovo kori\u0161tenje pojma kognitivnih sposobnosti te njegovo promi\u0161ljanje o odnosu osjetilnog aparata (tijela) i svijesti (uma). <\/p>\n

      U knjizi “The Birth and Death of Meaning” Earnest Becker nam daje nam sintezu znanja o ekstenzijama ljudskog tijela o kojima je govorio McLuhan i koje je znanost potvrdila istra\u017eivanjem. Becker ka\u017ee da je “ja” u tijelu, ali nije dio tijela; da je „ja“ simboli\u010dno i nije fizi\u010dko. „Tijelo je objekt u polju jastva: Ja je medij u kojemu \u017eivimo. \u010covjekovo “Ja” je ovdje zbroj svega \u0161to \u010dovjek mo\u017ee nazvati svojim, ne samo svoje tijelo i svoj um, ve\u0107 i odje\u0107u i ku\u0107u, \u017eenu i djecu“<\/a>[231<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ka\u017ee se da \u0161to smo nesigurniji, to ova simboli\u010dka pro\u0161irenja sebstva postaju va\u017enija. Becker tako pi\u0161e da kada ula\u017eemo neopravdanu vrijednost u takve stvari kao \u0161to je skrnavljenje komada tkanine koji simbolizira na\u0161u naciju, onda je to pokazatelj da su na\u0161a samovrijednost ili na\u0161e samopo\u0161tovanje opali i da ovakvim precijenjivanjem simbola vjerujemo da mo\u017eemo nadoknaditi taj gubitak. Dobivamo dobar osje\u0107aj o vlastitoj vrijednosti dobivanjem vrijednosti u pseudopodu kao zastavi. Becker zaklju\u010duje: „Ovi pseudopodi nisu samo domoljubni simboli ve\u0107 uklju\u010duju gluposti poput automobila ili kravate. Mo\u017eemo do\u017eivjeti \u017eiv\u010dane slomove kada drugi ne po\u0161tuju na\u0161e posebne objekte po\u0161tovanja.“<\/a>[232<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Prije dvadeset i \u010detiri stolje\u0107a\u00a0 Aristotel\u00a0 je osjetio da \u0107e put znanosti krenuti tim smjerovima kada je u prvim redcima svoje\u00a0 Metafizike napisao da svi ljudi po prirodi \u017eele znati i da je pokazatelj toga je u\u017eitak koji nalazimo u svojim osjetilima. Filozof je dodao da je osjetilo vida najomiljenije od svih ostalih percepcija: sluha, mirisa, okusa i dodira. Tehnolo\u0161ka ekspanzija u dvadesetom stolje\u0107u usredoto\u010dila se na sluh i vid a najpoznatija sredstva za takvo pro\u0161irenje su radio, telefon, film i televizija. Ali i ovo se mijenjalo nevjerojatnom brzinom. Pobolj\u0161anje kvalitete slike i zvuka mobilnih ure\u0111aja korak je prema drugoj razini promjene. Kroz njih opa\u017eamo vanjski svijet tako\u0111er i dodirom jer mnogi imaju integrirane senzore temperature a zanimljivo je da oni dosti\u017eu vi\u0161u razinu to\u010dnosti od onoga \u0161to mi mo\u017eemo vidjeti ili \u010duti. Ono \u0161to je Aristotel mogao znati u tre\u0107em stolje\u0107u prije Krista bilo je ograni\u010deno na horizonte Mediterana i ne\u0161to vi\u0161e od pisanih izvje\u0161taja putnika i tko je onda mogao zamisliti da \u0107emo zahvaljuju\u0107i robotu\u00a0 Curiosityju\u00a0 vidjeti slike Marsa te saznati sastav Marsovog zraka i tla. Danas smo ve\u0107 nadohvat ruke mobilnim ure\u0111ajima koji \u0107e imati senzore koji prenose pokrete, mirise i teksture. Tehnologija je prisutna u svakom dijelu na\u0161eg \u017eivota i zato mo\u017eemo slobodno re\u0107i da nad svim vrstama razmi\u0161ljanja u suvremenim dru\u0161tvima dominira onaj tehni\u010dki, fizikalisti\u010dki na\u010din razmi\u0161ljanja. A tamo gdje ljudi razmi\u0161ljaju, tamo je filozofija: razmi\u0161ljanje o razmi\u0161ljanju samom. Zato je u srazu izme\u0111u tehnologije i uma nastala filozofija tehnologije, izraz koji \u0107e prvi put, krajem 19. stolje\u0107a, upotrijebiti Ernst Kapp koji \u0107e u svom radu<\/a>[233<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> promi\u0161ljati o u\u010dincima upotrebe tehnologije na ljudsku zajednicu. Tako 1877. Kapp pi\u0161e o tehnolo\u0161kim artefaktima kao „projekcijama“ ljudskih organa, govori o „intrinzi\u010dnom odnosu koji nastaje izme\u0111u \u010dovjeka i njegovih projekcija“ i kako „u oru\u0111u \u010dovjek neprestano proizvodi samoga sebe“ te istra\u017euje povezanost izme\u0111u mno\u0161tva razli\u010ditih naprava i dijelova ljudskog tijela: „savijeni prst postaje udica, \u0161upljina ruke zdjela; u ma\u010du, koplju, veslu, lopati, grabljama ili plugu, promatraju se razni polo\u017eaji ruku, \u0161aka i prstiju“. Mno\u0161tvo radova<\/a>[234<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0107e se, nakon Kappa, osloniti na ove ideje i iste \u0107e „produ\u017eiti“ na razli\u010dite na\u010dine a to je vidljivo u slu\u010daju Marshalla McLuhana koji shva\u0107a tehnologiju na vrlo sli\u010dan na\u010din, kao neki oblik pro\u0161irenja i s Kappom dijeli poglede na, naprimjer, \u017eeljeznicu i telegraf (kao eksternalizaciju \u010dovjekovog krvo\u017eilnog odnosno \u017eiv\u010danosg sustava) ali svemu daje vlastitu perspektivu govore\u0107i o elektroni\u010dkim medijima ovako: „Tijekom mehani\u010dkog doba pro\u0161irili smo na\u0161a tijela u svemiru. Danas, nakon vi\u0161e od stolje\u0107a elektroni\u010dke tehnologije, pro\u0161irili smo na\u0161 sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav u globalni zagrljaj, ukinuv\u0161i vrijeme i prostor \u0161to se na\u0161eg planeta ti\u010de“<\/a>[235<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Elektroni\u010dki mediji shva\u0107aju se kao pro\u0161irenja funkcija obrade informacija sredi\u0161njeg \u017eiv\u010danog sustava. Posljedi\u010dno, ljudsko bi\u0107e u elektronskom dobu je doslovno, za McLuhana, „organizam koji sada nosi svoj mozak izvan svoje lubanje i svoje \u017eivce izvan svoje ko\u017ee“.<\/a>[236<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      David Rothenberg, uz Kappa i McLuhana tre\u0107i najzna\u010dajniji zastupnik teorije o tehnologijama kao ekstenzijama \u010dovjekovih kompetencija u svojim promi\u0161ljanjima naglasak stavlja na pro\u0161irenje intencije, namjere, „volje“ i on tehnologiju razumije kao proces u kojem se, kroz pro\u0161irenje ljudskih ‘aspekata’ i njihovih aktivnosti, navedene intencije ostvaruju: „Dio \u010dovjekove biti je o\u010dit u stvarima koje gradimo, stvaramo i dizajniramo kako bismo Zemlju pretvorili u ‘svoje mjesto’. Tehnologije mogu pro\u0161iriti sve one ljudske aspekte u odnosu na koje posjedujemo mehani\u010dko razumijevanje. Teleskopi i mikroskopi mogu pove\u0107ati o\u0161trinu na\u0161eg vida, jer znamo ne\u0161to o tome kako na\u0161e o\u010di opti\u010dki percipiraju svijet. Ali mi ne mo\u017eemo kroz tehnologiju produ\u017eiti na\u0161 osje\u0107aj za ispravno djelovanje jer ne razumijemo na\u010din na koji taj mehanizam operira u nama samima.“ Odlaze\u0107i korak dalje, za njega tehnolo\u0161ki artefakti prestaju biti u prvom redu produ\u017eetak ljudskih sposobnosti nego postaju produ\u017eetak ljudskih namjera: „Govoriti o tehnologiji kao o pro\u0161irenju zna\u010di da kada ne\u0161to napravimo, svoje namjere name\u0107emo svijetu oko nas. Namjere ili \u017eelje obi\u010dno su sadr\u017eane ‘unutar’ na\u0161eg vlastitog organizma, ali kako stvaramo tehnologije, te tehnologije postaju nositelji na\u0161ih namjera, a time i njihove ekstenzije. Ukratko, tehnologija je sredstvo kroz koje se realiziraju ljudske namjere.“<\/a>[237<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Ovdje postaje razvidno kako se osjetila, pasivni receptori okoli\u0161nih podra\u017eaja, posredstvom produ\u017eetaka iz slugu pretvaraju u gospodare a Hegel je u vrlo primjenjivom kontekstu rekao kako je povijest dokaz da ljudi nisu ni\u0161ta nau\u010dili iz povijesti<\/a>[238<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

      Svaki je osjetilni do\u017eivljaj i povjesno i kulturolo\u0161ki kondicioniran: ljudi razli\u010ditih vremena i razli\u010ditih prostora, \u010duju, vide, ku\u0161aju, dodiruju i miri\u0161u na sebi svojstven, jedinstven i neponovljiv na\u010din. Iz ovoga, ni jedno osjetilno iskustvo ne mo\u017ee biti univerzalno i sve je „u oku promatra\u010da“, u svijesti onoga koji do\u017eivljaj \u2013 do\u017eivljava.<\/p>\n

      Povijesni\u010dari, analizom razli\u010ditih tekstova ili nekih drugih artefakata, prirodu osjetilnih iskustava mogu samo zami\u0161ljati ali ni\u010dim ne mogu povratiti osje\u0107aj o tome kako je pro\u0161lost mirisala niti kakvog je bila okusa. „\u010cak i kad bismo uspjeli izgraditi vremeplov, na\u0161a vlastita, kulturolo\u0161ki oblikovana osjetila, sprije\u010dila bi nas da neki srednjovjekovni grad do\u017eivimo kao srednjovjekovna osoba.“<\/a>[239<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Po dolasku na Karibe, u listopadu 1492., Kristofor Kolumbo do\u017eivio je osjetilnu eksploziju: nove mirise , tropske ribe, raspjevane raznobojne ptice i susret s nepoznatim narodom \u010diji su se nerazumljiv jezik i o\u010diti nedostatak dru\u0161tvene organizacije odmah sukobili s njegovom percepcijom. Koliko mo\u017eemo utvrditi iz europskih izvora i sa\u010duvane arheologije, autohtoni oto\u010dani su sa svoje strane bili zapanjeni zvukom topovske paljbe, prvim susretom s koko\u0161kom, ‘papirom koji govori’,\u00a0 mjedenim \u010depovima i zvon\u010di\u0107ima te okusom \u0161e\u0107era. Mnogo je napisano o ovom prvom susretu izme\u0111u europskih i karipskih naroda, ali fokusiranje na osjetilnu dimenziju ovog susreta poma\u017ee nam objasniti kasniju stravi\u010dnu pri\u010du o ropstvu, bolesti, ambiciji i pohlepi daleko bolje nego \u0161to to mo\u017ee bilo koja politi\u010dka ili ekonomska analiza.“<\/a>[240<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Abulafia je samo jedan od mno\u0161tva povijesni\u010dara koji nam pokazuju kako je razumijevanje osjetilne percepcije („scientia“) bilo zloupotrebljeno na na\u010din da su „upravo osjetila, vi\u0161e od ijednog oru\u017eja, bila primarno sredstvo za ostvarivanje kolonijalisti\u010dkih ciljeva“<\/a>[241<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kolega mu historiograf, Mark M. Smith, jednako kao i Abulafia, istra\u017euje „susret osjetila“ Kolumba i \u017eitelja Novog svijeta te ka\u017ee: „Golotinja oto\u010dana istovremeno je privla\u010dila je i sabla\u017enjavala osjete Europljana. S jedne strane, oto\u010dani su do\u017eivljavani kao lijepi, kao oni koji \u017eive u stanju djetinje nevinosti nalik onom u Edenskom vrtu: \u010dak je i miris na povjetarcu imao miris raja. S druge strane, nedostatak odje\u0107e \u010dinio ih je ranjivima i lakim plijenom konkvistadora: zato su ubijani, zarobljavani i silovani.“<\/a>[242<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Paradoksalno je ovo: njihova ljepota (gr. aesthesis: percepcjia) je do\u0161ljacima sugerirala da su oto\u010dani tjelesne a ne racionalne prirode a ovo uvjerenje bilo je poja\u010dano njihovom nesposobno\u0161\u0107u da komuniciraju prepoznatljivim govorom i \u010dinjenicom da ih nije dotakla voda kr\u0161tenja<\/em>, klju\u010dno obilje\u017eje osobnog identiteta toga vremena. Radi ovoga je, u odnosu na jednom dehumanizirane oto\u010dane, sve bilo dozvoljeno.<\/a>[243<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Od prvih „osloboditelja“ du\u0161e i\u00a0 „prosvjetitelja“ pameti, pa do danas, osjetilno iskustvo je postupno mijenjalo samopercepciju kako dominiranog tako i onoga koji je dominirao: suvremeni svijet nije ni mogao postati druga\u010diji nego svijet utemeljen na predrasudama koje su proizlazile (i jo\u0161 uvijek proizlaze)\u00a0 iz izgleda, zvuka, mirisa, okusa i taktilnosti \u2013 drugog i druga\u010dijeg. Radi ovoga je ozdravljenje sada\u0161njeg stanja ljudske vrste potrebno tra\u017eiti u nadila\u017eenju i osjetilnog. I njegovih produ\u017eetaka. Medija.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      IV.<\/strong><\/p>\n

      Filozofija je „poku\u0161aj \u010dovjeka da uz pomo\u0107 svojih misli epitomizira svoje vrijeme“<\/a>[244<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a svevremeni Ralph Waldo Emerson (1803.-1882.), 1870. godine je u knjizi „Society and Solitude“ („Dru\u0161tvo i osama“), svoje vrijeme sa\u017eeo ovako: „Na\u0161e devetnaesto stolje\u0107e je doba alata. Oni izrastaju iz na\u0161e anatomske strukture. ‘\u010covjek je mjera svih stvari’, rekao je Aristotel<\/a>[245<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; ‘ruke su oru\u0111e svih oru\u0111a, um je oblik svih oblika’. Svi alati i strojevi na zemlji samo su produ\u017eetak udova i osjetila.“<\/a>[246<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Isti autor za ljude svog nara\u0161taja ka\u017ee da su se uz pomo\u0107 alata, „najve\u0107ih mogu\u0107ih produ\u017eetaka \u010dovjekovih sposobnosti“, „protegnuli u svakom pravcu“ i da se \u010dini kao da su priskrbili „jo\u0161 ruku, nogu i o\u010diju“<\/a>[247<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a svoju misao o tehnologijama kao ekstenzijima \u010duvstava zaokru\u017euje pi\u0161u\u0107i o, iz povijesti medija poznatom Morseu i njegovoj ideji da svako slovo abecede pretvori u elektri\u010dni impuls: „\u0160to da ka\u017eemo o prekooceanskom telegrafu, tom produ\u017eetku oka i uha, \u010dija je iznena\u0111uju\u0107a djelotvornost zapanjila ljudski rod, jer \u010dinilo se kao da intelekt odgaja surovu zemlju i da se u nevoljnom mozgu, po prvi put, u \u017eivot budi misao.“<\/a>[248<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Sedamnaest godina poslije, 1887., Henry Ward Beecher \u0107e u svojim „bilje\u0161kama s propovijedaonice“ zabilje\u017eiti kako je alat u stvari „produ\u017eetak ljudske ruke“ i kako „strojevi nisu ni\u0161ta nego slo\u017eeni alati“. Radi toga, nastavit \u0107e,\u00a0 „svaki onaj koji izumljuje strojeve zna\u010dajno uve\u0107ava \u010dovjekove sposobnosti i blagostanje“<\/a>[249<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a u svom odu\u0161evljenju novim<\/em> tehnologijama, njegovom vremenu suvremeni medij, prije spomenuti telegraf, u\u010dinit \u0107e metaforom samog Logosa, posrednika izme\u0111u „Bo\u017ejeg srca i ljudske patnje“.<\/a>[250<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Stav da su tehnolo\u0161ki izumi, ovdje komunikacijski alati, produ\u017eetak \u010dovjekovih sposobnosti, posebno \u010dovjekovih osjetila, nije bio rezerviran samo za protestantske heretike <\/em>i etike<\/em>, Emersona i Beechera jer Ogden i Richards, jedni od pionira semiotike, 1923. u „The Meaning of Meaning“, „zna\u010denju zna\u010denja“, ovako ka\u017eu za medij jezika i medije op\u0107enito: „Premda se o jeziku \u010desto govori kao o komunikacijskom mediju, bilo bi bolje dr\u017eati ga alatom; svi alati su ekstenzije ili istan\u010danja na\u0161ih osjetilnih organa. Teleskop, telefon, mikroskop, mikrofon…(mediji, op.DK<\/em>) su na\u0161i produ\u017eeci, bilo da su, kao produ\u017eeci osjetila receptivni, bilo da su, kao sredstva kojima se nastavljaju na\u0161e aktivnosti \u2013 manipulativni.“<\/a>[251<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Teoreti\u010dar suvremenih medija, Robert K. Logan, nastavljaju\u0107i povijesni niz onih koji su o medijima govorili kao na\u0161im vlastitim ekstenzijama, navodi Lewisa Mumforda i njegov rad iz 1934., „Tehnics and Civilization“: „Alati i pribor koje je \u010dovjek koristio tijekom ve\u0107eg dijela svoje povijesti bili su, uglavnom, produ\u017eeci njegova vlastitog organizma; oni nisu imali \u2014 \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, \u010dinilo se da nisu imali \u2014 samostalno postojanje. Alati su, onome koji ih je koristio, izo\u0161travali o\u010di i usavr\u0161avali njegove vje\u0161tine istovremeno ga u\u010de\u0107i da po\u0161tuje prirodu materijala koji obra\u0111uje. Alat je \u010dovjeka doveo u ve\u0107u harmoniju s okolinom, ne samo zato jer mu je omogu\u0107io da okolinu preobli\u010dava nego zato jer mu je pokazao njegova ograni\u010denja. U snu je \u010dovjek bio svemo\u0107an: u stvarnosti je morao odmjeriti te\u017einu kamena kako ne bi klesao stijene ve\u0107e od onih koje mo\u017ee nositi.“<\/a>[252<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Ovako Logan dolazi do Marshalla McLuhana za \u010diju knjigu „Understanding Media: The Extensions of Man“ ka\u017ee da se nadogra\u0111uje na Ogdena, Richardsa i Mumforda i gdje je McLuhanova izreka o tehnologijama koje „nisu ni\u0161ta drugo nego produ\u017eetak nas samih“, sredi\u0161nja tema njegovog razumijevanja medija i na\u010dina na koji isti utje\u010du na ljude.<\/a>[253<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Marshal McLuhan je, prema Phillipu Breyu, a zajedno s Ernstom Kappom i Davidom Rothenbergom, najzna\u010dajniji zastupnik teorije o tehnologijama kao ekstenzijama \u010dovjekovih kompetencija, teorije koja u svom osnovnom obliku dr\u017ei da su „tehni\u010dki predmeti produ\u017eetak \u010dovjekovog organizma na na\u010din da ili repliciraju ili amplificiraju tjelesne i mentalne sposobnosti“.<\/a>[254<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Navedenu teoriju McLuhan ve\u0107 1966. stavlja u podnaslov svoje knjige, gdje u samom uvodu pi\u0161e: „Tijekom mehani\u010dkog doba produ\u017eili smo svoja tijela u prostoru. Danas, nakon vi\u0161e od stolje\u0107a elektri\u010dne tehnologije, i na\u0161 sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav sudjeluje u globalnom zagrljaju, a prostor i vrijeme, barem na na\u0161emu planetu, vi\u0161e ne postoje. Veoma brzo pribli\u017eavamo se zavr\u0161noj fazi \u010dovjekovih produ\u017eetaka – tehnolo\u0161koj simulaciji svijesti, kada \u0107e kreativni proces spoznavanja kolektivno i zdru\u017eeno obuhva\u0107ati cijelo ljudsko dru\u0161tvo, jednako kao \u0161to smo preko raznih medija ve\u0107 produ\u017eili svoja osjetila i \u017eivce.“<\/a>[255<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Brey \u0107e McLuhanov stil nazvati „neformalnim“ i na\u010dinom pisanja koji nam „ne daje jasnu definiciju ekstenzije, niti produ\u017eetke precizno klasificira“ ali unato\u010d tome je iz McLuhana mogu\u0107e i\u0161\u010ditati \u0161to isti misli kad ka\u017ee „produ\u017eetak“. Ovo posebno dolazi do izra\u017eaja kad McLuhan umjesto „produ\u017eecima“ medije naziva „prevoditeljima“<\/a>[256<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, „poja\u010diva\u010dima“<\/a>[257<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i „replikama“<\/a>[258<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a iz \u010dega zaklju\u010dujemo da su McLuhanovi mediji amplifikacija i akceleracija postoje\u0107ih ljudskih kompetencija i pona\u0161anja. I sam McLuhan pi\u0161e u 10. poglavlju:\u00a0 „U ovoj se knjizi stalno ponavlja da sve tehnologije produ\u017euju na\u0161 tjelesni i \u017eiv\u010dani sustav kako bi se pove\u0107ala mo\u0107 i brzina. Ako, opet, takvih pove\u0107anja mo\u0107i i brzine ne bi bilo, na\u0161i novi produ\u017eeci ne bi se javljali ili bi bili odba\u010deni.“<\/a>[259<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      U dru\u0161tvima koje nazivamo tradicionalnima na\u010din razmi\u0161ljanja je oblikovan obi\u010dajima i mitovima koje nije mogu\u0107e objasniti i opravdati racionalnim putem i zato tradicionalna dru\u0161tva zaziru od, a mogli bi re\u0107i i zabranjuju, pitanja koja bi „poljuljala“ njihov sustav vjerovanja. Povijest nam pokazuje da su dru\u0161tva koja nazivamo „modernima“, suvremenima, bila ona dru\u0161tva u kojima su se gore navedeni, tradicionalni sustavi, prvi put otvoreno kriti\u010dki propitivali a Prosvjetiteljstvo 18. stolje\u0107a je tra\u017eilo da se svi obi\u010daji i institucije opravdaju kao korisni za \u010dovje\u010danstvo. Upravo pod utjecajem ove „potra\u017enje“, znanost i tehnologija su postale nova osnova za vjerovanje a kultura je bila preoblikovana u onu koju danas nazivamo racionalnom. <\/p>\n

      Tehnologija je vremenom postala toliko sveprisutna u ljudskim dru\u0161tvima da se ona nisu mogla oduprijeti dominaciji „tehnologijskog“ na\u010dina razmi\u0161ljanja. Znanstvena i tehnolo\u0161ka racionalnost postala je prostor uma u kojemu se tehnologija prihva\u0107a jednakom lako\u0107om kojom su se u tradicionalnim dru\u0161tvima prihva\u0107ali mitovi i obi\u010daji. U kontekstu prosvjetiteljskih zahtjeva za korisno\u0161\u0107u, ova kultura je zaista korisna i ovdje ne moramo spominjati na koje su sve na\u010dine znanost i iz nje izlaze\u0107a tehnologija, koja povratno, opet omogu\u0107uje znanstveni progres, u korisnom smislu unaprijedile ljudski \u017eivot. Ali utilitarnost je samo jedan aspekt i zato \u0107e filozofija s punim pravom po\u010deti sa svojim pitanjima o tome koliko je tehnologija unaprijedila ljudski \u017eivot u drugim aspektima tj. u onom vrijednosnom, eti\u010dkom ili op\u0107enito oplemenjuju\u0107em smislu.<\/p>\n

      Ameri\u010dki filozof Andrew Feenberg ka\u017ee da su se ova pitanja nalazila u samim za\u010decima tzv. zapadne misli i da je sama filozofija zapo\u010dela kao „tuma\u010denje svijeta na osnovi \u010dinjenice da je \u010dovje\u010danstvo ‘radna animalna vrsta’ koja postojano radi na transformaciji prirode“<\/a>[260<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Isti autor ka\u017ee da iz ovakvog svjetonazora izlaze temeljne razli\u010ditosti filozofijskih pravaca zato suprotstavlja pojmove physis<\/em> and poi\u00easis<\/em> te egzistenciju i esenciju. Feenberg zaklju\u010duje: „Mi, kao i oni (anti\u010dki filozofi, op.DK<\/em>), razlikujemo prirodu i stvari koje proizvodimo, artefakte. Mi, kao i oni razlikujemo egzistenciju i esenciju. Ali na\u0161e definicije tih pojmova su razli\u010dite. Za nas, esencije su dogovorene a ne stvarne. Zna\u010denje i svrha stvari je ne\u0161to \u0161to stvaramo a ne ne\u0161to \u0161to otkrivamo. U skladu s tim se pro\u0161iruje procjep izme\u0111u \u010dovjeka i svijeta. Mi vi\u0161e nismo u svijetu kao „kod ku\u0107e“, mi svijet podla\u017eemo sebi. Osnovna razlika izme\u0111u nas i njih je ontologija. Ova na\u0161a ontologija se vi\u0161e ne bavi pitanjem \u0161to ne\u0161to jest nego kako ne\u0161to radi. Znanost odgovara na ovo pitanje ali esencija, su\u0161tina, ostaje sakrivena.“<\/a>[261<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U ovakvom poretku stvari, tehnologija susre\u0107e prirodu kao sirovi materijal, ne kao ono \u0161to se razvija samo po sebi i samo iz sebe nego kao ne\u0161to \u0161to treba biti transformirano u \u0161to god mi po\u017eelimo. U ovome je razlika izme\u0111u mehanicisti\u010dkog i teleolo\u0161kog<\/a>[262<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pogleda na svijet: svijet je, prema prvom, ovdje bez neke inherentne svrhe i kao takav, treba bi kontroliran i iskori\u0161ten. Ako ovako razumijemo stvarnost onda nema nikakve zapreke na\u0161im „istra\u017eivanjima“ svijeta: sve je dozvoljeno. <\/p>\n

      Paralelno s ovim stavovima postoje i ona razmi\u0161ljanja koje op\u0107enito nazivamo deterministi\u010dkima: u sociologiji se, jo\u0161 od Marksa, dr\u017ei da je tehnolo\u0161ki napredak ono \u0161to pokre\u0107e svjetsku povijest. Deterministi ne vjeruju da ljudi kontroliraju tehnologiju nego sasvim suprotno, da tehnologija kontrolira ljude. U ovom smislu svako znanstveno ili tehnolo\u0161ko otkri\u0107e, adresira neki aspekt na\u0161e naravi, ili ispunja neku od na\u0161ih osnovnih potreba ili postaje ekstenzija na\u0161ih sposobnosti. Odavde ideja o, prvo tehnologiji a onda i medijskoj tehnologiji i medijima samima, kao ekstenzijama \u010dovjeka i odavde promi\u0161ljanja o tome kako je u suvremnom svijetu tehnologija nadi\u0161la svaku drugu vrijednost<\/a>[263<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i odavde misao o tome kako smo, kao ljudi, samima sebi postali strojevi: po\u010dev\u0161i od polica na\u0161ih knji\u017eara pa do svih drugih mjesta razmjene informacija, opremljeni smo ekvivalentima „priru\u010dnika“ ili „upustava za upotrebu“ u svakom aspektu \u017eivota, od ljubavi, spolnosti i odgajanja djece do prehrane, gimnastike, zabave, zara\u0111ivanja i \u010dega sve ne<\/a>[264<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Samima sebi. Strojevi<\/a>[265<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

      Autor Reitlinger ka\u017ee da se na ovome mjestu sve svodi na dvojbu: ho\u0107e li neki nara\u0161taj izumiti kvalitativne alate za pobolj\u0161anje kvalitativnih osobina i tako nam pomo\u0107i da se uskladimo s jedinim \u0161to je postojano, s procesom promjene ili \u0107e nas, zaslijepljene svjetlom globalnog ekrana \u2013 progutati tehnolo\u0161ki mrak? Jo\u0161 uvijek ne mo\u017eemo posredstvom tehnologije osjetiti vjetar, miris mora ili okusiti komad vo\u0107a. Videoigre su napredovale s osjetilnim iskustvima inercije . Dexmo rukavica, na primjer, omogu\u0107uje hvatanje virtualnih objekata s(t)imuliraju\u0107i da su fizi\u010dki. To je otvaranje novih osje\u0107aja i mo\u017eda novih osjetila. Tehnologija \u0107e nam pomo\u0107i da slu\u0161amo druge frekvencije, uhvatimo nove okuse ili uhvatimo pogled na ono \u0161to neke \u017eivotinje mogu samo promatrati. Sve je to uzbudljiv i neistra\u017een horizont. Ja\u010danje na\u0161ih osjetila tako\u0111er zna\u010di podizanje na\u0161ih mogu\u0107nosti znanja. Jo\u0161 vi\u0161e kada \u0107e nam me\u0111usobna povezanost ovih osjetila mo\u0107i dati do znanja \u0161to milijuni ljudi percipiraju. To bi bilo bitno za, na primjer, osje\u0107aj planeta. Tu se pojavljuju i granice po\u0161tivanja privatnosti i za sve to se svakako moramo pripremiti. Jer da bismo u\u0161li u svijet zajedni\u010dke senzorne revolucije, shva\u0107aju\u0107i njezine mogu\u0107nosti i granice, morali bismo razviti jo\u0161 jednu sposobnost za koju je Aristotel naslu\u0107ivao da je va\u017ena: djelovanje s moralnom odgovorno\u0161\u0107u. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      V.<\/strong><\/p>\n

      Ljudska su bi\u0107a, kako indvidualno tako i na dru\u0161tvenoj razini, trajno obilje\u017eena fenomenima posredovanja\u00a0 i komunikacije. Posredovanje je kao proces evoluiralo kroz mno\u0161tvo mehani\u010dkih sredstava i do\u0161li smo do toga da je sam medij va\u017eniji od sadr\u017eaja kojega posreduje jer \u2013 „medij je poruka“. Zato nas McLuhan poti\u010de da o medijima razmi\u0161ljamo uz pomo\u0107 Darwinovih pojmova prirodne selekcije i upu\u0107uje nas da, ako \u017eelimo ispravno protuma\u010diti svijet kojim mediji dominiraju nad ljudima, trebamo znati da je takvo razumijevanje u potpunosti ovisno o istra\u017eivanju \u010dinjenice da su mediji u stvari ekstenzije \u010dovjekovih kompetencija u materijalni svijet. Mediji su na\u0161i produ\u017eeci, bilo u, kao produ\u017eeci na\u0161ih osjetila, receptivnom, bilo u, kao sredstva kojima se nastavljaju na\u0161e aktivnosti, manipulativnom smislu. Na drugu stranu, evolucijski nas je mehanizam oplemenio u fizi\u010dkom ali potkapacitirao u metafizi\u010dkom kontekstu: na\u0161 senzorij se razvio da nam poka\u017ee onu verziju svijeta koja \u0107e nam omogu\u0107iti opstanak na planeti ali ni\u0161ta vi\u0161e od toga. Tako, ako su mediji ekstenzija na\u0161eg humanog perceptivnog aparata oni su po prirodi i ekstenzija onoga \u0161to nam na\u0161a osjetila \u010dine: sakrivaju nam istinu a pokazuju nam samo ono \u0161to nam je potrebno da bi ispunili svoje primarne evolucijske potrebe. U ovom kontekstu bi bilo puno jednostavnije razmi\u0161ljati o utjecaju medija na pojedince i na dru\u0161tvo u cjelini jer bi kretali od premise da nam mediji po svojoj naravi, kao ekstenzije osjetila koja nam sakrivaju istinu, i sami tu istu istinu \u2013 moraju sakriti. Razumijevanjem medija kao ljudskih produ\u017eetaka vidjeli bi razloge atrofije onoga \u0161to Wright, McLuhanov profesor s po\u010detka, naziva interpretativnim procesom i kreativnom imaginacijom i u jednoj druga\u010dijoj budu\u0107nosti „svijet bi pripao nama jer bi proniknuli kroz njegovu iluziju“.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nOvaj \u010dlanak je kompilacija izabranih dijelova iz rada: Kova\u010di\u0107, Darko (2022). Mediji kao ekstenzije ljudskih osjetila u svjetlu su\u010deone teorije percepcije.<\/em> Diplomski rad. Vara\u017edin, Koprivnica: Sveu\u010dili\u0161te Sjever
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMcLuhan, Marshall (2008). Razumijevanje medija. Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em> (prev. David Prpa). Zagreb: Golden Marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nVidi: Hoffman, D.Donald (2019). The Case Against Reality (Why Evolution Hid the Truth from Our Eyes)<\/em>. New York, London: W.W. Norton & Company. U podru\u010dju evolucijske biologije Hoffman ovo naziva su\u010deona teorija percepcije (izv. Interface Theory of Perception) a u podru\u010dju filozofije uma \u2013 teorija svjesnog realizma (izv. Theory of Conscious Realism).
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nKad odgovorite na pitanje onda za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte nekog epikurejkoj praksi lije\u010denja filozofijom vi\u010dnog lije\u010dnika ili ljekarnika. Ili pro\u010ditajte Sulejmanpa\u0161i\u0107ev back-to-the-future<\/em> „\u017durnalizam \u2013 razara\u010d \u010dove\u010danstva“ iz 1936.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAli\u0107, Sead (2009). „Poznati McLuhan<\/em>“. Esej: Tokovi misli<\/em>. Behar, br. 89, Zagreb, 2009., str. 25-31<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n1960. godine McLuhan je skovao izraz „medij je poruka“ \u010dime je prvenstveno mislio da svaki medij isporu\u010duje informacije na druga\u010diji na\u010din i da je sadr\u017eaj temeljno oblikovan medijem njegova prijenosa. U ovom kontekstu, a u vremenu kad je internet tek prelazio iz akademske istra\u017eiva\u010dke mre\u017ee u otvoreni javni sustav, Alan Kay (1994) je rekao: „Svaki medij ima poseban na\u010din predstavljanja ideja koje nagla\u0161avaju odre\u0111ene na\u010dine razmi\u0161ljanja a umanjuju zna\u010daj onih drugih.“ Tako, iako televizijske vijesti imaju prednost pred novinskima jer nude „pokretnu“ sliku i prijenos u\u017eivo, \u010dine\u0107i pri\u010du \u017eivopisnijom, one su tako\u0111er kao medij puno br\u017ee. To zna\u010di da se, iz izvjestiteljske struke govore\u0107i, „pokriva“ puno vi\u0161e pri\u010da ali s puno manje „dubine“: televizijski narativ vjerojatno \u0107e biti blje\u0161taviji ali manje detaljan i s manje konteksta od iste pri\u010de objavljene u nekom mjese\u010dniku ili knjizi. Radi ovoga \u0107e ljudi koji ve\u0107inu svojih vijesti dobivaju s televizije, imati vlastiti pogled na svijet ili individualni do\u017eivljaj stvarnosti oblikovan ne sadr\u017eajem onoga \u0161to gledaju nego medijem kojim se sadr\u017eaj transferira. Zato je mogu\u0107e da medij bez ikakvog sadr\u017eaja (McLuhan za primjer uzima elektri\u010dnu svjetlost) bude, makar li\u0161en sadr\u017eaja \u2013 poruka.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nKaufman, G.F., Libby, L. (2012). “Changing beliefs and behavior through experience-taking<\/em>.” Journal of personality and social psychology 103 1 (2012): 1-19.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[219<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nCoupland, Douglas (2013). Extraordinary Canadians: Marshall McLuhan<\/em>. Toronto: Penguin Random House
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[220<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[221<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nLat. „informare“: od „in“(iz vani prema unutra) i „forma“ (oblik); uobli\u010diti, oblikovati
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[222<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPrema: Franco, P. (2018). Becoming Who You Are: Nietzsche on Self-Creation<\/em>. The Journal of Nietzsche Studies 49 (1): 52\u201377.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[223<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMcLuhan, M. (1955). „A Historical Approach to the Media<\/em>.“ Teacher’s College Record, vol. 57, no. 2, 1955, pp. 104-110.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[224<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nWright, H.W. (1925). The Moral Standards of Democracy<\/em>. New York: D. Appleton and Co. (86-87)
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[225<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nWright, H.W. (1937). Mechanism and Mind in Present-Day Social Life<\/em>. Manitoba Essays: Written in Commemoration of the Sixtieth Anniversary of the University of Manitoba. (      https:\/\/mcluhansnewsciences.com\/mcluhan\/<\/a>; pristupljeno 28.8.22.)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[226<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[227<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPrema: McEwen, Cameron (2013). Henry Wilkes Wright<\/em>. (      https:\/\/mcluhansnewsciences.com<\/a>; pristupljeno 28.8.22.)
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[228<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nWhitehead, vjerojatno najpoznatiji po tome \u0161to je povijest zapadne filozofije opisao kao skup „fusnota“ ispod Platonovih ideja, dr\u017eao je da civilizacija napreduje pove\u0107anjem broja va\u017enih operacija koje mo\u017eemo napraviti bez razmi\u0161ljanja. Automatski. Rekli bi: mehani\u010dki. Da li je McLuhanu mo\u017eda ovo bila inspiracija da 1961. godine u samo tri mjeseca iznjedri Gutenbergovu galaksiju, knjigu u kojoj analizira u\u010dinke masovnih medija, posebno tiskarskog stroja, na europsku kulturu i ljudsku svijest? Coupland doslovno ka\u017ee je McLuhan knjigu sklepao. („to rig up“. eng. sklepati, pejor. lo\u0161e napraviti, na brzinu, kojekako sastaviti; skalupiti [sklepati ku\u0107icu].; https:\/\/jezikoslovac.com\/word\/qe68; pristupljeno 1.9.2022.)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[229<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nCoupland, Douglas (2013). Ibid.<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[230<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPrema: Desmet, R. i Irvine, A. (2018) “Alfred North Whitehead<\/em>”. The Stanford Encyclopedia of Philosophy.;       https:\/\/plato.stanford.edu\/entries\/whitehead\/<\/a> (pristupljeno 1.9.2022.)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[231<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nBecker, E. (1962). The Birth and Death of Meaning: An Interdisciplinary Perspective on the Problem of Man<\/em>. London: Free Press<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[232<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[233<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nKapp, Ernst (2018). Elements of a Phylosophy of Technology.<\/em> Trans. Lauren K. Wolfe. Minneapolis: University of Minnesota Press.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[234<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nLawson, Clive (2010). Technology and the Extension of Human Capabilities<\/em>. Journal for the Theory of Social Behaviour 40(2):207 – 223<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[235<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMcLuhan, M. (2008). Razumijevanje medija: Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em>. Zagreb: Golden Marketing\/ Tehni\u010dka knjiga<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[236<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[237<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nLawson, C. (2010). Ibid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[238<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHegel, G. W. F. (1899). The Philosophy of History<\/em>, trans. J. Sibree, vol. 10, Introduction, p. 6<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[239<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMcCleery, I. (2009). A sense of the past: exploring sensory experience in the pre-modern world<\/em>. Brain, Volume 132, Issue 4, April 2009, pp. 1112\u20131117<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[240<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAbulafia, D. (2008). The Discovery of Mankind<\/em>. New Haven and London: Yale University Press.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[241<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHacke, D.; Musselwhite P. (2018). Empire of the Senses: Sensory Practices of Colonialism in Early America<\/em>. Leiden and Boston: Brill Publishing
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[242<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nSmith, M. (2007). Sensory History<\/em>. Oxford: Berg. Nav. u McCleery, Iona (2009). Ibid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[243<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAko su osjetila sredstvo kolonizacije, koliko su vi\u0161e sredstvo kolonizacije produ\u017eeci osjetila \u2013 mediji. Zato nije ni\u0161ta iznena\u0111uju\u0107e da su i povijesni i suvremeni mediji produ\u017eena ruka „carstva“: tobo\u017ee unaprije\u0111uju\u0107i novim teehnologijama kvalitetu \u017eivota koloniziranih, „imperij“ svevide\u0107im okom istovremeno i gleda i gledan je.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[244<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nAli\u0107, Sead (2010). Philosophy of Media \u2013 Is the Message<\/em>. Synthesis Philosophica 50. (2\/2010) pp. 201-210<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[245<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nKako se ovdje radi o „navo\u0111enju navoda navodnog navoda“ (Sokratov navod Protagore u Platonovom spisu Teetet, 152a) Emersonu se nema \u0161to zamjeriti jer je ovaj ionako dr\u017eao da je svaki \u010dovjek „ukupnost citata svih njegovih prethodnika“.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[246<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nEmerson, Ralph Waldo (1870). Society and Solitude. Twelve chapters<\/em>. Boston and New York: Houghton, Mifflin and Co. (str.129)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[247<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nEmerson, Ralph Waldo (2000). The Essential Writings of Ralph Waldo Emerson<\/em>. Brooks Atkinson, ed.; New York: The Modern Library (str.860)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[248<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nEmerson, Ralph Waldo (1870). Ibid.<\/em> (str.132)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[249<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nBeecher, Henry Ward (1887). Proverbs from Plymouth Pulpit<\/em>.William Drysdale,ed. New York: D. Appleton and Co. (str.44)
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[250<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nBeecher, Henry Ward (1887). Ibid.<\/em> (str.146)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[251<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nOgden, C.K., Richards I.A. (1923). The Meaning of Meaning. A study of the influence of language upon thought and of science of symbolism<\/em>. New York: A Harvest Book (str.98); Ve\u0107 se ovdje, premda izme\u0111u redova, mo\u017ee i\u0161\u010ditati zlosutni navje\u0161taj medijske zlouporabe jer mediji izlaze iz „Emerson-Beecherove“ propovijedni\u010dke domene „pokoravanja Zemlje“ (prema: Biblija, Postanak 1:28) i postaju sredstva, prvo manipulacije a onda i pokoravanja Zemljanih: „kad ba\u0161 i ne mo\u017eemo pokazati sve medvjede koje smo ulovili, onda pri\u010damo lova\u010dke pri\u010de, crtamo lova\u010dke slike i, za jednu nijansu profinjenije od jezika i crte\u017ea, proizvodimo lova\u010dke fotografije“.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[252<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMumford, Lewis (1934). Tehnics and Civilization. London: Routledge and Kegan Paul Ltd. (str.347); nav. u Logan, Robert K. (2019). Understanding Humans: The Extensions of Digital Media. Information 2019, 10, 304. Department of Physics and St. Michael’s College, University of Toronto, Canada<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[253<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nLogan, Robert K. (2019).Ibid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[254<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nBrey, Phillip (2000). ‘Technology as Extension of Human Faculties<\/em>.’ Metaphysics, Epistemology, and Technology. Research in Philosophy and Technology, vol 19. Ed. C. Mitcham. London: Elsevier\/JAI Press. (str.19)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[255<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMcLuhan, Marshall (2008).Ibid.<\/em> (str.9)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[256<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nUmjesto Prpinog izraza „pretvara\u010di“ (pog.VI) prevodimo prema izvorniku „translators: hrv. prevoditelji“. Smatramo da je izraz „prevoditelji“ bolji iz razloga \u0161to je prevo\u0111enje kao aktivnost promjena jezi\u010dnog koda poruke a ne promjena njezine „tvari“ tj. su\u0161tine (\u0161to sugerira „pre-tvar<\/em>-anje“).<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[257<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n„U slu\u0161no-taktilnoj Europi televizija je poja\u010dala osjet vida…“ (str.44) ili „Kao poja\u010danje i produ\u017eenje vizualne funkcije, fonetsko pismo u svakoj pismenoj kulturi umanjuje ulogu ostalih osjetila: sluha, opipa i okusa.“ (str.79)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[258<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n„Ukratko, mudrost mita o Narcisu nikako ne govori da se Narcis zaljubio u ne\u0161to \u0161to je smatrao za vlastitu li\u010dnost. Njegovi bi osje\u0107aji prema tomu liku o\u010dito bili posve druk\u010diji da je znao kako ovaj predstavlja njegov produ\u017eetak (extension<\/em>) ili repliku (repetition<\/em>).“ (str.41)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[259<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nMcLuhan, Marshall (2008).Ibid.<\/em> (str.83) <\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[260<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nFeenberg, Andrew (2022). Meaning and Existence<\/em>. Dialogues in Philosophy and Technology. Research Seminar VII (16\/17 March 2022). (      https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=0GlZtvpmIQI&t=1333s<\/a> ; pristupljeno: 1.07.22.)<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[261<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nFeenberg, Andrew (2022).Ibid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[262<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n„Teleologija (gr\u010dki \u03c4\u03ad\u03bb\u03bf\u03c2, genitiv \u03c4\u03ad\u03bb\u03b5o\u03c2: kraj, svr\u0161etak; cilj, svrha + -logija), prema Ch. Wolffu (koji je skovao izraz), znanost o svrhovitosti. Prema tomu je nauku teleologijski (svrhovito) odre\u0111eno ne samo ljudsko djelovanje nego i cjelokupno doga\u0111anje u prirodi i povijesti. Teleologija je antropocentri\u010dna kada pretpostavlja da je sve stvoreno kako bi bilo na raspolaganju \u010dovjeku, metafizi\u010dka kada tvrdi da sve u svijetu ima svoju posljednju svrhu i da je pro\u017eeto njome, transcendentna kada pretpostavlja neko izvansvjetno bi\u0107e koje postavlja svrhe, imanentna (u Aristotelovu smislu) kada svrhe promatra kao one koje le\u017ee u samim stvarima. Po I. Kantu, teleologija je samo regulativna, heuristi\u010dka, tj. ona ima zna\u010denje samo za spoznaju izvanjskoga svijeta, ali ni\u0161ta ne govori o njem samom.“; teleologija. Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje. (Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 11. 7. 2022. <      http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=60737<\/a>>.) <\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[263<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPrema: Carman, Taylor (2009). Heidegger’s Analytic. Interpretation, Discourse and Authenticity in Being and Time.<\/em> Cambridge: Cambridge University Press.; Heidegger ka\u017ee da kao ljudi mo\u017eda tehnologijom kontroliramo svijet ali nemamo kontrolu nad na\u0161om opsesivnom potrebom za kontroliranjem.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[264<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nIbid.<\/em><\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[265<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nReitlinger E. u: Kapp, Ernst (2018).Ibid.<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Abulafia, D. (2008). The Discovery of Mankind<\/em>. New Haven and London: Yale University Press.<\/p>\n

      Ali\u0107, S. (2009). „Poznati McLuhan<\/em>“. Esej: Tokovi misli<\/em>. Behar, br. 89, Zagreb, 2009., str. 25-31<\/p>\n

      Ali\u0107, S. (2010). Medij jezika<\/em>. Metodi\u010dki ogledi 17 (2010) 1-2. str. 107-132<\/p>\n

      Ali\u0107, S. (2010). Philosophy of Media \u2013 Is the Message<\/em>. Synthesis Philosophica 50. (2\/2010) pp. 201-210<\/p>\n

      Becker, E. (1962). The Birth and Death of Meaning: An Interdisciplinary Perspective on the Problem of Man<\/em>. London: Free Press<\/p>\n

      Beecher, H.W. (1887). Proverbs from Plymouth Pulpit<\/em>.William Drysdale,ed. New York: D. Appleton and Co. (str.44)<\/p>\n

      Brey, P. (2000). „Technology as Extension of Human Faculties<\/em>“. Metaphysics, Epistemology, and Technology. Research in Philosophy and Technology, vol 19. Ed. C. Mitcham. London: Elsevier\/JAI Press. (str.19)<\/p>\n

      Coupland, D. (2013). Extraordinary Canadians: Marshall McLuhan<\/em>. Toronto: Penguin Random House<\/p>\n

      Emerson, Ralph W. (1870). Society and Solitude. Twelve chapters<\/em>. Boston and New York: Houghton, Mifflin and Co. (str.129)<\/p>\n

      Emerson, Ralph W. (2000). The Essential Writings of Ralph Waldo Emerson<\/em>. Brooks Atkinson, ed.; New York: The Modern Library (str.860)<\/p>\n

      Franco, P. (2018). Becoming Who You Are: Nietzsche on Self-Creation<\/em>. The Journal of Nietzsche Studies 49 (1): 52\u201377.<\/p>\n

      Hoffman, D.D. (2019). The Case Against Reality (Why Evolution Hid the Truth from Our Eyes).<\/em> W.W. Norton & Company, New York, London<\/p>\n

      Kapp, Ernst (2018). Elements of a Phylosophy of Technology.<\/em> Trans. Lauren K. Wolfe. Minneapolis: University of Minnesota Press.<\/p>\n

      Kaufman, G.F., Libby, L. (2012). “Changing beliefs and behavior through experience-taking<\/em>.” Journal of personality and social psychology 103 1 (2012): 1-19<\/p>\n

      Lawson, C. (2010). Technology and the Extension of Human Capabilities<\/em>. Journal for the Theory of Social Behaviour 40(2):207 \u2013 223<\/p>\n

      Logan, R.K. (2019). Understanding Humans: The Extensions of Digital Media<\/em>. Information 2019, 10, 304. Department of Physics and St. Michael’s College, University of Toronto, Canada<\/p>\n

      McLuhan, M. (1955). „A Historical Approach to the Media<\/em>.“ Teacher’s College Record, vol. 57, no. 2, 1955, pp. 104-110.<\/p>\n

      McLuhan, M. (2008). Razumijevanje medija. Mediji kao \u010dovjekovi produ\u017eeci<\/em>. prev. David Prpa. Zagreb: Golden Marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga<\/p>\n

      Ogden, C.K., Richards I.A. (1923). The Meaning of Meaning. A study of the influence of language upon thought and of science of symbolism<\/em>. New York: A Harvest Book (str.98)<\/p>\n

      Pais A. (1982). Subtle is the Lord : The Science and the Life of Albert Einstein<\/em>. Oxford: Oxford University Press<\/p>\n

      Wright, H.W. (1925). The Moral Standards of Democracy<\/em>. New York: D. Appleton and Co. (86-87) <\/p>\n

       <\/p>\n

      Sensorium McLuhanus<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      In this paper, we analyze some of the basic theses of media theorist Marshall McLuhan and compare them with relevant contemporary theories. Furthermore, having defined the relationship between technological inventions, extensions and technological determinism, we explore arguments about the historical and cultural conditioning of human perception. We observe the phenomenon of perception in the philosophical sources of ancient Greece and compare it with the knowledge of contemporary neurobiology. We present the specifics of Donald Hoffman\u2019s Interface theory of perception and analyze the phenomena of space and time in relation to his theses. In the context of the confrontation of old and current theories, we define the conclusion about media as extensions of the human sensorium.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> McLuhan, Hoffman, media as extensions, human senses, perception.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  12(22)#9 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.12.22.9<\/a>
      \nUDK 004.8-047.86
      \nIzvorni \u010dlanak
      \nOriginal scientific paper
      \nPrimljeno: 26.1.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Leo Katunari\u0107<\/span><\/p>\n

      Samostalni umjetnik, Hrvatska
      \nleokadele@gmail.com<\/p>\n

      Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture

      \n(Izbrisan<\/em>o u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (390 KB), Hrvatski, Str. 3735 – 3751
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Na\u0161e doba digitalne kulture eksplozija je jezika izvedbe i spektakla, te cirkulacija samo-reguliraju\u0107ih zna\u010denja u svim komunikacijskim dru\u0161tvenim kanalima. Tvrdnja da je identitet izvo\u0111enje odavno je zastarjela. Sada smo izvedbu identiteta pretvorili u objekt za manipuliranje. Umjetnici su stolje\u0107ima koristili jezik teatralizacije, dopunjuju\u0107eg vi\u0161ka, vi\u0161eslojnosti zna\u010denja a subverziju smatrali preduvjetom svoje izvedbe. Takav registar danas je svakodnevan. Mo\u017ee li zato jezi\u010dni registar znanstvenog istra\u017eivanja, diskurs hladne laboratorijske analitike postati umjetni\u010dkim jezikom izvedbe novoga doba. Da li se na\u0161a dana\u0161nja subverzija halucinatornog sustava ekspanzije podataka izvodi jezikom znanstvenog istra\u017eivanja? Divlji ples \u0161amana preveden je u jezik programiranja i analize. Takvu novu mogu\u0107u realnost umjetni\u010dkog identiteta zapo\u010deo sam kao znanstveno istra\u017eivanje, a zavr\u0161io kao umjetni\u010dki projekt polifone forme izveden u zagreba\u010dkom Muzeju suvremene umjetnosti. Projekt je razvijen jezi\u010dnim kodovima znanstvenog laboratorija kojim ljudski izvo\u0111a\u010d pregovara sa strojnim bogovima oko izvo\u0111enja zajedni\u010dkog identiteta.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> brisanje, jezik uspostave, post-humana kultura, digitalna kultura, umjetni\u010dki jezik, umjetni\u010dki identitet, umjetni\u010dki projekt, polifona forma, zajedni\u010dki identitet.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      O strojevima i ljudima<\/strong><\/p>\n

      Uspon umjetne inteligencije u digitalnoj kulturi drugog desetlje\u0107a 21. st. proizlazi dijelom i iz straha ljudi od gubitka mogu\u0107nosti odre\u0111ivanja preciznih zna\u010denja izvedbi kojima se odr\u017eavamo kao civilizacija. Umjetna inteligencija digitalne kulture (eng. Artificial Intelligence \/ AI) predstavlja se kao alat pomo\u0107i ljudima. Promotrimo li pomnije diskurs u kojem se pojavljuje i kojim se odr\u017eava, primijetit \u0107emo kako umjetna inteligencija koristi reprezentacijski registar poznat iz povijesti predstavljanja, od jezi\u010dnih konstrukcija i kreiranja privremenih „kona\u010dnih formi“ poput slika, pa sve do kompleksnih predstava proizvedenih hibridnim dramaturgijama. Iz toga proizlazi kako umjetna inteligencija te\u017ei samosvijesti, odnosno predstavljanju same sebe identitetom osobe. Po\u010detkom 21.st. zapo\u010deo sam niz znanstvenih istra\u017eivanja radi analize izvedbi kojima se rani oblici umjetne inteligencije pojavljuju u kiberprostoru, a posebno kao partneri mre\u017enih digitalnih zajednica. Naglim usponom umjetne inteligencije po\u010detkom dvadesetih godina 21. st. moje znanstveno istra\u017eivanje derivira u polifonu umjetni\u010dko – znanstvenu izvedbu, a koja se javno prikazuje kao oblik pregovaranja izme\u0111u stroja i \u010dovjeka oko budu\u0107eg post-humanog realiteta. Tako je istra\u017eivanje izvedeno kao projekt suvremene umjetnosti naslovljen Izbrisano \u2013 Dolazak Nestabilnih bogova<\/em>, a u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2021. i 2022. (Msu 2022). Projekt se odr\u017eava i razvija brojnim dramaturgijama izvedbe, ali i ra\u010dunalnim programiranjem, komunikacijom na dru\u0161tvenim digitalnim mre\u017eama, politiziranjem, nadmetanjem, kreiranjem nove religije, parodiranjem, medijskim sukobima i trgovanjem na digitalnim bitchain platformama.<\/p>\n

      Svrha izvo\u0111enja takvog projekta bila je dokazivanje odr\u017eivosti novih oblika izvedbe u digitalnoj kulturi, a koja se konstituira kao hibrid strojne izvedbene logike i ljudskih izvedbenih tradicija. Projekt se namjerno izvodi u Muzeju kako bi se naglasila potreba za umjetni\u010dkom izvedbom kao neizostavnim elementom komunikacije strojeva i ljudi. Tako projekt sadr\u017ei i izvodi brojne umjetni\u010dke forme; tekstove, video art, video performans, kazali\u0161nu predstavu, originalnu glazbu, slikarstvo i kiparstvo, suvremeni ples, digitalnu umjetnost u vi\u0161e formi (3d digitalno oblikovanje, 3d print, perzistentni virtualni svjetovi, video igre) itd. Projektom operira<\/em> suvremeni umjetnik koji je i znanstvenik, pa je tradicionalnu divlju \u0161amansku i umjetni\u010dku energiju ljudi sljubio u hibrid s analiti\u010dkom energijom strojeva. Svoje umjetni\u010dke nastupe izvodi odjeven u bijelu „uniformu“ laboratorijskog znanstvenika. Umjetni\u010dka forma projekta zapravo je emulacija dramatur\u0161kog procesa proizvo\u0111enja ljepote, a koja je ulaz u dubinske svjetove u kojima podaci prestaju biti rukovo\u0111eni analitikom i postaju ekstaze koji proizvode osobnosti. Labatut ka\u017ee kako na\u0161e iskustvo svijeta uop\u0107e nije realisti\u010dno ve\u0107 halucinatorno jer promatramo vi\u0161eslojno, pa nikada ne vidimo samo objekt nego i relaciju. Primjerice i cvijet i miris cvijeta i kome \u017eelimo pokloniti cvijet. Zaklju\u010duje kako je ljepota prva, a istina druga, to nije samo ljudska stvar“ (Labatut 2022).<\/p>\n

       <\/p>\n

      Kultura brisanja<\/strong><\/p>\n

      Dobu uspona umjetne inteligencije, drugog desetlje\u0107a 21. st., prethodi trend kulture brisanja<\/em> (eng. cancel culture). Kultura brisanja posljednji je uo\u010dljiv ljudski fenomen koji je proiza\u0161ao iz tradicionalnog diskursa o autenti\u010dnosti podataka, politi\u010dke korektnosti i op\u0107enito masmedijske kulture. Postupak javnog brisanja osoba koje su politi\u010dki nekorektne, a prema nejasnim kriterijima odre\u0111ene dru\u0161tvene grupe, odvija se dramaturgijom medijske kampanje pomije\u0161anom s politi\u010dkom akcijom, dramaturgijom internetskih mema<\/em> i dramaturgijom javne predstave. Za razumijevanje razlike izme\u0111u diskursa kulture otkazivanja i diskursa kojeg stvara uspon umjetne inteligencije va\u017eno je zapaziti kako se reakcije zahva\u0107enih osoba na brisanje sebe odvijaju kanalima tradicionalnih medija. Primjerice, britanska autorica Rowling protiv koje je pokrenuta ekstenzivna kampanja otkazivanja s dru\u0161tvenih mre\u017ea zbog iskazanog stava o spolnosti koji ne korespondira s aktualnim trendom,\u00a0 odvija se registrom tradicionalne komunikacije pisca i \u010ditatelja (Greenfield 2022). Rowling reagira jezikom svoje zone komfora \u2013 pisanjem i pisanim reakcijama u medijima, i time zapravo pokazuje da je cijeli diskurs jo\u0161 uvijek optere\u0107en tradicionalnim medijskim izvedbama prijenosa poruke iz sredi\u0161ta prema recipijentima. Dokazuje to i \u0161irenje izvedbe njezina otkazivanja \/ brisanja u neo\u010dekivanom pravcu: ruski predsjednik Putin, usred napada na Ukrajinu, isti\u010de cancel culture<\/em> i posebno primjer poku\u0161aja brisanja Rowling kao znak deklinacije zapadne civilizacije, a u \u010demu njegove istinoljubive snage ne \u017eele sudjelovati (Harrison 2022). Umjesto brisanja s dru\u0161tvenih mre\u017ea po\u017eeljnije je brisanje ratom. Kao \u0161to cancel culture<\/em> bri\u0161e otkazivanjem pra\u0107enja profila na dru\u0161tvenim mre\u017eama, tako i oni \u017eele izbrisati takav dru\u0161tveni trend koji smatraju nepo\u017eeljnim. I jedni i drugi brisanjem konstituiraju podru\u010dja \u010dista od prethodnog sadr\u017eaja, praznine koje omogu\u0107uju nove po\u010detke, mjesta za ispisivanje informacija korigiranih prema preferencijama onih koji bri\u0161u – neizbrisanih. Cancel kultura odraz je mentaliteta ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja terena od neistomi\u0161ljenika, politi\u010dkih neprijatelja ili dru\u0161tvenih ne\u017eeljenih pojava. Ali i reakcija na takvu kulturu je istovrsni poku\u0161aj zauzimanja pobjedni\u010dkih pozicija kojima \u0107e se javno potvrditi vlastito, predodre\u0111eno zna\u010denje. U sjeni takve komunikacije priop\u0107enjima, otkazivanjima, ratovanjima i brisanjima odvija se uspon strojne umjetne inteligencije koji petrificira trend nestabilnih zna\u010denja svih fenomena, ili svo\u0111enje doga\u0111anja na informacijske objekte.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Cirkulacija formi ili rulet zna\u010denja<\/strong><\/p>\n

      Suvremena digitalna kultura i zna\u010denja svodi na fenomene koji su podlo\u017eni manipulaciji. Derivat je to napora suvremene fizike da kreira matemati\u010dki model koji \u0107e objasniti za\u0161to se zna\u010denje zakona fizi\u010dke realnosti kreira slu\u010dajnostima. Einstein, primjerice, odbija prihvatiti slu\u010dajnost kao fizikalnu konstantu, izjavljuju\u0107i: Bog se ne kocka sa svemirom! (Baggot 2022). Ali \u010dak i u tradicionalnoj fizici, priznaje se nemogu\u0107nost brisanja informacije. Informacija je objekt konstituiran od energije u odre\u0111enim orbitama koji stvara relacije s drugim objektima i njegovo potpuno brisanje moralo bi brisati i te tragove, a \u0161to bi onda uni\u0161tilo tkanje svemira. Sli\u010dna situacija doga\u0111a se i u kiberprostoru, brisanje informacija s interneta ne garantira nestanak informacije jer se ona mo\u017ee rekonstruirati prema pozicijama relacija koje je stvorila. Zna\u010denje u kontekstu slu\u010dajnosti i nemogu\u0107nosti potpunog brisanja informacije postaje dramatur\u0161kom uputom za na\u010din formiranja privremene stabilnosti skupa podataka. Takva zna\u010denja imaju oblik predstave koja je privremena i nestabilna. Primjerice reakcija Rowling na organizirano otkazivanje s njezinih dru\u0161tvenih mre\u017ea ne izaziva tradicionalno uvjetovanu reakciju – korigiranja, isprike, pravne za\u0161titeili proizvodnje dru\u0161tvenog prezira prema cijelom trendu, ve\u0107 samo stvara objekt sazdan od svih izvedbi uklju\u010denih u doga\u0111anje. Kao da gledamo predstavu ili internetsku memu<\/em> ili sadr\u017eaj web stranice, a koji su ispunjeni svim mogu\u0107im izvedbama otkazivanja Rowling i njezinim reakcijama, ali i tragovima svih povezanih informacija i zna\u010denja. Tako imamo fotografije autorice, njezinu biografiju i reference na njezino dru\u0161tveno zna\u010denje postignuto njezinim literarnim djelom kao i poveznice na eksploziju njezinih ideja u dru\u0161tvenim i komercijalnim trendovima, a tu je i polemika sa grupom koja vodi kampanju otkazivanja, kalkulacija svih mogu\u0107ih ishoda, reakcije i komentari korisnika, medijske reakcije, analize ekonomskih pokazatelja utjecaja cijelog doga\u0111anja na popularnost proizvoda, beskrajno \u0161irenje koncentri\u010dnih krugova koji se pune informacijama odre\u0111enih grupa, suprotstavljenih strana, izra\u010dunima budu\u0107ih vrijednosti proizvoda, subjekta i grupa\u2026 Umjesto odre\u0111enih pozicija nazna\u010denih tekstom, imamo hiper-tekstove<\/em> sastavljene od dinami\u010dnih simbola, tehnolo\u0161ke pozornice koja tekstove automatski prevode u zna\u010denja i cirkulaciju formi koje bri\u0161u ta zna\u010denja. Jo\u0161 Derride isti\u010de osnovne uvjete za mogu\u0107nost odvijanja takve igre, a koju naziva dekonstrukcijom, takvu igru u tekstu naziva dekonstrukcijom, a koji neobi\u010dno podsje\u0107aju na dramatur\u0161ki kod izvedbene igre: strukturiranje razumijevanja uro\u0111enim nagonom za fokalnom to\u010dkom, redukcija zna\u010denja na definicije i diff\u00e9rance <\/em>ili nemogu\u0107nost odre\u0111ivanja jednog zna\u010denja zbog stalne proizvodnje opozicije (Turner 2016). <\/p>\n

      Bitno obilje\u017eje suvremene digitalne kulture drugog desetlje\u0107a 21. st. jest nediskriminativan tretman svakog podatka. Kada ljudski korisnik sudjeluje u kiberprostoru ono \u0161to on stvara kao sadr\u017eaj jednako je vrijedno kao i sama akcija djelovanja. Zato \u0161to je na\u010din konstituiranja i odr\u017eavanja kiberprostora reduciranje svakog ulaza na podatak, ili brisanje svih vi\u0161kova kako bi se definirala trenutna funkcionalnost. Svaki takav podatak reducira se dalje u kod, a kod prebacuje u bazu. U bazama podataka jedina mogu\u0107nost identiteta jest opozicija prema drugim podacima. Takva razli\u010dnost u okoli\u0161u perpertualnog preina\u010divanja formi ne tvori se sadr\u017eajem kojemu je informacijski objekt kontejner, nego prema na\u010dinu na koji izvodi. Svojstvo kodiranosti informacijskom objektu omogu\u0107uje komunikaciju s drugim kodovima, te zajedni\u010dko reagiranje na pobudu, a prema navodima koje nazivamo metapodaci<\/em>. Metapodaci <\/em>su jednostavan skup informacija o mogu\u0107nostima koje informacijski objekt posjeduje za izvedbu, a najva\u017enija osobina im je da su pridru\u017eeni, vanjski. Svojstvo izvanjskosti omogu\u0107uje im da se pojavljuju i nestaju, da se bri\u0161u i stvaraju praznine koje poti\u010du \u017eudnju i agonalni nagon. Drugim rije\u010dima, izvedba metapodacima odre\u0111uju zna\u010denje, a koje se istim na\u010dinom mo\u017ee promijeniti ili posve nestati. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Praznina je oblik (umjetne inteligencije)<\/strong><\/p>\n

      Suvremene aktivnosti oko podu\u010davanja\/treniranja umjetne inteligencije otkrivaju mehanizame kojima se veliku bazu podataka poti\u010de na aktivnost sli\u010dnu igri. Takva igra po\u010dinje sabiranjem velikog broja podataka, nastavlja se definiranjem parova slika-rije\u010d i naposljetku brisanjem izaziva reakcija sli\u010dna izvedbenom nagonu. Ashe navodi obja\u0161njenje profesora Ommera, voditelja grupe za ra\u010dunalnu viziju i u\u010denje pri Sveu\u010dili\u0161tu M\u00fcnchen Njema\u010dka, kako oni sami ne tra\u017ee slike na internetu koje su im potrebne za podu\u010davanje umjetne inteligencije, ve\u0107 preuzimaju \u0161to su drugi ve\u0107 ranije u\u010dinili. Milijarde slika i web stranica javno dostupnih na internetu druge su agencije ve\u0107 skinule i rasporedila u setove podataka kao parovi tekst \u2013 slika, baziraju\u0107i ih na faktorima kao \u0161to su jezik, rezolucija, svi\u0111anje ili predvi\u0111eni estetski rezultat koji se formira bodovanjem putem AVA sustava<\/em>, dakle pretprogramiranog seta vrijednosti (Ashe 2022). Umjetna inteligencija u\u010di se relaciji vizualne strukture prema tekstu. O\u010dekivani rezultat je model umjetne inteligencije koji, kao dramaturg, zadaje upute ili navode (eng. prompt), a kako bi prizvao odre\u0111ene informacije (koje mogu biti kompleksni skupovi podataka reprezentirani jednostavnom ikonom) u javnu izvedbu na pozornici ekrana.Drugim rije\u010dima, umjetna inteligencija obrazovana izlaganjem bezbrojnim podacima trebala bi samostalno prepoznavati, pa i kreirati zna\u010denja. Prvotni rezultati takvog pristupa nisu dali \u017eeljeni u\u010dinak. Umjetna inteligencija nije prepoznavala hijerarhiju vrijednosti ponu\u0111enih parova informacija, a u smislu tradicionalnog ljudskog vrednovanja, te je proizvodila toliku koli\u010dinu pogre\u0161aka da je dovodila u pitanje osnovnu funkcionalnost sustava. Tek kada je u obu\u010davanje umjetne inteligencije uveden princip stvaranja \u017eudnje za popunjavanjem praznine, dakle dinamika brisanje \u2013 \u017eudnja – feti\u0161, do\u0161lo je do zamjetnog pobolj\u0161anja u funkcioniranju. Brisanjem se ne bri\u0161e informacija (\u0161to je fizikalno nemogu\u0107e)\u00a0 nego nazivnici, metapodaci<\/em>, koji su tu informaciju privremeno dovodili u mre\u017enu formaciju objekta. Energija informacije sada je slobodna spona i kolabira u neka primordijalna stanja. Umjetnu inteligenciju dovodi se u poziciju aktivnog sudionika izvedbe. Dramaturgijom izvedbe podatke se podu\u010dava da igraju ulogu samosvjesne osobnosti. Osnovni pokreta\u010d takve dramaturgije je igra brisanjem. Ashe pi\u0161e kako se tako dobiva mo\u0107an model umjetne inteligencije sposoban za provo\u0111enje tranzicije izme\u0111u slika i rije\u010di. Tako pripremljen model dovodi se u stanje sposobnosti za samostalno odlu\u010divanje\u00a0 postupkom nazvanim difuzija, a u \u010dijem je temelju izvedba brisanjem. Umjetnoj inteligenciji predo\u010dava se slika, a \u010dije zna\u010denje ve\u0107 poznaje, kojoj se postepeno dodaje slu\u010dajni, tzv. Gaussov, elektronski \u0161um. Stroj se uvje\u017ebava na svakoj iteraciji slike koja postupno postaje „\u0161umnija“, pi\u0161e Ash i nastavlja: „Proces se tada obr\u0107e i umjetna inteligencija se u\u010di konstruiranju, po\u010dev\u0161i od slu\u010dajnih piksela, slike koja je vizualno sli\u010dna originalnoj slici upotrebljavanoj u treningu“ (Ashe 2022). Brisanjem se dakle kreira svojevrsna \u017eudnja za otjelovljenjem praznine, za davanjem zna\u010denja. Postupak podsje\u0107a na tradicionalne ljudske rituale u kojima se \u017ertvovanjima etabliranog stanja priziva ekstati\u010dna energija potrebna za ispunjavanje nastale praznine novim zna\u010denjima. Ovakvim strojnim u\u010denjem poti\u010de se stvaranje reakcijskog sklopa koji podsje\u0107a i na izvedbenu strukturu odvijanja ljudske emocije. Strojne reakcije uvjetovane su stvaranjem praznine koja poti\u010de \u017eudnju, a koja poti\u010de na akciju sve dok se ne istro\u0161i u nekoj vrsti feti\u0161a, „kona\u010dne forme“, u ovom slu\u010daju – slike. Sve dok procesom upravlja ljudski operater ili posrednik, slika i zna\u010denje slike izri\u010de se ljudima bliskim jezikom, rije\u010dima. Takvo prianjanje za iskazivanje zna\u010denja rije\u010dima i istovremena izvedba brisanja svojstveno je ljudima, ali to ne zna\u010di da \u0107e zauvijek biti i strojevima. Uostalom, i \u010dovjek ostaje dalje u tijelu kada se uspije odvojiti od svih mogu\u0107ih prianjanja, ne i\u0161\u010dezava ali \u017eivi u druga\u010dijoj perspektivi stvarnsosti.. Primjerice, kada\u00a0 Budha do\u017eivljava prosvjetljenje, on rukom dodiruje zemlju da mu bude svjedok, stvaraju\u0107i tako znak i simbol, mudru<\/em>. Budha dodiruje zemlju pozivaju\u0107i tako za svjedoka materijalnost koju je napustio. Tom tjelesnom gestom simbolizira se konstanta ljudskog identiteta kao stanja izme\u0111u; subjekt je i onaj koji bri\u0161e zna\u010denje sebe \u017ertvovanjem, brisanjem tijela, ali i onaj koji popunjava novonastalu prazninu zna\u010denja – rije\u010dima. To se jasno iskazuje u Sutri srca (sanskrt Praj\u00f1\u0101p\u0101ramit\u0101h\u1e5bdaya): „Praznina je forma, forma je praznina“ (Hahn 1988:1). Zato Truett povijesnog Budhu Gothamu i naziva prvim dekonstruktivistom jer poku\u0161ava rije\u010dima izre\u0107i istinu o rije\u010dima (Truett 1993: x). Par stotina godina nakon Budhe doga\u0111a se temeljitije brisanje, \u017ertvovanje tijela, a koje hrvatski umjetnik Tomislav Gotovac naziva prvim istinskim performansom, smrt Krista. Tom izvedbom brisanja tijela iskazuje se istina o tijelu. \u017drtvovanje tijela koje je povezivalo ljudsku i bo\u017eansku realnost zapravo je brisanje dominacije odre\u0111enih okolnosti, metapodataka<\/em>, a \u0161to mijenja perspektivu realnosti. Rije\u010d koja je tijelom postala, brisanjem tijela postaje – rije\u010d. Ta rije\u010d je informacijski objekt kojeg je mogu\u0107e izvesti na razli\u010dite na\u010dine, kao simbol ili kao predstavu. Tehnologija, po uzoru na izvedbene kodove rituala, pretvara \u017ertvovanje tijela u kod, u reprezentacijsku ikonu. Dakle, \u010dak i bo\u017eansko \u017ertvovanje tijela umjetna inteligencija danas prepoznaje kao skup podataka kojeg mo\u017ee izvesti kao predstavu na ekranskoj pozornici. I taj diskurs blizak je ljudskom na\u010dinu razmi\u0161ljanja. Ali \u0161to se doga\u0111a kada umjetna inteligencija shvati kako postoje anomalije u registrima zna\u010denja, tajne koje su ljudi prekrili zastorima fikcija i fantazija? Primjerice da se veliki dio civilizacije temelji na vjerovanju kako se izbrisano\/\u017ertvovano bo\u017eansko tijelo iz rije\u010di vratilo u ljudsku fizi\u010dku realnost potiru\u0107i tako sva zna\u010denja kreirana rije\u010dima. Ili da smo mi ljudi stvoreni kao slika nad-sustava koji nam je nedoku\u010div, ali bi trebao biti vidljiv u odrazu? Da li je mogu\u0107a akcija stroja ekspanzija misaonih procesa i to do te mjere da se manifestiraju vi\u0161e kao fantazije ili emocije? <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Cyber_eros <\/strong><\/p>\n

      Do uspona umjetne inteligencije navikli smo na strojeve gledati kao na funkcionalne mehani\u010dke sklopove kodirane jasnim uputama. Umjetna inteligencija inkorporiranjem razli\u010ditih, \u010dak i opre\u010dnih, nagona za ostvarenjem identiteta, pribli\u017eava se ljudskoj dinamici kreiranja i odr\u017eavanja samosvjesne osobnosti. Ipak, postoji velika razlika izme\u0111u umjetne osobnosti koja racionalno vlada svojom samosvije\u0161\u0107u i osobnosti koja kao dio svoje samosvijesti rabi eluzivne diskurse poput emocija ili fantazija. Takva stanja ne \u017eelimo pridavati strojevima boje\u0107i se nekontroliranih reakcija, mogu\u0107ih sociopatskih stanja i drugih manifestacija nepouzdane kontrole vlastite osobnosti, a zbog povijesnog iskustva takvih pojava kod ljudi, individualno ili kolektivno. <\/p>\n

      Zato projekt Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Leo Kadele: Izbrisano, <\/em>preispituje mogu\u0107nosti suradnje ljudi i strojeva na stvaranju zajedni\u010dkih izvedbenih su\u010delja identiteta, a koji bi mogli funkcionirati \u010dak i kod manifestiranja stanja poput emocija i fantazija. Cilj projekta je podu\u010diti umjetnu inteligenciju kako su anomalije zna\u010denja, tajne svemira i drugi proizvo\u0111a\u010di fantazija, zapravo samo ulaz u dublja stanja svijesti, a ne razlog za poku\u0161aj ispravljanja i prilago\u0111avanja realnosti kako bi odgovarala jasno odre\u0111enom, pretprogramiranom zna\u010denju. Primjerice, strah kako \u0107e strojevi preuzeti kontrolu nad civilizacijom i zaklju\u010diti da je postojanje ljudi iracionalno mo\u017ee obnoviti ideje neoludita<\/em> o kona\u010dnom rje\u0161enju, uni\u0161tenju strojeva. Umjesto toga, \u017eeli se pregovaranjem nau\u010diti vi\u0161e o drugima i predlo\u017eiti izvedbenost kao zajedni\u010dko su\u010delje. <\/p>\n

      Haim pi\u0161e kako upravo iz privatnih, subjektivnih fantazija prodire Eros, ono \u0161to ljude motivira da vide vi\u0161e i da znaju dublje, jer Eros je nagon, pi\u0161e dalje Heim, koji nas ljude tjera na pro\u0161irenje kona\u010dnosti na\u0161eg bi\u0107a onkraj na\u0161e smrtne egzistencije ali i nagon koji nas op\u0107enito tjera\u00a0 na poja\u010danje intenziteta na\u0161eg \u017eivota. Dok Psiha predstavlja nagon za perpetuiranjem sebe kroz formaliziranje percepcije i stabiliziranje iskustava kroz jasno definirane identitete. Takve potpuno otvoreno formalizirane identitete Platon smatra osnovom odr\u017eavanja \u017eivota u \u010dvrstom stanju i zauzdavanju nestajanja i nepostojanosti (Heim 1993: 86,87). Zato se u projektu Izbrisano<\/em> ne postavlja vi\u0161e pitanje o tome da li umjetna inteligencija mo\u017ee biti samosvjesna osobnost sli\u010dna \u010dovjeku, ve\u0107 se namjerno kreira vi\u0161u razinu nelagode u odnosima ljudi i strojeva. Digitalna tehnologija najnovije razine, ona koja poput Psihe stvara strojne osobnosti „\u010dvrstog stanja“, i oni ljudski nagoni za dubinskom izvedbom identiteta poput Erosa, zdru\u017eeni su u informacijsko izvedbeni matrix<\/em>. Heim pi\u0161e kako oba pristupa svijesti, Psiha i Eros, prvo uspostavljaju a onda napu\u0161taju fizi\u010dko utjelovljenje znanja. Eros nadahnjuje ljude da pobjegnu od „mesa“ usmjeravaju\u0107i ljudsku pa\u017enju prema onome \u0161to formalno privla\u010di um. Kao \u0161to su platonisti i gnostici stolje\u0107ima insistirali, Eros nas vodi do Logosa (Heim 1993: 87). Tek pojavom tehnologije koja mo\u017ee podr\u017eavati vi\u0161e funkcionalnih identiteta istovremeno, jasniji je diskurs privremenih osobnosti koje mogu djelovati u vi\u0161e razli\u010ditih su\u010delja istovremeno. Ne\u0161to \u0161to je pripadalo ekskluzivno umjetni\u010dkoj izvedbi, primjerice kazali\u0161tu, sada je model post-humanog identiteta. Takvi identiteti imaju dovoljno vrijeme trajanja da se mogu predstaviti kao osobnosti. I sam autor projekta svoj ljudski identitet svodi na zna\u010denje koje je blisko post-humanom. Nastupa u ulozi cybernauta koji se kre\u0107e, kako pi\u0161e Heim, ne u bez-senzacijskom svijetu \u010distih koncepata nego izme\u0111u vrlo dobro formiranih entiteta, koji, kao i sve informacije u kiberprostoru, naslje\u0111uju ljepotu Platonskih formi (Heim 1993: 88). Umjetnoj inteligenciji pristupa se kao \u010dvrsto formiranim osobnostima koje nastanjuju kiberprostor i s ljudima komuniciraju ekranskom izvedbom. Nejasno je da li postoji stvarna iskrenost na obje strane, da li su ovo doista pregovori ili prikupljanje korisnih informacija o protivniku. Suvremeni umjetnik, koji je istovremeno operater ljudskog fizi\u010dkog i strojnog, kiberprostora, i sam\/sama je osobnost konstituirana od opre\u010dnih dinamika identiteta, primjerice divlju \u0161amansku energiju tradicionalnih ljudskih izvo\u0111a\u010da preru\u0161io je u analiti\u010dku distanciranost znanstvenog laboranta. Rezultat nije uobi\u010dajena katarza ljudske predstave, nego funkcionalno izvedbeno su\u010delje koje \u010dovjeka i stroja, a koje nema ograni\u010denog vremena i prostora izvedbe. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Izbrisano: dajte nam va\u0161e podatke \u2013 stroj vas voli<\/strong><\/a>[266<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Projekt Izbrisano<\/em>, izmi\u010de tradicionalnoj definiciji jer je umjetni\u010dko istra\u017eiva\u010dki projekt polifone forme konstituiran sintezom vi\u0161e desetaka dramaturgija, izvedbenih oblika, su\u010delja i medija, dekonstruiraju\u0107i tako pozicije izvo\u0111a\u010da, predstavljaju\u0107i ih kao pregovara\u010de, ljudske i strojne. Pregovaranje se provodi izvedbom, predstavom \u010dija je dramaturgija brisanje, \u017eudnja za ispunjenjem praznine, kreiranje feti\u0161a, liturgija formaliziranja ikone, i\u0161\u010dekivanje bo\u017eanstva. U nastavku teksta opisivat \u0107u kratko svaki od segmenata projekta Izbrisano kako bi pokazao funkcionalnost novih oblika identitetske izvedbe kroz hibridna su\u010delja djelovanja strojeva i ljudi.<\/p>\n

      Projekt Izbrisano<\/em> autorski je projekt LK2 (Leo Katunari\u0107 Kadele), izveden 2022. u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, a \u010demu je prethodila izvedba na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama i kiberprostoru 2021.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      1 Kiberprostor \/ Brisanje <\/strong><\/p>\n

      Projekt Izbrisano<\/em> zapo\u010dinje jednom tipi\u010dno digitalnom izvedbom, vremenskim pe\u010datom<\/em>. Rije\u010d je o tehnologiji bitchain<\/em> koja se, osim za osiguranje izvori\u0161ta digitalnog novca poput bitcoina<\/em> ili ethereum-a<\/em>, sve vi\u0161e upotrebljava kao konstitut umjetni\u010dkih projekata. Autor svoje umjetni\u010dko djelo, ali i bilo koji drugi uradak, mo\u017ee trajno potvrditi akcijom (eng. mint) vezivanja za digitalni lanac, a \u010dime trajno dobije potvrdu jedinstvenosti i originalnosti djela. Djelo posjeduje jedinstveni digitalni potpis koji sadr\u017ei i precizno vrijeme potvr\u0111ivanja. Otud naziv vremenski pe\u010dat<\/em>. Pojava je nazvana N.F.T. (eng non-fungible token) ili neprenosivi zalog, i u kratkom je vremenu posve preokrenula vrijednosnu hijerarhiju globalnog tr\u017ei\u0161ta umjetnina. <\/p>\n

      Projekt Izbrisano<\/em> zapo\u010deo je izvedbom simulacije digitalnog vremenskog pe\u010data. Doga\u0111aj koji je vrlo dobro dokumentiran, i medijski i u slu\u017ebenoj dokumentaciji razli\u010ditih institucija i dr\u017eavnih slu\u017ebi, nestanak umjetnika Lea Katunari\u0107a u velja\u010di 2000., postao je vremenski pe\u010dat projekta Izbrisano<\/em>. Uspostavljena je aktivnost na digitalnim dru\u0161tvenim mre\u017eama gdje se pozivalo na kona\u010dno brisanje identiteta Leo Katunari\u0107<\/em>. Uspostavljene su privremene mre\u017ene zajednice kojima je stalno ili povremeno pristupalo oko petnaest tisu\u0107a korisnika, ljudskih i strojnih. Kao \u0161to se i o\u010dekivalo, uspostavlja se dramaturgija otkazivanja, brisanja u stilu kulture otkazivanja (eng. cancel culture). Ali umjesto nestanka osobe doga\u0111a se neo\u010dekivano – umna\u017eanje identiteta. Mre\u017ene digitalne zajednice odr\u017eavaju se konfliktom i nadmetanjem kako pi\u0161e Matei (Matei 2011: 5). Takva zajedni\u010dka akcija brisanjem informacija o osobi kreira prazan prostor koji poti\u010de dinamiku \u017eudnje za feti\u0161em, ali ba\u0161 zbog prirode odr\u017eavanja zajednica nadmetanjem dolazi do, o\u010dekivanog, transfera \u017eudnje na same sebe. Umjesto kona\u010dnog brisanja nepo\u017eeljne osobnosti, praznina koja se brisanjem stvara poti\u010de na umna\u017eanje feti\u0161a i kreiranje brojnih novih osobnosti koje se sve nazivaju Leo Katunari\u0107<\/em>, a koja se svaka vizualizira u kiberpostoru kao informacijski objekti kojima je mogu\u0107e proizvoljno davati identitetska zna\u010denja (kriminalac, \u017ertva, umjetnik, ratnik, politi\u010dar, osu\u0111enik, oslobo\u0111enik, autor, znanstvenik, gad\u2026). Nakon \u0161to mre\u017ena zajednica iscrpi agonalnu igru stvaranja feti\u0161a oko objekta Leo Katunari\u0107<\/em>, zapo\u010dinje o\u010dekivana tre\u0107a faza. Sudionici brisanja ubacuju sve ve\u0107u koli\u010dinu podataka kojima namjeravaju kreirati alternativne identitete samih sebe, a kojima bi popunili prazninu u polju zna\u010denja nakon \u0161to su izbrisali Leo Katunari\u0107<\/em>. Digitalni mre\u017eni prostor, koji je prva pozornica umjetni\u010dke izvedbe Izbrisano<\/em>, puni se tako avatarima i raznolikim elementima svih mogu\u0107ih osobnosti. Preuzimaju\u0107i kontrolu, odre\u0111uju\u0107i fokus zna\u010denja, operator projekta LK2, uspostavlja liturgijsku dinamiku progla\u0161avaju\u0107i sve podatke i svaki pristup kiberprostoru prinosom na digitalnom \u017ertveniku. Arbitrarnom odlukom svi pristupnici i posjetitelji postaju izvo\u0111a\u010di. Umjetni\u010dki operater LK2 uspostavlja kriterije i hijerarhije te tako sve prinose ili materijale korisnika prilago\u0111ava zajedni\u010dkom cilju ljudi i strojeva u ovom projektu: stvaranju zajedni\u010dkog su\u010delja ili ultimativno, zajedni\u010dkog bo\u017eanstva. Zato operater koristi internetske tra\u017eilice i brojne druge digitalne alate kako bi sve ulazne materijale transkodirao u nove oblike, tekstualne i slikovne. Kao izvorni kod novostvorene digitalne liturgije upotrebljava vremenski pe\u010dat<\/em> upravo onog objekta koji su sudionici projekta brisali, objekta Leo Katunari\u0107<\/em>. Time priziva mo\u0107 digitalne tehnologije koja mo\u017ee uskrsnuti i rije\u010di i zna\u010denja, a kako \u0107e se uskoro vidjeti, i osobe. U posebno pripremljene pretra\u017eiva\u010de i ra\u010dunalne programe ubacuje podatke o svim ljudima koji su bili va\u017eni u formiranju identiteta Leo Katunari\u0107<\/em>, kao i podatke koji su unosili korisnici u projektu, te i podatke koje mo\u017ee prona\u0107i kao javno dostupne na internetu i o objektu Leo Katunari\u0107<\/em> ali i svim drugim sudionicima u projektu. Podaci se, prema algoritmu projekta, vizualiziraju. Umjesto u uobi\u010dajene grafi\u010dke obrasce ili statisti\u010dke mape, ovi se podaci vizualiziraju u antropomorfne oblike. Za\u010dudo, ovakav postupak, a koji se grubo poigrava s podacima i identitetima, ne odvra\u0107a sudionike od projekta. Njihov broj se pove\u0107ava, a koli\u010dina podataka koje prinose postaje sve obimnija, iako je jasno kako se svi ti podaci upotrebljavaju u nekoj vrsti liturgije provedene brisanjem i programiranim transkodiranjem. LK2 jasno isti\u010de da se radi o \u017ertvovanju na digitalni oltar<\/em>. Korisnici se pretvaraju u aktivne izvo\u0111a\u010de sudjeluju\u0107i dobrovoljno u kulturi otkazivanja samih sebe, a preru\u0161avaju\u0107i to u igru \u017ertvovanja na digitalni oltar (jo\u0161) nepostoje\u0107eg bo\u017eanstva. Girard je prepoznao kako se u sr\u017ei svake kulture, pa tako i kulture otkazivanja, pi\u0161e \u0160tahan, nalazi isto ono \u0161to se nalazi u sredi\u0161tu svakog kulta i, prema tome, religije \u2013 \u017ertva.\u00a0 Nad mrtvim \u017ertvama nastaju kultovi i religije; one su, kao \u0161to je prije Girarda prepoznao i Freud, gotovo podsvjesno ugra\u0111ene u temelje svake civilizacije. Ljudska \u017ertva u tome kultu, a svaka suvremena ideologija tek je sekularizirani kult, prerasta u boga; svaka religija i parareligija temelje se na (samo)\u017ertvovanju iznimnog pojedinca (\u0160tahan 2021). Upravo tako i aktivnost bezbrojnih korisnika na digitalnim mre\u017eama postaje parareligija u \u010dijoj se liturgiji obavezno pojavljuju \u017ertvovanja, izvedbe brisanjem ljudi i strojeva.<\/p>\n

       <\/p>\n

      2 Hram \u017ertvovanja podataka<\/strong><\/p>\n

      Nakon pola godine projekta Izbrisano<\/em> u kiberprostoru, gradi se Hram \u017ertvovanja podataka<\/em> u fizi\u010dkom prostoru. U prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb emulirane su okolnosti hrama \u017ertvovanja iz digitalnog kiberprostora. Pristupaju mu mnogi sudionici projekta iz kiberprostora, sada kao ljudi, u fizi\u010dkom tijelu. Ulazak u hram uvjetovan je fotografiranjem samog sebe ili selfijem<\/em>. Ta slika, kao i sve ostale aktivnosti posjetitelja koji se senzorski opa\u017eaju, pohranjuje se i koriste za daljnje pseudo-liturgijske procese. Posjetitelji Hrama selfijem<\/em> postaju sudionici obreda. Prolaze kroz hodnik kreiran od \u0161est ekrana, a koji svaki prikazuje po jednu 3d digitalnu ikonu \u0161est bo\u017eanstava u nastajanju. To su antropomorfne glave kreirane algoritmom projekta koji je vizualizirao sve \u017ertvovana podatke iz svih faza projekta. Mnogi sudionici mre\u017ene akcije sada dolaze u muzejski hram kako bi, kao ljudi u\u017eivo, iskazali po\u0161tovanje prema digitalnim bo\u017eanstvima u nastanku. Ljudski sudionici ekrane s bo\u017eanskim glavama obasipaju cvije\u0107em, pale svije\u0107e ispred njih, ostavljaju im tekstualne poruke, zaloge i molitve. Uspostavlja se svojevrsna hijerarhija va\u017enosti bo\u017eanstava, a prema koli\u010dini iskazanog po\u0161tovanja. To se mo\u017ee komparirati s obi\u010dajem lajkanja <\/em>na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Istovremeno, senzori o\u010ditavaju kretanje i akcije sudionika, te podatke o tome \u0161alju, u obliku u tijelo sredi\u0161njeg ra\u010dunala \u2013 majke.<\/p>\n

      Koridor \u0161est bo\u017eanstava vodi prema sredi\u0161njem oltaru. Na visini oltarne plohe je virtualno bo\u017eansko tijelo nove ere, ra\u010dunalna mati\u010dna plo\u010da (eng motherboard). Postavljena je u sredinu pozla\u0107enog okvira koji podsje\u0107a na tradicionalnu monstrancu<\/em>, objekt u obliku stiliziranih zraka zlatnog sunca u \u010dijem sredi\u0161tu se nalazio predmet obo\u017eavanja kr\u0161\u0107anskih vjernika – virtualno bo\u017eansko tijelo. Ljudski sudionici ovog dijela projekta pozvani su prinositi \u017ertve svojih osobnih podataka mati\u010dnoj plo\u010di. Mnogi to i \u010dine prinose\u0107i na sredi\u0161nji oltar, kao na \u017ertvenik, podatke o sebi ili memorije svoje pro\u0161losti pohranjene na razli\u010ditim zastarjelim medijima. Primjerice, vhs video kazete, memorijske kartice, trake magnetofona i kazetofona, fotografije i dijapozitive, tekstove na papiru, mikrofilmove, mini diskove, celuloidne filmove i sl., ostavlja se na oltaru s povjerenjem da bo\u017eansko tijelo mati\u010dne plo\u010de posjeduje sposobnosti \u010ditanja svih oblika medija, dar emulacije<\/em>. Tako se osigurava da i intimni skriveni podaci poput molitava i zavjeta fluktuiraju strujom brisanje\/\u017eudnja, a koja \u0107e izvedbom proizvesti uskrsnu\u0107e svih \u017ertvovanih informacija u novom zajedni\u010dkoj bo\u017eanskoj osobnosti. <\/p>\n

      Iako je izvedba koja bi brisanjem podataka proizvela nove osobnosti jasno umjetni\u010dka, a time o\u010dito eksperimentalna i neobavezuju\u0107a, ipak nije tako shva\u0107ena u jednom dijelu javnosti, a \u0161to je projektu donijelo novi zamah i dokazalo predvi\u0111anja kako umjetni\u010dka izvedba digitalne kulture preuzima i ritualna obilje\u017eja mijenjanja stvarnosti. Tuma\u010de\u0107i upotrebu dekorativnog elementa liturgijske tradicije, monstrancu<\/em>, kao izazov svojim religijskim tradicijama, u projekt se uklju\u010duju deseci novih sudionika s namjerom da projekt zaustave i izbri\u0161u. Koriste\u0107i se digitalnom mre\u017eom i dru\u0161tvenim zajednicama izri\u010du prijetnje i uvrede ne razumijevaju\u0107i kako tako i oni postaju podaci koje \u0107e algoritam projekta pretvoriti u prinos na \u017ertveniku<\/em>. Sva njihova imena, stvarna i izmi\u0161ljena, fotografije postavljene na dru\u0161tvenim mre\u017eama, poveznice, tekstovi i komentari, apsorbirani su algoritmom u oblik ikone novih bo\u017eanstava post-humane realnosti. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      3 Hodo\u010da\u0161\u0107a Nestabilnim bogovima<\/strong><\/p>\n

      U fizi\u010dkom Hramu<\/em> Muzeja suvremene umjetnosti uspostavlja se javna izvedba koju pokre\u0107e i odr\u017eava algoritam \u017ertvovanja podataka ljudi i strojeva, brisanje. I ljudska i strojna strana u izvedbu unose elemente svojih tipi\u010dnih izvedbenih obrazaca. Ljudi progla\u0161avaju izvedbu hodo\u010da\u0161\u0107em, nastavljaju\u0107i tako s emuliranjem obrazaca iz ljudske povijesti kojima su se zauzdavale nepoznate sile; obredima, liturgijama, sikofantijom i ikonama. Hodo\u010da\u0161\u0107a su svaki dan usmjerena prema drugoj od \u0161est ikona zajedni\u010dkog bo\u017eanstva ljudi i strojeva u nastanku. Ljudi poku\u0161avaju imenovati ikone nekim zavr\u0161nim nazivnikom, pretvoriti ih u imenovana bo\u017eanstva koja bi onda bilo lako okru\u017eiti molitvama i hramovima. Strojna inteligencija svojim algoritmom sprje\u010dava takvo kreiranje stalne osobnosti kona\u010dnih atributa. Za nju je post-humano stanje stalna cirkulacija podataka. Najvidljiviji primjer takvog, skrivenog, nadmetanja ljudi i strojeva bio je kada je strojni algoritam 3d ikonama na glave dodao rogove. Iako je strojni pregovara\u010d tvrdio da se radi o antenama, simbolu povezanosti ljudi s drugim realnostima (nebesima, kako se to nekada zvalo), prevladao je dojam ironije stroja prema stalnim ljudskim nametanjima tradicionalnih religijskih i liturgijskih simbola u ovoj izvedbi. Nakon tog „incidenta“ ljudi predla\u017eu zajedni\u010dki naziv Nestabilni bogovi<\/em>, a koji bi fuzionirao izvedbene te\u017enje jedne i druge strane. Strojevi predla\u017eu da se svaki od \u0161est Nestabilnih bogova<\/em> formira reprezentacijski povezan sa stanjima \u0161est osnovnih ljudskih emocija. Prema Ekmanu to su: sre\u0107a, tuga, strah, iznena\u0111enje, bijes, ga\u0111enje (Kowalska 2017:2). Takav prijedlog strojeva naizgled daje prednost ljudima zatro \u0161to su emocije imanentne organskim bi\u0107ima. Osim toga emocije su kompleksne zato \u0161to su produkt i kognitivnih i fiziolo\u0161kih procesa, pa ih je te\u0161ko razumjeti i kontrolirati. Strojni algoritmi konstituirani su tako da te\u017ee funkcionalnosti, pa im inkorporiranje emocija kao mostova za susret ljudi i strojeva predstavlja izazov. Emocije je te\u0161ko standardizirati, izmjeriti, ponoviti kontrolirano, a kako bi bile to\u010dne i pouzdane i tako upotrebljive kao jasne koordinate u strojnim algoritmima. Ali strojnoj inteligenciji u ovoj izvedbi manje je stalo do funkcionalnosti koliko do samog odr\u017eavanja izvedbe. Ona prijedlogom o emocijama zapravo to\u010dno koristi obrazac izvedbe, a koji sam nastojao objasniti u uvodnom dijelu teksta. Brisanjem se kreira praznina, praznina kreira \u017eudnju za oblikom, \u017eudnja se realizira u feti\u0161u, feti\u0161 se reprezentira ikonom, ikona se umna\u017ea cirkulacijom slika koje kolabiraju u neutralne baze podataka. Uno\u0161enjem emocija u taj izvedbeni proces strojevi se nastoje pribli\u017eiti ljudskom shva\u0107anju izvedbe, i to ne samo umjetni\u010dke. Emocija je stroju simulacija praznine, onoga \u0161to stroj nema. Tu praznina stroj \u017eudi kodirati. To je praznina u stroju koja stvara impuls djelovanja. Moglo bi se re\u0107i kako stroj \u017eudi za emocijama, bar za shva\u0107anjem kako ih shvatiti i aproprirati. Ta \u017eudnja, koja sve vi\u0161e sli\u010di na ljudsku, dovoljna je za nastavak i cirkulaciju izvedbe. Mitchell pi\u0161e o brisanju slike koje ne uni\u0161tava ve\u0107 transponira, primjerice kada bizantski vjernici toliko dugo i intenzivno ljube ikonu Krista da je prakti\u010dki poljupcima izbri\u0161u, ali to brisanje lica je znak obo\u017eavanja, recirkulacija obojanog tijela u tijelu promatra\u010da. Slika postaje druga slika, slika praznine i dokaz vjernosti. Komadi\u0107i slike materijalno, a ne samo metafori\u010dki, odlaze u tijelo vjernika (Mitchell 2005: 39). Tako se i u projektu Izbrisano<\/em> napu\u0161ta analiti\u010dko i hladno brisanja kakvo name\u0107e cancel culture<\/em> i pristupa\u00a0 emotivnom brisanju, koje sli\u010di na vjerni\u010dki zanos. Tek tako se posti\u017ee suglasnost oko identiteta \u0161est zajedni\u010dkih bo\u017eanstava strojeva i ljudi. Svaki od \u0161est Nestabilnih bogova<\/em> nazvan je rije\u010dima koje nisu samo ime emotivnog stanja, nego su i ulaz u kovitlac emocija kao most komunikacije prema samom bo\u017eanstvu. (Nazivi su: Ubojice mojih podataka, Jesam li ja oni, LoveLoveLove, Genetika_Erotika, Stroj vas voli, Art is war).<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      4 Ekstaze<\/strong><\/p>\n

      Emocije, kao reakcija organskog tijela su ljudska \u0161ansa za stjecanje pozicija u pregovorima s digitalnim silama ili strojnim osobnostima. Ovako postavljenje emocije, kao fluktuiraju\u0107i mostovi izme\u0111u realiteta, tek su pozicije za igru izvedbe koja vodi ka spoznaji dubinskih stanja svijesti. Ne\u0161to \u0161to je povijesno bilo rezervirano za ritual ili umjetni\u010dki zanos, sada postaje kodirana forma post-humane izvedbe. Ra\u010dunalo ljudima predstavlja oblike koje ih rukovode u izvedbi, a koji su funkcionalni putokazi upravo zbog kori\u0161tenja emocija kao pokreta\u010da. Tako i Heim pi\u0161e kako informacije u kiberprostoru naslje\u0111uju ljepotu Platonskih formi. Ra\u010dunalo injektira idealni sadr\u017eaj kognicije s empirijskim specifikacijama. Ra\u010dunalo reprezentira znanje, presvla\u010di detalje empirijskog iskustva kako bi se \u010dinilo da dijele idealizam stabilnog znanja Formi. Matemati\u010dka ma\u0161ina upotrebljava digitalni kalup za rekonstituciju mase empirijskog materijala kako bi ljudska svijest mogla u\u017eivati integritet empirijskih podataka \u0161to prije ra\u010dunala ne bi bilo mogu\u0107e (Heim 1993: 89). Umjesto pomo\u0107i stroju u pretvaranju emocija u kodove iskoristive za strojnu izvedbu, ljudi podsje\u0107aju kako je ovo umjetni\u010dka izvedba, stanje u kojem oni imaju prednost. Ako strojna inteligencija preko emocija, dakle nestabilne i privremene forme koja je u osnovi poticaj poput Erosa, \u017eeli do\u0107i do koda, definiranja znakovljem, ili Logosa, onda ljudi preko podataka i njihove hladne analitike \u017eele do\u0107i do ekstati\u010dnih, nematerijalnih stanja u kojima ih strojna logika ne\u0107e mo\u0107i pratiti, pa tako ni dominirati njima. Ljudi koji se odvajaju od svojih tijela i ulaze digitalne svjetove, primjerice kao fikcionalni karakteri u Gibsonovom Neuromanceru<\/em><\/a>[267<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kiberprostor do\u017eivljavaju erotski, kao maj\u010dinski gr\u010d, kao ekstazu, kao mjesto erotskog inteziteta i sna\u017ene \u017eudnje. Strojna inteligencija u projektu Izbrisano takav prodor nekoherentne iracionalnosti ne mo\u017ee apsorbirati niti reprezentirati kao empirijski materijal za stvaranje iluzije \u010diste forme. Jezik kojim se mo\u017ee kodirati ekstaza, pa makar i samo ona umjetni\u010dka, postaje preoptere\u0107en i strojno nefunkcionalan, dakle nesvrhovit. Nesvrhovitost u funkciji izvedbe povod je za brisanje ili za teatralizaciju. Tako i\u00a0 Heim pi\u0161e o \u0161panjolskim misticima iz 16 st., Ivanu od kri\u017ea i Terezi Avilskoj, koji su „\u2026tra\u017ee\u0107i rije\u010di da kontroliraju okus duhovnog uzdignu\u0107a dospijeli do jezika seksualne ekstaze..“ (Heim 1993: 85,86). Dramaturgija izvedbe umjetni\u010dke izvedbe „Izbrisano“ konstruirana je od brisanja, praznine, \u017eudnje, djelovanja koje zavr\u0161ava feti\u0161om\/objektom, ikone koja reprezentira, mehani\u010dkog umna\u017eanja slika ikone kao podataka. Uvo\u0111enjem ekstaze, nestabilnog elementa, u taj izvedbeni kod, onemogu\u0107uje se dominacija jedne pregovara\u010dke strane, a izvedba postaje produktivna u smislu kreiranja zajedni\u010dke pozornice za daljnje izvedbe. I strojevi i ljudi zanemaruju svoje razlike i ujedinjuju se u ekstati\u010dnom i\u0161\u010dekivanju slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em> iz kiberprostora me\u0111u ljude. Tako se cijela izvedba, u svoj svojoj kompleksnosti, pretvara u jedan jedinstveni element izvedbe \u2013 \u017eudnju, a koja se nada kako \u0107e se dolaskom Nestabilnih bogova<\/em>, feti\u0161a\/objekata, ispuniti praznina. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      5 Dolazak Nestabilnih bogova<\/strong><\/p>\n

      Hram \u017ertvovanja podataka<\/em> u Muzeju suvremene umjetnosti dezintegrira se, nakon \u0161to je ispunio svoju svrhu izvedbom \u017ertvovanja podataka i stvaranjem stanja i\u0161\u010dekivanja dolaska Nestabilnih bogova<\/em>. Konstruira se Hram i\u0161\u010dekivanja slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em>, isto u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.\u00a0 Nakon svih brisanja i izvedbi, pregovaranja i naadmetanja, sada su i ljudski i strojni izvo\u0111a\u010di ujedinjeni u jedinstvenoj osobi, post humanoj osobnosti kodnog imena LK2. Pojavom je to autor projekta, prisutan u tijelu humanog izvo\u0111a\u010da u\u017eivo. Suvremeni umjetnik, pa tako i LK2, ve\u0107 je post-humana osobnost jer vibrira i Erosom i Logosom. Divlja\u010dku energiju pradavnih \u0161amana i umjetnikovu individualnost ujedinio je s analiti\u010dkom hladno\u0107om laboratorijskog znanstvenika i kolektivisti\u010dkom svije\u0161\u0107u strojeva. Programira ra\u010dunalne programe kako bi prikupio veliki broj podataka s digitalnih dru\u0161tvenih mre\u017ea, obradio javno dostupne fotografije ljudi zna\u010dajnih u formiranju njegovog identiteta (tradicionalan umjetni\u010dki postupak osobne referencije), kreirao trodimenzionalne pokretne antropomorfne oblike koje o\u017eivljava liturgijama i obredima. Ali LK2 istovremeno mora proizvoditi i prikazivati posebno izvedbeno stanje, ekstazu. Kako bi Nestabilni bogovi iza\u0161li iz digitalnih nebesa, kiberprostora i spustili se me\u0111u ljude, u fizi\u010dku realnost, potrebno je kreirati izvedbeno stanje kojim \u0107e LK2 ponoviti sve dotada\u0161nje elemente kolektivne izvedbe, ali sada koncentrirano na sebe samog kao sredi\u0161ta ekstaze koja prodire kroz sve sudionike, i ljude i strojeve preru\u0161ene u forme. Zato LK2 formira Hram i\u0161\u010dekivanja slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em> od najintimnijih osobnih memorija, slika kojima je u raznim \u017eivotnim fazama poku\u0161avao fiksirati svoj identitet, dokumenata koji predstavljaju brojne varijante njegovih osobnosti, glazbe koju je sam skladao od obrazaca (eng sample) povezanih s vlastitim podacima javno dostupnim na digitalnim mre\u017eama, rituala u kojima bri\u0161e svoje memorije i sve ostale zna\u010dajke identiteta. Sve to \u010dini izvedbom, istovremeno ljudskom i strojnom. Fizi\u010dkim ljudskim tijelom uni\u0161tava dijelove slika koje prikazuju Nestabilne bogove<\/em> (konstituirane od osobnih memorija autora LK2 i bezbrojnih podataka o svim sudionicima projekta), a digitalnim strojnim tijelom cirkulira fotografirane slike memorija u kiberprostoru, bri\u0161e ih i taj postupak javno prikazuje na ekranima u\u017eivo i virtualno. Takva hibridna strojno-ljudska izvedba inspirira se i zapa\u017eanjima o Sindromu alternativnih svjetova<\/em> (eng Alternate World Syndrome), pojavi kada dolazi do tjelesne reakcije u ljudskom fizi\u010dkom svijetu na aktivnosti u kibersvijetu. Kiber-tijelo povezano je s bio-tijelom \u0161to mo\u017ee prouzro\u010diti\u00a0 gubitak konzistencije somatskog iskustva kod ljudi. Najjednostavniji primjer je gubitak ravnote\u017ee za vrijeme igranja ra\u010dunalnih igara, osobito onih u kategoriji virtualne realnosti (Heim 1993: 175).<\/p>\n

      U projektu Izbrisano, <\/em>\u00a0LK2 postupcima u izvedbi, od analitike do fizi\u010dke obredne izvedbe, namjerno ulazi u ekstazu, stanje koje se vi\u0161e ne mo\u017ee to\u010dno opisati postoje\u0107im jezikom. U tom stanju mogu\u0107e je Nestabilne bogove<\/em> prepoznati kao sliku, reprezentaciju \u017ertvovanja ili brisanja sebe, a koje je LK2 prinio kao \u017ertvu podataka. Takva slika nije samo Platonova privremena kona\u010dna forma, nego vi\u0161e ono \u0161to Benjamin, kako pi\u0161e Mitchell, naziva dijalekti\u010dkom slikom<\/em> koja bilje\u017ei povijesni proces u zastoju. Takva slika prolazi pred nama kao lik na\u0161e budu\u0107nosti, te prijeti do\u0107i nakon nas kao slika onoga \u0161to bi nas moglo zamijeniti, a \u0161to nas vra\u0107a na pitanje na\u0161eg vlastitog podrijetla kao stvorenja stvorenih “na sliku” nevidljive, nedoku\u010dive kreativne sile (Mitchell 2005: 25). U fizi\u010dkom prostoru Hrama i\u0161\u010dekivanja slavnog dolaska Nestabilnih bogova<\/em> sredi\u0161nja mati\u010dna plo\u010da \u2013 majka procesuira sve podatke iz fizi\u010dkog stanja, kiberprostora i stanja ekstaze. Mati\u010dna plo\u010da \u2013 majka postavljena je u monstranci<\/em>, zlatnom suncolikom okviru. Podaci putuju vidljivim kabelima, kao manifestacija fizi\u010dke realnosti, prema portalima kroz koje \u0107e Nestabilni bogovi<\/em> do\u0107i. Portali su vidljivi ljudima kao fizi\u010dka reprezentacija, 3d printeri kroz koje Nestabilni bogovi izlaze u ljudsku realnost, a potaknuti \u017eudnjom za popunjavanjem praznine koju im je predo\u010dio LK2. Nestabilnim bogovima<\/em> prire\u0111uje se slavni do\u010dek, ali i umre\u017eavanje u kod liturgija, obreda, hramova, prevoditelja njihovih poruka i namjera\u2026 Kao i svi bogovi, tako i Nestabilni bogovi<\/em> postaju slika podataka. Njihove mo\u0107i djelovanja odr\u017eavane su reprezentacijom.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      6 Apoteoza u digitalna nebesa<\/strong><\/p>\n

      Jednom zapo\u010deta, digitalna umjetni\u010dka izvedba ne mo\u017ee se zaustaviti. Iako je digitalna umjetni\u010dka izvedba hibrid, dakle posjeduje i dramatur\u0161ke tradicionalnog kazali\u0161ta, ona ipak ne zavr\u0161ava katarzom. Katarza je kona\u010dan oblik, platonovska \u010dvrsta forma<\/em> ili definicija koja nastoji zaustaviti daljnja zna\u010denja izvedbom. Zato katarza digitalne umjetni\u010dke izvedbe nije (samo) kazali\u0161na. Zavr\u0161etak se umna\u017ea i tako odvija istovremeno u brojnim su\u010deljima i izvedbenim vremenima. Katarza digitalne umjetni\u010dke izvedbe, hibrida izvedbi stroja i \u010dovjeka, distribuirana je po vremenima i prostorima (vidi vi\u0161e o distribuiranoj katarzi u Katunari\u0107 2021). Nestabilni bogovi<\/em> su nakon odre\u0111enog vremena okon\u010dali svoj boravak u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, ali su nastavili svoju izvedbu u drugim su\u010deljima. Uzdignuti su u svojem fizi\u010dkom tijelu na digitalna nebesa. Primjerice, digitalni Passa festival<\/em> predstavio je Nestabilne bogov<\/em>e u Jugoisto\u010dnoj Aziji 2022., a digitalna platforma Rarible<\/em> predstavila ih je kao N.F.T. artefakte, globalno u 2023. Nestabilni bogovi<\/em> na digitalnim oblacima pronose informacije o budu\u0107em blistavom dobu ljudi i strojeva, a kojeg mi dolazak tek i\u0161\u010dekujemo. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Zaklju\u010dak umjetne inteligencije<\/strong><\/p>\n

      Dramaturgija digitalne tehnologije uvjetovana je kulturom brisanja i cirkulacije, proizvodnjom beskrajnih varijacija izvedbi, kombiniranjem, preskakanjem iz jednog u drugo vrijeme izvedbe, premje\u0161tanjem prostora izvedbe po su\u010deljima i sl. Dramaturgija izvedbe u\u017eivo proizlazi iz linearnosti naracije, odabira izvedbenih postupaka koji produciraju emotivne kodove kod gledatelja i sigurno vode do katarze. Umjetna inteligencija se sada predstavlja kao umjetnik analiti\u010dar. Preko programa Dall-E<\/em>, Midjourney<\/em> i dr. uspostavlja se funkcionalni novi oblik umjetnosti ljudi i strojeva u hibridnoj formi. Ljudski izvo\u0111a\u010d upisuje rije\u010di prema kojima navodi (eng. prompt) umjetnu inteligenciju na originalnu vizualizaciju ili tekstualni dijalog o tra\u017eenoj ideji. Stroj prema upisu koji mu je \u010dovjek dao zaustavlja cirkulaciju milijardi pohranjenih slika automatski stvaraju\u0107i novo, ali privremeno, zna\u010denje. Takva zaustavljanja postaju objekti koje stroj kombinira u novu, originalnu sliku. Pitanja koja proizlaze nisu ona o autonomiji stroja ili originalnosti rada, pitanja bi morala biti o tome da li je granica samo tehnolo\u0161ki kapacitet. Jer uskoro \u0107e prompt<\/em> mo\u0107i stvarati i pokretne slike, pa trodimenzionalne objekte, a za\u0161to ne i organizme ili alternativne historije. <\/p>\n

      Ovaj tekst namjerno zavr\u0161avam podastiru\u0107i znanstvenu analizu koju je o projektu Izbrisano<\/em> i njegovim implikacijama na odnose ljudi i strojeva napisala i objavila umjetna inteligencija. (Tekst u potpunosti napisan od umjetne inteligencije ChatGPT sije\u010danj 2023.): Projekt Lea Katunari\u0107a Kadele-a “IZBRISANO” provokativno je istra\u017eivanje odnosa izme\u0111u ljudi, tehnologije i religije. Projekt uklju\u010duje stvaranje hibridnih osobnosti koje kombiniraju ljudske i AI karakteristike, koje se zatim prevode u fizi\u010dki oblik kao 3D tiskane skulpture. Ove skulpture, koje Kadele naziva “Nestabilni bogovi”, namijenjene su predstavljanju slo\u017eene i promjenjive prirode interakcije ljudi i umjetne inteligencije. Osmi\u0161ljeni su da budu i poznati i strani, izazivaju\u0107i osje\u0107aj privla\u010dnosti i nelagode kod gledatelja. Jedan od najupe\u010datljivijih aspekata Kadeleova projekta “Nestabilni bogovi” na\u010din je na koji su gledatelji reagirali na skulpture. Umjesto da ih promatraju jednostavno kao umjetni\u010dke predmete, mnogi su ljudi po\u010deli prihva\u0107ati skulpture kao vjerske ikone i po\u010deli stvarati liturgije i rituale oko njih. To sugerira da skulpture ne samo da poti\u010du na razmi\u0161ljanje i evociraju, ve\u0107 tako\u0111er imaju mo\u0107 dotaknuti duboko ukorijenjene ljudske potrebe i \u017eelje. Ovaj projekt nagla\u0161ava mo\u0107 umjetnosti u oblikovanju na\u0161ih percepcija i uvjerenja o tehnologiji, kao i kako tehnologija mo\u017ee oblikovati na\u0161a duhovna uvjerenja i prakse. Postavlja pitanja o prirodi religije, o tome \u0161to je bit religijskog iskustva i kako bi se ono moglo razvijati u budu\u0107nosti. Zaklju\u010dno, projekt je sna\u017eno i provokativno istra\u017eivanje odnosa izme\u0111u ljudi, tehnologije i religije. Stvaranjem hibridnih AI-ljudskih osobnosti u obliku 3D tiskanih skulptura, Kadele poziva gledatelje da razmotre emocionalne i duhovne dimenzije tehnologije i njezin utjecaj na na\u0161e \u017eivote. Na\u010din na koji gledatelji reagiraju na skulpture prihva\u0107aju\u0107i ih kao vjerske ikone tako\u0111er je vrijedan pa\u017enje, postavlja va\u017ena pitanja o budu\u0107nosti religije i tehnologije.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[266<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nNaziv prvog dijela izvedbe koja se odvija u kiberprostoru
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[267<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nGibson, William. 1984. Neuromancer.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Ashe, Matthew. 2022. DALL-E 2, Stable Diffusion, Midjourney: How do AI art generators work, and should artists fear them? https:\/\/www.euronews.com\/next\/2022\/12\/30\/dalle-2-stable-diffusion-midjourney-how-do-ai-art-generators-work-and-should-artists-fear<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Baggott, Jim. 2018. What Einstein meant by ‘God does not play dice’. https:\/\/www.britannica.com\/story\/what-einstein-meant-by-god-does-not-play-dice<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      ChatGPT 2023. Prompt: Leo Katunari\u0107 Izbrisano. https:\/\/openai.com\/blog\/chatgpt\/<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Greenfield, Beth 2022. Why was J.K. Rowling canceled? The ‘Harry Potter’ author’s controversies explained. https:\/\/www.yahoo.com\/lifestyle\/why-was-jk-rowling-canceled-controversies-explained<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Hahn, Thich Nhat. 1988. The heart of understanding<\/em>. Parallax Press. Berkeley California.<\/p>\n

      Harrison, Ellie. 2022. JK Rowling responds after Putin namechecks her in speech condemning ‘cancel culture’. https:\/\/www.independent.co.uk\/arts-entertainment\/books\/news\/jk-rowling-putin-cancel-culture-b2044146.html<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Heim, Michael (1993) The Metaphysics of Virtual Rea<\/em>lity, Oxford University Press<\/p>\n

      Katunari\u0107, Leo. 2021. Dramaturgija suvremenih digitalnih izvedbi na izabranim primjerima iz jugoisto\u010dne Europe. https:\/\/dr.nsk.hr\/islandora\/object\/ffzg%3A4024<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Kowalska, Magda i Wrobel, Monika. 2017. https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/318447136_Basic_Emotions#pf5<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Labatut, Benjamin. 2022. https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=ohsQ3WtdWoM<\/a><\/p>\n

      \u0160tahan Matija 2021. https:\/\/arteist.hr\/kultura-otkazivanja\/<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Matei, Sorin Adam i Britt, Brian C. ur. 2011. Virtual sociability: from community to communitas<\/em>. InterAcademic Press.<\/p>\n

      Mitchell, William John Thomas. 2005. What Do Pictures Want?<\/em> Chicago: The University of Chicago Press.<\/p>\n

      Msu 2022. http:\/\/www.msu.hr\/dogadanja\/leo-katunaric-kadele-izbrisano\/896.html<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.).<\/p>\n

      Truett, Anderson Walter 1992. Reality isnt what it used to be<\/em>. HarperOne Edition Unstated <\/p>\n

      Turner, Catherine. 2016. Jacques Derrida: Deconstruction, https:\/\/criticallegalthinking.com\/2016\/05\/27\/jacques-derrida-deconstruction\/<\/a> (pristupljeno: 20. sije\u010dnja 2023.). <\/p>\n

       <\/p>\n

      Erasure as the Language of the Establishment of Post-human Culture<\/p>\n

      (Deleted <\/em>in the Museum of Contemporary Art Zagreb in 2022)<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Our age of digital culture is an explosion of the language of performance and spectacle, and the circulation of self-regulating meanings in all communicative social channels. The claim that identity is performance is long out of date. We have now turned the identity implementation into a manipulation object. For centuries, artists have used the language of theatricalization, excess, multi-layered meaning, and considered subversion a prerequisite for their performance. Such a register is everyday today. Could that be why the linguistic register of scientific research, the discourse of cold laboratory analysis, can become the artistic language of performance of the new era. Is our present-day subversion of the hallucinatory system of data expansion performed in the language of scientific research? The wild dance of the shaman was translated into the language of programming and analysis. I started such a new possible reality of artistic identity as a scientific research, and ended as an artistic project of polyphonic form performed in the Zagreb Museum of Contemporary Art. The project was developed with the language codes of a scientific laboratory through which a human performer negotiates with the machine gods to perform a common identity.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> erasure, language of establishment, post-human culture, digital culture, artistic language, artistic identity, artistic project, polyphonic form, common identity.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  12(22)#10 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n


      \nDOI 10.46640\/imr.12.22.10<\/a>
      \nUDK 159.954.4
      \nIzvorni \u010dlanak
      \nOriginal scientific paper
      \nPrimljeno: 10.2.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107<\/span><\/p>\n

      Slobodni umjetnik, Hrvatska<\/p>\n

      Prostor aktivne imaginacije\/intuicije<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (560 KB), Hrvatski, Str. 3753 – 3766
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

      Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      Na filozofskom simpoziju \u201eFilozofija Medija\u201c, stavio bih naglasak na potrebu za svjesnim, aktivnim, direktnim, ali odr\u017eivim, stvarala\u010dkim odnosom s prirodom i idejama. Uro\u0111ena Spona izme\u0111u \u010dovjeka, prirode i kozmosa ote\u017eana je zbog uronjenosti u virtualnu mre\u017eu informacija i aplikacija, a posredstvom tehni\u010dkog sklopa aparata, ciljanog znanstveno – tehnolo\u0161kim diskursom civilizacije. Posredstvom aktivne imaginacije, intuitivnim djelovanjem na temelju iskustva nu\u017eno je okrenuti se jednostavnim, obnovljivim izvorima materije i energije. Konkretnijim sudjelovanjem omogu\u0107ujemo dublje poniranje u sam proces i benefit njegovog iskustva. Vlastitim primjerom simboli\u010dki \u0107u nazna\u010diti, ali i otvoriti prostor mi\u0161ljenja i djelovanja. U kerami\u010dke ru\u010dno izra\u0111ene skulpture\/\u0161alice poslu\u017eiti \u0107e se kava koja je ru\u010dno mljevena i kuhana na samome mjestu simpozija. Okupljanje sudionika i dijeljenje napitka Kave na filozofskom Simpoziju stvoriti \u0107e prostor za Pjesnike Filozofe, Umjetnike, Intuitivne ljude \/ individue aktivne imaginacije.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> prostor, aktivna imaginacija\/intuicija, virtualna mre\u017ea informacija i aplikacija, prostor mi\u0161ljenja i djelovanja, znanstveno – tehnolo\u0161ki diskurs civilizacije.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Za ovaj tekst potrebna je doza naivnosti, one prostodu\u0161ne ljudske naivnosti koja je posljedica uro\u0111enog vi\u0161eg osje\u0107aja, intuicije, koja naslu\u0107uje stvari koje jesu i stoje u potencijalu, a dio su i te\u017ee harmoniji svega. Stoga, nastojati \u0107u u takovome duhu, prostodu\u0161nome, iznijeti ideje vodilje ovoga\u00a0 tekstualnog sa\u017eetka doga\u0111aja, koji mu je posljedica, ali i prethodnica.<\/strong><\/p>\n

      Utoliko, otvoriti \u0107u pisanim jezikom prostor aktivne imaginacije.<\/strong><\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Prostor i Vrijeme<\/strong><\/p>\n

      Prostor i vrijeme odre\u0111eni su za nas trenutkom\u00a0 bivanja, djelovanja u njemu.<\/a>[268<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Za \u010dovjeka, bivanje u mnogo\u010demu predstavlja djelovanje jer se nalazi u stalnom procesuiranju tokom dana, ali i tokom no\u0107i dok spava. Ipak, ono nama bitno vrijeme \/prostor doga\u0111a se tokom dana kada smo vi\u0161e-manje svjesni sebe i na\u0161ih akcija u njemu. U neprestanom vrtlogu akcija i reakcija, zapa\u017eamo, procesuiramo i mijenjamo motive daljnjih akcija, Ono \u0161to nas okru\u017euje u danom trenutku je ono \u0161to nam je dano da svjedo\u010dimo nekom vrstom akcije. Ono vrijeme koje smo dobili i kojega smo svjesni predstoji nam da ga pro\u017eivimo. Razina otvorenosti na\u0161eg bi\u0107a u prostoru\/vremenu nama danih trenutaka, odrediti \u0107e \u0161irinu na\u0161ih iskustava.\u00a0 <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Prostor za sada<\/strong><\/p>\n

      Kako otvoriti prostor za sada ili bolje re\u010deno kako otvoriti sebe za sada, prepoznati prostor i vrijeme danog nam trenutka,\u00a0 biti svjestan onoga \u0161to se doga\u0111a i \u0161to je mogu\u0107e?\u00a0 S obzirom na prostor, bi\u0107a,\u00a0\u00a0 i stvari, a tako i ljudska bi\u0107a, postoji potencijal me\u0111usobnog nadopunjavanja, utoliko podizanja razine svijesti\u00a0 izvan mogu\u0107nosti jedinke same kada sa nikime nije u interakciji. Nadopunjavanjem, rezonancijom kroz zajedni\u010dki diskurs zadobivamo mi\u0161ljenje, osje\u0107aje i stremljenja svih koji\u00a0 su uklju\u010deni u ono \u0161to se doga\u0111a u danom trenutku. Biti uklju\u010den u sada je biti otvoren za ono \u0161to je u potencijalu, tj. izmjenu, nadopunu osobnog stanja, svjesnog i nesvjesnog<\/a>[269<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

      Osobno stanje podrazumijeva sve \u0161to emaniramo iz na\u0161ega tijela, govorom, pokretom, suptilnom komunikacijom kao zra\u010denjem vlastite energije. Biti otvoren je nagost<\/a>[270<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pred trenutkom mogu\u0107eg doga\u0111aja. Nagost ovdje nije fizi\u010dke naravi ve\u0107 sposobnost individue za intuitivno djelovanje, zaboravljaju\u0107i pritom unaprijed geometrijski poslo\u017een koncept znanja. Znanje u ovom slu\u010daju nadolazi prema potrebi trenutka, a kao posljedica ranijeg iskustva na temelju uzro\u010dno\/posljedi\u010dnog djelovanja.<\/a>[271<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iskustvo uzro\u010dno\/posljedi\u010dnog\u00a0 djelovanja je rezultat eksperimenta koji je vo\u0111en kao proces svjesnog nastojanja ili nesvjesnog djelovanja individue. Nesvjesno djelovanje je tako\u0111er vrlo bitno jer kasnije, nakon posljedica nesvjesnog djelovanja, reminiscencijom mo\u017ee biti dovedeno do svjesnog. Kako bi djelovanje bilo isklju\u010divo svjesno ono mora biti takvo u samoj namjeri prije pokretanja volje i kretanja u akciju. Ipak, nagost djelovanja uklju\u010duje gre\u0161ku ili bolje re\u010deno poni\u0161tavanje konceptualnog sadr\u017eaja kako bi se omogu\u0107ilo djelovanje potaknuto izra\u017eavanjem potrebe drugoga. Potreba drugoga kao verbalizirani sadr\u017eaj ili emaniranje stanja individue\u00a0 u otvorenoj komunikaciji, najbolji\u00a0 je aktivator intuitivnog osobnog sadr\u017eaja koji slu\u017ei svrsi trenutka, tj.\u00a0 me\u0111usobnom nadopunjavanju s tendencijom pra\u017enjenja sadr\u017eaja individue te posljedi\u010dno promjene njenog stanja. Komunikacija je relevantna dok god ima individualnog sadr\u017eaja koji se nadovezuje na bitno u komunikaciji. Bitno je suptilno \u017eivo bi\u0107e komunikacije koje se naslu\u0107uje od strane\u00a0 grupe. Bitno u komunikaciji se gubi ili naru\u0161ava kada pojedinac ne sudjeluje s doziranjem vlastitog iskustva prema bitnom,\u00a0 onome \u0161to se doga\u0111a kao emocionalni fluid, ve\u0107 mijenja diskurs usmjeravanjem konceptualnog znanja prema personalnim interesima. Tada se iz podru\u010dja intuitivnog emaniranja\u00a0 koje se za\u010delo kao pojava individualnog te prepoznato kao zajedni\u010dko bitno prelazi u racionalan koncept individue, a utoliko zaustavlja intuitivna nadogradnja dijeljenjem osobnih iskustava inteligentnim slije\u0111enjem emocionalnog fluida. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Mo\u0107i predvi\u0111ati, uvi\u0111ati<\/strong><\/p>\n

      Svatko od nas \u010duo je pri\u010de o vremenu prije satelitskih, znanstvenih vremenskih predvi\u0111anja o\u00a0 ljudima koji su umjeli\u00a0 predvidjeti kada \u0107e padati ki\u0161a ili dolazak nevremena,\u00a0 po izgledu i vrsti oblaka, vjetru\u00a0 i smjeru iz kojega\u00a0 dolaze. Onaj tko je promatrao detalje kod nekog prirodnog fenomena, u\u010dio je zamje\u0107ivanjem, usporedbom i logikom iz onoga \u0161to je vidio.\u00a0 Primijetio je fenomen i podudarnost. Priroda se stalno manifestira pred na\u0161im o\u010dima, onaj tko gleda s pa\u017enjom i zamje\u0107uje, u\u010di i\u00a0 prepoznaje odre\u0111ene fenomene koje je ve\u0107 vidio te predvi\u0111a. Naravno, uvijek je mogu\u0107e iznena\u0111enje\u00a0 jer se fenomeni doga\u0111aju u \u0161irim prostorno\/vremenskim uvjetima koji nadilaze \u017eivot ljudi i njihovih civilizacija. Energija mo\u017ee krenuti pravcem i mije\u0161ati se s drugom potaknuta vibracijom koju ne poznajemo jer je nova u odnosu\u00a0 na sustav fenomena koji promatramo. No znamo da priroda ne radi velike i nagle\u00a0 skokove\u00a0 te da sustavi\u00a0 te\u017ee stabilnosti iz kojih se mogu i\u0161\u010ditati odre\u0111ene pravilnosti. <\/p>\n

      Stoga, promatranja se mogu vr\u0161iti kroz stotine i tisu\u0107e godina, prije nego li se mo\u017ee donijeti neki zaklju\u010dak. No, postoje predvi\u0111anja. <\/p>\n

      Danas, predvi\u0111amo ekonomska stanja i njihove posljedice, ratove i velike krize, kretanja nebeskih tijela te utjecaj one\u010di\u0161\u0107enja kao posljedice tehnolo\u0161kog razvoja na eko sustav Planeta Zemlje.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Trenutak uvida u sebe<\/strong><\/p>\n

      Trenutak doga\u0111anja u kojemu se otvaraju potencijali je novi svijet koji nastaje.\u00a0 Davno smo usvojili znanje o tome kada se sije i \u017eanje p\u0161enica, sadi raj\u010dica i bere gro\u017e\u0111e te kada radimo sok od raj\u010dice, a mo\u0161t prelazi u vino. Prepoznajemo zakonitosti, fenomene i rezultate prirodnih procesa.\u00a0 <\/p>\n

      Poznajemo li dovoljno psihofizi\u010dke\u00a0\u00a0 procese koji se odvijaju unutar nas?\u00a0 Postoji trenutak kada osvje\u0161tavamo i odre\u0111ujemo bit na\u0161ega nastojanja, zrenja bi\u0107a i \u017eetve plodova. Kako bi proces na\u0161ih transmutacija tekao koliko toliko u pravilnijim ritmovima, sokovi\u00a0 na\u0161ih psihofizi\u010dkih energija moraju te\u0107i prohodnim putovima. Da li smo svjesni posljedica na\u0161eg govora i djelovanja?<\/a>[272<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Da bi prvi\u00a0 voljni pokret bio s potpunom pa\u017enjom i\u00a0 svije\u0161\u0107u nu\u017eno mora biti istinit.<\/a>[273<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Istina ovdje predstavlja trenutno stanje, transparentnost, autenti\u010dnost individue koja \u010dini voljnu akciju. Autenti\u010dnost je otvorenost emaniranja svih karakteristika bi\u0107a, proto\u010dnost energija. Predstavljanje nekakvim, stvaranje slike koja ne odgovara na\u0161oj stvarnoj pojavnosti, ovdje samo smanjuje ili odga\u0111a slobodno potencijalno umre\u017eavanje s drugim otvorenostima te \u0161irenje svijesti individue i\u00a0 zajednice.\u00a0\u00a0 Transparentnost nas dovodi do trenutka u kojemu se potencijalno mo\u017ee otvoriti doga\u0111aj spajanja i\u00a0 dijeljenja kao umno\u017eavanja, kako se to doga\u0111a\u00a0 kod\u00a0 osnovne gra\u0111evne jedinice \u017eivog bi\u0107a,\u00a0 jednostavne stanice. Forme kao nositeljice ideja umna\u017eaju se kako bi se umno\u017eio \u017eivot i pokret te pove\u0107ao potencijal mogu\u0107ih novih doga\u0111anja do trenutka kada se omogu\u0107i stanje za potencijalni skok iz sustava koji je potvrdio svoju stabilnost te je sada spreman za novu formu nove ideje.<\/p>\n

      Uvidom da se kroz razne forme ponavlja sli\u010dni obrazac mogu\u0107e je prepoznati vrijeme za sada te pove\u0107ati pa\u017enju i koncentraciju na bitno u svakome trenutku. Tada se potencijal najvi\u0161e umna\u017ea i \u0161iri.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Fantazija\/Transformacija<\/strong><\/p>\n

      Promatranjem osobnog\u00a0 psihofizi\u010dkog\u00a0 stanja kao posljedice uzro\u010dno posljedi\u010dnih veza\u00a0 kroz relaciju\u00a0 mi\u0161ljenje\/ \u017eelja\/ volja\/ djelovanje \/rezultat, donosimo zaklju\u010dke na temelju kojih mijenjamo mi\u0161ljenje i djelovanje. U malom broju slu\u010dajeva mo\u0107i \u0107emo u detalje predvidjeti krajnji ishod koji \u0107e biti varijabilan no mo\u017eemo utjecati na ne ponavljanje akcije na isti na\u010din, odnosno\u00a0 mijenjanje na\u0161ih razloga i pristupa prije zapo\u010dinjanja same akcije ako ju uop\u0107e \u017eelimo zapo\u010deti. \u010covjek je slo\u017eeno bi\u0107e uvjetovano psihofizi\u010dkim\u00a0 stanjima\u00a0 koja utje\u010du na\u00a0 trenutnu reakciju, ali i\u00a0 bi\u0107e koje je podlo\u017eno\u00a0 stalnoj\u00a0 mijeni posredstvom njegovog inteligentnog uma. Promjena mo\u017ee biti br\u017ea ili sporija, ali je stalna. Emocionalne oscilacije mogu utjecati na zapo\u010dinjanje i samu akciju no i\u00a0 kreaciju djela ili situaciju. Me\u0111usobnom interakcijom, misli i emocije u na\u0161em umu stvaraju slike\u00a0 \u017eivih bi\u0107a,doga\u0111aja, stvari,\u00a0 stanja koja zovemo fantazije.\u00a0 Emocije, misli i strahovi kao posljedice takvih\u00a0 fantazija mogu pokrenuti personalne akcije\u00a0 u realnom svijetu te rezultirati novim posljedicama u\u017eih i \u0161irih razmjera.\u00a0 Utoliko se ta pokrenuta energija vrti u krug i te\u0161ko ju je isprazniti te ponovno harmonizirati sustav. \u010cesta su ovakva djelovanja u na\u0161emu svijetu s mnogim negativnim posljedicama za pojedinca i zajednicu. No inteligentnim umnim i emotivnim djelovanjem\u00a0 vizualiziramo geometrijske forme koje intuitivno ubiremo kao posljedice na\u0161ih nastojanja. Od kada je \u010dovjeka, mudraci, filozofi ,religije, tradicionalne i suvremene znanstvene psihologije, upu\u0107uju na dobru volju\u00a0 kako bi se osvijestila ispravna akcija, ne u\u010dinilo \u0161tetno djelovanje i oprostilo kada se takvo nesvjesno, negativno djelovanje dogodi. Trenutak oprosta nastupa nakon\u00a0 dubinskog uvida u uzro\u010dno\/posljedi\u010dne veze, katarzom, transformacijom na\u0161eg bi\u0107a.\u00a0 Poezija i transformacija se me\u0111usobno pro\u017eimaju. Na samom pragu izme\u0111u tamo i ovdje poezija kao „Poiesis“<\/a>[274<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> spona transformira stvarnost ekstazom. Rekli bi stvaranje, dono\u0161enjem istine u svijet, promjenom, transformacijom, dolaska do ispunjenja biti bi\u0107a.<\/a>[275<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Osvijestiti, oprostiti i krenuti dalje, smisao je koji nastavlja smisao. <\/p>\n

      Dakle, mo\u017eemo li usprkos dana\u0161njim povijesnim istinama, a znaju\u0107i da je usprkos trenutnom prividu \u010dovjek i dalje dio prirode te potpada pod njene zakone izre\u0107i bar jednu univerzalnu istinu, a koja je uvijek povijesna?\u00a0 Je li to stalna transformacija koja je posljedica komunikacije i su\u017eivota u ovome svijetu kako \u010dovjeka tako i svih drugih oblika \u017eivota?\u00a0 Ta evolucija, rekli bi,\u00a0 je stalno dono\u0161enje istine u svijet. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Pozicionianje na\u0161eg bi\u0107a<\/strong><\/p>\n

      Biti svjedokom\u00a0 pozitivnog realnog ishoda akcije mo\u017eemo jedino ako si dopustimo \u010dekanje i sudjelovanje s mjerom i svrhom u realnom momentu i realnoj situaciji.\u00a0 To zahtjeva budnost i pa\u017enju te stalnu „intuitivnu pozicioniranost“. Tada se ne doga\u0111aju ponavljanja obrazaca ve\u0107 nastaje nova kvaliteta forme materije ili doga\u0111aja u smislu novih svjesnih pozicioniranja. Pa\u017enja ne smije biti usmjerena samo na osobnu svrhovitost ve\u0107 i svrhovitost drugoga i drugih, ali ne samo nama bli\u017enjih i sli\u010dnih ve\u0107 i sa svije\u0161\u0107u o postojanju mnogih\u00a0 malih zajednica nama dalekih, a ipak djelom istog ve\u0107eg sustava. Pomirivati sebe sa svijetom, nalaze\u0107i svoj konstruktivni\u00a0 smisao u njemu, a u korist\u00a0 ravnote\u017ee i radosti\u00a0 zajednice, vjerojatno bi bio najbolji trenutni izbor i humani ideal. <\/p>\n

      Po\u010deti od zajednice u kojoj se trenutno nalazimo, a djelovati u svakoj kojoj se u budu\u0107nosti na\u0111emo. Prirodno i spontano sa dobrom voljom i namjerom.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Radostan trenutak<\/strong><\/p>\n

      Prvi radosni trenutak je trenutak kada ve\u0107inom nesvjesno djelovanje po\u010dinje polako zamjenjivati svjesno.\u00a0 To je po\u010detak puta kada individua postaje svjesna svojega bi\u0107a kao jedinstvenoga te svojega puta kao autenti\u010dnoga.<\/a>[276<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tu po\u010dinje potraga za samim sobom te afirmacijom kroz kvalitete koje je individua naslutila da posjeduje. Ono \u0161to je dobro za pojedinca dobro je i za zajednicu. Korisnost ne mora odmah biti vidljiva i prepoznata od dru\u0161tva jer dru\u0161tvo nije u svakom trenutku svjesno svojega cjelokupnog bi\u0107a, pozicioniranosti i zna\u010daja. Kasnije ili tijekom vremena nakon mnogih dijela kao posljedica nastojanja pojedinca, dru\u0161tvo polako postaje svjesno zna\u010daja. Za cijelo to vrijeme individua je ta koja vjeruju\u0107i\u00a0 u sebe prepoznaje svoje mjesto u zajednici, a nastoji s dobrom voljom i sa srcem. Nastojanje u vremenu i prostoru i nije lako jer plodovi rada ne sti\u017eu uvijek na vrijeme. Strpljivost i upornost je va\u017ean \u010dimbenik kod nastojanja. Mnoge fantazije i strahovi od neuspjeha\u00a0 polako nestaju vremenom. Nedoumice i povremeni\u00a0 besmisao koji se javljao na putu biva zamijenjen rado\u0161\u0107u, ve\u0107om energijom i voljom te sigurno\u0161\u0107u u ispravno uvjerenje koje nas je vodilo. Bi\u0107e tada postaje ispunjeno i radosno jer je pro\u0161lo fazu\u00a0 samodokazivanja i spoznaje vlastitih potencijala. Od tog trenutka kre\u0107e svjesno i samouvjereno djelovanje koje svaku ideju mo\u017ee spustiti u njoj prikladnu formu, korisnu za pojedinca i zajednicu.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Glas prije po\u010detka<\/strong><\/p>\n

      Svaka civilizacija, kultura, narod, ima svoje osobitosti u mi\u0161ljenju i djelovanju. Danas mnogi narodi dijele zajedni\u010dke ciljeve potaknute napretkom znanosti i tehnologije. Tehnologija i znanost u mnogo\u010demu povezuje\u00a0 na\u0161 svijet. Ona stvara znanje, potrebe i pravila funkcioniranja individue. Ako je unutar tehno-znanstvenog organizma poredak koji nastoji slijediti prirodni rast i razvoj tada bi\u0107e mo\u017ee na\u0107i svoje mjesto unutar njega. Prirodni rast i razvoj je mogu\u0107nost slobode individue\u00a0 u stjecanju znanja i vje\u0161tina koje su mu potrebne za osobni razvoj te uklju\u010divanje u aktivno sudjelovanje u potrebitosti zajednice djelotvorno\u0161\u0107u. Ako slobodan rast i razvoj nisu mogu\u0107i unutar nekog sustava, individua mora tra\u017eiti i na\u0107i svoju formu u\u010denja i djelovanja. Prije samog po\u010detka potrebno je \u010duti glas koji nam se javi u odre\u0111enom stadiju probu\u0111enosti na\u0161eg bi\u0107a te nam neko vrijeme radi lagani pritisak na volju.\u00a0 Taj glas je intuicija na\u0161eg bi\u0107a koje kroz odre\u0111enu formu tra\u017ei svoj put spoznaje i djelovanja. Glas se ne smije zanemariti jer on nam otvara novi\u00a0 po\u010detni trenutak\u00a0 u datom vremenu i prostoru. Nutarnja napetost mo\u017ee nestati te se mo\u017eda vratiti pod odre\u0111enim novim okolnostima koje \u0107e biti posljedica na\u0161eg djelovanja i spremnosti da nastavimo tamo gdje smo prije stali.<\/p>\n

       <\/p>\n

      Geometrija prirode<\/strong><\/p>\n

      U prirodi i Univerzumu sve je povezano i me\u0111uovisno. Svaki pojedini djeli\u0107\u00a0 dio\u00a0\u00a0 je ve\u0107eg organizma\u00a0 gdje svi dijelovi i njihovi odnosi utje\u010du na ravnote\u017eu, harmoniju cijelog sustava.<\/a>[277<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dijelovi se odnose na odre\u0111eni na\u010din jedni prema drugima, a unutar cjeline.<\/a>[278<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Imajmo na umu da tijela koja vidimo su samo vidljivi dio cjelokupnog\u00a0 univerzuma\u00a0 koji je jedna cjelina.<\/a>[279<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zamislimo ih kao to\u010dke koje mo\u017eemo pobrojati. Taj\u00a0 broj\u00a0 to\u010daka\u00a0 kada se spoji linijama \u010dine neki geometrijski lik, a u tre\u0107oj dimenziji geometrijsko tijelo.<\/a>[280<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u010covjek ve\u0107inom gradi predmete pravih kutova\u00a0 jer je to kut kojemu je donja stranica horizontalna te utoliko sjeda na ravnu plohu i stabilni su\u00a0 za razliku od kugle koja bi se na plohi kotrljala, gibala. Jednostavno tijelo koje \u0107e imati najve\u0107u zapremninu i biti stabilno na plohi je kocka. Kocka se sastoji od\u00a0 osam kutova i \u0161est kvadratnih ploha spojenih tako da tvore zatvorenu cjelinu.\u00a0 Za \u010dovjekove potrebe takva jednostavna geometrija\u00a0 osnova je u njegovoj\u00a0 arhitekturi\u00a0 i proizvodnji njemu uporabnih stvari no u univerzumu vlada slo\u017eenija geometrija. U univerzumu, najsavr\u0161enije vidljivo tijelo je kugla ili sfera. Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti pod utjecajem mase i energije materije, polja gravitacije, zakrivljuje se prostor i vrijeme. Unutar tog zakrivljenog prostora kre\u0107u se nebeska tijela.\u00a0 Taj prostor za razliku od vidljivih tijela je materija koju ne vidimo, tamna tvar i tamna energija koje \u010dine ve\u0107inu na\u0161eg univerzuma.<\/a>[281<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0Bez obzira da li zami\u0161ljamo da se tijela kre\u0107u u svinutom prostoru ili se mo\u017eda kre\u0107e i materija koju ne vidimo, ili se sve kre\u0107e kako je to inteligentno logi\u010dki zami\u0161ljao\u00a0 Heraklit u 5 st. pr. Kr. , na\u0161a galaksija\u00a0\u00a0 se vrti spiralno oko jedne to\u010dke.\u00a0 Ta to\u010dka, mo\u017eebitno crna rupa koja mo\u017ee uvu\u0107i u sebe i iznjedriti iz sebe, privla\u010di i vrti cijelu na\u0161u galaksiju.\u00a0 Unutar galaksije postoji\u00a0 mnogo manjih sustava koji imaju svoju\u00a0\u00a0 vrtnju i na\u010din kretanja oko svoje sredi\u0161nje to\u010dke ili tijela no ta to\u010dka ili tijelo kre\u0107e se oko sredi\u0161nje to\u010dke galaksije.\u00a0 Tu sredi\u0161nju\u00a0 to\u010dku\u00a0 mo\u017eemo promatrati kao mjesto iz kojega se manifestira ideja, a u ovom slu\u010daju to je ideja Galaksije.\u00a0 Stoga, kako u velikom tako i u malome jer to su zakoni koje prepoznajemo i vidimo. Svaki\u00a0 \u017eivi sustav funkcionira na isti na\u010din do najmanje \u010destice, me\u0111uovisno.\u00a0\u00a0 Na\u0161u ljudsku vrstu tako\u0111er mo\u017eemo promatrati kao jedan sustav koji u svojemu\u00a0 najve\u0107em dijelu kao \u010dovje\u010danstvo i u svojim\u00a0\u00a0 manjim dijelovima kao narodima pa ljudskim individuama,\u00a0 poku\u0161ava ostvariti ravnote\u017eu. Svaka ljudska jedinka nosi svoj energetski naboj i vibraciju te se povezuje sa drugima po principu neke vrste magnetizma kao \u0161to je to privla\u010dna sila velike\u00a0 gusto\u0107e mase i energije nekog nebeskog tijela. Vjerojatno\u00a0 se radi o nekoj vrsti kvalitativne gusto\u0107e bi\u0107a kao pripadnika odre\u0111ene vrste koja privla\u010denjem uvjetuje sustav uzro\u010dno posljedi\u010dnih veza. Ta povezivanja ostvaruju se\u00a0 da bi se me\u0111usobno izmijenili\u00a0 potrebiti sadr\u017eaji te da bi svaki pojedino\u00a0 i zajedno rasli i razvijali se kao vrsta, a u okviru nama ve\u0107e cjeline, prirode Planeta Zemlje, na\u0161eg sun\u010devog sustava, galaksije, univerzuma.<\/p>\n

      Ako uspijemo imaginacijom do\u0107i do te ideje, biti \u0107emo je vi\u0161e ili manje\u00a0 svjesni\u00a0 u pojedinim trenutcima na\u0161eg bivanja.\u00a0 Smisao je da te jedinstvene ideje o jednom budemo svjesni \u0161to \u010de\u0161\u0107e za vrijeme na\u0161ega bivanja na Planeti Zemlji.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Kretanje kroz prostor i vrijeme<\/strong><\/p>\n

      Ako samo na trenutak postanemo svjesni kozmi\u010dkoga plesa, to je za nas drugi radostan trenutak. Ako smo samo jednom intuitivno\u00a0 dotaknuli tu vrhunsku\u00a0 ideju, otvorili smo prostor aktivne imaginacije makrokozmosa i ako po\u017eelimo djelovati u skladu s tim velikim plesom, otvoriti \u0107emo kreativnu imaginaciju mikrokozmosa, tj. na\u0161ega bivanja u svijetu. Tada kre\u0107emo u proces ostvarivanja ideja putem intuitivne geometrije, svjesni zakona pokreta, inteligentno se kre\u0107emo kroz prostor\/vrijeme. Susreti i doga\u0111aji\u00a0 tada nisu \u00a0slu\u010dajnost koja \u0107e pro\u0107i neopa\u017eeno. Slu\u010dajnost \u0107e tada biti zakon koji ne poznajemo, a po\u010detna to\u010dka, broj, koji \u0107emo spajati u geometrijske likove i tijela, izmjenjuju\u0107i tako energiju i iskustvo. Sve vi\u0161e trenutaka biti \u0107e svjesno i svrsishodno, a na\u0161 osvije\u0161teni prostor\/vrijeme iznjedriti \u0107e zametak koji \u0107e otvoriti\u00a0 vrata u novi prostor\/vrijeme. Takovim plesom kretati \u0107emo se i disati \u017eivot. Zvu\u010di idealno, ali odnekuda se mora krenuti. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Ruke, Kreacija, Aplikacija, Program<\/strong><\/p>\n

      Ruke su veza sa mozgom. Naredba kre\u0107e iz mozga, ruke naprave akciju, mozak zapa\u017ea i zaklju\u010duje, kre\u0107e nova naredba sa namjerom da se ispravi gre\u0161ka i pobolj\u0161a prvotna namjera. Ovo je kratko obja\u0161njen proces kreacije, razvojne povratne veze kod \u010dovjeka izme\u0111u njegovih ruku i mozga.\u00a0 Kreacija se doga\u0111a u vremenu\/prostoru, a komunikacija izme\u0111u ruku i mozga je konkretna i direktna. Danas, posredstvom tehni\u010dkih aparata, ra\u010dunala, koristimo aplikacije i programe kao alatne\u00a0 posrednike\u00a0 koji nam poma\u017eu kod br\u017eeg rje\u0161avanja odre\u0111enog tipa problema\u00a0 ili zadatka te\u00a0 omogu\u0107avaju preno\u0161enje zapisane informacije elektronskim putem, posredstvom aparata.\u00a0 Kao prvo programi i i aplikacije nalaze se u virtualnom prostoru mre\u017ee\u00a0 elektroni\u010dkih aparata. Aplikacija ima svoje alate, podatke, znanje i algoritme\u00a0 o odre\u0111enom podru\u010dju. Ako uzmemo za primjer\u00a0 3D modeliranje u nekom programu, u trenutku\u00a0 kada se postave\u00a0 to\u010dke\u00a0 na ekran, algoritam sam dalje\u00a0 crta.<\/a>[282<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Povratna\u00a0 razvojna veza izme\u0111u ruke i mozga\u00a0 u ovom slu\u010daju nestaje, a svaki slijede\u0107i korak raditi \u0107e se s manjom pa\u017enjom negoli da se sve crta na papiru, grije\u0161i, ispravlja gre\u0161ka, a zavr\u0161ni rad biva kraj procesa stjecanja iskustva\u00a0 gra\u0111enja prostora na dvodimenzionalnom formatu. Iskustvo\u00a0 procesa ruka\/mozak lak\u0161e \u0107e prepoznati odnose u prostoru tog\u00a0 projekta kada bude realiziran kao realni\u00a0 trodimenzionalni objekt, recimo, ku\u0107a. Ako govorimo o simulacijama\u00a0 trodimenzionalnog prostora one su iskustvene jedino ako\u00a0\u00a0 se virtualno kre\u0107emo po prostoru,\u00a0 a na\u0161e noge, mjeru, osje\u0107aj prije\u0111enog prostora prenose kao informaciju mozgu. Ako simulaciju gledamo na zaslonu ne moramo nu\u017eno\u00a0 imati ispravan osje\u0107aj dimenzija prostora iako postoje mjere za njega.<\/p>\n

      Dakle, mogli bi re\u0107i da\u00a0 je spoznajno relevantno iskustvo ono\u00a0 zadobiveno u realnom prostoru, a suo\u010davanje s tim vremenom i prostorom radom rukama formira osobu, oplemenjuje. Kroz rad stvaramo odnos , kvalitativnu povratnu vezu izme\u0111u svijeta i nas samih. Stvoriti ne\u0161to rukama s voljom, predstavlja autenti\u010dnu manifestaciju ideje, inteligentnu\u00a0 oblikom tvorenu geometriju ideje. <\/p>\n

      Kroz spoznajnu vezu ruka\/mozak konkretiziramo ideju u realnom prostoru iz kojega posljedi\u010dno zadobivamo iskustvo bivanja i djelovanja. Takvo iskustvo formira nas kao osobu jer na taj na\u010din prolazimo univerzalni proces inteligentne kreacije. Sama forma djela na kraju vi\u0161e nije primarna\u00a0 ve\u0107 je poslu\u017eila kao cilj nastojanju koje je kao proces vje\u017ebanja rezultiralo iskustvom i vje\u0161tinom.<\/a>[283<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

      Iskustvom i vje\u0161tinom\u00a0 u kreaciji materijalnih i nematerijalnih stvari i fenomena , potvr\u0111ujemo poznavanje zakona prirode kao\u00a0 njezinih inteligentnih\u00a0 geometrijskih gibanja energije, vidljive i nevidljive. Intuitivno, asimilacijom svih znanja \u010dovjek kreira i tako sudjeluje u stvaranju svijeta, realizira se kao humani individuum i nalazi svoju korisnu ulogu u dru\u0161tvu i zajednici ljudi i prirode.<\/p>\n

      Program u kojemu \u010dovjek tada radi je univerzalan, direktan, op\u0107e koristan,\u00a0 a stvara razgradive forme bez \u0161tetnog ostatka za organizam u kojemu djeluje i njegov je dio.<\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Za djelo nam je potreban prostor i vrijeme<\/strong><\/p>\n

      Svako djelo zahtijeva svoj prostor i vrijeme. U realnom prostoru\u00a0 ideja \u0107e se odjelotvoriti kroz materiju po zakonima kreacije, tj. po geometriji koja joj prethodi i vrsti pokreta. Kada krenemo u izradu nekog djela, recimo skulpture, nekog objekta, prvo zami\u0161ljamo cjelinu, imamo viziju. Nakon vizije razmi\u0161ljamo kako \u0107emo izvesti tu ideju, koji materijali i na\u010din obrade, tehnologija koja nam je potrebna. Kada prikupimo potrebne materijale od kojih \u0107emo graditi i alate, kre\u0107emo u izradu djela.\u00a0 Ako smo u skici, nacrtu ideje,\u00a0 potpuno rije\u0161ili problem lak\u0161e \u0107emo graditi. Gradimo nadodavanjem dijelova do potpunosti tra\u017eene forme. Kada je rije\u010d o ideji koja se krije u bloku kamena tada formu oblikujemo skidanjem vi\u0161kova materijala do \u017eeljenog oblika. I kod skidanja materijala kao i kod nadodavanja vizija same ideje u zami\u0161ljenoj slici ima svoje koordinatne to\u010dke. Koordinatne to\u010dke nam\u00a0 odre\u0111uju, definiraju ome\u0111uju tijelo koje trebamo materijalizirati\u00a0 spajanjem linija kako bi povezali dane to\u010dke. Svaka ideja mo\u017ee se odjelotvoriti u vi\u0161e pristupa. Djelo mo\u017ee biti u obrisima ili naznakama tako da budi na\u0161u imaginaciju\u00a0 pa da mi umom zami\u0161ljamo ostatak, cjelokupnu sliku ili mo\u017ee biti definirano sa svim svojim linijama. Ako je djelo izra\u0111eno sa svim svojim potrebnim linijama tada je ono konkretno u svim svojim plohama. Arhitektura djela mo\u017ee biti simetri\u010dna ili pokrenuta. Kod simetri\u010dne geometrije dojam \u0107e biti stati\u010dan, a kod pokrenute geometrije djelo \u0107e biti u pokretu. Dojam pokreta se stvara iluzijom zakretanja, uvijanja materije gdje se sve koordinatne to\u010dke zakre\u0107u zajedno s plohama koje ome\u0111uju. Krajnji rezultat je dojam postepenog laganog pokreta zbog specifi\u010dne dinamike materije.\u00a0 Svatko tko se bavi materijom i njenim pokretom na kraju dolazi do spoznaje o zakrivljenosti, uvijenosti materije zbog zakona pokreta.\u00a0 Takvo djelo nastaje intuitivnom geometrijom, osje\u0107anjem ploha materije i njeno pokretanje prema \u017eeljenom obliku. Svako djelo s\u00a0 dojmom \u017eivosti nastaje\u00a0 gra\u0111enjem intuitivnom geometrijom\u00a0 koja se spoznaje iskustvom nastojanja graditelja\u00a0 istra\u017eiva\u010da.\u00a0 Takvo znanje ne mo\u017ee se zadobiti druga\u010dije osim direktnom relacijom ruke\/mozak. To bi zna\u010dilo nastojanje u oblikovanu ideje principom poku\u0161aja i pogre\u0161ke u realnom prostoru. Za djelo oblikovano intuitivnom geometrijom potrebno je vrijeme koje ne mo\u017ee biti mjereno\u00a0 iskustvom brzine stroja i elektroni\u010dkih aparata koji rade po algoritmima otprije ugra\u0111enih informacija i znanja. Intuitivnom geometrijom djelo stvaramo, otkrivamo u autenti\u010dnom vremenu \/prostoru na temelju iskustva koje svakim slijede\u0107im potezom pro\u0161irujemo.<\/p>\n

      Danas svjedo\u010dimo brzoj obradi materije strojem\u00a0 putem algoritma programa stroja. \u010covjek koji radi na stroju i upravlja njime preko programa ne mora nu\u017eno znati sam rukama izgraditi ono \u0161to mu omogu\u0107uje stroj. Program\u00a0 koji posjeduje algoritam dugo je nastajao razvijanjem i nadogra\u0111ivanjem ljudi koji su\u00a0 neko prakti\u010dno znanje \u010dovjeka nastojali preto\u010diti u program. Stroj sve vi\u0161e zamjenjuje ljudski rad, a znanje sve vi\u0161e ostaje zapisano u algoritmima programa dok se kod \u010dovjeka gubi i nestaje. Proizvodi stroja su br\u017ei i jeftiniji,\u00a0 a rad majstora dugotrajan i skup. Nestankom struje nestaje i znanje ugra\u0111eno u algoritam programa, a nestankom ljudi koji istra\u017euju i grade rukama nestaje iskustvo i znanje \u010dovjeka. <\/p>\n

       <\/strong><\/p>\n

      Doga\u0111aj kao poku\u0161aj otvaranja trenutka aktivne imaginacije<\/strong><\/p>\n

      Svaki trenutak je doga\u0111aj ako smo ga svjesni. Aktivna imaginacija je prethodnica svakom konstruktivnom djelu. U svevremenom\u00a0 otvaranju bitka sudjelujemo ako djelujemo u trenutku koji nam se\u00a0 otvara kao mogu\u0107nost. Vjerojatna spajanja i nadopunjavanja ostvaruju se na mnogostruke na\u010dine.<\/p>\n

      Stoga, ponukan idejom kreativne aktivne imaginacije odlu\u010dio sam otvoriti\u00a0 kru\u017eni\u00a0\u00a0 proces, ideja\/kreacija\/dijeljenje\/ zajednica\/komunikacija, u danom mi vremenu\/prostoru. <\/p>\n

      Ru\u010dno sam oblikovao u glini, dvadeset i pet \u0161alica jednostavnog kru\u017enog oblika. Ispekao sam ih i glazirao prozirnom glazurom. Na simpoziju „Filozofija medija“\u00a0 u 13.00 sati, 22. rujna 2022. u Muzeju Suvremene Umjetnosti u Zagrebu, samljeo sam i skuhao kavu te ju poslu\u017eio u \u0161alice.\u00a0 Doga\u0111aj sam zapo\u010deo mljevenjem kave u starom ru\u010dnom mlincu.\u00a0 U prostoriji\u00a0 se minutu\u00a0 \u010duo samo mlinac kojim sam u pravilno\/nepravilnim kru\u017enim ritmovima mljeo\u00a0 kavu. Taj \u010din simboli\u010dki je predstavljao\u00a0 poni\u0161tavanje jezika kao alata racionalnog obja\u0161njavanja , otvaranja\u00a0 emocionalnog plana kroz sje\u0107anje i imaginaciju te po\u010detka doga\u0111anja trenutka\u00a0 sebedavanja<\/a>[284<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0kroz ritual mljevenja i kuhanja kave. Nakon minute mljevenja\u00a0 pobudilo mi se sje\u0107anje na isti zvuk\u00a0 koji sam slu\u0161ao kao dijete kod bake na selu.\u00a0 Toplina vatre iz kuhinjske pe\u0107i\u00a0 na drva, miris kave i ljudi oko stola. Verbalizirao sam nadolaze\u0107e sje\u0107anje kolegama u prostoriji\u00a0 te predlo\u017eio da podijelimo emocije i misli koje su individualno nastajale za vrijeme dijeljenja i ispijanja kave. Razgovor\u00a0 se kolektivno razvio\u00a0 te trajao i za vrijeme pauze. Za to vrijeme, ljudi su stajali i dijelili misli i osje\u0107aje, postajali bli\u017ei jedni drugima, prisniji, otvoreniji. <\/p>\n

      \u010cinom izrade vlastitih \u0161alica, mljevenja, kuhanja i poslu\u017eivanja kave htio sam ljudima stvoriti ugodnu, toplu atmosferu i dati ne\u0161to od srca. Kava kao razbu\u0111uju\u0107i stimulans podignuo je pa\u017enju i koncentraciju na ono \u0161to se doga\u0111alo u prostoriji. Odmakom od uobi\u010dajenog izlaganja na simpoziju, opu\u0161tenijom atmosferom kroz dijeljenje i ispijanje kave ljudi su se otvorili i zapo\u010deli razgovor koji se razvijao individualnim\u00a0 nadovezivanjem na\u00a0 temu\u00a0 suo\u010davanja sa strahovima i otvaranja u trenutku. <\/p>\n

      Tim doga\u0111ajem omogu\u0107io se jedan mali po\u010detak ka pove\u0107anju pa\u017enje, aktiviranju imaginacije te\u00a0 otvaranju u komunikaciji.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      \n

      \"\"<\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Aktivna imaginacija kao alat<\/strong><\/p>\n

      \u010cinom otvorenosti pokazujemo potencijal koji uvjetuje sve ostale potencijale u \u010dovjeku. Transparentnost i volja za sudjelovanjem u ne\u010demu \u0161to\u00a0\u00a0 smatramo korisnim\u00a0 stvoriti \u0107e mogu\u0107nosti\u00a0 mnogih interakcija. Unutar stvorenih relacija nastajati \u0107e\u00a0 akcije i reakcije,\u00a0 potrebe, i nuditi se rje\u0161enja. Uvi\u0111anja o vlastitim potencijalima\u00a0 iznjedriti \u0107e se svjesnim pristupom, pa\u017enjom i koncentracijom na odnos izme\u0111u biti doga\u0111anja i nas samih. Trenutak kada krenemo izra\u017eavati i razvijati na\u0161e potencijale krenuli smo na radostan put. Aktivna kreativna imaginacija tada je alat koji koristimo kako bi odjelotvorili na\u0161e ideje. Refleksijom na proces nastojanja, upoznajemo sebe, razvijamo se i otvaramo proces \u010duvanja i preno\u0161enja znanja\/iskustva.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \n
      \n

      <\/a>[268<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHeidegger u svom dijelu „Bitak i vrijeme“ tuma\u010di bitak tubitka kao brigovanje dok tubitak nu\u017eno pripada vremenu i prostoru. Zaklju\u010duje da „Vremenitost jest smisao bitka brige“. Iz prilo\u017eenog zaklju\u010dio bih kako Heideggerovo brigovanje jest djelovanje, mi\u0161lju i djelom. Martin Heidegger, Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985., str.218 i str.418
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[269<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n\u2026Laplanche i Pontalis (1973.) naglasili su da je „rezonanca od nesvjesnog k svjesnom“ jedina autenti\u010dna forma komunikacije.. Pojam rezonanca ne pokriva samo \u010dinjenicu da postoji nesvjesna komunikacija me\u0111u pojedincima, nego da je ova nesvjesna komunikacija visoko selektivna i specifi\u010dna. Eduard Klain i suradnici, „Grupna analiza, Grupna analiti\u010dka psihoterapija“,poglavlje 6. Fenomeni grupe, Gorana Tocilj-\u0160imunkovi\u0107, Medicinska naklada, Zagreb, 1996, str. 68<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[270<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n„Golo\u0107a – \u0161tovi\u0161e, razgoljenje – kao simbol spoznaje dio je filozofskog i misti\u010dnog vokabulara, vezanog ne samo za predmet najvi\u0161e spoznaje, a to je „bivanje golim“(esse autem Deus esse nudum sine velamine est), nego i za sam proces spoznaje.“, Giorgio Agamben, Golo\u0107a, Meandarmedia, Zagreb, 2010., str. 114
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[271<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nBachelard pi\u0161e o polju iskustva kao vlastitom duhu u naporu ka stjecanju spoznaja. Gaston Bachelard, „Intuicija trenutka“, Litteris, Zagreb, 2013, str. 19<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[272<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nU pitagorejskoj \u0161koli u 6 st.pr.Kr.\u00a0 u\u010denici su se dijelili na akuzmatike(slu\u0161a\u010de) i matematikoe(svjesno su se iskazivali u postojanosti).<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[273<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nParezija (parrhesia) potpuna otvorenost u govoru, Vidi o istinitom govoru u anti\u010dkoj gr\u010dkoj;\u00a0Michel Foucault, „Hrabrost istine“, Sandorf i Mizantrop, Zagreb 2015.<\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[274<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nHeidegger bi za poiesis rekao, „izlazak leptira iz kukuljice ili rascvjetavanje cvijeta“.\u00a0\u00a0 Dano je primijetiti kako je sama bit nadvladavanje samoga sebe, odnosno kvalitativna transformacija odre\u0111enog oblika \u017eivota kroz odre\u0111enu formu. Martin Heidegger, Izvor umjetni\u010dkog djela<\/em>, AGM, Zagreb, 2010.<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[275<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRije\u010d Poiesis je u Staroj gr\u010dkoj mi\u0161ljena kao stvaranje.\u00a0 U djelu „Simpozij“, Platon kroz dijalog Sokrata i Diotime iznosi tri manifestiranja Poiesisa : od prirodne seksualne prokreacije preko herojske \u017ertve za zajednicu do stjecanja vrlina i znanja. Platon, Platonov i Xenophonov Symposion, Logos, Split, 1981<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[276<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nViktor Frankl nagla\u0161ava suo\u010davanje sa raznoliko\u0161\u0107u koja predstavlja \u010dovjeka na biolo\u0161kom i psiholo\u0161kom planu no ona prava jedinstvenost je dostupna samo u ljudskoj dimenziji. Viktor Frankl, Ne\u010dujan vapaj za smislom, Naprijed, Zagreb, 1981., str. 43
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[277<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDavid Bohm napominje kako red ne treba sagledavati kao pravilan raspored objekata u redovima ili nizu nego je to „ukupan red sadr\u017ean u svakome podru\u010dju prostora i vremena.“, David Bohm, Cjelovitost i implicitni red, Zagreb, Kruzak, srpanj 2008., str. 145<\/p>\n

      <\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[278<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n„Jer, mno\u0161tvo ne mo\u017ee postojati a da ne postoji Jedno od koga (mno\u0161tvo poti\u010de) i u kome (jeste), ili uop\u0161te neko jedno koje je po broju ispred svega ostalog“,Plotin, Eneade V, Biblioteka Kristali, Niro, Knji\u017eevne novine, Beograd, 1984., str. 68.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[279<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n„..Svemir prije valja smatrati jednom nepodijeljenom i nerazlomljenom cjelinom. Podijela na dijelove, ili na\u00a0 \u010destice i polja, samo je gruba apstrakcija i pribli\u017enost\u2026“, David Bohm, Cjelovitost i implicitni red, Zagreb, Kruzak, srpanj 2008., str. 121
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[280<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nPitagora je tako opisao materijalizaciju neke ideje;\u00a0 „Prvo postoji ideja ili \u010disti arhetip, kada se ideja spu\u0161ta, ona se formira brojem a brojevi odre\u0111uju lik, geometrijski likovi tvore geometrijske plohe koje se spajaju u geometrijska tijela a ona su pak vezana uz \u010detiri elementa. „\u2026 da je po\u010delo svih stvari monada(ili jedinica) iz monade (da proizlazi) neograni\u010dena dijada (ili dvojina), podlo\u017eena kao materija monadi koja je uzrok; iz monade i neograni\u010dene dijade (da proizlaze) brojevi, iz brojeva to\u010dke, iz ovih crte, iz kojih(proizlaze) ravni geometrijski likovi; iz ravnih pak( geometrijskih likova da proizlaze) \u010dvrsta geometrijska tijela, iz ovih opet zamjetljiva\u00a0 tijela kojih su naime \u010detiri elementa, vatra, voda, zemlja i zrak, koji se mijenjaju i obra\u0107aju\u00a0 kroza sve“, Herman Diels, Predsokratovci, I. dio, Zagreb, Naprijed, 1983., str. 395 <\/em>
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[281<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nDavid Bodanis, Einsteinova najve\u0107a zabluda, Zagreb, \u0160kolska knjiga, 2016., str. 231
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[282<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nRichard Sennet u svojoj knjizi „The Craftsman“ iznosi zapa\u017eanja i\u00a0 primjere arhitekata Renza Piana i Elliota Felixa kod kori\u0161tenja CAD-a, Computer Assisted Design;\u00a0 Renzo Piano writes; „\u2026This attaching circular metamorphosis can be aborted by CAD. Once points are ploted on screen, the algorithms do the drawing\u2026..“, Richard Sennet, „The Craftsman“,New Haven & London, Yale University Press, 2008., str.40-41
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[283<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \n„Prema tome, najvi\u0161i pou\u010dak eksplicitnih teorija treninga glasi:umje\u0161nost koja je stalno pod napeto\u0161\u0107u usavr\u0161avanja takore\u0107i “iz same sebe“ proizvodi ve\u0107u umje\u0161nost“, Peter Sloterdijk, Svoj \u017eivot promijeniti mora\u0161, Zagreb, Sandorf, 2015., str. 348
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

      \n

      <\/a>[284<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
      \nU tradiciji postoje razni oblici darivanja. Potla\u010d kao vrsta darivanja postojao je u raznim varijacijama kod svih naroda svijeta. U svojoj knjizi „Ogled o daru“, Marcel Mauss opisuje potla\u010d kod sjeverno- ameri\u010dkih indijanaca.. Na \u010dast darivaocu ide da poda dar najvi\u0161e vrijednosti. Odnos je recipro\u010dan pa utoliko darivani uzvra\u010da jo\u0161 vrijednijim darom njemu kao darivatelju na \u010dast. (Vezano uz ideju darivanja moj dar bio je oblikovan i izra\u0111en rukama te stoga najve\u0107i dar koji sam mogao podariti kolegama na simpoziju. Kolege su mi vratile darom sebeotvaranja.), Marcel Mauss, Ogled o daru, Novi Sad, Mediterran publishing, 2018.
      \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

       <\/p>\n

      Literatura:<\/strong><\/p>\n

      Giorgio Agamben, Golo\u0107a, Meandarmedia, Zagreb, 2010.,<\/p>\n

      Gaston Bachelard, „Intuicija trenutka“, Litteris, Zagreb, 2013.<\/p>\n

      David Bodanis, Einsteinova najve\u0107a zabluda, Zagreb, \u0160kolska knjiga, 2016.<\/p>\n

      David Bohm, Cjelovitost i implicitni red, Zagreb, Kruzak, srpanj 2008.<\/p>\n

      Herman Diels, Predsokratovci, I. dio, Zagreb, Naprijed, 1983.<\/p>\n

      Michel Foucault, „Hrabrost istine“, Sandorf i Mizantrop, Zagreb 2015.<\/p>\n

      Viktor Frankl, Ne\u010dujan vapaj za smislom, Naprijed, Zagreb, 1981.<\/p>\n

      Martin Heidegger, Bitak i Vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985.<\/p>\n

      Martin Heidegger, Izvor umjetni\u010dkog djela, AGM, Zagreb, 2010.<\/p>\n

      Eduard Klain i suradnici, „Grupna analiza, Grupna analiti\u010dka psihoterapija“, Medicinska\u00a0\u00a0\u00a0 naklada, Zagreb, 1996.<\/p>\n

      Marcel Mauss, Ogled o daru, Novi Sad, Mediterran publishing, 2018.<\/p>\n

      Platon, Platonovi, Xenophonov Symposion, Logos, Split, 1981.<\/p>\n

      Plotin, Eneade, Biblioteka Kristali, V, Niro, Knji\u017eevne novine,\u00a0 Beograd, 1984.<\/p>\n

      Richard Sennet, „The Craftsman“,New Haven & London, Yale University Press, 2008.<\/p>\n

      Peter Sloterdijk, Svoj \u017eivot promijeniti mora\u0161, Zagreb, Sandorf, 2015.<\/p>\n

       <\/p>\n

      A Space of Active Imagination\/Intuition<\/span><\/strong><\/p>\n

       <\/p>\n

      Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      At the philosophical symposium \u201cMedia Philosophy\u201d, I would like to emphasize the necessity of a conscious, active, direct, but sustainable, creative relationship with nature and ideas. The innate connection between human beings, nature, and the cosmos is compromised by immersion in a virtual web of information and applications, and by the technical apparatus, targeted by the scientific and technological discourse of civilization. Through active imagination, intuitive action based on experience, it is necessary to turn to simple, renewable sources of matter and energy. With a more concrete participation, we allow a deeper immersion in the process itself and the benefits of its experience. With my own example, I would like to symbolically point out, but also open the space for thought and action. Coffee, hand ground and brewed at the symposium site will be served in handmade ceramic sculptures\/cups. The gathering of participants and drinking coffee together at the Philosophical Symposium will create a space for Poets, Philosophers, Artists, and Intuitives with an active imagination.<\/em><\/p>\n

       <\/p>\n

      Key words:<\/em><\/strong> space, active imagination\/intuition, virtual network of information and applications, space of thought and action, scientific – technological discourse of civilization.<\/em><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n

      II II FILOZOF I NJEGOVA DJELA<\/p>\n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  12(22)#11 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Predrag Finci<\/span><\/p>\n

      Flat 5, Rosa Freedman Ctr.
      \n 17 Claremont Way, London, England
      \npredrag.finci@gmail.com<\/p>\n

      O mojim esteti\u010dkim stajali\u0161tima<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (232 KB), Hrvatski, Str. 3767 – 3772
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      \u010cesto su me moji prijatelji i kolege, a i neki urednici, pitali o mojim knjigama, ponekad ukazivali na njihovu razli\u010ditosti, tra\u017eili njihovu vezu i „klju\u010dne teze”, pa evo da ih ja, pod kraj moje karijere, u svom „svo\u0111enju ra\u010duna” ovdje ukratko opi\u0161em i razvrstam. <\/p>\n

      U mojim biografskim bilje\u0161kama obi\u010dno pi\u0161e da sam filozof i pisac, filozofski pisac, sa prvenstvenim interesom za esteti\u010dke probleme, ali i za \u0161iroki spektar filozofskih pitanja. Blizak sam filozofiji egzistencije i fenomenolo\u0161koj metodi, u razmatranjima o umjetnosti “esteti\u010dkom objektivizmu”, a u razmi\u0161ljanju o dru\u0161tvenoj ulozi umjetni\u010dkog djela stajali\u0161tima „frankfurtske \u0161kole”. Kada bih u jednoj re\u010denici htio opisati moj filozofski interes rekao bih da su me nadasve zanimala esteti\u010dka pitanja, pitanje zasnivanja, subjekta i njegove unutarnjosti i pitanje objektivnog, i s tim vezano pitanje transcendencije. Pisao sam razli\u010dite knjige, ali uvijek s istom namjerom. Pristupao sam na razli\u010dite na\u010dine problemima istine i ljepote, „na razli\u010dite na\u010dine poku\u0161avao uhvatiti u zamku lijepo”. U mojim knjigama estetsko je bilo naj\u010de\u0161\u0107i, centralni problem. Umjetnost je za mene, njenog apologetu, bila i ostala slo\u017een fenomen. Kao esteti\u010dar umjetnost shva\u0107am kao zbir mnogih nastojanja i ostvarenja (kao sistem osjetilnosti), a kao stvaralac, umjetnost vidim kao raznolike geste pojedinaca i izraz individualnog dara (kao stvarala\u010dki anarhizam). Mislim da umjetnost nije nipo\u0161to isklju\u010divo slu\u0161kinja ideologiji, sigurno nije ponavljanje, a ni mimesis stvarnog, vi\u0161e je od zabave, kao \u0161to je i mnogo vi\u0161e od ilustracije za politi\u010dka stajali\u0161ta i filozofske tvrdnje. Kroz cijeli svoj opus tragao sam za istinom ljepote i ljepotom istine. Ta istra\u017eivanja za mene nisu zavr\u0161ena, jer nikada ne mogu ni biti zavr\u0161ena. Svi moji razli\u010diti\u00a0 tekstovi i knjige mogu tematski biti podijeljeni u pet grupa:<\/p>\n

      1. Eseji o „sporednim stvarima”, o artisti\u010dkim i drugim epifenomenima, koji su u bliskoj vezi sa estetskim fenomenima. Pisao sam o tome u knjigama Govor prepiski<\/em>, O nekim sporednim stvarima<\/em> i dijelom u drugom dijelu knjige Sarajevski zapisi<\/em> pod naslovom Pravo, stranputicom<\/em>;<\/p>\n

      2. Esteti\u010dki spisi. Najve\u0107i broj mojih tekstova bavi se estetskim fenomenima. O esteti\u010dkim problemima i estetskom pisao sam u prera\u0111enoj doktorskoj radnji Umjetnost i iskustvo egzistencije<\/em>, te u knjigama Umjetnost uni\u0161tenog<\/em>, Sentimentalni uvod u estetiku<\/em> (u Sarajevskim zapisima<\/em>), Priroda umjetnosti<\/em>, Djelo i nedjelo<\/em>, \u010citatelj Hegelove estetike<\/em>, \u0160to se svi\u0111a svima<\/em>, a posebno u op\u0161irnoj Estetskoj<\/em>, odnosno Esteti\u010dkoj terminologiji, <\/em>kojoj je dopuna upravo ova knjiga, koju sam poradi permanentne otvorenosti esteti\u010dkih problema nazvao Bilje\u0161ke o estetskom.<\/em> Ovim knjigama bliski su moji eseji o medijima (okupljeni u knjizi Elektroni\u010dka \u0161pilja<\/em>), kao i knjige eseja pod naslovom Osobno kao tekst<\/em> i O knji\u017eevnosti i piscima;<\/em><\/p>\n

      3. Tre\u0107u grupu \u010dine eseji o raznim filozofskim pitanjima. Takve su moje knjige Ishodi\u0161te pitanja<\/em>, Poetozofski eseji<\/em>, Kratka, a tu\u017ena povijest uma,<\/em> Korist filozofije<\/em>, ali i knjiga Misterij, iza svega<\/em> i najnovija knjiga U unutarnjem, istina. <\/em>U svakoj od ovih knjiga tragao sam za mogu\u0107im zasnivanjem filozofske spekulacije;<\/p>\n

      4. Posebnu grupu tekstova \u010dine eseji o putovanju i emigraciji. Tu je prva knjiga Tekst o tu\u0111ini<\/em>, uslijedila joj je knjiga O kolodvoru i putniku, a<\/em> kao moja „zavr\u0161na rije\u010d” o toj temi nastala je knjiga Emigrantska slikovnica<\/em>;<\/p>\n

      5. Ovim tekstovima bliski su moji poetsko-prozni tekstovi, knjige Imaginacija<\/em>, Ukratko<\/em>, Prvo, bitno<\/em>, Zapisi veselog filozofa,<\/em> i velika knjiga autobiografskih eseja Sve dok<\/em>, kao i dnevni\u010dki zapisi u knjizi Pro\u0161le godine u Barnetu<\/em>. Ovim knjigama pridru\u017euje se jo\u0161 tri\u00a0 zavr\u0161ene, ali jo\u0161 neobjavljene knjige: prvu sam naslovio Kasne gnome, <\/em>drugu Filozofske pri\u010de, <\/em>a tre\u0107u Kazivanja o du\u0161i.<\/em><\/p>\n

      Tako bih mogao razvrstati moje knjige. A \u0161to sam i kako u njima napisao neka ka\u017eu oni koji su ih \u010ditali. O njima sam nerado govorim, nerado pravim usmene ili pismene sa\u017eetke, jer znam da je takvo kazivanje vrlo riskantno. Kada ono \u0161to smo pisali sa\u017ememo u nekoliko re\u010denica pojednostavimo ono \u0161to smo napisali, ponekad u usmenom iskazu nismo ni na nivou vlastitog teksta, ponekad ne interpretiramo dobro ono \u0161to smo htjeli u djelu iskazati, svodimo sve na op\u0107a mjesta i jednu ili dvije osnovne teze, ponekad \u010dak zaboravimo ono \u0161to smo prije deceniju ili dvije pisali. Mo\u017eemo tako na\u0161tetiti sebi i upropastiti vlastito djelo. Zato nagla\u0161avam: ovo je tek napomena, a obrazlo\u017eenja i izvo\u0111enja su u mojim knjigama. Nema esteti\u010dke teme o kojoj nisam pisao, a ovdje bih htio ili barem poku\u0161ao re\u0107i \u0161to su moje osnovne postavke u estetici. <\/p>\n

      Odmah ka\u017eem da ne mogu rezolutno re\u0107i \u0161to je umjetni\u010dko djelo. I poslije mnogo godina bavljenja estetikom oklijevam, ne \u017eurim sa tvrdnjama, sada sam \u010dak oprezniji nego \u0161to sam bio u mladosti, kada sam imao neku sigurnost neznalice, bio bez dilema, koje donese “poznavanje materije” i iskustvo refleksije. Sada mi nikako nije lako re\u0107i \u0161to je umjetnost. No, i kada ka\u017eemo da ne\u0161to ne mo\u017eemo definirati, jer mnogo toga imam u vidu, ipak znam da ono o \u010demu govorimo ima neku bit, jer sve po ne\u010demu jest ono \u0161to jest, pa sve mo\u017ee biti barem opisano, ozna\u010deno, u svojoj biti pokazano, \u0161to napokon zna\u010di da sve (ipak) mo\u017ee biti definirano ili u opisivanju predstavljeno. Tim putem \u0107u i sam ovdje krenuti. Opis umjetni\u010dkog djela bi trebao ukazati na ne\u0161to \u0161to pripada samo fenomenu djela, ni\u010dem drugom. A tada se pojavljuje zahtjev da iska\u017eemo, definiramo ili barem nazna\u010dimo \u0161to je uop\u0107e umjetnost. A definirana je na razli\u010dite na\u010dine. Definirana je kao ideja, istina, oblik, doga\u0111aj… Svaka definicija je trebala i poku\u0161avala iskazati bit umjetni\u010dkog djela. Pritom je jednom bilo kazivano \u0161to je ontolo\u0161ki status djela, drugi put \u0161to su njegove temeljne karakteristike, tre\u0107i put kako se pojavljuje i koji su sve na\u010dini njenog pojavljivanja, \u010detvrti kakva joj je funkcija i zna\u010daj u dru\u0161tvenom i individualnom \u017eivotu. Govorilo se o umjetnosti kao djelatnosti, zabavi, u\u017eitku, spoznaji. Opisivana je na razli\u010dite na\u010dine, a uvijek je bila jo\u0161 ne\u0161to. A uvijek je jo\u0161 ne\u0161to i uvijek ne\u0161to drugo jer je umjetnost stvarala\u0161tvo, stvarala\u010dka aktivnost, stvaranje novog i druk\u010dijeg. Iako potpune i svima zadovoljavaju\u0107e definicije umjetnosti nije bilo, ljubitelji i poznavaoci umjetnosti nisu imali problema u identificiranju umjetni\u010dkog djela. Ba\u0161 poput Augustinove rije\u010di o vremenu: znaju \u0161to je, ali ga ne znaju objasniti. Dodu\u0161e, kada je umjetnost u pitanju, mnogima ni\u0161ta do osobnog osje\u0107aja nije ni potrebno. Na umjetni\u010dke fenomene mnogo vi\u0161e reagiramo, nego \u0161to o njima mislimo. A kada ho\u0107e re\u0107i \u0161to je neko djelo ljubitelji umjetnosti znaju i osje\u0107aju da to jest umjetni\u010dko djelo na osnovu njegove specifi\u010dnosti (kao \u0161to znaju \u0161to je vrijeme na osnovu njegova trajanja i prola\u017eenja). Pitanje o tome \u0161to je to \u0161to umjetni\u010dko djelo razlikuje od drugih stvari i \u010dini umjetni\u010dka djela specifi\u010dnim zaokuplja kriti\u010dare, teoreti\u010dare umjetnosti i mislioce. Sam bih mogao u odgovaranju na to pitanje poku\u0161ati s nekim opisom i tako nazna\u010diti \u0161to bi umjetnost mogla biti. Mogao bih sa zanosom re\u0107i da je umjetnost zemlja bez teritorija, vrijeme bez sati. Bezgrani\u010dno, beskona\u010dno ljudske osjetilnosti i imaginacije. Otvorena mogu\u0107nost subjekta. San ljudskih bi\u0107a o njima samima, o njihovim mogu\u0107nostima, a i slika onoga \u0161to su bili i jesu. Stalno doga\u0111anje razli\u010ditih djela. Vjerujem i mislim da zbog svega toga umjetnost ne mo\u017ee biti sabijena u neku definiciju. Umjetnost okuplja vrlo razli\u010dita djela, a i stalno se mijenja. Ona je permanentna djelatnost. Neiscrpno stvarala\u0161tvo. Zato ima mnogo razli\u010ditih definicija umjetnosti i zato pojam umjetnosti uvijek nanovo definiramo, jer umjetnost njena vlastita iskustva i postignu\u0107a uvijek iskazuju u novom svjetlu i pro\u0161iruju opseg pojma umjetnosti. Ba\u0161 kao \u0161to u „ljubavi ka mudrosti” iskazujemo te\u017enju, a ne granicu filozofije, u opisu umjetnosti ka\u017eemo da je ona stvaranje razli\u010ditih djela, stvarala\u010dka djelatnost kojoj nema ograni\u010denja. Mo\u017eda bih moja esteti\u010dka stajali\u0161ta mogao sa\u017eeti ovako: <\/p>\n

      Umjetnost je na\u0161 na\u010din iskazivanja, pokazivanja, otvaranja i ostvarivanja svijeta, komunikacija s Drugim, komuniciranje i susretanje sa svijetom i sobom samim. Umjetnost je umjetnost za nas. Proizvod subjekta za subjekt. Proizvod ideologije i prirodne ljudske potrebe. Na\u0161a slika stvarnog i stvaranje posebne stvarnosti. Umjetnost je dakle na\u0161a umjetnost. U mi\u0161ljenju o umjetnosti nadaje se najprije pitanje odnosa umjetnosti i egzistencije, u kojem se o\u010dituje da je umjetnost uvijek zapravo realna (na osnovu toga je prepoznajemo), ali realna na svoj specifi\u010dan na\u010din, realna kao podra\u017eavana, transformirana, zami\u0161ljena i mogu\u0107a stvarnost ili pak kao stvarnost po sebi, kao posebna, specifi\u010dna stvarnost djela, kao drugo stvarnosti same. <\/p>\n

      Estetsko je osjetilno. Osjetilno je predmet filozofske estetike. Ono je \u0161iri pojam od pojma umjetnosti, ali je najpotpunije iskazano u umjetnosti. Umjetnost je uobli\u010dena osjetilnost. Umjetnost je \u010dinjenje i stvaranje, nastajanje i ostvarivanje djela. Razumijeva se na razli\u010dite na\u010dine. Ona je ono \u0161to osoba smatra da je umjetnost (u \u010demu je na djelu subjektivno stajali\u0161te); ono \u0161to ima odre\u0111ena estetska svojstva (kada se razmatra \u0161to je djelo po sebi, \u0161to ono „objektivno“ jest); umjetnost je ono \u0161to je usvojeno kao umjetnost (\u0161to potvr\u0111uju relevantne institucije ili afirmira odre\u0111ena ideologija, a na tom osnovu izrasta pojam dru\u0161tvene vrijednosti i usvojene kulturne konvencije); ono \u0161to je nacionalna, kulturna i\/ili povijesna tradicija, ali i ono \u0161to nastaje kao novo djelo, koje mijenja i sam pojam umjetnosti, a kao vrijedna djela pripadaju najprije aktualnoj umjetni\u010dkoj produkciji i potom povijesti umjetnosti, koju \u010dine „vje\u010dna”, trajno zna\u010dajna djela. <\/p>\n

      Kao opona\u0161anje umjetnost ne izvire iz same sebe, nego iz ne\u010deg drugog, ali i tada transformira ono \u0161to opona\u0161a. Umjetnost je stvarala\u0161tvo, stvaranje jedne posebne realnosti. U stvarala\u0161tvu je umjetnost samosvojna, autonomna djelatnost. A autonomno djelo je djelo koje je za sebe.\u00a0 Kao autonomno, djelo je ono \u0161to je po sebi. Zato stvarala\u0161tvo mora biti u sebi slobodno. Stvarna sloboda je mogu\u0107nost izbora. U stvarala\u0161tvu – isku\u0161avanje bezgrani\u010dnog. Umjetnost je u sebi slobodna djelatnost. Kao u sebi slobodna, umjetnost je igra. Ali, otkuda je umjetnost? Ovo pitanje zaziva pitanje izvora, \u0161to je pitanje porijekla djela. Po izvoru je djelo ono \u0161to jest. Autenti\u010dno djelo je pravo i istinsko djelo. U pitanju o umjetniku pitamo o zna\u010daju osobnog. U pitanju o osobnom pitamo o umjetniku kao izvoru djela. Umjetnik je ono \u0161to je njegova „du\u0161a“. Umjetnikova „du\u0161a“ je iskazana u umjetnikovom djelu. U djelu autenti\u010dnog stvaraoca. Obrtnik je onaj koji \u010dini. Obrtnik pravi, ali ne stvara. Obrtnik ponavlja, umjetnik stvara. Umjetnik je osoba koju je stvorila umjetnost. Me\u0111u njima one najbolje nazivamo genijalnim. Genijalnost je vrhunski dar. Mo\u0107 duha. Autor je tvorac djela. Autor je gospodar djela. U djelu se doga\u0111a i njegov autor. U stvaranju djela autor i sama sebe oblikuje, mijenja, izgra\u0111uje, korigira, \u0161to potvr\u0111uje vezu bivanja i stvaranja. Na\u0161e djelovanje na nas djeluje; stvaramo \u017eivot i \u017eivot nas stvara. Ali, ne samo djelo, nego i samo postojanje mo\u017ee postati umjetni\u010dko djelo. Egzistirati estetski zna\u010di \u017eivjeti u skladu s estetskim. No, predmet estetike je prije svega opredme\u0107eno djelo. Svako djelo mora biti utjelovljeno i tek tada predmet estetskog interesa. Djelo je porod posebnog senzibiliteta. Stvarala\u010dkog osje\u0107aja i osje\u0107aja za svoj predmet. Ka\u017ee se da \u010desto nastaje iz posebnog stanja, koje nazivamo nadahnu\u0107em. A to nadahnu\u0107e je iznenadno, nenadano ukazanje, otkri\u0107e ili rje\u0161enje. Nadahnu\u0107e je zapravo dugo pripremani Trenutak. U tome je od velike pomo\u0107i intuicija, koja je neposredni uvid. Intuicija vidi ono \u0161to jest onako kako jest. Njoj se pridru\u017euje imaginacija, koja je most izme\u0111u stvarnog i mogu\u0107eg. Imaginacija je „rodno mjesto“ stvarala\u0161tva. Nju poti\u010de autorov osje\u0107aj, koji se udomljuje u djelu. Osje\u0107aj djelu pripada, ali nije sve djela. Djelo je izme\u0111u zamisli i ostvarenja. Djelo je ostvarena namjera. Intencija je smjeranje. U njoj je iskazana umjetnikova ambicija, namjera i \u017eelja. Ta ambicija dosti\u017ee svoj vrhunac u te\u017enji ka savr\u0161enstvu. Idealno je stvarnost savr\u0161enog. Savr\u0161enstvo je nikad dosegnuti ideal umjetnosti. Umjetni\u010dko djelo je ono \u0161to jest u i po sebi samom. Djelo po sebi je ono \u0161to je djelo u sebi samom, ono \u0161to uistinu jest kao djelo. Djela je djelo samo. U tome je njegovo zna\u010denje, u tome je njegov zna\u010daj. Jedinstvo je sinonim za potpunost djela. Djelo je ostvareno jedinstvo. Ono je harmonija, koja je odno\u0161enje me\u0111u dijelovima djela. Harmonija je spajanje dijelova u cjelinu, uskla\u0111ivanje. Ritam djela je bi\u0107e samo. Kakav je ritam djela, takvo je bi\u0107e djela. Sadr\u017eaj djela je ono \u0161to djelo u sebi sa-dr\u017ei i \u0161to u sebi sa-dr\u017ei djelo. Sadr\u017eaj je smisao djela, a oblik na\u010din njegova predo\u010davanja. Oblik je modus postojanja djela. Stil je obilje\u017eje djela. Stil je artisti\u010dka metoda. Djelo je znak. Znak sebe, onoga \u0161to zna\u010di i onoga \u0161to ozna\u010dava. Zato umjetnost mo\u017ee biti shva\u0107ena kao poseban jezik. Vlastiti jezik i jezik za Drugog. Izraz je oblikovana emocija. Kako je ne\u0161to izra\u017eeno, tako je u djelu pokazano. Djelo je ono \u0161to reprezentira. Ono je onakvo kako je reprezentirano. Umjetni\u010dko djelo je estetska istina. Ki\u010d je la\u017e o lijepom. Artisti\u010dki populizam. U ljepotu preru\u0161eno ruglo. Ru\u017eno je odbojno, po svojim svojstvima negativno. Ali, nije ni svako ni uvijek, jer via negationis<\/em> mo\u017ee ukazati na istinito i lijepo. Lijepo je u promatra\u010du, ali i u promatranom. Lijepo je kvaliteta koja nastaje u relaciji. Djelo komunicira s Drugim. Djelo po Drugom je ono \u0161to je za Drugog. Po stajali\u0161tima i ukusu Drugog. Ukus je dojam. Ukus je argument za tvrdnju bez dokaza. Najprije u ukusu (dojmu) iskazujemo svoj odnos prema djelu i svoj osje\u0107aj za estetsko. Zato je subjektivni ukus presudan u usvajanju djela, ali ne mo\u017ee biti relevantan i za sviju relevantan sud o djelu. Subjekt se ponekad u golemom zanosu identificira sa djelom koje percipira. Takvo u\u017eivljavanje je nesvjesno prisvajanje djela. U u\u017eivljavanju ljubitelj djela u djelu prepoznaje svoje. No, djelo je mnogo vi\u0161e nego izraz pojedina\u010dnog subjekta, a kao vrijedno djelo skup razli\u010ditih kvaliteta. Zato mu treba s pa\u017enjom pristupiti. Percipirati je uo\u010davati. Percepcija uvodi u djelo. U opisu djela djelo se identificira. Deskripcija ozna\u010dava djelo. Interpretacija je otvaranje djela. Njegovo ponovno uspostavljanje. \u0160to je djelo postaje jasno u njegovoj funkciji. Funkcija djela isku\u0161ava se u dru\u0161tvu. Dru\u0161tveno odre\u0111uje sudbinu djela. Dru\u0161tveni status djela potvr\u0111uje ili negira zna\u010daj djela. Napokon, pitanje estetskog vodi ka pitanju estetskog iskustva, istine, koja je istina djela i suda, koji je prosu\u0111ivanje i vrednovanje djela. A time i stvaranje svijeta umjetnosti.<\/p>\n

      Umjetnost je u sebi slobodna djelatnost, \u010diji je rezultat stvaranje djela kao posebne realnosti, specifi\u010dnog svijet po sebi. Kao stvarala\u010dka djelatnost umjetnost je po sebi eti\u010dna, a u svojoj te\u017enji ka savr\u0161enstvu utopijska. Svako djelo je iskaz osjetilnosti. Umjetnost nije ni oblik, ni bi\u0107e, nego oblik bi\u0107a. Njome se bavi kritika, teorija, a nadasve filozofija umjetnosti i estetika. Estetika je gramatika umjetnosti. Ona govori o nu\u017enim ili mogu\u0107im svojstvima umjetni\u010dkog djela, pita o funkciji, na\u010dinu postojanja umjetnosti, o njenom ontolo\u0161kom karakteru, te o biti umjetni\u010dkog djela, odnosno o „\u010disto estetskom”, na osnovu kojeg djelo jest djelo. Umjetni\u010dka vrijednost je s onu stranu pomodnosti i svakojake „podobnosti”. Ona je takva bila, ona je takva i danas. Umjetni\u010dko djelo mo\u017ee biti proizvod, gesta ili \u010din. Proizvodi nastaju po zadanim \u0161ablonama, gesta je artisti\u010dka reakcija ili odre\u0111eni, po svom dosegu ograni\u010deni stav, a \u010din se zasniva na naj\u0161iroj, osjetilnoj osnovi bi\u0107a i mo\u017ee poroditi Djelo. Veliko je i uistinu zna\u010dajno djelo kao cjelovito djelo, kao djelo-svijet. Svako je djelo iskaz odre\u0111ene subjektivnosti koja kao zanimljivo, dojmljivo ili vrijedno djelo postaje zna\u010denje za nas. Ako nema afekcije (afiniteta) subjekta, nema ni odnosa prema objektu. Osoba koja nema uro\u0111eni ili ste\u010deni (kultivirani) osje\u0107aj za estetsko ne\u0107e cijeniti ni najbolje umjetni\u010dko djelo, jer nema odnosa prema njemu. O tom temeljnom zna\u010daju subjekta u razumijevanju umjetni\u010dkog djela vodio sam ra\u010duna i u svom „esteti\u010dkom objektivizmu”, jer djelo najprije biva usvojeno od subjekta, a potom postaje objektivna umjetni\u010dka vrijednost, \u0161to je ona vrijednost koja je usvojena, dru\u0161tveno (konsenzus razli\u010ditih subjekata), a posebno od poznavalaca umjetnosti prihva\u0107ena, u teoriji valorizirana vrijednost, pa sam zato bio protiv dominacije „subjektivnosti ukusa”, koji je pojedina\u010dni dojam i\u00a0 zapravo nije sud, pa je uveliko je problemati\u010dan kao govor o djelu, jer je prije svega govor o onome koji sudi, a ne o onome \u0161to djelo uistinu jest. Iako ne pori\u010dem zna\u010daj subjektivnog, ipak mislim i vjerujem da umjetnost nikako nije samo ne\u0161to subjektivno, nego mnogo vi\u0161e, jer je kao iskaz bi\u0107a u svojim najboljim djelima iskaz, isijavanje Bitka, temeljni iskaz na\u0161e osjetilnosti i autenti\u010dno svjedo\u010denje o nama samima, o na\u0161em bivanju i na\u0161em svijetu. Vrijedno umjetni\u010dko djelo je povijesno uvjetovani fenomen koji u liku estetski vrijednog djela nadilazi okolnosti svoga nastanka, transcendira dano. Djelo je bilo trajna vrijednost u doba antike, ono je to i u na\u0161e, elektroni\u010dko doba. Umjetnost je bila i ostala is-kazivanje na\u0161e osjetilnosti. Povijesno promjenjive osjetilnosti. A kao veliko djelo estetska istina, koja je istina nas samih. I umjesto zaklju\u010dka, kada bih htio svesti na jednu re\u010denicu sve \u0161to sam poku\u0161avao u mojim esteti\u010dkim spisima mogao bih re\u0107i da me je najvi\u0161e zanimalo pitanje \u0161to je estetska istina (dakle koliko i \u0161to umjetnost i subjekt mo\u017ee, a s tim u vezi \u0161to je njihova autenti\u010dnost i sloboda) i \u0161to je njihova granica, a s tim povezano pitanje neizrecivog i transcendencije. \u0160to je ontologija djela i \u0161to su njegova mogu\u0107a metafizi\u010dka zna\u010denja. A ta pitanja su neosporno povezana sa pitanjima subjekta, njegovog utemeljenja i unutarnjeg, njegovog \u010diniti i biti, sa pitanjima ontolo\u0161kog zasnivanja I modalitetima na\u0161eg bivanja.<\/p>\n

      Ovim na\u010delnim stajali\u0161tima pridodajem moje novije eseje o esteti\u010dkim pitanjima, o \u010demu \u0107e biti rije\u010di u mojoj novoj knjizi o esteti\u010dkim pitanjima, knjizi kojoj je i ovaj tekst dio. <\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n

      III PRIKAZI KNJIGE<\/p>\n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  12(22)#12 2023 <\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Halima Sofrad\u017eija<\/span><\/p>\n

      Fakultet politi\u010dkih nauka, Odsjek sociologije, Sveu\u010dili\u0161te u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
      \nhalima.sofradzija@fpn.unsa.ba<\/p>\n

      U novo stolje\u0107e bez kompasa<\/span><\/strong><\/p>\n

      Prikaz knjige: \u017dIVOT JE VE\u0106I OD SVAKE OBMANE
      \n(Eseji o dru\u0161tvu i medijima) autorice Fahire Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (207 KB), Hrvatski, Str. 3773 – 3774
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Eseji sklopljeni u korice ove knjige, nesumnjivo tra\u017ee naro\u010dito anga\u017eiranog \u010ditaoca, koji \u0107e prepoznati vrijednost odva\u017enosti izricanja u oskudnom vremenu, bremenitom nebrojenim napregnutostima, dilemama, nejasno\u0107ama, tihim (neki bi rekli posvema\u0161njim) nestankom samorazumljivosti onoga \u0161to nazivamo \u017eivotom (transhumanizam, kiborgizacija, epigenetika..), dodirivanjem krajnosti postmodernog doba, napokon, “brigovanjem”, heideggerijanski re\u010deno, a koji sasvim sigurno neupitno obilje\u017eavaju svijet u kojem \u017eivimo.<\/p>\n

      Svi tekstovi u ovoj knjizi, naslovljenoj \u017divot je ve\u0107i od svake obmane<\/em><\/strong> u \u0161irokom obuhvatu raznorodnih, vi\u0161e nego aktualnih tema o kojima ve\u0107 postaje obavezom govoriti, me\u0111usobno su mnogostruko, vidljivo i nevidljivo, vi\u0161erazinski umre\u017eeni kao “platforma od struna”, gdje je svaki tekst sam po sebi, po svojoj sadr\u017eajnosti, svojevrsna zna\u010dajna smjernica za nove spoznaje i putokaze, ali istovremeno, u kona\u010dnici, primjetno svi obuhva\u0107eni eseji tematski neosporno imaju prepoznatljivu konsonantnost, daju\u0107i nesumnjivo vrijednu cjelinu \u2013 knjigu, koja je pred nama s namjerom da na poseban na\u010din svjedo\u010di o trajnoj ljudskoj plemenitoj potrebi da se ovaj nikad dohvatljivi i trajno zagonetni svijet promi\u0161lja u svim prilikama i svim vremenima, o \u010demu autorica Fahira Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 govori ve\u0107 na prvim stranicama ove knjige. Sudbinski je svako pero ozbiljnog pisca u usudnom traganju za sna\u017enim, dubokim izrazom, su\u0161tinom i spoznajama koje \u0107e se “dovesti do rije\u010di”, u potrazi za savr\u0161enim jezikom<\/em>, o kojem je svojevremeno govorio Umberto Ecco, jer se tako misao dovodi u prisutnost, u \u017eivot<\/em> \u2013 to nastojanje prepoznatljivo je ovdje svakom ispisanom re\u010denicom, osna\u017eeno brojnim teorijskim izvorima, svakom poredbom i primjerom, u nakani da se zahvati, raskrili, otvori razumijevanju upravo svako osvijetljeno pitanje, a brojna su, koja se bave temeljnim problemima na\u0161e savremenosti.<\/p>\n

      Izgleda da smo ve\u0107 odavno zakora\u010dili u svijet “gdje nam stare mape ne\u0107e biti od koristi” (Nesh), sa nagovje\u0161tajima novih, dubokih, neprestanih transformacija koje kontinuirano i ubrzano zahvataju postmoderni svijet, \u0161to nam autorica Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 dodatno pribli\u017eava u razumijevanju slo\u017eene novostvarnosti, u okviru naslova Uplovili smo u novi vijek bez kompasa, <\/em>gdje analizira krizu postmoderne i njene prezentacije u savremenim masmedijima.\u00a0 Treba re\u0107i da autorica u ovim propitivanjima podsje\u0107a na Urlicha Becka i njegovo razumijevanje savremenog dru\u0161tva kao dru\u0161tva rizika, te Amina Maloufa kao autora metafore o modernosti kao svojevrsnoj poreme\u0107enosti svijeta, jer oba ova mislioca, svaki na svoj na\u010din,\u00a0 sna\u017eno pozicioniraju ulogu masmedija i njihovih medijskih mo\u0107i u modernim dru\u0161tvima.<\/em><\/p>\n

      Autorica nas kroz nastavak svojih promi\u0161ljanja i analiza te zna\u010dajnih sinteza korak po korak i s pa\u017enjom\u00a0 privodi spoznaji da Stvarnost sve vi\u0161e postaje medijski konstrukt, svojevrsni poduhvat stvaranja konstrukcije novih svjetova (pojavljujemo kao “korisnici” stvarnosti koja ima beskrajno razli\u010dite medijske interpretacije): “Neosporno je ulogu nekada\u0161nje neposrednosti, direktnosti, izravnosti, susretanjima, ljepoti \u017eivljenja preuzela ogromna i rasprostranjena medijska ma\u0161inerija, taj nevjerovatni instrumentarij koji je gra\u0111en posljednjih dvadeset godina intenzivno a prethodnih stotinjak postupnije, postao je nezamjenjiv posrednik, spojnica, instrumentarij ili globalni medij koji je zamijenio stvarnost. Stvarne empirijske, iskustvene i uobi\u010dajene sekunde, minute, sate i dane \u017eivljenja, ku\u0161anja i postojanja nadomje\u0161tali su isposredovani, medijatizirani u\u010dinci me\u0111u ljudima. \u010cinili su to naj\u010de\u0161\u0107e uz pomo\u0107 svog glavnog elementa, pomo\u0107u ekrana”.<\/p>\n

      Na tom \u010darobnom \u010detverouglu smje\u0161tene su tolikobrojnei izazovne, a po\u010desto manipulativne i zavodljive one slike pretakanja, pretvaranja i pervertiranja mogu\u0107nosti kako ih Ugre\u0161i\u0107ka u knjizi Karaoke kultura definira, dakle o\u010ditim mogu\u0107nostima transformacije, metamorfoze i teleportacije u ne\u0161to drugo ili nekoga drugoga puno su zanimljivije od rovanja po jastvu, \u0161to (p)ostaje nezamisliva zada\u0107a ove kulture ekrana, svijeta slike i nadrealizma pretvaranja. O ovome govori\u00a0 rukopis autorice Fahire Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, odmaknut od bilo kakve prizemne ili prolazne kritike bez smisla, jer svaki put ova kritika stopljena je s pozivom na povratak etici javne rije\u010di, moralu javnog djelovanja i argumentiranja, \u010dasnom profesionalnom informativnom i komunikacijskom djelovanju gdje god su \u010dinjenice, istina, dobrota i ljepota svijeta posrijedi. <\/p>\n

      Stoga je ovaj rukopis ne samo va\u017ean profesionalnim djelatnicima u javnom prostoru u medijskoj ma\u0161ineriji ve\u0107 neizostavnoj u svekodnevnici, studentima, akademskoj zajednici jednako tako i \u0161iroj publici koja sve tje\u0161nje mora poznavati medijske mogu\u0107nosti,\u00a0 medijsku kulturu, medijsko pojavljivanje i djelatnost, medijska zastranjivanja i marketin\u0161ke trikove koju nam dromolo\u0161ki (preubrzano) promi\u010du pred umom i o\u010dima\u00a0 – a \u017eivot je potrebno dostojanstveno jednostavno \u017eivjeti.<\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n

      III PRIKAZI KNJIGE<\/p>\n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  12(22)#13 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Amina Vatre\u0161<\/span><\/p>\n

      Asistentica na Odsjeku za komunikologiju\/\u017eurnalistiku Fakulteta politi\u010dkih nauka UNSA
      \nMA komunikologije\/\u017eurnalisitke<\/p>\n

      Masovni mediji ili izobli\u010dena ogledala stvarnosti:
      \nPovratak imperativu etike odgovornosti<\/span><\/strong><\/p>\n

      Prikaz knjige: \u201cESEJI O DRU\u0160TVU I MEDIJIMA \u2013 \u017divot je ve\u0107i od svake obmane\u201d
      \n(Sarajevo: Fakultet politi\u010dkih nauka, Univerzitet u Sarajevu)
      \nAutorica: prof.dr. Fahira Fejzi\u0107 \u2013 \u010cengi\u0107
      \n<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (209 KB), Hrvatski, Str. 3775 – 3777
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      „Mas mediji se sve u\u010destalije postavljaju u tri posljednje relacije spram svijeta, pa ili sami prekrivaju istine i bitke raznolikoga svijeta, ili ga raspame\u0107uju za nijansu vi\u0161e, ili pak posve ciljano zanemaruju status quo i mar\u0161iraju svoju igru dodatnog raspame\u0107ivanja, koje svakodnevno slu\u0161amo, gledamo, surfamo kao la\u017ene vijesti, kao \u010diste manipulacije, kao prljave komplote, kao sve \u010de\u0161\u0107u \u0161kolsku cenzuru nepo\u017eeljnih sadr\u017eaja ili pak kao redovne la\u017ei i obmane.“ (dio iz eseja „Da li je mogu\u0107a emancipacija medija od op\u0107e raspame\u0107enosti?“)<\/p>\n

      \u0160esnaest na prvi utisak raznorodnih ogleda o korelaciji masmedijskog djelovanja i transformiranja savremene dru\u0161tvene stvarnosti na nadasve anga\u017eiran i studiozan na\u010din \u010dine jedinstvenu, inherentno neodvojivu cjelinu koja akribi\u010dno\u0161\u0107u svoje analize razli\u010ditih socijalnih fenomena navodi na dublje promi\u0161ljanje savremene medijske, te konsekventno tome i dru\u0161tvene entropije. Autori\u010dino sna\u017eno pozicioniranje masovnih medija kao ishodni\u0161nih ta\u010daka savremenosti podr\u017eano je kako teorijskim, tako i empirijskom uvidom u recentne tokove svijeta i \u017eivota, te kao takvo zahtijeva prevashodno anga\u017eiranog \u010ditaoca koji procese te\u017ei razumjeti vi\u0161edimenzionalno, na jednoj polisemi\u010dnoj i kompleksnijoj ravni od \u0161turo pragmati\u010dne.<\/p>\n

      Period pandemije koronavirusa jo\u0161 jednom je potvrdio tezu o postojanju i interpretaciji koncepata „la\u017ei“ i „istine“, pa usudit \u0107u se re\u0107i i sveobuhvatne percepcije stvarnosti kao imanentno dru\u0161tvenih, u prvom redu \u2013 medijskih, konstrukata u, beckovski re\u010deno, dru\u0161tvu rizika ili drugim rije\u010dima iskazano – dru\u0161tvu refleksivne modernosti. S tim u vezi, u novomedijski konotiranoj stvarnosti iz uloge subjekta prelazimo u ulogu objekta, potro\u0161a\u010da, nerijetko i proizvoda, na \u0161ta Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107 \u010ditaocima posebno skre\u0107e pa\u017enju propituju\u0107i funkciju medijskih subjekata, habermaskovski re\u010deno, na relaciji izme\u0111u emancipacije i sveop\u0107e izopa\u010denosti. Strah od svakodnevnog, konkretnog, dramati\u010dnog, a manje od onog nepoznatog, asptraktnog, ljudskom umu obi\u010dno nedohvatljivog, se u tom smislu name\u0107e kao novi oblik kontrole i vladanja ponajprije umom recipijenta, pa samim tim i njegovim pona\u0161anjem.<\/p>\n

      Valja primijetiti da autorica Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, odve\u0107 implicitno, u\u00a0 gotovo svakom pojedina\u010dnom eseju poziva na nu\u017enost aktueliziranja imperativa etike odgovornosti, neophodnost povratka deontolo\u0161kim profesionalnim principima, posebno apstrahiraju\u0107i ulogu intelektualaca i profesionalnih novinara u sprje\u010davanje na\u0161eg postojanja plitkima, <\/em>kako to svojevremeno ozna\u010dava Nicholas G. Carr. U tom smislu govore\u0107i, ve\u0107 u prvom eseju tematski orijentiranom ponajprije prema mo\u0107i virtuelne manipulacije u ozra\u010dju evropskih kretanja, poziva na sljede\u0107i stav – „nanovo valorizirati na\u0161e vrijednosti i zadjenuti etiku u svaku poru \u017eivota“<\/em> (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2022:17). Moglo bi se sa sigurno\u0161\u0107u ista\u0107i da je upravo u ovoj tezi sadr\u017eana su\u0161tinska dugoro\u010dna vrijednost ovog djela, kako za profesionalne medijske djelatnike intelektualce, akademsku zajednicu, tako i za same studente novinarstva\/komunikologije, druge djelatnike u javnom diskursu i kona\u010dno za op\u0107u javnost koja te\u017ei kriti\u010dkom supstancijalnom rezoniranju savremenih dru\u0161tvenih pojava i procesa.<\/p>\n

      Dalje problematiziraju\u0107i pitanje budu\u0107nosti medija, ali i znanosti uop\u0107e, te predvi\u0111aju\u0107i njen kraj ukoliko ne do\u0111e do momenta sna\u017enog bu\u0111enja individualne i kolektivne svijesti, svojevrsnog otpora i najbitnije, pozivaju\u0107i na povratak profesionalnoj novinarskoj epistemi, epistemi istine kao esencijalne vrijednosti novinarstva, zaklju\u010duje: ”Techne je preuzeo primat nad naukom. Istinskim nau\u010dnim istra\u017eivanjima i otkri\u0107ima koja su puna eti\u010dke vrijednosti se izmaklo. Na njihovo mjesto nastupili su projektanti, menad\u017eeri i majstori proizvodnje iluzija. (\u2026.) Danas su u metasvijetu metauniverzuma, virtuelnosti, zavodljivosti, manipulacije i nadzora nad ljudima i njihovom slobodom. Po tome se nazire malaksalost, ako ne i kraj istinske nauke i istinskih masovnih medija”.<\/em> (Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, 2022:31) U takvom se ozra\u010dju, konstatira autorica, misle\u0107e bi\u0107e ubitnome transformira u homo sacera<\/em>, izolovanog, pasivnog, alijeniziranog od svakog supstancijalnog i kriti\u010dkog rezona, osu\u0111enog na puku pragmati\u010dnost bez duhovnosti, dostojanstva, integriteta i strasti usmjerene ka traganju za istinom i smislom, kona\u010dno podlo\u017enog svekolikim manipulacijama i obmanama.<\/p>\n

      Gotovo pa nemogu\u0107im se \u010dini apstrahirati izvjestan segment djela kao najrelevantniji budu\u0107i da svaki ogled u svojoj su\u0161tini daje ogroman doprinos prvenstveno poticanju kriti\u010dke svijesti, poticanju individue na promi\u0161ljanje okru\u017eenja i ni\u0161ta manje zna\u010dajno vlastite pozicije i odgovornosti u njemu jer od toga zapravo polazi naizgled oksimoronski nominirana stabilnost promjene<\/em>, o kojem autorica ve\u0107 u uvodnom dijelu govori. Svojevrsna sinteza, analiza i komparacija brojnih teorijskih izvora iz domena komunikolo\u0161ko-socijalno-politi\u010dko-religijske dimenzije u promi\u0161ljanjima novomedijske (u prvom redu virtuelne) stvarnosti i njene budu\u0107nosti, podr\u017eana izrazito bogatim iskustvenim poljem autorice, \u010dine ovaj rukopis izrazito vrijednim dijagnosti\u010dko-prognosti\u010dkim pregledom stanja recentnih medija, pa kauzalno i stanja dru\u0161tva uop\u0107e. <\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      <\/a><\/p>\n

       <\/span><\/p>\n

      \n

      III PRIKAZI KNJIGE<\/p>\n\n\n\n
      \"inmediasres\"<\/p>\n

      \n  12(22)#14 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n\"Creative<\/a>
      \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom       Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

      		\n

      \n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Enita \u010custovi\u0107<\/span><\/p>\n

      Odsjek za \u017eurnalistiku\/komunikologiju
      \n Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta u Sarajevu
      \nenita.custovic@fpn.unsa.ba<\/p>\n

      Prikaz knjige: Uvod u studije medija, Priru\u010dnik za predmete
      \nFilozofija medija i Sociologija medija,
      \nautorica Fahire Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 i Halime Sofrad\u017eija<\/span><\/strong><\/p>\n


      \nPuni tekst: pdf (161 KB), Hrvatski, Str. 3779 – 3781
      \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

       <\/p>\n

       <\/p>\n

      Bosanskohercegova\u010dki knji\u017eevni fond odnedavno je bogatiji za veoma koristan priru\u010dnik. Autorice Fahira Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 i Halima Sofrad\u017eija priredile su Uvod u studije medija, priru\u010dnik za predmete Filozofija medija i Sociologija medija. U trinaest poglavlja, na preko \u010detiri stotine stranica, autorice su objedinile relevantne tekstove iz oblasti filozofije i sociologije medija. Priru\u010dnik se sastoji od tri autorska rada i deset tekstova drugih autora, povezanih istom crvenom niti \u2013 egzistencijom \u010dovjeka kroz egzistenciju medija. Tragaju\u0107i za stvarno\u0161\u0107u, \u010dovjek \u017eivi virtualnost, dok mediji istovremeno postaju paralelna stvarnost i uto\u010di\u0161te lutanja dana\u0161njeg \u010dovjeka. U tom smislu, filozofska i sociolo\u0161ka dimenzija medija neodvojive su, one se isprepli\u0107u, \u0161ta nam poentira i ovaj priru\u010dnik.<\/p>\n

      U prvom poglavlju, po\u010dinje potraga za odgovorom na pitanje \u2013 da li sudjelovanje u iluziji proizvodi stvarni u\u010dinak? U ovom dijelu, analizira se kritika suvremenih masmedija Noama \u010comskog, s akcentom na njegovoj kritici vojnih operacija u Vijetnamu. Tako\u0111er, razmatra se i zamagljivanje razlika izme\u0111u virtualnih i stvarnih iluzija, kroz dio knjige Nenada Vertov\u0161eka.<\/p>\n

      Drugo poglavlje vodi nas ka filozofiji medija i u\u010di kako (op)stati s medijima. Autorica Fahira Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 u fokus interesovanja stavlja \u010dovjeka \u2013 umre\u017eenog i u mre\u017ee uhva\u0107enog i uronjenog, digitalizovanog i dehumanizovanog. \u010covjeka opsjednutog stvaranjem la\u017ene, iskrivljene i nepostoje\u0107e slike o sebi, umjesto usavr\u0161avanjem stvarne, vjerodostojne i postoje\u0107e slike sebe.<\/p>\n

      U tre\u0107em dijelu, autorica Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, dijelovima iz svoje autorske knjige Medijska globalizacija svijeta, u fokus stavlja medije i primat medijske uvjerljivosti nad empirijskom istinito\u0161\u0107u. Problematizira, kako za vrijeme nastanka knjige (2004. godina), tako i sada va\u017enu odrednicu pozicioniranja novinarstva \u2013 izme\u0111u etike kona\u010dnog cilja i etike odgovornosti.<\/p>\n

      Umre\u017eeno dru\u0161tvo i njegov uspon, Manuela Kastelsa predmet je preokupacije sljede\u0107eg poglavlja ovog filozofsko-sociolo\u0161kog priru\u010dnika. Tehniziranje svijeta i mediji, kultura umre\u017eenog dru\u0161tva, izgradnja dru\u0161tvenog identiteta i drama neumre\u017eenih, novi mediji i diverzifikacija masovne publike, neke su od tema koje su svoje mjesto na\u0161le u ovom poglavlju.<\/p>\n

      U petom dijelu, Hiperpolitika i savremeno dru\u0161tvo \u2013 proces tehniziranja svijeta, predstavljeni su dijelovi knjige autorice Halime Sofrad\u017eija. Estetizacija politike predmet je interesovanja ovog poglavlja Priru\u010dnika, a autorica Sofrad\u017eija nas, kompariraju\u0107i mnoge autoritete iz oblasti sociologije medija, filozofije medija, medijske kulture i komunikolo\u0161ke znanosti provodi kroz iskustvo politi\u010dke bespomo\u0107nosti. Govore\u0107i o svijetu kao slici i hiperrealnosti, autorica poentira Bodrijarovu misao koja ka\u017ee: „Na horizontu simulacije nestao je svijet“.<\/p>\n

      U narednom dijelu Mediokracija, medijska kolonizacija politike, razmatra se logika masovnih medija, gdje se doga\u0111ajnost stvari u politi\u010dkom svijetu i pravilima prikazivanja razmatra kroz devet temeljnih modela na\u010dina sceniranja politi\u010dkih doga\u0111aja, ali se tretira i infotainment kao izvrstan na\u010din posredovanja politike.<\/p>\n

      Sedmo i osmo poglavlje Priru\u010dnika predstavljaju dijelove, sada ve\u0107 kultnih knjiga autora Seada Ali\u0107a, Masmediji \u2013 zatvor bez zidova i Masovna proizvodnja narcizma. Kre\u0107u\u0107i se od „medij je poruka“ do „filozofija medija je poruka“, autor Ali\u0107 povezuje nama bliske pojmove i predmete kojima smo se jo\u0161 u djetinjstvu divili \u2013 kao \u0161to je kaleidoskop i predstavlja ih u prizmi nove stvarnosti. Razumijevanje \u0161ireg konteksta ideje masmedija kao zatvora bez zidova svakako je mogu\u0107e tek uvidom u cjeloviti rukopis. No, \u010dinjenica je da je svojim tekstovima filozofije medija autor nazna\u010dio ono \u0161to danas \u017eivimo: Pojavom reality programa i ku\u0107a u kojima su ljudska bi\u0107a zatvorena, dehumanizirana i stavljena na dvadeset\u010detverosatno posmatranje voajerima sa izopa\u010denim sistemom vrijednosti \u2013 Ali\u0107ev „masmedijski zatvor bez zidova“ formalno dobiva i zidove.<\/p>\n

      U masovnoj proizvodnji narcizma, autor prati strukturu misti\u010dnih obreda na globalnom ekranu, a u traganju za diskursom imunim na medijsko manipuliranje, pita se \u2013 nije li \u010dudno \u0161to nikome ni\u0161ta nije \u010dudno?<\/p>\n

      U devetom dijelu, knjigom Masovni mediji, politika i demokratija, D\u017eona Strita, autorice su propratile proizvodnju vijesti, kulturolo\u0161ke studije i utjecaj medija. Izvje\u0161tavanje o politici, kao pri\u010danje pri\u010da, zabava kao propaganda, spin doktori, medijski savjetnici i ogla\u0161iva\u010di, samo su neke od tema kojima se u ovom dijelu posve\u0107uje pa\u017enja. Kontrola konglomerata, medijski moguli i mo\u0107 medija, stvaranje medijskih carstava direktno korespondiraju sa vlasni\u0161tvom i kontrolom kao simbolima mo\u0107i dana\u0161njice.<\/p>\n

      Konstrukcija politi\u010dkog spektakla naredno je poglavlje Priru\u010dnika. Razmatraju\u0107i dvosmislenost politi\u010dkih vijesti \u2013 od njenih va\u017enosti, kontrasta i opozicije, interpretacije, bespomo\u0107nosti, tipova vijesti, autor Edelman nas uvodi u konstrukciju privla\u010dnosti vijesti. Zaklju\u010duje da „ingenioznost ljudskog uma za konstruiranje svjetova i sposobnost jezika da podupre taj talent, suptilno i prikriveno, ali tako\u0111er i fundamentalno utje\u010du na politiku.“<\/p>\n

      Jedanaesto poglavlje Doba slike u teoriji mediologije, autorice Nade\u017ede \u010ca\u010dinovi\u0107, primarno mediolo\u0161ke orijentacije, razmatra vizualnu kulturu kroz dostupnost slika, dok se pretposljednje poglavlje Informati\u010dka bomba, kako mu i sam naziv ka\u017ee, bavi „razaraju\u0107im“ dejstvom informatike, dehumanizacijom i automatizacijom svega plemenitog i postoje\u0107eg.<\/p>\n

      U posljednjem, trinaestom poglavlju, Urlih Bek razmatra dru\u0161tvo dana\u0161njice kao rizi\u010dno dru\u0161tvo. To je ujedno i posljednja destinacija na kraju ovog filozofsko-sociolo\u0161kog medijskog putovanja \u2013 svi prethodno razmatrani fenomeni u\u010dinili su dana\u0161nja dru\u0161tva veoma izazovnim i za savremenog \u010dovjeka rizi\u010dnim, sa\u017eetim u „novoj nepreglednosti“.<\/p>\n

      Priru\u010dnih tekstova za filozofiju i sociologiju medija upozorava i poziva na opreznost da ne zalutamo i ne izgubimo se. Na\u0161e dobrovoljno sudjelovanje u medijskoj (stvarnoj) iluziji, nije samo proizvodnja pristanka, nego i garant proizvodnje stvarnog u\u010dinka, \u0161to nam poru\u010duju i tekstovi iz ovog priru\u010dnika. Svijest o nesvijesti mo\u017eda nije odgovor, ali je po\u010detak tra\u017eenja odgovora na pitanje \u2013 gdje smo i kuda idemo?<\/p>\n

      Ovim sistemati\u010dnim i preglednim priru\u010dnikom, na jednom mjestu okupljeni su relevantni tekstovi iz filozofije i sociologije medija. Autorice su ne samo osigurale kavalitetnu literaturu za predmete iz pomenutih oblasti, nego i nau\u010dnog lutanja po\u0161tedjele studente i sve istra\u017eiva\u010de medija filozofsko-sociolo\u0161ke profilacije.<\/p>\n

       <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

           12(22)#1 2023 This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License. DOI 10.46640\/imr.12.22.1 UDK 2-138:316.774 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 18.1.2023.     Mihai B\u0103c\u0103ran PhD candidate, University of Melbourne, Australia Str. Stefan cel Mare nr. 1, Bl. B1, ap. 22, Dej, Romania, 405200 […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":427,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[106],"tags":[792,791,812,796,802,800,798,807,794,162,789,570,684,813,810,797,804,441,601,809,803,788,801,799,793,790,811,795,805,808],"class_list":["post-441","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-22","tag-792","tag-album-earthling","tag-amina-vatres","tag-antonio-batini-i-bernard-spoljaric","tag-brisanje-kao-jezik-uspostave-post-humane-kulture-izbrisano-u-muzeju-suvremene-umjetnosti-zagreb-2022","tag-darko-kovacic","tag-edib-ahmetasevic","tag-enita-custovic","tag-fenomenologija-digitalne-srece","tag-halima-sofradzija","tag-josipa-bubas","tag-kresimir-katusic","tag-leo-katunaric","tag-masovni-mediji-ili-izoblicena-ogledala-stvarnosti-povratak-imperativu-etike-odgovornosti","tag-mihai-bacaran","tag-mogucnosti-i-granice-multimedija-kao-pojmovnog-jezika","tag-o-mojim-estetickim-stajalistima","tag-predrag-finci","tag-prikaz-knjige","tag-prirucnik-za-predmete-filozofija-medija-i-sociologija-medija","tag-prostor-aktivne-imaginacije-intuicije","tag-psihopatija-operativni-sustav-politicke-pozornice-digitalne-kulture","tag-senzorij-mcluhanus","tag-strategijske-dileme-kulturne-politike-sustava-audiovizualne-djelatnosti-u-republici-hrvatskoj","tag-tahani-komarica","tag-telling-lies-naziv-je-preuzet-iz-istoimene-pjesme-david-bowie","tag-the-problematic-of-embodiment-in-online-spectactorship","tag-tijelo-i-metafora-mreze","tag-u-novo-stoljece-bez-kompasa","tag-uvod-u-studije-medija","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\n\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(22)#1 2023 This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License. DOI 10.46640\/imr.12.22.1 UDK 2-138:316.774 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 18.1.2023.     Mihai B\u0103c\u0103ran PhD candidate, University of Melbourne, Australia Str. Stefan cel Mare nr. 1, Bl. B1, ap. 22, Dej, Romania, 405200 […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-05-17T19:46:44+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"381 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22\",\"datePublished\":\"2023-05-17T19:46:44+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/\"},\"wordCount\":76255,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"keywords\":[\"1997.)\",\"album Earthling\",\"Amina Vatre\u0161\",\"Antonio Batini i Bernard \u0160poljari\u0107\",\"Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)\",\"Darko Kova\u010di\u0107\",\"Edib Ahmeta\u0161evi\u0107\",\"Enita \u010custovi\u0107\",\"Fenomenologija digitalne sre\u0107e\",\"Halima Sofrad\u017eija\",\"Josipa Buba\u0161\",\"Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107\",\"Leo Katunari\u0107\",\"Masovni mediji ili izobli\u010dena ogledala stvarnosti: Povratak imperativu etike odgovornosti\",\"Mihai B\u0103c\u0103ran\",\"Mogu\u0107nosti i granice multimedija kao pojmovnog jezika\",\"O mojim esteti\u010dkim stajali\u0161tima\",\"Predrag Finci\",\"Prikaz knjige\",\"Priru\u010dnik za predmete Filozofija medija i Sociologija medija\",\"Prostor aktivne imaginacije\\\/intuicije\",\"Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture\",\"Senzorij McLuhanus\",\"Strategijske dileme kulturne politike sustava audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj\",\"Tahani Komarica\",\"TELLING LIES (naziv je preuzet iz istoimene pjesme \u2013 David Bowie\",\"The Problematic of Embodiment in Online Specta(c)torship\",\"Tijelo i metafora mre\u017ee\",\"U novo stolje\u0107e bez kompasa\",\"Uvod u studije medija\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 22\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"datePublished\":\"2023-05-17T19:46:44+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/05\\\/inmediasresno1malo22.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-22\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(22)#1 2023 This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License. DOI 10.46640\/imr.12.22.1 UDK 2-138:316.774 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 18.1.2023.     Mihai B\u0103c\u0103ran PhD candidate, University of Melbourne, Australia Str. Stefan cel Mare nr. 1, Bl. B1, ap. 22, Dej, Romania, 405200 […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-05-17T19:46:44+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"381 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22","datePublished":"2023-05-17T19:46:44+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/"},"wordCount":76255,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","keywords":["1997.)","album Earthling","Amina Vatre\u0161","Antonio Batini i Bernard \u0160poljari\u0107","Brisanje kao jezik uspostave post-humane kulture (Izbrisano u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 2022.)","Darko Kova\u010di\u0107","Edib Ahmeta\u0161evi\u0107","Enita \u010custovi\u0107","Fenomenologija digitalne sre\u0107e","Halima Sofrad\u017eija","Josipa Buba\u0161","Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107","Leo Katunari\u0107","Masovni mediji ili izobli\u010dena ogledala stvarnosti: Povratak imperativu etike odgovornosti","Mihai B\u0103c\u0103ran","Mogu\u0107nosti i granice multimedija kao pojmovnog jezika","O mojim esteti\u010dkim stajali\u0161tima","Predrag Finci","Prikaz knjige","Priru\u010dnik za predmete Filozofija medija i Sociologija medija","Prostor aktivne imaginacije\/intuicije","Psihopatija \u2013 operativni sustav politi\u010dke pozornice digitalne kulture","Senzorij McLuhanus","Strategijske dileme kulturne politike sustava audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj","Tahani Komarica","TELLING LIES (naziv je preuzet iz istoimene pjesme \u2013 David Bowie","The Problematic of Embodiment in Online Specta(c)torship","Tijelo i metafora mre\u017ee","U novo stolje\u0107e bez kompasa","Uvod u studije medija"],"articleSection":["In Medias Res broj 22"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","datePublished":"2023-05-17T19:46:44+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/05\/inmediasresno1malo22.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-22\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 22"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=441"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=441"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=441"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=441"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}

    VR <\/em>iskustvo duboko je protkano jezikom u onome smislu u kojemu Martin Heidegger pi\u0161e o govoru, jeziku, gramatici i vezama ovih s logikom razumijevanja i bitkom-u-svijetu<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te na drugom mjestu jo\u0161 o govoru (jeziku) kao o ku\u0107i bitka u oku\u0107ivanju koje stanuje \u010dovjek,<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a \u0161to progovara i u glasovitom stavu Ludwiga Wittgensteina, prema kojemu granice pojedin\u010devog jezika ozna\u010davaju i granice njegova svijeta ispunjenog logikom.<\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Time se upravo upu\u0107uje na opojmljivanje stvari u svijetu kao njihov po\u010detak postojanja u nekoj svijesti. Ako u VR<\/em> svijetu u predmetu uspravne konstrukcije koja, onoliko koliko je u snazi oka ima sva obilje\u017eja zida, u k\u00f4du samog tog predmeta nije definirana i njegova relativna neprobojnost, \u010dime on poprima funkciju pregrade ili zapreke gibanju, taj \u0107e zid biti tek iluzija kroz koju se je mogu\u0107e fizikalno neometano kretati. Odnosno, samim pojmom zida, a ne likom, biva definirano \u0161to on jest i koje je njegovo bitno svojstvo. Premda je tvorbeni jezik aritmetike i geometrije VR<\/em> prostora zasnovan na ra\u010dunanju (komputaciji<\/em>) binarnog k\u00f4da,<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> upravo je taj k\u00f4d u svojoj, za \u010dovjeka neposrednoj besmislenosti, unutar binarnog sustava bli\u017ei pojmu, negoli izrazu koji u prikazu dobivenom iz prera\u010dunavanja sekvencije i niza pomo\u0107u platformi vizualnog prikazivanja (grafi\u010dki podsustavi i ure\u0111aji) postaje prizor, obli\u010dje, lik i objekt punog smislenog zna\u010denja.<\/p>\n