{"id":447,"date":"2023-09-25T08:42:04","date_gmt":"2023-09-25T08:42:04","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/09\/25\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/"},"modified":"2023-09-25T08:42:04","modified_gmt":"2023-09-25T08:42:04","slug":"predrag-finci-umjetnost-i-utopija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/","title":{"rendered":"Predrag Finci: Umjetnost i utopija"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(23)#15 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.23.1<\/a>
\nUDK 7:167.5
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 14.3.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Predrag Finci<\/span><\/p>\n

Flat 5, Rosa Freedman Ctr.
\n17 Claremont Way, London, England
\npredrag.finci@gmail.com<\/p>\n

Umjetnost i utopija<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (337 KB), Hrvatski, Str. 3787 – 3801
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Odnos prema utopiji odnos je prema stvarnosti. Utopija je tema mnogih umjetni\u010dkih djela, \u010dak se mo\u017ee tvrditi da je umjetnost najpotpuniji opis utopije, a i sama umjetnost radi na ostvarenju utopije. Umjetnost u sebi ima elemente utopijskog i zapravo je jedina potpuno ostvarena utopija. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> utopija, distopija, umjetnost, ma\u0161ta, stvarnost.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

1.<\/p>\n

Umjetnost je slika svijeta. Svijeta koji jest i onoga koji bi mogao biti. Ona je opis i iskustvo stvarnog ili slika mogu\u0107eg. Umjetnost je estetsko iskustvo u kojem na nov na\u010din susre\u0107emo svijet.<\/p>\n

Ovo je jedan od mogu\u0107ih opisa umjetnosti. Umjetnost naravno mo\u017ee biti definirana i opisana na mnogo na\u010dina. Opisuje je i njena intencija. Mo\u017eemo tvrditi da svako vrhunsko nastojanje u umjetnosti u sebi sadr\u017ei te\u017enju ka zavr\u0161avanju umjetni\u010dkog iskustva, novom utemeljenju osjetilnosti i ostvarenju savr\u0161enstva u samom djelu. Zato je takvo stvarala\u010dko nastojanje te\u017enja ka neostvarivom, odnosno utopijskom, a kao osobna sloboda odbacivanje prisile i usvojenih zakona i normi, i zato je svako autenti\u010dno djelo\u00a0 buntovno, slobodarsko i anarhi\u010dno \u010dinjenje. Ovdje to spominjem, jer smatram da umjetnost u sebi nu\u017eno sadr\u017ei moment utopijskog. Poku\u0161at \u0107u pokazati u kojem smislu i na kakav je na\u010din stvarala\u0161tvo uvijek utopijsko.<\/p>\n

 <\/p>\n

2.<\/p>\n

Glazba koju slu\u0161am i u sebi oslu\u0161kujem gotovo je uvijek glazba velikih majstora. Mnoga od tih djela me uvijek nanovo ponesu svojom ljepotom. Za svakog od velikih skladatelja, za Mozarta posebno, pomislim da je sve \u0161to je u\u010dinio kao lepr\u0161ava igra, kao da je sve komponirao nekako s lako\u0107om, a savr\u0161eno. Nadi\u0161ao je u svojoj glazbi svaku ozbiljnost, krutost, muku, stvarao kao da se igra. Takvo je svako veliko umjetni\u010dko djelo, svaki matemati\u010dki zakon, svaka baletna izvedba, gimnasti\u010dka virtuoznost, takva i svaka vje\u0161ta pobjeda u veseloj igri. Takva, jer je u njoj dosegnut logos stvari i potpuno oslobo\u0111eno bi\u0107e. U svakoj takvoj performansi logos i bi\u0107e postaju jedno te isto. Iz tog sklada ra\u0111a se veliko djelo. I sklad i nesklad u djelu. Igra kao djelatnost je spontanost, sloboda, rizik, slu\u010dajnost, izbor, vlastita odluka. U svakoj djelatnosti igra nastaje iz njena logosa, a kada osoba njome do kraja ovlada onda se osloba\u0111a iz dubine njena bi\u0107a. <\/p>\n

Umjetnost je u takvom nazoru shva\u0107ana kao igra. \u0160to je svakako jedna od njenih mogu\u0107ih definicija. Tako su je shva\u0107ali neki istaknuti mislioci, poput Schillera ili Finka. Umjetnost nastaje kao igra, ponekad je do\u017eivljavamo kao igru, ona u sebi ima spontanost i slobodu igre. Umjetnost je kozmi\u010dka igra. Ona po\u010diva u sebi samoj, ali tako da u sebi osjeti i ostvari op\u0107i logos stvari. Ne pod\u010dinjava se datim konvencijama i poigrava se sa samom sobom ukoliko postaje konvencija, a bude ono \u0161to uistinu jest kada je slobodna u sebi samoj. Zato je umjetnost tako \u010desto ne\u0161to drugo od ustaljenog, zato je tako \u010desto neuobi\u010dajena, iznena\u0111uju\u0107a, ponekad skandalozna, a uvijek u sebi slobodna. Igra koja traje i kojoj nitko ishod ne zna. <\/p>\n

Kada ka\u017eemo umjetnost je igra tada ka\u017eemo: umjetnost je nepredvidljiva, \u010desto vrlo spontana, a uvijek druk\u010dija; ona je sloboda djelatnost, svoj vlastiti unutarnji zakon; umjetnost je stvaranje u dosluhu sa stvarao\u010devim unutarnjim porivima i vi\u0161im skladom, osloba\u0111anje djela za sebe samo. Sve to \u010dini umjetnosti igrom, koja nadilazi sve znano. Ona s pomo\u0107u svoje stvarala\u010dke intuicije uvijek dolazi do neslu\u0107enog, a bi\u0107u su\u0161tinskog. U takvoj igri njeni u\u010desnici otkrivaju mogu\u0107nosti svijeta i sebe samih, u njoj makar na trenutak dolaze do svojeg najboljeg svijeta i svoje vlastite potpunosti. U takvoj igri igra\u010d nadilazi sebe sama. I upravo zato je umjetnost za nas. Za na\u0161 ljudski osjetilni potencijal. U svakoj igri je sre\u0107a oslobo\u0111enja, ponekad i krajnjeg postignu\u0107e, ali i rizik potpunog gubitka. Kako u kocki, tako i u znanosti, filozofiji i umjetnosti. Umjetnost je opisana kao sloboda (slobodna djelatnost) i ozna\u010dena kao nacrt utopijskog i autenti\u010dna slika na\u0161eg bivanja. To naravno nije jedini mogu\u0107i opis umjetnosti, jo\u0161 manje njen potpuni opis. U takvom shva\u0107anju umjetnost nipo\u0161to nije shva\u0107ena kao neobavezna igrarija, razbibriga, puka zabava. Ali je svakako re\u010deno da je umjetnost sloboda: i kao stvarala\u0161tvo i kao zahtjev za stvarnom slobodom. <\/p>\n

Igra je na\u017ealost potpuno protjerana iz svakodnevnog \u017eivota, iz ozbiljnog djelanja, \u010dak vi\u0161e nije ni tema filozofskih promi\u0161ljanja, pa je na\u0161la svoje skrovi\u0161te jo\u0161 samo kao bezazlena, a ponekad i isprazna zabava u popularnim medijima i u ozbiljnijem obliku u umjetnosti, toj posljednjoj oazi slobode. U stvarala\u010dkoj slobodi i artisti\u010dkoj zamisli slobode. Unutar umjetni\u010dke slobode nastaje vizija stvarne slobode, model oslobo\u0111ene ljudske djelatnosti, zahtjev za druga\u010dijim dru\u0161tvenim ure\u0111enjem, pa i predstava o tome \u0161to bi mogla biti ostvarena utopija. Ove tvrdnje su bliske misliocima frankfurtskog kruga, posebno Adornu i Marcuseu. No, mogu\u0107e je oti\u0107i i korak dalje, jer je umjetnost ljudska djelatnost u kojoj zamisao (ideja, oblik, eidos<\/em>) mo\u017ee postati stvarnost. U tom smislu ona je, odnosno mo\u017ee biti jedina ostvarena, a pritom ipak potpuna utopija. Jednima je to dokaz njene mogu\u0107nosti, a drugima, ba\u0161 suprotno, dokaz njene nemogu\u0107nosti. I jedna i druga tvrdnja svoju argumentaciju imaju u samoj ideji utopije. <\/p>\n

 <\/p>\n

3. <\/p>\n

Postoje mnoge usvojene istine u koje ne vjerujem. Sumnjam da je sve u na\u0161im \u017eivotima politika, a ne vjerujem ni da je potro\u0161ena ideja utopije. Usvojena istina je i da povijest pi\u0161u pobjednici, ali ne vjerujem ni da je takva povijesti uvijek i nu\u017eno istina, prije svega zato \u0161to ona nije cjelovita istina. U svim pobjedama je bilo nasilja, nepravde i sramotnih zlodjela. Svaka pobjeda podlije\u017ee povijesnoj reviziji, kako iz eti\u010dkih razloga, tako i zbog konzekvenci koji odre\u0111eni povijesni doga\u0111aj ima. Nasuprot oportunisti\u010dkog slavljenju pobjednika ili ponekad sramotnog slavljenja pora\u017eenih, smatram da povijest stvaraju graditelji, oni koji povijesti i ljudskoj vrsti doprinose, od znanstvenika preko vrijednih trudbenika do umjetnika, a da je cjelovita povijest ona u kojoj postoji svijest i spomen o pobjedi, ali i o \u017ertvama te povijesne pobjede. Ovako bih dakle mogao sa\u017eeti svoje osnovne teze kada govorim o „dru\u0161tvenoj stvarnosti”: politika nije i ne smije biti bit na\u0161ih \u017eivota, prava povijest je povijest \u017ertava, a utopija je uistinu i zauvijek mogu\u0107a kao unutarnji doga\u0111aj i ideal bi\u0107a. <\/p>\n

Znam da nema mnogo razloga za hvalu ljudskim postignu\u0107ima. Nema nepobitnih dokaza o zna\u010daju i veli\u010dini ljudskog bi\u0107a. Malo su ovom svijetu doprinijeli, puno zla u\u010dinili. Ni ono najbolje nije bilo mnogo. Slabo je, nemo\u0107no, ne \u0161titi nas, ne izbavlja svijet od zlo\u0107e, ne \u010dini ga boljim. Ni\u0161ta je na\u0161a umjetnost u usporedbi sa ogromnim brojem neoprostivih zlo\u010dina, ni\u0161ta je svaki na\u0161 Leonardo i njegovo djelo u odnosu na stravu Auschwitza. A ipak u tim malim postignu\u0107ima, u dobru i ljepoti malobrojnih po\u010diva nada da bi ovaj svijet, ovaj \u017eivot mogao biti bolji. Zato sam sklon utopijskom. \u010cak vjerujem da je tako \u0161to ve\u0107 sada mogu\u0107e.<\/p>\n

Ideja utopije je ideja mogu\u0107e stvarnosti. I umjetnost je mogu\u0107a stvarnost, odnosno jedna posebna stvarnost. I utopija i umjetnost\u00a0 odnose se na stvarnost. Ali, na razli\u010dite na\u010dine. Umjetnost je ono \u0161to se dogodilo ili se doga\u0111a ovdje, a utopija je ono \u0161to je davno i\u0161\u010dezlo ili nije jo\u0161 uop\u0107e bilo, a bila je i ako ikada opet bude bit \u0107e “tamo”. Pri\u010de o utopiji ka\u017eu da se ona dogodila ili \u0107e se dogoditi na udaljenom otoku. Otok je uvijek bio zami\u0161ljan kao mjesto izuzetnog: tamo je bila Platonova Atlantida, tamo je\u00a0 Moreova Utopija, tamo je nastajala rana filozofija, tamo je \u017eivio Robinson Cruso, tamo je skriveno blago, tamo su bile „zabranjene strasti”, tamo je danas ljubav i u\u017eitak u popularnom engleskom televizijskom reality showu. <\/em>Svaka pri\u010da o utopiji je pri\u010da o mogu\u0107oj stvarnosti, ali jo\u0161 vi\u0161e o zami\u0161ljenom idealnom, koje je drugo postoje\u0107e stvarnosti i ve\u0107 mogu\u0107e kao zamisao i produkt imaginacije u liku umjetni\u010dkog djela. Mogu\u0107e je kao po\u017eeljna, sanjana slika stvarnog. I kao sje\u0107anje, i kao projekt budu\u0107nosti.<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

4.<\/p>\n

Povijest utopije je povijest lijepih, ali i zastra\u0161uju\u0107ih pri\u010da, neostvarenih snova, propalih, neuspjelih i proma\u0161enih, ali ponekad i\u00a0 na surovi na\u010din ostvarenih projekta u zemljama terora i logora i tek ponekog, u svakom pogledu ograni\u010denog ostvarenja „vlastite idealne zemlje”. Mnogobrojne su pri\u010de o utopiji, od drevnih mitova, najprije onog o Raju, preko bajke u kojoj Snje\u017eana nalazi novi dom kod patuljaka, a onda do\u0111e i princ, do sna o komunizmu i mnogobrojnih pri\u010da o dalekim otocima i neznanim, “obe\u0107anim” zemljama.<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Pod rije\u010dju utopija misli se idealno, a jo\u0161 nepostoje\u0107e, ali i neostvarivo, iluzorno. Neostvarivo idealno i idealno koje je neostvarivo. Pri\u010de o utopiji \u010darobna je rije\u010d demagoga, nada naivnih dobri\u010dina i mrska tema „trezvenih prakti\u010dara“. U njoj je mnogo toga preuzeto iz religije.<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Politi\u010dari su se slu\u017eili pri\u010dama o utopiji, o „svijetloj budu\u0107nosti”, vrlo sli\u010dnim pri\u010dama o budu\u0107em \u017eivotu u raju, e da bi uspje\u0161nije obmanjivali pu\u010danstvo, pa su od sirotog puka uvijek nanovo tra\u017eili jo\u0161 vi\u0161e odricanja i strpljenja, a ljudi pri\u010dama o boljoj budu\u0107nosti podgrijavali svoje nade (\u010desto iluzorne nade), koje su im u\u010dvr\u0161\u0107ivale vjeru u smisao i vrijednost njihovog postojanja. Do jednom.<\/p>\n

 <\/p>\n

5.<\/p>\n

Utopija je bila tema mnogih umjetni\u010dkih djela. Iz takvih djela sti\u017ee nam poruka o budu\u0107nosti. Poruke o tome kakva \u0107e biti lijepa, ali i kakva bi mogla biti zastra\u0161uju\u0107a budu\u0107nost. Jednom je to slika poput Boschovog Vrta zemaljske naslade<\/em>, drugi put poput njegovih zastra\u0161uju\u0107ih prizora pakla. Povijest bilje\u017ei razli\u010dite pri\u010de i iskustva o dru\u0161tvu kao umjetni\u010dkom djelu. I pri\u010de lijepe nade, i sumorne, depresivne pri\u010de. I jedne i druge u osnovi\u00a0 stoje u izravnoj vezi sa iskustvom stvarnosti \u010dak i kada govore o mogu\u0107oj, zami\u0161ljenoj stvarnosti, o onome \u0161to je sada i \u0161to mo\u017eemo o\u010dekivati. U tome se obnavljaju pri\u010de o po\u010detku i kraju, raju i paklu, spasenju i apokalipsi, procvatu i propasti, nagradi i kazni, nadi i strahu, novom po\u010detku i definitivnom kraju.<\/p>\n

U ljudskom bi\u0107u je \u017eelja za kretanjem i putovanjem. Idemo, \u017eelimo, ho\u0107emo prema tamo… Utopija je mjesto do koga \u0107emo, ono \u0161to bismo. Pri\u010da o utopiji je pri\u010da o snu, koji obe\u0107ava bolji svijet od ovoga u kojem jesmo; pri\u010de o negativnoj utopiji (distopiji ili antiutopiji) pokazuje u \u0161to se san mo\u017ee izvrnuti, pa takve pri\u010de pla\u0161e budu\u0107no\u0161\u0107u i nagovaraju da \u010duvamo ono \u0161to imamo, a kvalifikacija „utopijsko” odavno je postala sinonim za neostvarivo i iluzorno, premda je u djelima utopije i distopije rije\u010d o onome \u0161to bi moglo biti. U djelima, a posebno filmovima „strave i u\u017easa” prepadnemo se od iznenadne opasnosti, a jo\u0161 vi\u0161e od na\u0161ih unutarnjih inhibicija (unutarnjeg), u distopijskim djelima pla\u0161imo se mogu\u0107nost stvarnosti (vanjskog). U projekt utopije ugra\u0111ena je nada da \u0107e se najbolje tek dogoditi i na tome treba raditi; u pri\u010dama distopije strah da najgore tek dolazi, pa je u njima utje\u0161no i dobro da se (jo\u0161 uvijek) nije dogodilo ono \u0161to se moglo i \u0161to \u0107e se mo\u017eda dogoditi. U pri\u010dama o utopiji utkana je ljudska \u017eelja i nada; u pri\u010dama o distopiji depresivnost i malodu\u0161nost, a i strah od mogu\u0107eg (Nije slu\u010dajno da se i takvi filmovi \u010desto prikazuju na kanalima specijaliziranim za filmove „strave i u\u017easa”). U umjetnosti nije nedostajalo ni jednih ni drugih, posebno u knji\u017eevnosti i na filmu. Da navedem samo neka poznata prozna djela: o utopiji su pisali Louis S\u00e9bastian Mercier (L’an 2440, r\u00eave s’il en fut jamais, vrlo popularno <\/em>djelo napisano 1771., prvo djela u kojem je utopija smje\u0161tena u budu\u0107nost), \u0116tienne Cobet (Voyage an Icarie<\/em>), William Morris (News from Nowhere<\/em>), Samuel Butler (Erewhon<\/em>), Edward Bellamy (Looking backward<\/em>) i Paula Mantegezze (L’anno 3000<\/em>). Povijest umjetnosti je zabilje\u017eila jo\u0161 mnogo velikih djela \u010dija je tema bila utopija, a i djela koja su utopijskom bliska, poput projekata Tatlina, slika Magritta, likovnih djela nizozemskog pokreta de Stijla, poput cijelog pokreta „utopijske umjetnosti”, koji je nastao kao reakcija na razo\u010daravaju\u0107a iskustva Prvog svjetskog rata. I danas ima\u00a0 istaknutih umjetnika u u svim umjetnostima kojima je bliska tema utopijskog. Ima ih u filmskoj umjetnosti (kao u filmu Blade Runner, <\/em>koji je ra\u0111en po uspje\u0161nom romanu M. Dickea ili u vrlo „filozofskom filmu” kakav je Matrix), u filmu Battle Royal<\/em>, koji je postao i video igra, u umjetnosti stripa (Jo\u00e3o Ruas), u mnogobrojnim knji\u017eevnim djelima znanstvene fantastike, kojima su se pridru\u017eili i P. D. James i Steven King, u „utopijskoj arhitekturi”, koja nastoji humanizirati na\u0161 habitat, ali i na pomalo zastra\u0161uju\u0107i na\u010din brisati individualno. Postoje \u010dak i cijele grupe kojima je tema utopijsko, poput australijske zajednice „Umjetnici Utopije”, koji \u017eive odvojeno od urbanih sredina i stvaraju svoja djela na osnovu tradicija domoroda\u010dke kulture, a svjedo\u010dimo i djelima u virtualnoj stvarnosti i samoj virtualnoj stvarnosti kao utopiji koja je ve\u0107 tu, stvarna u virtualnom. <\/p>\n

Nasuprot nade u utopiju stoji strah od njenog ostvarenja. O antiutopiji su pisali Jevgenij Zamjatin (Mi, <\/em>roman pisan 1920-21., objavljen 1924.), pod njegovim utjecajem svoj je antiutopijski roman napisao Aldous Huxley (Vrli novi svijet, <\/em>pisan 1931., objavljen 1932.) i George Orwell (1984, <\/em>roman pisan 1949.), od takvih je Paklena naran\u010da<\/em> (djelo Anthony Burgessa, objavljeno 1962., po kojem \u0107e Kubrick napraviti 1971. istoimeni \u010duveni, u mnogim zemljama zabranjivani film), a i kratki roman Midhata Ajanovi\u0107a Kraj sezone<\/em>, objavljen 2019.<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mnogo je i takvih filmova, od Metropolisa<\/em> (1927.)<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> preko\u00a0 Farentheit<\/em> 451 do V for Vendetta<\/em> (2005.) i Djeteta \u010dovjekovog <\/em>(2006.). Svaka od ovih negativnih slika budu\u0107nosti suprotna je „filozofiji nade”. Distopijska djela naj\u010de\u0161\u0107e nastaju kao eho straha od politi\u010dkog totalitarizma, kao plod iskustva pora\u017eavaju\u0107ih zbivanja u XX. stolje\u0107u, od ratova do logora, a i kao strah od mogu\u0107eg negativnog razvoja onoga \u0161to je ve\u0107 sada postoje\u0107e u razvijenom svijetu, posebno straha od dominacije tehnologije i sve manjeg prisustva humanisti\u010dkih ideja u svakodnevnim ljudskim odnosima.<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svaka takva slika izlazi iz odre\u0111enog konteksta u kojem je stvorena.<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 <\/p>\n

Ove slike razboritog pesimizma \u010de\u0161\u0107e ostavljaju sna\u017eniji dojam na svoje receptore nego romanti\u010dne predstave o utopiji,\u00a0 najprije zato \u0161to je distopijsko djelo vi\u0161e kriti\u010dno prema postoje\u0107oj stvarnosti, ne idealizira ljudska postignu\u0107a i ima manje iluzija, a posebno zao \u0161to je tamna slika budu\u0107nosti uvjerljivija od svakog idealiziranja budu\u0107nosti, jer je bli\u017ea ve\u0107 postoje\u0107im slutnjama, strahovima i neveselim mislima; tamne vizije podupiru i ve\u0107 postoje\u0107e spoznaje o tragi\u010dnim povijesnim iskustvima, katastrofalnim u\u010dincima nacizma i rigidnog komunizma, a na ekolo\u0161kom planu pla\u0161e i zabrinjavaju sve primjetnije posljedice „industrijske revolucije” i zaga\u0111enja na\u0161eg okoli\u0161a. Kao da pri\u010de o „lijepoj budu\u0107nosti” serviraju jo\u0161 samo naivne sanjalice, \u010dije snove stvarnost svaki \u010das razbija i iz svojih razloga politi\u010dki demagozi, koji svojim obe\u0107anjima poku\u0161avaju umiriti pu\u010dko nezadovoljstvo stvarnim dru\u0161tvenim stanjem! Zato se uvijek treba pitati \u0161to je „sadr\u017eaj” Utopije o kojoj je rije\u010d, jer iza tog pojma mogu\u00a0 biti najbolje \u017eelje, ali i opake, rasisti\u010dke i fa\u0161isti\u010dke ideje, planovi za stvaranje „\u010distog svijete za \u010distu rasu”, trijumf zlo\u010dina\u010dkog \u0161ovinizma, koji ostvaruje svoje kroz porobljavanje, neravnopravnost, „etni\u010dka \u010di\u0161\u0107enja”, progone i ubojstva. Iz perspektive distopije pak dobro bi bilo ako ovog svijeta ubudu\u0107e uop\u0107e ne bi bilo. Mnoge predod\u017ebe o Utopiji bile su samo parafraza naivnih bajki i drevnih mitova, a Cioran tvrdi da su sve pri\u010de o utopiji samo preformulirana biblijska pri\u010da o obe\u0107anom nebu i novoj zemlji,<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0161to je, rekao bih, opet pri\u010da o nagradi na kraju vremena. Svim kriti\u010dki nastrojenim ljudima njihova vlastita budu\u0107nost koja im se ve\u0107 desila postala je potvrda njihovih tmurnih predosje\u0107aja: pesimizam je na\u017ealost jo\u0161 uvijek „realizam”, koji upozorava da od \u017eivota ne treba previ\u0161e dobra o\u010dekivati. Nadati se da ne\u0107e tako uvijek biti. No i ljude sklone umjetnosti (“fantazijama”) mnogo vi\u0161e su fascinirale svojim realizmom ili metaforama stra\u0161nog slike D\u00fcrera, Goye i Rouaulta, nego sva sladunjava i raspjevana ljepota rajskih predjela i optimisti\u010dni ki\u010d propagandne umjetnosti totalitarnih re\u017eima (tako \u010desto prisutan u likovnim djelima sovjetskih, a danas sjevernokorejskih umjetnika), koja svojom la\u017enom vedrinom prikriva tmurnu istinu stvarnosti.\u00a0 <\/p>\n

Djela utopije nastala su u pohvalu ljudskoj nadi, djela distopije u strahu od ljudskog i za ljudsko. I jedna i druga su kao stvar imaginacije mogu\u0107a koliko i nemogu\u0107a. Prva djela vjeruju u ljepotu novog po\u010detka, druga strahuju od poraznog kraja; prva obe\u0107avaju bolje prema kojem idemo, druga ukazuju na opasnosti i prijetnje koje nas o\u010dekuju i koje ve\u0107 mo\u017eemo oko sebe nazrijeti. Moglo bi se na\u010delno tvrditi da su sva djela distopije, a i skepti\u010dko stajali\u0161te prema mogu\u0107nosti utopije zapravo eho stvarnosti, uvid u ono \u0161to je u nekim totalitarnim re\u017eimima kao utopija bilo ostvarivano. Ovakvim djelima mogu se pridru\u017eiti satire<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i rijetke komedije o budu\u0107nosti i utopiji, koje u sebi gaje stanovit skepticizam i\/ili cinizam u mogu\u0107nost utopijskog, \u0161to je u ranijim djelima, posebno u ameri\u010dkim filmskim komedijama (recimo Laurela i Hardya, Boba Hopea i drugih, manje znanih), bilo proizvod „hladnoratovske” propagandne politike usmjerene na izrugivanje politike „isto\u010dnog bloka” (u kojem je, ne slu\u010dajno, znanstvena fantastika brzo postala cijenjen \u017eanr) i komunisti\u010dkog sna o „svijetloj budu\u0107nosti”. Nasuprot tome, utopija kao nada je jo\u0161 uvijek stvar potpunog idealizma, uvjerenje da se idealno jednom mo\u017ee ostvariti, jedino \u0161to to idealno jo\u0161 nije prisutno u stvarnosti. A mo\u017eda je uistinu istinita pri\u010da o utopiji ona u kojoj utopija nije spomenuta, Becketova tragikomedija U o\u010dekivanju Godoa, <\/em>jer je utopija\u00a0 o\u010dekivanje onoga koji ne\u0107e do\u0107i, \u010dekanje doga\u0111aja koji se nikada ne\u0107e dogoditi. Sva ova razli\u010dita umjetni\u010dka djela objedinjuje njihova utemeljenost u stvarnosti, jer su sve te znanstveno-fantasti\u010dne, kao i metafizi\u010dke ideje ukorijenjene u ideologiji u kojoj su nastale. <\/p>\n

 <\/p>\n

6.<\/p>\n

I utopija i umjetnost su pri\u010da o posebnom, izuzetnom, jo\u0161 ne dostignutom. Svako vrhunsko nastojanje u umjetnosti u sebi sadr\u017ei te\u017enju ka savr\u0161enstvu. Zato je takvo stvarala\u010dko nastojanje te\u017enja ka neostvarivom, odnosno utopijskom, a kao osobna sloboda odbacivanje prisile i usvojenih zakona i normi, i zato buntovno i anarhi\u010dno \u010dinjenje. <\/p>\n

U opisima i slikama negativne utopije, od Kafkine Ka\u017enjeni\u010dke kolonije<\/em> do Huxleyevog Vrlog novog svijeta<\/em>, susre\u0107emo transformirane, a hipertrofirane slike postoje\u0107ih prijetnji, prisutnih strahova i nadolaze\u0107ih\u00a0 strahota. Nasuprot tim sumornim slikama budu\u0107nosti stoje djela ispunjena elementima utopijskog, optimizmom i vjerom u tehnolo\u0161ki napredak, kao u znanstveno-fantasti\u010dnim romanima Julesa Vernea, na srodn na\u010din u nostalgiji za savr\u0161enstvom kojeg vi\u0161e nema, kakvu osje\u0107amo u romanu Sto godina samo\u0107e <\/em>Gabriela Garc\u00eda M\u00e1rqueza ili u himni nadi i ljudskoj moralnoj \u010disto\u0107i, kakvoj svjedo\u010dimo u Malom princu <\/em>Antoine de Saint-Exup\u00e9rya. Savki put je u pitanju vizija mogu\u0107e stvarnosti.<\/p>\n

Ovdje, me\u0111utim, nije rije\u010d samo o pojedina\u010dnim djelima, koja imaju za temu utopijsko ili u sebi imaju elemente utopijskog. Nije, jer je te\u017enja ka utopijskom utkana u cjelokupno stvarala\u0161tvo u vidu stvarala\u010dke te\u017enje ka idealnom, a nemogu\u0107em, ka nedosti\u017enom savr\u0161enstvu, \u0161to potvr\u0111uje da je stvarala\u0161tvo po svojem karakteru utopijsko.<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Za umjetnost ideja utopije nije samo ideja „raja na zemlji”, nego i ideja stvarala\u010dkog: stvoriti iz ni\u010dega ne\u0161to, do\u0107i do onoga \u0161to nije, stvoriti savr\u0161eno, u\u010diniti nemogu\u0107e\u00a0 u djelu, koje je ve\u0107 svijet po sebi samom, stvoriti jedan svijet, tako da u izuzetno uspjelim umjetni\u010dkim djelima ve\u0107 svjedo\u010dimo stvaranju jedne druk\u010dije, posebne stvarnosti i ostvarenju stvarala\u010dke slobode, koja je naznaka stvarne slobode. A taj stvarala\u010dki potencijal nije samo stvar umjetnosti, nego svakoga koji ho\u0107e doprinijeti ovom svijetu. U takvim tendencijama nada nalazi svoje utemeljenje.<\/p>\n

Zato u ovom kazivanju o odnosu umjetnosti i utopije nije rije\u010d samo o nekoj budu\u0107nosti, o onome \u0161to jo\u0161 nije, nego i o stvarnosti u kojoj \u017eivimo, stvarnosti u kojoj jo\u0161 sanjamo utopiju, a ve\u0107 \u017eivimo distopiju. <\/p>\n

Kada Adorno u svojoj Esteti\u010dkoj teoriji<\/em> govori o utopijskom karakteru umjetnosti on nadasve ima u vidu dru\u0161tveni karakter umjetnosti, umjetnost kao „dru\u0161tvenu antitezu dru\u0161tvu”,<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pri \u010demu po ovom teoreti\u010daru umjetnost pokazuje kako bi stvari trebale biti, kako dru\u0161tvo mo\u017ee biti bolje, ali ga ostavlja nepromijenjenim. Odnos umjetnosti prema danoj stvarnosti prisutan je u djelima svih predstavnika Frankfurtske \u0161kole.<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U razmi\u0161ljanjima o problemu utopije ovim misliocima je blizak i G. Luk\u00e1cs, koji dokazuje da je umjetnosti „imanentna utopija”, a roman obnavljanje odnosa pojedinca i dru\u0161tva, iz \u010dega izlazi da umjetnost i utopija imaju i eti\u010dku dimenziju. U djelima neomarksista umjetnost se shva\u0107a kao oru\u0111e, mogu\u0107i model, slika i uzor autenti\u010dnog. Na toj liniji su bili svi oni umjetnici i mislioci, koji su o\u010dekivali od umjetnosti da mijenja svijet. Takva stajali\u0161ta jesu umjetnost smatrala sredstvom, ali su joj davala i veliki zna\u010daj, jer su vjerovala da je umjetnost utjecajno i mo\u0107no duhovno sredstvo. Bilo je odavno rije\u010di o tome kako je utopija zami\u0161ljena i predo\u010dena u nekim umjetni\u010dkim djelima, ali ta djela nisu ipak trebala biti projekt stvarnog i nacrt mogu\u0107eg dru\u0161tva kao umjetni\u010dkog djela, jer su prije svega bila stvarnost estetskog, a ne politi\u010dki program. Zamisao, a ne manifest.\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

7.<\/p>\n

Moment utopijskog u umjetnosti treba razumjeti kao stvarala\u010dko nadila\u017eenje stvarnosti, kao transcendiranje datog i te\u017enju ka transcendenciji. Tako ih treba razumjeti, jer je umjetnost druga i druk\u010dija stvarnost, zaokupljena izgradnjom svojih vlastitih vrijednosti, jer je ba\u0161 to njena primarna funkcija: da bude umjetnost.<\/p>\n

Svako stvarala\u010dko mi\u0161ljenje tmurnim nagovje\u0161tajima katastrofe suprotstavlja nadu. Samo s njom mo\u017eemo do\u010dekati budu\u0107nost. S njom posti\u017eemo rezultate, ostvarujemo djela. S njom te\u017eimo ka ostvarenju najboljeg mogu\u0107eg. U svakom govoru o idealnom uvijek je sadr\u017ean moment utopijskog. \u010cak i kada kritiziramo neko postignu\u0107e, poredimo ga sa zami\u0161ljenim savr\u0161enstvom i onim \u0161to nije postignuto, sa idealnim. Ovdje treba re\u0107i da ono \u0161to je subjektu (pojedincu) savr\u0161eno nije nu\u017eno, ali mo\u017ee biti savr\u0161eno svima, a ono \u0161to je za sviju savr\u0161eno trebalo bi biti i pojedincu, jer iz op\u0107eg (univerzalnog, skupnog, temeljnog, kozmi\u010dkog, Jednog, apsolutnog, iz onoga \u0161to sve uvjetuje i utje\u010de na sudbinu) dolazi fasciniranost subjekta jedinstvenim djelom. Mogu\u0107e je savr\u0161enstvo za subjekt i subjektivno pojmljeno i do\u017eivljeno savr\u0161enstvo, ali nije mogu\u0107e neko objektivno postoje\u0107e savr\u0161enstvo za sviju, osim kao pojam savr\u0161enstva, dakle kao neostvarivo i nedosti\u017eno savr\u0161enstvo. Savr\u0161enstvo se de\u0161ava, ali nikada potpuno ne ostvaruje. \u010cak bi njegovo definitivno ostvarenje bilo poraz i smrt stvarala\u0161tva, jer je stvarala\u0161tvo stalno nastojanje i doga\u0111anje, a ne jednom, zauvijek i za sviju dovr\u0161eno. No, kada je neko od umjetni\u010dkih djela uistinu veliko, onda u sebi ostvari svoje mogu\u0107e<\/em> savr\u0161enstvo, kao savr\u0161enstvo u tom djelu i savr\u0161enstvo tog djela; dodu\u0161e i tada u pojedina\u010dnom djelu, a ne kao djelo za sviju; u velikom, posebnom djelu bude, desi se savr\u0161enstvo za nas. Te\u017enja ka savr\u0161enstvu prisutna je i u svakoj predanoj djelatnosti, a posebno u nastojimo da to novo bude barem malo bolje od onoga \u0161to smo ranije ve\u0107 uradili. Tako zapo\u010dinje svaki put ka utopiji: uraditi bolje, u radu nadma\u0161iti sebe, ostvariti jo\u0161 bolje, dosegnuti, nastojati do\u0107i do najboljeg.<\/p>\n

U tome mo\u017eemo razabrati poku\u0161aj ostvarenja utopijskog. U svakoj pjesmi, u svakom djelu, u svemu stvorenom ima nade. U svakom je malom postignu\u0107u, u svakoj ostvarenoj \u017eelji, u svakom sretnom trenutku dodirnuto je idealno, u svakom je makar malo ostvareno i ono utopijsko. Element utopijskog postoji u svakom stvarala\u010dkom nastojanju i djelatnom naporu, u svakom “ho\u0107u jo\u0161 bolje”. Dakako, nije svako ostvarivanje po\u017eeljno. Zbilja koja bi ostvarila sve \u0161to je sadr\u017eaj na\u0161ih htijenja i \u017eelja i koja bi postala potpuno ostvarenje na\u0161e osjetilnosti i duhovnosti, postala bi zastra\u0161uju\u0107a, jer bi bila\u00a0 ostvarenje konzumentskih ideala i kao zadovoljenje svih potreba postala bi vjerojatno ispunjenje i negiranje svih tih na\u0161ih \u017eelja i htijenja. Bila bi to jeziva stvarnost u kojoj bismo bili sretni i zadovoljni zbog na\u0161eg ljudskog poraza. Utopija je mnogo puta bila ostvarene kao monstruozna stvarnost logora i terora, ali je ostajala i tome suprotni san, lijepa zamisao i potencijalna zadatost. A tada je bila \u017eelja koja nikada ne\u0107e biti do kraja ispunjena, savr\u0161enstvo, koje nikada ne\u0107e biti potpuno ostvareno. U tome je vitalnost i snaga trajne otvorenosti na\u0161eg bivanja i stalne \u017eelje za njegovim pobolj\u0161anjem. I kada bi se utopija desila, opet bi nam predstojala. U tom smislu, ideja utopije je ideja stvaranja boljeg, rad na nedosegnutom, stalno unapre\u0111ivanje postoje\u0107eg, stvaranje novog, put ka idealnom. I zato je srodna umjetni\u010dkom i svakom drugom stvarala\u0161tvu.<\/p>\n

 <\/p>\n

8. <\/p>\n

Ako intuicija, kao \u0161to pokazuje Bergson, vodi od stvari ka pojmovima i na taj na\u010din spoznaje bit problema, onda iskustvo umjetnosti mijenja pojam umjetnosti, poznavanje osobe sliku njene unutarnjosti, a uvid u dru\u0161tvenu stvarnost vodi ka pojmu stvarnosti koji nadma\u0161uje trenutno dru\u0161tveno stanje. Ovaj „realisti\u010dki intuicionizam” mo\u017ee i\u0107i i u drugom pravcu, jer sam pojam umjetnosti mo\u017ee nadma\u0161ivati postoje\u0107e stanje umjetni\u010dke produkcije (\u0161to se o\u010dituje ve\u0107 u \u010destom kritiziranju ostvarenih djela, a i u autorovom ili receptorovom nezadovoljstvu postignutim), a uvid u djelatnost osobe ili dru\u0161tvenu stvarnost mo\u017ee formirati ideju i predstavu o njihovim daljim mogu\u0107nostima. Tada intuicija i kao neposredni uvid i kao slutnja ukazuje na mogu\u0107u bit postoje\u0107eg i nedostatnost ostvarenog. I pokazuje da se mo\u017ee uvijek jo\u0161 ne\u0161to. A to “jo\u0161 ne\u0161to” kazuje da utopija nije uvid, \u010dak ni samo nada u ne\u0161to konkretno, nego pri\u017eeljkivanje i te\u017enja ka boljem, pravednijem, po\u0161tenijem. Zato je ona uvijek dalje od onoga \u0161to je postignuto. Beskrajna zadanost. Otvoreni projekt. <\/p>\n

 <\/p>\n

9.<\/p>\n

Duhovne\u00a0 vrijednosti se usvajaju. Shva\u0107amo ih prije svega kroz obrazovanje, a kada je umjetnost u pitanju kroz estetsko iskustvo. A \u0161to je estetsko iskustvo bogatije, to su stro\u017ei, kriti\u010dniji sudovi i vi\u0161i zahtjevi tog receptora umjetni\u010dkog djela. Duhovne vrijednosti postaju dio bi\u0107a kroz navike, pam\u0107enje, ponavljanje, u \u010demu ima potrebe za u\u010denjem, ima i udovoljavanja osobnim prohtjevima, ali i prisile, koja je naro\u010dito prisutna u totalitarnim re\u017eimima i svakom nametanju jedne i jedine istine. Taj pritisak, ali i podr\u0161ka ideologije vidljiva je upravo u dru\u0161tvenom karakteru umjetnosti. Ona je bila duhovna vrijednost kao promotor religije, a postala upotrebna vrijednost i zabava kao proizvod kapitala. Kao „slobodna” umjetnost je ili marginalizirana ili postaje prodajna vrijednost. U tome je muka njene dru\u0161tvene uloge u demokratskim zemljama. Oni koji su vjerovali da umjetnost mo\u017ee biti oru\u0111e dru\u0161tvene promjene vjerovali su u mo\u0107 umjetnosti. No, dana\u0161nja umjetnost, sre\u0107om, vi\u0161e ne pripada ni hramu ni dvoru, ne pripada vladaju\u0107oj ideologiji i izvr\u0161noj politi\u010dkoj mo\u0107i, posebno ne onoj diktatorskoj, naredbodavnoj politici koja u umjetnosti vidi mogu\u0107nost promoviranje ideologije koju zastupa i pohvalu sebi samoj. Umjetnost od XIX. stolje\u0107a postaje samostalna, odvojena od dvora i svetili\u0161ta, slobodna, ali prestaje biti hvaljenje vladaju\u0107eg, a postaje prodavana dekoracija, zabava i u manjoj mjeri gerilska aktivnost intelektualne manjine.<\/p>\n

U svakom kazivanju o utopiji ima vjere, u svakoj vjeri utopijskog.\u00a0 Subjekt je mogu\u0107e otjelovljenje ideje, umjetni\u010dko djelo mogu\u0107i svijet, svijet mogu\u0107a realnost. Sve mo\u017ee biti i ne\u0161to drugo, jo\u0161 ne\u0161to, sve je nazna\u010deno i predano beskraju pogleda, koji dovr\u0161ava stvarala\u0161tvo kao stalno realiziranje mogu\u0107nosti osjetilnog i njemu pripadaju\u0107e refleksije. Sve \u0161to jest \u010duva i izgra\u0111uje sebe u stvaranju vlastitog, u stalnom izgra\u0111ivanju svoga, u ljubavi prema onome \u0161to jest i \u0161to mo\u017ee biti. Zato u svakoj umjetni\u010dkoj i filozofskoj djelatnosti ima i elemenata projekta, slike onoga \u0161to ne\u0161to uistinu jest i\u00a0 nade u ono \u0161to tek nastaje. <\/p>\n

Umjetnost smo zavolili jer je u \u017eivotu uvijek ne\u0161to nedostajalo ili moglo biti ljep\u0161e i bolje. Ona jest vrsta kompenzacije, kao \u0161to nam i ma\u0161ta kompenzira i daruje ono \u0161to nemamo. Ali, umjetnost nikako nije samo zamjena i nadoknada za ono \u0161to nemamo, \u0161to nismo dosegli ili \u0161to smo izgubili, nego je \u010desto ono \u0161to nismo ni slutili, jedan potpuno novi svijet, neslu\u0107ena mogu\u0107nost, otvaranje horizonta.<\/p>\n

Ovdje i drugdje tvrdim da je filozofija postavila svoj najvi\u0161i zadatak u Platonovom mi\u0161ljenju ideja, a stvarala\u0161tvo u Plotinovoj ideji isijavanja Jednog. U oba slu\u010daja rije\u010d je o te\u017enji ka savr\u0161enstvu. A ono je na politi\u010dkom smislu iskazano u ideji Atlantide i Utopije, od strane dvojice mislilaca, Platona i Morea, koji su iskusili mo\u0107 i goleme osobne nevolje u susretu sa politi\u010dkom praksom svoga doba. Politi\u010dko i estetsko izjedna\u010davaju se u domenu imaginarnog u “politici osjetilnog”. Zato je Platonova Dr\u017eava<\/em> umjetni\u010dko djelo, prvi „roman” u povijesti, a Moreova ideja „realna fantazija”, u koju su neki povjerovali i \u010dak pone\u0161to poduzeli e da bi je ostvarili. Ideja Utopije je, kao i ideja velikog umjetni\u010dkog djela, te\u017enja ka savr\u0161enstvu, put ka apsolutnom, napredovanje ka neostvarenom, san o idealnom. Te\u017enja ka onome \u0161to mo\u017ee biti privremeno ostvareno, a barem na trenutak i dosegnuto. Tome je srodna ideja dobrog, najboljeg mjesta, kojeg nema. Ideja utopije proizvod je stvarala\u010dkog uma i \u017eudnje za lijepim, dobrim i moralno po\u017eeljnim, a sumnja u utopiju proizvod svakodnevnog pragmatizma i nevjerice u mogu\u0107nost boljeg. <\/p>\n

Politi\u010dka praksa je dokazivala nemogu\u0107nost ostvarenja po\u017eeljnog dru\u0161tvenog ure\u0111enja, savr\u0161eno ure\u0111ene dr\u017eave odnosno komunizma. Potvr\u0111ivao je to i svaki misaoni koncept koji se zalagao za ostvarenja utopijskog dru\u0161tva, od Platona do Marxa. Upravo je to mnogima bio dokaz neutemeljenosti ideje utopije (Mnogo je lak\u0161e dokazivati da savr\u0161enstva ne mo\u017ee biti, nego pokazati kako bi jednom moglo nastati ili nastojati ve\u0107 sada ne\u0161to savr\u0161eno stvoriti). Ali ta ista manjkava praksa poti\u010de misao o idealnom, u kojem se ukazuje bolje i po\u017eeljno, u kojem se ra\u0111a te\u017enja ka stvaranju novog svijeta, pa je u tome iskazan i teleolo\u0161ki karakter filozofskog idealizma, koji je uvijek drugo lice stvarnog stanja. Njegov ispravak i Razlika. Tako\u0111er politika, ali ne ba\u0161 svakodnevna politi\u010dka rutina, jer je to praksa koja se zala\u017ee za potpuno razli\u010dit svijet od onoga koji jest. <\/p>\n

Iskustvo nam potvr\u0111uje da se utopija ostvarila ili kao zastra\u0161uju\u0107i svijet u totalitarnim sistemima, pa otuda dolazi strah od svake budu\u0107e utopije, ili je u “dru\u0161tvu obilja” ponu\u0111ena kao turisti\u010dki ki\u010d, gdje uz dobru naknadu mo\u017eete biti neko vrijeme „u raju”. I u umjetnosti imamo dvije srodne tendencije: zastra\u0161uju\u0107u sliku distopije ili sentimentalne, melodramati\u010dne slike o nekom idealnom \u017eivotu. No, ostvaren je sigurno veliko politi\u010dki napredak, pa suvremene demokratske zemlje izgledaju kao dosegnuta utopija kada se usporede sa barbarskim i despotskim vlastima davnih vremena, a ostvarena je i utopija u velikim djelima umjetnosti i filozofije, kao i u ideje i postignu\u0107u svake, pa i dru\u0161tvene harmonije. <\/p>\n

Svaka pri\u010da, kao i svako mogu\u0107e ostvarenje utopije, i ona sanjana, idealna, i ona zastra\u0161uju\u0107a, ostvarena ili samo zami\u0161ljana, potvr\u0111uje da je uvijek u pitanju pri\u010da o na\u0161oj stvarnosti, o onome \u0161to stvarnost mo\u017ee biti. Iako je bilo i jo\u0161 uvijek ima poku\u0161aja da se ostvari zamisao idealne utopije, ona je najpotpunije predo\u010dena u artisti\u010dkom obliku, u umjetni\u010dkim djelima i imaginaciji mislilaca. Ona se u njima ve\u0107 doga\u0111a. Nikakvo \u010dudo, jer u projektu utopije i stvarala\u010dkim nastojanjima postoji mnogo srodnosti, od povjerenja u ljudske mogu\u0107nosti preko tra\u017eenja boljeg do poku\u0161aja stvaranja i ostvarenja idealnog. Ponekad im je zajedni\u010dko i razo\u010daranje, ali i uvijek novi elan u zapo\u010dinjanju: svijet \u0107e se doga\u0111ati, nastajati i stvarati. Umjetnost i utopija su okrenuti horizontu, koji nije samo stvar budu\u0107nosti i nade, nego onog najboljeg \u0161to nam se ve\u0107 de\u0161ava, onoga \u0161to ve\u0107 sada stvaramo i ostvarujemo. Nije dakle u pitanju samo nada, nego postignu\u0107e. Nije u pitanju budu\u0107nost, nego na\u0161e Sada. Na\u0161 svijet, stvarnost u kojoj smo.<\/p>\n

Ovdje nije rije\u010d o svijetu kao estetskom fenomenu. Svijet je ve\u0107 dovoljno lijep. Radi se o tome da on bude bolji. Na tome su radili mnogi, pa\u00a0 se dogodilo ve\u0107 mnogo toga \u0161to je blisko idealima utopije. Dogodila se, ostvarilo neostvarivo u osobnim zamislima i ostvarenju najboljeg vlastitog; utopija se mnogima dogodila njima, u njima. Na kratko, ponekad, mo\u017eda vrlo rijetko, ali se dogodila; dogodilo se sretnima idealno i snivano u nekom lijepom trenutku, u ljubavi i stvaranju, u vlastitom djelovanju i postignu\u0107u, u mi\u0161ljenju i umjetnosti, u snu i nadi o boljem svijetu; dogodila se, ostvarilo u velikim i lijepim djelima, a stalno se doga\u0111a kao stvarala\u010dka te\u017enja ka boljem, napokon kao te\u017enja ka savr\u0161enom, potpunom, idealnom. U umjetnosti je uvijek otvoreno pitanje \u0161to ona mo\u017ee biti kao neka budu\u0107a, utopijska umjetnost, umjetnost koja uvijek ide ka nedosti\u017enom savr\u0161enstvu. Moto tave umjetnosti glasi: „U\u010dinite to boljim”. U takvim stvarala\u010dkim nastojanjima njeni protagonisti ve\u0107 naziru, slute savr\u0161enstvo, koje jo\u0161 nije, na kojem \u0107e oni najbolji i najuporniji raditi, ostvarivati ga koliko je u njihovoj mo\u0107i i kojem \u0107e te\u017eiti sve i kada bi znali da ga nikada ne\u0107e biti. U umjetnosti unutarnje zami\u0161ljeno i slu\u0107eno savr\u0161enstvo postaje ostvareno. U takvim djelima ono utopijsko je ve\u0107 ovdje, pred nama i s nama. Dodu\u0161e, ne kao \u017eivotna, nego kao mogu\u0107a stvarnost. A i to je mnogo.<\/p>\n

Kada govorimo o odnosu umjetnosti i utopije najprije govorimo o djelima koja imaju za temu utopijsko, ali nadasve o jednom na\u010delnom, i rekao bih presudnom aspektu umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva, jer je rije\u010d o nastojanju umjetnosti da izmakne teroru stvarnosti i stvori svoju stvarnost. Takva umjetnost je nastajala i u najte\u017eim okolnostima i svojim postojanjem dokazivala neuni\u0161tivost ljudskog duha i samim svojim postojanjem dokazivala nemo\u0107 terora, jer je svojom djelatno\u0161\u0107u dokazivala snagu umjetnikove unutarnje vjere i mogu\u0107nost stvarala\u010dke imaginacije koja je u stanju nadrasti svoje okolnosti. A tome uslijedi i \u017eelja da se stvori novo i bolje, \u010dime se potvr\u0111uje permanentna otvorenost umjetnosti. U tim stvarala\u010dkim nastojanjima i ostvarenim djelima ve\u0107 se ostvaruje ono utopijsko, jer je svako djelo osvajanje i nastajanje nove duhovne teritorije, u sebi samom estetska istina i ve\u0107 postoje\u0107a stvarnost djela, a i slika mogu\u0107e stvarnosti. Znak mogu\u0107e stvarnosti i ve\u0107 postoje\u0107a stvarnost po sebi. Utopijsko, a postoje\u0107e.<\/p>\n

Neizvjesna budu\u0107nost obe\u0107ava ispunjenje lijepe nade, ali i ostvarenje nadi suprotnih strahova. Napredak mo\u017ee voditi dobru, ali i propasti.\u00a0 Ima ljudi koji vjeruju da su svoje idealno ostvarili, a pogotovo onih koji gaje permanentni osje\u0107aj nezadovoljstva sada\u0161njo\u0161\u0107u i uz to provode svoje dane bez mnogo povjerenja u budu\u0107nost. Takvih je bilo svuda, u svako doba. S nadom je ipak lak\u0161e \u017eivjeti. Dok mislimo o budu\u0107nosti, dok jo\u0161 ne\u0161to o\u010dekujemo – \u017eivi smo. U takvim razmi\u0161ljanjima nije na djelu neki manihejski princip, koji svu sada\u0161njost i sve \u0161to se de\u0161ava u njoj vidi samo kao ne\u0161to lo\u0161e, a naspram toga zami\u0161lja neku idealnu dr\u017eavu budu\u0107nosti kao isklju\u010divo dobro, nego je na djelu nadasve davanje prednosti mogu\u0107nosti nad stvarno\u0161\u0107u, projektu nad postoje\u0107im, mi\u0161ljenom i zami\u0161ljenom nad ostvarenim, dakle davanje prednosti onome \u0161to mo\u017eemo ostvariti i posti\u0107i nad onim \u0161to je ve\u0107 ostvareno i postignuto. U takvom nazoru u osnovi je na djelu povjerenje u ljudske stvarala\u010dke i eti\u010dke potencijale.<\/p>\n

Od po\u010detka tvrdim da umjetnost ima utopijski karakter. Na vi\u0161e na\u010dina: prizemni „realisti” umjetnost odbacuju kao besmislicu, kao ne\u0161to nestvarno, nekorisno, utopijsko, kao ne\u0161to \u0161to u najboljem slu\u010daju mo\u017ee biti zabava. Filozofi frankfurtskog kruga umjetnost vide kao model autenti\u010dnog, kao projektivno mi\u0161ljenje i sliku po\u017eeljne budu\u0107nosti. Tome i sam dodajem da je uvijek utopijski zadatak stvarati svijet djela i s njim dogra\u0111ivati kulu svijeta umjetnosti: na\u0161e vrijeme je uvijek i nikad, mjesto svugdje i nigdje, poku\u0161aj ograni\u010denja umjetnosti posvuda a granica stvarala\u0161tva nigdje i zato je umjetnost bezgrani\u010dna i vje\u010dna. <\/p>\n

Ovdje je osnovna teza da umjetnost u samoj sebi gaji utopijsko, jer je stvarala\u0161tvo te\u017enja ka nemogu\u0107em i nikad do kraja ostvarenom savr\u0161enstvu. Jedna od velikih ambicija filozofije bila je pretvoriti ideje (filozofski koncept) u stvarnost (djelo), a to je postizano u potpunosti samo u umjetnosti, u \u010dijim djelima je ostvarivana idealna stvarnost, pa je umjetni\u010dko stvarala\u0161tvo bilo slika autenti\u010dne ljudske djelatnosti, a neka umjetni\u010dka djela postala prototip utopijskog. Sama umjetnost u svojim djelima stvara „mjesto kojeg nema”; u djelima ve\u0107 postoji mogu\u0107a stvarnost utopijskog, a i slika pro\u0161le ili budu\u0107e utopije; njena utopija je s njom, u njoj, ovdje i sada. Umjetni\u010dko djelo je posebna stvarnost. U njoj se doga\u0111a mogu\u0107e. Zato treba naglasiti: iza i izme\u0111u stvarnog i nestvarnog (ovdje: utopijskog) je mogu\u0107e. To mogu\u0107e nalazimo u mnogim umjetni\u010dkim djelima. Umjetnost je mogu\u0107nost nemogu\u0107eg. Upravo zato umjetnost mo\u017ee reprezentirati neiskazivo i apsolutno, mo\u017ee naslutiti i ukazati na ne\u0161to \u0161to je vi\u0161e od umjetnosti, na ne\u0161to \u0161to je vi\u0161e od na\u0161eg \u017eivota, na mogu\u0107nost transcendentnog i idealnog, na ono \u0161to je na\u0161a snivana mogu\u0107nost i najvi\u0161a zadanost. Ali tada vi\u0161e nije rije\u010d o umjetnosti, nego o tom drugom.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIako se o utopiji misli naj\u010de\u0161\u0107e kao o onome \u0161to jo\u0161 nije, u sje\u0107anjima nostalgi\u010dara i sanjara ona je ponekad pri\u010da o pro\u0161lom, a izgubljenom. Tada nastaju \u017ealopojke i idealiziranje vremena u kojima je tim ranjenim du\u0161ama bilo ljep\u0161e, u kojima su svakako bili mla\u0111i, \u010desto i privilegirani, pa idealiziraju ono gdje je njima bilo bolje, a zaboravljaju \u0161ta je sve u tom „idealnom” bilo gore od onoga \u0161to mu je uslijedilo. Nije smetao rasizam posjednicima ran\u010da u Prohujalu s vihorom<\/em>, nedostatak slobode, nerad i pretjerana zadu\u017eivanja u socijalizmu, pa svoje pri\u010de pretvaraju u bajke, ba\u0161 kao \u0161to se idealiziraju dragi pokojnici. Na suprotnoj strani su oni koji, jednako neopravdano, pamte samo negativno, jer dokazuju da je njima (a rado tvrde: svima!) bilo lo\u0161e.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n Lijep, zanimljivo pisan pregled „utopijskih sadr\u017eaja” nudi knjiga A Word Elsewhere<\/em> (London 1994) koju je gotovo dvadeset godina pripremao jedan od najpopularnijih engleskih novinara Bernard Levin. Autor pi\u0161e da je, uz nirvanu, utopija bila naj\u010de\u0161\u0107e spominjana rije\u010d (str. 21.), a ta pri\u010da o utopiji „zapo\u010dinje s nebom” (str. 71.). U knjizi \u010ditatelj mo\u017ee na\u0107i pravu antologiju djela i doga\u0111aja, pri\u010da o politi\u010dkim i religijskim pokretima i poku\u0161ajima izgradnje utopije, mnoge zanimljive podatke o istaknutim misliocima, zanesenjacima i borcima za novo dru\u0161tvo, mo\u017ee na\u0107i i mnogo toga \u0161to je u povijesti bilo u vezi sa idejom utopije, od djela Homera i Shakespearea preko djela anarhista i revolucionara, od bajki i mitologije do djela suvremene arhitekture, filma i glazbe, do svega u \u010demu ovaj autor nalazi sliku utopije ili raspoznaje znake utopijskog. Iako nastoji ukazati i na pozitivne i negativne strane te\u017enje ka utopiji, ipak \u0107e Levinova ukupna ocjena o utopiji biti negativna. Ovaj autor na\u010delo tvrdi da\u00a0 nema razlike izme\u0111u fanatika i utopiste (str. 122.), a pokazuje izrazitu odbojnost prema Marxu i njegovoj filozofiji (str. 102. i d.), kao i politici Sovjetskog Saveza, pa u politi\u010dkom smislu knjiga ima dosta „hladnoratovski” intoniranih pasa\u017ea i pri\u010da o gorkim iskustvima onih koji su htjeli ostvariti utopijsko dru\u0161tvo. Zato je i za Levina utopizam \u0161tetan i opasan. Pritom i ovaj autor, svjesno ili ne, izjedna\u010dava ideju utopije i politi\u010dku praksu totalitarizma, a ujedno uzima jednu ideju i Marxov filozofsko-politi\u010dki koncept kao da je u njemu prisutna neporecivost, neka nu\u017eda kako mora biti \u010ditan i u\u010dinjen djelatnim, kao da iz odre\u0111ene filozofije vodi jasan put ka odre\u0111enom rezultatu. Ali nije i nikada nije bilo tako: ideja je uvijek onakva kako je interpretirana (shva\u0107ena i tuma\u010dena) i primijenjena (u praksu provedena). Zato iz iste ideje razli\u010diti ljudi mogu izvesti razli\u010dite zaklju\u010dke i potpuno razli\u010dito djelovati, a ipak se svi pozivati na istu ideju. O tome nam svjedo\u010de iste religije, filozofije i politi\u010dke teorije, koje su mogle biti i dobre i zle, i efikasne i jalove, i eti\u010dne i monstruozne, sve ovisno o onima koji su se na njih pozivali, njima slu\u017eili, njih primjenjivali, pretvarali ih u svoje “politi\u010dke programe” ili njima me\u0161etarili.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nO utjecaju religije na formiranje utopijskih ideja i stvaranje komunisti\u010dkog i nacisti\u010dkog pokreta pi\u0161e John Gray u svojoj knjizi Black Mass. Apocalyptic Religion and the End of Utopia (London, 2007.). Autor zastupa tezu, uveliko u dosluhu sa gledi\u0161tima Carla Schmitta (premda ga u ovoj knjizi ne hvali), da je „moderna politika poglavlje u povijesti religije” i da su „moderni revolucionarni pokreti nastavak religije drugim sredstvima” (str. 1-2.), dakle sekularizirana, politi\u010dka religija, koja je najprije bila ugra\u0111ena u filozofiju prosvjetiteljstva, a potom u konkretne politi\u010dke programe i djelatnost totalitarnih politi\u010dkih sistema. Ova postavka izgleda prihvatljiva utoliko \u0161to politika spada u isti ideolo\u0161ki sklop kao i religija i jo\u0161 starija mitologija, pa je ovo crpljenje ideja iz starije, formativne duhovne oblasti zapravo poticanje vjere i njeno transformiranje u „ovozemaljsku religioznost”. Pritom ipak ne treba zaboraviti da su ovdje u pitanju razli\u010dite metode, a i postavljeni ciljevi: ne mo\u017ee se izjedna\u010davati religijska duhovnost i praksa ovozemaljske vlasti, a ako su neke ideje usvojene, onda su one usvojene u svojem pervertiranom obliku, \u0161to dokazuje politi\u010dka praksa koja iz takvih iskrivljavanja proisti\u010de.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nM. Ajanovi\u0107 je i autor instruktivne pregledne studije o distopiji u knji\u017eevnosti i stripu (Distopija, \u017eanr na\u0161eg vremena<\/em>, “Kvadrat”, Br. 40-41, Bizovac, 2019.)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nFriz Lang je snimio svoj kolosalni film 1927. Film je sasvim suprotan optimirzmu sovjetskih filmova, Krstarici Potemkin (1925.) ili \u010covjeku s kino kamerom (1929.), genijalnim propagandnim filmovima Sergeja Eisensteina i Dzige Vertova, u kojima dominira povjerenje u dru\u0161tveni napredak (socijalizma) i suvremenu tehnologiju. Metropolis je zastra\u0161uju\u0107i, i zato jo\u0161 uvijek vrlo aktualan film. Film je do\u017eivio financijski neuspjeh, a nacisti su ga poku\u0161ali potpuno uni\u0161titi kada su u Njema\u010dkoj do\u0161li na vlast. Izgleda da su oni prvi shvatili ili barem naslutili \u0161to je ovaj film, ova opomena o svakom totalitarnom sistemu i dru\u0161tvu bezdu\u0161nog tehnolo\u0161kog napretka, film o prijete\u0107em svijetu „mehani\u010dkih odnosa” i potpune dru\u0161tvene kontrole.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nF. Jameson ukazuje da roman uvijek reflektira odnos prema povijesnom i svom vlastitom vremenu, jer je svako djelo rekonstruirana sada\u0161njost i kada je odno\u0161enje prema pro\u0161lom i kada je nedov\u0161ivo vrijeme znanstvene fantastike, koja nastaje kao povjerenje u tehni\u010dki progres (Progres Versus Utopia, <\/em>1982, str. 4.). Bilo bi jo\u0161 uvjerljivije tvrditi da se u odno\u0161enju na ove razli\u010dite \u017eanrove iskazuje stajali\u0161te autora i receptorovo odno\u0161enje prema samom sebi, \u0161to je svakako stvar njihovih svjetonazora, u kojima zna\u010dajnu ulogu igraju i njihova politi\u010dka stajali\u0161ta. Pritom nikada ne treba zaboraviti da svaki, a i ovaj \u017eanr, ima antropolo\u0161ku osnovu (\u0161to je mnogo \u0161ire od politi\u010dkog), pa je i ovdje u pitanju reprezentiranje bivanja bi\u0107a.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nU doba pandemije virusa korone bilo je dosta\u00a0 pesimizma. Ponovo su bile aktualne dvije sumorne slike budu\u0107nosti: Huxleyjev Vrli novi svijet<\/em> i Orwellova 1984.<\/em> Ta budu\u0107nost se u pone\u010dem ve\u0107 dogodila. Ova dva autora dugovala su mnogo svom prethodniku, ruskom piscu Zamjatinu i njegovom romanu Mi<\/em>. Romanu koji je izrastao iz straha od onoga \u0161to se doga\u0111alo u doba njegova nastanka, a \u010dije nam slike totalitarnog dru\u0161tva u druga\u010dijem obliku tek predstoje. U doba pandemije izgledalo je da situacija „dru\u0161tvenog distanciranja” mo\u017ee voditi u svijet poput Zamjatinove distopije, u svijet u kojem \u0107emo svi \u017eivjeti po zadanim pravilima, biti odijeljeni staklenim zidovima, biti bez neposrednog kontakta, biti s drugima a bez njih, iza staklenih pregrada biti vi\u0111eni i vidjeti druge, biti kontrolirani i kontrolori. Ve\u0107 i male naznake takvog mogu\u0107eg svijeta dovoljno su prijete\u0107e i pozivaju na oprez i budnost e da bismo za\u0161titili svoja prava i svoju slobodu.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nE. M. Cioran, Povijest i utopija<\/em>, str. 81. (Histoire et Utopie<\/em>, Paris 1960)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nVjerojatno je prva moderna satira na ra\u010dun utopije tre\u0107e poglavlje u Swiftovom slavnom djelu Gulliverova putovanja <\/em>(1726.). U tom poglavlju je opisan Gulliverov boravak na jednom lete\u0107em, udaljenom otoku. Swift izvrgava ruglu tamo\u0161nju birokraciju i njeno organiziranje, kao i beskorisna znanstvena istra\u017eivanja i eksperimente koji nemaju nikakve prakti\u010dne primjene, a zapravo ima u vidu Novu Atlantidu <\/em>(1620.), tu religijsku, pedago\u0161ku, znanstvenu i tehnolo\u0161ku viziju budu\u0107nosti u nedovr\u0161enom djelu Francisa Bacona.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTreba li uop\u0107e napominjati da je ta te\u017enja ka savr\u0161enstvu prisutna u djelima najboljih. Oni kojima je umjetnost „posao” i „zabava” brinu o prakti\u010dnim koristima od svoje umjetni\u010dke djelatnosti, o uspjehu i profitu, a ne o „stvaranju idealnog”, \u0161to je te\u017enja autenti\u010dnih, istinskih umjetnika.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nTheodor Adorno, Esteti\u010dka teorija, str. 132.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nO stajali\u0161tima ove \u0161kole u: Martin Jay, The Dialectical Imagination, Boston and Toronto, 1973; Vidjeti tako\u0111er: Aesthetics and Politics (Adorno, Benjamin, Bloch, Brecht, Luk\u00e1cs), Verso, London 2007.\u00a0 O zna\u010daju utopije u filozofiji „frankfurtske \u0161kole” diskutira i Joel Whitebook. Ovaj autor najprije konstatira da je u modernom svijetu „demokracija postojala samo u svezi s tr\u017ei\u0161tem”, a u njemu i produktivna utopijska imaginacija, <\/em>pa „osje\u0107aj katastrofe i utopijski topos<\/em>” idu zajedno. Stajali\u0161ta unutar ove \u0161kole nisu jednozna\u010dna: dok Marcuse govori o logici dominacije, Adorno zagovara utopijsko nepovijesno „izmirenje” \u010dovjeka i prirode, \u0161to Habermas smatra „teolo\u0161kim ostatkom” u njegovoj esteti\u010dkoj teoriji (a i Negativnoj dijalektici<\/em>), pa\u00a0 Habermas zato tvrdi da je komunikacija zapravo jedina mogu\u0107a, uistinu ostvariva osnova dru\u0161tvene sinteze (Usporediti: Joel Whitebook, Perversion and Utopia. A Study in Psychoanalysis and Critical Theory, Cambridge 1995, str. 75-91.). Sva ova neosporno razli\u010dita, a prema dru\u0161tvenoj zbilji kriti\u010dki orijentirana stajali\u0161ta svakako imaju i svoju psiholo\u0161ku dimenziju, ali ih ne bi trebalo tretirati kao osobna pitanja, \u010dak ni samo kao psiholo\u0161ka pitanja subjekta kao takvog, nego prije svega kao dru\u0161tvena i povijesna pitanja. Tako ih uostalom i shva\u0107aju spomenuti filozofi, za koje pitanje utopije nikada nije samo stvar neke pojedina\u010dne svijesti, nego dru\u0161tvenosti (dru\u0161tvenog bi\u0107a). Zato je za mislioce “frankfurtske \u0161kole” pitanje utopije zbiljsko pitanje zbilje same, a u tome krupnu ulogu igra i umjetnost kao fait social<\/em>. „Kriti\u010dka teorija” ove \u0161kole ima takav odnos prema dru\u0161tvenoj stvarnosti u kojoj je stalno na djelu zahtjev za izmjenom i unapre\u0111enjem te stvarnosti, \u0161to je po sebi put ka boljoj budu\u0107nosti i u krajnjoj konzekvenci put ka utopijskoj, idealnoj stvarnosti.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

The Arts and Utopia<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

The position on utopia is the position on reality. Utopia is the theme of many works of art, one can even claim that the arts are the ultimate description of utopia, and the arts strive to achieve utopia. The arts contain utopian elements, and actually, the arts are the completely accomplished version of utopia.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> utopia, distopia, the arts, imagination, reality.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     12(23)#15 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.1 UDK 7:167.5 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 14.3.2023.     Predrag Finci Flat 5, Rosa Freedman Ctr. 17 Claremont Way, London, England predrag.finci@gmail.com Umjetnost i utopija Puni tekst: pdf (337 […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":446,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[107],"tags":[441,814],"class_list":["post-447","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-23-vlasiti-url","tag-predrag-finci","tag-umjetnost-i-utopija","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nPredrag Finci: Umjetnost i utopija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Predrag Finci: Umjetnost i utopija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(23)#15 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.1 UDK 7:167.5 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 14.3.2023.     Predrag Finci Flat 5, Rosa Freedman Ctr. 17 Claremont Way, London, England predrag.finci@gmail.com Umjetnost i utopija Puni tekst: pdf (337 […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-09-25T08:42:04+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"42 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Predrag Finci: Umjetnost i utopija\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:42:04+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/\"},\"wordCount\":8375,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"keywords\":[\"Predrag Finci\",\"Umjetnost i utopija\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 23 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/\",\"name\":\"Predrag Finci: Umjetnost i utopija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:42:04+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Predrag Finci: Umjetnost i utopija\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Predrag Finci: Umjetnost i utopija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Predrag Finci: Umjetnost i utopija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(23)#15 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.1 UDK 7:167.5 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 14.3.2023.     Predrag Finci Flat 5, Rosa Freedman Ctr. 17 Claremont Way, London, England predrag.finci@gmail.com Umjetnost i utopija Puni tekst: pdf (337 […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-09-25T08:42:04+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"42 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Predrag Finci: Umjetnost i utopija","datePublished":"2023-09-25T08:42:04+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/"},"wordCount":8375,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","keywords":["Predrag Finci","Umjetnost i utopija"],"articleSection":["In Medias Res broj 23 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/","name":"Predrag Finci: Umjetnost i utopija - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","datePublished":"2023-09-25T08:42:04+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/predrag-finci-umjetnost-i-utopija\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Predrag Finci: Umjetnost i utopija"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=447"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/447\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/446"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=447"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=447"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=447"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}