{"id":449,"date":"2023-09-25T08:44:49","date_gmt":"2023-09-25T08:44:49","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/09\/25\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/"},"modified":"2023-09-25T08:44:49","modified_gmt":"2023-09-25T08:44:49","slug":"darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/","title":{"rendered":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(23)#17 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.23.3<\/a>
\nUDK 2-184.4:801.73*P. Ricoeur
\nPregledni \u010dlanak
\nReview article
\nPrimljeno: 22.4.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Darko Kova\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet,
\nIvana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska
\ndarko.kovacic1969@gmail.com<\/p>\n

Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (432 KB), Hrvatski, Str. 3815 – 3826
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Ricoeurov koncept \u201eGospodara sumnje\u201c temelji se na propoziciji da su Marx, Nietzsche i Freud iznijeli radikalnu interpretaciju ljudske svijesti, povijesti i kulture zalaze\u0107i u skrivene motive i latentna zna\u010denja koja \u010desto izmi\u010du povr\u0161nom promatranju. Svaki je od njih i na svoj na\u010din, primijenio metodologiju koju Ricoeur naziva \u201ehermeneutika sumnjom\u201c, razotkrivaju\u0107i temeljne strukture, \u017eelje i sukobe koji oblikuju op\u0107enito ljudsko, a posebno religijsko iskustvo. Njihove su kritike religije ponudile jednu dublju analizu u kona\u010dnici razotkrivaju\u0107i zamr\u0161ene odnose izme\u0111u dru\u0161tvene strukture (Marx), dinamike mo\u0107i (Nietzsche) i ideologije (Freud). U ovom radu postavljamo pitanje: zbog \u010dega, prema Ricoeurovom kanonu najpredaniji od svih paraktikanata hermeneutike sumnjom \u2013 Ludwig Feuerbach \u2013 ne dijeli ovu cijenjenu titulu s ostalima iz Ricoeurove \u2018ku\u0107e slavnih\u2019?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Paul Ricoeur, hermeneutika, rekolekcija, sumnja, Ludwig Feuerbach.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

PRELUDIUM<\/strong><\/p>\n

I re\u010de \u010covjek: „Na\u010dinimo bogove na svoju sliku, sebi sli\u010dne, da budu gospodari svoj zemlji.“ Na svoju sliku stvori \u010covjek bogove, na sliku \u010covjekovu on ih stvori. […] I \u010covjek blagoslovi bogove i re\u010de im : „Plodite se, i mno\u017eite, i napunite zemlju, i sebi je podlo\u017eite! Vladajte svim \u0161to \u017eivi!“ I bi ve\u010der [i spusti se mrak. Zato] \u010covjek vi\u0161e nije vidio da ono \u0161to je u\u010dinio nije bilo dobro.<\/em><\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Od onog vremena kad je u namjeri da ostatak vlastite vrste upokori i tako pomo\u0107u ideologije nadosjetilnog odr\u017ei opresivni dru\u0161tveni status quo<\/em>, jedna opskurna skupina hominoida zapo\u010dela svoj udru\u017eeni zakulisni pothvat<\/em><\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i ostatak ljudskih bi\u0107a uvjerila da u njima inherentno nema ni\u010dega dobrog \u2013 ista su se ‘\u00f4stala’ bi\u0107a na\u0161la u dilemi i pred pitanjem – odakle je onda i \u010dije je onda ono ‘dobro’ koje neprestano otkrivaju u sebi samima i u onima s kojima \u017eive.<\/p>\n

Vjeruju\u0107i na\u017ealost tobo\u017enjim emisarima jo\u0161 tobo\u017enijeg onostranog, glasnogovornicima onakvog transcendentnog kojemu neprestano trebaju ljudske i pokora i pokornost (kao da bi ne\u010demu \u0161to je apsolutno moglo i\u010dega nedostajati), a i da barem donekle umire vlastitu kognitivnu disonancu (‘prihva\u0107en sam \u2013 zna\u010di da sam dobar’, ‘odba\u010den sam \u2013 zna\u010di da sam zao’, ‘prihva\u0107en sam \u2013 zna\u010di da sam dobar’…itd.), svaku su i pojedina\u010dnu i zajedni\u010dku vrijednost, nesvjesno, ta bi\u0107a samima sebi oduzela i od sebe odmaknula, samima sebi otu\u0111ila i od samih sebe odaslala.<\/p>\n

Kako to \u0161to je bilo otu\u0111eno nije moglo ostati u nekakvom metafizi\u010dkom vakumu, ljudska su bi\u0107a prvo ono od sebe oduzeto projicirali na onda\u0161nje verzije ‘globalnog ekrana’ (na ‘carevo novo ruho platno’), da bi naposljetku kreature vlastitog uma opredmetili i objektivirali u vlastitim sjenama nadzemaljskog panteona. Ljudska su bi\u0107a tako zaboravila bezazlenost zajedni\u010dkog im evolucijskog djetinjstva, te su ozbiljuju\u0107i iluziju \u2013 postala ‘ozbiljna’ (jer ‘s vrazima se s bozima se nije \u0161aliti’). <\/p>\n

A ozbiljnim ljudima kakvi su ve\u0107 postali nije prili\u010dilo biti predmetom nekakvog nesta\u0161luka, ozbiljnima dolikuje \u2013 ozbiljna prijevara: djetinja(sta) iluzija tako je prerasla u deluziju, ‘tati’ ljudskih du\u0161a postali su ‘tate’, a ona kognitivna disonanca je iz afektivnog pre\u0161la u kroni\u010dno stanje i odonda neprestano interferira sa svim \u0161to ovaj (i jedini) \u017eivot kojega imamo \u010dini vrijednim \u017eivljenja. <\/p>\n

Nara\u0161taji koji su slijedili zaboravili su da nijedno ljudsko bi\u0107e ne dolazi na svijet u ovakvom stanju, te je telosa<\/em> li\u0161enim teolo\u0161kim akrobacijama analognim cirkuskoj areni, Homo Sapiens postao \u2013 Religiosus. Za one koji \u0107e pitati gdje se izgubio Homo<\/em> bit \u0107e dovoljno re\u0107i da se\u00a0 \u2013 „izgubio u prijevodu“ (usp. Hoffman, 1998). <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

I.<\/strong><\/p>\n

Francuski filozof Jean Paul Ricoeur (1913. \u2013 2005.), vjerojatno najpoznatiji po kombinatorici studija strukture svjesnog do\u017eivljaja s hermeneutikom, govore\u0107i po\u010detkom 60-tih pro\u0161log stolje\u0107a o Freudovom djelu kao „spomeniku na\u0161e kulture kroz kojega se na\u0161a kultura izrazila i kroz kojega se na\u0161a kultura razumijeva“ (Ricoeur, 1970:XI), a pritom namjerno zanemaruju\u0107i psihoanalizu, prema vlastitim je rije\u010dima \u2013 bacio kocku<\/em> jer se upustio u razgovor<\/em> s Freudom a da s\u00e2m „niti je bio psihoanaliti\u010dar, niti je bio psihoanaliziran“ (Ibid<\/em>.)<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. On je naime smatrao da, bilo da se radi o psihoanalizi ili filozofiji, o Freudu ili Wittgensteinu, Husserlovoj fenomenologiji ili britanskim ‘lingvisti\u010dkim obrta\u010dima’, sva se ta razli\u010dita istra\u017eivanja kri\u017eaju u polju jezika. Posebno mjesto izme\u0111u tih istra\u017eivanja za Ricoeura su zauzimala, a u kontekstu ovog rada nama najzanimljivija, ona istra\u017eivanja i ona „djela komparativne povijesti religije i antropologije koja istra\u017euju [religijski] mit, ritual i vjerovanja“ (Ricoeur, 1970:3-4).<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> A gdje se bolje, ako ne upravo u tom polju, vidi da su sve ljudske podjele u osnovi samo \u2013 semantika?<\/p>\n

Charles Sanders Peirce (1839. \u2013 1914.), op\u0107enito smatran „ocem pragmatizma“ (Bernstein, 2010:82), definiraju\u0107i pojam znaka<\/em> u tekstu What Is a Sign?<\/em> ka\u017ee kako „onog \u010dasa kad po\u010dnemo misliti […] mi mislimo u znakovima“ (Peirce, 1894:9), a sastavni dio Peirceove ‘trijade’ pojedina\u010dnog znaka \u2013 interpretaciju, Ricoeur (1970:28-36) dijeli na „hermeneutiku rekolekcijom zna\u010denja“ i „hermeneutiku dvojbom“<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ovi koncepti isti\u010du razli\u010dite aspekte interpretativnog procesa i doprinose njegovom cjelokupnom hermeneuti\u010dkom okviru.<\/p>\n

Schwartz (1983) i Ostoji\u0107 (2021) jednako dr\u017ee da je upravo rekolekcija ili prisje\u0107anje sredi\u0161nji aspekt Ricoeurove hermeneutike. Uklju\u010duje ideju da tuma\u010denje podrazumijeva aktivno bavljenje pro\u0161lo\u0161\u0107u, gdje tuma\u010d nastoji razumjeti i rekonstruirati izvorno zna\u010denje ili namjeru koja stoji iza teksta ili doga\u0111aja. Ricoeur je vjerovao da prisje\u0107anje nije jednostavno vra\u0107anje povijesnih \u010dinjenica, ve\u0107 kreativni \u010din koji uklju\u010duje reimaginaciju<\/em> pro\u0161losti u svjetlu sada\u0161njosti. U kontekstu interpretacije, prisje\u0107anje podrazumijeva spajanje autorove namjere s povijesnim i \u010ditateljevim kontekstima. Tuma\u010d tako otpo\u010dinje dijalog s tekstom, dopu\u0161taju\u0107i tekstu, a po\u0161tuju\u0107i izvorni kontekst, da odjekne u tuma\u010devim vlastitim do\u017eivljajima,. Ova dinami\u010dna interakcija izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161njosti doprinosi dubljem razumijevanju zna\u010denja teksta.<\/p>\n

Na drugu stranu, autorica Rita Felski (2011a i 2011b) govore\u0107i o drugom va\u017enom elementu Ricoeurovog hermeneuti\u010dkog pristupa, sumnji, ka\u017ee da Ricoeur uvi\u0111a da tuma\u010denje nije jednostavan proces i da tekstovi mogu biti vi\u0161ezna\u010dni, vi\u0161eslojni i otvoreni za vi\u0161e tuma\u010denja. Navedeni se element sumnje<\/em>, u ovom kontekstu, odnosi na prepoznavanje da postoje ograni\u010denja u na\u0161em razumijevanju i da na\u0161a tuma\u010denja mogu biti privremena i podlo\u017ena reviziji. Umjesto da sumnju vidi kao prepreku, Ricoeur je dr\u017ei prilikom za dublje bavljenje tekstom. Sumnja, smatra Felski, poti\u010de hermeneuti\u010dare da kriti\u010dki preispituju svoje pretpostavke i predrasude, \u0161to dovodi do nijansiranijeg i profinjenijeg razumijevanja zna\u010denja teksta. Ovaj stalni proces propitivanja i ponovnog vrednovanja sastavni je dio hermeneuti\u010dkog kruga<\/em><\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, gdje se tuma\u010denja razvijaju i produbljuju tijekom vremena. <\/p>\n

Razlika ovih dviju hermeneutika dijametralno je suprotna pa time i najvidljivija u prostoru interpretacije religijskog. Ova prva, hermeneutika rekolekcijom, u odnosu na religiju je „simpateti\u010dna“, […] \u010dak i milosrdna“ (Harvey, 1995:16) jer vjeruje da religiozna svijest, a zato jer je u doticaju s ne\u010dim zbiljskim<\/em>, sadr\u017ei poruku<\/em> koja mo\u017ee biti predmet rekolekcije (u najsvakida\u0161njijoj formi \u2013 (pod)sje\u0107anja; eng<\/em>. ‘to<\/em> recollect’<\/em>: spasiti, povratiti). Ricoeur za hermeneutiku rekolekcijom zna\u010denja ka\u017ee da je prakticiraju fenomenolozi religije koji dr\u017ee da ako ho\u0107emo razumjeti religiju onda trebamo „zauzdati“ ili „staviti sa strane“ na\u0161e vlastite pretpostavke i trebamo „u\u0107i unutra“ u religiozno iskustvo i promotriti ga iz ne\u010dega \u0161to bi bilo „neovisno“ gledi\u0161te (Ricoeur,1970). Na ovaj bi na\u010din, onaj koji tuma\u010di religiju, ne samo pristao na ideju da tamo ima ne\u0161to<\/em>, da u simbolima religije postoji stvarna, zbiljska poruka, nego da i ta zbiljska poruka zbiljskog<\/em> ima zna\u010denje i za njega samoga, tuma\u010da religije. Tuma\u010d bi, prema ovom predlo\u0161ku, trebao pristupiti religijskom fenomenu, pona\u0161anju, simbolima, „kao \u0161to protestanti pristupaju Bibliji: tekst je uvijek isti, ali on se svaki put otkriva na druga\u010diji na\u010din […] taj druga\u010diji, novi na\u010din<\/em> rezultirao bi sada\u0161njom istinom<\/em> (tzv. „now word“, ital<\/em>. i op.DK<\/em>) […] tako, tuma\u010d bi trebao biti u svojevrsnom raspolo\u017eenju, otvoren za potpuno novo tuma\u010denje, objavu, istinu\u2026 itd. (Harvey,1995)“<\/p>\n

Druga vrsta interpretacije religije, hermeneutika dvojbom, dr\u017ei da religiozni objekt ne postoji i da je zato religija zavedena iluzijom. Prakti\u010dare sumnje bli\u017ee bi bilo, umjesto hermeneuti\u010darima, prispodobiti s hermenauti\u010darima<\/em>, jer ovi u odnosu na religiju imaju stav prekaljenih pomoraca koji jo\u0161 uvijek u ustima \u0107ute gor\u010dinu ‘hostije<\/em> sa sedam kora’ i zato ‘hvale more’ ali se ‘dr\u017ee kraja’. Premda, u na\u010delu, po\u0161tuju mno\u0161tvo razli\u010ditih izri\u010daja religije, u pozadini svega su podozrivi prema i\u010demu \u0161to ‘miri\u0161e na nju’. Oni religioznu svijest dr\u017ee iluzijom pa prema tome smatraju da nema nekakve poruke koja treba ‘povratiti’ nego treba otkriti latentno (uspavano, neaktivno) i sakriveno zna\u010denje iza ‘svjesnih’ izri\u010daja. „Namjera je zamr\u0161eno \u2013 razmrsiti“, ka\u017ee Harvey (Ibid.<\/em>) i ciljem Ricoeurove hermeneutike sumnjom smatra „demistifikaciju misti\u010dnog“ jer, ponovimo jo\u0161 jednom, cilj interpretacije medijem dvojbe nije prisje\u0107anje nego obja\u0161njavanje, nije rekolekcija<\/em> (jer se nema \u0161to rekolektirati) nego demistifikacija. <\/p>\n

Da bi dvobojnim (‘ili je crno ili je bijelo’) medijem dvojbe ono religijsko objasnili i demistificirali, najutjecajniji sumnji\u010davci<\/em> su razvili ne\u0161to \u0161to Riceour naziva „mediate science of meaning“: neizravnu, posredovanu znanost o zna\u010denju gdje se u osnovi radi o razli\u010ditim vrstama psiholo\u0161kih ili sociolo\u0161kih teorija koje obja\u0161njavaju na\u010dine na koji je manifestirano, ispoljeno, naj\u010de\u0161\u0107e izre\u010deno zna\u010denje, u funkciji sakrivenog, nesvjesnog (podsvjesnog) zna\u010denja (usp. Ricoeur, 1991). Te teorije prilaze religioznim sustavima simbola kao da su kodovi, \u0161ifre, koje treba razbiti<\/em>, dekodirati, de\u0161ifrirati i upravo teorije ovih prakti\u010dara sumnje, za ovo de\u0161ifriranje, dekodiranje, pribavljaju klju\u010deve<\/em> (usp. Ricoeur, 1974).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

II.<\/strong><\/p>\n

U mno\u0161tvu onih koji bi se u misli Zapada mogli nazvati „podozrivi interpretatori religije“, onih koji su vjeri pristupali na na\u010din da su prakticirali dvojbu, Ricoeur izdvaja trojicu koji su ovom vje\u0161tinom toliko ovladali da ih titulira masterima suspicije<\/em>, „gospodarima dvojbe“ i „vode\u0107im sumnji\u010davcima“, a to su Marx, Nietzsche i Freud<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Prema Ricoeuru, svaki je od njih dr\u017eao da religioznu svijest ne treba uzimati zdravo za gotovo<\/em> i da izri\u010daje religije ne treba tuma\u010diti doslovno, a sve jer je religiozna svijest pod utjecajem ne-voljnog<\/em> i tako determinirana i nadasve uvjetovana „mo\u0107nim silama kojih ni vjernici sami nisu svjesni (Harvey, 1995)“. Zato je, elaborira Ricoeur, svaki od mastera<\/em> razvio jednu vrstu konceptualno razra\u0111ene mediate science<\/em>, znanosti medijacije tj. posredovanja ili teoriju koja je u stvari trebala odgonetnuti te znakove i \u010ditaju\u0107i peirceinijanske<\/em> ikone, indekse i simbole, de\u0161ifrirati \u0161ifre, dekodirati kodove na na\u010din da ono religijsko \u2013 ‘re-legerira<\/em>’, ponovno pove\u017ee, s tim mo\u0107nim ne-svjesnim<\/em>.<\/p>\n

U osnovi ovih sumnji\u010davih<\/em> teorija je stanovi\u0161te da je religija tj. ono sveukupno religijsko pona\u0161anje koje se temelji na religijskoj misli, zna\u010denju, zna\u010daju i emociji \u2013 u stvari projekcija<\/em>. Bogovi su tako eksternalizacije<\/em>, entiteti primordijalne kreativne industrije<\/em>, koji nastaju tako \u0161to vjernik pojave koje zamje\u0107uje unutar sebe \u2013 od samoga sebe otu\u0111uje, samoga sebe tih pojava razvla\u0161\u0107uje i iste po\u010dinje pripisivati ne\u010demu izvanjskom, nekomu ne-ja<\/em>, te, na ovaj na\u010din, bogovi postaju objektivacije<\/em>, postvarivanja, opredme\u0107enja i, na koncu, reifikacije<\/em> tj. reprezentacije apstraktnog kao ne\u010dega zbiljskog i ne samo zbiljskog nego i uzro\u010dno djelatnog. Bogovi koji su posljedice projekcije su u stvari interne, subjektivne crte li\u010dnosti, atribucije, karakteristike koje se, nakon \u0161to su projekcijom postale ono izvla\u0161\u0107eno \u2013 potpuno pogre\u0161no obi\u0107uju<\/em> i po\u010dinju dr\u017eati zbiljskima. Bogovi su, prema ovome, generirani, proizvedeni nadljudski drugi<\/em> („superhuman others“, Harvey, 1995:16) a religija, \u010diji su pokreta\u010di emocije bespomo\u0107nosti i straha, na\u010din je da se tim drugima<\/em> dodvori, da im se laskavo\u0161\u0107u podilazi, da ih se na ne\u0161to nagovori, da ih se na ne\u0161to privoli. Religija ubla\u017eava zlovolju tih drugih<\/em> i ona zlovolju tih drugih<\/em> odobrovoljuje i te tzv. druge raznje\u017euje, omek\u0161ava<\/em>, tako da im nudi, poklanja specifi\u010dno nepodijeljeni oblik pa\u017enje koji se, radi uobi\u010dajenog stava tijela naziva klanjanje, a radi stava psihe \u2013 \u0161tovanje tj. proskuneo<\/em><\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Samo ovo bilo bi vi\u0161e nego dovoljni pokazatelj koliko je ono \u0161to se op\u0107enito smatra religijom u potpunosti proma\u0161ilo metu<\/em> i paradoksalno, umjesto da, prema samoj sebi danom poslanju posreduje izbavljenje od hamartie <\/em>(Cooper, 1973), postalo hamartijskog<\/em> najo\u010ditija manifestacija. Umjesto da bude ‘u sredinu (sredi\u0161te) \u2013 uticanje’ religija je postala ni\u0161ta drugo nego ‘na sredinu (okolinu) \u2013 utjecaj’ ili to\u010dnije, karikatura tog utjecaja.<\/p>\n

Odgovoru na pitanje o tome zbog \u010dega su Ricoeurovi interpretatori religije tako uporno podozrivi i zbog \u010dega nepopustljivo prakticiraju dvojbu, preduvjet je razumijevanje koncepta projekcije<\/em>, njegovog zna\u010denja i njegovog kori\u0161tenja: gore navedena definicija projekcije naime, sama po sebi name\u0107e, zadaje i diktira\u00a0 upravo takvo pona\u0161anje, ono koje prevr\u0107e svaki kamen,<\/em> a da bi se ispod njega zorilo<\/em>. Radi ovoga se\u00a0 mnogolikost religioznih ekspresija i bogatstvo varijacija na temu svetog ne mogu uzeti zdravo za gotovo,<\/em> a posljedi\u010dno tomu, religijski objekti se ne smiju dr\u017eati ne\u010dim objektivnim, onim \u0161to je zaista takvo, kao da bogovi zbilja postoje i kao da je uistinu mogu\u0107e s njima komunicirati. Upravo je projekcija, promatrana u kontekstu religijskog, generator dvojbe koji zapovijeda nepovjerenje i upravo nam projekcija zabranjuje ono nekriti\u010dko. Ona prije\u010di da se, a bez podrobnog i razmi\u0161ljanja i\u00a0 istra\u017eivanja, ne\u0161to prihvati onakvim kakvim se predstavlja i onakvim kakvo se pojavljuje.<\/p>\n

Premda su i Marx i Nietzsche i Freud imali vlastiti koncept projekcije i premda je svaki od gospodara dvojbe<\/em> projekciju zami\u0161ljao na sebi svojstven na\u010din, sam pojam projekcije bio im je svima klju\u010dni interpretacijski alat, ne\u0161to kao konferencijska kabina za simultano prevo\u0111enje na kojoj je vidljivo ozna\u010den ne jezik na kojemu se poruka prima, ovdje lingua religionis<\/em>, nego jezik na koji se poruka prevodi, ovdje lingua proiecturae<\/em>.<\/p>\n

Na jeziku projekcije svi theosi<\/em> i deosi<\/em>, svi bogovi i ‘rogovi’<\/em>, nadljudski su antropomorfizmi, prvo lakovjerno zami\u0161ljene pa onda tvrdovjerno umi\u0161ljene sile, bezazlene iluzije koje su negdje po\u0161le krivo i postale deluzijama \u0161tetnima po pojedina\u010dno i kolektivno, mentalno i svako drugo zdravlje. U kona\u010dnici, projekcija je, kao hermeneuti\u010dki alat, bila „most“ koji je povezivao „simbole koji su se pojavljivali u svijesti s onim psiholo\u0161kim i dru\u0161tvenim silama iz nesvjesnog, a koje su te simbole determinirale“.<\/p>\n

Prema Marxu, „bogovi su najdublja \u010de\u017enja ljudskog bi\u0107a“ (Luchte, 2009). Ljudsko bi\u0107e je li\u0161eno svojih autenti\u010dnih mo\u0107i, a sve radi opresivnog ekonomskog sustava. Bogovi su tako invertirana svijest o svijetu i izokrenuta slika stvarnosti. Oni su „fantazijska realizacija ljudske su\u0161tine“ (Ibid<\/em>.). Za Nietzschea, bogovi su generirani kroz ono \u0161to naziva „psihologija pogre\u0161ke“. To je tvrdoglava, uporna, kroni\u010dna tendencija ljudskog uma da iza svega u prirodi vidi svjesnog djelatnika (tzv. „conscious agent“) i da onda reificira<\/em>, opredmeti, posljedice te tendencije (Richardson, 2012). Freud govori o „obiteljskoj romansi“ koja je „jedna turbulentna i incestuozna drama“ i koja na razini podsvjesti, nesvjesnog, oblikuje \u017eelje i motivacije, pokreta\u010de (Freud, 1909). I tako dalje i tako dalje.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

III.<\/strong><\/p>\n

Nakon ovih nekoliko misli djelomi\u010dno navedenih iz opusa sumnji\u010davih interpretatora,<\/em> name\u0107e nam se samo jedno pitanje: kako je to jedan Ricoeur, kojega su ugledni filozofi Istoka ovjen\u010dali priznanjima za „revolucionarne hermeneuti\u010dke metode […] koje interpretaciju teksta pomi\u010du na \u0161iroka, ali konkretna podru\u010dja mitologije, biblijske egzegeze , psihoanalize, teorije metafore i teorije pripovijedanja“<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, u Hall of Fame<\/em> „Gospodara Sumnje“ propustio uvrstiti onoga \u010dije je ime sinonim za ‘religiozno’ ravno predanju religijskom \u2013 Ludwiga Feuerbacha? Naime, to \u0161to kod Ricoeura, Feuerbacha me\u0111u ‘gospodarima sumnje’ \u2013 nema i to gdje [!] (redovito na marginama, u naknadno prona\u0111enim zabilje\u0161kama te naj\u010de\u0161\u0107e u sasvim drugom kontekstu) kod samih vode\u0107ih velikana dvojbe, Feuerbacha \u2013 ima, to je, u najmanju ruku \u2013 sumnjivo<\/em>. Nikad, naime, ni prije ni poslije njega, nije bilo ni tako duboko kontinentalnog<\/em> ni tako \u0161iroko analiti\u010dkog<\/em> filozofa koji je vi\u0161e od njega bio preokupiran i posve\u0107en kritici religije, nikoga tko bi bio toliko posve\u0107en prokazivanju<\/em> svetog, \u0161to god, gdje god i na koji na\u010din god \u2013 sve to sveto bilo.<\/p>\n

Van Austin Harvey u Feuerbach and the Interpretation of Religion<\/em> (1995) detektira tri mo\u017eebitna razloga za Ricoeurovo ignoriranje Feuerbacha u kontekstu ‘gospodara sumnje’, a kao prvi navodi taj da Feuerbachu, a u poredbi s Marxom, Nietzscheom i Freudom, nedostaje masovni utjecaj<\/em> na Zapadnu kulturu. Za razliku od Feuerbacha, iza kojega nije ostala niti feuerbachovska<\/em> \u0161kola niti pravac u filozofiji koji bi nam pomogao da adekvatno (o)\u010ditamo brojke na seizmografu tektonskih pomaka zapadnja\u010dkog dru\u0161tva, za navedeno se „sveto trojstvo hermeneutike sumnjom“, Marxa, Freuda i u, dodu\u0161e manjoj, ali ni\u0161ta manje zna\u010dajnijoj mjeri Nietzschea, mo\u017ee re\u0107i da je suvremena kultura bez njih nezamisliva: bez njihovih bi promi\u0161ljanja tijek povijesti, skroz tamo od 1848. pa na dalje i posebno, kako nabraja Harvey, „uzdizanje fa\u0161izma i komunizma, Hladni rat i pojava odre\u0111enih institucija poput psihoterapije“ (Harvey, 1995:6) \u2013 ostali u ricoeurovski<\/em> kodiranom<\/em> stanju.<\/p>\n

Drugi bi razlog, smatra Harvey, mogao biti taj \u0161to za razliku od religijskih kritika Marxa ili Freuda, Feuerbachova kritika nije bila dio \u0161ireg teorijskog okvira koji je bio \u0161iroko prihva\u0107en od strane sekularnih intelektualaca i integriran u ono \u0161to danas nazivamo bihevioralnim znanostima. Marxova teorija religije, primjerice, bila je tek manji element sveobuhvatne sociolo\u0161ke i ekonomske teorije, ba\u0161 kao \u0161to je Freudova bila samo mali dio \u0161ire psiholo\u0161ke teorije. A ove sveobuhvatnije teorije ne samo da su rezultirale revolucionarnim praksama, ve\u0107 su potaknule i brojne istra\u017eiva\u010dke programe u uobi\u010dajenom intelektualnom smislu. Feuerbach je, na drugu stranu, prije svega bio zainteresiran za religiju, a ako bi njegove ideje mogli smjestiti u neki \u0161iri intelektualni sustav onda bi to bio hegelijanizam koji je imao utjecaja na dru\u0161tvenom i politi\u010dkom planu, ali teorija samosvijesti koja je bila njegova jezgra i s kojom je Feuerbachova teorija projekcije bila povezana, \u010dinila se onodobnim (a i suvremenijim) promatra\u010dima zastarjelom i arhai\u010dnom.<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U svakom slu\u010daju, nije rezultirala istra\u017eiva\u010dkim programom ili terapijskim intervencijama poput psihoanalize.<\/p>\n

Za Feuerbachovu Su\u0161tinu kr\u0161\u0107anstva<\/em> dr\u017ealo se da je djelo genija i da ne pokazuje samo kapacitet za kritiku, nego da ima kapacitet da nadvisi i ‘skine s prijestolja’ Hegela i da postavi temelje jednog novog filozofskog programa koji \u0107e biti utemeljen na naturalizmu (Ameriks, 2006:231-254). No unato\u010d tome, on nije razvio svoj vlastiti filozofski sustav i premda je ulo\u017eio zna\u010dajnu energiju u pisanje male knjige s vrlo pretencioznim naslovom „Principles of the Philosophy of the Future“ (Na\u010dela filozofije budu\u0107nosti<\/em>), nije konstruirao pro\u0161ireni intelektualni sistem sa svojim vlastitim jezikom i praksom. Spomenuta Na\u010dela<\/em>, smatra Harvey (1995), „o\u010dito su trebala biti glasnik ve\u0107eg projekta koji bi predstavljao revolucionarni prodor u novo filozofsko doba, ali ve\u0107i dio knjige, na\u017ealost, samo je analiza neuspjeha stare idealisti\u010dke filozofije“.<\/p>\n

Simon Rawidowitz (1964) dr\u017ei da je Feuerbach tragi\u010dna figura<\/em> jer nije dosegnuo intelektualne visine koje su se od njega o\u010dekivale, a koje je lako mogao posti\u0107i.<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> On primje\u0107uje da „ba\u0161 kada je Feuerbach bio na vrhuncu svoje mo\u0107i, uskra\u0107ena mu je akademska pozicija koja bi mu mogla pru\u017eiti institucionalnu strukturu i poticaje potrebne za filozofski razvoj“, te zaklju\u010duje da je Feuerbachovo povla\u010denje na selo (gdje ga je uzdr\u017eavala dobit od tvornice porculana u vlasni\u0161tvu njegove supruge) \u2013 Feuerbacha udaljilo od filozofije. Rawidowitz \u017eali<\/em> za izgubljenim talentom i intelektualnom energijom raspr\u0161enom u prirodnim znanostima u kojima je Feuerbach, kako ka\u017ee, „u najboljem slu\u010daju \u2013 talentirani amater“(Ibid.<\/em>). Ali Rawidowitz spominje jednu zanimljivu \u010dinjenicu: Feuerbach ‘na selu’ nije ba\u0161 sasvim sam. Tamo se dru\u017ei s Ernstom Christianom Kappom i ovoga Rawidowitz smatra krivcem za Feuerbachovo napu\u0161tanje filozofije. \u0160teta je \u0161to Rawidowitz zaboravlja spomenuti da \u0107e Kapp 1877., kad bude sastavljao Elements of a Philosophy of Technology<\/em>, djelo u kojemu \u0107e postaviti temelje filozofije tehnologije, tako \u0161to \u0107e alate koje \u010dovjek koristi nazvati njegovim ekstenzijama, produ\u017eecima \u010dovjekovih tjelesnih organa (\u0161to \u0107e u drugoj polovici 20. st. popularizirati Marshall McLuhan), svoje ideje ekstrahirati upravo iz Feuerbachove teorije percepcije.<\/p>\n

Feuerbach, na drugu stranu, sebe uop\u0107e nije smatrao nekakvim tragi\u010darem niti \u017ertvom povijesnih okolnosti, jer premda svjestan da mu „nedostaju sinteti\u010dke i konstruktivne filozofske sposobnosti poput Hegelovih“ […] svojim ‘pozivom’ ionako ne smatra ‘sistematiziranje’ ve\u0107 ‘razja\u0161njavanje’“ (nav. u Harvey, 1995). Andrew Dole u svom radu Reframing the Masters of Suspicion<\/em> (2018) upravo ovo navodi kao razlog Feuerbachove marginalizacije i ka\u017ee da je jedini problem taj \u0161to ljudi ne razlikuju metodologiju interpretacije tj. tuma\u010denja od eksplikacije tj. obja\u0161njenja.<\/p>\n

No mo\u017eda najve\u0107a prepreka u pristupanju Feuerbachu kao majstoru sumnji\u010davcu<\/em> tuma\u010denja religije su, ve\u0107 nara\u0161tajima i bez propitivanja prihva\u0107ene, konvencionalne prosudbe o tome kako je Feuerbach jednako<\/em> „Su\u0161tina kr\u0161\u0107anstva“ i ‘teorija projekcije’. Kao rezultat toga, njegove kasnije knjige o religiji, posebno „Su\u0161tina vjere prema Lutheru“\u00a0 (The Essence of Faith According to Luther<\/em>), „Su\u0161tina religije“ (Das Wesen der Religion<\/em>) i tre\u0107a, smatramo najva\u017enija, „Predavanja o su\u0161tini religije“, gotovo su ignorirane jer se pretpostavljalo da su samo manje revizije Su\u0161tine kr\u0161\u0107anstva<\/em> i da nemaju trajnu va\u017enost same po sebi. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

CODA<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to Feuerbachova misao i danas, u ve\u0107ini slu\u010dajeva, ostaje na marginama kanoniziranih filozofskih sustava, onda kad se Feuerbach, sasvim opravdano, podijeli na (kao \u0161to je to u\u010dinjeno s mnogima i prije i poslije njega) ‘ranog’ i ‘kasnog’ Feuerbacha, slika o ovom velikom misliocu postaje posve druga\u010dija, jer ‘kasni’ Feuerbach u odnosu na ‘ranog’ ne samo da u svojim poznijim radovima ne usavr\u0161ava svoje prvotne stavove, nego predla\u017ee jednu sasvim originalnu teoriju religije kojoj vrijeme tek treba do\u0107i i to, ni manje ni vi\u0161e nego u sada\u0161njem vremenu.<\/p>\n

Religija je projekcija \u010dovjekovih ideala. Stvarni sadr\u017eaj religijskih dogmi su u stvari najve\u0107e nade i aspiracije ljudske vrste, a zaklju\u010dak koji se mo\u017ee donijeti nakon njihove analize je sljede\u0107i: ljudski Bog je \u010covjek. <\/p>\n

Sve ovo, na\u017ealost, ostaje sakriveno, jer osnovna je karakteristika religiozne svijesti da ove aspiracije hipostazira, osamostaljuje i pridaje im objektivno postojanje negdje onkraj ljudske dimenzije. <\/p>\n

Ali ovo ne treba ostati skriveno: Feuerbach predla\u017ee budu\u0107nost u kojoj \u0107e postati razvidno da, umjesto da „Boga“ dr\u017ei jedinim izvorom ljudske izvrsnosti i ispunjenja, ljudska vrsta treba, dapa\u010de \u2013 mora, shvatiti da se njezin jedini ostvarivi cilj sastoji u idealima usavr\u0161avanja ljudskosti, u sve ve\u0107em o\u010dovje\u010divanju<\/em>, u evoluciji onoga „Homo Homini Lupus“ u „Homo Homini \u2013 Deus“. <\/p>\n

U teoriji, ovo ne zna\u010di samo poricanje „Boga“, nego i poricanje apstrakcija idealisti\u010dke filozofske tradicije, a sve u korist smislene i konkretne, tvarne i stvarne humanosti. <\/p>\n

U praksi, ovo zna\u010di odreknu\u0107e od religijske vjere u transcendenciju, a sve u korist poku\u0161aja ostvarenja ideala \u010dovjekove ljubavi \u2013 za \u010dovjeka. Ili, kako bi to jo\u0161 na po\u010detku novog brojanja godina u Pismu Efe\u017eanima<\/em> rekao Rabbi Shaul iz Tarza, „[…] da prestanemo biti neja\u010dad kojom se poigravaju valovi i koju, u ovoj prijevarnoj igri, tjera svaki ‘u\u010deni’ vjetar \u2013 nego da, postaju\u0107i sve umje\u0161niji u ljubavi<\/em>, do\u0111emo do cilja \u2013 cjelovitog \u010dovjeka“. [ital. DK<\/em>] Thelos <\/em>Kozmosa\u00a0je Anthropos Teleios<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nLouis Althusser ka\u017ee da je Feuerbach „za Hegelovo [filozofsko] potomstvo uveo i posvetio pojmove ‘otu\u0111enja’, ‘bi\u0107a kao vrste’, ‘cjelovitog bi\u0107a’ te \u010duvenu ‘metodu inverzije’ subjekta i predikata“ (usp. Althusser, 1969:27-34). U tom kontekstu ovdje se u inverziji ide jedan korak dalje, naime, ovdje mjesta u re\u010denici mijenjaju subjekt i objekt, a inverzija se primjenjuje na engleski prijevod biblijskog teksta iz starozavjetne Knjige postanka [https:\/\/www.esv.org\/Genesis+1\/]. Napomena<\/em>: Inverzija subjekta sasvim je uobi\u010dajena pojava u jeziku kojim su pisane najstarije biblijske knjige (usp. Melnik, 2015 i Shlonsky, 1990) a ovdje je smatramo primjenjivom i \u0161ire od onih tekstova koji su od strane ‘slu\u017ebene egzegeze’ odobreni<\/em> za\u00a0 tzv. ‘inversion reading’. Dr\u017ee\u0107i tako i istovremeno namjerno<\/em> zaobilaze\u0107i ostale gramati\u010dke uzuse, inverzija se ovdje koristi isklju\u010divo kao hipotetska inverzija<\/em>. <\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nSvaka sli\u010dnost sa sudobnim skra\u0107enicama („U.Z.P.“) je namjerna,<\/em> a ovdje je izri\u010daj duboke indignacije prema svakom obliku ‘pokore i pokoravanja’ kao sredstava kontrole. Ovome dijametralno suprotan nalazimo kod, napr., Dalai Lame XIV. koji ka\u017ee: „Svrha religije je u tome da ovladamo samima sobom [a ne drugima]. (Dalai Lama XIV., 1998: 135)<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nOvo ‘zanemaruju\u0107i psihoanalizu’ u smislu da s\u0101m, niti je bio psihoanaliti\u010dar niti je bio ‘analiziran’ i u smislu da je sasvim promi\u0161ljeno izbjegao ‘konceptualna nadmudrivanja’ s Freudovim ‘u\u010denicima koji su postali disidenti’ (Erich Fromm, Karen Horney, Harry Stack Sullivan), ‘disidentima koji su postali oponenti’ (Alfred Adler i Carl Gustav Jung) i ‘inovativnim u\u010denicima’ (Melanie Klein, Jacques Lacan). Ricoeur, koji pi\u0161e ‘iz filozofske a ne psiholo\u0161ke perspektive’ i koji istra\u017euje ‘teksturu Freudovog diskursa’ u sredi\u0161te svog zanimanja stavlja ‘novo razmijevanje \u010dovjeka’ koje uvodi za\u010detnik psihoanalize.(Ricoeur, 1970). Procjenu dobitka ili gubitka ‘bacanja kocke’ Ricoeur je ostavio nama te ovdje, procjenjuju\u0107i Ricoeura kao ‘dobitnika’, na sli\u010dan na\u010din pristupamo Ludwigu Feuerbachu za kojega se odva\u017eujemo postulirati da bez njega nije mogu\u0107e izraditi filozofijsko rodoslovlje ni modernog ni postmodernog radikalnog humanizma.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nOvaj Ricoeurov rad je pisana verzija njegovih predavanja na sveu\u010dili\u0161tu Yale, a u okviru Zaklade Dwight Harrington Terry<\/em> i njezinog projekta Lectures on Religion in the Light of Science and Philosophy<\/em>. U „Deed of gifts“ Zaklade stoji da cilj iste „nije promoviranje znanstvenog istra\u017eivanja i otkri\u0107a, ve\u0107 asimilacija i interpretacija onoga \u0161to je otkriveno<\/strong> ili \u0107e biti otkriveno u budu\u0107nosti, te primjena istog na dobrobit ljudi, posebno ugradnjom znanstvenih i filozofijskih istina u strukturu inkluzivne i pro\u010di\u0161\u0107ene<\/em> religije<\/strong>“. Za ovakvu religiju osniva\u010d Zaklade dr\u017ei da \u0107e „sna\u017eno potaknuti inteligentne napore za pobolj\u0161anje uvjeta ljudskog \u017eivljenja i napredak vrste u snazi i izvrsnosti karaktera<\/strong>“ te u tom smislu organizira „predavanja eminentnih ljudi u njihovim respektivnim podru\u010djima, o etici, povijesti civilizacije i religije, biblijskim istra\u017eivanjima te svim znanostima i granama znanja koje imaju va\u017ean utjecaj na temu, o svim velikim zakonima prirode, posebno o evoluciji“ s ciljem da „\u010dovje\u010danstvo bude potpomognuto<\/strong> u ostvarenju najve\u0107e mogu\u0107e dobrobiti<\/strong> na ovoj Zemlji“ (bld<\/em><\/strong>. D.K<\/em>.). Razlog ovolikom navodu je \u0161to isti na koncizan na\u010din prezentira i namjeru ovoga rada, a ta je da gore ‘poboldanom’<\/em> bude skroman doprinos.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nImenice ‘rekolekcija’ i ‘dvojba’ za razliku od uobi\u010dajenog ali, po nama, zbunjuju\u0107eg genitiva (kao napr. kod Kordi\u0107, 1965; ili Brn\u010di\u0107, 2015) stavljamo u instrumental jer tako je odmah jasno da su ‘rekolekcija’ (a jer je utemeljena na vjerovanju onda u stvari \u2013 ‘vjera’) i ‘sumnja’ \u2013 interpretativni alati i medijske ekstenzije. Ovo \u0107e najvi\u0161e do\u0107i do izri\u010daja kad budemo govorili o na\u010dinu interpretacije koji je obilje\u017eio Feuerbachovu hermenautiku<\/em>.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRic\u0153ur je razvio pojam „hermeneuti\u010dkog kruga“ kako bi opisao iterativnu i rekurzivnu prirodu tuma\u010denja. Prema toj zamisli, razumijevanje dijela teksta doprinosi razumijevanju cjeline, a razumijevanje cjeline doprinosi razumijevanju dijelova. U kona\u010dnici, ovaj kru\u017eni proces poma\u017ee tuma\u010dima da steknu nijansiranije i sveobuhvatnije razumijevanje teksta (usp. Fiske, 2011a)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMarxa, Nietzschea i Freuda kao „gospodare sumnje“ prvi je grupirao Michel Foucault u svom eseju “Nietzsche, Freud, Marx” (1964). Godinu dana kasnije, isti konstrukt i ista imena pojavljuju kod Ricoeura. Pod „gospodarima sumnje“ Foucault i Ricoeur podrazumijevaju da sva trojica sumnji\u010davo pristupaju kulturi, diskursu i tekstu, kao „iskrivljenoj komunikaciji iz skrivenog motiva“, bilo da se radi o volji za mo\u0107 (Nietzsche), seksualnoj \u017eelji (Freud) ili klasnom interesu (Marx).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nProtestantski teolog Floyd Nolen Jones propituje novozavjetne tekstove u kojima je Isus iz Nazareta na nekim mjestima objekt \u0161tovanja, a na nekim mjestima subjekt koji \u0161tuje i govori o vi\u0161estrukoj upotrebi ove rije\u010di, ali njezina „unutarnja“ dimenzija, dimenzija psihe, ostaje nepromijenjena. O zna\u010denju same rije\u010di ka\u017ee: „Many of the newer versions render the Greek verb ‘’\u03c0\u03c1\u03bf\u03c3\u03ba\u03c5\u03bd\u03b5\u03bf’’ as “bowed down”, “paid homage”, “knelt”, “made obeisance”. The Hebrew equivalent of the Greek “proskuneo” is “shachah”, the same word that is used with reference to the worship of God, idols, images, demons, etc.“ (Jones, 1989:69)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„While firmly in the tradition of reflexive philosophy, Professor Ricoeur has revolutionized the methods of hermeneutic phenomenology, expanding the study of textual interpretation to include the broad yet concrete domains of mythology, biblical exegesis, psychoanalysis, theory of metaphor, and narrative theory. He has had an enormous impact on the philosophical world not only in France but also in Britain and the United States.“ U „Achievement Digest“ Zaklade Inamori (Inamori Foundation), dostupno na https:\/\/www.kyotoprize.org\/en\/laureates\/paul_ricoeur\/ <\/a><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nCharles M. Taylor, kanadski filozof i profesor emeritus na McGill University, poznat po doprinosima na polju povijesti filozofije, ka\u017ee da Hegelova politi\u010dka filozofija ostaje relevantna do dana\u0161njeg dana premda je njegova ontologija Duha \u2013 „close to incredible“. (Taylor, 1979:69)<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nRawidowitz za Feuerbacha ka\u017ee da je bio \u010dovjek „podijeljenog uma koji inkad nije uspio svoje misli dogurati do njihovog logi\u010dkog zavr\u0161etka“.\u00a0 („A divided mind, he could never push his thoughts to their logical completion“, Rawidowitz, 1964:307)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Althusser, L. (1969) For Marx<\/em> [prev. Ben Brewster; izv. Pour Marx<\/em>, Fran\u00e7ois Maspero, S.A., Paris, 1965.]. Allen Lane: The Penguin Press<\/p>\n

Ameriks, K. (2006) „The Legacy of Idealism in the Philosophy of Feuerbach, Marx, and Kierkegaard“. Kant and the Historical Turn: Philosophy as Critical Interpretation<\/em>. Oxford: Oxford Academic, pp. 231-254<\/p>\n

Bernstein, R. J. (2010) The Pragmatic Turn<\/em>. Malden, MA: Polity Press<\/p>\n

Cooper, E. J. (1973) “Sarx and Sin in Pauline Theology”. Laval th\u00e9ologique et philosophique<\/em>. 29 (3): 243\u2013255<\/p>\n

Dalai Lama XIV. (1998) Path To Tranquility<\/em>, New Dehli: India Penguin Books<\/p>\n

Felski, R. (2011a) „Critique and the Hermeneutics of Suspicion“. M\/C Journal<\/em>, 15 (1)<\/p>\n

Felski, R. (2011b) „Suspicious Minds“. Poetics Today<\/em> 32.2 (2011): 215\u201334<\/p>\n

Freud, S. (1909). „Family Romances“. The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud<\/em>, Volume IX (1906-1908): 235-242<\/p>\n

Harvey, V.A. (1995) Feuerbach and the Interpretation of Religion<\/em>. Cambridge: University Press<\/p>\n

Hoffman, E. (1998) Lost in Translation<\/em>. London: Vintage<\/p>\n

Jones, F.N. (1989) The Septuagint: A Critical Analysis<\/em>. Humbolt, TN: KingsWord Press<\/p>\n

Luchte, J. (2009) „Marx and the Sacred“. Journal of Church and State<\/em>. Oxford University Press, Vol. 51, No. 3 (Summer 2009), pp. 413-437<\/p>\n

Melnik , N. (2015) „Raising, inversion and agreement in modern Hebrew“. Journal of Linguistics<\/em>. 1(1):1-33 <\/p>\n

Ostoji\u0107, A. (2021) “Hermeneutics of Recollection: Gadamer and Ricoeur”.\u00a0 Philosophy and Society<\/em> 32 (4): 714\u2013725<\/p>\n

Peirce, C.S. (1894) „What Is a Sign?“. The Essential Peirce: Selected Philosophical Writings (1893-1913)<\/em>, Bloomington: Indiana University Press<\/p>\n

Rawidowitz, S. (1964) Ludwig Feuerbachs Philosophie: Ursprung und Schicksal<\/em>. 2nd ed. Berlin: Walter de Gruyter & Co.<\/p>\n

Richardson, J. (2012). „Nietzsche’s Psychology“. H. Heit, G. Abel & M. Brusotti (Ed.), Nietzsches Wissenschaftsphilosophie: Hintergr\u00fcnde, Wirkungen und Aktualit\u00e4t<\/em> (pp. 315-332). Berlin, Boston: De Gruyter<\/p>\n

Ricoeur, P. (1970) Freud and Philosophy. An Essay on Interpretation<\/em>. New Haven: Yale University Press<\/p>\n

Ricoeur, P. (1974) The Con\ufb02ict of Interpretations: Essays in Hermeneutics<\/em>. Evanston, IL: Northwestern University Press<\/p>\n

Ricoeur, P. (1991) From Text to Action: Essays in Hermeneutics<\/em>, II. Translated by K. Blamey and J. B.Thompson. Evanston, IL: Northwestern University Press<\/p>\n

Shlonsky, U. (1990) „Hebrew Subject Inversion”, Linguistic Inquiry<\/em> 21, no. 2: 263\u201375<\/p>\n

Taylor, C. (1979) Hegel and Modern Society<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press<\/p>\n

 <\/p>\n

A Contribution to Interpretation of Feuerbach\u2019s Suspicious Absence<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Ricoeur\u2019s conceptual framework of the \u201cMasters of Suspicion\u201d is rooted in the proposition that Marx, Nietzsche, and Freud advanced a profound reinterpretation of human consciousness, history, and culture by delving into concealed motives and latent meanings that often elude superficial observation. Each of them, in their unique manner, employed a methodology Ricoeur terms \u201chermeneutics of suspicion,\u201d exposing foundational structures, desires, and conflicts that shape human experience in general and religious experience in particular. Their critiques of religion offered a deeper analysis, ultimately unveiling the intricate relation between societal structure (Marx), power dynamic (Nietzsche), and ideology (Freud). In this paper, we pose the question: Why does Ludwig Feuerbach, ostensibly one of the most committed practitioners of the hermeneutics of suspicion according to Ricoeur\u2019s canon, not share this esteemed title with the others in Ricoeur\u2019s \u2018hall of fame\u2019?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> Paul Ricoeur, hermeneutics, recolection, suspicion, Ludwig Feuerbach.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     12(23)#17 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.3 UDK 2-184.4:801.73*P. Ricoeur Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.4.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti Puni tekst: […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":446,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[107],"tags":[800,816],"class_list":["post-449","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-23-vlasiti-url","tag-darko-kovacic","tag-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nDarko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(23)#17 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.3 UDK 2-184.4:801.73*P. Ricoeur Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.4.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti Puni tekst: […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-09-25T08:44:49+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"29 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:44:49+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/\"},\"wordCount\":5784,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"keywords\":[\"Darko Kova\u010di\u0107\",\"Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 23 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/\",\"name\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:44:49+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(23)#17 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.3 UDK 2-184.4:801.73*P. Ricoeur Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.4.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti Puni tekst: […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-09-25T08:44:49+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"29 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti","datePublished":"2023-09-25T08:44:49+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/"},"wordCount":5784,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","keywords":["Darko Kova\u010di\u0107","Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti"],"articleSection":["In Medias Res broj 23 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/","name":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","datePublished":"2023-09-25T08:44:49+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-sumnjive-odsutnosti\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/449","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=449"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/449\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/446"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=449"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=449"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=449"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}