{"id":451,"date":"2023-09-25T08:47:36","date_gmt":"2023-09-25T08:47:36","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/09\/25\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/"},"modified":"2023-09-25T08:47:36","modified_gmt":"2023-09-25T08:47:36","slug":"dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/","title":{"rendered":"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(23)#19 2023<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.23.5<\/a>
\nUDK 62:165.62
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 9.3.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dario Vuger<\/span><\/p>\n

(doktorand) Sveu\u010dili\u0161te u Ljubljani, Filozofski fakultet, Odsjek za filozofiju
\nIvani\u0107-Grad, Hrvatska
\ndvuger@gmail.com<\/p>\n

Tehnologija kao kultura \u2013
\ntehnika kao gesta:
\nkritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (323 KB), Hrvatski, Str. 3847 – 3860
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

U naslovljenom radu autor \u0107e predlo\u017eiti novo \u010ditanje Heideggerova promi\u0161ljanja tehnike utemeljenog na kritici kibernetike Gilberta Simondona kao glavnog oponenta filozofiji Norberta Wienera, \u010diji je misaoni projekt gotovo samostalno uspostavio znanost upravljanja informacijskim sustavima kao krovnu disciplinu moderne znanosti uop\u0107e. Simondon predla\u017ee zasnivanje tehno-kulture otvorenih ma\u0161ina u kojem se \u010dovjek pronalazi kao tehni\u010dar i mehanolog novog dru\u0161tvenog sklopa. No za takav projekt potrebno je ponajprije razviti radikalno disruptivan odnos prema svakodnevnom jeziku koji u sebi krije sredstva za novo osmi\u0161ljavanje na\u0161eg odnosa prema svakodnevnim izazovima tehno-znanstvenog ovladavanja svijetom.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> tehnologija, kultura, filozofija, kritika, kibernetika, tehno-kultura, Simondon, Heidegger.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

1. Uvod<\/strong><\/p>\n

Fenomen tehnologije u suvremenoj se filozofiji pojavljuje s inauguracijom kibernetike kao nove paradigme suvremene znanosti polovinom dvadesetog stolje\u0107a, a koja svoje utemeljenje pronalazi u novom ontolo\u0161kom pojmu informacije. Kibernetiku kao znanost upravljanja informacijama uspostavlja ameri\u010dki matemati\u010dar i filozof Norbert Wiener sa svojom knjigom Cybernetics: or control and communication in the animal and the machine<\/em> objavljenom 1948. godine. Upravo je ova knjiga – kao i niz drugih Wienerovih intervencija – implicitno oblikovala suvremenu kulturu kao tehno-znanstveni sklop u kojem se moderna znanost i suvremena tehnologija naizgled isprepli\u0107u gotovo do poistovje\u0107enja. Dovoljno je osvrnuti se oko sebe kako bi se jednozna\u010dno uvidjela i odredila presudnom za svo djelovanje na\u0161a svakodnevna ovisnost o raznim tehnolo\u0161kim aparatima \u010dija je bitna zajedni\u010dka osnova upravo informacijsko-komunikacijski, odnosno kiberneti\u010dki sklop s njegovim klju\u010dnim operacijama ra\u010dunanja, programiranja i vizualiziranja. Tehno-kultura, odnosno totalna prevlast kiberneti\u010dke paradigme nad svim aktivnostima suvremenog dru\u0161tva u okolnostima normalizacije virtualnih i umjetnih do\u017eivljaja opisana je u suvremenoj filozofiji pojavom tehnosfere kao procesa kojeg \u017darko Pai\u0107 opisuje samoorganizacijom – a valja dodati i re-organizacijom – \u017eivota u formi umjetnog uma<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Kiberneti\u010dkoj znanosti prethodi nekoliko klju\u010dnih pojava kojima zapo\u010dinje suvremeno tehno-znanstveno doba koncem devetnaestog, odnosno po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a. Dakako, ovdje se prije svega radi o uspostavljanju moderne fizike, a iz koje \u0107e proiza\u0107i sve paradigme suvremene znanosti; od zakona termodinamike i atomske fizike do teorije relativnosti i kvantne mehanike, moderna fizi\u010dka teorija unijela je temeljit razdor u samorazumljivost bitnih pozicija s kojih su se formirali pogledi na svijet jo\u0161 uvijek utemeljeni u metafizici i figuri natur-filozofa<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Nakon \u0161to je fizika oti\u0161la onkraj fenomena vidljivih prostim okom te uz pomo\u0107 statistike i prora\u010duna unijela neo\u010dekivanu (pred)vidljivost u sustav znanja o najsitnijim \u010desticama, pro\u0161losti svemira i budu\u0107nosti \u017eivota bjelodanom je postala \u010dinjenica kako fizika i meta-fizika predstavljaju lice i nali\u010dje fenomenskog sklopa u kojemu vi\u0161e nema mjesta za filozofa kao mislioca. Njemu nasuprot – u izostanku predmeta mi\u0161ljenja, odnosno \u010du\u0111enja koje nije vo\u0111eno prora\u010dunom i fizi\u010dkom teorijom – nastupa istra\u017eiva\u010d<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, znanstvenik koji svoja opa\u017eanja komunicira putem univerzalno primjenjivih znanstvenih na\u010dela: vizualizacije i misaonog eksperimenta. Naime, osim \u0161to svoje mjesto imaju u stvarnom znanstvenom radu, vizualizacija i misaoni eksperiment temelji su popularizacije znanosti i novih ‘filozofijskih figura’, popularnih znanstvenika \u010diji im istra\u017eiva\u010dki status daje legitimitet za ulazak u svijet kulture ve\u0107 predisponirane za upijanje informacija koje imaju ponajprije komunikacijsku, odnosno razmjensku vrijednost prije nego li tradicionalno shva\u0107enu enciklopedijsku ili humanisti\u010dku va\u017enost u obrazovanju duha \u017eeljnog znanja.<\/p>\n

Kako bi se nove znanstvene teorije i podru\u010dja istra\u017eivanja koja nadilaze mogu\u0107nosti ljudskih osjeta u\u010dinile naizgled bliskima na\u0161em do\u017eivljaju svijeta, misaoni eksperiment u modernu fiziku uvodi Ernst Mach, a do presudne va\u017enosti u transformaciji suvremene znanosti dovodi ga Albert Eintstein u svom radikalnom postavljanju teorije relativnosti kao nove fizi\u010dke paradigme po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a. Problem misaonog eksperimenta uvidio je tako u ranim danima razvoja suvremene znanosti i filozof Henri Bergson, koji je u svom djelu Dur\u00e9e et simultan\u00e9it\u00e9<\/em> iz 1922. izravno osporio mnoge pretpostavke nove teorije koje su do toga trenutka uvelike ovisile o pretpostavkama iznesenim upravo kroz misaoni eksperiment kao vizualizaciju<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> prora\u010duna koji nisu imali eksperimentalnu potvrdu znanstvene zajednice, ali su zato mogli presudno utjecati na popularnu percepciju znanstvenog i filozofijskog svjetonazora. Upravo ovu temu kao presudnu za razumijevanje biti suvremenog doba preuzeti \u0107e petnaestak godina kasnije Martin Heidegger u svom glasovitom predavanju o Dobu slike svijeta<\/em> iz 1938., a koje \u0107e po objavi i neospornom preina\u010denju s obzirom na njegove druge tekstove iz toga vremena, 1950. godine postati ponajva\u017enijim kriti\u010dkim tekstom suvremene filozofije u kojemu pojam slike, a kasnije i pojam tehnike ima bitne karakteristike informacije, odnosno elemenata kritike kiberneti\u010dkog projekta. Taj je projekt kod Heideggera, ali i nekih drugih komentatora promotren sa polazi\u0161ta egzistencijalne fenomenologije kao svojevrsne filozofske prakse, odnosno puta i zadatka mi\u0161ljenja kao odgovora na op\u0107u tendenciju dru\u0161tvene, kulturne i politi\u010dke mobilizacije tehnologije s ciljem maksimiziranja u\u010dinkovitosti svih aparata ekonomske i politi\u010dke mo\u0107i. <\/p>\n

Da bismo u potpunosti razumjeli radikalnost Heideggerova odgovora, razumijevanja koje izlazi izvan okvira ustaljenih obrazaca akademske interpretacije Heideggera kao filozofijskog larpurlartizma, potrebno je u ovdje nazna\u010den kontekst izrazito dinami\u010dnih zbivanja u zapadnom svijetu tijekom prve polovine dvadesetog stolje\u0107a pobli\u017ee objasniti i uvesti dva filozofska poimanja informacije. Izme\u0111u Norberta Wienera i njegova presudna utjecaja na modernu tehnologiju i Heideggera stoji tako filozofski izazovan i jo\u0161 nedovoljno tematiziran doprinos francuskog filozofa Gilberta Simondona, koji \u0107e otvoriti vrata ove rasprave cijelom nizu suvremenih autora po\u010dev\u0161i sa Gillesom Deleuzeom te s vrhuncem u poticajnim djelima filozofa tehnike Bernarda Stieglera.<\/p>\n

 <\/p>\n

2.Wienerova pozicija<\/strong><\/p>\n

U ne\u0161to vi\u0161e od petnaest godina, Norbert Wiener (1894-1964) je objavio tri utjecajne knjige o kibernetici ne samo kao novoj znanstvenoj disciplini, ve\u0107 prije svega kao novoj dru\u0161tvenoj \u010dinjenici, a \u010demu svjedo\u010de i sami naslovi knjiga poredani kronolo\u0161kim redoslijedom: Cybernetics: or control and communication in the animal and the machine<\/em> (1948), The human use of human beings<\/em> (1950) i God & Golem Inc.: A comment on certain points where cybernetics impinges on religion<\/em> (1964). Wienerova filozofija – kao \u0161to sugeriraju spomenuti naslovi – bavi se dru\u0161tvenom primjenom kibernetike na na\u010din koji je svojstven razvoju znanosti oko polovine pro\u0161log stolje\u0107a. To nije samo doba velikih tehnolo\u0161kih proboja, ve\u0107 i otkri\u0107a u mikro- i makro- podru\u010djima fizike i njene teorije, a odakle u popularnu svijest – posredstvom novih znanstvenika-filozofa i znanstvenika-esejista kao paradigme popularne publicistike toga vremena – dolazi ideja o entropi\u010dnosti svemira, planete, dru\u0161tva i \u017eivota uop\u0107e, a odakle suvremena fizika postaje ona koja kroz populaciju sije strah i egzistencijalnu nelagodu koju je stolje\u0107ima ranije sijala crkva sa svojim pripadaju\u0107im eshatologijama, da bi se uspostavila upravo kao okvir svog kulturnog i intelektualnog zbivanja uop\u0107e.<\/p>\n

Wienerova filozofija rastvara spoznaje moderne fizike i \u010dini ih funkcionalnim u pogledu odr\u017eanja dru\u0161tvenog poretka i smisla kroz informati\u010dku obradu \u017eivota kao informacijsko-komunikacijskog sistema<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Temelj tog promi\u0161ljanja nije samo pojam informacije, ali jednako tako nisu niti pojam mre\u017ee, povratne sprege (feedback), niti drugi mehanizmi unutarnje kontrole entropije. Na taj na\u010din tehnologija zadobiva naizglednu humanost i postaje nali\u010djem \u010dovjekove kulture u obliku crne kutije – jo\u0161 jednog religijskog-tehnolo\u0161kog-esteti\u010dkog motiva – onkraj koje, u dubini svemira kao i dubini teorijske fizike stoji samo \u010disti kaoti\u010dni besmisao svejednosti i istovremenosti (ne)postojanja. Wiener borbu protiv entropije predstavlja kao novi horizont smisla u kojem fenomen i znanost informacija ima odlike utemeljuju\u0107e dru\u0161tvene znanosti i kulturne \u010dinjenice<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. U tom smislu, Wienerovu filozofiju mo\u017eemo opravdano smatrati i prvom post-humanisti\u010dkom teorijom. Organizam, vi\u0111en kao informacija, odnosno sistem uzoraka koji se suprotstavlja kaosu (bez-smislu i sve-jednosti)<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> utemeljuje ovaj program koji odre\u0111ene svoje osnove preuzima ve\u0107 od mehanicisti\u010dke i racionalisti\u010dke filozofije Descartesa i tako se pojavljuje vrhuncem moderne filozofije, odnosno njenim krajnjim proizvodom, a odakle se naziru jasne granice ‘zapadnja\u010dkog intelektualnog projekta’ kako \u0107e ga godinama kasnije kritizirati radikalna struja francuske post-marksisti\u010dke filozofije u provenijenciji Guya Deborda<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

 <\/p>\n

3. Simondonova tehnolo\u0161ka filozofija<\/strong><\/p>\n

Nasuprot Wieneru, u doba kada njegova filozofija i znanost kibernetike postaju utemeljuju\u0107om dru\u0161tvenom i prirodnom znanosti novog doba, a usporedno sa Heideggerovom fenomenologijom, Gilbert Simondon (1924-1989) razvija filozofiju informacije u posve druga\u010dijem fenomenolo\u0161kom i tehnolo\u0161kom ozra\u010dju. To se ozra\u010dje direktno nadopunjuje i pro\u017eima s Heideggerovom filozofijom kao fundamentalnom ontologijom svakodnevnog \u017eivota, a kako je Heidegger sam opisuje u Bitku i vremenu<\/em>, odnosno Prolegomeni za povijest pojma vremena<\/em> godinama ranije. Pa iako su suvremenici, Simondonova filozofija ostaje najve\u0107im dijelom ograni\u010dena na recepciju unutar uskog kruga suvremene francuske filozofije. Njegova ispitivanja psiho-biolo\u0161ke geneze individue, odnosno psiholo\u0161kih i kolektivnih procesa individuacije izvedeni su u totalnom ozra\u010dju morfologije i ontologije tehnike koju sam pak izvodi kao humanisti\u010dku mehaniku – tehnologiju. Ne treba pritom zaboraviti da Simondon svoju filozofiju izvodi iz neposredne prakse; on nosi kutu, rastavlja i sastavlja strojeve, prou\u010dava njihovo funkcioniranje i kriti\u010dki pristupa njihovoj organizaciji i uporabi, njegov je kabinet tehni\u010dko-in\u017eenjerska radionica<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Simondonovo najzna\u010dajnije djelo objavljeno u cijelosti za njegova \u017eivota je Du mode d’existence des objets techniques<\/em> iz 1958. godine, a koje je godinama po izlasku popularizirano ponajprije u Gillesa Deleuzea koji se u formiranju svoje filozofije obilato koristio Simondonovim nalazima. Ondje Simondon radikalno preispituje adekvatnost suvremene kulture, a na taj na\u010din i filozofije same da na autenti\u010dan na\u010din adresira fenomen tehnologije, tehni\u010dkog unapre\u0111enja \u017eivota na svim razinama, zagovaraju\u0107i odre\u0111enu tehni\u010dku kulturu nasuprot idiomatskoj tehni\u010dkoj racionalnosti tehnokratskog projekta Norberta Wienera: “Najzna\u010dajniji uzrok otu\u0111enja u suvremenom svijetu le\u017ei u [tome] krivom razumijevanju stroja, a to otu\u0111enje nije uzrokovano strojem ve\u0107 ne-poznavanjem njegove prirode i biti kroz njegov izostanak iz svijeta zna\u010denja i zatiranja sa liste vrijednosti i ideja koje \u010dine kulturu.”<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U potrazi za novim kulturnim oblikom koji \u0107e u \u010dovjekov okoli\u0161 uvesti nove forme iskustva Simondon je osmislio projekt koji ima osobine fundamentalno-fenomenolo\u0161kog istra\u017eivanja, ali i one manifesta nove tehnolo\u0161ke kulture. Tehni\u010dki mentalitet, tehni\u010dka realnost i tehni\u010dka kultura tri su aspekta<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ove preobrazbe u \u010dijem razlaganju Simondon u suvremenu filozofiju uvodi \u010ditav niz terminolo\u0161kih noviteta, ponajprije uvo\u0111enja tehnolo\u0161ke terminologije u filozofski diskurs, te dodjeljuju\u0107i nova zna\u010denja ve\u0107 postoje\u0107im pojmovima preuzetim iz tehni\u010dkih znanosti, a upravo s ciljem humaniziranja i harmoniziranja \u010dovjekova odnosa s onim ma\u0161inskim i tehni\u010dkim. Tu funkciju Simondon vidi u ulozi “psihologa, odnosno sociologa ma\u0161ina, kojeg bismo mogli nazvati i mehanologom”<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Glavnina Simondonova filozofskog djela pojavljuje se usporedno s objavom Heideggerovih (1889-1976) glasovitih predavanja, Pitanju o tehnici<\/em> (predavanje odr\u017eano 1949. objavljeno prvi puta 1954. godine) i Dobu slike svijeta<\/em> (predavanje odr\u017eano 1938. objavljeno prvi puta 1950. godine). U njima se u posve sa\u017eetom, ali stoga i na istaknutom mjestu ogleda osobitost njegove fenomenolo\u0161ke metode. Upravo u \u010dinjenici da se Hiedegger pri objavi svojih predavanja vra\u0107a tekstovima, revidira ih i ponovno poentira u skladu sa zahtjevima koje pred mi\u0161ljenje postavlja vrijeme kojem filozof svakodnevno nazo\u010di, daje nam znak kako se fenomenolo\u0161ka obrada teme ponajprije bavi stalnim pro-mi\u0161ljanjem i pre-mi\u0161ljanjem oko fenomenskog obuhvata u kojem filozof djeluje prakticiraju\u0107i sukladno nalazima iz svakodnevnog \u017eivota. To se premi\u0161ljanje, osim okoli\u0161anja naziva i stilskom figurom cirkumlokucije, odnosno perifraze. Stalno vra\u0107anje, preina\u010denje i propedeuti\u010dka narav Heideggerovih tekstova svjedo\u010di o tome kako se krajnji izraz fenomenologije nalazi onkraj svakog filozofskog nastojanja, odnosno da je i sama fenomenologija prolegomena za odre\u0111enu filozofsku praksu: <\/p>\n

“U [toj, fundamentalno ontolo\u0161koj i svakodnevnoj, op.a.] eksplikaciji tubivanja nai\u0107i \u0107emo na \u010ditav niz formulacija koje u prvi mah imaju karakter \u010dudnovatog, i prije svega mo\u017eda ba\u0161 u formulaciji imaju karakter okoli\u0161anja. No taj nesklad u formulaciji i odredbi le\u017ei u samoj temi i na\u010dinu istra\u017eivanja. Naime, jedno je izvje\u0161tavati pripovjedno o bivstvuju\u0107em, a ne\u0161to posve drugo shvatiti bivstvuju\u0107e u njegovu bitku. Za ovaj posljednji zadatak (…) \u010desto ne manjkaju samo rije\u010di ve\u0107 uop\u0107e i gramatika\u2026”<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Tome, dakako, posebno prilazi kasni Heideggerov tekst o Kraju filozofije i zadatku mi\u0161ljenja<\/em> u kojemu govorimo prije svega o potrazi za novim mjestom odre\u0111ene prakse koju je predstavljala filozofija do trenutka njene realizacije u kibernetici kao utemeljuju\u0107oj znanosti novoga vremena, a iz koje proizlazi i nova intelektualna praksa koja vi\u0161e nije svodiva niti usporediva sa filozofijom, iako se tim imenom i dalje mo\u017ee slobodno koristiti. Napu\u0161tanje filozofije u Heideggera je deklarativno upravo zbog poku\u0161aja o\u010duvanja mi\u0161ljenja koje u suvremeno doba stoji nasuprot vizualizacije, odnosno in-formacije, a \u0161to je implicitna tematika Pitanja o tehnici<\/em>.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

4. Heideggerovo poimanje informacije<\/strong><\/p>\n

Namjera je ovog istra\u017eivanja ukazati na novo i cjelovito \u010ditanje Heideggerova odnosa prema fenomenu tehnike koji po\u010diva na promi\u0161ljanju njegova djela s polazi\u0161ta analize historijski i kulturno relevantnih motivacija koje pogone Heideggerove interese u filozofiji, ali jednako tako i analize stila koji ima obilje\u017eja upravo filozofske prakse mi\u0161ljenja nesvodive na zahtjeve tzv. znanstvene analize. Promi\u0161ljaju\u0107i Heideggerovu filozofiju tehnike, odnosno fenomenologiju tehnologije, na taj na\u010din dolazimo do sljede\u0107eg otkri\u0107a: Sredi\u0161nji pojam za Heideggerovu filozofiju u cjelini \u2013 nakon teksta Pitanje o tehnici<\/em>, odnosno revizije predavanja o Dobu slike svijeta<\/em> \u2013 postaje pojam informacije<\/em>, a o kojem se progovara posredstvom ekstenzivne i intenzivne uporabe perifraze, odnosno okoli\u0161anja kao metodolo\u0161kog aparata u fenomenolo\u0161koj eksplikaciji fenomena. To \u0107emo dokazati i obraniti ne kao prijedlog, ve\u0107 kao jedino mogu\u0107e \u010ditanje Heideggera u kontekstu suvremene filozofije i zahtjeva koje novi tehnolo\u0161ki fenomeni stavljaju pred mi\u0161ljenje i djelovanje u i o svijetu. Jednako tako, radi se o jedinom mogu\u0107em \u010ditanju koje u potpunosti po\u0161tuje implicitne zadatke koji proizlaze iz Heideggerove filozofije shva\u0107ene kao projekt prevladavanja metafizike, ostaju\u0107i tako vjerni duhu i kontekstu Heideggerova filozofiranja.<\/p>\n

Utemeljenje za sljede\u0107e razmatranje je trojako:<\/p>\n

1. Povijesno-kulturno; s obzirom na evidentan manjak – koji ne treba niti posebno isticati – razmatranja intelektualnog i kulturnog konteksta u kojem se Heideggerovo filozofiranje pojavljuje. Heidegger nije larpurlartisti\u010dki filozof, a njegov rad odgovara na dru\u0161tvene i kulturne promjene bez kojih eseji poput Pitanja o tehnici<\/em>, Doba slike svijeta<\/em>, ali i njegovo sredi\u0161nje djelo Bitak i vrijeme<\/em> ostaju neshvatljivi za suvremenog \u010ditatelja. To je, dakako, najvidljivije u razabiranju Heideggerove motivacije da se bavi fenomenom vremena u ve\u0107em djelu svojih radova. Intelektualna klima devetnaestog i po\u010detak dvadesetog stolje\u0107a u svakom je pogledu klima suo\u010davanja sa temeljitim promjenama pogleda na vrijeme, a time i bitnom izmjenom kulturne dinamike koja \u0107e u kona\u010dnici rezultirati velikim politi\u010dkim i ekonomskim prekretnicama prve polovine dvadesetog stolje\u0107a<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Heidegger se u tom smislu bavi pitanjima od sredi\u0161njeg zna\u010daja za svakodnevni \u017eivot svoga vremena.<\/p>\n

2. Etimolo\u0161ko-stilsko; jednako je neosporna Heideggerova vezanost za jezik kao elementarni izraz duha, odnosno mi\u0161ljenja kao otvorenosti<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Etimologije – \u010desto eksperimentalne u naravi – za njega imaju zna\u010daj ukazivanja na na\u010din na koji jezik samo-izra\u017eava mi\u0161ljenje koje u suvremeno doba dolazi u nesrazmjer s onim \u0161to \u010dovjek kroz jezik ustvari izra\u017eava. Onkraj pukog informiranja i komuniciranja, rije\u010di koje koristimo da bismo opisali svijet u kojem se nalazimo kao i na\u010din na koji ih upotrebljavamo, treba uzeti holisti\u010dki i opisiva\u010dki, kao ekstenzivna svojstva mi\u0161ljenja. Uporaba etimolo\u0161ke analize u fundamentalnom ontolo\u0161kom istra\u017eivanju upravo je opisiva\u010dka i ekstenzivna u naravi, a cilj joj je raspisivanje – okoli\u0161-anje – fenomenskog teritorija i na taj na\u010din odre\u0111eno psihogeografiranje koje ne \u017eeli definirati-zatvoriti podru\u010dje, ve\u0107 ga upravo rastvoriti novim uporabama i razumijevanju koje grani\u010di sa poetskim, iako na njega nije svodivo. Taj se pristup ogleda posebno u Heideggerovoj radikalnoj uporabi pojma Dasein kao sredi\u0161njeg pojma svoje zrele filozofije, a koji je svakodnevni – vernakularni izraz – u njema\u010dkom jeziku najbli\u017ei zna\u010denjem na\u0161em izrazu i svakodnevnoj uporabi (u izvedenicama) pojma prisutnosti. Kroz ekstenzivno okoli\u0161anje pojmom Dasein, njema\u010dki \u0107e \u010ditatelj zasigurno iz iskustva \u010ditanja Bitka i vremena<\/em> iza\u0107i sa produbljenim razumijevanjem i savjesnijim, odnosno pa\u017eljivijem odnosu prema naizgled trivijalnom elementu svakodnevnog govora, a koji sada ima egzistencijalnu te\u017einu i stoji u sredi\u0161tu do\u017eivljaja svijeta (kao Prisutnosti).<\/p>\n

3. Filozofsko-kiberneti\u010dko; \u010dinjenica da Heidegger prvi u povijesti suvremene filozofije razumije i eksponira – odnosno u svojoj opse\u017enoj bibliografiji bilje\u017ei – na\u010din na koji su fundamentalna otkri\u0107a moderne fizi\u010dke teorije i radikalne promjene na\u010dina \u017eivota od po\u010detka dvadesetog stolje\u0107a povezane sa i presudne za razumijevanje suvremene kulture, znanosti i politike. Tome je tako iz o\u010ditovanja njegove primarne preokupacije s pojmom i fenomenom vremena, a koje samo kao problem proizlazi iz otkri\u0107a moderne fizike koja je zauzvrat zadu\u017eila razvoj suvremene tehnologije koja nije ograni\u010dena razvoj super-preciznih satnih mehanizama, ve\u0107 i posrednim putem utjecala presudno na globalizaciju i op\u0107u mobilizaciju kapitala (kulturnog, ljudskog i ekonomskog) na podru\u010dju \u010ditavog planeta upravo kroz sinkronizaciju i komodifikaciju vremena. Moderni pojam vremena, kako je tuma\u010den u modernoj fizici, slika je i sinonim za suvremenu tehnologiju koja je bitno odre\u0111ena kiberneti\u010dkom znano\u0161\u0107u.<\/p>\n

Opravdanje za ovako utemeljeno promi\u0161ljanje Heideggerova djela uvelike proizlazi iz ve\u0107 spomenute \u010dinjenice kako filozofija nije larpurlartisti\u010dka disciplina, a da se misao u vremenu oblikuje kroz okoli\u0161 ideja koje \u010dine suvremenu kulturu na odre\u0111enom mjestu i u odre\u0111enom vremenu, pa tako i filozofiji pripada mjesto kompleksnog rezultata misaone aktivnosti koja nije naprosto svodiva na zbroj svojih dijelova, ve\u0107 s njome \u010dini nadre\u0111enu cjelinu. To \u0107emo opisati i oprimjeriti na slu\u010daju trojakog razmatranja jo\u0161 jednog termina sredi\u0161njeg za Heideggerovu filozofiju, a ujedno termina na kojem se jasno o\u010dituje jalovost suvremenog akademskog pristupa razumijevanju Heideggerove filozofije.<\/p>\n

Upravo je krivi prijevod Heideggerova klju\u010dnog termina u pogledu njegove filozofije koja se mo\u017ee nazvati i fenomenologijom tehnologije – Gestell <\/em>kao en-framing<\/em> u engleskom i postav <\/em>u hrvatskom jeziku – ponajbolji pokazatelj spektakularnog stanja dru\u0161tva u trenutku kada neprobojne granice suvremene znanosti po\u010dinju poprimati oblike novog spekulativnog zamaha u kojem se teoreti\u010dari fizike otkrivaju kao novi filozofi i mistici suvremenog doba. Tu je pojavu ve\u0107 \u0161ezdesetih godina, usporedno sa recepcijom znakovitog Heideggerovog eseja o Kraju filozofije i zada\u0107i mi\u0161ljenja<\/em> (1964) opisao francuski teoreti\u010dar Guy Debord u svojoj knjizi Dru\u0161tvo spektakla<\/em> (1967) u kojoj isti\u010de kako je spektakl upravo ‘nasljednik svih slabosti zapadnja\u010dkog filozofskog projekta’, a koji je ‘stvaran \u017eivot pogurao u spekulativni univerzum’<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Povijesno-kulturni nalaz pokazat \u0107e nam kako u vremenu u kojem Heidegger objavljuje svoj esej o tehnici rasprava o novim pojmovima i fenomenima suvremenog dru\u0161tva zadatak koji proizlazi iz op\u0107e dru\u0161tvene mobilizacije suvremene tehnologije kao primijenjene znanosti. Max Bense, primjerice, svoju informati\u010dku estetiku zavr\u0161ava ve\u0107 1954., a koja \u0107e do 1960 i njenog petog toma obuhvatiti sve tehnolo\u0161ke fenomene koji \u0107e ozna\u010diti prvi proboj tzv. cyber-kulture u suvremenu umjetnost posredstvom pokreta BIT internacionale<\/em>. Pojam informacije u tom trenutku vi\u0161e nije dru\u0161tveni novitet, ve\u0107 \u010dinjenica i nova elementarna \u010destica dru\u0161tvene razmjene. Heidegger – izme\u0111u ostalog i kao obrazovani matemati\u010dar – nije ostao slijep za tu \u010dinjenicu i jasno nam je kako na\u0161 zaklju\u010dak oko temeljne motivacije za raspirivanjem jednog eseja o suvremenoj tehnici i modernoj znanosti mora u svom sredi\u0161tu imati upravo pojam informacije, a ne tehno-pesimisti\u010dke i reakcionarne tonove koji mu se ina\u010de predbacuju. U suprotnom ne bismo uop\u0107e mogli pristupiti tuma\u010denju Heideggera kao istinskog filozofa svoga vremena. Ako Heidegger s Gestell <\/em>jasno \u017eeli ukazati na i tematizirati \u010dovjekov odnos s fenomenom tehnike (informacije) koja se kao na\u010din otkrivanja ipak svugdje bitno ograni\u010duje na ‘tehni\u010dku’ uporabnost, onda je sam termin Gestell <\/em>trebao biti preveden sa in-forming<\/em>, po\u0161to je Gestell <\/em>pojam u svakodnevnoj uporabi, odnosno pripada vernakularnom jeziku i spletu pojmova Gestell (okvir), stellen (smjestiti), ge-stellen (sa-staviti, sabrati). Ovdje se, dakle, radi o pitanju prijevoda u duhu jezika kao i u duhu Heideggerovog filozofskog projekta. Ne postoji niti jedno opravdanje koje bi dopu\u0161talo da se vernakularni termin u prijevodu zamjeni neologizmom. To je posebno neopravdivo u slu\u010daju Heideggerova sredi\u0161njeg pojma Dasein <\/em>koji je u nas naj\u010de\u0161\u0107e prevo\u0111en sa pojmom Tu-Bitak<\/em> koji izvan filozofijske rasprave nema nikakvoga zna\u010denja.<\/p>\n

Na taj na\u010din, znamo li da Heideggeru pojam informacije nije bio stran i, dapa\u010de, kako je upravo pojam informacije kao neologizam klju\u010d razumijevanja naizgled neobi\u010dne i hermeti\u010dne uporabe pojma Gestell <\/em>u tekstu koji se neposredno bavi fenomenologijom tehnologije, etimolo\u0161ko-stilsko razumijevanje njegova glasovita teksta mora pote\u0107i upravo od poistovje\u0107enja dvaju pojmova. \u0160to time Heidegger \u017eeli kazati? Prije svega to, da pojam informacije ne ukazuje ni na \u0161ta \u0161to ve\u0107 nije posve jasno unutar jezika kojim svakodnevno opisujemo fenomene iz neposrednog iskustva. Koriste\u0107i, dapa\u010de, pojam informacije bez jasnog razumijevanja onog bitnog u samom pojmu, ostajemo slijepi za \u010ditav niz posljedica koje proizlaze iz svo\u0111enja mi\u0161ljenja na komuniciranje. Mi\u0161ljenje u Heideggerovom projektu ima, dakako, karakteristike okoli\u0161anja<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a i to okoli\u0161anje ne susre\u0107emo samo u praksi, ve\u0107 kroz Heideggerov na\u010din raspisivanja problema svakodnevnog \u017eivota kao fenomenolo\u0161ke propedeutike koja priprema i opisuje podru\u010dje, gradi mapu motiva, etimolo\u0161kih i ontolo\u0161kih stranputica koje valja imati na umu kada se spremamo staviti uko\u0161tac s razumijevanjem fenomena suvremene svakodnevice. Ono ne vodi puko ka razumijevanju i dekonstrukcijskoj analitici na\u0161ega stanja, ve\u0107 prije svega pa\u017eljivom i savjesnom obliku mi\u0161ljenja koje svoj izraz ima u jeziku kao filozofskoj praksi. A odatle nas ponovo vra\u0107a ka temeljnom obratu svoje filozofije tehnike: Gestell <\/em>je kao oblik sakrivanja\/otkrivanja bitka pojam nesvodiv na po-stavlje, ve\u0107 ima svu procesualnost tehni\u010dke konstrukcije i tendencioznost znanstvene vizualizacije kroz koje bitak nije samo uklopljen u neki okvir ili naprosto postavljen tako da se ono bitno razumije samo kao izvor energije<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Gestell in-formira bitak, tehnologija u svojoj epohalnoj otvorenosti pre-oblikuje bitak prema slici moderne znanosti, zaokru\u017euje ga oblikom pripadnom ograni\u010denjima njene tehnologije i na taj na\u010din tek po-stavlja u bitno ograni\u010denje. To bitno ograni\u010denje je ni\u0161ta drugo nego odvajanje bitka od njemu vlastita vremena, odnosno Prisutnosti<\/em>. Tamo gdje vlada informacija, stalno preoblikovanje i vizualizacija, vi\u0161e nema govora o stvarnoj prisutnosti, pa tako i govor o ‘stvarnom \u017eivotu’ kao izrazu bitka postaje jalov, a na\u0161 jezik sve vi\u0161e stran i naizgled neadekvatan da obuhvati razmjere suvremenog do\u017eivljaja svijeta.<\/p>\n

Taj nas nalaz dovodi, na kraju i do filozofsko-kiberneti\u010dke \u010dinjenice da je ovaj oblik razumijevanja Heideggerova teksta o tehnici konsekventan upravo s obzirom na premise i fenomenolo\u0161ka utemeljenja uspostavljena ve\u0107 u Prolegomeni <\/em>i Bitku i vremenu,<\/em> te da na taj na\u010din nema govora o ‘kasnim’, ‘ranim’ ili ikakvim drugim fazama Heideggerova mi\u0161ljenja, ve\u0107 singularnoj liniji razvoja. Ono bitno pripada jedinstvenom projektu prevladavanja filozofije koje nije samo dio Heideggerova zadatka mi\u0161ljenja ve\u0107 je va\u017enim dijelom mnogih drugih filozofija koje su na sli\u010dan na\u010din tematizirale posljedice novog poimanja vremena, te novih znanstvenih paradigmi uspostavljenih po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a, a koje \u0107e nas do danas zadu\u017eiti posve novim dru\u0161tvenim i spoznajnim oblikom – tehnosferom<\/em>. Jedan od takvih mislioca zasigurno je bio i Henri Bergson, dugo nakon njega Guy Debord, ali jednako tako i Gilbert Simondon \u010dija filozofija tehnologije stoji upravo kao dokaz da razvojna linija fenomenolo\u0161ke misli koja je do sada pripisivana Heideggerovoj filozofiji nije izoliran projekt, te da se upravo u Simondonovu slu\u010daju ona – neovisno od Heideggera – pribli\u017eava u najve\u0107oj mjeri vrsti djelovanja koje je u jednakoj mjeri i mi\u0161ljenje i praksa. U oba slu\u010daja, dodu\u0161e, jasno je kako bez kiberneti\u010dkog prevladavanja filozofije kao kulturnog fenomena i pogleda na svijet ovako radikalni odgovori na pitanje o tehnologiji zasigurno ne bi bili formulirani. S jedne strane zahtjeva se prevladavanje filozofije praksom mi\u0161ljenja (Heidegger) kao fenomenologijom svakodnevnog \u017eivota, te s druge strane prevladavanje kulture mehanologijom i novom tehni\u010dkom kulturom (Simondon) kao nu\u017enom nadogradnjom jezika (kulturne infrastrukture) onkraj informacijsko-komunikacijskog sklopa dru\u0161tvenog spektakla.<\/p>\n

Time se, dakako, \u017eeli skrenuti pa\u017enja na \u010dinjenicu da Heidegger ne izabire Dasein <\/em>i Gestell <\/em>kao sredi\u0161nje pojmove svoje fenomenologije zbog filozofijske vrijednosti i inovacije pojmovnog aparata filozofije na uzmaku. Potpuno suprotno, ono \u0161to je od sredi\u0161njeg zna\u010daja ovdje jest svakodnevnost i svjetovnost (mundane<\/em>) pojmovnog aparata koji njegovu filozofiju \u010dini prije svega radikalno jednostavnom<\/em> i to upravo u njegovanju stava kako je jezik nositelj misli, a ne suprotno. Naknadno po-filozofljenje Heideggerove terminologije u prevo\u0111enju s njema\u010dkog na druge jezike nije stoga samo krivo, ve\u0107 je i zlokoban presedan koji \u010din prevo\u0111enja izokre\u0107e u interpretaciju prema potrebama odre\u0111enog kruga i opsega interesa koji je unaprijed jalovo postavljen. En-frame<\/em> u engleskom i Postavlje<\/em> u hrvatskom izrazi su u potpunosti uokvireni njihovom filozofijskom uporabom i u potpunom su nesrazmjeru sa svakodnevnom uporabom pojma okvira (Gestell<\/em>), uokvirivanja, i sl. Prevodila\u0161tvo ovdje zakazuje upravo iz zadanosti kiberneti\u010dkog projekta koji – nastavljaju\u0107i razvoj svjetonazora koji u sredi\u0161tu imaju vizualizaciju kao bit modernog doba – favorizira specijalizaciju i informatizaciju mi\u0161ljenja na na\u010din da se u kona\u010dnici od svakog fenomena isporu\u010duje samo slika koja je u ovom slu\u010daju, dakle, samo slika<\/em> filozofije Martina Heideggera. U tom je pogledu kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Heideggera u bitnom smislu kritika suvremenog svjetonazora koji oblikuje na\u0161 odnos prema fenomenima svakodnevnog \u017eivota, a iz \u010dega nije isklju\u010dena i sama filozofija. Upravo je zato za bit moderne znanosti – a tako i modernog doba – u njenom informacijsko-komunikacijskom sklopu izabrana slika: “Slika svijeta, bitno pojmljena, ne misli stoga neku sliku o svijetu, ve\u0107 svijet poima kao sliku. (…) u poni\u0161tenju velikih udaljenosti zrakoplovom, u slu\u010dajnom predstavljanju stranih i udaljenih svjetova u njihovoj svakodnevnosti, koje se dade proizvesti okretom ruke na prijemniku.”<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

5. Mehanologija<\/strong><\/p>\n

U kona\u010dnici, sam pojam tehnike kod Heideggera ukazuje na gestualnu narav njegova fenomenolo\u0161kog istra\u017eivanja kojim se implicitno ukazuje na neadekvatnost kiberneti\u010dkog projekta da ovlada fenomenom tehno-znanstvenog unapre\u0111enja \u017eivota i adekvatno odgovori na izazove transformacije kulture u onome \u0161to \u0107e se kasnije nazvati informacijskom revolucijom u raznim ina\u010dicama: od univerzuma tehni\u010dkih slika (Vilem Flusser), Gutenbergove galaksije (McLuhan), internetske galaksije (Manuel Castells), grafi\u010dke revolucije (Daniel J. Boorstin) itd. Tehnika kao gesta sukladna je tako i Simondonovu nastojanju da na mjestu kulturalne bezobzirnosti i znanstvene tendencioznosti prema tehni\u010dkim predmetima zasnuje nov odnos prema tehnologijama svakodnevnog \u017eivota koji \u0107e imati karakteristike nove kulturne prakse<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Na mjestu Weinerovog gotovo religijskog preskribiranja kibernetike kao horizonta mogu\u0107nosti ljudskog o\u010duvanja u tehnolo\u0161kom i znanstvenom napretku prema kona\u010dnom, ali i samo prividnom poistovje\u0107enju ljudske i apsolutne egzistencije, Simondonova filozofija individuacije nadogra\u0111uje – kroz razumijevanje tada tek implicitne i nikako samorazumljive kompleksnosti tehnologije – kreativnu evoluciju koju je Bergson imao na umu kada je ukazivao na fundamentalne razlike misaonog pokreta i kinemati\u010dkih iluzija<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te znanstvenog i svakodnevnog pojma vremena<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a koji zahtijevaju od nas neposredno osmi\u0161ljavanje i prevladavanje krajnje diskretnog odnosa izme\u0111u mi\u0161ljenja i prakse upravo kako bismo s brigom i razumijevanjem mogli pristupiti izgradnji autenti\u010dnog odnosa prema tehnologiji.\u00a0 “Filozofska misao mora izvesti integraciju tehni\u010dke realnosti u univerzalnu kulturu, utemeljuju\u0107i tehnologiju<\/em>.”<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Kod Simondona imamo ne samo posve nov kategorijski aparat, ve\u0107 i novo promi\u0161ljanje naizgled samorazumljivog tehni\u010dkog vokabulara koji apelira ponajprije na prakti\u010dare novih tehnologija da prema svojim aparatima zauzmu filozofijski (savjestan i pa\u017eljiv, eng. mindful<\/em>) stav i na taj na\u010din iz same svoje prakse razviju jednu mehanologiju, novu kulturnu disciplinu, odnosno kulturu brige koja \u017eeli ususret novoj tehnolo\u0161koj kulturi iznjedriti jedan autenti\u010dan odnos \u010dovjekovog samoidentificiranja sa svojim tehni\u010dkim aparatima. Kultura prakse tehnologije mora biti bazirana na otvorenosti tehni\u010dkog aparata prema svim kreativnim zahtjevima \u010dovjeka. U tom smislu govorimo o kulturi kao rezultatu kompleksnog odnosa \u010dovjeka sa tehnologijom, a odakle nam dolazi kao jasan Heideggerov stav kako bit tehnike nije ni\u0161ta bitno tehni\u010dko.<\/p>\n

Tehno-kultura, odnosno tehni\u010dka kultura suprotstavljena je kulturi vizualizacija, odnosno kulturnoj politici – kako dru\u0161tveni spektakl naziva Heidegger<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> -, a \u0161to se vjerno reflektira i izvodi iz njegova prera\u0111ena teksta izlaganja Doba slike svijeta<\/em> u kojem po prvi put imamo unutar fenomenolo\u0161ke obrade vizualne kulture obra\u0111ene i pojmove sistema, informacije i slike kao odre\u0111uju\u0107ih fenomena suvremenog dru\u0161tva, iako je \u010ditava rasprava jo\u0161 uvijek zametena velom Heideggerovog specifi\u010dnog literarnog filozofijskog izraza. \u010cinjenica da bit moderne znanosti on nalazi u institucijama kroz koje znanstvenik dobiva obavje\u0161tenja (dosl. informacije) <\/em>u tekstu je eksplicitno suprotstavljena izrazu mudrosti koja je svojstvena kulturama pred-modernog doba utemeljenih upravo na strogom razlikovanju svijeta (\u017eivota) i slike. No i sam izraz tehno-kultura je po sebi ve\u0107 vrsta metodi\u010dke primjene zadatka mi\u0161ljenja koje kriti\u010dki obra\u0111uje sadr\u017eaj svakodnevnog \u017eivota (tehnolo\u0161ke okovanosti, uokvirenja <\/em>\u017eivota – informiranja – njegove spektakularizacije) na na\u010din egzistencijalnog nalaza, odnosno izraza \u010diste volje da se iz vlastite nelagode iza\u0111e u podru\u010dje ne-tehni\u010dke \u2013 ili radije post-tehni\u010dke – primjene i uporabe tehni\u010dkih aparata kao oblika zadovoljenja potrebe da se sa stvarima svakodnevnog \u017eivota nalazimo u neposrednom odnosu. Tehni\u010dka kultura je u tom pogledu priru\u010dna kultura, kultura zadovoljenja (na\u0161e \u010de\u017enje za) neposredno\u0161\u0107u kroz razumijevanje otvorenosti svih tehni\u010dkih aparata. Ta otvorenost zahtjeva radikalno razumijevanje tehni\u010dkog jezika, oblikovanja i procesa koji se ogledaju jednako tako i u na\u0161em odnosu prema jeziku samom. U posve trivijalnom primjeru, to je razlika izme\u0111u svakodnevnog kori\u0161tenja ra\u010dunala po\u010detkom devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a i dana\u0161nje potpune zavisnosti od pametnih mobilnih ure\u0111aja \u010dije funkcioniranje u najve\u0107oj mjeri ne razumijemo i ne poznajemo, iako je tzv ‘korisni\u010dko iskustvo’ na nevi\u0111eno visokoj razini. Ponovno imamo posla samo sa slikom (Heidegger) korisni\u010dkog iskustva i reprezentacijom znanja (Simondon) na mjestu ‘prave stvari’. Dok je korisnik ra\u010dunala 90-ih morao poznavati ‘jezik ra\u010dunala’ koji mu je otvarao tako put za \u010ditav niz predvi\u0111enih i nepredvi\u0111enih uporaba, dana\u0161nji korisnik ra\u010dunala mora znati samo prepoznavati simbole koji upu\u0107uju na niz pred-programiranih radnji koje u kona\u010dnici kroje iskustvo kori\u0161tenja na na\u010din osna\u017eivanja po\u017eeljnih reakcija i uporaba odre\u0111enog aparata, odnosno aplikacije: “tehni\u010dka kultura ne mo\u017ee se konstituirati bez razvoja odre\u0111ene mudrosti – koju \u0107emo zvati tehni\u010dkom mudro\u0161\u0107u – u ljudima koji osje\u0107aju odgovornost prema tehni\u010dkoj realnosti, ali koji ostaju oslobo\u0111eni od neposredna i isklju\u010diva odnosa s nekim pojedina\u010dnim tehni\u010dkim predmetom”<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Tehno-kultura nije svodiva na tehnolo\u0161ki estetiziranu kulturu crnih kutija i dizajna, nije kultura post- ili trans- humanizma, nije kiber-kultura i ne obja\u0161njava se terminima poput matrice, simulacije, spektakla\u2026 Tehni\u010dka kultura je idiomatsko prevladavanje kulture koja je – zajedno s filozofijom – izgubila svoje autenti\u010dno mjesto, pa iako svugdje govorimo o kulturi i kulturama, vi\u0161e nigdje ne nalazimo jedinstvenost toga pojma i fenomena kao odraza ljudskog mi\u0161ljenja i prakse. Tehni\u010dkom kulturom naziva se tre\u0107i put, onkraj filozofije i onkraj tehnosfere, a koji za cilj ima prevladavanje informacijske i kiberneti\u010dke za\u010daranosti svakodnevnog \u017eivota konsekventnim i krajnje radikalnim napu\u0161tanjem svih ‘zara\u017eenih’ podru\u010dja kulture, te okretanju ka ikonoklasti\u010dkim modelima uporabe tehnologije kao realiziranog okoli\u0161a \u017eivota i mi\u0161ljenja.<\/p>\n

Na kraju, moramo primijetiti i upamtiti kako kiberneti\u010dka znanost kao dru\u0161tvena primjena informacijske teorije na sve aspekte kulturnog djelovanja na duge staze upravo otvara vrata primijeni umjetne inteligencije (kao istra\u017eivanju) na mjestu sve zamislive misaone aktivnosti. Nije, dakle, slu\u010daj samo da razvijamo tehnologije koje \u0107e u kona\u010dnici mo\u0107i ‘misliti’ i djelovati s obzirom na dru\u0161tvene i kulturne norme, ve\u0107 – kroz bitno nerazumijevanje tehni\u010dkih aparata i na\u010dina na koji oni upravljaju na\u0161im svakodnevnim \u017eivotom – kontinuirano degradiramo fenomenalno raznolikost znanja, mi\u0161ljenja i ljudske kreativnosti koju kroz informatizaciju i vizualizaciju svodimo na zajedni\u010dke kodove i nazivnike koji su na taj na\u010din strojno \u010ditljivi i kompatibilni za nastup umjetnog mi\u0161ljenja. Do danas, umjetna inteligencija – koja svagda ne razumije ve\u0107 uvijek i samo programira, koordinira i slobodno preslaguje podatke u nesagledivoj koli\u010dini dostupnih informacija – stvorila je pjesme, scenarije, slike, dijaloge, tekstove, ali i postala dio ko-autorskih kolektiva u znanstvenom istra\u017eivanju<\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> odakle nam relevantnost Heideggerova teksta o Dobu slike svijeta ponovno dolazi kao opomena iz pro\u0161losti koja je imala daleko \u0161iru perspektivu i pogled na nesagledive posljedice koje tehni\u010dki napredna, ali tehnolo\u0161ki nezrela budu\u0107nost nosi za sve one koji imaju posla sa zadatkom mi\u0161ljenja. Sada nam je jasno da je pojam svijeta s po\u010detka dvadesetog stolje\u0107a izgubljen, te da je na njegovo mjesto suvereno nastupila njegova slika, no kako je u biti slike njeno postojanje kao sistem<\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, jasno je u jednakoj mjeri da je to svijet u kojem upravo umjetna inteligencija gradi autenti\u010dniji odnos sa fenomenima svakodnevnog \u017eivota nego mi i to upravo zato jer to jest njen svijet; svijet stalne izvedbe svijeta, a u kojem \u010dovjek ima ulogu gledatelja, odnosno gosta.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u017darko Pai\u0107 (2015) Tre\u0107a zemlja: tehnosfera i umjetnost<\/em>. Zagreb: Litteris, str. 5.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Alfred North Whitehead (1976) Nauka i moderni svet<\/em>. Beograd: Nolit, str. 200 i dalje.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartin Heidegger (1969) Doba slike svijeta<\/em>, Zagreb: Studentski centar Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, str. 11.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNa vi\u0161e mjesta u svojoj kriti\u010dkoj ekspoziciji teorije relativnosti Bergson predbacuje novoj fizi\u010dkoj teoriji “kontaminaciju slikom” i raznim drugim “fikcijama”. Usp. Henri Bergson (1965) Duration and simultaneity – with reference to Einstein’s theory<\/em>, New York: The Bobbs-Merrill company, str. 10, 31, 38, 44, 64-66, te posebno 80. i dalje.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nErik Davis (2004) TechGnosis: Myth, Magic, Mysticism in the age of information<\/em>. New York: Harmony books, str. 104 i dalje.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNoebert Wiener (1954) Human use of human beings<\/em>. New York: Doubleday Anchor Books, str. 21.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbidem, str.. 95.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGuy Debord (1999) Dru\u0161tvo spektakla i Komentari uz dru\u0161tvo spektakla<\/em>. Zagreb: Arkzin, str. 41.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Jean-Hugues Barth\u00e9l\u00e9my (2014) Simondon<\/em>. Paris: Les Belles Lettres.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGilbert Simondon (2017) On the mode of existence of technical objects<\/em>. Minneapolis: Univocal Publishing, str. 10.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nArne de Boever et al. (ur.) (2012) Gilbert Simondon: Being and technology<\/em>. Edinburgh: Edinburgh University Press, str. 8.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGilbert Simondon (2017) On the mode of existence of technical objects<\/em>. Str. 160.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartin Heidegger (2000) Prolegomena za povijest pojma vremena<\/em>. Zagreb: Demetra, str. 171.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nJacques Attali (1992) Povijest vremena<\/em>. Zagreb: August Cesarec, str. 284 i dalje.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartin Heidegger (1971) Poetry, Language, Thought<\/em>. New York: Harper Perennial, str. 71.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGuy Debord (1999) Dru\u0161tvo spektakla i Komentari uz dru\u0161tvo spektakla<\/em>. Str. 41<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartin Heidegger (2000) Prolegomena za povijest pojma vremena<\/em>. Str. 71<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nOvdje Heidegger posjeduje ‘tehnolo\u0161ku intuiciju’ (Simondon) kojom kriti\u010dki razumije kako je i energija uop\u0107e oblik informacije, a \u0161to ne bi bilo samo po sebi razumljivo da prije toga sam termin informacija nije ‘preveo’ u doslovnom obliku u izraz primjeren njema\u010dkom jeziku, odnosno primjerenom mi\u0161ljenju iz duha jezika i mi\u0161ljenja samog. Usp. Martin Heidegger (1972) “Pitanje o tehnici”, u: Uvod u Heideggera. Zagreb: Centar za dru\u0161tvene djelatnosti omladine RK SOH, str. 100 i dalje.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartin Heidegger (1969) Doba slike svijeta<\/em>. Str. 21, 26.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Gilbert Simondon (2017) On the mode of existence of technical objects<\/em>. Str. 157 i dalje.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nHenri Bergson (1944) Creative Evolution<\/em>. New York: Random House, str. 296 i dalje.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nUsp. Henri Bergson (1965) Duration and simultaneity – with reference to Einstein’s theory<\/em>.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGilbert Simondon (2017) On the mode of existence of technical objects. Str. 159.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartin Heidegger, Doba slike svijeta<\/em>. Str. 7.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nGilbert Simondon (2017) On the mode of existence of technical objects<\/em>. Str. 159.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nChris Stokel-Walker, “ChatGPT listed as author on research papers: many scientists disapprove”, u: https:\/\/www.nature.com\/articles\/d41586-023-00107-z<\/a>(pristup: 29.1.2023.)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nMartin Heidegger (1969) Doba slike svijeta<\/em>. Str. 33.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Attali, Jacques (1992) Povijest vremena<\/em>. Zagreb: August Cesarec.<\/p>\n

Barth\u00e9l\u00e9my, Jean-Hugues (2014) Simondon<\/em>. Paris: Les Belles Lettres.<\/p>\n

Bergson, Henri (1944) Creative Evolution<\/em>. New York: Random House.<\/p>\n

Bergson, Henri (1965) Duration and simultaneity – with reference to Einstein’s theory<\/em>, New York: The Bobbs-Merrill company.<\/p>\n

Davis, Erik (2004) TechGnosis: Myth, Magic, Mysticism in the age of information<\/em>. New York: Harmony books.<\/p>\n

Wiener, Norbert (1954) Human use of human beings<\/em>. New York: Doubleday Anchor Books.<\/p>\n

Debord, Guy (1999) Dru\u0161tvo spektakla i Komentari uz dru\u0161tvo spektakla<\/em>. Zagreb: Arkzin.<\/p>\n

Simondon, Gilbert\u00a0 (2017) On the mode of existence of technical objects<\/em>. Minneapolis: Univocal Publishing.<\/p>\n

de Boever, Arne et al. (ur.) (2012) Gilbert Simondon: Being and technology<\/em>. Edinburgh: Edinburgh University Press.<\/p>\n

Heidegger, Martin (2000) Prolegomena za povijest pojma vremena<\/em>. Zagreb: Demetra.<\/p>\n

Heidegger, Martin (1971) Poetry, Language, Thought<\/em>. New York: Harper Perennial.<\/p>\n

Heidegger, Martin (1972) “Pitanje o tehnici”, u: Uvod u Heideggera. Zagreb: Centar za dru\u0161tvene djelatnosti omladine RK SOH.<\/p>\n

Heidegger, Martin (1969) Doba slike svijeta<\/em>, Zagreb: Studentski centar Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/p>\n

Pai\u0107, \u017darko (2015) Tre\u0107a zemlja: tehnosfera i umjetnost<\/em>. Zagreb: Litteris.<\/p>\n

Stokel-Walker, Chris (2023) “ChatGPT listed as author on research papers: many scientists disapprove”, u: https:\/\/www.nature.com\/articles\/d41586-023-00107-z<\/a> (pristup: 29.1.2023.).<\/p>\n

Whitehead, Alfred North (1976) Nauka i moderni svet<\/em>. Beograd: Nolit.<\/p>\n

 <\/p>\n

Technology as Culture \u2013 Technics as Gesture:
\nCritique of Cybernetics in Simondon and Heidegger<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

In this paper, the author will propose a new reading of Heidegger\u2019s reflections on technology based on Gilbert Simondon\u2019s critique of cybernetics as a major opponent of Norbert Wiener\u2019s philosophy, whose thought project almost single-handedly established the science of information systems management as the grounding discipline of modern science. Simondon proposes the establishment of a techno-culture of open machines in which man finds himself as a technician and mechanologist of a new social nexus. But for such a project, it is first necessary to develop a radically disruptive attitude towards everyday language, which hides in itself the means to rethink our attitudes towards the everyday challenges of techno-scientific enframing of the world.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> technology, culture, philosophy, criticism, cybernetics, techno-culture, Simondon, Heidegger.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     12(23)#19 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.5 UDK 62:165.62 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 9.3.2023.     Dario Vuger (doktorand) Sveu\u010dili\u0161te u Ljubljani, Filozofski fakultet, Odsjek za filozofiju Ivani\u0107-Grad, Hrvatska dvuger@gmail.com Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":446,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[107],"tags":[591,818],"class_list":["post-451","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-23-vlasiti-url","tag-dario-vuger","tag-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nDario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(23)#19 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.5 UDK 62:165.62 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 9.3.2023.     Dario Vuger (doktorand) Sveu\u010dili\u0161te u Ljubljani, Filozofski fakultet, Odsjek za filozofiju Ivani\u0107-Grad, Hrvatska dvuger@gmail.com Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-09-25T08:47:36+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"32 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:47:36+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/\"},\"wordCount\":6477,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"keywords\":[\"Dario Vuger\",\"Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 23 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/\",\"name\":\"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:47:36+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(23)#19 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.5 UDK 62:165.62 Prethodno priop\u0107enje Preliminary communication Primljeno: 9.3.2023.     Dario Vuger (doktorand) Sveu\u010dili\u0161te u Ljubljani, Filozofski fakultet, Odsjek za filozofiju Ivani\u0107-Grad, Hrvatska dvuger@gmail.com Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-09-25T08:47:36+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"32 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera","datePublished":"2023-09-25T08:47:36+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/"},"wordCount":6477,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","keywords":["Dario Vuger","Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera"],"articleSection":["In Medias Res broj 23 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/","name":"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","datePublished":"2023-09-25T08:47:36+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dario-vuger-tehnologija-kao-kultura-tehnika-kao-gesta-kritika-kibernetickog-projekta-kod-simondona-i-heideggera\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Dario Vuger: Tehnologija kao kultura \u2013 tehnika kao gesta: kritika kiberneti\u010dkog projekta kod Simondona i Heideggera"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=451"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/451\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/446"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=451"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=451"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=451"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}