{"id":452,"date":"2023-09-25T08:48:59","date_gmt":"2023-09-25T08:48:59","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2023\/09\/25\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/"},"modified":"2023-09-25T08:48:59","modified_gmt":"2023-09-25T08:48:59","slug":"darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/","title":{"rendered":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  12(23)#20 2023 <\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.12.23.6<\/a>
\nUDK 801.73*L. Feuerbach
\nPregledni \u010dlanak
\nReview article
\nPrimljeno: 22.4.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Darko Kova\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet,
\nIvana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska
\ndarko.kovacic1969@gmail.com\n<\/p>\n

Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (373 KB), Hrvatski, Str. 3861 – 3872
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

U na\u0161em prija\u0161njem radu, \u201ePrilogu interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti\u201c, a kojega je ovaj tekst svojevrsni nastavak, poku\u0161ali smo odgovoriti na pitanje zbog \u010dega izme\u0111u Ricoeurovih \u201eGospodara sumnje\u201c, Marxa, Nietzschea i Freuda, nema, po na\u0161em mi\u0161ljenju, najistaknutijeg praktikanta kritike religije \u2013 Ludwiga Feuerbacha. U ovom nam je radu namjera, da koriste\u0107i Ricoeurov hermeneuti\u010dki kanon, sa\u017eeto uka\u017eemo na osobitosti interpretacije religijskog u Feuerbachovoj ostav\u0161tini. Karakteristi\u010dna Feuerbachova hermeneutika sredinom je 19. stolje\u0107a pro\u017eela cijeli jedan nara\u0161taj koji je u njegovoj teoriji religije otkrio na\u010din razmi\u0161ljanja koji je dovodio u pitanje legitimitet svih im poznatih zemaljskih institucija i vlasti. Ali Feuerbach nije stao na tome: njegovo istra\u017eivanje religijskog fenomena dovelo ga je u kona\u010dnici do mjesta gdje je smatrao da jednom demifisticirani oblici religije otkrivaju ne\u0161to dijametralno suprotno otu\u0111enju. Religija ovako postaje permanentna osnova intelektualne evolucije i \u2018prometna zaobilaznica\u2019 po kojoj ljudska vrsta dolazi do sebe-spoznaje o svojoj istinskoj naravi.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Hermeneutika, Feuerbach, geneza bogova, projekcija, simbolika, evangelisti\u010dka strast.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

UMJESTO UVODA<\/strong><\/p>\n

„Da, Kalame, normalno je \u0161to sumnjate i u nedoumici ste, jer nedoumica je nastala iz onoga \u0161to je sumnjivo. Zato, Kalame, ne dajte se zavesti onim \u0161to se prepri\u010dava, ni \u0161to je postalo tradicija; ni tvrdnjama, ni zato \u0161to je u skladu sa svetim knjigama, ni logi\u010dkim zaklju\u010dcima i domi\u0161ljanjima, ni zato \u0161to se po svemu \u010dini da je tako, ni zato \u0161to vam neko gledi\u0161te izgleda uverljivo, ni zato \u0161to tako ka\u017ee isposnik koji vam je u\u010ditelj. Tek onda, Kalame, kada sami uvidite da su odre\u0111ene stvari nepovoljne i pogre\u0161ne, tek tada ih napustite. A kada sami uvidite da su odre\u0111ene stvari povoljne i ispravne, tek tada ih prihvatite i sledite“. (Siddhartha Gautama, Kalama sutta, AN III, 65; u: Rahula, 2000)<\/em><\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

I.<\/strong><\/p>\n

Hermeneutika, ta drevna vje\u0161tina koja je prema Palmeru (1969:12) stara koliko i zapadna filozofija sama (napr. Aristotelov spis Peri Hermeneias<\/em>; latinski De Interpretatione<\/em>), ona koja je, Ricoeurovim rije\u010dima, teorija o pravilima koja upravljaju egzegezom tj. interpretacijom odre\u0111enog teksta ili grupe znakova koji mogu biti promatrani kao tekst (Ricoeur, 1991), svoju je prvu primjenu na\u0161la upravo u\u00a0 tuma\u010denju religijskog govora jer je komunikacija religijske poruke prvotno bila usmena a tek onda pisana. Navedeni je Richard Palmer ve\u0107 na prvim stranicama svoje Hermeneutike<\/em> dijeli na izricanje (premda u najjednostavnijem smislu kao re\u0107i ne\u0161to naglas <\/em>mo\u017ee se odnositi i na svaki drugi izri\u010daj), obja\u0161njavanje (koje rezultira obrazlo\u017eenjem) i prevo\u0111enje (kao translaciju teksta iz jednog jezika u drugi) a ovo posljednje, u svojoj nesretnoj formi, \u010demu su nam svjedo\u010danstvo ne samo crkvenjaci<\/em> (npr. Jeronim Stridonski) nego i mo\u0107i uvijek potrebiti svjetovnjaci<\/em> (npr. engleski kralj James, istovremeno i VI. i I.), mo\u017ee postati ona vrsta prevo\u0111enja<\/em> koje naj\u010de\u0161\u0107e spominjemo u re\u010denici uz \u017eedne ljude i vodu.<\/p>\n

Hermeneutika je na jedan na\u010din izvedba (performans<\/em>) i prema Palmeru (1969:15), oblik je tuma\u010denja \u010dak i onda kad ozna\u010dava tvrdnju, izraz, govor, kazivanje: „predskaziva\u010d koji objavljuje volju bogova, na sebi svojstven na\u010din interpretira bo\u017eje puteve ljudima, a talentirani glumac koji izgovara rije\u010di jednog od likova u drami \u010dini puno vi\u0161e od samog ponavljanja rije\u010di“ (Ibid<\/em>., 155). Jednako tako, u svakodnevnom govoru ka\u017eemo kako je neki, napr. glazbenik, interpretirao ne\u010diju kompoziciju i tu interpretaciju, tuma\u010denje, izri\u010daj, izvedbu, uspore\u0111ujemo s nekim drugim izvo\u0111a\u010dima tog istog djela.<\/p>\n

Vrlo blizu infinitivu tuma\u010diti<\/em> nalazi se protuma\u010diti, <\/em>posebno kod religijskih tekstova \u010dije ‘povr\u0161insko’ zna\u010denje ne mora biti isto onom ‘dubljem’, ‘stvarnom’ zna\u010denju i tada tuma\u010denje postaje ekstrakcija tog ‘stvarnog’ zna\u010denja. Upravo je iz ovog razloga i u ovom smislu, interpretacija prvotno primjenjivana i kori\u0161tena u odnosu na ‘svete tekstove’ jer „da bi ‘sveti tekst’ bio relevantan i smislen razli\u010ditim ljudima u razli\u010ditim vremenima, razli\u010ditim kulturama na razli\u010ditim mjestima \u2013 on mora biti neodre\u0111en i vi\u0161ezna\u010dan“ (Stewart, 1989:298).<\/p>\n

Tre\u0107e zna\u010denje hermeneutike, prevo\u0111enje, pokazuje nam ulogu hermeneutike kao mosta izme\u0111u dva svijeta, svijeta u kojemu je tekst nastao i svijeta onoga koji prevodi tekst. Ricoeur (1973:129) nam pokazuje zbog \u010dega je ovo tako: „to je radi udaljenosti, odmaka, radi distance u razdoblju, kulturi, svjetonazoru, jeziku… \u2013 izme\u0111u autora teksta i onoga koji tekst \u010dita“.<\/p>\n

Hermeneutika je, do duboko u 19. stolje\u0107e, bila disciplina interpretacije religijskih tekstova, ali njezin djelokrug zna\u010dajno je pro\u0161irio Wilhelm Dilthey (1833.-1911.) propozicijom da materijalne kreacije kulture promatramo kao one koje stavljaju pred nas jednu vrstu ‘teksta’ kojega treba pro\u010ditati uz pomo\u0107 odgovaraju\u0107e interpretacije tih kreacija<\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Temeljem toga Ricoeur \u0107e, kao odgovor na pitanje „\u0160to je u stvari tekst?“, re\u0107i da je isti ljudska kreacija koja na sebi nosi otisak (utisak, imprint<\/em>) ljudskog iskustva i koja je repozitorij, spremi\u0161te, ljudskih do\u017eivljaja. U osnovi, ono \u0161to je istinito za pisani tekst postat \u0107e istinito za svaku tvorevinu kulture jer svi ti artefakti utjelovljuju ljudsku kreativnost, ljudske poduhvate, ljudsku odva\u017enost a Ricoeur \u0107e objektom hermeneutike u\u010diniti i samo ljudsko djelovanje. Mi \u0107emo zbog toga u uobi\u010dajenom govoru re\u0107i da nekoga „\u010ditamo kao knjigu“, a u komunikologiji (suvremena interdisciplinarna znanost iz skupine ancillae mercatus<\/em>) \u0107emo \u010ditati ne\u010diji „govor tijela“.<\/p>\n

Koliko god ono religijsko u na\u0161em svakodnevnom poistovje\u0107ivali\u00a0 s vjerom, \u010dini se da svaka hermeneutika prije svega po\u010diva na sumnji, nepovjerenju, ne-vjeri<\/em> da sveto \u0161tivo govori ono \u0161to (‘na prvi pogled’) govori. Ovako hermeneutika postaje most izme\u0111u prividnog i stvarnog zna\u010denja teksta, a u njedrima vjerovanja krije se \u2013 sumnja. Vjerojatno je radi ovoga, a dok su se, po navadi, doslovno, moralno, alegorijski ili anago\u0161ki, sveti ljudi na svetim mjestima bavili svetim tekstovima, Ricoeur hermeneutiku podijelio na onu kojom se bave vjernici (hermeneutika rekolekcijom) i onu kojom se bave oni koji to nisu. One koji to<\/em> nisu u najve\u0107em broju slu\u010dajeva karakterizira na\u010din razmi\u0161ljanja op\u0107enito poznat kao „svojom glavom“, a \u0161to mo\u017ee imati dvostruko zna\u010denje: ili redovito uzimaju Kantov esejisti\u010dki pripravak<\/em> protiv paraliziraju\u0107e stultitie <\/em>(Kant, 1784) ili su, a \u0161to je jednako to\u010dno, svojeglavo uporni u praksi ‘prevrtanja svakog kamena’. Njihovu hermeneutiku Ricoeur naziva \u2013 hermeneutika sumnjom. Dr\u017ee\u0107i da Ricoeurova ‘ku\u0107a slavnih’ zaslu\u017euje obnovu, u nastavku nam je namjera predlo\u017eiti da se, u jednom obnovljenu, me\u0111u njezine budu\u0107e stanare uvrsti onaj za kojega smatramo da bez njega „sumnji\u010dave hermeneutike“ ne bi ni bilo: Ludwig Feuerbach.<\/p>\n

 <\/p>\n

II.<\/strong><\/p>\n

Feuerbachova hermeneutika sumnjom, to\u010dnije njezini nalazi, strahom, prvo religijskih a onda politi\u010dkih hijerarhija, do danas vje\u0161to odlo\u017eeni na onaj dio police s knjigama s ostalim sumnjivim, hereti\u010dnim i nedajbo\u017ee ateisti\u010dkim i anarhisti\u010dkih \u0161tivom \u2013 sredinom su 19. stolje\u0107a pro\u017eeli njema\u010dke omladince<\/em> koji su u Feuerbachovoj teoriji religije tj. u njezinoj vukdlakumijenjaali\u0107udnikada<\/em> historiografiji prona\u0161li na\u010din razmi\u0161ljanja koji je dovodio u pitanje legitimitet svih im poznatih zemaljskih institucija i vlasti. Caldwell tako ka\u017ee da je Feuerbachova kritika bila radikalna kritika: ne samo prema institucionalnoj crkvi, ve\u0107 prema religiji op\u0107enito; ne samo prema postoje\u0107oj nedemokratskoj dr\u017eavi, ve\u0107 prema dr\u017eavi i njenim organizacijskim oblicima (posebno vojsci i birokraciji) op\u0107enito; i ne samo prema postoje\u0107oj patrijarhalnoj obitelji, ve\u0107 prema legaliziranim oblicima me\u0111uljudskih odnosa op\u0107enito (usp. Caldwell, 2014).<\/p>\n

Feuerbachovu literarnu ostav\u0161tinu nalazimo na polici izme\u0111u dva knjigo-podupira\u010da<\/em> i otkrivamo, a zato jer su i sami knjige, da su dva u stvari dvije: prva je Thoughts on Death and Immortality<\/em> („Misli o smrti i besmrtnosti“) koja je tiskana 1830., a druga je Theogonie <\/em>(„Geneze bogova“), njegovo posljednje djelo iz 1857. <\/p>\n

Iako je njegova knjiga „Su\u0161tina kr\u0161\u0107anstva<\/em>“ (1841) izazvala senzaciju i ubrzo prevedena na engleski jezik od strane ni manje ni vi\u0161e nego ‘nepoznate’ spisateljice Marianne Evans i ni manje ni vi\u0161e od strane nadasve ‘poznatog’ Georgea Eliota, te se i danas smatra knji\u017eevnim klasikom 19. stolje\u0107a, njegova kasnija djela ostala su uglavnom, u doslovnom ali ponajprije u hermeneuti\u010dkom smislu \u2013 nepro\u010ditana<\/em>.<\/p>\n

No, odakle god da zapo\u010deli, Feuerbachove i ‘misli’ i ‘geneze’ i sve izme\u0111u njih „mo\u0107ne [su]“, kako ka\u017ee Harvey (1995), „vje\u017ebe uma“ i ne\u0161to kao izuzetno zahtjevan CrossFit rikerijanske<\/em> hermeneutike<\/em> sumnjom<\/em> i vatrene<\/em> (Feuerbach doslovno zna\u010di potok od vatre<\/em>) interpretacije fenomena religije koju karakteriziraju \u010detiri prepoznatljive zna\u010dajke.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Geneza bogova<\/strong><\/p>\n

Prva od tih zna\u010dajki hermeneutike sumnjom je teorija o genezi bogova gdje je vidljivo kako Feuerbach anticipira ‘lingvisti\u010dki zaokret’ sugeriraju\u0107i da prvi korak prema otkrivanju porijekla i\u010dega, uklju\u010duju\u0107i i bogove, trebamo u\u010diniti na semanti\u010dkoj ravni, razlikuju\u0107i pojmove ‘roda’ i ‘vrste’. „Rod se“, ka\u017ee Feuerbach u „Predavanjima o su\u0161tini religije“ (1974:19), „svakako razlikuje od vrste, jer ba\u0161 u njemu vrste gube svoje razli\u010ditosti; ali zbog toga rod nije neko osobeno, samostalno bi\u0107e po\u0161to on predstavlja samo ono \u0161to je zajedni\u010dko vrstama“. Feuerbach na istom mjestu nastavlja uzimaju\u0107i za primjer pojam ‘kamena’: <\/p>\n

„Kao \u0161to rodni pojam kamena nije neki takore\u0107i nadmineralo\u0161ki pojam, pojam koji prelazi oblast kamenja, mada je razli\u010dan od pojma \u0161ljunka, kre\u010dnjaka i belutka, i uop\u0161te ne ozna\u010dava nijednu odre\u0111enu vrstu kamena ba\u0161 zato \u0161to ih obuhvata sve, isto tako i bog uop\u0161te, onaj jedan i op\u0161ti bog, kome su oduzeta sva telesna i \u010dulna svojstva pojedina\u010dnih mnogih bogova, nije ne\u0161to \u0161to spada izvan bi\u0107a ljudskog roda; on je, naprotiv, samo objektivirani i personifikovani pojam ljudskog roda.” <\/em><\/p>\n

Iz ove jasne diferencijacije leksema roda i vrste Feuerbach nas poziva, to\u010dnije, izaziva, da se odva\u017eimo na istra\u017eivanje zapo\u010dinju\u0107i mi\u0161lju vodiljom i filozofskim sjeverom njegovog ikonoklazma: teologija je antropologija<\/em>! Ako je naracija o bogovima ustvari naracija o ljudima, onda nam je u\u010diniti jo\u0161 jedan korak: svekolika me\u0111uljudska komunikacija odvija se u mediju i medijem jezika (usp. Ali\u0107, 2010), te je gornja temeljna semanti\u010dka diferencijacija i sama utemeljena i izlazi iz kompleksnog procesa svijesti kojega je Feuerbach nazivao objektivacijom, a kojega sudobna akademija naziva self-differentiation<\/em>, ‘sebe-razlikovanje’. Ne ulaze\u0107i u za\u010dkuljasti<\/em> verbalni labirint sli\u010dnosti i razlika vi\u0161estoljetnih teorija (o) svijesti, recimo samo da je ‘fojerbahovska-sebe-diferencijacija’<\/em> proces u kojemu subjekt prvo ‘projicira’ svoju jednom osvije\u0161tenu su\u0161tinu, a onda, potpuno pogre\u0161no, projiciranu vlastitu su\u0161tinu objektivira, tj. dr\u017ei da je ‘to’ \u2013 objektivno, zbiljsko bi\u0107e.<\/p>\n

Feuerbach nije bio prvi koji je u su\u0161tini religioznog pona\u0161anja vidio projekciju. Xenophanes, jo\u0161 u 6.st.pr.n.e., u sa\u010duvanom fragmentu koji je satira bez manira i gdje se bez traga ‘korektnosti’ stvari itekako ‘korektiraju’, pi\u0161e: „Etiopljani ka\u017eu da su njihovi bogovi ravnog nosa i crni, dok Tra\u010dani ka\u017eu da njihovi bogovi imaju plave o\u010di i crvenu kosu. Ipak, kad bi goveda ili konji ili lavovi imali ruke i mogli crtati; i kad bi mogli klesati kao ljudi; tada bi konji crtali svoje bogove kao konje, a goveda kao goveda; i svaki bi kle\u0161u\u0107i oblikovao tijela bogova na sebi i svojoj vrsti sli\u010dan lik: svaka vrsta \u2013 svoj [lik] (prema: Mourelatos, 2008)”. Stolje\u0107ima poslije na Xenophanesa se naslanja mno\u0161tvo autora (napr. Giambattista Vico, David Hume…) i manje-vi\u0161e sli\u010dno, ka\u017eu da je ljudska tendencija, sklonost, inklinacija da se\u00a0 nepoznatim fenomenima pripisuje ‘ljudolikost’ \u2013 jednostavno takva.<\/p>\n

Naposljetku, \u0161to god da je Marx mislio pod nu\u017eno\u0161\u0107u transformacije interpretacije svijeta u promjenu svijeta, \u010dini se da je Feuerbach, barem \u0161to se ti\u010de religije i primjene pojma projekcije u njezinoj kritici, bio prvak praxis<\/em> filozofije, jer ni prije a ni poslije njega nikome kao njemu nije po\u0161lo za rukom da toliko vjerno prakticira<\/em> sumnju i da prakticiraju\u0107i<\/em> dvojbu bude postojano usmjeren na jedno.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Iluzija projekcije<\/strong><\/p>\n

Druga prepoznatljiva oznaka ‘hermeneutike sumnjom’ i jo\u0161 ve\u0107i pokazatelj Feuerbachove anticipacije ‘lingvisti\u010dkog zaokreta’, jest ono \u0161to Ricoeur naziva ‘posrednom znano\u0161\u0107u zna\u010denja’ (usp. Ricoeur, 1960).<\/p>\n

‘Self-differentiation’, ‘sebe-diferecijacija’ tj. ‘sebe-odre\u0111enje’ nu\u017eno rezultira osje\u0107ajem dualnosti, do\u017eivljajem ‘ja’ koje da bi sebe do\u017eivjelo kao ‘ja’ mora, na nekakav na\u010din, istovremeno imati i do\u017eivljaj ‘ne-ja’. A osje\u0107aj ‘dvojine’ potire osje\u0107aj ‘jednote’. Dvojina su tako ‘dva ja’ i posljedi\u010dno tomu ‘ja’ vi\u0161e nije cijeli nego je podijeljen, podijeljen kao ne-savr\u0161en, ne-savr\u0161en kao lomljiv, lomljiv kao ranjiv, ranjiv kao krhak. Ali, re\u0107i \u0107e nam Ricoeur, ono \u0161to lomljivost, krhkost, ranjivost i pogre\u0161ivost (u svojoj krajnjoj formi zlodjela) \u010dini mogu\u0107ima \u2013 isto je ono \u0161to \u010dini mogu\u0107ima dobrotu, spoznaju i postignu\u0107a svake vrste (Ibid<\/em>.).<\/p>\n

Ono \u0161to nas jedne od drugih razlikuje je \u010dinjenica da svatko od nas postoji na odre\u0111enoj prostorno-vremenskoj lokaciji, i da zato promatramo svijet iz vlastitog jedinstvenog stajali\u0161ta, i da tako razaznajemo sebe kao pojedina\u010dno bi\u0107e u mno\u0161tvu drugih bi\u0107a, a \u0161to nam opet omogu\u0107uje spoznaju koja nadilazi na\u0161e osobno iskustvo. Na\u0161a podijeljenost, ‘ne-cjelovitost’, zapovijeda komunikaciju i zato koristimo ‘logos’, razmi\u0161ljanje i govor, kako bi nadi\u0161li me\u0111usobne razli\u010ditosti i osobne ograni\u010denosti. Radi ovoga je svako zajedni\u0161tvo mogu\u0107e jedino kad je utemeljeno na komunikaciji, a komunikacija nam pokazuje i dokazuje da na\u0161e razlike nikako nisu i nikad ne mogu biti \u2013 apsolutne. Ostaje nam samo sve ovo premjestiti u pojedina\u010dni do\u017eivljaj ‘ja’, a tamo otkrivamo prvotnu podjelu, ‘majku’ svake dualnosti, onu podjelu na svjesno i nesvjesno u \u010dovjeku. ‘Svjesno’ razabire sebe (sebe diferencira) samo uz prisutnost ‘nesvjesnog’. A ova diferencijacija, jednako kao i gore, zapovijeda komunikaciju, onu koja nam pokazuje i dokazuje da razlika izme\u0111u ‘svjesnog’ i nesvjesnog nikad nije apsolutna i da se, jednako kao i gore, ograni\u010denja nadilaze komunikacijom, logosom. Ali nesvjesno je nesvjesno ba\u0161 zato jer sebe ne-diferencira, jer sebe ne razlikuje kao nesvjesno. Kako u tom slu\u010daju komunicirati? Tako da svakoj ‘materijalizaciji’, svakoj ekspresiji nesvjesnog, prilazimo ‘podozrivo’, neprestano imaju\u0107i na umu da je ono ‘izra\u017eeno’, ‘manifestirano’, uvijek u funkciji sakrivenog, nesvjesnog. Ovo je Ricoeurova ‘posredna znanost o zna\u010denju’ i ovo je razlog radi kojega ‘hermeneutika dvojbom’ religiji prilazi kao sustavu simbola koje treba ‘pro\u010ditati’, kodova koje treba ‘dekodirati’, enigmi koje treba ‘razbiti’.<\/p>\n

Sve navedeno kod Feuerbacha je vidljivo od po\u010detka i Feuerbach, koliko god se trudio, ne mo\u017ee zatomiti ‘Hegela’ u sebi: fenomen bogova kao projekcije korelira humanom sebe-odre\u0111enju ba\u0161 kao \u0161to sebe-odre\u0111enje Apsolutnog duha korelira s fenomenom hegelijanske projekcije Svemira. Feuerbach ovim na\u010dinom razmi\u0161ljanja po\u010dinje u ‘kona\u010dnosti’ gledati prisutnost ‘beskona\u010dnosti’ i predla\u017ee novu vrstu filozofije koja \u0107e teologiju svesti na antropologiju. Ovdje se Feuerbach odmi\u010de od Hegela i premda je Hegelov u\u010denik, za filozofiju svog u\u010ditelja dr\u017ei da, premda na vje\u0161to prikriveni na\u010din, ‘konzervira’ teolo\u0161ku misao. Zato Feuerbach smatra da filozofija, ako \u017eeli zadr\u017eati sposobnost da razmatra ljudsko bi\u0107e kao cjelinu, treba nadma\u0161iti i religiju i teologiju, budu\u0107i da one, a projekcije radi, pripisuju nestvarnim entitetima ono \u0161to zapravo isklju\u010divo pripada ljudima. Podsjetimo se: za Feuerbacha je beskona\u010dnost duhovna su\u0161tina ljudi, a apsolutno bi\u0107e je ni\u0161ta drugo nego ljudsko bi\u0107e samo.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Mo\u0107 simbola<\/strong><\/p>\n

Tre\u0107a karakteristika Feuerbachove podozrive interpretacije jest da se njena metodologija mo\u017ee svesti na jednu radnju i dvije rije\u010di: ‘ispod’ i ‘zrenje’. Teorije u podlozi ove interpretacije zadaju vrste pristupa koje \u0107e istra\u017eiva\u010d imati prema religioznim simbolima i razumijevanju semioti\u010dkog procesa \u2013 procesa koji provi\u0111a klju\u010d za tuma\u010denje odnosa izme\u0111u svjesnog i nesvjesnog, i u kona\u010dnici pridodaje zna\u010daj, vrijednost, opa\u017eenim i interpretiranim simbolima. Sve ovo nam naposljetku daje odgovor na pitanje zbog \u010dega su religijski simboli, predstave religijskog tj. njihove interpretacije utemeljene na religijskim uvjerenjima \u2013 toliko mo\u0107ne u onom djelu psihe u kojemu se formiraju nesvjesne emocionalne reakcije. <\/p>\n

Ricoeur ka\u017ee da ljudi neprestano objektiviraju jer objektiviranje je tuma\u010denje, interpretacija, davanje zna\u010denja onome \u0161to dr\u017eimo stvarno\u0161\u0107u, a to je vlastiti do\u017eivljaj. Zajedni\u010dki nazivnik svih vrsta objektiviranja, mogli bi re\u0107i feuerbachovski ‘rod’ \u2013 jest ‘simbol’. A simbol je u fenomenologiji religije manifestacija one stvarnosti koju smo ve\u0107 ozna\u010dili ne samo s ‘ne-ja’ nego i s ‘dobro’ (za razliku od zlo\u010destog ‘ja’), ‘suvereno’ (za razliku od ovisnog ‘ja’), ‘mo\u0107no’ (za razliku od nemo\u0107nog ‘ja’) itd. Simbol je manifestacija u osjetilnom, u ma\u0161ti, pokretu tijela, emociji i simbol istovremeno tu tzv. ‘nad-stvarnost’, to transcendentno, i sakriva i otkriva. Ono \u0161to podozriva hermeneutika u prvom redu shva\u0107a kao \u017eeljama aberirani um koji posljedi\u010dno izobli\u010duje ono imanentno, religija prima kao ‘otkrivenje’, ‘objavu’ \u2013 svetog (usp. Ricoeur, 1960).<\/p>\n

‘Zore\u0107i ispod’ religijskih simbola Feuerbach ne nalazi ni\u0161ta jer „su\u0161tina je religije obitavanje u simbolima“, u „slikama kojima religija \u017ertvuje ono stvarno“. Budu\u0107i je \u017eivot samo intenzivno uljep\u0161ana i svake grubosti li\u0161ena sada\u0161njost. I da ne bi bilo zabune, nije problemati\u010dno to \u0161to je budu\u0107i \u017eivot po svemu ovaj sada\u0161nji, problemati\u010dno je to \u0161to sada\u0161nji, stvarni \u017eivot, biva ignoriran jer pa\u017enju nam privla\u010di „o\u010daravaju\u0107a slika u ogledalu ma\u0161te“ (Feuerbach, 1974:141).<\/p>\n

Feuerbach u emocionalnoj mo\u0107i religijskih simbola vidi mo\u0107 uvjerenja i uzimaju\u0107i za primjer sredi\u0161nji dio kr\u0161\u0107anskog bogoslu\u017eja u kojemu se posve\u0107uju kruh i vino („The Book of Concord“, 1959, 2000), ka\u017ee da se tamo najbolje vidi kako „ma\u0161tovita aktivnost vjere \u010dini objektivno postojanje puko iluzornim, a ono puko imaginarno \u2013 stvarnim“. Posve\u0107eni kruh i dalje izgleda i okusom podsje\u0107a na obi\u010dan kruh, ali u rukama sve\u0107enika, postaje bo\u017eansko tijelo: „U posve\u0107enom kruhu i vinu, istinski i substancijalno<\/em>, prisutno su Tijelo i Krv Kristova, tako da komunikanti<\/em> jedu i piju Tijelo i Krv samoga Krista“ („Augsburg Confession“, 1530; ital.D.K<\/em>.).<\/p>\n

Ipak, taj vanjski objekt u koji se bo\u017eansko bi\u0107e transsubstancijacijom<\/em> pretvara, postoji samo jer postoji vjera. Drugim rije\u010dima, kruh se smatra tijelom samo u simboli\u010dnom zna\u010denju, ali jo\u0161 uvijek vjernicima ovo zna\u010denje daje ‘osje\u0107aj’ stvarnog postojanja tijela, „sli\u010dno kao \u0161to, u intenzivnim osje\u0107ajima ekstaze, simbol postaje ono \u0161to predstavlja. Tako, hostija ne samo da simbolizira tijelo, nego se za taj kruh vjeruje da jest tijelo“. (Ibid<\/em>.) I premda stanje ovoga tijela nije isto kao stanje ‘pravoga’ tijela i premda je to stanje ono u koje se vjeruje i ono koje se zami\u0161lja, simboli \u010ditani bez podozrivosti, bez ‘zorenja ispod’, nimalo ne gube na potencijalu izazova sna\u017enih emocionalnih reakcija. Da nam ovo poka\u017ee, Feuerbach navodi Luthera koji, premda vi\u0161e nije privr\u017een ‘vidljivom bo\u017eanskom tijelu’, fizi\u010dkoj Crkvi, i dalje ostaje privr\u017een simbolu, te \u010dak i nakon \u0161to je ekskomuniciran ka\u017ee da „samo fanatici [sic!] vjeruju da su [ti obredni elementi] obi\u010dan kruh i obi\u010dno vino“. (Feuerbach u Nozick, 1989)<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Evangelisti\u010dka strast<\/strong><\/p>\n

Do sada smo vidjeli kako su Feuerbachovi radovi zorni primjer ‘ispodzorja’ ili podozrive hermeneutike, ali tek u posljednjem obilje\u017eju onoga \u0161to nazivamo interpretacija religioznog fenomena sumnjom, Feuerbach postaje njezin najo\u010ditiji izri\u010daj. Ovdje se, naime, oznaka sumnji\u010dave hermeneutike ne ti\u010de toliko njezinih istra\u017eiva\u010dkih metoda, nego se u prvom redu odnosi na njezine nalaze i ovdje vi\u0161e nije u prvom planu dvojba koja vodi do zaklju\u010daka nego zaklju\u010dci sami, to\u010dnije, njihova komunikacija. A ona je kod Feuerbacha toliko strastvena da istovremeno, na jednu stranu, u onima koji bi htjeli biti \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e objektivniji istra\u017eiva\u010di (\u010ditaj: oni koji u istra\u017eivanje unose najmanju mogu\u0107u mjeru emocija) izaziva nelagodu, a na drugu stranu, u onima koji su vjernici, gudi<\/em> po svim strunama emocionalne ljestvice, po\u010dev\u0161i od lege obscura<\/em> ‘povrije\u0111enih vjerskih osje\u0107aja’ pa do furioznosti na granici (ili preko granice) poziva na lin\u010d. Radi se naravno o prirodnoj posljedici kritike religije, a to je \u2013 ateizam, i to onaj koji je kod Feuer<\/em>bacha i \u017earki i \u017eestoki i gorljivi i zanosni, toliko ‘feuer’<\/em>, toliko ‘vatreni<\/em>’, da u svemu odra\u017eava autenti\u010dnu evangelisti\u010dku strast. ‘Gospodari sumnje’, (uvrstio Ricoeur Feuerbacha me\u0111u njih ili ne) nisu na svoj rad koji je demistificirao religiju gledali kao na intelektualnu vje\u017ebu ili na priliku da razviju svoje sofisti\u010dke vje\u0161tine, nego su, a jer su na ovaj ili onaj na\u010din religiju smatrali bilo nedostatkom i gre\u0161kom, bilo poreme\u0107ajem i bole\u0161\u0107u, nalaze svojih istra\u017eivanja i zaklju\u010dke svog uvijek i nadasve podozrivog naukovanja smatrali lijekom, dr\u017eali terapijom.<\/p>\n

Pogledajmo to vra\u0107aju\u0107i se na prija\u0161nji primjer: Feuerbach se s pravom ljuti na religiju koja svojim simbolima objektivno postoje\u0107e pretvara u iluzorno, a imaginarno pretvara u stvarno, ali religiji najvi\u0161e zamjera na zloupotrebi simbola te posljedi\u010dno tomu na emocionalnoj manipulaciji. Sukladno tome ka\u017ee: „\u010cak i ljubav, sama po sebi najdublja, najistinitija emocija, putem religioznosti postaje samo prividna, iluzorna, jer religiozna ljubav se daje \u010dovjeku samo zbog boga, tako da je samo prividno dana \u010dovjeku, ali u stvarnosti bogu.“ Iz ovoga Feuerbach zaklju\u010duje da „iluzija religije nimalo nije bezazlena“ nego da „ljudskim bi\u0107ima \u010dini veliku \u0161tetu“ jer „li\u0161ava \u010dovjeka stvarne mo\u0107i \u017eivota i istinskog osje\u0107aja istine i vrline“ i zato smatra da je „radna obveza samosvjesnog uma u odnosu na religiju“ \u2013 dekonstrukcija njezine iluzije ili „jednostavno \u2013 uni\u0161tavanje“ (prema Shbani & Shaaban, 2016).<\/p>\n

Ovako nas ne iznena\u0111uje niti Feuerbachov, a niti op\u0107eniti stav ‘podozrivih’: oni, opisuje ih gore navedeni Harvey, sebe smatraju ‘osloboditeljima’, ‘spasiteljima ljudskog duha’ jer se njihovi revnost, gorljivost, odu\u0161evljenje, (Harvey \u010dak ka\u017ee fanatizam), temelje na „\u010dvrstom uvjerenju da je religija bolest i da kao takva osaka\u0107uje, poni\u017eava i zaglupljuje ljudska bi\u0107a“. Podsjetimo se, za Marxa je religija otu\u0111ena dru\u0161tvena egzistencija, za Nietzschea je ona neuredna instinktivnost („disorder of the insticts“), reakcija na trpljenje i \u010de\u017enja za druga\u010dijim, moralno boljim svijetom, a za Freuda \u2013 religija je kolektivna neuroza. Za Feuerbacha, religija je alijenacija, otu\u0111enje koje nastaje kad ‘jastvo’ (‘self’<\/em>) u procesu diferencijacije od ‘drugog’, tj. kad ‘ja’ u procesu odvajanja, razlikovanja od ‘ne-ja’ svoju vlastitu su\u0161tinu objektivira u od sebe razli\u010dito bi\u0107e, kad svoju bit opredme\u0107uje, a ne prepoznaje da je u stvari to on sam. Radi svega navedenog, Feuerbach za sebe dr\u017ei da je u svojevrsnoj inverziji evangelisti\u010dke kampanje i ka\u017ee kako „ratuje<\/em> protiv arogantne i ohole popovske religije koja, upravo kao takva, ima i jedan poseban stale\u017e za svog predstavnika“. (vidi: Feuerbach, 1974:35; ital.D.K.<\/em>)<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

III.<\/strong><\/p>\n

Vidjeli smo do sada kako Feuerbachova iterpretacija religije posjeduje sve bitne karakteristike Ricoeurove ‘hermeneutike sumnjom’: (1) daje nam pregled ‘geneze bogova’; (2) razlu\u010duje iluziju dualnosti i iz nje proizlaze\u0107u projekciju tako da je dr\u017ei pretpostavkom za do\u017eivljaj; (3) simbole smatra onim \u0161to jesu \u2013 simbolima, vrstom znakova. Su\u0161tina znaka je, semioti\u010dki govore\u0107i, posredovanje, te znak, a zato jer je medij, ne smije (ovo ne zna\u010di da ne mo\u017ee) biti poistovje\u0107en s onim \u0161to opisuje ili oslikava (ikona), s onim na \u0161to upu\u0107uje (indeks) ili s onim \u010dega je dogovoreno zna\u010denje (simbol); (4) Projekciju ne smatra mogu\u0107om kod onih bi\u0107a koja ne posjeduju ‘sebe-svijest’, a kod onih bi\u0107a kod kojih se ‘sebe-svijest’ nalazi u njezinim bazi\u010dnim, za\u010detnim oblicima, dr\u017ei prirodnim mehanizmom pre\u017eivljavanja u okolini koja se do\u017eivljava neprijateljskom. Na drugu stranu, kad kod onih bi\u0107a s ‘naprednim’ oblicima ‘sebe-svijesti’ projekcija preraste u objektivaciju tj. opredme\u0107ivanje vlastitih, u slu\u010daju religije najizvrsnijih, karakternih osobina, dolazi do deluzije, do egzistencijalno najpogubnije forme ‘otu\u0111enja’ u kojoj se ljudsko bi\u0107e otu\u0111uje od sebe samog i tako postaje li\u0161eno ikakve mogu\u0107nosti da za vlastiti \u017eivot preuzme odgovornost i da u\u010dini sljede\u0107i korak u evoluciji svijesti. Ali desperatna<\/em> vremena tra\u017ee desperatne<\/em> mjere<\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Objektivacija ‘theosa’, prema Sokratovoj etimologiji ‘onoga \u0161to se kre\u0107e’<\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, paradoksalno i krajnje ironi\u010dno, u kona\u010dnici rezultira dvostrukom nepokretno\u0161\u0107u ‘bergsonovskog’ \u00e9lan vitala<\/em>: kao osje\u0107aj krivnje u odnosu na pro\u0161lost i kao osje\u0107aj straha u odnosu na budu\u0107nost. Iz ovog razloga ‘hermeneutika sumnjom’ po\u010dinje svoje nalaze smatrati ‘gorkim’, ali za \u010dovjekov do\u017eivljaj vlastitog \u017eivljenja \u2013 osloba\u0111aju\u0107im lijekom. Posljedi\u010dno ovomu, komunikacija ‘svijeta bez boga’, svijeta koji ne samo da mo\u017ee biti bez nego bi, \u010dini se, bio puno bolji bez ‘theosa’, u osnovi posredovanje poruke ‘a-teizma’, iz prvotne emocionalne pribranosti i ‘hladne’ razlo\u017enosti interpretacije sumnjom, prerasta u ‘vru\u0107u’, ‘feuer<\/em>-vru\u0107u’ evangelisti\u010dku strast koja izlazi iz jednakog stava koje lije\u010dnik, a u namjeri da od pogibelji spasi ljudski \u017eivot ima prema smrtonosnoj bolesti.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

UMJESTO ZAKLJU\u010cKA<\/strong><\/p>\n

Radi svega navedenog razumljivo je da nam se name\u0107e pitanje o tome koji bi to mo\u017eebitno bili razlozi radi kojih ga Ricoeur ne dr\u017ei ‘prakti\u010darem dvojbe’ i radi kojih je, barem u o\u010dima ve\u0107ine u suvremenoj akademiji,\u00a0 Feuerbach postao (i na\u017ealost, ostao) „marginalnom figurom \u010dija filozofija religije nije vrijedna ozbiljnog razmatranja“ (usp. Harvey, 1995)<\/p>\n

Namjera je Ricoeurovih ‘ateista’, kako sam ka\u017ee, bila „o\u010distiti horizont za autenti\u010dniju ‘rije\u010d’, za novu vladavinu Istine“ i to ne toliko posredstvom razaraju\u0107e kritike nego „izumljuju\u0107i [i primjenjuju\u0107i] umje\u0161nost [i umjetnost] interpretacije, tuma\u010denja“ (Ricoeur, 1964:33). Posljedica ovoga, pi\u0161e Harvey, bila je ta da su sami sebe do\u017eivljavali u rasponu od poricatelja mistifikacije i razotkrivatelja prijevare do, ‘kvazi-religijskim’ pojmovljem, novih proroka i evan\u0111elista, navjestitelja ‘dobrih vijesti’ (Harvey, 1995:5). U ovom potonjem Feuerbach je bio nenadma\u0161an i njegova kritika religije je ‘evangelisti\u010dkija’ od svih prije i poslije. Ali to nije zato jer je od svih najvi\u0161e bio protivan religiji, nego, i ovo je paradoksalno, jer je dr\u017eao da kad se religija ispravno shvati tj. interpretira i pronikne, da onda religija sadr\u017ei osloba\u0111aju\u0107u istinu. Ricoeurovi ‘sumnji\u010davci’ su religiju u potpunosti odbacili: Nietzsche je odbacio kr\u0161\u0107anstvo \u010dak i kad je ono bilo demistificirano, a Freud je do kraja teizam dr\u017eao infantilnim i neuroti\u010dnim. O Marxu da i ne govorimo. Ali Feuerbach je bio druga\u010diji. Istina jest, u prvim radovima njegov odgovor na religiju bila je njezina teolo\u0161ka dekonstrukcija (\u0161to se niti nije moglo druga\u010dije opisati nego kao razaranje: tanka je granica izme\u0111u dekonstrukcije i destrukcije) i posljedi\u010dno tome, bio je vi\u0161e ‘dijalekti\u010dan’ od navedenih ‘mastera suspicije’. Ali, nikad ne prestaju\u0107i ‘ispod zoriti’ ili bolje re\u010deno, ‘iza zoriti’, do\u0161ao je do uvjerenja da religija, dekonstruirana do ‘su\u0161tine’ \u2013 u ‘su\u0161tini’, ali jo\u0161 uvijek u ‘kodiranom’ obliku, sadr\u017ei najdublje uvide u ljudsku prirodu i egzistenciju i da je, opet \u2013 ‘u su\u0161tini’, ne bi trebalo smatrati nekakvom la\u017enom, prijevarnom svije\u0161\u0107u. Ovo najbolje primje\u0107uje Karl Lowith kad pi\u0161u\u0107i pogovor na Feuerbachovu „Su\u0161tinu kr\u0161\u0107anstva“ iz 1984. ka\u017ee da je za Feuerbacha religija bila ‘prometna zaobilaznica’<\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (detour<\/em>) po kojoj ljudska vrsta dolazi do sebe-spoznaje o svojoj istinskoj naravi. Ovdje je Feuerbach najsli\u010dniji Diltheyu jer religija prestaje biti prolazna faza u razvoju ljudskog roda: religija jest, kao psiholo\u0161ka nu\u017enost, predstava \u010dovjekovog do\u017eivljaja posredstvom mita, dogme i simboli\u010dnog jezika, ali je istovremeno i permanentna osnova intelektualne evolucije. Radi ovoga je Feuerbach mogao davati one proturje\u010dne izjave da on u stvari nije neprijatelj religije nego njezin prijatelj.<\/p>\n

Feuerbachovo istra\u017eivanje religijskog fenomena dovelo ga je u kona\u010dnici do mjesta gdje je smatrao da jednom demifisticirani oblici religije otkrivaju ne\u0161to dijametralno suprotno otu\u0111enju. „Moja je briga“, re\u0107i \u0107e, „da [razotkrivaju\u0107i religiju] s postojanja skinem pokrivalo“ (Feuerbach, 1974). Ukratko, Feuerbachova je namjera bila da iz mre\u017ee proturje\u010dja i deluzija koje se nazivaju teologija \u2013 ekstrahira istinsko zna\u010denje. <\/p>\n

Za Ludwiga Feuerbacha je, a kako to dobro poentira Harvey, religija bila previ\u0161e va\u017ena da bi je prepustio u ruke teolozima.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nStewart (1989) pi\u0161e da je na\u010din na koji je Dilthey pristupio hermeneutici bio je alternativa dotada\u0161njoj tendenciji da se metode prirodnih znanosti koriste u humanisti\u010dkim istra\u017eivanjima. Ovdje se nije radilo samo o tome da se metodologija jednog znanstvenog polja pogre\u0161no primjenjuje u drugom nego je ovo ili zamu\u0107ivalo ili potpuno brisalo razliku izme\u0111u ‘obja\u0161njavanja’ i ‘razumijevanja’. Dilthey je dr\u017eao da \u0107emo bolje razumjeti kulturu ako njezinim spomenicima, zapisima, obi\u010dajima itd. pristupimo kao tekstu kojega treba interpretirati. Za razliku od prirodnih znanosti (Naturwissenschafen<\/em>) gdje je osnovni model nekakva materijalna pojava koja proizlazi iz nekog uzroka, dru\u0161tvene, humanisti\u010dke, izrijekom duhovne<\/em> znanosti (Geiste<\/em><\/strong>wissenshafen<\/em>) trebaju druga\u010diji model. Za ovu potonju obrazac bi, prema Diltheyu, trebalo biti \u010dovjekovo djelovanje, pona\u0161anje, opisano jezikom motiva, namjere i cilja.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNizozemski humanist Erazmo Roterdamski godine 1500. u Parizu izdaje Collectanea Adagiorum, zbirku od oko 800 gr\u010dih i latinskih poslovica gdje nalazimo izreku: „Malo nodo malus quaerendus cuneus“ [‘za te\u0161ko razmrsivi \u010dvor potreban nam je te\u0161ki, grubi alat’], a Antika \u010duva Hipokratove Aforizme gdje nalazimo da ‘ekstremne (krajnje, grani\u010dne) bolesti zahtijevaju ekstremne (krajnje grani\u010dne) terapije’. Va\u017ena napomena: Ovdje je nu\u017eno precizirati da se izjave Erazma i Hipokrata spominju u kontekstu zauzetosti za \u010dovjekovo zdravlje i \u017eivot te ih nikako ne bi trebalo svrstavati me\u0111u oblike njihovih zloupotreba kao u primjerima gdje se ljudski pojedinci ili skupine, ‘oni tamo’, po\u010dinju smatrati pogibelju za ‘mi ovdje’ i gdje se ono \u0161to nije ‘mi ovdje’ smatra ‘bole\u0161\u0107u’ koju treba otkloniti. Ovakve zloupotrebe jedan je dobar primjer „Sarracennica Historia“ iz 1596. [DODATI REF.]\u00a0 gdje izvjesni ‘Augustin Nebeski’, pripadnik ‘pobjedni\u010dke’ strane (koja, a jer je pobijedila, ispisuje povijest) opravdava pona\u0161anja vlastite skupine prema ‘lopovima s Istoka’ (izvorno zna\u010denje naziva ‘saracen’) ovako: „extremis malis extrema remedia“.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„Socrates: My notion would be something of this sort: \u2013 I suspect that the sun, moon, earth, stars, and heaven, which are still the Gods of many barbarians, were the only Gods known to the aboriginal Hellenes. Seeing that they were always moving and running, from their running nature they were called Gods<\/strong> (Theous) or runners<\/strong> (Theontas); and when men became acquainted with the other Gods, they proceeded to apply the same name to them all. Do you think that likely? Hermogenes: : \u2013 I think it very likely indeed.“ (vidi: Sedley, 2003: 13-14; form. DK<\/em>)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n\u010cini se da je Feuerbachovo ‘\u010ditanje religije’ Ricoeur, iz jednake namjere, pro\u0161irio na ‘\u010ditanje svijeta’. Brn\u010di\u0107 ovdje ‘poga\u0111a instrumental’ pa tako za Ricoeura ka\u017ee da je „istra\u017eivao razumijevanje i samorazumijevanje ljudskoga ‘bitka u svijetu’ do kojih se dolazi upravo obilaznicom<\/em> interpretacije teksta (shva\u0107ena u naj\u0161irem smislu te rije\u010di: ne samo kao napisana teksta nego i kao teksta svijeta) kakva poti\u010de na djelovanje“ (ital. D.K.<\/em>). Brn\u010di\u0107 na istom mjestu isti\u010de Ricoeurovu motivaciju : „Njegova je potraga u toj avanturi potraga za onim \u0161to jest, u aristotelovskom smislu, ‘dobar \u017eivot’“.; Vidi: Brn\u010di\u0107, Jadranka. Ricoeurovo \u010ditanje Freuda<\/em>. Holon, 5(2):390-406, Zagreb, 2015.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Ali\u0107, S. (2010). „Medij jezika“. Metodi\u010dki ogledi<\/em>, 17 (2010) 1\u20132, 107\u2013132<\/p>\n

Brn\u010di\u0107, J. (2015). „Ricoeurovo \u010ditanje Freuda“. Holon<\/em>, 5(2):390-406, Zagreb, 2015.<\/p>\n

Caldwell, P. (2014). Love, Death, and Revolution in Central Europe: Ludwig Feuerbach, Moses Hess, Louise Dittmar, Richard Wagner<\/em>. London: Palgrave Macmillan<\/p>\n

Feuerbach, L. (1974). Predavanja o su\u0161tini religije<\/em> (Preveli Predrag Milojevi\u0107 i Vuko Pavi\u010devi\u0107) Beograd: Beogradski izdava\u010dko-grafi\u010dki zavod, redakcija „Kultura“<\/p>\n

Harvey, V.A. (1995). Feuerbach and the Interpretation of Religion<\/em>. Cambridge: University Press<\/p>\n

Kant, I. (1784) An Answer to the Question: What is Enlightenment?<\/em> [prev. Ted Humphrey, 1992]. New York: Hackett Publishing<\/p>\n

Mourelatos, A. (2008). “The Cloud – Astrophysics of Xenophanes and Ionian Material Monism”. The Oxford Handbook of Presocratic Philosophy<\/em>, Oxford: Oxford University Press. pp. 134\u2013168<\/p>\n

Nozick, R. (1989) “The Holiness of Everyday Life”. The Examined Life<\/em>, (1989, ch. 6, pp. 55-60).<\/p>\n

Palmer, R.E. (1969) Hermeneutics. Interpretation Theory in Schleiermacher, Dilthey, Heidegger, and Gadamer.<\/em> Evanston, IL: Northwestern University Press<\/p>\n

Rahula, W. (2000) \u010cemu je Buda pou\u010davao<\/em> (prev. Branislav Kova\u010devi\u0107). Beograd: Theravada budisti\u010dko dru\u0161tvo “Srednji put”<\/p>\n

Ricoeur, P. (1960) Fallible Man: Philosophy of the Will<\/em> (prev. Charles Kelbley). Fortham: Fortham University Press<\/p>\n

Ricoeur, P. (1973) „The Hermeneutical Function of Distanciation“, Philosophy Today<\/em>, 17 (Summer 1973), 129-41.<\/p>\n

Ricoeur, P. (1971). „The Model of the Text: Meaningful Action Considered as a Text“. Social Research<\/em> 38 (Fall 1971), 529-62<\/p>\n

Ricoeur, P. (1978).\u00a0 „Explanation and Understanding: On Some Remarkable Connections Among the Theory of the Text, Theory of Action, and Theory of History“. Philosophy of Paul Ricoeur: An Anthology of his work<\/em> (ur. Charles Reagen i David Stewart). Boston: Beacon Press, pp. 149-166<\/p>\n

Ricoeur, P. (1991) From Text to Action: Essays. Hermeneutics, II<\/em>. (prev. K. Blamey i J. B.Thompson). Evanston, IL: Northwestern University Press<\/p>\n

Sedley, D. (2003). Plato’s Cratylus<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press<\/p>\n

Shbani, M. ., & Shaaban , R. . (2016). „Love In Feuerbach Philosophy“. Tishreen University Journal<\/em>, Arts and Humanities Sciences Series, 38(1)<\/p>\n

Stewart, D. (1989) „Hermeneutics of Suspicion“. Literature and Theology<\/em>. Oxford University Press. Vol. 3, No. 3 (November 1989), pp. 296-307<\/p>\n

The Augsburg Confession<\/em> (1530) in Latin with a parallel English translation and with notes on the differences in the 1540 edition (Articles I \u2014 VII); from Philip Schaff’s Creeds of the Evangelical Protestant Churches at the www. Christian Classics Ethereal Library<\/em><\/p>\n

The Book of Concord: The Confessions of the Evangelical Lutheran Church<\/em>. (2000) New Translation. [ed. Robert Kolb, Timothy J. Wengert , Charles P. Arand] Minneapolis: Fortress Press<\/p>\n

 <\/p>\n

A Contribution to Interpretation of Feuerbach\u2019s Undoubted Presence<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

In our previous work, \u201eA Contribution to Interpretation of Feuerbach\u2019s Suspicious Absence\u201c, to which this text serves as a sort of continuation, we attempted to address the question of why, in our perspective, the most prominent practitioner of religious critique, Ludwig Feuerbach, is absent among Ricoeur\u2019s \u201cMasters of Suspicion\u201d: Marx, Nietzsche, and Freud. In this current work, our intention is to employ Ricoeur\u2019s hermeneutical framework, succinctly, to highlight the peculiarities of the religious interpretation within Feuerbach\u2019s legacy. Feuerbach\u2019s distinct hermeneutics permeated an entire generation in the mid-19th century, a generation that discovered, within his theory of religion, a mode of thought that called into question the legitimacy of all known earthly institutions and authorities. However, Feuerbach did not stop there: his exploration of the religious phenomena ultimately led him to a point where he believed that once demystified forms of religion reveal something diametrically opposed to alienation. In this manner, religion becomes a perpetual foundation for intellectual evolution and a detour through which humankind arrives at self-awareness of its true nature.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> Hermeneutics, Feuerbach, genesis of gods, projection, symbolism, evangelical fervor.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

     12(23)#20 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.6 UDK 801.73*L. Feuerbach Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.4.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti Puni tekst: […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":446,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[107],"tags":[800,819],"class_list":["post-452","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-23-vlasiti-url","tag-darko-kovacic","tag-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nDarko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     12(23)#20 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.6 UDK 801.73*L. Feuerbach Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.4.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti Puni tekst: […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2023-09-25T08:48:59+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"31 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:48:59+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/\"},\"wordCount\":6269,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"keywords\":[\"Darko Kova\u010di\u0107\",\"Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 23 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/\",\"name\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"datePublished\":\"2023-09-25T08:48:59+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2023\\\/09\\\/inmediasresno1malo23.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     12(23)#20 2023 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.12.23.6 UDK 801.73*L. Feuerbach Pregledni \u010dlanak Review article Primljeno: 22.4.2023.     Darko Kova\u010di\u0107 Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska darko.kovacic1969@gmail.com Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti Puni tekst: […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2023-09-25T08:48:59+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"31 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti","datePublished":"2023-09-25T08:48:59+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/"},"wordCount":6269,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","keywords":["Darko Kova\u010di\u0107","Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti"],"articleSection":["In Medias Res broj 23 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/","name":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","datePublished":"2023-09-25T08:48:59+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2023\/09\/inmediasresno1malo23.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/darko-kovacic-prilog-interpretaciji-feuerbachove-nesumnjive-prisutnosti\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Darko Kova\u010di\u0107: Prilog interpretaciji Feuerbachove nesumnjive prisutnosti"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=452"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/452\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/446"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=452"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=452"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=452"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}