{"id":464,"date":"2024-05-28T19:14:40","date_gmt":"2024-05-28T19:14:40","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2024\/05\/28\/clanci-in-medias-res-br-24\/"},"modified":"2024-05-28T19:14:40","modified_gmt":"2024-05-28T19:14:40","slug":"clanci-in-medias-res-br-24","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  13(24)#1 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.13.24.1<\/a>
\nUDK 1:613.164
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 9.12.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Fahira Fejzi\u0107 \u2013 \u010cengi\u0107<\/span><\/p>\n

Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi\u010dkih nauka,
\n Odsjek za komunikologiju\/\u017eurnalisitiku
\n Bosna i Hercegovina
\nfahira.fejzic.cengic@gmail.com<\/p>\n

Medijska refrakcija zvuka \u2013 te\u017ei put do mudrosti<\/span><\/strong><\/p>\n

Refrakcija – lom umjetni\u010dkog, filozofijskog, religijskog i znanstvenog \u010dina<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (472 KB), Hrvatski, Str. 3953 – 3965
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Treba znati da je ispravno slu\u0161anje osobenost \u017eivih, jer se mrtvi ili mrtva znanja ne mogu dozvati. Za njih je va\u017eno razlikovanje spoznaje umom i spoznaje srcem. Kako tvrdi ovaj najnoviji znanstveni dokaz o \u2018malom mozgu u srcu\u2019. Najva\u017enije slu\u0161anje je \u2018uhom srca\u2019 jer u tom iskustvu nastaju neizbrisivi originalni tragovi koji obujmljuju cjelinu bi\u0107a poput krvotoka koji obujmjljuje svaku venu, \u017eilu, organ, \u0107eliju. \u2018Uho srca\u2019 svjedo\u010di cjelinu, obujmljuju\u0107e prima zvukovlje i stapaju\u0107i se s njima pamti i djeluje po prirodnim principima. S takvim srcem kao sredi\u0161tem bi\u0107a nastaje vi\u0111enje stvari onakvih kakve jesu, uistinu i stvarno. Mudri filozofi poput Rumija su naveli primjer slu\u0161atelja kao primjer sjemenki koje su sa dlana prosute na zemlju. Ne\u0161to \u0107e zrnevlja pasti na plodno tlo, ne\u0161to \u0107e pokljucati ptice, ne\u0161to \u0107e zapasti u korov. Samo \u0107e zrnevlje s plodnog tla izrasti u zdravu biljku i to \u0107e biti biljka mudrosti. Sva ostala zrna \u0107e propasti, \u0161to strunuv\u0161i, \u0161to osu\u0161iv\u0161i se. Tako pravo slu\u0161anje ostvaruje ulogu kod dobrih slu\u0161atelja. Ako je slu\u0161anje srca toliko uzvi\u0161eno, onda \u0107e svaka dlaka na \u010dovjeku potpunih vrlina dobro i lijepo slu\u0161ati. Ispravnost slu\u0161anja vodi kvalitetu shva\u0107anja spoznaji, a onda iz te spoznaje slijede prave rije\u010di \u2013 rije\u010di mudrosti koje svijet pou\u010davaju i svijet spa\u0161avaju.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> slu\u0161anje, refrakcija zvuka, sempliranje, digitalizacija, mudrost.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Svjetlost je \u010dudo. Svjetlost je metafora. Svjetlost je va\u017ena jer imamo dva oka, dva svjetlosna teleskopa najmanjeg obima s hiljadu i vi\u0161e operacija u njima. <\/p>\n

Uz svjetlost ide refrakcija.<\/em> Ili prelamanje. Sve \u0161to smo kao ljudi proizveli prelama svijet oko nas. I kad god ho\u0107emo taj prirodni svijet posredovati, prezentirati, predstaviti, opisati, predo\u010diti, protuma\u010diti ga, zahva\u0107amo \u010dinjeni\u010dnost, realitet okolnog mnogostrukog svijeta svim svojim bi\u0107em, prilago\u0111enim za prihvat tog \u0161arolikog, originalnog svijeta, ali ga sredstva medijskog posredovanja refraktiraju.\u00a0 <\/p>\n

Svijet do\u017eivljavamo sobom. Kao totalitetom. Okom, uhom, nosom, jagodicama prstiju, srcem, umom ili sr\u010danim umom.<\/em> Tekst \u0107e poku\u0161ati pojasniti \u0161to je to ‘sr\u010dani um’. To \u0161to se kroz nas i pomo\u0107u nas prelomi, refraktira malo ili veliko, neva\u017eno ili va\u017eno, lijepo ili nelijepo, nikad vi\u0161e nije isto. Nikad nije cjelina svijeta koji nas okru\u017euje. Stoga, \u0161to je svijet oko nas originalno stvarala\u0161tvo Jedinog Stvaraoca bez prethodnih modela, Kreatora Apsolutnih Mogu\u0107nosti i \u0161to je to stvarala\u0161to uvijek original. Uvijek i oduvijek, te zauvijek. Kako u svakoj sekundi ili trenu, kao i u prote\u017enom vje\u010dnom postojanju. <\/p>\n

Kad nema vidljive svjetlosti govorimo o crnim rupama, tamnim udubljenjima. O sljepo\u0107i. Ali s Planckom smo shvatili da su i crna tijela sakriveni svjetlosni potencijali. \u010cak i u vakuumu se doga\u0111a nastajanje i nestajanje svjetlosti, kao frekventnih opsega ili kao fotona, dakle, frekvencija…<\/p>\n

„Danas znamo da svjetlost plamena svjje\u0107e nije nestala \/i\u0161\u010dezla (iako je mi vi\u0161e ne vidimo\u2026 ). Ranije je bilo nezamislivo, ali je danas izvjesno da su saznanja moderne fizike o svjetlosti jasan dokaz da svjetlost uistinu posjeduje pomenute bo\u017eanske atribute jer je doslovno sveprisutna i doslovno trajna, iako to na prvi pogled djeluje da nije slu\u010daj. Svjetlost je vrsta energije; mala koli\u010dina mase posjeduje ogromnu energiju u omjeru kojeg definira kvadrat brzine svjetlosti (E\/m=c2). Svjetlost raznih frekvencija, vidljiva i nevidljiva za ljudsko oko je, uistinu, sveprisutna u materijalno-energetskom kontinuumu.“<\/em> <\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Sama svjetlost ima dualnu prirodu, ili je sama od sebe djeli\u0107 energije u vidu elektromagnetnog vala, ili je \u010destica, tj. foton nulte mase, a ipak posjeduje tzv. momentum,<\/em> dakle jest.<\/em> Svjetlost je posvuda: u materiji, oko materije, u univerzumu, \u010dak u vakuumu. Sve oko nas trajno vibrira kao prijelaz energija-svjetlost i tako analogno, unedogled, po \u010duvenoj teoriji struna.<\/em><\/p>\n

Polovinom XX stolje\u0107a R. Feynman je otkrio svjetlost i u laboratorijskom vakuumu koji je smatran stopostotno praznim prostorom s apsolutnim ni\u0161ta. I tu, u tom lai\u010dkom ni\u0161ta, postoji svjetlost, tj. neprekinuto stvaranje \u010destica iz ni\u0161ta, nastaje, stvara se ne\u0161to iz ni\u0161ta i pojavljuju se parovi, elektron-pozitron ili \u010duveno materija-antimaterija, koji se istovremeno inhiliraju<\/em> tj. poni\u0161tavaju se. Nastaju i poni\u0161tavaju se i tako u nedogled. Stvaraju se i fotoni, dakle momentum svjetlosti.<\/em> Mnogo znanstvenika iz oblasti fotonike ili \u010diste fizike ostaje zbunjeno nad ovim fenomenom i to stvaranje iz ni\u0161ta naziva virtualnim, nestvarnim…“Svjetlost je nerazdvojan pojam same su\u0161tine postojanja i ne treba medij kroz koji \u0107e se prostirati za razliku od zvuka koji je talasne prirode, ali treba medij, kao \u0161to su zrak, voda, metal\u2026“<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, da bi se kroz njih i uz pomo\u0107 njih \u0161irio. Da dodamo jo\u0161 i ovaj fascinantni fenomen koji ka\u017ee da nemamo problem s tim gdje je plamen svije\u0107e kada smo ugasili plamen. Meco, fizi\u010dar, ka\u017ee: „Ona je u trenu apsorbirana u okolnoj materiji bivaju\u0107i transformirana u druge frekvencije svjetlosti koje mi ne vidimo, sve je tu, nije nestalo“<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, kona\u010dno na\u0161e oko vidi samo neznatan dio vidljivog spektra svjetla dok velike zone ultraljubi\u010dastih svjetlosnih zraka ili infracrvenih zraka tako\u0111er ne vidimo. Samo na\u0161e ljudsko tijelo isijava infracrvenu svjetlost nama nevidljivu. Spominje se svijetle\u0107a aura<\/em> oko svakog bi\u0107a pa i \u010dovjeka, ali i to nije predmet na\u0161eg interesa u ovom tekstu. Posigurno je da \u0107e sama su\u0161tina svjetlosti do kraja ostati znanosti i \u010dovjeku nepoznata. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Digitalizacija zvuka nu\u017eno vodi do gubitka informacije<\/strong><\/p>\n

Promotrit \u0107emo u ovom tekstu kako djeluje refrakcija u zvuku.<\/em> Zvuk do\u017eiljavamo, primamo, percipiramo sluhom kao \u010dulom, u\u0161ima kao prijemnim organima, na na\u010din auditivne slu\u0161ne frekvencije. \u010cujno\u0161\u0107u. Mo\u017eda ponajva\u017enijim \u010dulom. Medijski lom svjetlosti ili zvukovni lom je veoma va\u017ean. U radiju kao masovnom mediju, Ipodu ili mp3 playeru, pametnom ru\u010dnom satu, kao reproduciraju\u0107im medijima koji mogu biti optimalni prenosnici muzike i zvukovlja, tonaliteta kroz i pomo\u0107u zvukovnog ili muzi\u010dkog zapisa, odmi\u010demo se od izvornoga zvuka. Nesvjesno. Bez dodatnih aktiviraju\u0107ih elemenata, ne mo\u017ee nas takav reproduciraju\u0107i zvuk uzdignuti.<\/em> Za emociju vi\u0161e. Zvuk, harmonija, ritam, a u to spadaju i rije\u010d i govor, mogu nas dotaknuti, probuditi, uzdi\u0107i, promijeniti, nadrasti, oja\u010dati, u\u010diniti osjetljivijim, emotivnijim, jednostavno kompletnijim bi\u0107ima. <\/p>\n

Milozvu\u010dje je \u010dudo na svoj na\u010din, poput svjetlosti. Jer i zvuk je nerazdvojni pojam su\u0161tine postojanja. Autorica Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 u predgovoru knjige „Nelagode s medijima“ pi\u0161e:<\/p>\n

„Jedna moja slutnja je potvr\u0111ena na dana\u0161nji dan dok pi\u0161em ovaj uvod (15. 2. 2016.), naime, potvr\u0111eno je da su snimljeni gravitacijski valovi, \u0161umovi u prostoru i vremenu, ili milozvu\u010dje kosmosa koji je glasan, a ne nijem. Da planete, zvijezde, galaksije te me\u0111uprostori trepere zvukovljem, i da se ugodna simfonija kosmosa \u0161iri svuda od svakoga ka svim smjerovima. Beskona\u010dno tako. Dvije ogromne slu\u0161alice u Liwingstonu i Hamfordu su primile to zvukovlje jer ih je nova tehnologija snimila. Kao ljudi mi mo\u017eemo i \u010duti svemir, \u010duti treptaje kosmosa.“<\/em> <\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Drugo pitanje ostaje po strani \u2013 jesmo li uop\u0107e spremni poslu\u0161ati kozmos, zvuk kozmosa i diviti mu se zajedno sa udivljenjem Kreatoru tog savr\u0161enstva sklada ili \u0107emo se prije pognute glave, mimo obzorja nebeskih, spustiti na mali skromni cilj \u2013 da tehnolo\u0161ki iskopiramo prirodne zvukovne i ine ljepote i to jo\u0161 skupo prodamo i naplatimo. Svakom tko \u017eeli slu\u0161ati i biti ‘moderan’.<\/p>\n

Pravo oslobo\u0111eno slu\u0161anje je slu\u0161anje izvornog zvukovlja, simfonije kozmosa, svemira, po \u010demu je kao modelu stvoren \u010dovjek, to najsavr\u0161enije bo\u017eansko stvorenje, dakle, bo\u017eanski znaci se ne samo vide, ve\u0107 i \u010duju.<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kao cjelina ili kao jedan mali detalj, svejedno je, sinkronicitetno potvr\u0111uju ovo slu\u0161anje. Ovaj zvuk. <\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Za po\u010detak \u0107emo konstatirati jednostavnu i posve logi\u010dnu misao koja ka\u017ee da \u010din digitalizacije zvuka i tonova nu\u017eno vodi do gubitka informacije, odnosno do gubitka muzi\u010dkog ugo\u0111aja, harmonije i sklada tonaliteta. Svaki gubitak dijela informacije dovodi do transformacije su\u0161tine informacije, originalnog zvuka npr., \u0161to za posljedicu ima ili mo\u017ee imati, pogre\u0161no ili vi\u0161e povr\u0161no, ili nedovr\u0161eno \u010dujenje, ili slu\u0161anje zvukovne stvarnosti. U dana\u0161njici u kojoj je svakom mediju va\u017eno da bude kompatibilan s digitalnim platformama, jer ako nije ne mo\u017ee pre\u017eivjeti, doga\u0111aju se stalne refrakcije uz pomo\u0107 tehnologije kao medija-produ\u017eetaka u mekluanovskom smislu rije\u010di, dakle kao nositelju same poruke ve\u0107 samim techneom<\/em> zvu\u010dna informacija postaje kopirana, manje potpuna vrijednost, a vi\u0161e potro\u0161a\u010dka roba. <\/p>\n

Kod pretvaranja zvuka iz analognog u digitalni signal, \u0161to nas prvenstveno zanima u ovome tekstu o refrakciji zvuka, zadr\u017eat \u0107emo se na tragu pojave sempliranja<\/em> kao izrazite zvu\u010dne refrakcije da bi do\u0161li do \u010dina digitalizacije zvuka koji je jedini kao takav zasad poznat. Sve oko nas funkcionira kao analogni signal; sunce, mjesec, zemlja, vrijeme, zvukovi biljke, \u017eivotinje – jesu raznovrsne forme analognih signala<\/em>. \u017delja i zadatak savremenih tehnolo\u0161kih tendencija je pretvoriti originalno zvukovlje, kao i ostale analogne forme, u digitalne k\u020fdove. To jest digitalne signale.<\/em> Osnovna osobina analognih signala je neprekidnost <\/em>koja proizilazi iz jedinice vremena u kojoj se signal promatra, a po\u0161to je vrijeme neprekidna varijabla, to je i vrijednost analognog signala neprekidna. Svi ovi prirodni signali kao analogni signali vezani su za fizi\u010dke osobine koje prenose jer su kao i jedne i druge kompatibilne i istovremeno analogne. Zna se kako neki materijali bolje prenose zvuk, neki opet sliku, neki taktilnost. Potom se analogni signal, kako bi ga se pretvorilo u drugi oblik i drugi signal, mora pretvoriti u elektri\u010dnu struju, tj. napon, jer se analogni signal radi obrade, \u010duvanja ili sli\u010dnog pretvara u elektri\u010dni. Potom slijedi digitalizacija koja se sastoji od niza kombinacija dva broja – 0 i 1. To je op\u0107epoznato. Brojevi predstavljaju mjerni odraz analognog signala u vremenskom intervalu \u0161to zna\u010di da se ne mo\u017ee zabilje\u017eiti svaka ba\u0161 svaka vrijednost signala, ve\u0107 samo odre\u0111ene dionice ili dijelovi to\u010daka u vremenu. To je tzv. diskretni ili prekidni signal.<\/em> Digitalizacijom i kompjuterom se obra\u0111uje signal preko brojki ili algoritama<\/em> koje jedino takve kompjuter kao digitalna ma\u0161ina mo\u017ee prepoznati. <\/p>\n

Proces se odvija, rekosmo, preko dva koraka:<\/p>\n

\u2014 sempliranje i<\/p>\n

\u2014 kvantizacija.<\/p>\n

Kod sempliranja biraju se uzorci iz cjeline analognog signala, dok se kod drugog koraka svode direktno odabrani algoritam i brojevi u digitalni signal.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Diskretni signal dobijen sempliranjem analognog.<\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Digitalni signal dobijen kvantificiranjem diskretnog<\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

U mre\u017ei polo\u017een signal gdje se vidi koliko praznina ostaje nepopunjeno u zvu\u010dnom digitaliziranom signalu.<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Sempliranje,<\/em> kako se vidi sa slike, predstavlja prvi \u010din obrade analognog signala gdje se uzimaju najve\u0107e vrijednosti i u\u010destalost zvuka, pa \u0107e se tek u kvantizaciji<\/em> dobiti broj\u010dani signal koji \u0107e mo\u0107i biti pretvoren u digitalni. Vide se rupe, prazni prostori koje digitalni k\u020fd ne pokriva, i tu se pojavljuju refrakcije, lomovi, gubici,<\/em> kako bi se sve to moglo nazvati, ili fakti\u010dki, mogu\u0107nosti manipulacije na\u0161ega uha, sluha, uma, srca, dakle, svih onih prirodnih \u010dula koja upijaju cjelovitost zvuka u analognim okolnostima. To pak zna\u010di da ne samo izraziti talenti, sluhisti, muzi\u010dari, pjesnici, poete, kreativci, stvaraoci gube \u010ditave slojeve dubine zvuka, pitkosti zvuka, milozvu\u010dja, akorda, simfonije kao slo\u017eenosti i harmoni\u010dnosti koju digitalni signal nu\u017eno okrnjuje, gubi, zaobilazi, preska\u010de, ve\u0107 i svi ostali slu\u0161atelji u prostoru. A to pak zna\u010di da ljudi kao analogni signali u prirodi gube od svoje i okolne ljepote, estetike, nje\u017enosti, \u010darobnosti, punine, slasti i beskrajne neizrecive slobode koja je, evo ovdje, uhva\u0107ena, ulovljena i preto\u010dna u jednu jedinu varijantu za sve u\u0161i, sve sluhove svijeta kao jedine. A zvukovlje je upravo mnogostruko i naprosto neiskazivo, neizrecivo unificiranim zvukovnim ili muzi\u010dko-matemati\u010dkim ograni\u010denim tonalitetima. <\/p>\n

Refrakcija u tonskim oblastima je zna\u010dajna. Malo se o njoj govori, digitalizacija je prosto preplavila tonske tokove svijeta zvukovlja i slu\u0161nosti. <\/p>\n

 <\/p>\n

Gubici tonskog originala se ovla\u0161 popunjavaju<\/strong><\/p>\n

Nakon faze sempliranja ‘rupe u zvukovnim signalima’ se popunjavaju kao ‘gubici poruke’, tako da se ubacuju brojevi koji \u0107e popuniti praznine i poslije \u0107e se obra\u0111ivati isklju\u010divo matematskim putem, jer kompjuter poznaje samo matematske kodove, rekosmo, 0 i 1. Kod ovog \u010dina dopune mogu\u0107a je i doga\u0111a se manipulacija signalom, tu se \u010desto ubacuju skrivene poruke, neutralne ili \u0161tetne frekvenije te se prostor koristi za plasiranje subliminalnih poruka zvu\u010dnog tipa<\/em>, dakle, one se ne mogu svjesno percipirati, ali ostavljaju traga na ljudsku podsvijest<\/em> i trajne posljedice naro\u010dito na djecu, mlade i ina\u010de podsvijest svih slu\u0161atelja. \u010cesto se subliminalno \u0161alju poruke komercijalnog tipa, propagandnog, senzacionalisti\u010dkog , hu\u0161ka\u010dkog, mrziteljskog, veli\u010daju\u0107i razna bo\u017eanstva, idole, sotonisti\u010dke sadr\u017eaje i sli\u010dno. <\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Digitalni signal, iznad analogni signal.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Ovdje se na manjoj gornjoj slici ve\u0107 vidi da su o\u010dite razlike izme\u0111u analognog i digitalnog signala. Radi vjerodostojnosti se popunjava digitalni signal pa se koristi metod ponovnog u\u010ditavanja, gdje je va\u017ean zakon da se najmanje dva puta uzima analogni signal s najvi\u0161e frekvencije fm po obrascu fsr l2fm. Fsr je frekvencija sampling ratea i mora biti dva puta vi\u0161a od najvi\u0161e frekvencije fm koja se mo\u017ee pojaviti u analognom signalu koji se uzorkuje.<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> To je poznati Shannon Nyquistov teorem<\/em> o sempliranju. Matemati\u010dki se obje strane jednad\u017ebe izjedna\u010duju dodavanjem ili oduzimanjem vrijednosti dok se ne postigne jednad\u017eba. Pri tome k=2k. Potom se digitalni signal ponovo pretvori u analogni prilikom emitiranja. <\/p>\n

Kao da, na neki na\u010din, tvori mrtve zvukove, za umrtvljene svremene ljude koji ne ra\u0111aju mudrost \u017eivota, spominjane na po\u010detku teksta.<\/p>\n

Reklo bi se, za\u0161to jednostavno kad mo\u017ee komplicirano???<\/p>\n

Za\u0161to prirodno kad mo\u017ee neprirodno???<\/p>\n

Gotovo je najzanimljivije propitati kako su i koliko uho i slu\u0161ni aparatorij savremenog \u010dovjeka pod\u017eloni falsifikatu <\/em>u mnogim aspektima apsorbiranja zvukovlja i koliko je ve\u0107ma falsifikat tonova, \u0161umova, ozvu\u010dja i prisutan, i koliko je i u sferi slu\u0161noga, \u010dujnoga prisutna ona poznata iluzija<\/em>, na svako pola koraka, tu u postojanju bilo realnom bilo virtualnom. Uistinu, nad ovim se pojavnostima valja zadr\u017eavati, \u0161to \u010de\u0161\u0107e ih primje\u0107ivati, analizirati i poku\u0161ati uma\u0107i iluziji, skloniti se ili zakloniti se od slu\u0161nog falsifikata. \u017divjeti u sada\u0161njem trenutku, kako nas svaka zrelija psihologija, mistika, duhovnost upu\u0107uju sve \u010de\u0161\u0107e i jasnije, \u017eivjeti svoj \u017eivot u vremenu kao najdragocjenijem resursu<\/em> koji svako bi\u0107e, a \u010dovjek naro\u010dito, imaju na raspolaganju. I to je najbolji resurs, ako ga promaknemo, on se udaljava nepovratno i mi nikada vi\u0161e istom nogom u istu rijeku koja te\u010de ne mo\u017eemo nagaziti, kako su nas mudro savjetovali anti\u010dki filozofi. Rijeka ote\u010de, vrijeme nestane, zamaknu zvukovi nad obzorjima, ostajemo samo mi neutje\u0161no pogubljeni jer nismo dostatno probu\u0111eni za ovaj najbolji \u2013 sada\u0161nji originalni i empirijski, stvarni trenutak.<\/em><\/p>\n

Svaki sljede\u0107i je ne\u0161to drugo. Ono \u0161to je sad svjedo\u010dimo u tom sad; mnogima polovina \u017eivota, ako ne i vi\u0161e, ionako pro\u0111e kao da i nisu \u017eivjeli, i nisu ostali svjedoci svoga \u017eivota. A to nam je najprva zada\u0107a. Tako uz pomo\u0107 dodatnih umjetnih, a sna\u017enih pomagala, medija svih vrsta, oblika i formata, dodatno i sempliramo, preta\u010demo u dvije brojke bujni \u0161iroki neponovljivi dragocjeni \u017eivot. \u017divot koji je ve\u0107i od svake obmane<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> na koje ovako ili onako pristanemo. Samo probu\u0111en \u010dovjek mo\u017ee biti istinski svjedok vlastitosti i mo\u017ee bivati.<\/em> U najpunijem smislu rije\u010di. I sekunde su va\u017ene. Zato \u0161to brzina suvremenosti kao dromolo\u0161ki mlin samljeva\u010d<\/em> i sekunde uzima, i njih dijeli na djeli\u0107e, fragmentira ve\u0107 fragmentirano. A \u0161ta je u milozvu\u010dju bitnije od te cjeline i topline zvuka koji nije isjeckan niti programiran po psihomorfolo\u0161kim svojstvima unutarnjeg, srednjeg i prednjeg uha. Samo tko ostane budan, ne\u0107e biti zasko\u010den od svega \u0161to na svaki na\u010din potapa u sveop\u0107oj medijskoj buci<\/em> ili medijskoj me\u0107avi,<\/em> kako ju je nazivao Baudrillard.<\/p>\n

Koliko samo sekundi i minuta oduzima svakodnevno kori\u0161tenje mobitela, koliko je na\u0161e slu\u0161ne pa\u017enje ukradeno, jer ovo je uistinu doba borbe za ljudsku pa\u017enju.<\/em> Ako je ne osvoji ne\u0161to dobro, istinito, plemenito i lijepo, onda \u0107e je posigurno osvojiti ne\u0161to zlo, neistinito, odvratno i ru\u017eno. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Uroniti u cjelinu svijeta i \u010duti ga i vidjeti kao neponovljiv harmoni\u010dni original<\/strong><\/p>\n

Za uranjanje u svijet ili istinsko snala\u017eenje u njemu kao bivstvovanje, a ne kao posjedovanje, va\u017eno je biti prirodan i budan.<\/em> Pratiti sebe svakog trenutka i budno\u0161\u0107u izbje\u0107i sve zamke koje nam na\u0161a tehni\u010dka ili komunikacijska pomagala, na\u0161i produ\u017eeci i na\u0161e ‘mehani\u010dke \u0161take’ za \u010dula stvaraju pa svijet ne ispunjavamo osobnom ponizno\u0161\u0107u i svestrano\u0161\u0107u niti nas same taj prekrasni originalni svijet zapljuskuje i dodiruje na na\u010din ljubavi i svepro\u017eimanja. Ve\u0107ina misti\u010dnih iskustava i naukovanja, kao i praksi i vje\u0161tina, zahtijevaju istovremenu budnost i uma i srca.<\/em> U sufizmu posebno. Otud i poseban termin ‘sr\u010dani um’, ‘sr\u010dani vid’, ‘sr\u010dana spoznaja’ kao vi\u0161a spoznaja od samo umske, razumske ili racionalne. Dugo za ovu stavku nije bilo, nazovimo ga tako, digitalnog kao racionalnog dokaza. Godine 1991. znanstvenici su ustanovili da svako ljudsko srce ima 40 hiljada \u0107elija i<\/em> to specijalnih \u0107elija koje stvaraju neuronsku mre\u017eu<\/em>. One su poput mo\u017edanih, ali nisu mo\u017edane ve\u0107 su upravo u srcu. Nazivaju ih mali mozak u srcu<\/em>. Ove \u0107elije misle neovisno o mozgu, one osje\u0107aju i pamte neovisno o mozgu. Zna\u010di, svako iskustvo se registrira na dva mjesta, u umu i u srcu. Pogledati sjajan prilog o navedenoj temi.<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U sufizmu, islamskom misticizmu, kao i svim sli\u010dnim misti\u010dnim u\u010denjima, smatra se da je umije\u0107e slu\u0161anja<\/em> posebna osobenost sufija\/mistika. Ponavljaju kako je za valjano govorenje<\/em> potrebno dobro slu\u0161anje.<\/em> Mnogi koji nose teret znanja njime se i ne okoriste jer imaju teret no\u0161enja znanja, a nedostaju im spoznajne mo\u0107i stvarnih istina. <\/p>\n

Treba znati da je ispravno slu\u0161anje osobenost \u017eivih, jer se mrtvi <\/em>ili mrtva znanja<\/em> ne mogu dozvati. Za njih je va\u017eno ovo razlikovanje spoznaje umom i spoznaje srcem. Kako tvrdi ovaj najnoviji znanstveni dokaz o ‘malom mozgu u srcu’. Najva\u017enije slu\u0161anje je ‘uhom srca’ jer u iskustvu nastaju neizbrisivi originalni tragovi koji obujmljuju cjelinu bi\u0107a poput krvotoka koji obujmljuje svaku venu, \u017eilu, organ, \u0107eliju. Uho srca svjedo\u010di cjelinu, obujmljuju\u0107e prima zvukovlje i stapaju\u0107i se s njima pamti i djeluje po prirodnim principima. Takvim srcem kao sredi\u0161tem bi\u0107a nastaje vi\u0111enje stvari onakvih kakve jesu, uistinu i stvarno. Mudri su, poput D\u017eelaludina Rumija u poznatom spjevu ‘Mesnevija’, naveli primjer dobrog slu\u0161atelja<\/em> kao primjer sjemenki <\/em>koje su sa dlana prosute na zemlju. Ne\u0161to \u0107e zrnevlja pasti na plodno, ne\u0161to \u0107e pokljucati ptice, ne\u0161to \u0107e zapasti u korov. Samo \u0107e zrnevlje s plodnog tla izrasti u zdravu biljku, i to \u0107e biti biljka mudrosti.<\/em> Sva ostala zrna \u0107e propasti, \u0161to strunuv\u0161i, \u0161to osu\u0161iv\u0161i se. Sjemenke su kod Rumija promatrane kao sjeme rasta, sjeme znanja, sjeme dosezanja plodova, originalnih i plodnih. Tako pravo slu\u0161anje ostvaruje ulogu kod dobrih slu\u0161atelja. Ako je ‘slu\u0161anje srca’ toliko uzvi\u0161eno, onda \u0107e svaka dlaka na \u010dovjeku sjati poput rajskog svjetlosnog \u010dovjeka potpunih vrlina, dakle, svaka dlaka \u0107e dobro i lijepo slu\u0161ati. Ispravnost slu\u0161anja vodi kvaliteti shva\u0107anja i spoznaje, a onda slijede prave rije\u010di \u2013 mudrosti koje svijet pou\u010davaju i svijet spa\u0161avaju. <\/p>\n

Filozof Rumi, poja\u0161njava \u0161ta je to mudrost<\/em> i koga krasi? Najprije, to su postojane individue. Koje mogu istrajati na te\u0161kim putevima. Koji nisu dominantni i nisu putevi privilegija. Danas bi to bili smjeli filozofi i mislioci, istra\u017eiva\u010di i znanstvenici koji nude alternative bez tra\u017eenja privilegija i koji su na neki na\u010din disidenti na djelu i praxisu.<\/em> Takvi slijede bo\u017eansku svjetiljku<\/em> u vremenima tmine, a slijediti je nije nimalo lako. Rumijev savjet je jednostavan \u2013 sagledaj po\u010detak i kraj, ne samo po\u010detak.<\/p>\n

‘Reci Musejlemi manje obijest ispoljavaj<\/p>\n

Ne budi obmanut po\u010detkom \u2013 konac gledaj!’<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dakle, baci pogled na posljedice. Ako i baca\u0161 pogled prema pro\u010deljima, politi\u010dkim poslovnim i inim, probaj vidjeti konac njihov, kraj njihov. Bolan zna biti kraj koji nije promi\u0161ljan na samome po\u010detku. <\/p>\n

‘Ne nastupaj kao vo\u0111a iz pohlepe za gomilanjem…’<\/p>\n

Upravo ovo gomilanje, ovi materijalni aspekti postojanja, pohlepa, zavist i ljubomora odmi\u010du nas od cilja i spoznaje kraja ili konca…Uistinu je, stoga, slijediti bo\u017eansku svjetiljku<\/em> u dana\u0161njici prete\u0161ko. To bi bio znak da se s dva oka<\/em> i s dva uha<\/em> svijet promatra i slu\u0161a. Po\u010desto se u savremenosti svijet i svijest gledaju samo jednim okom i slu\u0161aju samo jednim uhom. <\/p>\n

A ovi krasni organi dati su u paru, nimalo slu\u010dajno i nikako bez razloga…za spoznati kraj neophodno je koristiti, pored ostaloga, oba uha. Promi\u0161ljanje u ovom tekstu nas je dovelo do jasnog zaklju\u010dka: navedeno sempliranje<\/em> i digitalizacija<\/em> umanjuju ispravnost dobrog slu\u0161anja. <\/p>\n

Ukoliko iskustva ne budu imala sr\u010dane obujme, ukoliko nestanu sr\u010dani, dakle, plemeniti ljudi<\/em> oko nas i opstanu oni \u010dija je jedina refleksija samo usko racionalna i profitna, mnogo je pokazatelja da su suvremenija dru\u0161tva na tragu tih individua, nesumnjivo, prisutna dekadentna faza razvoja ljudskog dru\u0161tva kulminirat \u0107e eksplozijom ru\u0161ila\u010dkog, samodestruktivnog<\/em>, najprije moralnog a onda financijskog, zatim znanstvenog, psiholo\u0161kog i svakog drugog sloma svijeta. Bit \u0107e i ratova i kaosa. Kako dobro uo\u010dava autorica pro\u0161logodi\u0161njih filozofskih susreta Josipa Buba\u0161: „Ako tehnologiju uzmemo za jedini relevantan izvor spoznaje, ne su\u017eavamo li percepcijsko polje i mogu\u0107nost razumijevanja tijela i uma?“<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a svako je iskustvo najprije kulturalno. Pa mo\u017eda ovo na\u0161e doba i uistinu producira mrtvo mi\u0161ljenje.<\/em> Sporedno i nedjelatno mi\u0161ljenje\u2026U ovoj fazi na\u0161e savremenosti okru\u017eeni smo, ili bolje kazati, pristisnuti smo konceptom ‘tehnologijskog mi\u0161ljenja’ ili na\u010dina razmi\u0161ljanja, kako navodi autor u tekstu Sensorium McLuhanus, te nastavlja s dodatnim pitanjem, je li filozofija medija kadra promi\u0161ljati koliko je tehnologija unaprijedila ljudski \u017eivot u drugim aspektima, tj, onom vrijednosnom, eti\u010dkom i op\u0107enito oplemenjuju\u0107em smislu.<\/p>\n

I zvuk se tehnolo\u0161kim konceptom mi\u0161ljenja i transformacije do\u017eivljava, ne kao zvu\u010dna milozvu\u010dna simfonija, ve\u0107 kao sirovi materijal koji treba biti transformiran u \u0161to god po\u017eelimo. Ovdje se, pokatkad, \u010dini da je upravo digitalna tehnologija spram zvuka nadi\u0161la svaku drugu vrijednost, i njegovu toplotu, i milozvu\u010dje, i originalnost, i ljepotu, i ugodu koju stvarni prirodni kao originalni zvuk ozvu\u010duje, nudi, \u0161iri oko sebe. Lijepi prirodni zvukovi su poput prirode oki\u0107eni vibracijama, tonalitetom, visinom, nizinom, ritmom, frekvencijom, dakle, s tako mnogo \u010destica i parametara pri sebi, i svi oni pomije\u0161ani \u010dine sazvu\u010dje i sklad koju divna muzika prirode ili vode primjerice stvara\u2026I tu nema niti naglih skokova niti naglih padova, uo\u010dljive su samo nje\u017ene pravilnosti koje imaju tendencije stabilnosti i reda. Harmonije i sklada. I \u010dovjeku je potrebna stabilnost. I red. I harmonija, i sklad, i ritam i balans. Sve suprotno umara, razara, rasta\u010de. I na\u0161e psihofizi\u010dke reakcije \u010dak su uvjetovane harmonijom, skladom, lijepim blagim ritmom, ne kaosom, ne bukom, ne skokovito\u0161\u0107u. Kako to lijepo primje\u0107uje autor s pro\u0161logodi\u0161nje sesije FM u tekstu ‘Prostor aktivne imaginacije\/intuicije’ Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107: „Strojevi sve vi\u0161e zamjenjuju ljudski rad, a znanje sve vi\u0161e ostaje zapisano u algoritmima programa dok se k\u020fd \u010dovjeka gubi i nestaje. Proizvodi stroja su br\u017ei i jeftiniji, a rad majstora dugotrajan i skup. Nestankom struje nestaje i znanje ugra\u0111eno u algoritam programa, a nestankom ljudi koji istra\u017euju i grade rukama nestaje iskustvo i znanje \u010dovjeka.“<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Mo\u017eda je rije\u010d o nestajanju ljudi, ali te\u0161ko je prozrijeti iluziju \u010dak i kad je svevremena oko nas. Kako bi rekao Ralph Waldo Emerson, svijet pripada onima koji proniknu kroz njegovu iluziju, a moto je rada s pro\u0161logodi\u0161nje sesije, kako ve\u0107 rekosmo, u tekstu ‘Sensorium McLuhanus’\u2026<\/p>\n

U knjizi naslovljenoj ‘Kao ribe u vodi’, autorica Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, podsje\u0107aju\u0107i na dr. Siemiona, veli:<\/p>\n

„\u2026priroda ne emitira na odre\u0111enoj frekvenciji, ve\u0107 se razlijeva u boji i vremenu. Zato je, dodaje autorica, neponovljiva. Tehnologija se pona\u0161a druk\u010dije. Mo\u017ee sabiti elektromagnetsku energiju te tamo tra\u017eiti te specifi\u010dne znakove i obrasce koji se ponavljaju, a kojima priroda te\u017ei. Tra\u017eimo strukturu. To zna\u010di da tehnika i tehnologija u ljudskoj izvedbi uzimaju ili su kadri uzimati samo jedan od aspekata mnogostrukosti prirode koja se neprestano mijenja a istovremeno zadr\u017eava svoja primarna i gradivna svojstva.“<\/em><\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Odvi\u0161e sempliranja i odvi\u0161e digitalizacije neminovno vodi do gubitka originala informacije u slu\u0161nom polju, gubitka harmonije, kako smo ve\u0107 naglasili. Svijet uronjen u izra\u017eeno zvukovno filtriranje, kao falsificiranje izvornoga prirodnoga zvukovlja, jo\u0161 je udaljeniji od originala svih vrsta iz prirode i time od savr\u0161enstva Stvoritelja. Digitaliziranom sluhu i sempliranom uhu mogu\u0107e je podmetnuti svaki falsifikat za takozvani original. Srca \u0107e kao emocionalna sredi\u0161ta gubiti u\u0161i sluha i \u010dujnosti i tako \u0107e nestajati mogu\u0107nost istinske spoznaje<\/em> i spoznaje istine<\/em> u vrtlogu tehnolo\u0161kog preina\u010davanja putem nanotehnolo\u0161kih posredovanja<\/em> svake vrste (ona su na si\u0107u\u010dnom talasnom ili \u010dak energetskom nivou pa, stoga, obi\u010dnim \u010dulima neuo\u010dljiva), a ono najo\u010ditije pripada medijskom posredovanju. Ono je masovno, kontinuirano, sna\u017eno, sveprisutno i o\u0161te\u0107uju\u0107e po slu\u0161nost i aktivnu imaginaciju i kreaciju ljudskog roda u savremenosti.\u00a0 <\/p>\n

Ameri\u010dki profesor William Chittick u opusu posve\u0107enom sufizmu koji ispisuje posljednih godina, oslanjaju\u0107i se na velikog filozofa, mistika, \u0160emsa Tabrizija i dakako Rumija, njegovog najboljeg \u0111aka, preuzimaju\u0107i njegova pitanja o slu\u0161anju i u\u010denju koja glase: <\/p>\n

Za\u0161to prou\u010davate znanje radi ovozemaljskih zalogaja? Ovo u\u017ee slu\u017ei da ljudi iza\u0111u iz bunara, a ne da idu iz ovog bunara u onaj bunar. Morate se obavezati da znate ovo: ‘Ko sam ja? Koja sam ja supstanca? Za\u0161to sam do\u0161ao? Kuda idem? Odakle je moje porijeklo? \u0160ta ja radim u ovo vrijeme? Prema \u010demu sam okrenuo svoje lice?<\/em>’<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

daje ovovremene odgovore: <\/p>\n

Nema ni\u0161ta \u0161tetnije za dobrobit sopstva<\/strong> od ideje da znamo ko smo i da nam ne treba pomo\u0107, ili samo malo pomo\u0107i, ili samo pomo\u0107 imaginarnih ‘stru\u010dnjaka’ kako bismo doveli na\u0161e poslove u red. U sufijskoj literaturi to je fatalni nedostatak modernog svijeta. Moderna nauka, tehnologija i sve druge grane u\u010denja, da ne govorimo o politici, nisu ni\u0161ta drugo do neznanje o sopstvu koje se maskira u znanje.<\/strong> Poku\u0161aj da se svijet racionalizira i da ga koristimo za vlastitu korist osu\u0111eni su na propast, jer ne mo\u017eemo nikada znati gdje je na\u0161a korist. Ovo je krajnja ludost ‘rada na sebi’. Jedini na\u010din na koji se mo\u017eemo pretvarati da poznajemo sopstvo kako bismo pomogli sebi je da zakopamo la\u017eno znanje, pretvaraju\u0107i se da znamo ono \u0161to ne znamo i ne mo\u017eemo znati. Ljudi to \u010dine definiraju\u0107i sebe u ograni\u010denim terminima, tj biolo\u0161kim terminima, antropolo\u0161kim terminima, psiholo\u0161kim terminima, ideolo\u0161kim terminima, historijskim terminima, teolo\u0161kim terminima, islamisti\u010dkim terminima. Ovi neuspjeli poku\u0161aji razumijevanja sopstva uveliko doprinose obja\u0161njavanju krvoproli\u0107a u dvadesetom stolje\u0107u, do sada nevi\u0111enog u historiji \u010dovje\u010danstva’.<\/em> <\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Kakogod, najbolje je u\u010denje slu\u0161anjem. Sluh je iznimno vrijedan preduvjet u\u010denja i \u010duvanja nau\u010denoga. Ovo je va\u017eno za ljudski rod u svakom vremenu. Najbolje se u\u010di slu\u0161anjem u\u010ditelja i ponavljanjem za njim. Sve prapovijesti u \u010dinu stvaranja svih du\u0161a<\/em> ka\u017eu da ih je Stvoritelj po duhovnom stvaranju upitao: „Jesam li ja va\u0161 Gospodar?“, i one su uglas odgovorile: „Jesi, svjedo\u010dimo!“ U ovom epohalnom i najvi\u0161em egzistencijalnom dijalogu koji se u Kosmosu dogodio posebna pa\u017enja posve\u0107ena je slu\u0161anju. Da nije tog svojstva i mogu\u0107nosti, ne bi bilo umstvene razvojnosti ljudskoga roda. Du\u0161e ne bi mogle \u010duti <\/em>svoga Gospodara! U\u010denje slu\u0161anjem koje isklju\u010duje ovu nadnaravnost i osvjedo\u010denje nije potpuno u\u010denje. Ono je nalik onom zrnevlju koje se prosulo iz \u0161ake pa palo na kamen ili na korov te nije smoglo snage proklijati i za\u017eivjeti. <\/p>\n

Slu\u0161anje mnogo sempliranih i digitalnih tonova i zvukova osim \u0161to \u0107e se vremenom izgubiti, naprosto \u0107e se s nosa\u010da zvuka izlizati, tj. naprosto \u0107e se izbrisati sa nosa\u010da zvuka kako to ve\u0107 svjedo\u010dimo, smanjit \u0107e se ili dokinuti original. I to je svakako su\u017eeno ili ograni\u010deno slu\u0161anje. Ve\u0107 i na tehni\u010dkom planu. A pogotovo na zna\u010denjskom, semanti\u010dkom, smisaonom i prenesom polju. A kopije su svakako sve blje\u0111e i zapu\u0161tenije \u0161to ih je vi\u0161e izniklo na nosa\u010dima kopiranih tehni\u010dkih medija. <\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPogledati zanimljivu knjigu Fuada Mece pod nazivom Eko-aktivni stambeni urbanizam Kur\u2019anski dar \u010dovjeku i prirodi, Sarajevo 2023., Dobra knjiga, po\u010dev od strane 30 pa do 45.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbidem, 34 strana
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbidem, 34
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nU uvodu knjige Nelagode s medijima<\/em>, napisane i objavljene 2016. godine, autorica Fahira Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 spominje ovaj fenomen i u nastavku knjige dijelom se bavi pitanjem auditivnih ili slu\u0161nih medija. Pogledati od str. 7 do 47. Sarajevo, 2016., Dobra knjiga
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nKnjiga ili svete Knjige, primjerice Kur’an, to izrijekom zahtijevaju od homo sapiensa, ‘To su dokazi za ljude koji \u010duju’, sura Fussilet, 53 ajet, re\u010denica\u2026Chittick to u ve\u0107 navedenom djelu odli\u010dno ilustrira: „Ali kako Bog ka\u017ee ‘Budi!’ ne\u010demu \u0161to jo\u0161 ne postoji? Kratak odgovor glasi ovako: prije nego \u0161to stvari nastanu, one posjeduju odre\u0111eni na\u010din postojanja u riznicama nevidljivog svijeta \u2013 i ne postoji ni\u0161ta \u010dije riznice ne posjedujemo. Kad Bog ka\u017ee ‘Budi’ nekoj stvari iz ovih riznica, ona \u010duje<\/strong> Njegovu zapovijest i poslu\u0161a ju<\/strong>. Ona nastaje u svijetu, uspunjava funkciju za koju je stvorena i potom se ponovo vra\u0107a u nevidljivo carstvo. A Allahu se sve vra\u0107a\u2026“, W. Chittick, Uvod u sufizam<\/em>, str. 97.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nDigitalizacija spada u tzv. tre\u0107u industrijsku revoluciju, nakon one prve koja po\u010dinje oko 1784. s pojavom parnog stroja, skokovitim razvojem mehanike, upotrebom vodene pare koja je postojala kao va\u017ena dimenzija ljudskih dru\u0161tava oko stotinu godina; potom je tu druga industrijska revolucija koja po\u010dinje otrpilike 1870-tih godina s otkri\u0107em i primjenom elektri\u010dne energije gdje nastaju linijska proizvodnja, moderne tvornice, potom je ve\u0107 oko nas \u010detvrta industrijska revolucija koju u tekstu ne\u0107emo tretirati s umjetnog inteligencijom i tome pripadaju\u0107im otkri\u0107ima i upotrebama. Ova tre\u0107a industrijska revolucija postoji ili zasnovana je na manje-vi\u0161e tri va\u017ena zakona: Mooreov zakon \u2013 po kome se snaga udvostru\u010duju svaka 24 mjeseca (mada je to sad trostruko kra\u0107i interval), Metcalfeov zakon – po kojem vrijednost mre\u017ee raste s brojem njenih korisnika i Internetov zakon \u2013 vrijeme je stalno i traje non stop…
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttps:\/\/www.audiozone.cz\/recenze\/stoparuv-pruvodce-digitalnim-zvukem-1-dil-t18487.html<\/a>, posje\u0107eno, 25.4.2023. u 11,27 sati
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nNaravno da se gubitak zvu\u010dne informacije gubio i ranijim mehani\u010dkim nosiocima zvu\u010dnih poruka ili signala. Kao fonograf, gramofon, gdje je igla \u010ditala zvuk s ugra\u0111ene gramofonske plo\u010dne povr\u0161ine, bilo je tu iskrivljavanja zvuka, boje glasa, grebanja, \u0161i\u0161tanja zvuka, zvuk nije nakon nekoliko upotreba bio \u010dist kao originalni. Dijelovi gramofona su se tro\u0161ili, ruinirali, habali. I oti\u0161li skoro u zaborav. Ali se na to svjesno pristajalo i sa stajali\u0161ta producenta i recipijenata…Nije bilo iluzija da to nije tako. Mislim da sam Bog, Kreator svega \u017eeli da slu\u0161amo originale, ne da se uvla\u010dimo u kopije – kako bismo Ga ljep\u0161e spoznali i doku\u010dili. Kasetofon iz 70-tih godina 20. vijeka ve\u0107 naprednije zapisuje zvuk na namotanu, usku traku na kazeti s dvije strane. Princip rada je elektromagnet s A i B strane koja ot\u010ditava monografski fluks s trake. Ali svi ovi gubici originalnog analognog signala su bili vidljivi, nisu se skrivali<\/strong> i imali su rok trajanja. S digitalizacijom se \u017eeli ostvariti, mo\u017eda nesvjesno, la\u017eni univerzalni zvuk koji \u0107e odstupati od originala, ali \u0107e se u njega mo\u0107i nevidljivo dodavati ili oduzimati upravo prirodnosti ili originalnosti.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttp:\/\/eskola.hfd.hr\/pc kut\/tuzork\/<\/a>, Shanon Nyguistova teorema o sempliranju
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nAsocijacija na istoimenu knjigu autorice Fahire Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, \u2018\u017divot je ve\u0107i od svake obmane\u2019, iza\u0161le krajem 2022. godine u Sarajevu u izdanju Fakulteta politi\u010dkih nauka UNSA
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttps:\/\/www.instagram.com\/p\/CqWGxYyACk6\/ <\/a>
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPrema kazivanju Rumijeve ‘Mesnevije’ od 13. septembra\/rujna 2023. godine u Sarajevu, mesnevihan\/kaziva\u010d je hafiz Mehmed Karahod\u017eave\u0107 dugi niz godina, svake srijede nave\u010der. Poetska filozofija D\u017eelaludina Rumija kaziva se ovdje kontinuirano vi\u0161e od 260 godina…
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nBuba\u0161, Josipa, Tijelo i metafora mre\u017ee, The Body and the Network Metaphor, pogledati \u0161ire na linku https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/370907492_Tijelo_i_metafora_mrezeThe_Body_and_the_Network_Metaphor
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nKatu\u0161i\u0107 Kre\u0161imir, pogledati \u0161ire\u00a0 u tekstu https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/370961025_Prostor_aktivne_imaginacijeintuicijeA_Space_of_Active_ImaginationIntuition<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nPogledati u knjizi Fahire Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107 ‘Kao ribe u vodi’ u poglavlju Ka filozofiji medija ili kako opstati s medijima, Izdava\u010d Dobra knjiga Sarajevo, 2018. godina, po\u010dev od strane 29.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nWilliam Chitick, Uvod u sufizam, Biblioteka irfan i hikmet 20, Fondacija ‘Ba\u0161tina duhovnosti’, Mostar 2023., iz Uvoda i Predgovora bosanskom izdanju, stranica 7
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIbidem, stranica 67<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

C. Chittick, W. (2023), Uvod u sufizam<\/em>, Mostar, Fondacija ba\u0161tina duhovnosti, Biblioteka irfan i hikmet (prijevod na bosanski jezik Alena Demirovi\u0107)<\/p>\n

Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, F. (2016), Nelagode s medijima<\/em>, Sarajevo, Dobra knjiga<\/p>\n

Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, F. (2018), Kao ribe u vodi<\/em>, Sarajevo, Dobra knjiga<\/p>\n

Fejzi\u0107 \u010cengi\u0107, F. (2022), \u017divot je ve\u0107i od svake obmane<\/em>, Sarajevo, Fakultet politi\u010dkih nauka, UNSA<\/p>\n

Meco, H. F. (2023), Eko-aktivni stambeni urbanizam, Kur’anski dar \u010dovjeku<\/em>, Dobra knjiga, Sarajevo <\/p>\n

Suhrawardi, \u0161ejh \u0160. (2010), Znanje duhovno naprednih<\/em>, (Avariful mearif<\/em>, s arapskog Muamer Kodri\u0107) Sarajevo, Nak\u0161ibendijska tekija Mejta\u0161<\/p>\n

https:\/\/www.instagram.com\/p\/CqWGxYyACk6\/<\/a><\/p>\n

https:\/\/www.audiozone.cz\/recenze\/stoparuv-pruvodce-digitalnim-zvukem-1-dil-t18487.html<\/a><\/p>\n

http:\/\/eskola.hfd.hr\/pc kut\/tuzork\/<\/a>,<\/p>\n

https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/370907492_Tijelo_i_metafora_mrezeThe_Body_and_the_Network_Metaphor<\/a><\/p>\n

https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/370961025_Prostor_aktivne_imaginacijeintuicijeA_Space_of_Active_ImaginationIntuition<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Medias Refraction of Sound \u2013 the Strong Path to Wisdom<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

It should be known that correct listening is a characteristic of the living, because the dead or dead knowledge cannot be summoned. For them, this distinction between knowing with the mind and knowing with the heart is important. As this latest scientific evidence claims about the \u2018cerebellum in the heart\u2019. The most important listening is with the \u201eear of the heart\u201c because in the experience, indelible original traces are created that encompass the whole being, like the blood flow that encompasses every vein, vessel, organ, cell. The ear of the heart witnesses the whole, comprehensively receives sounds and, merging with them, remembers and acts according to correct principles. With such a heart as the center of being, seeing things as they are, truly and really, arises. The sages cited the example of listeners as an example of seeds that were spilled from the palm of the hand onto the ground. Some grains will fall on fertile soil, some will be pecked by birds, some will fall into weeds. Only the seed from the fertile soil will grow into a healthy plant, and it will be a plant of wisdom. All other grains will perish, as they crumble and dry out. This is how true listening plays a role in good listeners. If listening to the heart is so sublime, then every hair on a man of complete virtue will listen well and beautifully. The correctness of listening leads to the quality of understanding and cognition, and then the right words follow – wisdom that teaches the world and saves the world.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> listening, sound refraction, sampling, digitalization, wisdom.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  13(24)#2 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

\n
\nDOI 10.46640\/imr.13.24.2<\/a>
\nUDK 7.091:316.774
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 15.11.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Divna Vuksanovi\u0107 i Dragan \u0106alovi\u0107<\/span><\/p>\n

Fakultet dramskih umetnosti, Univerzitet umetnosti, Srbija
\nvuksanovic.divna@gmail.com<\/p>\n

\n Fakultet savremenih umetnosti
\n Svetozara Mileti\u0107a 12, Beograd, Srbija
\ncalovicdragan@gmail.com<\/p>\n

Digital Performances: a Problem-based Approach<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (336 KB), English, Str. 3967 – 3979
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Starting from Austin\u2019s theory of speech acts and the difference that is established at the meta-linguistic level between two types of utterance: performative and constative, the authors, from the point of view of media philosophy, claim that in the digital universe, where linguistic and every other expression is transposed by the media, every interaction, being a media creation and therefore without foundations in reality, is performative. Recognizing digitization, i.e. the actions and procedures that confirm it through interaction, as economically based and therefore the entire digital space as bound to the ruling capitalist socio-economic paradigm, the authors questioning whether is enough to claim that the performativity of digital devices and algorithmic structure represent, without distinction, a necessary and sufficient condition for overall digital performativity? That is, if all interactions in the digital world were reduced exclusively to logical operations, there would be no \u201csymbolic surplus\u201d that makes language to be a language and art to be an art, regardless of their material basis. The authors conclude that digital culture establishes a new dystopian line of cultural development, which (in the considered case) finds its manifestation in digital performances. Mentioned form has its origin in a particular software culture as an anti-cultural deviation of digital culture. Digital performances, viewed from that point, are understood as non-performances, or entities that exist only in their connection to performances, which, again, can never become.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> art, digital culture, digital performance, digitization, media philosophy, new media, software culture.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Performance, as a phenomenon, seems to be as old as human communities. It revolves around the spontaneous gatherings and various (cultural) practices of indigenous communities. While some of these practices endure to this day (conversations, communal walks, etc.), others have been supplanted by newer ones (listening to music, going to cinemas and parties, watching television, engaging in digital interactions). Contemporary so-called “digital communities” whether they comprise ‘emigrants’ (Digital Immigrants) or “natives” (Digital Natives) (Prensky 2001), conduct their activities within the artificially constructed realm of digital media. Consequently, the entire digital culture aligns with digital practices, which can be examined either as distinct entities, compared to traditional culture, or within a relatively autonomous framework of interpretation.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

In contrast to performance in previous eras, largely synonymous with the performing arts, today’s era is characterized by the migration of numerous forms and contents from the physical to the digital realm (Baudrillard), performance becomes essential, and sometimes the primary practice\u00a0 within media and new media culture. What exactly do we, as media philosophers, actually mean by that? To address this question at least partially, it is necessary to recall a particular event, that is, a kind of “philosophical revolutionolution” (van Oort 1996-1997).<\/p>\n

In our current context of exposition, the reference is primarily directed towards the foundational linguistic aspects of performance; the contemporary understanding of performance is closely linked to Austin’s theory of speech acts,\u00a0 and the distinction established at the meta-linguistic level between two types of statements: performative and constative. This retrospective, first of all to what is known as the\u00a0 “language revolution” (Rorty) – a precursor both chronologically and logically to the media revolution and prepared it for further refinement and paved the way for performances intertwined with artificial intelligence and mutual machine mediation and interaction, for example, is crucial in illustrating the “change of ontology”, encompassing both the interpretation and establishment of new forms of “reality” in our era.<\/p>\n

The aforementioned Austin’s distinction, which views certain speech acts as statements about the world, and others as self-referential and even autonomous concerning linguistic, and even any other reality, and finally, in relation to the question of truth, is relevant to understandings of performance in the digital space, since they are, by assumption, performative. Therefore, in the digital universe, where language and every other expression is transposed by the media, and it is not exclusively a mechanical mediation, as one might initially think, every interaction is, in fact, performative since, quite literally, as a media creation, it cannot have a counterpart in reality. Thus, simultaneously, Baudrillard’s defined simulacrum<\/em> is explained – as a sign without a referent, which at the same time means the abandonment of truth from the circular procedures of simulations and simulacrums.<\/p>\n

Although not directly refer to language and aesthetics, but rather on concepts related to identity (gender) phenomena, as Erika Fischer-Lichte (Fisher-Lichte) claims in the book The Transformative Power of Performance: A New Aesthetics referencing the phenomenological interpretations of Judith Butler, the publication underscores the significance of the American author’s comprehension, and elaborates in detail the terms ‘performative’ and ‘performance’ (Fisher-Lchte 2008: 25-37), and highlighting the similarities and differences between Austin’s understanding of the performative (in its primarily linguistic use) and the same term employed by Butler in understanding identity within the framework of a “cultural philosophy” (Fisher-Lichte 2008: 26).<\/p>\n

Further analyzing Butler’s essay titled: “Performative Acts and Gender Constitution: An Essay in Phenomenology and Feminist Theory”, Fischer-Lichte emphasizes the importance of bodily acts which, according to Butler, those performative acts that constitute gender and all other identities (Fisher-Lichte 2008: 27); these acts are characterized by two features – “dramaticness” and “non-referentiality” (Fisher-Lichte 2008: 27). The property of non-referentiality is, particularly interesting and instructive for us, because it is also the basis (following Baudrillard’s direction in defining the simulacrum) of the interpretation of digital, as a materialistic culture. Fischer-Lichte asserts that the differences between Austin’s definition of speech acts and Judith Butler’s corporeal (gender) performativity are actually subtle, with the emphasis on corporeality rather than language, rendering Butler’s theory more applicable and bringing it closer to common practices and understandings (Fischer-Lichte 2008: 27).<\/p>\n

But do linguistic, logical, “bodily” and procedural practices, which are performed in the digital environment, correspond to traditional, that is, to those modern concepts of praxis, understood in the range from Aristotle (Aristoteles) through Marx (Marx) , Habermas, all the way to Freire, for whom practice entails action within a reflexive community; moreover, it includes all activities that are in a critical relationship with reality, and are therefore effective.<\/p>\n

At first glance, one would say that today’s understanding of the user’s practice, realized in the digital space, does not align with any of the aforementioned paradigms – neither interaction has ethical, nor even political characteristics in the earlier sense of the word (although contemporary discourse often discusses political activism on the Internet and in the so-called social media), and not even cultural, if the scope of the concept of culture does not include literally everything that exists. Furthermore, contrary to both\u00a0 ancient Greek and Habermasian ideals, theory and practice today are by no means unified; numerous interactions on the Internet, in fact, are devoid of the user’s awareness, and unfolding “spontaneously”or almost automatically. Consequently, it appears that the foundation of digitization, and the actions and procedures that confirm it through interaction, is exclusively economic in nature, and therefore, the entire digital sphere appears tightly bound to the prevailing capitalist socio-economic paradigm.<\/p>\n

What kind of sociality is this, and does it possess the characteristics of culture, i.e. of such behavior within digital community\/communities that could be deemed part of contemporary culture? Undoubtedly, a number of media theorists believe that in the Internet environment, by analogy with the physical world, both culture and customs (manifestations representing cultural practices on the Internet), as well as artistic projects, which most often fall under the definition – digital art, are realized (performances). Consequently, we need to explore the concept of digital culture and its relationship to performance.<\/p>\n

First and foremost, it should be noted that theoretical reflection, on the one hand, and performances, on the other hand, historically speaking, have something in common – and that is dialogue. Namely, poetic, musical and dramatic performances (especially tragedies), as well as Socratic dialogues, form the foundation of European culture. It’s understood, of course, that dance culture exists outside of this cultural research paradigm. However, cultural performances, in addition to the aforementioned artistic and discursive ones, can be interprete much more broadly, whether it involves a return to rituals from the pre-antique era, or a spatial expansion of action to the area of the East – Asian theater, Eastern rituals and festivities (Fischer-Lichte , 2014: 113-140). In any case, the thin thread separating cultural from early artistic (theatrical) practices shows their distinction, which is historical in its character, where cultural practices are, in all likelihood, both temporally and logically older than artistic ones, and indeed precede them.<\/p>\n

In other words, cultural practices not only precede artistic practices, they are also the foundation of performativity, which only much later extended to language, understood in the narrower sense of the term, as well as discursive dialogic forms of expression. Moreover, cultural practices recognized as foundational activities of ancient communities, including theater ones, primarily rely on non-verbal communication, which is form of interaction, it differs from dialogue, a concept typically emphasized in more mature and developed Eurocentric formed cultures. Furthermore, as Erika Fischer-Lichte emphasizes in her book Theater and Performance Studies, everything that has the characteristics of performativity, i.e. performance, does not necessarily belong to theater, even when it contains elements that are typical for the theater (actor, stage and audience); for example, it refers to Brecht’s “street scenes”, which resemble events from everyday life. (Fischer-Lichte, 2014: 181). <\/p>\n

Overall, performance is present in all cultures; at first they were cultural, then artistic (theatrical) and linguistic performances. In recent times, there is more and more talk about digital performances, that is, about such activities that are realized in the digital space and have the characteristics of perforatormativity.<\/p>\n

In the digital horizon of performance, dialogue has certainly been replaced by interaction, which we do not consider an essential supstitucijom.<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 In addition, the question arises whether dialogue as such is a desirable social practice, if it does not carry a critical, i.e. self-critical, potential. For example, the Freire Institute, which educates students in accordance with the author’s attitude towards contemporary pedagogy (which is also one of the forms of social practice important to us), with special emphasis on poor and oppressed citizens, the concept of praxis, following Freiore’s glossary, determines with regard to the dialogue, but also the actions resulting from it, which are based on a critical attitude towards reality.<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

In essence, dialogue, facilitated by critical thinking, should transform practice, which, in that case, is equated with problematic thinking within dialogue, and with the practical outcomes of those reflections, empowering consciousness to enact change upon reality through its activities. Therefore, according to these statements, and in the spirit of Freire’s understanding, it is not enough for people to come together and talk for the purpose of acquiring knowledge about their social reality. Instead, individuals must collectively engage in action upon their environment, not only to critically reflect on reality but also to effect substantial change in order not only to critically reflect on reality, but also to significantly change it, and through further action and critical reflection. <\/p>\n

And to summarize in the spirit of the ideas of media philosophy that we represent here. Judging by the previous observations, performances in digital media can have, in addition to language, cultural and artistic features, but they are not in any way compatible with dialogic forms of communication. At first glance, it is a paradox that arises from the fact that the performativity of the language used in digital media misses the dialogue, even though it is about activities that are basically related to language and its phenomena. Here, of course, it is not a question of some kind of misuse of language that does not lead to dialogue, but, in the best case, there is a technically mediated monologue between the two, which represents the exchange of user activities in digital media. Then, by itself, communication in digital communities is considered a form of digital culture, which, in a special way (at least conceptually and terminologically), maintains ties with culture in the traditional sense of the word. And, finally, what kind of culture is it, apart from the fact that it is media-mediated, that is, “digitalized”, and what are the elements of performance in it that make it special? <\/p>\n

In essence, it could be argued that all activities within a digitally defined framework of interaction constitute aspects of culture. Especially if it is perceived as the entirety of human achievements in reality. Furthermore, it prompts the question of whether all these activities are performative, and what distinguishes digital performativity from performance within the realm explored by performance studies.<\/p>\n

One of the more extreme interpretations refers to the performativity that we supposedly find within digital media, and which presupposes completely new forms of internal action (the so-called intra-activity), and that between the so-called agents (whether they are of human or machine origin), and on the basis of epistemological and ontological assumptions, the so-called New Materialism (New Materialism), whereby every “turn” (linguistic, cultural, etc.), historically observed, ends with the return of “matter to matter” (Barad 2003). In this context, we are talking about the so-called posthumanist performativity. In the spirit of performativity considered in this way, all digital cultures would be seen as performative, since they are basically based on digital technology, which certainly offers new possibilities for performative practices and interventions. But can performativity, in all its heterogeneous dimensions, without bypassing the action of agents, be solely reduced to the simple material basis of the digital space and the agents that confirm it? In this sense, is it enough to claim that the performativity of digital devices and algorithmic organization represent a necessary and sufficient condition for overall digital performativity, without distinction?<\/p>\n

If things were viewed that way, every action in the digital space, regardless of its origin and purpose, would be performative by definition, and such activities (be they economic, political, cultural or artistic) would not be mutually exclusive, since is the medium itself, as a subject – the digital one, that is, in the last instance – the material one. Then the identity formula would read: A=A; it would be equal to the logical one, i.e. empty identity, and would not say anything about the cultural and artistic moment of interaction, which is what we care about in this text. Therefore, considered in a vulgar-materialist manner \u2013 where anything digital and material, and at the same time performative – is the so-called. digital culture, which mediates a “return to matter”, would be a mere hypostasis of a material world that mediates and interacts from the inside (technically).<\/p>\n

Indeed, reducing all interactions in the digital realm exclusively to logical identity operations, would eliminate the “symbolic excess” that makes language language and art art, regardless of their material basis. Because, if the various interactions in the digital medium were to differ only in terms of genre, but not structurally, then any differentiation would merely be a matter of convention; and political discourse, for example, could be uncritically equated with artistic expression , and economic activities, with cultural or social discourse, since it is always a digital interactive performative space. Hence, any practice in digital media would grounded in identity-based operations, it would always confirm the same, matter as space, regardless of the “mode” of performance.<\/p>\n

In the narrower sense, digital identity would represent “a set of information about an individual, organization or electronic device that exists online” (https:\/\/www.techtarget.com\/whatis\/definition\/digital-identity). This encompasses patterns of information use, which can be “read” as performative, and are grounded in the body of information, i.e. matter. When considering identity in this context, it becomes evident that it is not merely comprised of empty transactions, and if it can be observed, not only in space, but also in time, then in that time mediation can be shown as the same, but also as different, and thus identity\/identities they can manifest in different ways in time. By introducing a temporal component into body-spatial identities, they become, instead of tatutological (which are constantly repeated, pointing to the same), dialectical in nature.<\/p>\n

Art, according to our understanding, uses the digital space not only as a “material” basis (infrastructure) of its activity, similar to all other interactions but also in the context of permeation with the material, which at the same time implies a potential challenge (art is something more), it potentially builds and\/or emancipates another reality and value (which is not necessarily profitable): it emerges from\u00a0 the relationship with the digital, and should do something different, omething other. Although digital art, as Erika Fischer-Lichte claims,t “destabilizes the aesthetic form of the work of art” (Fischer-Lichte 2008: 75), it remains in the realm of the material, as a particular form of materialization (“performance”). Of course, it also raises the question of the “compatibility” of the work of art, considered in the traditional conceptions, with the “materiality” of the performance (Fischer-Lichte 2008: 75). However, such (dematerialized, in the sense of “work”) art (whose foundation is digital technology) can also “produce” something non-identical, as Theodor Adorno would suggest.\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

If, namely, all digital cultures are, in principle, performative, their artistic value cannot simply be equated with ordinary performativity (since, supposedly, everything that is digital is performative), i.e. – it cannot be reduced exclusively to performativity, in that case there would be no difference compared to other interactions in the digital space. Dialectical mediation and struggle, in the case of art, take place in the relationship between medium (technology) and the art itself (technique \/ devoid of “aura”, material), whereby art rests on the logic of language games, but that logic, if it is to truly be considered art, overcomes it through dialectics. Hence, art should be something more than artificial intelligence and algorithmically organized digital space. Even when completely desauratized (a replica of Benjamin’s “Work of Art in the Era of Technical Reproducibility”\/”Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reproduzierbarkeit”\/), it actually denies its technologically generated essence, as one of the possible material worlds of production, and through that moment of non-identity with the actualized world of the capitalist mode of production and the same rationality, as well as the relationship to itself, its own history and the aesthetic categories that confirm it, it persists as a difference – therefore, art. <\/p>\n

But for the sake of further understanding of the relationship between digital performances and art, it is necessary to dwell a little more on the aforementioned Benjamin’s text, especially in terms of his prognostic announcement of a turn in the change of the further development of art. The development of reproduction techniques, at the turn from the nineteenth to the twentieth century, signaled a profound shift in production relations,, which, it seems, experienced its full affirmation with the rise of digital technologies. Such relationships, as he observed, have encroached upon art itself. However, the observed changes, despite the radical change in artistic practice, do not yet lead to its end in Benjamin’s reading. Nevertheless, it seems that approximately a century after the publication of this text, we are witnessing the entry of the process of transformation into a new phase, caused by changes in the field of technology. Digital performances, although supposedly cultural within the the context of digital culture’s development, challenge their own cultural significance by abolishing traditional references that define culture. It is a change that literally takes place on the level of language, which is why the insistence on distinguishing between digital performances and art is not only necessary for the sake of understanding art itself, in the conditions of the development of digital reproducibility techniques, but also for defending culture rooted in humane assumptions.\u00a0 <\/p>\n

We recognize the implosion of language, the result of which is the affirmation of the code, as one of the central consequences of the transformation of technique. Understood in the ancient Greek understanding of the term as man’s ability, but also the knowledge to act in the world, technique necessarily presupposes a linguistic foundation. The entire historical development of technology ran parallel to the evolution of natural language, forming an inseparable relationship. By abandoning this connection, thanks to the change in production conditions, the technique is entering a post-historical development phase. This is no longer about understanding the avant-garde as software (cf. Manovich \/Manovich\/), but software culture as a new avant-garde.<\/p>\n

The performativity of digital culture, in this sense, at the same time maintains and breaks ties with the historical performative, making it simultaneously present and absent. For a more complete understanding of the initiated changes, it is necessary to introduce a conceptual distinction between digitally mediated performances, digitized performances <\/em>and digital performances<\/em>.<\/p>\n

Digitally mediated performances<\/em> will be considered the realization of digital records of performances in the traditional sense of the term. Here, therefore, we are not talking about a performance that uses digital technologies in its realization, although it may refer to them on a theoretical-poetic level, or rely on them in any way at the media level. In a narrower sense, these performances could be seen as digital records, or documents, but not as performances themselves. Despite this, applying Benjamin’s argumentation about the independence of technical reproduction, in this case too we can observe a certain independence thanks to which these kind of copies change their status.<\/p>\n

The development of digital culture intensified the process of separating the copy from the original, which began with the appearance of technical reproductions (cf. Benjamin, Vuksanovi\u0107, \u0106alovi\u0107). The digital copy not only introduces the origin into new circumstances, allowing its further transformations, but at the same time becomes a performable product of digital culture. This separation is part of wider socio-historical movements by which digital culture establishes itself as independent. Throughout history, special cultural practices and related technologies have appeared as agents of cultural development, without fear that, despite possible changes in the flow, they could threaten it. However, this is not the case with digital technologies. The development of the concept of posthumanism has shifted the paradigm of cultural development, opening up the possibility of its movement independent of the connection with human civilization. The concept of culture itself, which was traditionally not possible to connect with other species, is undergoing a transformation, expanding its content to the action of the so-called. intelligent systems. The visions of posthumanism, although they do not encompass digital culture entirely, open the way for a new development that dominates of human-centric culture. The world of digital culture, therefore, is not merely a segment of broader cultural movements, but (through the establishment of software culture) also the origin of their alternative.<\/p>\n

A digitized copy of a performance, traditionally understood, thus does not exclusively represent a document, or its image<\/em>, but at the same time the performance itself. It is a special digital event that, within the framework of digital culture, should be understood as a performance at the level of data exchange. The original performance was not completely abolished by this, but it was reduced to the level of referential. It becomes a concept that, thanks to linguistic action, is introduced into the context of digital culture, thus forming part of a new semiological system.<\/p>\n

Digitized performances, unlike those mentioned above, are already linked to digital culture by their origin. They arise as part of new appropriations of technological practices, but without abandoning the vision of humane cultural development. Throughout history, the emergence of new technologies was accompanied by socio-historical changes that outlined new trends in civilization. As these technological changes did not arise outside of society and social needs, their mutual influence remained inextricable. And since technological development was a part of wider social movements, it was understandable that certain achievements widened their field of acceptance, including cultural practices. Digitized performances are part of the tradition that arose from this expansion, stemming from the exploration of the expressive possibilities inherent in new technologies and their theoretical-poetic potential. The expansion of the media field for artistic and cultural expression, in addition, represents one of the central features of cultural development (remember, for example, the appearance of the potter’s wheel, the technique of casting bronze, the development of printing, etc.) whose dynamics especially intensified from the middle of the nineteenth century, including and appropriation of digital technologies as a medium of artistic creation (\u0106alovi\u0107).<\/p>\n

Digitized performances thus continue a historical concept thanks to which new media and forms of creative expression entered the world of art. Digitized performances, as performances extended by digital technologies, including here any performance based on human action, which takes digital technologies as the medium of its own realization, in this sense, although technologically new, remain fundamentally traditional on a conceptual level. Such cultural and artistic practices remain firmly on the side of (humane) cultural development, expanding expressive means with the potentials opened by new technological development, without the danger that the field of culture itself could be destabilized.<\/p>\n

Contrary to these tendencies, digital culture establishes a new dystopian line of development, which in terms of performativity finds its manifestation in digital performances. It is about a form that finds its origin in a particular software culture as an anti-cultural deviation of digital culture. Unlike digital culture, which still remains at the level of assumptions of human cultural development, software culture is based on the vision of creative software, which abolishes the very concept of culture in its traditional definition. Digital performances, in this sense, arise as software-initiated anti-cultural forms, that is, as performatives produced by software combinatorics, which would probably remain theoretically unnoticed if their appearance did not coincide with the spread of the ideology of posthumanism. Namely, it is a language-based performance that is autogenerated thanks to both linguistic and discursive transformations.<\/p>\n

Here, therefore, we are dealing with a semiotic phenomenon. To explain it, we must rely on the often neglected distinction between semiotics and semiology, where semiotics, as a general theory of signs, as opposed to semiology which focuses on the role and development of signs in a social context, extends its interest to the linguistic acts of artificial systems . Going further along this line, we can conceive of digital performance, in the narrower sense of the word, as a semiotic act initiated by inhuman action, which as such has significance only in harmonizing the work of artificial systems, but which cannot be attributed any cultural significance. But here we are talking about something else. Namely, what we encounter here is a transitional structure that leaves the field of semiotics and embraces the space of social action. However, precisely at that level, this semiotic act ceases to be that, growing into a secondary semiological statement, that is, in Barthes’ terms, a myth (Barthes). At this level, digital performance is and is not at the same time. It is irresistibly reminiscent of performance, but since it was created on the basis of the laws of combinatorics, its strength can still only be in mimicry.<\/p>\n

We could oppose the above-mentioned understanding with the counterargument that humane performances also presuppose the adoption of certain patterns, figures, conventions, etc., so they themselves are in many cases of combinatorial origin. Nevertheless, they carry a higher purpose, based on the intention to convey deeper emotional and meaningful layers through the material element, which are precisely the reason for the existence of the material element. Contrary to this, digital performances, deprived of the essence that every work of art necessarily includes, remain an end in themselves. Their only goal is to use the skill of combinatorial models to get as close as possible to the material level in order to be equal to it.<\/p>\n

We can really anticipate reaching this level of mimicry. Even at today’s level of development of digital technologies, it is not incredible to imagine the possibility that a software creation, on a material level, looks exactly as it would appear if it were the result of human creative work. Despite this, without penetrating to that higher level, i.e. without understanding the physical element only as a carrier of that essence for the sake of which its creation was initiated, such creations fail to rise to the level of performance itself, precisely because they remain outside the world of art.<\/p>\n

In this sense, digital performances can still only be understood as non-performances or entities that exist only in their connection with performances, which, again, can never become. They are not their negation, because they are not abolished by anything, but empty echoes that confirm their power. And at that level, our reading of digital performances begins by interpreting them as mythological structures. Following Barthes, digital performance could be understood as a mythological figure of software culture. At the level of its consumption, the absurdity of this phenomenon remains imperceptible, but it is the same with the figures of the bourgeois myth that Barthes talks about. However, at the level of his reading, a whole new world of meaning opens up for us. Digital performance thus becomes a clear indicator of the transformation of digital into software culture, which irresistibly resembles the former, and whose only meaning is to look exactly like something it is not.<\/p>\n

The emergence of such linguistic structures further brings us back to Baudrillard. Although his theory of the simulacrum has attracted a lot of academic attention, one dimension of his thinking seems to have remained insufficiently noticed. It is about the question of the reason for their appearance. Why is modern social development characterized by the intensification of simulacrums? In connection with this, we can follow up with the question where does the need for non-performances come from, and in general for software-initiated non-art? To answer this, we should return to Huxley’s observation that even at that time the consumption of art materials far exceeded the work of gifted artists. Bearing in mind such historical roots, it is not difficult to conclude that this is a consequence of the capture of the field of art by capitalist relations. The development of the consumer society, which emerged during the twentieth century on the assumptions of modern capitalism, brought an acceleration of the consumption of goods in all segments of social activity. Reality itself did not retreat from these processes, as Baudrillard points out, among other things, with his observations, but equally neither did art. The maintenance of these relations in their early stage of appearance could still be satisfied by the expansion of the market to the area of activity of non-talented artists – a phenomenon noted by Huxley – but for the further survival of the market growth, new solutions had to be found. With digital performance, which was visible even before the advent of artificial intelligence and creative software, a place was secured in a society based on market relations.<\/p>\n

Getting used to the simulation mechanisms in this sense was crucial. In conditions where economic growth implies the establishment of a market that greatly exceeds the realistic possibilities of its expansion, industrially produced surrogates, in the commodity sense, become identified with their models. However, this is no longer just about the increasing exposure to works of weak artistic value, but about replacing the need for an artistic impression – the sensory one. Digital performances, although devoid of an artistic dimension, can still have a sensory effect. Just like the works of nature, these can arouse different aesthetic feelings, while remaining very clearly demarcated from the world of art. Although devoid of any emotion, consciousness and even essential intelligence, they, like natural ones, can satisfy the need for a sensory impression, which, by all accounts, compared to the need for an artistic experience, is better adapted to the economy of the needs of current economic development.<\/p>\n

The question that inevitably arises in such circumstances is that of the future of art. In light of the intensification of consumer relations, will the need for art still exist, or will the world of art ultimately be equated with the world of sensuality? The current danger of digital performances being equated with artistic performances thus leads us to a much more serious doubt – whether in the conditions of future socio-economic relations, their development will finally give up any pretension of approaching the world of art, abolishing in that turn any need for artistic experience.<\/p>\n

Digital performances, in this sense, achieve their full transformation only within the boundaries of the ideology of transhumanism. Alienated by their nature, they provide sense impressions devoid of any higher purpose in their traditional understanding. Based as a reflection of software combinatorics, linguistically but not communicatively based, digital performances can still only cause fascination with combinatorics guided by statistical evaluation criteria. Their self-identity and service to the market, it seems, always already confirms this.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nWe previously wrote about this in detail in the chapter “Dialogue culture vs. interactive communications” in the book Philosophy of Media: Ontology, Aesthetics, Criticism<\/em>, so, for this reason, we will leave out a broader elaboration of the mentioned issue in our text (Vuksanovi\u0107 2007: p.113-127).<\/p>\n

<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\n„It is not enough for people to come together in dialogue in order to gain knowledge of their social reality.\u00a0 They must act together upon their environment in order critically to reflect upon their reality and so transform it through further action and critical reflection.“, “Concepts Used by Paulo Freire: Transformational educator, pedagogical thinker and radical practitioner”,\u00a0 29th November 2022, https:\/\/www.freire.org\/concepts-used-by-paulo-freire<\/a>
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

References:<\/strong><\/p>\n

Barad, K. (2003). „Posthumanist Performativity: Toward an Understanding of How Matter Comes to Matter”, u: Gender and Science: New Issues<\/em>, Vol. 28, No. 3, USA: The University of Chicago Press. <\/p>\n

Barthes, R. (1993). Mythologies<\/em>, London: Vintage Books.<\/p>\n

Benjamin, W. (1974). Essays<\/em>, Beograd: Nolit<\/p>\n

Concepts Used by Paulo Freire: Transformationaleducator, pedagogical thinker and radical practitioner<\/em>, 29th November 2022 , https:\/\/www.freire.org\/concepts-used-by-paulo-freire <\/p>\n

\u0106alovi\u0107, D. (2013). „Art in the cyber<\/em> environment“ , Philosophical research, , Vol. 2, No.33.<\/em> Zagreb: Hrvatsko filozofsko dru\u0161tvo.<\/p>\n

Fisher-Lichte, E. (2008).The Transformative Power of Performance: A new aesthetics<\/em>. USA and Canada: Routledge.<\/p>\n

Fisher-Lichte, E. (2014). The Routledge Introducton toTheatre and Performance Studes<\/em>. London and New York: Routledge.<\/p>\n

Lammin, H. \u00a017th December 2022, https:\/\/www.leoalmanac.org\/what-are-bob-and-alice-saying-miscommunication-and-intermediation-between-language-and-code-hannah-lammin\/ <\/p>\n

Manovi\u010d, L. „Avant-garde as software: from ‘new vision’ to new media“, (translated Tupanjac, Vladimir), Sretenovi\u0107, D. ed. (2001). Metamedia<\/em>, Beograd: Centar za savremenu umetnost<\/p>\n

Prensky, M. (2001). „Digital Natives, Digital Immigrants“, u: From On the Horizon, Vol. 9, No. 5. <\/em>MCB University Press.<\/p>\n

TechTarget 17th december 2022, „Digital identity“, https:\/\/www.techtarget.com\/whatis\/definition\/digital-identity<\/a><\/p>\n

Van Oort, R. (1996\/1997). „Performative-Constative Revisited: The Genetics of Austin’s Theory of Speech Acts“, u: Anthropoetics II no. 2 Fall<\/em>. California: UCLA’s first Open Access<\/a> journal.<\/p>\n

Vuksanovi\u0107, D. (2007). Media philosophy: Ontology, aesthetics, criticism<\/em>, Belgrade: Faculty of Dramatic Arts – Institute for Theater, Film, Radio and Television, \u010cigoja \u0160tampa.<\/p>\n

Vuksanovi\u0107, D., \u0106alovi\u0107, D. (2016), „The New Paradigm: Original and Copy in the Digital Age“, in: Proceedings of the Faculty of Dramatic Arts, <\/em>No. 29, Belgrade: Faculty of Dramatic Arts – Institute for Theater, Film, Radio and Television<\/p>\n

 <\/p>\n

Digitalna izvo\u0111enja: problemski pristup<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Polaze\u0107i od Austinove teorije govornih akata i razlike koja se na metajezi\u010dkom nivou uspostavlja izme\u0111u dve vrste iskaza: performativa i konstativa, autori sa stanovi\u0161ta filozofije medija iznose stav da je u digitalnom univerzumu, gdje se jezi\u010dki i svaki drugi izraz medijski transponira, svaka interakcija, ustvari, performativna, po\u0161to i doslovno, kao medijska tvorevina ne mo\u017ee imati podmet u stvarnosti. Krenuv\u0161i sa stanovi\u0161ta da je osnova digitaliziranja, odnosno radnji i postupaka koje ga interakcijom potvr\u0111uju, isklju\u010divo ekonomske prirode, pa je, stoga, dakle, cjelokupni digitalni prostor vezan za vladaju\u0107u kapitalisti\u010dku dru\u0161tveno-ekonomsku paradigmu, autori postavljaju pitanje je li u tom smislu dovoljno tvrditi da performativnost digitalnih ure\u0111aja i algoritamsko organiziranje predstavljaju nu\u017ean i dovoljan uvjet za sveukupnu digitalnu performativnost, bez razlike? Odnosno, ukoliko bi se sve interakcije u digitalnom svijetu svele isklju\u010dvio na logi\u010dke identitetske operacije, ne bi postojao \u201esimboli\u010dki vi\u0161ak\u201c koji jezik \u010dini jezikom, a umjetnost umjetno\u0161\u0107u, neovisno od njihove materijalne osnove. U tekstu se zaklju\u010duje da digitalna kultura uspostavlja jednu novu distopijsku liniju kulturalnog razvoja koja na planu performativnosti svoju manifestaciju dobija u digitalnim izvo\u0111enjima. Rije\u010d je o obliku koji ishodi\u0161te pronalazi u naro\u010ditoj softverskoj kulturi kao antikulturnoj devijaciji digitalne kulture. Digitalna izvo\u0111enja, na tom nivou promatrano, u tekstu su shva\u0107ena kao ne-izvo\u0111enja ili entiteti koji postoje tek u svojoj povezanosti sa izvo\u0111enjima, koja, opet, nikada ne mogu postati.
\n<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> digitalizacija, digitalna kultura, digitalno izvo\u0111enje, filozofija medija, novi mediji, softverska kultura, umjetnost.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  13(24)#3 2024 <\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

\n
\nDOI 10.46640\/imr.13.24.3<\/a>
\nUDK 366.636*Covid-19
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 17.12.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Karlo Kanajet<\/span><\/p>\n

Fakultet politi\u010dkih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatska
\n karlo.kanajet@fpzg.hr\n<\/p>\n

Characteristics of Croatian News Portals Reporting on the
COVID-19 Pandemic in 2020 in the Pre-crisis Period<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (503 KB), English, Str. 3981 – 4003
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Public health crisis provoked by the COVID-19 pandemic is the issue that marked 2020 the most from various angles, as well as the communication one. This paper examines media echo of COVID-19 pandemic crisis in pre-crisis time in Croatia, before the first registered case of the infection. The most important result of the performed research is that the media coverage of the analyzed news portals in critical period may be valued as credible because the media releases used multiple sources and the authorship was transparent. Group of actors that in pre-crisis gained the most visibility were politicians. Research also demonstrated that news portals emphasized numerical data concerning crisis in media releases, while explicitly marking the situation with the word \u2018crisis\u2019 did not occur in large-scale.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> crisis communication, pre-crisis, COVID-19, news portals, media credibility.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Introduction<\/strong><\/p>\n

The COVID-19 pandemic is the event that marked the year 2020 to the greatest extent in the world. At the beginning of the year, information began to arrive through the media about a previously unknown infectious disease that initially appeared in the city of Wuhan in the Chinese province of Hubei. One of the negative consequences of globalization processes manifested itself at the moment when the wave of new cases of infection began to spread unstoppably throughout the world at high speed. The first case of infection in Croatia was recorded on February 25, in a male person who was staying in Milan (Vrabec, 2020). After that event, the curve of the increase in the daily number of infected people in Croatia gradually increased, reaching double-digit, triple-digit, and even four-digit figures in the last quarter of the calendar period of 2020. However, it should be pointed out that there was a kind of „respite“ from the pandemic in Croatia, i.e. the drop in the number of infected people that occurred with the warmer weather, one of the factors that usually favors the reduction of the transmission of infectious diseases. That’s how Croatian Prime Minister Andrej Plenkovi\u0107 pointed out during the summer that „we defeated COVID-19 in the first wave“ (Vlada.gov.hr, 2020). Regardless of the real intensity of the health threat, which varied, as well as the population’s perception of it, the COVID-19 pandemic is a typical example of a crisis situation.<\/p>\n

In general, a crisis can be defined as an emerging risk, a phenomenon that has been known for a long time, or was not noticed and occurred suddenly (T\u00f6pfer, 2006, p. 353, quoted according to Tomi\u0107 and Milas, 2007, p. 140). There are many types of crises. One can talk about the difference between, for example, ecological and economic crises. Nevertheless, health crises are specific insofar as they affect the spectrum of occurrence associated with categories that, regardless of culture and heritage, are assigned the highest value – human life and health. Chen et al. (2004, p. 1984) point out that health-related risks threaten the development and security of countries. In other words, health is the base and necessary prerequisite for everything else. The crisis associated with the COVID-19 pandemic has, among other things, quite clearly demonstrated the devastating effect that the threat to health and related political moves have on the entire economy of the country, with a special emphasis on the hospitality sector.<\/p>\n

The paper analyzes the communication aspect of the crisis related to the COVID-19 pandemic. Many actors – politicians, scientists, health workers, businessmen and others – communicated about this crisis (and still do). In addition to the analysis of the direct channels available to them for the placement of certain messages, for example through press releases, the characteristics of the communication of these actors can also be read in an indirect way, through research that focuses on the media coverage of the topic. Analysis of media content can offer an answer to the question of which group of actors was the most represented in the media. Likewise, it is possible to bring crisis communication into relationship with journalistic ethics. Crisis situations, along with media content intended for children, are topics where the highest standards of journalistic calling are expected.<\/p>\n

The general liberalization of the availability of channels for broadcasting messages, along with numerous benefits, also brought risks of the spread of unverified information and hate speech and a kind of degradation of journalism – the issue of official licensing of persons who perform journalistic work becomes somewhat redundant in conditions where anyone who owns a mobile phone with internet access. According to research on media habits in the Republic of Croatia, the dominant medium is the Internet, which achieves even more than a double advantage compared to the medium that follows it, television (24sata and IPSOS, 2019, p. 7, cited according to Mu\u010dalo, 2020, p. 97) . The growing importance of the Internet as a means of disseminating information is greatly favored by technological progress that enables the appearance of new practical devices that have the ability to connect online. This paper focuses on news portals as the central place of information dissemination in the Internet space, whose importance in the media and advertising market, as well as in public relations, is recognized by Skoko and Vrdoljak (2018, p. 95). The paper investigates the characteristics of crisis communication in the case of the COVID-19 pandemic on Croatian news portals. The key questions on which attention is focused are which actors are the most represented in the media and to what extent news portals reflect the standards of credible journalism. The analysis is limited to the period that preceded the acute crisis, i.e. the first registered case of COVID-19 in Croatia.<\/p>\n

The paper commences by examining crisis communication as a multi-stage phenomenon. It is shown that most crises consist of several recognizable stages. The context of the crisis caused by the COVID-19 pandemic in 2020 is then described, after which the methodology used in the paper is explained. After that, the results of the conducted research are presented. The final part of the paper is the conclusion.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Crisis communication as a phase phenomenon<\/strong><\/p>\n

Crisis communication is classified in the field of topics studied by public relations. Plenkovi\u0107 (2015, p. 114) defines it as a process that deals with the collection of different types of data with the aim of planning strategic concepts in the domain of politics, economy, science, media and military, religious and sports issues. Coombs (2009) connects crisis communication with the response of management structures to the crisis. A crisis should be seen as the occurrence of conditions in which regular procedures are disrupted. Tomi\u0107 and Sapunar (2006, p. 298) point out that the areas most susceptible to crises are air and maritime transport, railways, chemical industry, nuclear power plants, oil refining and transportation, power plants, oil and gas pipelines, mining and construction. When any large-scale industry is mentioned, one of the first vivid associations is the production plant and the daily effort of workers performing physical tasks. They are used to the usual procedure that takes place almost automatically, without much room for creative breakthroughs. Such conditions are desirable because they ensure a satisfactory degree of predictability, however, a moment of inattention is enough and things can go in the wrong direction – human error can lead to an explosion that disrupts the routine of doing work. More importantly, the very lives of workers may be at risk.<\/p>\n

The crisis refers to the described situation. It is about a rupture that affects the previous rules. In the highly mediatized environment of the modern world, every such event usually attracts a lot of attention from journalists and other communicators. The aforementioned air transport illustrates this very well. Despite the repeated statistics that talk about automobiles as a riskier form of transport, airplanes are traditionally perceived as more dangerous for the reason that every airplane accident is, as a rule, a highly resonant case in the media that „breaks“ the rule that says that information in order to be valuable as news should to be geographically or locally relevant, so plane tragedies are reported regardless of the part of the world in which they occurred. \u0110uzel (2020) picks out the aviation industry as an area that is characterized by specific crisis communication. Regardless of the industry in question, today there are no stakeholders who can afford the luxury of ignoring media influence. In the modern world, the power of different media has reached the point where they can dictate trends and cause tectonic changes in politics and economics.<\/p>\n

„The media become direct initiators of social changes, but also participate in the structure of social power. This is manifested in the fact that modern technology has made it possible for part of the media to be freed from the control of the state and big capital, and thus freed media strive for social power, and direct this power mainly in relation to politics and politicians. This, as a result changes, i.e. weakens, the previously unquestioned model of parliamentary democracy , and the media are gaining more and more social power“ (Dul\u010di\u0107, 2014, p. 96).<\/p>\n

In the context of effective crisis communication, it is expedient to carry out thorough monitoring of the environment in order to spot and recognize in time all the forces that have the potential to initiate processes that will lead to problems – we are talking about -both immediate ones, which include direct threats to life and health, and “soft”, reputational risks for an organization. In crisis communication, it is strongly recommended to follow the media agenda as a source that brings useful information about trends in society, the most important topics and a type of perception. There are crises that cannot be qualified by that term until the moment the media announce them, that is, draw attention to a specific event. Such an understanding of crisis communication points to the fact that it is a layered phenomenon. Intuitively, one could assume that it only implies communication that takes place during the duration of the crisis, but this is approach is too limited.<\/p>\n

Coombs (2015) approaches the topic of crisis communication through a three-phase model. It distinguishes between the pre-crisis period, the crisis event and the post-crisis period. Sellnow and Seeger (2013, cited according to Obrovac Lipar, 2020) interpret that in the first phase there is recognition, creation of plans and anticipation of a bad event, the crisis event\u00a0 implies confrontation and quick reaction, while in the post-crisis period there is a kind of relaxation and attention is focused on returning to regular functioning. \u0110uzel (2020) also mentions communication before the accident, communication during the accident and communication after the accident, while Griffin (2018, cited according to Klepi\u0107, Lesko, Bo\u0161njak and Mabi\u0107, 2020) in the specific area of social networks in crisis circumstances uses the terms „prevention“, „intervention“ and „postvention“. Certain theories go in the direction of including two more phases. Thus, Bulaji\u0107 (2010, p. 87) talks about five stages of crisis: beginning, rise, peak, fall and end. For Fearn-Banks (2016, p. 4), the five stages of crisis are: detection, prevention and preparation, containment, recovery and learning. The last item is extremely important because it affects the adoption of forms that can prevent the appearance of a new crisis in the future, as well as improve the organization of work in general. To that extent, every crisis, in addition to being a threat, is also an opportunity for a breakthrough.<\/p>\n

It is obvious that crisis situations have their own genesis. Characteristic poorly set patterns, for example unclear procedures and inadequate communication of team members in an organization, can produce dramatic consequences at the most inconvenient moment with a domino effect. Although there are indeed crises that occur at high speed and unexpectedly, for example explosions and natural disasters such as earthquakes, a deeper examination of such events leads to the conclusion that many outcomes could have been more favorable if at least some neuralgic points had been noticed beforehand.<\/p>\n

The above is especially true in terms of information dissemination. In the light of the modern media environment characterized by communicators that multiply every day, the media’s responsibility to provide timely and verified information is increasing. The research in this paper deals with media reporting in the pre-crisis period, that is, the period before the escalation of the crisis. Coombs (2015, p. 10) points out that in crisis management at that stage it is important to identify warning signs and collect information related to them, which is then analyzed. In the case of the COVID-19 pandemic, a certain period of time passed from the appearance of the first news about the new infectious disease in China to the first registered case in Croatia. The news reported by the media was followed closely, initially to a lesser extent, and then increasingly so.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

The 2020 COVID-19 pandemic<\/strong><\/p>\n

News portal Jutarnji.hr<\/em> (2020) presents a chronology related to the beginning of the crisis in the case of the COVID-19 pandemic. On January 17, 2020, the Chinese authorities announced that the viral pneumonia that started in the city of Wuhan claimed another victim. The virus itself, which comes from the SARS (Severe Acute Respiratory Syndrome) family, was discovered a month earlier. A week later, China began measures to contain the spread of the disease, which also appeared in neighboring countries – Taiwan, the Philippines, Thailand, Japan, Singapore and South Korea. The first case of infection was also confirmed in the USA, and Chinese President Xi Jinping warned that the country is in a difficult situation because the epidemic is accelerating (Jutarnji.hr, 2020).<\/p>\n

Already in January, the World Health Organization declared an international public health threat, while in March cases of infection with the new disease were reported worldwide, which is why a global pandemic was declared (Grbe\u0161a, 2020, p. 57). The first registered case of infection with the virus in Croatia occurred on February 25 (Vrabec, 2020), and the pandemic soon became daily headline news in print media, radio, television and the Internet. As a result of the increase in the number of infected people, in order to prevent mass gatherings of people, there were restrictions on a whole range of activities and gradually, as in many other countries, „closures“ and the transition to a „quarantine“ way of life.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Methodology<\/strong><\/p>\n

The aim of the paper is to examine the characteristics of reporting by Croatian news<\/em> portals about the COVID-19 pandemic in 2020 in the pre-crisis period, before the first registered case of infection in Croatia. Although the pandemic was officially declared in March, i.e. after the appearance of the first case of infection in Croatia, this term is used in the paper to describe the crisis, for the reason that it precisely defines the type of public health threat in question and in whose genesis, looking retrospectively, the pre-crisis and acute phase can be clearly identified. The research questions that are the focus of the work are:<\/p>\n

1. How was the coverage of the COVID-19 pandemic in 2020 on the news<\/em> portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr<\/em> during the pre-crisis period?<\/p>\n

2. During the pre-crisis period, which group of actors were the most represented in the reporting of the news<\/em> portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr<\/em> on the COVID-19 pandemic in 2020?<\/p>\n

3. To what extent did the news<\/em> portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr<\/em> in reporting on the COVID-19 pandemic in 2020 in the pre-crisis period insist on labeling the situation as a crisis?<\/p>\n

In the challenging times of the crisis, the role of ethical media reporting is further emphasized. Vilovi\u0107 (2003, p. 963) sees responsibility as the basis of the ethics of journalistic profession. Elementary ethical standards of quality journalism include signing the published content, as well as citing sources. In addition, it is extremely important to ensure the greatest possible degree of objectivity through pluralism, i.e. to approach the topic from different points of view. In crises, including the period before the actual escalation, the intensity of experiences increases, emotions are also present, and confrontations often occur between groups representing their interests. In a public health crisis such as a pandemic, three basic groups of actors can be identified: politicians, scientists and health professionals.<\/p>\n

In this paper, the term politicians is understood as government representatives such as prime ministers, presidents, ministers and mayors. Scientists represent people employed at various institutes and faculties, while the term health workers means doctors (including epidemiologists) and other medical personnel and hospital directors. The specific crisis related to the COVID-19 pandemic, in its later development, has given rise to another significant stakeholder group – businessmen dissatisfied with the restrictive measures that affect their business. Finally, understanding the seriousness of the situation is sometimes conditioned by an apparently prosaic category, language. The media has a responsibility to call a spade a spade, as renaming can in some cases be seen as a misleading strategy (Jugo, 2012, p. 196).<\/p>\n

The paper uses the quantitative-qualitative method of content analysis. According to Berelson (1952, cited in Dragojevi\u0107, Kani\u017eaj and \u017debec, 2004, p. 99), content analysis is a „research technique of objective, systematic and quantitative description of the manifest content of means of communication“. It is a method that is used to determine the relevant features of a media text by collecting numerical indicators related to the analyzed material, and in addition to examining the most important qualitative determinants that can be used to draw valid conclusions. The unit of analysis is the media publication of the news portal. Each of the analyzed media publications was assessed against a re-defined matrix containing relevant categories that are important for the subject of the research. The news portals Ve\u010dernji.hr and Tportal.hr were selected for analysis, which in the critical period were among the most read in Croatia based on the number of „unique users“ (Rating.gemius.com, 2020). The algorithm of „unique users“ refers to „the number of individuals who visited a certain website during the analyzed period, regardless of the frequency of visits to that website, the number of devices, or cookies used, with which they visited that page or the duration of their visits“ (Skoko and Vrdoljak, 2018, p. 87). <\/p>\n

News<\/em> portal Ve\u010dernji.hr<\/em> recorded 1,860,268 „unique users“ in January 2020, and 1,807,321 in February of the same year. At the news<\/em> portal Tportal.hr<\/em>, 1,807,957 or 1,728,246 „unique users“ were recorded in the same time period. These are news<\/em> portals that bring relevant news from Croatia and the world every day and that are not owned by the same media entity, therefore they are guided by different editorial policies and attract an audience of various ideological values. The analysis includes publications found by searching for the keyword „coronavirus“, from January 1, 2020 until the publication reporting the first case of COVID-19 infection in Croatia on February 25. The sample consists of a total of 588 media announcements, 253 on the news <\/em>portal Ve\u010dernji.hr<\/em>, and 335 on the news<\/em> portal Tportal.hr<\/em>.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

The results<\/strong><\/p>\n

Credibility of the media<\/em><\/strong><\/p>\n

The information needs of the parties involved, as well as interested observers, in a crisis are twofold. Negative news traditionally generates more publicity. In human psychology, a known mechanism is present that directs attention towards\u00a0 situations that represent a change in the status quo<\/em>, the introduction of some new dynamics. Buri\u0107 (2009, p. 532) points out that events such as serious murders, crimes, violence, economic affairs and personal dramas of prominent individuals and suicides represent content that dominates the news. Journalists often deal with negative topics in a targeted manner according to the principle that the story is presented in sequels, which, in addition to showing fresh interesting elements, also means a greater chance that more readers, viewers and listeners will come into contact with the media release. On the other hand, the often invoked function of the media as a corrective in relation to other actors in times of crisis can be especially confirmed or denied.<\/p>\n

First of all, ethical and timely journalism is extremely important because people deal with a limited amount of information. In addition, contemporary trends that characterize the global media scene include fake news<\/em> phenomena that introduce uncertainty into categories such as truth, clarity, precision, groundedness, context and credibility. In unstable times, there is a logical and understandable need for an „information sanctuary“, a safe place where you can get valid data that determines opinions and behaviors.<\/p>\n

„It is crucial to properly inform people what exactly is happening so that they can understand the situation in which the role of the media, which has great power in informing and educating people, creating desirable attitudes and behaviors necessary in dealing with crisis situations and in promoting mental health, is extremely important“ ( Babi\u0107 and Babi\u0107, 2020, p. 26).<\/p>\n

Instead of the concept of ethical journalism, but by no means in conflict with it, this paper uses the concept of media credibility. The key principles of credibility, according to Gavranovi\u0107 (2009, p. 127), are transparency, truthfulness and authenticity. In the domain of journalism, transparency and authenticity imply the unequivocal possibility of establishing a correlation between the content presented and its authorship. Every media text intended for a wide audience is a type of individual and collective representation of journalists and their editorial staff. This should be especially taken into account in the current conditions of fragile intellectual property. The principle of truthfulness is somewhat more problematic because, as stated by Vreg (2007, p. 174), „the problem is not only in the interpretation and selection of journalists, but in the representation of reality and the social role of the media and journalists“. In other words, it is clear that the „raw“ data processed by the journalist, for example statistical indicators, must be true, but even their simple interpretation is subject to a certain amount of subjectivity. Therefore, more and more people are talking about honesty as a substitute for the hard-to-achieve ideal objectivity. Honesty is primarily reflected through balance in the sense of the opportunity for multiple sources to have the opportunity to achieve visibility in the final journalistic work that is marketed to the public.<\/p>\n

As for the authorship of media announcements, overall looking at the two news<\/em> portals analyzed (Figure 1), Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr,<\/em> it is evident that combined authorship dominates. This means that media releases are signed by the author, journalist and some other source, several journalists, or for example the editorial office and the news agency (Hina). In terms of frequency, they are followed by the signature of one journalist as the author of the agency announcement, while 51 media announcements are editorial. In the analyzed period, Ve\u010dernji.hr<\/em> had one media publication in which the authorship was not stated, and on the same news<\/em> portal, in one media publication, the Internet portal Poslovni.hr<\/em> was listed as the author.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 1. <\/strong>Authorship of a media publication on the news portals Ve\u010dernji.hr and Tportal.hr (N=588)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

In the case where one journalist is the author of the media announcement, certain differences can be observed between the analyzed news<\/em> portals. So Ve\u010dernji.hr<\/em> in all such media announcements, with one exception, uses a model according to which the journalist is signed with his full name and surname. On the other hand, on the news <\/em>portal Tportal.hr,<\/em> journalists sign with their initials (Figure 2).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 2. <\/strong>Signing of a journalist as the author of a media announcement on the news<\/em> portal Tportal.hr<\/em> (N=93)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

It should also be pointed out that in the total number of analyzed media publications, in terms of authorship, the category editorial media publications and media publications originating from the news agency (Hina) refer only to Ve\u010dernji.hr<\/em>. In other words, on the news<\/em> portal Tportal.hr<\/em>, media publications in the observed period are signed either by the author or the journalist, or it is a matter of combined authorship. Considering the fact that in the analyzed news<\/em> portals only in the case of one media publication the author is not mentioned, it can be said that the principle of transparency was respected in the pre-crisis communication regarding the COVID-19 pandemic. If it were to be viewed as an individual component, one could speak of complete authenticity if there were media publications in which the author appears as an individual journalist signed with his full name and surname. Although in some cases it is inevitable due to the functional organization of work, editorial authorship represents a kind of diffusion of responsibility towards the produced content. However, the specific pre-crisis context in the circumstances of the development of the COVID-19 pandemic should be taken into account.<\/p>\n

Given the seriousness of the topic in question and the potential consequences of misplaced information, it is not surprising to find that news <\/em>portals have taken a more cautious approach. For this reason, the item of authorship is in most cases in the analyzed period a combined category. In light of the dominance of new media, which Kova\u010di\u0107 and Baran (2018) describe as the initiators of new methods of manipulation, where individuality is expressed but also problematic (due to the possibility of using fake names in virtual space), it seems that in times of crisis, elements are more often reached for “old school” journalism – relying on news agencies to obtain verified information. A similar, more “cautious” patterns is visible in the use of sources.<\/p>\n

In the search for truth, which in a radically skeptical sense represents the interpretation of the ultimate recipient of a media message, one of the general places of journalistic credibility is contained in the legal principle of audiatur et altera pars<\/em>, that is, the use of multiple sources. When it comes to a crisis caused by a completely new phenomenon, such as a previously unknown infectious disease, it seems that the media has no choice but to serve as a platform where numerous, of course relevant, sources will get an opportunity for visibility. Out of the total number of analyzed media publications, in the largest number of cases three or more sources appear in the text (Figure 3).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 3. <\/strong>Citation of sources in media announcements on news portals Ve\u010dernji.hr and Tportal.hr (N=588)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

In slightly more than 2% of analyzed media publications, the source is not used. Seen individually, Ve\u010dernji.hr<\/em> relied on three or more sources in the largest number of media publications, while Tportal.hr<\/em> cited one source. The explanation for that finding could be in the fact that Ve\u010dernji.hr<\/em> belongs to a business conglomerate that unites several media, Styria Media Group, and therefore has a greater possibility of “network expansion” in the field, that is, access to relevant sources. As pointed out by Gans (1980, p. 117-124, cited according to Poler Kova\u010di\u0107, 2005, p. 14), the success of journalists in finding sources depends on four interrelated factors: value, power, the ability to obtain appropriate information, and geographical and social proximity. On the other hand, the increased share of one source in the media release could be the result of the gradual profiling of key actors who participated in crisis communication regarding the COVID-19 pandemic as the development of events became more and more dynamic.<\/p>\n

 <\/p>\n

Key actors<\/em><\/strong><\/p>\n

The COVID-19 pandemic as a key global topic in 2020 has, as expected, attracted political attention. Although it is only one of many public policies, health policy has great social significance and is the subject of many public discussions, as well as everyday life decisions (Zrin\u0161\u010dak, 2007, p. 193). The great interdependence of politics, healthcare and the economy was demonstrated in the acute phase of the crisis caused by the COVID-19 pandemic. In the pre-crisis period, in the analyzed media publications, the most frequent references refer to politicians (Figure 4). Health professionals follow, while scientists are the least represented.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 4<\/strong>. Reference to key groups of actors on the news<\/em> portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr<\/em> (N=588<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

If the analyzed news<\/em> portals are observed in particular, it is an interesting finding that Ve\u010dernji.hr<\/em> mentions politicians and health workers in equal proportions – both groups of actors appear in 109 media announcements. As the crisis became more and more serious, it was necessary to make certain political decisions, and the engagement of healthcare workers who had direct contact with patients and potentially infected persons increased. The scientific community, due to the characteristic distance it demonstrates in some cases, as well as for other reasons, can hardly match the world of politics in terms of media visibility even under regular conditions. According to the results of the research, it seems that in the pre-crisis this dichotomy was even more pronounced, and in the acute crisis that occurred after the first registered case of infection in Croatia, certain members of the scientific community and political actors entered into open conflict.<\/p>\n

Looking individually, Prime Minister Andrej Plenkovi\u0107 and Minister of Health Vili Bero\u0161 have been identified as the most important political actors in Croatia. The results of the research show that the first man of the executive power did not achieve great media visibility (Figures 5 and 6).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 5.<\/strong> Reference to Prime Minister Andrej Plenkovi\u0107 in a media release on the news<\/em> portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr<\/em> (N=588)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 6. <\/strong>Reference to the Minister of Health Vili Bero\u0161 in a media release on the news<\/em> portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr<\/em> (N=588)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

It seems that in the pre-crisis period, while the threat could still be suspended, the role of leader was delegated to hierarchically lower structures. The behavior and communication of the first person of an organization or state is extremely important in crisis situations. His presence and effective moves are expected. Tomi\u0107 and Glava\u010d (2019) refer to symbolism, which is important in raising morale among people. On the other hand, the true skill of quality leaders is reflected in a prudent assessment of the real level of threat that a specific crisis represents. As emphasized in the paper, the crisis is a phase phenomenon. Proactivity is certainly desirable, but luckily sometimes a truly minor problem does not reach crisis proportions, and greater damage can be caused by unnecessary panic that has been triggered. As in many other fields, the quality of performance depends on experience and the ability to see problems from multiple perspectives.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

Marking the situation as a crisis<\/em><\/strong><\/p>\n

The correct use of language in crisis communication has at least two roles. Labeling a phenomenon as a crisis clearly suggests the extent of the danger that threatens. Also, for persons who may be affected by the crisis, conditions must be ensured in which instructions on expected behavior are issued in a clear and comprehensible manner. The public health response, for example, to threats from biological and chemical weapons implies relevant guidelines and manuals (Kello, 2003, p. 145). Of the 588 analyzed media announcements, 98 (17%) of them mention the word crisis, through the designation of the situation related to the COVID-19 pandemic and the establishment of the Civil Protection Headquarters of the Republic of Croatia (Figure 7).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 7.<\/strong> Mention of the word “crisis” in media announcements on news <\/em>portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr<\/em> (N=588)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

The mentioned finding indicates that language alternatives were used to a greater extent to indicate a crisis situation. Some of the typical examples that appeared on the analyzed news<\/em> portals on January 30 are listed in Table 1.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Table 1. <\/strong>Examples of language alternatives for the term “crisis” in media publications<\/p>\n\n\n\n\n\n\n
\n

News <\/em>portal<\/p>\n<\/td>\n

\n

Date of media release<\/p>\n<\/td>\n

\n

An example of a language alternative for the term “crisis”<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Ve\u010dernji.hr<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

30.01.2020.<\/p>\n<\/td>\n

\n

“global danger”<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Ve\u010dernji.hr<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

30.01.2020.<\/p>\n<\/td>\n

\n

“international state of emergency”<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Tportral.hr<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

30.01.2020.<\/p>\n<\/td>\n

\n

“shock”\u00a0 <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Tprotal.hr<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

30.01.2020.<\/p>\n<\/td>\n

\n

“challenge”<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n

 <\/strong><\/p>\n

Finally, the use of numbers in the context of the crisis is important primarily for the reason that the scientific discourse suggests, that is, grounding and verifiability. Various numerical indicators create a basis for making certain claims, as well as justifying the measures taken. The COVID-19 pandemic is an example of a crisis where the numbers that appeared in the public space related to statistics on infected, deceased and tested persons, as well as indicators related to the economy and the state of volatile capital markets (Table 2). The results of the conducted research show that in the pre-crisis period, the use of numbers was present in more than 2\/3 of the analyzed media publications, and in the news<\/em> portal Ve\u010dernji.hr<\/em> in almost 3\/4 of the analyzed media publications (Figures 8, 9 and 10).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Table 2. <\/strong>Examples of the use of numerical indicators in media announcements<\/p>\n\n\n\n\n\n
\n

News <\/em>portal<\/p>\n<\/td>\n

\n

Date of media release<\/p>\n<\/td>\n

\n

An example of the use of numerical indicators in the context of the crisis caused by the COVID-19 pandemic<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Ve\u010dernji.hr<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

14.02.2020.<\/p>\n<\/td>\n

\n

“Compared to the same period last year, the number of cars of all brands, delivered to Volkswagen’s most important single market, fell by 11.3 percent. In total, VW delivered 343,000 vehicles to China in January. The decline in Chinese deliveries was also reflected in the overall figures, which showed 5.2 percent fewer cars delivered globally – a total of 838 thousand cars” (Ve\u010dernji.hr, 2020).<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Ve\u010dernji.hr<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

15.02.2020.<\/p>\n<\/td>\n

\n

„According to the latest data, the coronavirus killed 1,523 people in China and infected more than 66,000 of them. The new strain of the virus has spread to more than 20 countries, but the vast majority of those infected and almost all of them died in China” (Ve\u010dernji.hr, 2020).<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Tportal.hr<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

07.02.2020.<\/p>\n<\/td>\n

\n

“The foundation of Bill Gates and his wife Melinda promised on Thursday to give 100 million dollars for the global response to the epidemic of the new coronavirus, from which almost 500 people have died so far” (Majeti\u0107, 2020)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 8.<\/strong> Mention of numerical indicators in media announcements on news <\/em>portals Ve\u010dernji.hr<\/em> and Tportal.hr <\/em>(N=588)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 9<\/strong>. Mention of numerical indicators in a media announcement on the news<\/em> portal Ve\u010dernji.hr<\/em> (N=253)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

Figure 10.<\/strong> Mention of numerical indicators in a media publication on the news<\/em> portal Tportal.hr<\/em> (N=335)<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Conclusion<\/strong><\/p>\n

Crisis communication is a branch of public relations that deals with communication aspects related to crises, situations in which difficulties caused by various reasons disrupt normal processes in business, politics and society in general. There are threats that are remedied in time and do not grow into large-scale crises, but in retrospect, in numerous examples of crises, they have a clear genesis – the initial problem of a limited scope grew larger until it escalated. Therefore, crises can be described as phenomena consisting of at least three parts: pre-crisis, acute phase and post-crisis. This paper deals with the pre-crisis period of the public health crisis associated with the COVID-19 pandemic that marked the year 2020. The paper explores crisis communication through the prism of media coverage of the topic on Internet news <\/em>portals, means of information that, due to rapid technological development and modern mobile forms of organization of private and business life, are gaining more and more importance. In crisis conditions, for the purpose of disseminating reliable information, the standards of credible journalism have a special value. In addition, the work investigates which group of actors achieved the greatest visibility in the media regarding the COVID-19 pandemic.<\/p>\n

In summary, the analysis of media coverage of news portals Ve\u010dernji.hr and Tportal.hr in the pre-crisis period can be assessed as credible due to the use of multiple sources and transparency in terms of authorship. Combined authorship dominated media publications. This means that authorship is attributed to a journalist and another actor, for example a news agency, or several journalists are working on the story. This finding leads to the conclusion that convergence trends are not significantly expressed in the crisis communication of news<\/em> portals. Instead, recent trends in newsrooms worldwide, due to improvements in the technical competence of journalists themselves and difficulties related to media financing that lead to cost reductions and workforce reductions, are moving in the direction of an increase in the proportion of journalists who operate on a freelance basis and independently perform various aspects of journalistic work.\u00a0 It seems that the public health crisis as a topic for the organization of journalistic work means reuniting and collective work on the same story with the division of work, as well as relying on the reports of news agencies, media actors who until recently were forecasting a gloomy future due to sluggishness and the inability to follow modern trends, especially expressed if they are state-owned.<\/p>\n

The authenticity of journalistic content certainly depends on the number of media publications that are signed with the full name and surname of the journalist who worked on them. Considering the initiatives that are moving in the direction of better regulation of the online space, especially regarding the comments that appear on social networks, positive developments can be expected in the near future in terms of the absence of doubts regarding the question of who should be responsible for the written word. In addition to the sovereign authority as the prescriber of norms, an indispensable and even more important item in this sense refers to appropriate self-regulation that monitors all changes in the media market and acts proactively in the direction of a satisfactory level of „hygiene“ of public space. Nevertheless, the unique circumstances of the beginning and development of the crisis caused by the COVID-19 pandemic in a remote part of the world offer a kind of alibi, that is, a justification for a more cautious approach toward media content authorship. In crisis situation certainly means circumstances in which the diffusion of responsibility regarding authorship may not be viewed as overly problematic. The research shows that collectivity in the sense of authorship of media announcements is also monitored in the source segment. The majority of media publications included three or more sources. In slightly more than 2% of the content, the source could not be identified, which is an extremely satisfactory percentage that testifies to how the news portals in this case truly served as a platform that follows audiatur et altera pars thinking.<\/p>\n

As for the actors who achieved visibility in the pre-crisis period, the research identified three most important groups – politicians, health workers and scientists. Given the representation it has in the media even under normal circumstances, it is not surprising to find that politics dominated in this situation as a whole. Nevertheless, on the news portal Ve\u010dernji.hr, health care workers joined politicians in equal proportion in terms of visibility. The most significant individual political actor, the research showed, was the Minister of Health Vili Bero\u0161, who was referred to in the media more than five times more than Prime Minister Andrej Plenkovi\u0107.<\/p>\n

Future research could explore the role of a political leader such as a prime minister during the acute phase of a crisis. Finally, the research found that the analyzed news portals explicitly used the word „crisis“ in 17% of cases in the pre-crisis period. Research that may be undertaken in the future may also explore this issue in the context of the acute phase of the crisis. The paper led to the finding that in the pre-crisis „construction“ of the media story related to the COVID-19 pandemic, the role of numerical indicators that point to seriousness and scientific discourse was important. Such a result suggests that media audiences came into contact with quality information on the basis of which they could form attitudes regarding the crisis situation.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIn some of the analyzed media publications, there are no references to key groups of actors, while in some, one, two or all three key groups of actors are mentioned
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

References:<\/strong><\/p>\n

Babi\u0107, D. i Babi\u0107, M. (2020) How to save yourself from stress during the corona pandemic , Zdravstveni glasnik<\/em>,6 (1), p. 25-32.<\/p>\n

Bulaji\u0107, M. (2010) Crisis communication, Medix: specialized medical bimonthly<\/em>,16 (87\/88), p. 87-88.<\/p>\n

Buri\u0107, J. (2009) Mass media as subjects of manipulation. Ethical values against the “trendy market culture” of manipulating violence, accidents and crimes, Obnovljeni \u017divot<\/em>, 64 (4), p. 531-543.<\/p>\n

Chen, L., Evans, T., Anand, S., Boufford, J. I., Brown, H. i Chowdhury, M. (2004) Human resources for health: overcoming the crisis, The Lancet<\/em>,364 (9449), p. 1984-1990.<\/p>\n

Coombs, W. T. (2015) Ongoing Crisis Communication: Planning, Managing, and Responding,<\/em> DC: SAGE, Los Angeles and Washington<\/p>\n

Dragojevi\u0107, S., Kani\u017eaj, I. i \u017debec, I. (2004) Media analysis of selected newspapers on the subject of foreign entrepreneurs in Croatia, Dru\u0161tvena istra\u017eivanja<\/em>,13 (1-2) (69-70), p. 97-122<\/p>\n

Dul\u010di\u0107, D. (2014) Mass media and postmodern society, Media, culture and public relations<\/em>,5 (1), p. 87-97.<\/p>\n

\u0110uzel, M. (2020), Characteristics of crisis communication in the aviation industry, South Eastern European Journal of Communication<\/em>,2 (1), p. 25-35.<\/p>\n

Fearn-Banks, K. (2016) Crisis Communications: A Casebook Approach<\/em>, Routledge, New York and London<\/p>\n

Gavranovi\u0107, A. (2009) Credibility – the basis of media activity, MediAnali<\/em>,3 (6), p. 121-132.<\/p>\n

Grbe\u0161a, M. (2020) Communicating about the COVID-19 pandemic: media coverage of headquarters and the use of persuasion strategies in Croatia, Anali Hrvatskog politolo\u0161kog dru\u0161tva, <\/em>17 (1), p. 57-78.<\/p>\n

Jugo, D. (2012) Public relations strategies<\/em>. Zagreb: Profil – Novelti millenium, Zagreb<\/p>\n

Kello, D. (2003) Public health preparedness of European countries for chemical accidents, Arhiv za higijenu rada i toksikologiju<\/em>,54 (2), p. 145-152.<\/p>\n

Klepi\u0107, Z., Lesko Bo\u0161njak, L. i Mabi\u0107, M. (2020) Social networks and crisis communication, South Eastern European Journal of Communication<\/em>,2 (1), p. 37-46.<\/p>\n

Kova\u010di\u0107, S. i Baran, T. (2018) New media \u2013 a generator of new manipulation techniques , Hum<\/em>,13 (19), p. 271-294.<\/p>\n

Mu\u010dalo, M. (2020) Commercial FM radio in the context of Croatian media policy, Medijske studije<\/em>,2 (21), p. 87-103.<\/p>\n

Obrovac Lipar, S. (2020) Crisis communication on the example of Catholic universities, South Eastern European Journal of Communication<\/em>,2 (2), p. 67-75.<\/p>\n

Plenkovi\u0107, M. (2015) Crisis communication, Media, culture and public relations<\/em>, 6 (2), p. 113-118.<\/p>\n

Poler Kova\u010di\u0107, M. (2005) Journalists and their sources: the role of media relations in managing access to press releases, Medijska istra\u017eivanja<\/em>,11 (1), p. 9-31.<\/p>\n

Skoko, B. i Vrdoljak, N. (2018) The actual reach of news portals – the relationship between readership, credibility and influence, Hum<\/em>,13 (19), p. 79-97.<\/p>\n

Tomi\u0107, Z. i Glava\u010d, K. (2019) Political Leadership, South Eastern European Journal of Communication<\/em>,1 (1), p. 9-20.<\/p>\n

Tomi\u0107, Z. i Milas, Z. (2007) Strategy as a response to the crisis, Politi\u010dka misao<\/em>,44 (1), p. 137-149.<\/p>\n

Tomi\u0107, Z. i Sapunar, J. (2006) Crisis communication, Hum<\/em>,1, p. 298-310.<\/p>\n

Vilovi\u0107, G. (2003) Investigative journalism, tabloidization and ethics , Dru\u0161tvena istra\u017eivanja<\/em>, 12 (6) (68), p. 957-974.<\/p>\n

Vreg, F. (2007) Media theories and reality, Informatologia <\/em>40 (3), p. 173-179.<\/p>\n

Zrin\u0161\u010dak, S. (2007) Health policy of Croatia. In the vortex of reforms and contemporary social challenges, Revija za socijalnu politiku<\/em>,14 (2), p. 193-220.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Internet sources:<\/strong><\/p>\n

Coombs, W. T. (2009) Crisis Communication, The International Encyclopedia of Communication <\/em>[online], https:\/\/onlinelibrary.wiley.com\/doi\/abs\/10.1002\/9781405186407.wbiecc156\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/u><\/a>\u00a0\u00a0(accessed:10th December 2020)\u00a0 <\/p>\n

Gemius.rating,com (2020) [online], https:\/\/rating.gemius.com\/hr\/tree\/8<\/u><\/a> (accessed:13th December 2020)\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

Jutarnji.hr (2020) Detailed chronology of the new coronavirus pandemic: How, day by day, the world closed down and sank into a global recession<\/em>. [online], https:\/\/www.jutarnji.hr\/vijesti\/svijet\/detaljna-kronologija-pandemije-novog-koronavirusa-kako-se-iz-dana-u-dan-svijet-zatvarao-i-tonuo-u-globalnu-recesiju-10266286 (accessed:11th December 2020)\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/u><\/a><\/p>\n

Majeti\u0107, V. (2020) Here’s who Bill Gates will give $100 million to fight the coronavirus, Tportal.hr<\/em>,7th February [online]., https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/evo-kome-ce-bill-gates-dati-100-milijuna-dolara-za-borbu-protiv-koronavirusa-foto-20200207 (accessed: 27<\/a>th December 2020).<\/p>\n

Ve\u010dernji.hr (2020) The head of the WHO on the coronavirus: It is time for solidarity, not for politicization.<\/em> [online]., https:\/\/www.vecernji.hr\/vijesti\/sef-who-a-o-koronavirusu-vrijeme-je-za-solidarnost-a-ne-za-politiziranje-1379478 <\/u><\/a>(accessed 27th December 2020)<\/p>\n

Ve\u010dernji.hr (2020) Volkswagen’s deliveries to China dropped sharply due to the coronavirus and the New Year holidays<\/em>. [online]., https:\/\/www.vecernji.hr\/auti\/volkswagenove-isporuke-u-kinu-naglo-pale-zbog-koronavirusa-i-novogodisnjih-praznika-1379268<\/u><\/a>(accessed 27th December 2020)<\/p>\n

Vlada.gov.hr (2020) Plenkovi\u0107 for VL: We defeated COVID-19 in the first wave, reactivating the economy also means opening borders.<\/em> [online]., https:\/\/vlada.gov.hr\/vijesti\/plenkovic-za-vl-pobijedili-smo-covid-19-u-prvom-valu-reaktiviranje-gospodarstva-podrazumijeva-i-otvaranje-granica\/29832<\/u><\/a>(accessed 9th December 2020)<\/p>\n

Vrabec, V. (2020) First confirmed case of coronavirus in Croatia, Telegram.hr<\/em>, 25th February[online]., https:\/\/www.telegram.hr\/politika-kriminal\/potvrden-prvi-slucaj-koronavirusa-u-hrvatskoj\/<\/a> (accessed 9th December 2020)<\/p>\n

 <\/p>\n

Obilje\u017eja izvje\u0161tavanja hrvatskih news portala o pandemiji COVID-19
\nu 2020. godini u pretkriznom razdoblju<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Javnozdravstvena kriza izazvana pandemijom virusa COVID-19 doga\u0111aj je koji je u najve\u0107oj mjeri obilje\u017eio 2020. godinu s razli\u010ditih aspekata, pa tako i onog komunikacijskog. U radu se istra\u017euje medijski odjek krize izazvane pandemijom virusa COVID-19 u pretkriznom periodu u Hrvatskoj, prije prvog registriranog slu\u010daja zaraze. Najva\u017eniji rezultat provedenog istra\u017eivanja je: kako se izvje\u0161tavanje odabranih news portala u analiziranom periodu mo\u017ee ocijeniti vjerodostojnim iz razloga \u0161to se u medijskim objavama koristilo vi\u0161e izvora te je autorstvo bilo transparentno. Skupina aktera koja je u pretkrizi u medijskim objavama ostvarila najve\u0107u vidljivost bili su politi\u010dari. Istra\u017eivanjem je tako\u0111er utvr\u0111eno kako je u medijskim objavama news portala naglasak stavljen na broj\u010dane pokazatelje u kontekstu krize, dok eksplicitno ozna\u010davanje situacije putem rije\u010di \u201ekriza\u201c nije bilo zastupljeno u ve\u0107oj mjeri. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> krizna komunikacija, pretkriza, COVID-19, news portali, vjerodostojnost medija.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  13(24)#4 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.13.24.4<\/a>
\nUDK 159.937.515.5
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 25.11.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dario Terzi\u0107<\/span><\/p>\n

Visoka \u0161kola za turizam i menad\u017ement, Konjic, Bosna i Hercegovina
\ndariobrel\u00a9yahoo.com<\/p>\n

Boja kao identitet<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (279 KB), Hrvatski, Str. 4005 – 4016
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\u0160to je to identitet, \u0161to mi to uistinu vidimo, a \u0161to je tek samo pri\u010din (hayal)? Stari su Egip\u0107ani pojam boja<\/strong> i pojam bi\u0107e<\/strong> ozna\u010davali istom rije\u010dju (iwen). Za ovaj drevni narod rije\u010d boja ozna\u010davala je ljude, bi\u0107a, karakter. Kako bi se Bo\u017eanstvu dala dodatna snaga i naglasila njegova zagonetnost, tada bi se govorilo da je to bo\u017eanstvo neke \u010dudne, neodre\u0111ene boje. Odavno nas poku\u0161avaju zatrovati politi\u010dkom antropologijom – jo\u0161 od srednjeg vijeka, ri\u0111okose osobe su zvali i \u201eprokleti crveni\u201c, Kineze danas nazivaju \u201emali \u017euti\u201c itd. Strah nas je od onih koje zovemo mali i zeleni, a koji su tu \u201enegdje izvan planeta\u201c. Autori stripova kao po dogovoru biraju boje kojima \u0107e biti predstavljeni negativni likovi u pri\u010di. U digitalnom vremenu i boja i bi\u0107e dobivaju neke nove identitete. \u0160to je humanost i koliko nijansi danas ona ima? <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> boja, identitet, humanost, vizualnost, interpretacija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Kada promatramo „ne\u0161to“ i poku\u0161avamo odrediti njegov identitet, postavlja se i pitanje kako i koliko mi vidimo to „ne\u0161to“. Drugo je pitanje je, ne samo „kako ne\u0161to vidimo“, ve\u0107 i vidimo li stvarno „ono \u0161to vidimo“. Svijet je pri\u010din<\/em>, on nema zbiljsku egzistenciju. To je ono \u0161to se misli snagom pojma uobrazilje (hayal) \u2013 napisao je jednom Ibn Arabi. <\/p>\n

U literaturi o samopoimanju vrlo se \u010desto rabi termin ‘identitet’. Mi mo\u017eemo, ali i moramo postaviti i pitanje \u2013 je li identitet isklju\u010divo samopoimanje?<\/p>\n

Igra identiteta se odvija tijekom cijelog \u017eivota, a uloge nikad nisu fiksirane. Brojni su kromatski identiteti zabilje\u017eeni kroz historiju. <\/p>\n

Istra\u017eivanja pokazuju da najve\u0107i dio informacija primamo vidom. „To govori o zna\u010daju pravilnog vizualnog nastupa organizacije i mo\u0107i utjecaja na potro\u0161a\u010da elementima vizualizacije identiteta“ (Trandafilovi\u0107, 2006: 47).<\/p>\n

Kao \u0161to je pokazao Sampson (1978), a teorijski razmotrio Miller (1963), kada se od ljudi tra\u017ei da navedu i procjene pojedine zna\u010dajke koje su iznimno va\u017ene za njihovo vlastito poimanje, odnosno koje su to zna\u010dajke va\u017ene za ne\u010dije samopoimanje, koliko je u svemu tome va\u017ena boja; koliko je neko sretan zbog toga \u0161to je bijelac ili ponosan \u0161to je crnac, ljut na svijet jer je albino i sl.? <\/p>\n

Teze da identitet nije fiksan nego fluidan, promjenjiv i dinami\u010dan (Mead), presudno su utjecale na simboli\u010dko-interakcionisti\u010dke analize. Prema njima, identitet se mo\u017ee mijenjati s promjenama interakcija i izlo\u017eenosti novim kulturnim sredinama. Herbert Blumer je tvrdio da je osoba proces, a ne predmet. Ona, tvrdi Blumer, djeluje prema sebi, odnosno upravlja se u svojim akcijama na osnovi pretpostavki o samoj sebi kao o predmetu. Osoba, stoga, poma\u017ee drugim ljudima da zapo\u010dnu djelovati. U tom kontekstu i Goffman tvrdi da se igra identiteta odvija tijekom \u017eivota te da uloge nisu fiksirane: unutar njih, akteri kreiraju svoj vlastiti stil. Individue, po Goffmanu, prezentiraju razli\u010dite sebe (self-ove) u zavisnosti od dru\u0161tvenog konteksta. Razvoj osobe proizvod je procesa individualne interpretacije uloga drugih i reakcij\u00e2 drugih na tu interpretaciju. Pri tom su klju\u010dni pojmovi interakcija i interpretacija.<\/p>\n

„Black or White“, pjevao je Michael Jackson, a fraza iz pjesme postale je i pitanje njegovog identiteta. Radio je sve kako bi postao bijelac, ali i dalje je ostao „identificiran“ kao crnac.<\/p>\n

U razli\u010ditim tekstovima u kojima vas preispituju o va\u0161em identitetu postavljaju se pitanja i vezana za va\u0161a fizi\u010dka obilje\u017eja: visinu, izgled tijela, te\u017einu i sl. Ovdje slobodno mo\u017eemo dodati i boju ko\u017ee jer i ona jest na\u0161e fizi\u010dko obilje\u017eje.<\/p>\n

Rije\u010d je o na\u010dinu na koji vidimo sebe i svoju osobnost. Osobnost, odnosno um (mind), sinonim je za refleksivni osje\u0107aj identiteta. To je individualno iskustvo sebe. Budu\u0107i da je dru\u0161tveni pogled na um presudan za razumijevanje dru\u0161tvenog identiteta, te da je osobnost nezamisliva bez racionalizacije sebe, identitet nastaje u dinami\u010dnom procesu izme\u0111u, kako to George Herbert Mead ka\u017ee, mind i self (idem str. 110).<\/p>\n

Identitet je fenomen koji podjednako obilje\u017eava dru\u0161tveno-strukturne razlike, kao i kulturalno i biografski promjenjive emocije i o\u010dekivanja (idem, str. 100, 111).<\/p>\n

Pozicioniranju rasprava o identitetu u sociolo\u0161ki mikro-makro kontekst osobito je pridonijelo shva\u0107anje strukture i djelovanja u Giddensovoj teoriji strukturacije. Njegova je teza da identitet nije ne\u0161to \u0161to se dobiva pri ro\u0111enju, nego ne\u0161to \u0161to se mora izgra\u0111ivati tijekom cijelog \u017eivota, odnosno da identitet predstavlja projekt za koji se osoba mora izboriti (idem 110).<\/p>\n

Netko \u0107e postaviti pitanje – je li identitet uro\u0111en? Za\u0161to se netko trudi kreirati identitet bijelca (Michael Jackson)? Ostaju i dalje brojna pitanja u stilu – kako bismo trebali promatrati identitet: kao personalni ili kao socijalni pojam? Ne zaboravimo svakako Kellnerovu postavku o multi identitetima, odnosno o tome da identitet nikada nije jedan jedini, nego smo istovremeno mno\u0161tvo razli\u010ditih identiteta.<\/p>\n

 <\/p>\n

Identiteti i konstrukcije<\/strong><\/p>\n

Kako i na koji na\u010din mo\u017eemo promatrati boju kao zna\u010dajku ne\u010dijeg (vizualnog) identiteta, a da pri tome ne mislimo samo na brend, na proizvod? Boja je praiskonski vezana za pojam \u010dovjeka.<\/p>\n

Po hebrejskoj tradiciji ime Adam zna\u010di crveno (i \u017eivo). Ime ‘\u0101dh\u0101m originalno ozna\u010dava ljudsku rasu, jednu njegovu individuu, \u010dovjeka, koji je suprotstavljen \u017eeni. Ipak, ni u ovom slu\u010daju etimologija nije ba\u0161 do kraja istra\u017eena. U biblijskoj pri\u010di (Geneza, II, 5-7; III, 19-23), adham<\/em> je derivacija rije\u010di dm,<\/em> \u0161to zna\u010di tlo, odnosno, crveno bi\u0107e, a odnosi se na boju zemlje od koje je stvoreno ljudsko tijelo. <\/p>\n

Stari su Egip\u0107ani pojam boja<\/em> i pojam bi\u0107e<\/em> ozna\u010davali istom rije\u010dju (iwen). Za ovaj drevni narod rije\u010d boja ozna\u010davala je ljude, bi\u0107a, karakter.<\/p>\n

Kako bi se Bo\u017eanstvu dala nekakva dodatna snaga i naglasila njegova zagonetnost, tada bi se govorilo da je to bo\u017eanstvo neke \u010dudne, neodre\u0111ene boje (Lurker; 1990: 93).Crno kao boja ko\u017ee ima, dakle, idejnu funkciju (Kress. Van Leuween; 2006: 226-229). Svjetla put (blijeda ko\u017ea) ozna\u010davala je aristokraciju i razlikovala ju od seljaka koji su uvijek bili tamnije puti. Boja ima i interpersonalnu funkciju. Pojedini identiteti vremenom dobivaju nova imena. U Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, kao i ostatku svijeta, odavno se za ljude crne boje ko\u017ee ne koristi pogrdan izraz „negro“. Prema najsuvremenijemu priru\u010dniku APA (2020), Negro i Afro-American, zastarjeli su i neprimjereni nazivi, a prednost se daje nazivima Black ili African American. Valja napomenuti i da se neprimjerenim smatra uporaba mno\u017einskoga oblika Blacks ili pak the Black te je po\u017eeljno upotrebljavati izraze poput Black person, Black people, Black citizens i sl. Stalno se stvaraju novi konstrukti.<\/p>\n

Svijet se tek konstruira i struktuira kroz na\u0161e ljudske potrebe, sposobnosti i mogu\u0107nosti \u2013 a ovo se odnosi kako na na\u0161e organske mogu\u0107nosti spoznaje tako i na pojmovne mogu\u0107nosti predstavljanja pomo\u0107u jezika. Svijet je shvatljiv samo utoliko, ukoliko je izgra\u0111en, struktuiran i formiran na\u0161im, od strane ljudi napravljenim, ili u nama prona\u0111enim \/ zate\u010denim interpretacijskim shemama. Sve ono \u0161to mi kao spoznavaju\u0107a i djelatna bi\u0107a mo\u017eemo shvatiti i predstaviti, ovisno je od interpretacija<\/em> ( Lavi\u0107; 2014: 111).<\/p>\n

Naime, pridjev „plav“ nekada je u staroslavenskim jezicima zna\u010dio „svijetao“ ili „blijed“ i koristio se u opisivanju najsvjetlijeg spektra boja od bijele do zlatno\u017eute. Otud se i \u010dovjek svijetle kose (i o\u010diju) nazivao „plavim“, a takva upotreba odr\u017eala se u na\u0161em jeziku do danas. Ovo va\u017ei samo kada se govori o ljudima, tj. njihovim fizi\u010dkim osobinama. <\/em><\/p>\n

Me\u0111utim, u nekim jezicima se, ba\u0161 kao i u na\u0161em, za ljude s plavom kosom koriste izrazi koji nemaju nikakve veze sa \u017eutom bojom, pa se tako na \u0161panjolskom za plavu\u0161u ka\u017ee „rubio“ (bukvalni prijevod „crvena“), a na portugalskom „loira“ (u bukvalnom zna\u010denju „plava“). <\/em><\/p>\n

Bijelo je boja koja opisuje mrtvaca, odnosno blijedu put. Svjetla put (blijeda ko\u017ea) ozna\u010davala je aristokraciju i razlikovala ju od seljaka, koji su uvijek bili tamnije puti. U 16. i 17. vijeku aristokrati su koristili kreme za izbjeljivanje ko\u017ee. Posvijetlili bi ko\u017eu, tako da bi ona postajala upadljivo blijeda, te su se mogle skoro izbrojati vene. Otuda i izraz plava krv<\/em>, kao aristokratska krv.<\/p>\n

Homo sapiens<\/em> je kroz prizmu vlastite boje ko\u017ee stvorio i svojstveni univerzum boja. Bijeli je \u010dovjek od svoje bijele boje ko\u017ee stvorio simbol plemstva, aristokracije. Za Kineze je \u017euta boja, ustvari, u centru Univerzuma. Afrikanci su pak crnom dali jednu posebnu simboliku koju druge kulture ne mogu ni naslutiti. Bijeli \u010dovjek je stavio svoju bijelu put u reakciju s pojmom Dobra, dok crno vezuje za smrt i Zlo. Narodi tamnije puti stvorili su suprotan, kromatski sistem vrijednosti (Zahan; 1951: 185).<\/p>\n

Pojam bijele rase je posebno hvaljen u djelu Die Demokratie<\/em> (1876). Julius Schwarz (ironija prezimena) poku\u0161ava nas zatrovati politi\u010dkom antropologijom po kojoj „misija bijele rase jest da ostvari dominaciju Civilizacije na cijeloj povr\u0161ini planeta“. Sli\u010dne opservacije nalazimo i u djelima Juliusa von Pflugk – Harttunga i Austrijanca Felixa Rittera von Luschana. Posebno je zanimljivo vidjeti kako von Luschan i jo\u0161 neki autori vide diskriminaciju crnaca u Americi kao ne\u0161to sasvim normalno u svim aspektima dru\u0161tvenog \u017eivota. Mi\u0161ljenje je von Luschana da crnci, postaju\u0107i slobodni i time vlasnici politi\u010dkih prava, postaju ustvari jo\u0161 opasniji, a to je „dokazano“ porastom kriminala (Terzi\u0107, 2018: 94).<\/p>\n

U poznatom filmu Bernarda Bertoluccija „Kineski car“ jedna je scena posebno zanimljiva: kada mladi car, jo\u0161 uvijek dje\u010dak, napada svog prijatelja zato \u0161to je obu\u010den u \u017euto, jer „samo car mo\u017ee nositi tu boju“.<\/p>\n

Poja\u0161njenje: \u017duti car je mitski osniva\u010d dinastije Han (202. pr. Kr.-220. po Kr.), stru\u010dnjak za magiju i medicinu; s njim po\u010dinje poveznica carstva sa \u017eutom bojom koja \u0107e u Tang eri (618-907) biti rezervirana samo za cara te zabranjena svima ostalima. <\/p>\n

\u017duti car, ili svojim kineskim imenom Huangdi (\u02c8 hw \u0251\u02d0 \u014b \u02c8 d i\u02d0 ), u kineskoj je religiji bo\u017eanstvo (shen), jedan od legendarnih kineskih vladara. <\/p>\n

U kasnom razdoblju zara\u0107enih dr\u017eava, \u017duti car je integriran u kozmolo\u0161ku shemu pet faza, u kojoj \u017euta boja predstavlja fazu Zemlje, \u017dutog zmaja i sredi\u0161te. Korelacija boja u vezi s razli\u010ditim dinastijama spomenuta je u knjizi L\u00fcshi Chunqiu, gdje se smatra da je vladavina \u017dutog cara bila pod kontrolom zemlje. Ovdje imamo, dakle, primjer specifi\u010dnog kromatskog identiteta, odnosno identifikacije jedne boje (\u017eute) s najmo\u0107nijom osobom u Carstvu.<\/p>\n

Nazivi Redskins<\/em> ili Peaux-Rouges<\/em>, odnosno Crvenoko\u0161ci<\/em>, podrugljivi su.<\/p>\n

Izraz crvenoko\u017eac, koji se ponekad u pogrdnom smislu koristi u Sjedinjenim Dr\u017eavama i zapadnim zemljama za ozna\u010davanje sjevernoameri\u010dkih autohtonih naroda, smatra se rasisti\u010dkim jer se odnosi na boju ko\u017ee tih populacija. Jedna od hipoteza o porijeklu imena odnosi se na naviku ratnika nekih plemena da prije bitaka boje svoju ko\u017eu u crveni oker. Izraz „crveni ljudi“ koristio je, primjerice, u nekim svojim govorima indijanski poglavica Crveni Mundir, kao \u0161to je bio njegov govor upu\u0107en sve\u0107eniku misionaru koji je \u017eelio obratiti pleme Seneca (Hamilton, 2007: 291). <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Neke druge teksture<\/strong><\/p>\n

Pejorativno \u0107emo Kineze i Japance nazvati „mali \u017euti“. Atribut „\u017euti“ mo\u017ee nositi negativne konotacije na nekom globalnom, makro planu, ali isto tako mo\u017ee zvu\u010dati specifi\u010dno i u pojedinim mikro sredinama, kao npr. u Mostaru. Za\u0161to Mostarci pre\u017eu od „\u017eutog“?<\/p>\n

Jedna mostarska legenda ka\u017ee da jednom godi\u0161nje, u no\u0107i izme\u0111u prvog i drugog augusta, rijeka Neretva svojim \u010dudnim \u0161umom, neki se zaklinju da je to rika, doziva svoje \u017ertve. Iz dubokih virova i brzaca tada dopire rika \u010dudesnih podvodnih bi\u0107a koja se okupljaju i odabiru svoju \u017ertvu.<\/em><\/p>\n

Stanovnici njenih obala znali su da se svakoga 2. augusta, posebno u vrijeme podnevne molitve, ne smiju kupati niti tra\u017eiti osvje\u017eenje u njenim dubinama.<\/em><\/p>\n

Ka\u017eu da je iz tog doba nastala izreka: “Nadrlj’o je k’o \u017euti“. <\/p>\n

Pojedinci imaju stra\u0161an strah od starenja, od toga da im kosa postane sijeda, da u\u0111u u „bijelu dimenziju“. Sijedi su ljudi na izvjestan na\u010din identifikacija mudrosti, zrelosti. Montague Summers, u svome prijevodu djela Malleus Maleficarum,<\/em> primje\u0107uje kako su u srednjem Vijeku crvena kosa i zelene o\u010di bili znak da se radi o vje\u0161tici, vukodlaku ili vampiru. Smetaju nam ljudi druga\u010dije boje kose, druga\u010dije „teksture“. Upravo je jedna takva pri\u010da o teksturi uznemirila Mostarce i natjerala ih da jo\u0161 jednom poku\u0161aju bar analizirati „stanje du\u0161e“ ovog, ve\u0107 godinama uspavanoga grada, i suo\u010diti se s mr\u017enjom koja „izvire“ iz tako banalnih i nevjerojatnih stvari i situacija. ‘Slu\u010daj Ante’ mnoge je podsjetio da postoji i ‘slu\u010daj Mostar’.<\/p>\n

Isto kao \u0161to ja, na primjer, mogu prepoznati po boji ko\u017ee nekog Muslimana koji pre\u0111e ‘vamo na zapadnu obalu ili koji tu \u017eivi, po govoru, po kretanju. Pa ne znam. Vidi se jednostavno. Ta tekstura lica i tamnija ko\u017ea se odnosi na Bo\u0161njake, barem ovdje u Mostaru.<\/em><\/p>\n

U latinskom malus[lo\u0161] (uz koje stavljam gr\u010dko \u03bc\u03b5\u03bb\u03b1\u03c2 [melas: crn, mrk, mra\u010dan.]) moglo bi ozna\u010davati prostog \u010dovjeka kao tamnoputog, prije svega sa crnom kosom („Hic niger est“ – „Ovaj je crn…”, Horacije, Satire, I, 4, 85), kao prearijskog stanovnika na talijanskom tlu koji se od svjetlije, plave, osvaja\u010dke arijske rase koja je postala vladaju\u0107a, najjasnije razlikovao po boji ko\u017ee. Galski mi je pru\u017eio potpuno odgovaraju\u0107i slu\u010daj \u2013 ‘fin’ (na primjer, u imenu Fin-Gall), rije\u010d koja ozna\u010dava plemstvo i na kraju – dobar, plemenit, \u010dist, prvobitno plavokos, nasuprot tamnoputim crnokosim starosjediocima. Kelti su, uzgred re\u010deno, bili apsolutno bjeloputa rasa; pogre\u0161no je kad se one zone uglavnom tamnokosog stanovni\u0161tva koje su uo\u010dljive na bri\u017eljivije ra\u0111enim etnografskim kvartama Njema\u010dke dovode u vezu s nekim keltskim porijeklom ili mije\u0161anjem krvi, kako to jo\u0161 Wirchov \u010dini; naprotiv, to su tragovi prearijskog stanovni\u0161tva Njema\u010dke<\/em> (Nietzche; 2004: 8).<\/p>\n

Koliko mo\u017ee ponavljanjem jednog te istog k\u020fda u kolektivnom imaginariju do\u0107i do promjene odnosa prema odre\u0111enom k\u020fdu? Na pitanje za na\u0161e ispitanike: kako biste obojali negativne likove u crtanim filmovima, najvi\u0161e odgovora je bilo \u2013 crno. Ho\u0107e li tako biti i za nekoliko godina? Naime, istra\u017eivanja pokazuju da japanski (ali i ameri\u010dki) crtani filmovi ve\u0107 decenijama poku\u0161avaju nametnuti ljubi\u010dastu kao boju zlog junaka. Pogledajmo kako to rade Japanci i Amerikanci. Jo\u0161 1937. godine, u crtanom filmu Snje\u017eana i sedam patuljaka<\/em>, zla kraljica ima ljubi\u010dastu kutiju, a osim ljubi\u010daste, u istom filmu, u negativnom kontekstu nalazimo i crnu boju.<\/p>\n

U ljubi\u010dasto-crnu kombinaciju je odjevena i Gospodarica zla<\/em> u filmu „Uspavana ljepotica u \u0161umi“. <\/em>Pridru\u017euju joj se: Ursula<\/em>, vje\u0161tica iz „Male sirene“ te Imperator Zurg<\/em> iz filma „Toy Story“,<\/em> drugi dio. Iste boje je i Lotso Grandi<\/em> u filmu „Toy Story“,<\/em> tre\u0107i dio. Slijede: Mohican Kid<\/em>, „Egipatska mumija“, Pirana<\/em> u „Mastersima“, Skeletor, Evil-Lyn Zoltar u „<\/em>Skeletoru“. Tako\u0111er je ljubi\u010dast Malefix<\/em> iz „Ghostbustersa“, „Great Mazinger“ je naziv filma, a ljubi\u010dasti junak je Great General of Darkness<\/em>\/Veliki gospodar mraka<\/em>. Tako\u0111er, u video igrama, negativni likovi su naj\u010de\u0161\u0107e u ljubi\u010dastoj boji (Wario i Walugi<\/em>, likovi iz serije „Super Mario“). Tu su jo\u0161 mnogi, u svijetu vrlo poznati junaci crtanih filmova (Marvel Comics) i video igara, \u010dija imena jo\u0161 nisu ni prevedena na na\u0161 jezik: Galaktus, Sentinel, Purpleman, Annihilius, Deathlok, Goblin, Mysterio, The Lizard, Mushking, Prowler, Hawkeye, Super Skrull<\/em>. Pozitivne likove se uvijek nekako bojalo u crveno, plavo ili \u017euto, kao vesele i dobre osobe, a da bi se izazvao suprotan efekt, crta\u010di su negativne likove morali bojati nekim drugim bojama \u2013 preostale su samo zelena i ljubi\u010dasta.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Zeleni \u010dovjek\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/strong><\/p>\n

Osim \u017eutog \u010dovjeka, u razli\u010ditim historijskim pri\u010dama i mitovima sre\u0107emo i \u010dovjeka zelene boje. Zelena boja u islamu ima vrlo jaku simboliku. Po nekima, zelen je d\u017eenet, po drugima su zeleni turbani meleka \u0161to su Muhamedu dolazili u san, a svi se ipak sla\u017eu da je al Khidr, zvani Zeleni, jedan je od najbitnijih kur’anskih likova i suputnika Muse. Sveti Patrik za\u0161titnik je Irske, a njihovi simboli su list djeteline i zelena boja.<\/p>\n

Zeleni \u010covjek je legendarno bi\u0107e koje se prvenstveno tuma\u010di kao simbol ponovnog ro\u0111enja, a predstavlja ciklus novog rasta koji se javlja svakog prolje\u0107a. Zeleni \u010dovjek naj\u010de\u0161\u0107e je prikazan u skulpturi ili drugom prikazu lica koje je sa\u010dinjeno od li\u0161\u0107a ili u potpunosti okru\u017eeno li\u0161\u0107em.<\/p>\n

Zeleni \u010dovjek je, ponavljaju\u0107i entitet u raznim poganskim vjerovanjima, tako\u0111er, prikazan u mnogim svetim i profanim gra\u0111evinama u simboli\u010dke i ne-simboli\u010dke svrhe. Sastoji se od lica \u010dovjeka \u010diji su brkovi i kosa na\u010dinjeni od li\u0161\u0107a koje mu tako\u0111er viri iz usta. Izraz „zeleni \u010dovjek“ skovala je Lady Raglan koja je opisala zelene ljude u crkvenoj arhitekturi (Harte,2005: 119).<\/p>\n

Zeleni \u010dovjek op\u0107enito je povezan s nekoliko vrlo starih poganskih entiteta prirode i plodnosti, kao \u0161to su, na primjer, egipatski bog Oziris, divlji \u010dovjek, potomak Tammuza, Dumuzija, likovi u djelima babilonske mitologije (Gardiner, Allan, Hood, 2010: 55)], a postoje i druge nadnaravne teme dokumentirane u Engleskoj, Japanu, Tibetu, Nepalu, Borneu, Maleziji i Baliju. Najstariji prona\u0111eni primjerak \u010dovjeka iz \u010dijih usta izlazi vegetacija je onaj iz crkve u Saint-Hilaire-le-Grandu (Francuska), koji datira iz \u010detvrtog stolje\u0107a prije Krista (Anderson,1990: 46).<\/p>\n

U irskoj mitologiji, far darrig<\/em> ili u irskom pisanju Fea Dearg (izgovara se [\u0278a\u027e \u02c8d\u02b2a\u027e\u0259g\u02e0]), opisuje se ponekad kao gigantski, ponekad kao si\u0107u\u0161ni vra\u017ei\u0107. Za njega se ka\u017ee da ima sklonost natjerati stanovnike ku\u0107e da ga prime u svoje domove i da za njega rezerviraju najbolje mjesto, kraj vatre. Nakon toga \u0107e se opustiti i i\u0107i tako daleko da \u0107e svoju odvratnu odje\u0107u pro\u017eetu njegovim u\u017easnim smradom su\u0161iti iznad ognji\u0161ta. Ako se stanovnici kolibe ne povinuju, ka\u017ee se da \u0107e im fea darrig<\/em> izvoditi svakakve trikove i nemilosrdno ih maltretirati (Hart,1939: 45-47).<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Prokletstvo crvenokosih<\/strong><\/p>\n

Ljudi kao da samo tra\u017ee razlog da mrze one koji su druga\u010diji. Nekada taj razlog mo\u017ee biti (re\u0107i \u0107emo mi) i tako banalan kao \u0161to je – crvena boja kose. Giovanni Verga autor je romana „Rosso Malpelo“ (u slobodnom prijevodu „Prokleti crvenokosi“), knjige u kojoj su crvenokosi zli. Crvenokosi dje\u010dak je osu\u0111en na rad u rudniku i maltretiranja iz jednog jedinog razloga, a to je boja njegove kose. Ri\u0111okosi, odnosno crvenokosi, smatrani su vra\u017ejom djecom, poganima, zlima. Osim toga, u srednjem vijeku, u Zapadnoj Evropi, crvenoko<\/em>s je bio i sinonim za \u017eivotinjsku seksualnost i moralnu degeneraciju.<\/p>\n

Pamtim jednu pri\u010du mog talijanskog prijatelja Alberta Grossija, jo\u0161 iz 1997., koji je i sam ri\u0111okos. Pri\u010da govori o srednjovjekovnoj Parmi ili nekom od gradova – dr\u017eavica tog prostora, kada je vladar, koji je imao crvenokosu k\u0107erku, osu\u0111eniku na smrt ponudio pomilovanje pod uvjetom da o\u017eeni crvenokosu djevojku. Osu\u0111enik je samo kratko prokomentirao „Bolje smrt nego crvenokosa“. Ta pri\u010da, bila istinita ili ne, trebala bi nam ilustrirati koliko je u nekim dru\u0161tvima uvrije\u017eeno mi\u0161ljenje da „crvenokosi donose nesre\u0107u“.<\/p>\n

Godine 2022. Engleska je dobila prvu crvenokosu Miss. To je bila 26-godi\u0161nja Jessica Ashley Gagen, in\u017eenjerka zrakoplovstva; djevojka koju su u \u0161koli ismijavali zbog boje kose, postala je prva crvenokosa Miss Engleske u 94 godine postojanja ovog natjecanja. Crvenokosa Miss ljepote je u jednom intervjuu naglasila da vjeruje kako je va\u017eno educirati ljude o tome sa \u010dime se djeca suo\u010davaju u \u0161koli, kako bi se osna\u017eila ona djeca koja mo\u017eda pro\u017eivljavaju isto \u0161to je prije i ona. Tvrdi da su je u \u0161koli udarali, pljuvali pa \u010dak i poku\u0161ali zapaliti, a sve zbog izgleda.<\/p>\n

Mladi Italijan, Daniele Fiamma, objavio je na dru\u0161tvenim mre\u017eama kako ne bi nikome po\u017eelio da se rodi kao \u0161to se on sam rodio – crvene kose. Na vrlo duhovit na\u010din, ovaj je mladi\u0107 poku\u0161ao prepri\u010dati samo neke od epizoda iz svog \u017eivota. Rije\u010d je o raznim uvredama, poni\u017eavanjima, provokacijama i insinuacijama na ra\u010dun boje njegove kose.<\/p>\n

U nekim dru\u0161tvenim zajednicama, osim crvenokosih, na udaru su i albino ljudi.<\/p>\n

Albinizam je uro\u0111ena anomalija, odnosno, netko je albino od ro\u0111enja, albino se ne postaje. Ovaj poreme\u0107aj pigmentacije ko\u017ee poga\u0111a ljude svih nacionalnosti \u0161irom svijeta. <\/p>\n

Progon, smrtna kazna, saka\u0107enje i \u010desto ubijanje; u nekim afri\u010dkim zajednicama, zbog praznovjerja, animisti\u010dkih religija i nedostatka znanja, albino ljudi nemaju lak \u017eivot i \u010desto su prisiljeni na izolaciju. Ali \u010dak i u zemljama Zapada, mnogi \u017eive u zasebnom svijetu, sa \u017eeljom da pro\u0111u neprimije\u0107eni.<\/p>\n

Ljudi s albinizmom su i danas \u017ertve isklju\u010denja, progona, pa \u010dak i atentata ili ritualnih zlo\u010dina. U pojedinim slu\u010dajevima, \u017ertve su \u010dak i otimane i to u magijske svrhe (zbog lokalnih vjerovanja koja njihovim organima pripisuju iscjeljuju\u0107e mo\u0107i; posebno u Maliju, Kamerunu…)<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Kromatski identiteti u kinematografiji i literaturi<\/strong><\/p>\n

O bojama, pro\u0161losti i sada\u0161njosti, u svojim romanima promi\u0161lja i turski nobelovac Orhan Pamuk. Veza izme\u0111u pro\u0161log i sada\u0161njeg vremena sadr\u017eana je i u boji. Crveno je boja osvete i smrti, ali ponajvi\u0161e, boja strasti, nadahnu\u0107a i umjetnosti. A mo\u017eda je, po Pamuku, ime univerzuma \u2013 Crveno! Odavno taj svijet Zapada i Istoka, novog i starog, nije tako sa\u017eeto, a sveobuhvatno opisan kao u ovom remek-djelu: „Na Zapadu slikaju ono \u0161to vide, a mi ono \u0161to gledamo.“ (Vladislav Bajac u pregovoru srpskog prijevoda knjige „Zovem se crvena“, Terzi\u0107, 2018: 73).<\/p>\n

„Njujor\u0161ku trilogiju“ Paula Austera \u010dine tri knjige: „Stakleni grad“, „Duhovi“ i „Zaklju\u010dana soba“. <\/em>U romanu „Duhovi“ radnja je, kao i u „Staklenom gradu“, <\/em>smje\u0161tena u New York, a svi likovi nose imena boja. Preru\u0161eni \u010dovjek po imenu White daje nalog privatnom detektivu Blueu da prati Blacka (Bijeli, Plavi i Crni). Pjeva\u010dica Pink (pravim imenom Alecia Moore) je u odvojenim pri\u010dama ispri\u010dala dvije verzije o tome kako je nastalo to njeno umjetni\u010dko ime. Jedna od njih nam ka\u017ee da je to bilo pod utjecajem lika Pink (Ru\u017ei\u010dasti<\/em>) \u0161to ga je u filmu „Reservoir Dogs“ glumio Steve Buschemi. Naime, u filmu, nakon plja\u010dke, radnja seli u unutra\u0161njost automobila za bijeg. Gospodin Bijeli, voze\u0107i jednom rukom, poku\u0161ava utje\u0161iti histeri\u010dnog gospodina Naran\u010dastog, koji je pogo\u0111en u trbuh i obilno krvari. Dolaze do napu\u0161tenog skladi\u0161ta za koje se kasnije otkriva da je sastajali\u0161te plja\u010dka\u0161a koji su upravo oplja\u010dkali zlatarnicu. Gospodin Bijeli ostavlja gospodina Naran\u010dastog na podu. Pojavljuje se gospodin Pink i u napadu bijesa sugerira da je plja\u010dka bila zamka. Gospodina Sme\u0111eg je ubila policija, a gospodin Bijeli i gospodin Pink ne znaju gdje su nestali gospodin Plavi i gospodin Teget itd. I Oster i Tarantino nam nude likove, osobenosti u bojama, te ostavljaju da ih tuma\u010dimo na na\u010din koji nama najvi\u0161e odgovara, uzimaju\u0107i od svakog od ponu\u0111enih likova osobine koje mi sami mo\u017eemo najbolje uo\u010diti i prepoznati.<\/p>\n

Knjiga i film pod nazivom „Pedeset nijansi sivog“ me\u0111u novijim su svjetskim hitovima. Originalni naslov je “Fifty Shades of Gray<\/em>” (G<\/em> je veliko te mo\u017eemo zaklju\u010diti da se radi o vlastitom imenu, odnosno prezimenu), a autorica E. L. James je kazala da je za glavnog junaka Christiana Graya (gray = siva) i odabrala ovo ime „zato \u0161to ni\u0161ta nije crno-bijelo, sve zavisi od ugla gledi\u0161ta“. Zato ona ne osu\u0111uje Grayevo pona\u0161anje i stil \u017eivota pun „nijansi“. Mi u startu imamo dva zna\u010denja naslova: „50 nijansi sive (boje)“, odnosno, „50 nijansi (Christiana) Graya”. O\u010digledno su se na\u0161i prevodioci odlu\u010dili za prvu verziju.<\/p>\n

Boje donose raznovrsnost, razigranost, slobodu. Kao \u0161to su protestantski kanoni ograni\u010davali slobodan izbor boja, tako je izbor boja reduciran i u nekim drugim sistemima. Ponekad se ipak javi i \u017eelja za pobunom. O tome pi\u0161e Azar Nafisi u hit knjizi „Lolita u Teheranu“. <\/p>\n

‘Privatni seminari su trajali skoro dvije godine. Sedam djevojaka bi svakog \u010detvrtka ulazilo u ku\u0107u profesorice Azar. Odmah po ulasku, djevojke bi sa sebe skinule one te\u0161ke crne odore i tada bi nastupao „prasak boja“‘<\/em> \u2013 pi\u0161e u knjizi „Lolita u Teheranu“ profesorica Nafisi. ‘Trenutak za trenutkom, svaka djevojka od njih sedam, dobivala bi neku svoju, posebnu formu, profil koji je bilo nemogu\u0107e limitirati; ulaze\u0107i u novi, vrli svijet, ostaju\u0107i ipak u fizi\u010dkom smislu jo\u0161 uvijek u onom istom Teheran, postajale bi ne\u0161to sasvim drugo. Ispod te\u0161kih crnih odora, djevojke su’, pi\u0161e Azar Nafisi, ‘imale osje\u0107aj da njihova tijela postaju sablasti. Svakog \u010detvrtka ujutro, nakon skidanja odore i \u010dadora, otvaralo se carstvo boja \u2013 \u0161areni cvjetni svijet drevne iranske kulture.’ <\/em>Bili su to sati druga\u010dijeg pro\u017eivljavanja stvarnosti. \u010citalo se i diskutiralo. Lolita i druge „zabranjene“ knjige. Ulazak u tu novu, druga\u010diju dimenziju bio je pra\u0107en i „koloriranjem“ stvarnosti. Dominiraju\u0107i crni k\u00f4d bio je zamijenjen polikromnom dimenzijom. Svaka djevojaka bi, skoro kao po dogovoru, izabrala neku drugu, za taj dan reprezentativnu, boju. Boje su tako\u0111er ozna\u010davale druga\u010dije vi\u0111enje svijeta oko sebe i svijeta u sebi. Sebe samih. Osloba\u0111aju\u0107i boje i svoje tijelo, sedam djevojaka je ulazilo u jednu druga\u010diju eru koja je podrazumijevala sve ere. Ulazile bi tako u jedan magi\u010dni prostor van prostora, u jednu vrstu „Vlastite sobe“, o kojoj je nekada davno pisala Virginia Woolf. „Haljine bijele, \u017eute, sme\u0111e, crvene, nebeski plave zablije\u0161tale bi iznenada“ (idem).<\/p>\n

Kako se jedan narod identificira s odre\u0111enom bojom najbolji je primjer filma „Brooklyn“, re\u017eisera Colma T\u00f3ibina, gdje ve\u0107 od prve scene glavne likove ove ekranizirane pri\u010de vidimo obu\u010dene isklju\u010divo u zelenu boju. Naravno da je nemogu\u0107e pobrojati sve knjige i filmove koji nam, ponekad na vrlo suptilan i ne ba\u0161 tako manifestan na\u010din, kroz kromatske k\u020fdove donose pri\u010du, odnosno identitete pojedinaca, grupa, naroda. <\/p>\n

Sve je izgleda krenulo od prvog \u010dovjeka Adama (crveni). Nakon njega dolaze brojni konstrukti, redaju se vlastita imena \u010dije je zna\u010denje vezano i uz kromatske kodove: Alan, Alba, Beryl, Bianca, Bela, Blue, Bowie, Boyd, Bruno, Carmine, Cherry, Clementine. Crystal, Fiona, Flynn, Giada, Ginger, Gray, Gwen, Hazel, Heather, Iris, Ivory, Ivy, Kelly, Lillac, Ljubica, Nila, Olive, Pink, Reed, Rory, Rose,Roza, Rowan, Roy, Ruby, Rufus, Russel, Rusty, Saffrin, Scarlett, Sigal, Violet\u2026<\/p>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Tiskani mediji:<\/strong><\/p>\n

Anderson, William, Green Man<\/em>, Harpercollins, London, 1990.<\/p>\n

Arebi, Ibn, Mekanska otkrovenja<\/em>, Ibn Arebi, Sarajevo, 2007.<\/p>\n

Gardiner, Philip i Allan, Brian, Robin Hood: From Darkwood to Hollywood, <\/em>Brownbooks, <\/em>Dallas, 2010. <\/p>\n

Hamilton, Charles, Scritti e testimonianze degli indiani d’America<\/em>, Feltrinelli Editore, Milano, 2007.<\/p>\n

Hart, George, Dictionary of Egyptian Gods and Goddesses<\/em>, Routledge, Abingdon <\/p>\n

Isucu, Toshiko, San i stvarnost kod Ibn Arabija, Zbornik radova „San, java i bu\u0111enje“<\/em>, De\u010dje novine, Gornji Milanovac<\/p>\n

Kress,<\/em>Gunter;<\/em>Van Leeuwen,<\/em>Theo, Reading Images<\/em>, Routledge, London – New York, 2006.<\/p>\n

Lavi\u0107, Senaid, Metodolo\u0161ke rasprave<\/em>, FPN, Sarajevo, 2014.<\/p>\n

Lodi per Mostar, Rassegna La regina delle acque<\/em>, ICS, Lodi, 2000.<\/p>\n

Lurker, Manfred, Dizionario delle immagini e dei simboli biblici<\/em>, Paoline, Milano, 1990<\/p>\n

Nietzsche, Friedrich, Uz Genalogiju morala – polemi\u010dki spis<\/em>, AGM, Zagreb, 2004.<\/p>\n

Terzi\u0107, Dario, Kromatski kodovi u konfliktnoj komunikaciji gradova u tranziciji<\/em>, FPN Sarajevo, 2018 (2018: 94)<\/p>\n

Trandafilovi\u0107, Igor, Ime, boje, logo<\/em>, Bigz, Beograd, 2006.<\/p>\n

Zahan, Dominique, Les coleurs ches les Bambara du Soudan francais <\/em>in Notes africainrs NA SQ Dakar, 1951.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Online tekstovi:<\/strong><\/p>\n

Koludrovi\u0107 Tomi\u0107, Inge i Kne\u017eevi\u0107, Sanja, https:\/\/hrcak.srce.hr\/file\/19583<\/a>. Datum pristupa 22. 12.\u00a0 2022.<\/p>\n

Pagani, Caroline, Le variazioni antropologico-culturali dei significati simbolici dei colori<\/em> https:\/\/www.ledonline.it\/leitmotiv\/Allegati\/leitmotiv010114.pdf<\/a> datum pristupa 22. 12. 2022.<\/p>\n

Patekar, Jakob, Amerikanci afri\u010dkoga podrijetla u hrvatskome jeziku<\/em>, https:\/\/hrcak.srce.hr\/file\/385121<\/a> Ja Datum pristupa, 22. 12.\u00a0 2022.<\/p>\n

Plasse, St\u00e9phanie, Les albinos, victimes de sacrifices humains<\/em>\u00a0 [archive], sur Afrik.com, 3 mai 2008 (consult\u00e9 le 22 juin 2008)<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Portali:<\/strong><\/p>\n

Adamo -significarto https:\/\/www.treccani.it\/enciclopedia\/adamo_%28Enciclopedia-Italiana%29\/<\/a>, datum pristupa 19. 12. 2022. <\/p>\n

Albinismo: https:\/\/www.nurse24.it\/studenti\/patologia\/albinismo.html,datum<\/a> pristupa 26. 12. 2022. <\/p>\n

albinismo_un_mondo_a_parte_che_pochi_conoscono ,https:\/\/www.redattoresociale.it\/article\/notiziario\/datum pristupa 24. 12. 2022.<\/p>\n

Baby names, https:\/\/www.verywellfamily.com\/color-names-for-your-baby-2757961<\/a><\/p>\n

Cinque colori della Cina Bertolini Luisa, https:\/\/www.doppiozero.com\/i-cinque-colori-della-cina<\/a> datum pristupa, 24. 12.\u00a0 2022. <\/p>\n

Imperatopre giallo, https:\/\/hmn.wiki\/it\/Yellow_Emperor<\/a> datum pristupa 21. 12. 2022 <\/p>\n

Inzenjerka-zrakoplovstva-koju-su-zlostavljali-zbog-crvene-kose-postala-miss-engleske\/https:\/\/www.index.hr\/magazin\/, datum pristupa, 22. 12.\u00a0 2022. <\/p>\n

Quando Khomeini puniva\u00a0 le donne http:\/\/www.repubblica.it\/2004\/f\/sezioni\/spettacoli_e_cultura\/libri36\/lolita\/lolita.html<\/a>) datum pristupa 26. 12. 2022.<\/p>\n

Perche i villain indosaano sempre mqualcosa dimviola.. https:\/\/lifestyle.everyeye.it\/articoli\/speciale-perche-villain-indossano-viola-verde-nero-59629.html<\/a>, datum pristupa 26. 12. 2022. <\/p>\n

Vesti 24 sata p g 16.12.2015 http:\/\/www.24sata.rs\/tajna-je-u-naslovu-zasto-50-nijansi-i-zasto-bas-sive\/4183<\/a> datum pristupa 22. 2. 2016. <\/p>\n

Za\u0161to se \u017eene sa \u017eutom bojom kose zovu plavu\u0161e?http:\/\/www.telegraf.rs\/zivot-i-stil\/1716990<\/a> datum pristupa 23. 12. 2022.<\/p>\n

 <\/p>\n

Video:<\/strong><\/p>\n

Perspektiva Mostar (http:\/\/www.slobodnaevropa.org\/media\/video\/perspektiva-druga-epizoda mostar<\/u><\/a>), datum pristupa 26. 12. 2022.<\/p>\n

 <\/p>\n

Color as an Identity<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

What is an identity? What do we really see and what is just a delusion (hayal)? Ancient Egyptians used the same word (iwen) to denote both the concept of color and the concept of being. For this ancient people, the word color meant people, beings and character at the same time. In order to give the Deity some extra strength and to emphasize its enigma, they used to say that this deity has a strange and indeterminate color. We have been poisoned by political anthropology for a long time. Red-haired people have been called \u201cdamn reds\u201d since the Middle Ages, Chinese people are called \u201clittle yellows\u201d nowadays etc. We are afraid of those we call small and green and who are \u201csomewhere outside the planet\u201d. Almost all authors of the comics choose the colors that will represent the negative characters in the story. In digital era, both color and being gain some new identities. What is humanity and how many shades does it have today?<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> color, identity, humanity, visuality, interpretation.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  13(24)#5 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.13.24.5<\/a>
\nUDK 81\u20194-057.341*Facebook
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 12.1.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Branka \u0160egvi\u0107 i Iva Poli\u0107<\/span><\/p>\n

Veleu\u010dili\u0161te Aspira, Domovinskog rata 65, Split, Hrvatska
\nbranka.segvic@aspira.hr<\/p>\n

Filozofski fakultet, Polji\u010dka cesta 35, Split, Hrvatska
\n ipolic@ffst.hr \n<\/p>\n

Analiza internetskog diskursa u objavama
\n\u010dlanova Vlade na Facebooku<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (450 KB), Hrvatski, Str. 4017 – 4036
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Isprepli\u0107u\u0107i obilje\u017eja govorenog i pisanog jezika, dru\u0161tvene mre\u017ee va\u017ean su komunikacijski kanal kojim se politi\u010dari u dana\u0161nje vrijeme sve vi\u0161e slu\u017ee za komunikaciju s javno\u0161\u0107u. Dru\u0161tvene mre\u017ee im omogu\u0107avaju neposredni kontakt s publikom, bez intervencije i uplitanja medija. Koriste\u0107i se dru\u0161tvenim mre\u017eama poput Facebooka, Instagrama i Twittera, politi\u010dari sami odlu\u010duju o informacijama i vijestima koje dijele s publikom te posljedi\u010dno o izgradnji vlastitog imid\u017ea u javnosti i na\u010dinu zadobivanja naklonosti glasa\u010da. U ovom su radu analizirane Facebook objave \u010dlanova Vlade, odnosno elementi internetskog diskursa poput emojija, hashtagova, ozna\u010denih institucija, osoba i lokacija koje \u010dlanovi Vlade upotrebljavaju u svojim objavama. Utvr\u0111eno je kako najzastupljeniji format objave uklju\u010duje tekst i fotografiju. Me\u0111u analiziranim elementima internetskog diskursa najzastupljeniji su emojiji, slijede ih hashtagovi, ozna\u010dene institucije i ozna\u010dene osobe, dok je oznaka lokacije bilo najmanje. Svi se analizirani elementi \u010de\u0161\u0107e mogu prona\u0107i u objavama \u017eenskih pripadnica Vlade. Najzastupljeniji je emoji \u2018zastave\u2019, \u0161to je o\u010dekivano s obzirom na korpus, dok upotreba hashtagova varira ovisno o resoru. O resoru varira i ozna\u010dena lokacija, dok je naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010dena osoba Andrej Plenkovi\u0107, a naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010dena institucija Vlada Republike Hrvatske. Radom je pokazano kako su samo neverbalni elementi internetskog diskursa dovoljan te posljedi\u010dno veoma va\u017ean dio stvaranja javne slike i identiteta politi\u010dara. Ovakvi elementi \u010dine objave dinami\u010dnijima i privla\u010dnijima te utje\u010du na na\u010din na koji politi\u010dari persuazivno djeluju na svoju publiku.
\n<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> internetski diskurs, analiza diskursa, dru\u0161tveni mediji, dru\u0161tvene mre\u017ee, internetska komunikacija, politi\u010dki diskurs..<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

S pojavom Interneta, mobitela i dru\u0161tvenih mre\u017ea, tj. razvojem digitalne komunikacije, razvili su se i pomo\u0107ni znakovi koji dodaju sociolingvisti\u010dku i pragmati\u010dku vrijednost komunikacijskom procesu. S obzirom na to da je internetska komunikacija uglavnom li\u0161ena komunikacije licem u lice, dru\u0161tvene su mre\u017ee oboga\u0107ene alatima koji zamu\u0107uju granicu izme\u0111u pisanog i govorenog diskursa omogu\u0107uju\u0107i korisnicima da svoju pisanu poruku upotpune neverbalnim komunikacijskom \u010dinovima. Odabir tih neverbalnih alata ovisi o razli\u010ditim \u010dimbenicima poput govornikovih i sugovornikovih aktivnosti i interesa, dru\u0161tvene uloge, spola, dobi, stavova itd. Govornik u digitalnom okru\u017eenju svjesno ili nesvjesno bira odre\u0111eni alat, \u010dime o sebi otkriva i vi\u0161e nego \u0161to je \u010desto svjestan. Komunikacija na dru\u0161tvenim mre\u017eama uz tekstnu objavu uklju\u010duje i upotrebu emotikona, emojija<\/em>, hashtagova<\/em> i poveznica, podjelu drugih objava, ozna\u010davanje osoba i institucija te objavljivanje fotografija i videozapisa. Ti elementi komunikacijskog procesa imaju ilokucijsku i perlokucijsku snagu i predstavljaju ilokucijske i perlokucijske \u010dinove.<\/p>\n

Budu\u0107i da odabir alata pri objavi na dru\u0161tvenim mre\u017eama ovisi i o korisniku i o publici\/pratiteljima, bitne su razlike izme\u0111u privatnih profila privatnih osoba, javnih profila osoba koji od dru\u0161tvenih mre\u017ea \u017eive, tj. svojim objavama zara\u0111uju, i javnih profila osoba koje obna\u0161aju odre\u0111enu javnu funkciju. U dana\u0161nje se vrijeme od javnih du\u017enosnika, prvenstveno politi\u010dara, o\u010dekuje da prate komunikacijske trendove i da budu prisutni na dru\u0161tvenim mre\u017eama kako bi se pribli\u017eili ve\u0107em broju ljudi. U vremenu kad ljudi sve manje gledaju televiziju i sve se vi\u0161e informiraju na dru\u0161tvenim mre\u017eama, politi\u010dari koji smatraju relevantnim doprijeti do \u0161ire javnosti prisutni su na mre\u017eama. Me\u0111utim, i odabir mre\u017ee na kojoj se korisnik pojavljuje \u0161alje poruku o njemu. Naime, vode\u0107e politi\u010dke stranke u Hrvatskoj prisutne su na Facebooku, Instagramu i Twitteru, a nema ih na TikToku, koji je rezerviran za zabavne i „neozbiljne” sadr\u017eaje. S druge strane, Facebook je dru\u0161tvena mre\u017ea kojom se slu\u017ee uglavnom odrasli korisnici i koja dopu\u0161ta najdulje objave za razliku od Instagrama i Twittera na kojima je dopu\u0161tena duljina poruke znatno manja. Osim toga, Instagram je namijenjen mla\u0111oj publici kojoj se informacija prvenstveno prenosi vizualno, putem slike ili videozapisa. Upravo je to i razlog za\u0161to su autori smatrali objave na Facebooku najprimjerenijima za analizu.<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dok se komunikacija na komunikacijskim platformama mo\u017ee dovesti do razine tajnoga k\u020fda zahvaljuju\u0107i piktogramima i skra\u0107ivanju rije\u010di, u politi\u010dkom diskursu nejasno\u0107a, nedore\u010denost, nekonvencionalne implikature, bilo \u0161to \u0161to evocira nekonvencionalno zna\u010denje, nije dobrodo\u0161lo. Poruka upu\u0107ena ciljanoj publici trebala bi biti jasna i izravna.<\/p>\n

U ovom \u0107emo radu istra\u017eiti strukturu objava na Facebooku hrvatskih politi\u010dara i ulogu neverbalnih obilje\u017eja u njihovim objavama.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Politi\u010dari i dru\u0161tvene mre\u017ee<\/strong><\/p>\n

Politika, kao umije\u0107e upravljanja politi\u010dkom zajednicom, odnosno organizirano dru\u0161tveno djelovanje sa ciljem ostvarenja dru\u0161tvenih interesa, neizostavan je dio \u017eivota svih gra\u0111ana suvremenoga dru\u0161tva. Va\u017enost politi\u010dkog govora kao dijela politi\u010dke djelatnosti prepoznao je ve\u0107 Aristotel (4. st. pr. Kr., prijevod 1989) definiraju\u0107i politi\u010dko govorni\u0161tvo, njegove karakteristike, teme i zada\u0107e. U suvremenom smo dobu okru\u017eeni politi\u010dkim diskursom, ne samo u tradicionalnim retori\u010dkim oblicima kao \u0161to su govori i debate, ve\u0107 i u razli\u010ditim novinskim, radijskim i televizijskim formama, pamfletima i bro\u0161urama, dru\u0161tvenim mre\u017eama te internetskim blogovima i forumima. Va\u017enost mo\u0107i uvjeravanja u politi\u010dkom diskursu poznata je od anti\u010dkih vremena, a prepoznata je i u analizi diskursa kao glavnoj metodologiji kojom se pristupa politi\u010dkom diskursu. Kriti\u010dka analiza diskursa upotrebljava se ne bi li se ustanovilo kako dominantna politi\u010dka elita koristi, kontrolira i manipulira diskursom (Wilson, 2015, Wodak (1989) i navodi kako su mehanizmi manipulacije i uvjeravanja neizostavni dio prou\u010davanja politi\u010dkoga diskursa s obzirom na utjecaj suvremenih medija. Sa\u017eimaju\u0107i karakteristike politi\u010dkoga diskursa Chilton (2004) navodi da je rije\u010d o metafori\u010dkom diskursu punom binarnosti. Me\u0111utim, s obzirom na to da politi\u010dari vi\u0161e ne komuniciraju s publikom u neposrednom kontaktu, politi\u010dki se diskurs mijenja. Slika o politi\u010darima ne gradi se izravno, ve\u0107 preko medija, reklamnim porukama, fotografijama, pristupom novinara ili medijske ku\u0107e. <\/p>\n

Imaju\u0107i na umu da nijedan ozbiljan pristup politi\u010dkom diskursu ne mo\u017ee isklju\u010diti utjecaj medija, va\u017eno je definirati neke temeljne pojmove. Bili\u0107 (2020) medije definira kao razli\u010dite tehnologije koje omogu\u0107avaj ljudsku interakciju i koje sudjeluju u oblikovanju modernih dru\u0161tava. Dijeli ih na tradicionalne (tiskovine, radio i televizija) te suvremene medije (internet i dru\u0161tvene mre\u017ee). Suvremeni mediji omogu\u0107avaju javnosti, ali i politi\u010darima, da generiraju vlastiti sadr\u017eaj, stvaraju vijesti i ostvaruju interakciju s publikom. Dru\u0161tvene medije mo\u017ee se promatrati kao alate demokracije. Dru\u0161tvene su mre\u017ee postale glavni nositelji vijesti, ponekad \u010dak i prije tradicionalnih medijskih ku\u0107a. Da bi politi\u010dari ostvarili svoje ciljeve, prisiljeni su djelovati u slo\u017eenome hibridnom medijskom sustavu (Chadwick, 2013) u kojemu se tzv. stari i novi mediji preklapaju i djeluju jedni na druge.<\/p>\n

Dru\u0161tvene su mre\u017ee omogu\u0107ile politi\u010darima da budu izravni po\u0161iljatelji svojih poruka i da sami odabranim ulogama poku\u0161aju ostvariti \u017eeljeni status u zajednici. Pri tome se slu\u017ee razli\u010ditim mehanizmima kako bi ciljana publika povjerovala njihovim porukama i tako potvrdila njihov status. Osim \u0161to dru\u0161tvene mre\u017ee omogu\u0107uju br\u017ei pristup publici, ve\u0107u vidljivost i izravnu interakciju s glasa\u010dima putem komentara, onemogu\u0107uju i reinterpretaciju politi\u010dkih poruka u medijima. Odabir kanala ( tj. dru\u0161tvene mre\u017ee) kojim \u0107e djelovati tako\u0111er je svojevrsna poruka. Upravo je zato ve\u0107ina hrvatskih politi\u010dara i politi\u010dkih stranaka aktivna na Facebooku. Facebook se nametnuo kao agora na kojoj hrvatski politi\u010dari mogu do\u0107i do ve\u0107eg broja glasa\u010da \u2013 odraslih ljudi. Na svjetskoj razini Facebook je dru\u0161tvena mre\u017ea popularnija me\u0111u starijom populacijom, dok je, primjerice, Instagram, zbog nagla\u0161ene vizualnosti, popularniji me\u0111u mla\u0111om populacijom. Osim pristupu ciljanoj publici, u ovom slu\u010daju glasa\u010dima, Facebook, u usporedbi s drugim dru\u0161tvenim mre\u017eama, politi\u010darima nudi \u0161iri raspon formata sadr\u017eaja: osim fotografija i videozapisa, korisnici Facebooka u svojim objavama mogu postavljati poveznice, du\u017ee videozapise, \u010dlanke i sli\u010dno i \u0161to je najva\u017enije \u2013 poveznice su na Facebooku interaktivne, \u0161to zna\u010di da ih se mo\u017ee kliknuti i pristupiti novom sadr\u017eaju. Takvi formati djeluju „ozbiljnije“ i „profesionalnije“, \u0161to je u skladu sa statusom koji politi\u010dari na dru\u0161tvenim mre\u017eama \u017eele ostvariti. S obzirom na to da je jezik politi\u010dara na dru\u0161tvenim mre\u017eama javni, a jezik javne komunikacije, posebno politi\u010dke kojom se oblikuje javno mnijenje, mora biti razumljiv, jasan i prihvatljiv zajednici (\u0160kiljan, 2000), politi\u010dari se na Facebooku moraju prilagoditi ciljanoj publici i na planu sadr\u017eaja i na planu izraza. Odabir formata poruke i elemenata poruke poput hashtagova<\/em>, emojija<\/em> ili ozna\u010davanja osoba, lokacija i institucija tako\u0111er oblikuju ne samo poruku, nego i ulogu koju politi\u010dari igraju u javnom prostoru. Hashtag<\/em> (#) ili klju\u010dna rije\u010d metapodatkovna je oznaka kojom se ozna\u010davaju rije\u010di ili izrazi kako bi se kategorizirali, uspore\u0111ivali i usustavljivali sadr\u017eaji. Ozna\u010davanje (tagiranje) osoba, lokacija i institucija slu\u017ei uklju\u010divanju ozna\u010denih stranica u objavljeni sadr\u017eaj. I hashtag<\/em> i ozna\u010davanje dio su poruke kojom politi\u010dari igraju ciljanu ulogu. Na taj se na\u010din povezuju s osobama, lokacijama i institucijama i implicitno stvaraju sliku o sebi jer ozna\u010dene stranice upu\u0107uju na aktivnosti politi\u010dara i na njihove afilijacije. Emojiji<\/em>, s druge strane, dodaju afektivnu funkciju porukama i u pratitelja izazivaju emociju i reakciju. Osim u samoj aktivnosti na Facebooku, upravo u upotrebi ovih elemenata dolazi do razlika izme\u0111u politi\u010dara, \u0161to upu\u0107uje na to da i politi\u010dari unutar iste politi\u010dke opcije u zajednici na Facebooku zapravo mogu imati razli\u010ditu ciljanu publiku, igrati razli\u010dite uloge i ostvarivati razli\u010dite statuse<\/p>\n

Brojna su istra\u017eivanja aktivnosti politi\u010dara (npr. Chadwick, 2013) na dru\u0161tvenim mre\u017eama tijekom izbornih kampanja ili aktivnosti koje su dovele do ekstremnih doga\u0111aja poput juri\u0161a na ameri\u010dki Kapitol nakon ameri\u010dkih izbora 2020. (npr. Ouyang i Waterman, 2020), kao i anga\u017emana bira\u010dkog tijela (npr. Chadwick, 2013; Kushin i Kitchener, 2009), ali slabo su u radovima zastupljene i predstavljene svakodnevne objave politi\u010dara i njihova rutina na dru\u0161tvenim mre\u017eama (npr. Larsson i Kalsnes, 2014, o svakodnevnoj aktivnosti \u0161vedskih i norve\u0161kih politi\u010dara na dru\u0161tvenim mre\u017eama). Jasno je kakva se aktivnost i poruke mogu o\u010dekivati tijekom politi\u010dke kampanje, no iznimno je zanimljivo i \u0161to svakodnevna aktivnost politi\u010dara na dru\u0161tvenim mre\u017eama otkriva o profilu politi\u010dara i njegovoj ciljanoj publici. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Ciljevi istra\u017eivanja<\/strong><\/p>\n

Svrha je ovoga rada bila istra\u017eiti diskurs \u010dlanova Vlade, odnosno njihovu upotrebu elemenata karakteristi\u010dnih za objave na Facebooku poput emojija<\/em>, hashtagova<\/em>, fotografija, videozapisa te ozna\u010davanja institucija, osoba i lokacija. S obzirom na navedeno mo\u017ee se definirati nekoliko ciljeva: <\/p>\n

\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

Korpus i metodologija<\/strong><\/p>\n

U svrhu istra\u017eivanja prikupljeno je 148 objava sa slu\u017ebenih profila \u010dlanova Vlade na Facebooku. Sve su prikupljene objave iz travnja 2023. godine. Preuzete su sa slu\u017ebenih Facebook profila Andreja Plenkovi\u0107a, premijera Republike Hrvatske; Davora Bo\u017einovi\u0107a, potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova; Olega Butkovi\u0107a, potpredsjednika Vade i ministra mora, prometa i infrastrukture; Branka Ba\u010di\u0107a, potpredsjednika Vlade i ministra prostornog ure\u0111enja, graditeljstva i dr\u017eavne imovine; Anje \u0160imprage, potpredsjednice Vlade; Gorana Grli\u0107a Radmana, ministra vanjskih i europskih fondova; \u0160ime Erli\u0107a, ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije; Nikoline Brnjac, ministrice turizma i sporta; Davora Filipovi\u0107a, ministra gospodarstva i odr\u017eivog razvoja; Marije Vu\u010dkovi\u0107, ministrice poljoprivrede; Marina Pileti\u0107a, ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi; Marija Bano\u017ei\u0107a, ministra obrane; Ivana Malenice, ministra pravosu\u0111a i uprave i Nine Obuljen Kor\u017einek, ministrice kulture i medija. Zanimljivo je napomenuti kako potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar financija Marko Primorac i ministar obrazovanja Radovan Fuchs nemaju slu\u017ebene profile na Facebooku. Iako ministar zdravstva Vili Bero\u0161 ima slu\u017ebeni Facebook profil, zadnja mu je objava iz rujna 2021. pa je, stoga, njegov diskurs na ovoj dru\u0161tvenoj mre\u017ei isklju\u010den iz analize. <\/p>\n

Prethodno opisani korpus analiziran je kvantitativno i kvalitativno. Deskriptivnom statistikom opisan je broj objava po \u010dlanu Vlade te format svih objava (tekst, fotografija, video, poveznica itd.) \u2013 op\u0107enito i u odnosu na pojedinog \u010dlana Vlade. Nadalje, deskriptivna statistika kori\u0161tena je i kako bi se ustanovio broj upotrijebljenih hashtagova<\/em>, emojija<\/em>, ozna\u010denih osoba, ozna\u010denih institucija te prijavljenih lokacija. Ovi su parametri analizirani op\u0107enito za sve \u010dlanove Vlade i u odnosu na pojedinog \u010dlana Vlade. Tako\u0111er je ustanovljeno koji su hashtagovi<\/em> i emojiji<\/em> naj\u010de\u0161\u0107e upotrijebljeni te koje su osobe, institucije i lokacije \u010dlanovi Vlade naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010davali. U kvalitativnom dijelu istra\u017eivanja analiziraju se i interpretiraju podatci dobiveni deskriptivnom analizom diskursa.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Rezultati<\/strong><\/p>\n

Ukupno je analizirano 148 objava na Facebooku. Grafom 1 prikazan je broj objava u odnosu na svakog \u010dlana Vlade. Zanimljivo je primijetiti kako najve\u0107i broj objava imaju tri ministrice: ministrica sporta i turizma Nikolina Brnjac (18), ministrica poljoprivrede Marija Vu\u010dkovi\u0107 (18) te ministrica kulture i medija Nina Obuljen Kor\u017einek (16) \u0161to mo\u017ee upu\u0107ivati na ve\u0107u aktivnost \u017eena na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Ipak, ovakve primjedbe potrebno je uzeti s rezervom s obzirom na to da, iako ministrice zasigurno utje\u010du na aktivnosti svojih kabineta odnosno timova, svoje dru\u0161tvene mre\u017ee ne vode one osobno ve\u0107 \u010dlanovi njihovoga tima. Tako\u0111er, spomenute ministrice zadu\u017eene su za tzv. meke resore (turizam, sport, mediji, kultura), stoga, ne \u010dudi suvremeniji pristup komunikaciji s javno\u0161\u0107u i intenzivnija internetska komunikacija. <\/p>\n

 <\/p>\n

Graf 1. Broj objava po \u010dlanu Vlade<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

Format objave prvi je analizirani parametar. Rezultati istra\u017eivanja pokazali su kako \u010dlanovi Vlade Republike Hrvatske na Facebooku najradije komuniciraju kombinacijom fotografije i teksta s obzirom na to da je u tom formatu objavljeno ukupno 120 od 148 objava (Tablica 1). Kombinacija teksta i videozapisa kori\u0161tena je u ukupno 11 objava, dok je po 7 objava sadr\u017eavalo tekst i podjelu objave s nekog drugog profila ili kombinaciju teksta, fotografije i poveznice. Od ostalih formata kori\u0161tene su jo\u0161 fotografije, fotografije s umetnutim tekstom te objave koje sadr\u017ee tekst i poveznicu. <\/p>\n

 <\/p>\n

Tablica 1. Format objave po \u010dlanu Vlade<\/p>\n

\n
\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n		\n
\nutvrditi najzastupljeniji format objave me\u0111u \u010dlanovima Vlade na Facebooku, kod svih \u010dlanova i kod svakog pojedina\u010dno
\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n
\n<\/div>\n<\/td>\n
\n
\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n
\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n		\n
\nutvrditi naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tene emojije<\/em>, hashtagove<\/em> te naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010dene institucije, osobe i lokacije u objavama \u010dlanova Vlade na Facebooku
\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n
\n<\/div>\n<\/td>\n
\n
\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n
\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n		\n
\nzato \u0161to \u0107e se problem ograni\u010davanja raspolo\u017eivih resursa sve vi\u0161e zao\u0161travati, \u0161to \u0107e izazvati porast cijena, te \u0107e kreativna poruka morati buditi ja\u010du \u017eelju i potrebu.
\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n
\n<\/div>\n<\/td>\n
\n
\n<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n
\n\u2013<\/span>\n<\/td>\n		\n
\nutvrditi kakvu sliku o sebi i svom resoru \u010dlanovi Vlade stvaraju odabirom razli\u010ditih elemenata objava na Facebooku.
\n<\/span>\n<\/td>\n<\/tr>\n
\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\n

\u010c<\/span>LAN VLADE<\/p>\n<\/td>\n

\n

TEKST I FOTO-
\nGRAFIJA<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

SAMO FOTO-
\nGRAFIJA<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

TEKST I PODIJELA DRUGE OBJAVE<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

TEKST U FOTOGRAFIJI<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

TEKST I POVEZNICA<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

TEKST, FOTO-
\nGRAFIJA I POVEZNICA<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

TEKST I VIDEO<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BA\u010cI\u0106 (2)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BANO\u017dI\u0106 (13)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

13<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BO\u017dINOVI\u0106 (10)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

9<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BRNJAC (18)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

15<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BUTKOVI\u0106 (4)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

ERLI\u0106 (15)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

8<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

FILIPOVI\u0106 (10)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

9<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

GRLI\u0106 RADMAN (13)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

13<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

MALENICA (6)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

4<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

OBULJEN (16)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

10<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

PILETI\u0106 (5)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

5<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

PLENKOVI\u0106 (10)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

7<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

\u0160IMPRAGA (8)<\/span><\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

7<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

VU\u010cKOVI\u0106 (18)<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

16<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Ukupno <\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

120<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

7<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

7<\/p>\n<\/td>\n

\n

11<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

Isti podaci prikazani su i Grafom 2 iz kojeg je jasno da u objavama \u010dlanova Vlade na Facebooku dominira forma teksta i fotografije. <\/p>\n

 <\/p>\n

Graf 2. Format objave po \u010dlanu Vlade<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

U odnosu na komunikacijske elemente dru\u0161tvenih mre\u017ea naj\u010de\u0161\u0107e su kori\u0161teni emojiji<\/em> (237) i hashtagovi<\/em> (148) (Tablica 2). \u010clanovi su Vlade relativno \u010desto ozna\u010davali razli\u010dite institucije (119), dok su druge osobe (33) i lokacije (26) ozna\u010davane manje. Va\u017eno je napomenuti da su u kvantitativni dio analize uzeta u obzir sva ponavljanja emojija<\/em>, hashtagova<\/em>, ozna\u010davanja institucija, osoba ili lokacija. <\/p>\n

 <\/p>\n

Tablica 2.\u00a0 Obilje\u017eja objave po \u010dlanu Vlade.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\n

\u010c<\/span>LAN VLADE<\/p>\n<\/td>\n

\n

SLU\u017dBENI HASHTAG<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

OZNA\u010cENE OSOBE<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

OZNA\u010cENE INSTITUCIJE<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

SIMBOLI<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

LOKACIJA<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BA\u010cI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BANO\u017dI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

43<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

7<\/p>\n<\/td>\n

\n

34<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BO\u017dINOVI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

7<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BRNJAC<\/p>\n<\/td>\n

\n

12<\/p>\n<\/td>\n

\n

4<\/p>\n<\/td>\n

\n

14<\/p>\n<\/td>\n

\n

27<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

BUTKOVI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

ERLI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

14<\/p>\n<\/td>\n

\n

5<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

56<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

FILIPOVI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

8<\/p>\n<\/td>\n

\n

15<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

GRLI\u0106 RADMAN<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

MALENICA<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

OBULJEN<\/p>\n<\/td>\n

\n

56<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

51<\/p>\n<\/td>\n

\n

46<\/p>\n<\/td>\n

\n

10<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

PILETI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

2<\/p>\n<\/td>\n

\n

27<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

PLENKOVI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

11<\/p>\n<\/td>\n

\n

3<\/p>\n<\/td>\n

\n

8<\/p>\n<\/td>\n

\n

6<\/p>\n<\/td>\n

\n

5<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

\u0160IMPRAGA <\/span> <\/span> <\/span> <\/span><\/span><\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n

\n

8<\/p>\n<\/td>\n

\n

4<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

VU\u010cKOVI\u0106<\/p>\n<\/td>\n

\n

9<\/p>\n<\/td>\n

\n

1<\/p>\n<\/td>\n

\n

10<\/p>\n<\/td>\n

\n

26<\/p>\n<\/td>\n

\n

–<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

Ukupno<\/p>\n<\/td>\n

\n

148<\/p>\n<\/td>\n

\n

33<\/p>\n<\/td>\n

\n

119<\/p>\n<\/td>\n

\n

237<\/p>\n<\/td>\n

\n

26<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

Rezultati iz Tablice 2 prikazani su i Grafom 3 radi preglednosti. Grafom 3 nije uzet u obzir svaki \u010dlan Vlade pojedina\u010dno, ve\u0107 je samo prikazana zastupljenost pojedinih obilje\u017eja internetskog jezika za sve \u010dlanove Vlade zajedno. Jasno je da su emojiji<\/em> najzastupljeniji element, slijede ih hashtagovi<\/em> i ozna\u010dene institucije, dok je ozna\u010denih osoba i lokacija zna\u010dajno manje. Oznaka lokacija specifi\u010dan je element koji je potrebno izdvojiti jer se po objavi mo\u017ee ozna\u010diti samo jedna lokacija. Me\u0111utim, dobivene rezultate smatramo relevantnima s obzirom na to da je prikupljeno 148 objava ukupno, a tagirano svega 26 lokacija. <\/p>\n

 <\/p>\n

Graf 3. Obilje\u017eja politi\u010dkih objava za sve \u010dlanove Vlade<\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

Grafom 4 prikazani su analizirani elementi objava za svakog \u010dlana Vlade pojedina\u010dno. Iako su \u010dlanovi Vlade imali razli\u010diti broj objava, analizu diskursa svakog pojedinog \u010dlana smatramo relevantnom s obzirom na to da broj kori\u0161tenih emojija<\/em>, hashtagova<\/em>, ozna\u010denih osoba, institucija i objava ne ovisi o broju ili du\u017eini objave te da se u istoj kratkoj objavi mo\u017ee pojaviti vi\u0161e emojija<\/em>, hashtagova<\/em> ili ozna\u010denih institucija\/osoba\/lokacija. Graf 4 dokazuje da tri prethodno spomenute ministrice s najvi\u0161e objava (Nina Obuljen Kor\u017einek, Marija Vu\u010dkovi\u0107 i Nikolina Brnjac) ujedno najvi\u0161e upotrebljavaju sva analizirana obilje\u017eja diskursa dru\u0161tvenih mre\u017ea. Sva analizirana obilje\u017eja upotrebljavaju jo\u0161 i ministri Mario Bano\u017ei\u0107 te Marin Pileti\u0107. Zanimljiv nerazmjer u upotrebi specifi\u010dnih elemenata objava na Facebooku nalazimo u ministra Erli\u0107a koji upotrebljava zna\u010dajan broj emojija,<\/em> ali u njegovim objavama uop\u0107e ne nalazimo ozna\u010dene lokacije ili institucije. U objavama ministra Butkovi\u0107a prona\u0111eno je svega nekoliko ozna\u010denih osoba, a u objavama ministra Bo\u017einovi\u0107a samo ozna\u010dene osobe i institucije, dok ostali elementi internetske komunikacije nedostaju. Navedeno se mo\u017ee objasniti time \u0161to su oba spomenuta ministra ujedno i potpredsjednici Vlade te su zadu\u017eeni za resore koji se tradicionalno percipiraju kao ozbiljniji (unutarnji poslovi i more, promet i infrastruktura) pa se od njih mo\u017eda i ne mo\u017ee o\u010dekivati prevelika uporaba emojija<\/em> i hashtagova<\/em>. <\/p>\n

 <\/p>\n

Graf 4. Sva obilje\u017eja objava po svakom \u010dlanu Vlade. <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

 <\/strong><\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107e je kori\u0161teni emoji<\/em> hrvatske zastave (66), \u0161to je i o\u010dekivano s obzirom da se analizirao diskurs \u010dlanova Vlade. Sljede\u0107i su naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161teni emoji<\/em> brojke (18), kojima \u010dlanovi Vlade isti\u010du dodijeljene prora\u010dune, ostvarene prihode ili sredstva dobivena iz europskih fondova. Od ostalih naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161tenih emojija<\/em> upotrijebljeno je 15 emojija<\/em> potvrdnog okvira s kva\u010dicom, 14 emojija koji ozna\u010dava pljesak te 9 strelica koje pokazuju desno. Primije\u0107eno je da diskursom razli\u010ditih \u010dlanova Vlade dominiraju razli\u010diti emojiji<\/em>, pa tako u objavama ministra Bano\u017ei\u0107a nalazimo emoji<\/em> podignuta dva prsta (8). Kod ministra Erli\u0107a, u skladu s resorom za koji je zadu\u017een, nalazimo 5 emojija<\/em> zastave Europske unije i 10 emojija<\/em> kva\u010dica, a kod ministrice Obuljen emoji<\/em> knjige (3). Potpredsjednica Vlade Anja \u0160impraga naj\u010de\u0161\u0107e upotrebljava emoji<\/em> djeteline s 4 lista (6). <\/p>\n

Za razliku od emojija<\/em> istra\u017eivanjem nisu utvr\u0111eni naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161teni hashtagovi<\/em> za sve \u010dlanove Vlade. \u010clanovi Vlade upotrebljavali su hashtagove<\/em> ovisno o resoru za koji su zadu\u017eeni. U skladu s navedenim, u objavama ministra Bano\u017ei\u0107a \u010desto se nailazi na #hrvatskavojska (15), #MORH (5) ili #HV (5), a u objavama ministra Erli\u0107a ponavljaju se #EUfondovi (7) i #ITU (4). Za objave ministrice turizma Nikoline Brnjac karakteristi\u010dno je da ne ponavlja hashtagove<\/em> osim dva puta ponovljenog #sportstourism. Sli\u010dna je situacija i kod ministrice kulture i medija Nine Obuljen Kor\u017einek u \u010dijim se objavama nalaze 53 razli\u010dita hashtaga<\/em> od kojih se po dva puta ponavljaju #ro\u0111eniza\u010ditanje, #godina\u010ditanjasvakegodine i #zakri\u017een. Premijer Plenkovi\u0107 ponavlja #Schengen (4) i #Eurozone (4), dok ministrica Vu\u010dkovi\u0107 upotrebljava relativno neutralni hashtag #RH (4). <\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010dena osoba u objavama \u010dlanova Vlade na Facebooku je Andrej Plenkovi\u0107 (8), dok je naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010dena institucija Vlada RH. Ozna\u010dene lokacije razlikuju se ovisno o tome za koju je priliku objava pisana. <\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Rasprava<\/strong><\/p>\n

Emojiji<\/em><\/strong><\/p>\n

Ve\u0107ina se emojija<\/em> u objavama \u010dlanova Vlade mo\u017ee prema funkciji razvrstati u dvije skupine: referencijalne emojijie<\/em> (oni koji zamjenjuju neki pojam ili rije\u010d) i afektivne emojije (one kojima je funkcija naglasiti sadr\u017eaj koji je objavljen). Pri tome nagla\u0161avamo da svaki referencijalno upotrijebljen emoji<\/em> ima istodobno i poetsku i afektivnu funkciju. <\/p>\n

Emojiji<\/em> u analiziranim porukama slu\u017ee za privla\u010denje pozornosti, vizualno strukturiranje objave, referiranje na naciju, nagla\u0161avanje sadr\u017eaja, politika i vrijednosti te izra\u017eavanje emocija. Ovakva klasifikacija u mnogome odgovara i istra\u017eivanju Wurst i suradnika iz 2023., samo \u0161to u svojem korpusu nismo prona\u0161le emojije<\/em> kojima se promi\u010de srodni sadr\u017eaj.<\/p>\n

Odnos prema nacionalnim zastavama razlikuje se od kulture do kulture, od dr\u017eave do dr\u017eave. Tako, na primjer, Francuzi ili Amerikanci rado i \u010desto, i u javnom i osobnom prostoru, upotrebljavaju nacionalnu zastavu, dok je to u Njema\u010dkoj poslije Drugoga svjetskog rata rijetkost (Kariryaa et al., 2022: 368). U Hrvatskoj privatne osobe, osim u kontekstu sportskih doga\u0111anja, rijetko pose\u017eu za nacionalnom zastavom. Dok javne institucije imaju istaknuta nacionalna obilje\u017eja poput zastave ili dr\u017eavnoga grba, privatne osobe rijetko obilje\u017eavaju i dr\u017eavne praznike zastavom. Me\u0111utim, u svijetu politike nacionalna je zastava uobi\u010dajen simbol, kako u stvarnom svijetu, tako i u virtualnom.<\/p>\n

Upotreba emojija<\/em> nacionalnih zastava uobi\u010dajena je u politi\u010dkome internetskom diskursu (v. Kariryaa et al., 2022). To je logi\u010dno i o\u010dekivano zato \u0161to je nacionalna zastava simbol dr\u017eave i nacionalnog identiteta. U objavama na\u0161ih politi\u010dara emoji<\/em> hrvatske nacionalne zastave \u010de\u0161\u0107i je od ostalih emojija<\/em> i uglavnom se u tekstovima objava upotrebljava umjesto imenice Hrvatska i pridjeva hrvatski. Iako je zna\u010denje emojija<\/em> zastave u ovim slu\u010dajevima denotativno, a funkcija referencijalna, oni imaju i ekspresivnu, i konativnu, i poetsku funkciju. Naime, zamjenom rije\u010di hrvatskom zastavom, politi\u010dari namjerno ili nenamjerno vizualno nagla\u0161avaju svoj identitet, utje\u010du\u0107i pritom na to kako ih ciljana publika do\u017eivljava, \u010dime se ostvaruju ilokucijska i perlokucijska snaga emojija<\/em> nacionalne zastave. Poetska se funkcija, mogu\u0107e je, ne ostvaruje namjerno, ali se ipak ostvaruje. Naime, zbog \u017eivih boja emojija<\/em> tekst postaje vizualno zanimljivijim i privla\u010dnijim potencijalnom \u010ditatelju, iako takve objave ponekad podsje\u0107aju na dje\u010dje po\u010detnice u kojima su klju\u010dne rije\u010di zamijenjene slikom. Osim toga, zamjena rije\u010di emojijem<\/em> tekst \u010dini kra\u0107im, a sa\u017eetost je dobrodo\u0161la zna\u010dajka objava na dru\u0161tvenim mre\u017eama. <\/p>\n

Osim u referencijalnoj funkciji, emoji<\/em> hrvatske nacionalne zastave pojavljuje se u objavama u kojima se nagla\u0161ava pripadnost ili podr\u0161ka hrvatskim nacionalnim simbolima, doga\u0111ajima i predstavnicima. U tim je slu\u010dajevima emoji<\/em> nacionalne zastave \u010desto popra\u0107en drugim emojijima<\/em>. Na primjer, nakon teksta u kojem \u010destita gimnasti\u010daru Tinu Srbi\u0107u na osvojenoj zlatnoj medalji na Europskom prvenstvu, ministar Bano\u017ei\u0107 dodaje emojije<\/em> hrvatske zastave, ruke s dva podignuta prsta i zlatne medalje. Emoji<\/em> ruke s dva podignuta prsta u obliku slova V, znaka uglavnom poznatog kao znaka mira, u tekstnim porukama ima zna\u010denje pobjede, i taj se emoji<\/em> naziva rukom pobjede. Emoji<\/em> zlatne medalje s istaknutim brojem 1 u ovom je slu\u010daju denotativan i odnosi se na Srbi\u0107evu zlatnu medalju. Kombinacijom ovih emojija<\/em> Bano\u017ei\u0107 nagla\u0161ava Srbi\u0107ev uspjeh i identificira ga s nacionalnim uspjehom, i s uspjehom Hrvatske vojske, \u010diji je Srbi\u0107 pri\u010duvnik. Ina\u010de, u gotovo svakoj objavi ministar Bano\u017ei\u0107 objavljuje kombinaciju emojija<\/em> hrvatske zastave i ruke pobjede. Nadalje, ministar Filipovi\u0107 i ministrica Vu\u010dkovi\u0107 na kraju svojih objava ponekad uklju\u010de samo emoji<\/em> hrvatske zastave, \u0161to je tako\u0111er identitetski \u010din.<\/p>\n

U obra\u0111enim objavama \u010dlanova Vlade RH pojavljuju se zastave Europske unije, Ukrajine, Slovenije, Indije, Turske i Albanije. Pritom se naj\u010de\u0161\u0107e ostvaruje referencijalna funkcija emojija<\/em>, tj. zastava u tekstu objave zamjenjuje ime dr\u017eave ili pridjev izveden iz njezina imena. Me\u0111utim, kombinacije zastava drugih dr\u017eava ili Europske unije i hrvatske zastave imaju dodatno zna\u010denje. Na profilima ministra Malenice i ministrice Vu\u010dkovi\u0107 na kraju objava o susretu sa slovenskim ministricama nalaze se zastave Slovenije i Hrvatske, \u010dime se nagla\u0161ava suradnja i zajedni\u0161tvo dviju dr\u017eava. Tako\u0111er se zajedno postavljaju emojiji<\/em> zastave Hrvatske i Europske unije, pri \u010demu se \u017eeli istaknuti pripadnost Hrvatske Europskoj uniji i njezin europski identitet. Zanimljiva je i kombinacija emojija<\/em> zastava Hrvatske i Albanije izme\u0111u kojih je emoji<\/em> rukovanja, koji simbolizira suradnju izme\u0111u dviju dr\u017eava. Mo\u017ee se primijetiti da se na takav na\u010din hrvatska zastava kombinira sa zastavama dr\u017eava iz okru\u017eenja i sa zastavom Europske unije, \u010dime hrvatski politi\u010dari, svjesno ili nesvjesno, upu\u0107uju na povezanost izme\u0111u Hrvatske i Unije te dr\u017eava u okru\u017eenju.<\/p>\n

Emojiji<\/em> desne strelice koji ina\u010de predstavlja smjer u objavama na\u0161ih politi\u010dara (Bano\u017ei\u0107, Vu\u010dkovi\u0107, Obuljen Kor\u017einek) upotrebljavaju se kao grafi\u010dke oznake za natuknice. Njima politi\u010dari vizualno nagla\u0161avaju sadr\u017eaj koji slijedi, a uglavnom je rije\u010d o razli\u010ditim postignu\u0107ima njihovih resora. Na primjer, u jednoj od objava ministar Bano\u017ei\u0107 upravo emojijima<\/em> desne strelice nabraja projekte moderniziranja Hrvatske vojske. Kod ministrice Obuljen Kor\u017einek nailazimo u ovoj ulozi emoji ‘<\/em>play’ i emoji<\/em> ‘ubrzaj’. Iako je uloga ovih emojija<\/em> strogo gledano referencijalna, oni poruku \u010dine vizualno privla\u010dnijom i preglednijom te nagla\u0161avaju sadr\u017eaj koji slijedi, stoga, imaju ulogu u postizanju ciljanog statusa politi\u010dara, a to je pozitivna percepcija resora i onog tko mu je na \u010delu. Istu funkciju ima i emoji<\/em> kva\u010dice u objavama Erli\u0107, Pileti\u0107, Obuljen, Vu\u010dkovi\u0107. Posti\u017ee se preglednost i sustavnost. Ministar Erli\u0107 bira emoji<\/em> kva\u010dice u objavi za Dan planeta Zemlje, pri \u010demu je indikativan odabir emojija<\/em> sa zelenom pozadinom. Takvim odabirom ministar nagla\u0161ava nastojanja svojega resora da Hrvatska uz pomo\u0107 europskih fondova dosegne klimatsku neutralnost. Nadalje, Ministar Pileti\u0107 emojijem<\/em> strelice prema dolje upu\u0107uje korisnika na fotografije koje su postavljene u sklopu objave, a premijer Plenkovi\u0107 emojijem<\/em> desne strelice upu\u0107uje korisnika na poveznice u svojim objavama.<\/p>\n

Emojiji<\/em> zastava i simbola poput strelice i kva\u010dice pokazali su se najzastupljenijima i u istra\u017eivanju upotrebe emojija<\/em> u objavama politi\u010dkih stranaka na Facebooku u 11 europskih dr\u017eava tijekom europskih izbora 2019. (Wurst et al., 2023).<\/p>\n

Osim zastava, emojiji<\/em> koji se pojavljuju u referencijalnoj funkciji (tako da zamjenjuju neku rije\u010d ili pojam) jesu emojiji <\/em>brojki, fotoaparata, klju\u010da i pljeska. Emojijma<\/em> brojki ministri nagla\u0161avaju aktivnosti koje smatraju uspje\u0161nima (Pileti\u0107, Obuljen Kor\u017einek). Na primjer, \u00a0milijuna \u20ac prete\u017eito vizualnom tipu korisnika upe\u010datljivije je od 262 milijuna \u20ac. Iako su brojke \u010dinjeni\u010dne, upotrebom emojija<\/em> efekt je nagla\u0161en. Emoji<\/em> fotoaparata s bljeskalicom, pri navo\u0111enju autorskog prava za fotografiju, pojavljuje se umjesto rije\u010di fotografija. Emoji<\/em> klju\u010da pojavljuje u objavi na engleskom jeziku ministrice Brnjac umjesto rije\u010di klju\u010d, a ministrica Obuljen Kor\u017einek upotrebljava emoji<\/em> pljeska umjesto rije\u010di pljesak. Svi ovi emojiji<\/em>, kao i emojiji<\/em> zastava, doprinose privla\u010dnosti poruke. Bez obzira na to \u0161to nemaju preneseno zna\u010denje, emojiji<\/em> ove objave \u010dine vizualno atraktivnijima, a njihove autore modernijima i zanimljivijima. <\/p>\n

Ostali emojiji<\/em> imaju funkciju nagla\u0161avanja tekstualnog sadr\u017eaja. Na primjer, \u010destitka za Cvjetnicu \u010dini se toplijom, iskrenijom i srda\u010dnijom uz emoji<\/em> gran\u010dice, kao i \u010destitka za Uskrs uz emojije<\/em> zeca i pili\u0107a (Pileti\u0107, Brnjac). Na taj se na\u010din politi\u010dari pribli\u017eavanju svojoj publici i smanjuju distanciranost.<\/p>\n

Nadalje, \u010desti su emojiji<\/em> kojima se samo poja\u010dava, tj. nagla\u0161ava, sadr\u017eaj teksta. Takvi su npr. emoji<\/em> (tradicionalne) obitelji uz rije\u010d obitelj (Pileti\u0107), emoji<\/em> joysticka<\/em> uz gaming<\/em> industriju (Pileti\u0107), emoji<\/em> stolnoteniskog reketa uz Hrvatski stolnoteniski savez (Brnjac), emojiji <\/em>ko\u0161arka\u0161ke lopte i papira s olovkom uz poziv na prijavu na ko\u0161arka\u0161ku manifestaciju (Brnjac), emoji<\/em> dviju maski uz kazali\u0161te ili kazali\u0161ne predstave, emoji<\/em> planine uz Velebit (Erli\u0107), emoji<\/em> stabla i Zemlje na Dan planeta zemlje (Vu\u010dkovi\u0107, Plenkovi\u0107), emoji<\/em> laptopa i mobitela uz dru\u0161tvene mre\u017ee ili emojiji<\/em> online<\/em> i offline<\/em> uz te hashtagove<\/em> (Obuljen Kor\u017einek). Ti se emojiji<\/em> mogu promatrati i politi\u010dko-ideolo\u0161ki (obitelj, stabla), ali je njihova uloga prvenstveno poja\u010davanje poruke.<\/p>\n

Emojijima<\/em> \u010dlanovi Vlade izra\u017eavaju i emocije i odnos prema odre\u0111enim doga\u0111ajima i osobama. Na primjer, emoji<\/em> pljeska pronalazimo u kombinaciji s emojijem<\/em> top (Pileti\u0107), u kombinaciji sa zlatnom medaljom (Brnjac), u kombinaciji s eurima i konfetima (Erli\u0107), pri \u010demu se u svim objavama nekomu \u010destita ili nekog pohvaljuje, dakle izra\u017eava se iznimno pozitivan stav. Nadalje, ministrica \u0160impraga redovito upotrebljava emoji<\/em> djeteline s \u010detiri lista, a upotrijebila je i emoji<\/em> bubamare, \u0161to je u skladu s nepretenciozno\u0161\u0107u i jednostavno\u0161\u0107u njezinih objava. Ona se odabirom emojija<\/em> predstavlja kao osoba koja je jedna od nas i koja vjeruje u bolje sutra.<\/p>\n

Objave ministrice Obuljen Kor\u017einek u kontekstu emojija<\/em> specifi\u010dne su po tome \u0161to ministrica jedina emojije<\/em> \u010desto stavlja na po\u010detak objave kako bi privukla pozornost pratitelja. Osim tematskih, koji su u njezinim objavama povezani s resorom kulture i manifestacijama o kojima objavljuje (emojiji<\/em> nota, knjiga i kazali\u0161ta), Obuljen Kor\u017einek slu\u017ei se i simbolima poput crvenih uskli\u010dnika na po\u010detku objave o za\u0161titi djece na internetu kako bi postigla izra\u017een stav jer u takvoj temi neutralan stav nije dobrodo\u0161ao. <\/p>\n

Pojavljuju se samo dva emojija<\/em> srca (\u017euto uz uskrsnu \u010destitku ministra Pileti\u0107a i plavo uz poveznicu HDZ Trnje u objavi ministrice Brnjac). Tako\u0111er, gotovo da nema facijalnih emojija<\/em>. Jedini takav emoji<\/em>, emoji<\/em> srame\u017eljivoga nasmije\u0161enog lica, upotrijebio je ministar Erli\u0107 uz \u010destitku za Dan Zadarske \u017eupanije. Iako su emojiji<\/em> srca i facijalni emojiji<\/em> me\u0111u najzastupljenijima u op\u0107oj uporabi, u politi\u010dkim objavama rijetko se nailazi na njih, vjerojatno zato \u0161to politi\u010dari \u017eele zadr\u017eati dojam ozbiljnosti na svojim stranicama.<\/p>\n

Dakle, ve\u0107ina je upotrijebljenih emojija<\/em> barem naizgled neutralna, ali s pozitivnim efektom. Emojiji<\/em> u analiziranim objavama mahom su pozitivni. Naime, emojiji<\/em> op\u0107enito ostavljaju pozitivan dojam u objavama, zbog \u010dega ne \u010dudi njihova visoka zastupljenost u objavama \u010dlanova hrvatske Vlade.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

Hashtag<\/em><\/strong><\/p>\n

U objavama politi\u010dara na Facebooku hashtagovi<\/em> imaju va\u017enu ulogu jer njima politi\u010dari i njihovi timovi povezuju svoje objave sa srodnim i\/ili povezanim sadr\u017eajima, ne optere\u0107uju\u0107i pritom suvi\u0161no svoje objave. Hashtagovi<\/em> mogu biti integrirani u tekst objave ili navedeni nakon teksta objave. <\/p>\n

Zanimljivo je da se \u010dlanovi Vlade uvelike razlikuju prema upotrebi hashtagova<\/em>. Neki ih uop\u0107e ne upotrebljavaju (npr. Bo\u017einovi\u0107 ili Butkovi\u0107), neki tek sporadi\u010dno (Erli\u0107 ili Vu\u010dkovi\u0107), a apsolutno po hashtagovima<\/em> prednja\u010di ministrica Obuljen Kor\u017einek koja ih je u promatranom razdoblju upotrijebila vi\u0161e nego svi ostali \u010dlanovi Vlade zajedno. Hashtagovi<\/em> u nekim objavama imaju referencijalnu funkciju, tj. hashtag<\/em> se upotrebljava umjesto uobi\u010dajenog naziva ili pojma (npr. u objavama ministra Bano\u017ei\u0107a #Sabor ili #hrvatskavojska). Oni svakako upu\u0107uju na pojmove, osobe ili organizacije s kojima se politi\u010dar \u017eeli povezati i u kontekstu kojih \u017eeli biti prepoznat, a u objavama \u010dlanova Vlade neutralni su i njima se ne izri\u010de nikakav poseban politi\u010dki ili ideolo\u0161ki stav. Nagla\u0161eni politi\u010dki stavovi o\u010dituju se samo u hashtagovima<\/em> #SupportUkraine (Bano\u017ei\u0107) i #ForOurPlanet (Erli\u0107). To ne iznena\u0111uje jer su neka istra\u017eivanja pokazala da objave s nagla\u0161eno politi\u010dkim hashtagovima<\/em> nisu pozitivno percipirane me\u0111u korisnicima (v. Rho i Mazmanian, 2019). Dodu\u0161e, nijedan analizirani politi\u010dar osim ministrice Obuljen Kor\u017einek ih ne upotrebljava sustavno, zbog \u010dega su njezine objave najpodobnije za analizu. Obuljen Kor\u017einek svojim hashtagovima<\/em> otkriva ne samo institucije i kulturne manifestacije s kojima je povezana u svojem svakodnevnom radu, ve\u0107 je njima<\/em> sa\u017eet njezin kulturno-politi\u010dki program. Tako ministrica hashtagovima<\/em> podr\u017eava \u010ditanje, hrvatske dramati\u010dare, hrvatsku glazbu, glazbenike i skladatelje, o\u010duvanje ba\u0161tine itd. Ministrica podr\u017eava i #Hrvatskukatoli\u010dkumre\u017eu i manifestaciju #Zakri\u017een, \u0161to se mo\u017ee protuma\u010diti kroz prizmu ideologije i \u017eeljene uloge politi\u010darke koja podr\u017eava kr\u0161\u0107anske vrednote, \u0161to stoji i u politi\u010dkom programu vladaju\u0107e stranke. Kod Obuljen Kor\u017einek nalazimo i #SretanUskrs, ba\u0161 kao i kod ministra Bano\u017ei\u0107a. Ostali \u010dlanovi Vlade \u010destitaju Uskrs, ali bez hashtaga<\/em>. Tako\u0111er, dok su Bano\u017ei\u0107evi hashtagovi<\/em> integrirani u tekst, hashtagove<\/em> u objavama Obuljen Kor\u017einek pronalazimo i u tekstu i nakon teksta objave. Mo\u017ee se zaklju\u010diti da samo ministrica Obuljen Kor\u017einek vlada uporabom hashtagova<\/em> na na\u010din na koji bi se o\u010dekivalo od aktivnog korisnika dru\u0161tvene mre\u017ee, tako da ostavlja dojam suvremene politi\u010darke koja se dobro snalazi u digitalnom svijetu.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

Ozna\u010dene osobe, institucije i lokacije<\/em><\/strong><\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010dena osoba u analiziranim objavama predsjednik je Vlade Andrej Plenkovi\u0107, a druge su ozna\u010dene osobe one s kojima se \u010dlanovi Vlade susre\u0107u na odre\u0111enim doga\u0111anjima ili je rije\u010d o osobama kojima su objave posve\u0107ene. Na primjer, u svojim objavama o uspjesima sporta\u0161a Tina Srbi\u0107a i Dine Leva\u010di\u0107 ministrica Brnjac ih je i ozna\u010dila. Zastupljenost Andreja Plenkovi\u0107a me\u0111u ozna\u010denim osobama upu\u0107uje na odnos izme\u0111u ministara i njihova \u0161efa. Naime, ozna\u010davanjem mu ministri odaju priznanje za rad i zasluge i indirektno grade status Andreja Plenkovi\u0107a kao premijera kojega podre\u0111eni po\u0161tuju i koji dr\u017ei sve konce u rukama. \u0160to se ti\u010de ozna\u010davanja institucija, prednja\u010di ministrica Obuljen Kor\u017einek, a slijede je ministar Filipovi\u0107 i ministrica Brnjac. Dok su ozna\u010dene institucije u objavama Filipovi\u0107a i Brnjac o\u010dekivane, u objavama Obuljen Kor\u017einek veliki je broj ozna\u010denih institucija, \u010dime se posti\u017ee dojam da ministrica uistinu \u017eeli odati priznanje svima uklju\u010denima u odre\u0111eni projekt bez obzira na to \u0161to ozna\u010dene institucije ponekad optere\u0107uju sami tekst objave. Naravno, jasno je da je svrha ozna\u010davanja povezivanje odre\u0111enih osoba i institucija s objavljenim sadr\u017eajem, ali ozna\u010davanje se u samom tekstu prepoznaje po plavoj boji slova, stoga, razbijaju\u0107i monotoniju crno-bijelog teksta doprinosi privla\u010dnosti objave.<\/p>\n

Ministrica Obuljen Kor\u017einek prednja\u010di i u ozna\u010davanju lokacija, a slijede je premijer Plenkovi\u0107 i ministrica \u0160impraga. Ozna\u010davanjem lokacije politi\u010dari privla\u010de pratitelje koji su zainteresirani za ozna\u010denu lokaciju, \u010dime se stvara osje\u0107aj zajedni\u0161tva, a istodobno sebe brendiraju kao politi\u010dare kojima je stalo do mjesta koja posje\u0107uju.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

Format (fotografija, poveznice, video)<\/em><\/strong><\/p>\n

Tekst objave na Facebooku poja\u010dava se fotografijom, videozapisom i poveznicama. Naime, objave koje se temelje samo na tekstu ne privla\u010de pa\u017enju korisnika i ne poti\u010du njihovu uklju\u010denost. Zato je nu\u017eno izbjegavati previ\u0161e teksta i objavu obogatiti vizualnim sadr\u017eajem koji nagla\u0161ava sadr\u017eaj teksta. <\/p>\n

U objavama \u010dlanova Vlade na Facebooku prednja\u010di format objave koji \u010dine tekst i fotografija. \u0160tovi\u0161e, u promatranom razdoblju ne postoji objava bez vizualnog sadr\u017eaja. Fotografije naj\u010de\u0161\u0107e prikazuju doga\u0111aje i ljude o kojima su objave, ali tako\u0111er ima drugih sadr\u017eaja koji su zastupljeni. Na primjer, ministar Bano\u017ei\u0107 upotrebljava citate, a kod Brnjac, Malenice i Plenkovi\u0107a pojavljuju se infografike. Tako\u0111er, postoje objave u kojima je uz tekst podijeljen videozapis ili druga objava. Svi su ovi primjeri u svojoj biti neutralni. Me\u0111utim, u promatranom razdoblju bio je Uskrs i u \u010destitkama su vidljive razlike izme\u0111u \u010dlanova Vlade. Svi osim Ba\u010di\u0107a, Butkovi\u0107a i Erli\u0107a, na Facebooku su \u010destitali Uskrs, pritom se koriste\u0107i generi\u010dkim internetskim \u010destitkama i ponekad uklju\u010duju\u0107i u \u010destitku podatke o svom resoru (Bano\u017ei\u0107, Brnjac, Plenkovi\u0107, Vu\u010dkovi\u0107), a ponekad \u010destitaju\u0107i u svoje ime (Filipovi\u0107, Malenica, Pileti\u0107). Ministar Bo\u017einovi\u0107 objavio je formalnu stiliziranu \u010destitku, a i \u010destitka Grli\u0107a Radmana odaje dojam da je izra\u0111ena ba\u0161 za tu priliku. Zanimljive su boje na \u010destitkama \u2013 kod ministrice Brnjac jaja su ru\u017ei\u010dasta, kod ministra Bano\u017ei\u0107a metalna, a kod ministra Filipovi\u0107a plava. Odabirom boja ministri potvr\u0111uju i svoje rodne uloge. Ministrica \u0160impraga objavila je uz uskrsnu \u010destitku fotografije podjele poga\u010dica, dakle opet nagla\u0161ava da je i za obiteljski blagdan uz narod, dok je ministrica Obuljen Kor\u017einek u svojoj \u010destitci podijelila svoje prisustvo na kri\u017enom putu ‘Za kri\u017een’, \u010dime je svojim iskustvom potvrdila status politi\u010darke koja \u017eivi i po\u0161tuje kr\u0161\u0107anske vrijednosti i nagla\u0161ava vrijednost nematerijalne ba\u0161tine. <\/p>\n

Osim teksta u kombinaciji s fotografijom i videozapisom ima objava koje uklju\u010duju poveznice, \u010dime se opet rastere\u0107uje sama objava, ali i povezuje sa \u017eeljenim sadr\u017eajem. Zanimljivo je kako su u objavama premijera Plenkovi\u0107a poveznice u kombinaciji s emojijem<\/em> strelice. Ministrica Brnjac poveznicu upotrebljava kad izravno poziva pratitelje na djelovanje ili kad \u017eeli uputiti pratitelje na vijest povezanu uz objavu, a u oba slu\u010daja poveznici prethode emojiji<\/em>. Ministrica Obuljen Kor\u017einek jednom poveznicom upu\u0107uje na vi\u0161e informacija o osobi o kojoj je objava, a druga je objavljena uz niz hashtagova<\/em>. U svim slu\u010dajevima poveznice zatvaraju tekst objave, \u0161to je indikativno u smislu o\u010dekivanog formata objave.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

\u010clanovi Vlade razlikuju se prema aktivnosti na Facebooku, prema formatu objave i prema elementima objave. Time oblikuju ulogu koju igraju u javnom prostoru. Upravo zato nema eksperimentiranja i prevladavaju neutralne objave. Objave su, ipak, pozitivno intonirane i njima se nagla\u0161avaju uspje\u0161nost i anga\u017eman \u010dlanova Vlade. Slici uspje\u0161nih politi\u010dara doprinose odabrani emojiji<\/em>, hashtagovi<\/em>, poveznice, ozna\u010davanje osoba, institucija i lokacija, kao i fotografije i videozapisi. Dovoljno je promotriti navedene elemente, bez analize teksta, da bi se stvorila slika o svakom pojedinom \u010dlanu Vlade i o vrijednostima za koje se zala\u017eu. Op\u0107enito gledaju\u0107i, \u010dlanovi Vlade svojim objavama na Facebooku oblikuju ulogu sna\u017enih, sposobnih i posve\u0107enih pojedinaca, me\u0111u kojima ima ozbiljnih i distanciranijih te onih toplijih i bli\u017eih obi\u010dnome \u010dovjeku. Na primjer, svojim objavama na Facebooku ministrica Obuljen stvara sliku uspje\u0161ne i sposobne \u017eene, dok potpredsjednica Vlade \u0160impraga gradi imid\u017e pristupa\u010dne osobe bliske prosje\u010dnom \u010dovjeku. Ministar obrane Bano\u017ei\u0107 gradi sliku sna\u017enog mu\u0161karca, dok potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Bo\u017einovi\u0107 odaje dojam ozbiljnosti i iskustva.\u00a0 <\/p>\n

Osim \u0161to se odabirom elemenata objave ostvaruje ilokucijska snaga, njima se oblikuje tijek diskursa. „Ideolo\u0161ka manipulacija jezikom i jezi\u010dna mistifikacija samo dodatno poja\u010davaju njegovu mo\u0107, odnosno mo\u0107 dru\u0161tvene grupe \u010dije je on sredstvo komunikacije“ (Grani\u0107, 2013: 154). Slu\u017ee\u0107i se nekim jezi\u010dnim ili strukturnim elementom diskursa radi odre\u0111ene ideologije, oni koji ih upotrebljavaju osna\u017euju status tih elemenata, „a osna\u017een status jezi\u010dne strukture ja\u010da (jezi\u010dnu) ideologiju, odnosno ideologiju samu“ (Grani\u0107 i Poli\u0107, 2020). Upravo tako i elementi objave poput emojija<\/em>, hashtagova<\/em>, poveznica ili fotografija mogu slu\u017eiti kao mehanizmi manipulacije i ideologizacije. Svakako, svi ovi elementi doprinose dinami\u010dnosti i privla\u010dnosti objave, a time i pozitivnoj slici politi\u010dara koji ih upotrebljavaju.<\/p>\n

Na\u010din na koji politi\u010dari koriste dru\u0161tvene mre\u017ee u svakodnevnom obna\u0161anju du\u017enosti nedovoljno je istra\u017eeno podru\u010dje, kako na doma\u0107oj tako i na me\u0111unarodnoj politi\u010dkoj sceni. Rezultati istra\u017eivanja jasno pokazuju kako je diskurs Facebook objava va\u017ean dio kreiranja identiteta i slike politi\u010dara u javnosti kojem je potrebno posvetiti vi\u0161e pozornosti. Budu\u0107a istra\u017eivanja mogla bi se usmjeriti na analizu objava svakog pojedinog politi\u010dara ili pojedinog zasebnog komunikacijskog elementa u politi\u010dkom diskursu, kao i na tekstualni dio objave, odnosno organizacijsku strukturu teksta objave politi\u010dara na Facebooku.\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nhttps:\/\/www.tportal.hr\/tehno\/clanak\/drustvene-mreze-u-hrvata-facebook-i-dalje-najpopularniji-a-instagram-ga-prati-u-stopu-20190117<\/a> (zadnji pristup 2. 8. 2023.)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Aristotel (1. st. pr. Kr., izdanje 1989) Retorika<\/em>, Zagreb, Naprijed.<\/p>\n

Bili\u0107, Petar (2020), Sociologija medija. Rutine, tehnologija i mo\u0107,<\/em> Zagreb, Jesenski i Turk. <\/p>\n

Chadwick, Andrew (2013), The hybrid media system: politics and power<\/em>, New York, Oxford University Press.<\/p>\n

Chilton, Paul (2004), Analysing Political Discourse \u2013 Theory and Practice<\/em>, London, Routledge, Taylor and Francis Group.<\/p>\n

Grani\u0107, Jagoda (2013), Vertikalna stratifikacija jezika i dru\u0161tva, U: \u017dele, Andreja (ur.), Dru\u017ebena funkcijskost jezika (vidiki, merila, opredelitve). <\/em>Znanstvena zalo\u017eba Filozofske fakultete Ljubljana, 149-155. <\/p>\n

Grani\u0107, Jagoda i Poli\u0107, Iva (2020), Jezi\u010dni stereotipi: medijska (de)konstrukcija dru\u0161tvene zbilje, U: Ko\u0142odziej, Agnieszki; Tyszkowskiej-Kasprzak, El\u017cbiety; \u015alawskiej Magdaleny i Ursulenko, Anny (ur.). S\u0142owia\u0144szczyzna dawniej i dzi\u015b \u2013 j\u0119zyk, literatura, kultura. Monografia ze studi\u00f3w slawistycznych IV<\/em>. Wroclaw: Oficyna Widawnicza ATUT-Wroc\u0142awskie Wydawnictwo O\u015bwiatowe, 71-80.<\/p>\n

Larsson, Anders O. i Kalsnes, Bente (2014),‘Of course we are on Facebook’: Use and non-use of social media among Swedish and Norwegian politicians. European Journal of Communication,<\/em> 29(6), 653\u2013667. https:\/\/doi.org\/10.1177\/0267323114531383<\/a><\/p>\n

Kariryaa, Ankit; Rund\u00e9, Simon; Heuer, Hendrik; Jungherr, Andreas and Sch\u00f6ning, Johannes (2022). The Role of Flag Emoji in Online Political Communication. Social Science Computer Review<\/em>, 40(2), 367\u2013387. https:\/\/doi.org\/10.1177\/0894439320909085<\/a><\/p>\n

Kushin, Matthew i Kitchener, Kirsten (2009), Getting political on social network sites: Exploring online political discourse on Facebook. First Monday<\/em>, 14(11). https:\/\/doi.org\/10.5210\/fm.v14i11.2645<\/a><\/p>\n

Ouyang, Yu and Waterman, W. Richard (2020), Trump, Twitter, and the American democracy: Political communication in the digital age<\/em>, Palgrave Macmillian .<\/p>\n

Rho, Eugenia Ha Rim i Mazmanian, Melissa (2019), Hashtag Burnout? A Control Experiment Investigating How Political Hashtags Shape Reactions to News Content. Proc. ACM Hum.-Comput. Interact<\/em>. 3, CSCW, Article 197 https:\/\/doi.org\/10.1145\/3359299<\/a><\/p>\n

\u0160kiljan, Dubravko (2000), Javni jezik<\/em>. Zagreb, Antibarbarus.<\/p>\n

Wilson, J. (2015), Political Discourse. U: Schiffrin, Deborah; Tannen, Deborah i Hamilton, Heidi E. (ur.), The Handbook of Discourse Analysis<\/em>, Oxford, John Wiley and Sons, 775-794. <\/p>\n

Wodak, Ruth (1989), Language, Power and Ideology. Studies in Political Discourse. <\/em>Amsterdam: John Benjamins Publishing Comapny.<\/p>\n

Wurst, Anna-Katharina, Pohl, Katharina, Hassler, J\u00f6rg. i Jackson, Daniel (2023). Emojis in Parties’ Online Communication During the 2019 European Election Campaign: Toward a Typology of Political Emoji Use. International Journal of Communication<\/em>, 17, 4686-4706<\/p>\n

 <\/p>\n

Analysis of the Internet Discourse in the Facebook posts by
\nthe Members of the Croatian Government<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Considering that they combine the features of spoken and written language, social media networks present an important communication channel which politicians increasingly use nowadays in order to establish communication with the public. Social media networks enable direct communication between politicians and their audience, without the intervention of media. By using social networks such as Facebook, Instagram and Twitter, politicians have the opportunity to decide on the information and news they wish to share with the audience, and consequently on the development of their own public image and on the method of winning the affection of their voters. This paper analyses Facebook posts by the members of the Croatian Government. More precisely, it focuses on internet discourse features such as emojis, hashtags, tagged institutions, persons and locations used by Government members in their Facebook posts. It has been established that the most frequently used post format includes text and photos. Emojis are the most represented among the analysed internet discourse elements. They are followed by hashtags, tagged institutions and persons, while tagged locations are the least represented element. All analysed features appear more frequently in the Facebook posts by female Government members. National flags are the most represented emoji which is expected considering analysed corpus, and the use of hashtags varies depending on the department Government members are in charge of. Tagged locations also vary depending on the Government department. Most frequently tagged person is Andrej Plenkovi\u0107, and the most frequently tagged institution is the Government of the Republic of Croatia. The paper results show that just non-verbal internet discourse features are sufficient, and consequently, relevant part of the process of creating politicians\u2019 public images and identities. Such features make the posts more dynamic and attractive, and thus impact the persuasive power of the politicians.
\n<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> Internet discourse, discourse analysis, social media, social network, Internet communication, political discourse.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  13(24)#6 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.13.24.6<\/a>
\nUDK 1:808
\nPrethodno priop\u0107enje
\nPreliminary communication
\nPrimljeno: 2.12.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Mustafa Sefo<\/span><\/p>\n

Fakultet politi\u010dkih nauka Univerziteta u Sarajevu
\n Odsjek komunikologije\/\u017eurnalistike
\n Bosna i Hercegovina
\nmustafa.sefo@fpn.unsa.ba<\/p>\n

Jezik, komunikacija i mediji<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (265 KB), Hrvatski, Str. 4037 – 4048
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Jezik je sistem koji omogu\u0107ava ljudima komunikaciju. U namjeri da poti\u010de razmjenu informacija me\u0111u pojedincima, jezik ima dvostruku funkciju \u2013 komunikaciju me\u0111u ljudima i simbolizaciju ideje znakom. Na\u0161a civilizacija je proizvod jezika, usmenog i pisanog govora. Pojava slikovnih medija, poput fotografije, kina, televizije, videa ili stripa, riskira prevrtanje krhke ravnote\u017ee uspostavljene verbalizacijom izme\u0111u instinktivnog i racionalnog. Slika izaziva, ali ni\u0161ta ne produbljuje. Izgovorena rije\u010d strukturira iskustvo, omogu\u0107ava subjektu da se distancira od njega kako bi ga integrirao, probavio i stekao. Govor, odnosno artikulirani izraz misli rije\u010dima, glavni je element jezika. Jezik je individualiziran, utjelovljen, stavljen u danu situaciju. Donekle je izgubljena iz vida bitna civilizacijska uloga govora kada je po\u010deo puhati vjetar masovne tehnologije. Sa slikama koje definiraju novi jezik, tehnike su dale nova sredstva. Napori medijskih stru\u010dnjaka stoga su mnogo vi\u0161e fokusirani na istra\u017eivanje tehni\u010dkih aspekata i novih mogu\u0107nosti koje nudi tehnologija, nego na artikulaciju prate\u0107eg diskursa. Ve\u0107 spomenuta McLuhanova izreka \u201eMedij je poruka\u201c potisnula je va\u017enost govora. Fenomen je, osim toga, univerzalan: Strogost artikulacije verbalnog diskursa posvuda opada.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> jezik, komunikacija, mediji, filozofija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Teorija komunikacije i dru\u0161tvena teorija<\/strong><\/p>\n

Komunikacija je glavno nau\u010dno i politi\u010dko pitanje 21. stolje\u0107a. Trijumf tehnologije, spajanjem ljudi i dru\u0161tava, zahtijeva ogroman napor i znanje jer ovo zbli\u017eavanje, \u010dine\u0107i vidljivije kulturne, dru\u0161tvene i vjerske razlike, pove\u0107ava pote\u0161ko\u0107e u me\u0111usobnom razumijevanju. Kraj geografskih udaljenosti nagla\u0161ava te\u017einu kulturolo\u0161kih razlika, dakle, potrebu za istinskom \u017eeljom da toleriramo jedni druge. Ovaj preokret u redoslijedu va\u017enosti, izme\u0111u kraja geografskih udaljenosti i rasta kulturnih udaljenosti, tako\u0111er je jezi\u010dno i politi\u010dko pitanje jer informacije i komunikacija nisu samo tehni\u010dki procesi, nego i temeljne vrijednosti dru\u0161tva individualne i kolektivne emancipacije od 18. vijeka. Oni su, na primjer, u srcu trenutnog zapadnog modela koji se naziva „masovnim individualisti\u010dkim dru\u0161tvom“ i koji mora istovremeno upravljati s dvama kontradiktornim naslije\u0111ima na\u0161e politi\u010dke filozofije: slobodom 18. stolje\u0107a i jednako\u0161\u0107u 19. stolje\u0107a. Informacije i komunikacija su stoga, zajedno s ekonomskim pitanjima, i sredi\u0161nje vrijednosti modernog doba i predmet tehni\u010dkog napretka. Kakav odnos danas ostaje izme\u0111u postulata o me\u0111usobnom razumijevanju i stra\u0161ne reorganizacije kapitalisti\u010dke ekonomije pod nazivom „informacijsko dru\u0161tvo“?<\/p>\n

Komunikacijom trebamo obuhvatiti i razumjeti sljede\u0107e fenomene: interpersonalnu komunikaciju, komunikaciju posredovanu klasi\u010dnim ili novim tehnikama, politi\u010dku komunikaciju, interkulturalnu komunikaciju, ali i modele organizacije dru\u0161tva kroz vrijednosti, simbole i reprezentacije. Odnosno, to je ono \u0161to pojedincima i zajednicama omogu\u0107ava da se predstavljaju, stupaju u me\u0111usobne odnose i djeluju na svijet. <\/p>\n

Odnos svakog od nas prema svijetu odigrava se komunikacijom. Zato nema dru\u0161tva bez komunikacije, posebno u demokratskom modelu koji uspostavlja princip slobode i ravnopravnosti svojih subjekata u me\u0111usobnim odnosima. Komunikacija stoga postaje horizont svakog demokratskog dru\u0161tva s potrebom da se rije\u0161e ovi kontradiktorni ciljevi: osiguravanje komunikacije izme\u0111u slobodnih pojedinaca i preuzimanje te\u017enje za jednako\u0161\u0107u koja je horizont demokratskih dru\u0161tava, tako\u0111er, osiguravanje minimuma suradnje uz po\u0161tovanje kulturnih i politi\u010dkih razlika unutar me\u0111unarodne zajednice u vrijeme kada najve\u0107e svjetske industrije, industrije komunikacija, vide zemlju kao jedinstveno tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n

Izme\u0111u vrijednosti komunikacije, tehnika komunikacije i ekonomije komunikacije sve se mije\u0161a i prepli\u0107e, pogotovo zato \u0161to se \u010dini da izme\u0111u vrijednosti komunikacije i ekonomije tehnike „prirodno“ stvaraju vezu. Od telefona do radija, od televizije do interneta, oni utjelovljuju dvostruki ideal slobode i jednakosti informacija i komunikacije. \u010cini se da je tehnologija postala naoru\u017eano krilo zapadnog demokratskog ideala, \u010dak i ako su ove tehnike istovremeno neodvojive od globalnog rasta. Kada govorimo o globalnom selu, je li to ideal komunikacije na globalnom nivou ili infrastruktura prve industrije na svijetu, industrije informacija i komunikacija? Je li informacijsko dru\u0161tvo ideal demokratskog dru\u0161tva na globalnom nivou ili ideolo\u0161ka maska globalne informacijske ekonomije? Drugim rije\u010dima, sveprisutnost informacija i komunikacija na globalnom nivou nisu dovoljne da osiguraju pravedno, egalitarno i komunikativno dru\u0161tvo. E-sloboda je velika podr\u0161ka e-poslovanju, a glavne globalne komunikacijske grupe moraju biti prve koje \u0107e pohvaliti zasluge e-demokracije ili e-obuke od kojih \u0107e, osim toga, biti glavni ekonomski korisnici. U potpunoj smo konfuziji. Rastu\u0107i savez izme\u0111u ideala komunikacije, performansi tehnika i realnosti ekonomije zahtijeva ogroman rad znanja kako bi se razlikovali problemi i stvorilo znanje.<\/p>\n

Upravo taj dvojni status komunikacije, i temeljne vrijednosti i uloge kao instrumenta ekonomskog rasta, \u010dini je jednim od najve\u0107ih izazova budu\u0107nosti. Potreban je temeljni kriti\u010dki rad da se u ovom toku tehnika, diskursa, usluga, ideologija odvoji ono \u0161to se odnosi na ideal komunikacije i me\u0111usobnog razumijevanja od onoga \u0161to se odnosi na realnost nove etape historije ekonomije \u2013 ekonomije informacija. Pitanje znanosti i znanja je \u010dak i ispred politi\u010dkog, jer znanje poma\u017ee da se napravi razlika izme\u0111u govora i obe\u0107anja.<\/p>\n

Kojim alatom se treba koristiti za ovo sortiranje? Mo\u017eda najjednostavnijim, onim koji dolazi iz etimologije. Komunikacija ima dva zna\u010denja: Prvo, povezuje komunikaciju i dijeljenje, razumijevanje i po\u0161tovanje drugih. To je ideal komunikacije na individualnom ili kolektivnom nivou. Normativna dimenzija slu\u017ei kao referenca kako u smislu intersubjektivne komunikacije tako i u smislu tehnika ili dru\u0161tava. Drugo, novije, poja\u010dano komunikacijskim tehnikama od kojih je prva tisak, nagla\u0161ava ideju preno\u0161enja. Ono djeluje uz odavno istinitu hipotezu da \u0161to je vi\u0161e informacija, vi\u0161e je komunikacije. Danas nas sveprisutnost tehnika i obim tokova informacija tjeraju da shvatimo da vi\u0161e nije dovoljno \u0161iriti veliku koli\u010dinu informacija, pa \u010dak ni osigurati interakciju kako bi se pove\u0107ala komunikacija izme\u0111u pojedinaca ili zajednica. Ova druga dimenzija, koja se naziva funkcionalnom, o\u010dito nagla\u0161ava performanse, bez nu\u017enog osiguranja me\u0111usobnog razumijevanja.<\/p>\n

\u0160irenje velike koli\u010dine informacija i organiziranje njihove interakcije vi\u0161e ne zna\u010di komuniciranje. Komunikacija se susre\u0107e s tehnikom, \u010dak i tehni\u010dkom ideologijom, koja brka performanse i ljudsku i dru\u0161tvenu komunikaciju. Tehnicizam je jednostavna ideja koju prenose informacijske i komunikacijske industrije, prema kojoj vrijedi da \u0161to su pojedinci i dru\u0161tva vi\u0161e „opremljeni“, to je osigurana normativnija komunikacija. Tehnicizam se jednostavno sastoji od uspostavljanja kontinuiteta izme\u0111u tehni\u010dkog sistema i dru\u0161tvene stvarnosti. Zato svako teorijsko razmi\u0161ljanje o komunikaciji danas uklju\u010duje kriti\u010dko promi\u0161ljanje tehnika, ne da bi se kritizirala njihova uloga, ve\u0107 da bi se njihovo mjesto stavilo u perspektivu. Drugim rije\u010dima, potrebno je socijalizirati tehnologiju kako bi se izbjegla tehnicizacija dru\u0161tva. Ovaj pristup se tako\u0111er povezuje s tradicijom filozofije i historijom znanosti i tehnologije koje su uvijek insistirale na diskontinuitetu izme\u0111u tehni\u010dkog sistema i dru\u0161tva. Svakako, tehnika utje\u010de na dru\u0161tvo, ali u slo\u017eenoj interaktivnosti uloga kulturnih i dru\u0161tvenih modela \u010desto je barem jednako jaka. Ta uloga kulturnih i dru\u0161tvenih modela jo\u0161 je ve\u0107a kada su u pitanju komunikacijske tehnike.<\/p>\n

Mo\u017eda je mogu\u0107e da prvi medijsko-teorijski aksiom glasi da nema medija koji ima supstancijalno historijski stabilan k\u020fd. Masmediji nisu samo reprezentanti odre\u0111enih formi kao teatar ili film. Nisu samo ni tehnika kao tiskarstvo ili slikarstvo. Materijalni nosioci simboli\u010dkih sistema ili tehnike distribucije nisu dovoljni da se shvati pojam medija u cijelosti. Tra\u017ei li se novo pozicioniranje medijskih teorija u nekom zajedni\u010dkom horizontu, moraju se postaviti i novi uvjeti novog razumijevanja svijeta u svijetu koji je nerazumljiv.<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Normativna ili funkcionalna komunikacija: podijeliti ili prenijeti?<\/strong><\/p>\n

Znanstveni izazov komunikacije sastoji se od razlikovanja normativnog od funkcionalnog u svakoj komunikacijskoj aktivnosti te socijalizacije tehnika kako bi se izbjeglo tehniciranje komunikacije.<\/p>\n

Dru\u017eiti se, zna\u010di vidjeti vezu koja u svakoj eri postoji izme\u0111u dru\u0161tvenog i kulturnog modela komunikacije i tehni\u010dkih sistema. Rade\u0107i ovaj posao mo\u017eemo svaki put komunikacijska pitanja postaviti u odnosu na dominantne dru\u0161tvene, politi\u010dke i kulturne modele. \u0160tovi\u0161e, u tom pogledu se ne treba suprotstavljati ljudskoj komunikaciji koja bi bila normativna i tehni\u010dkoj koja bi bila funkcionalna. <\/p>\n

Ne mo\u017ee postojati toliko normativne komunikacije kroz tehnologiju kao \u0161to su tisak, knji\u017eare, radio i televizija odavno dokazali; ne mo\u017ee postojati funkcionalna komunikacija u direktnim ljudskim odnosima kao \u0161to vidimo u mnogim dru\u0161tvenim situacijama poslovanja, porodice ili \u017eivota, u gradu ili na selu. Opozicija, koja je fundamentalna za odr\u017eavanje u svakoj eri, izme\u0111u normativnog i funkcionalnog ne preklapa se nu\u017eno s opozicijom izme\u0111u ljudske komunikacije i tehni\u010dke komunikacije. <\/p>\n

Glavne komunikacijske tehnike dobile su svoje zna\u010denje samo zato \u0161to su rezonirale s kulturnim i dru\u0161tvenim projektom komunikacije. Upravo ta veza izme\u0111u tehni\u010dkog sistema i modela komunikacije \u010dini interes razmi\u0161ljanja o komunikaciji ve\u0107 tri vijeka. Sva promi\u0161ljanja o idealu komunikacije od 17. stolje\u0107a, vezana za slobodu savjesti, zatim za slobodu pojedinca, za politi\u010dku slobodu i na kraju za ideju jednakosti, bila su pra\u0107ena borbom oko zna\u010denja koje treba dati tehni\u010dki komunikacijski sistem. Drugim rije\u010dima, ako su komunikacijske tehnike odigrale bitnu ulogu u tisku i telefonu, zatim radiju i televiziji, to je zato \u0161to su svaki put bile uba\u010dene u jedno od poglavlja ove duge kulturne i politi\u010dke bitke komunikacija.<\/p>\n

Tisak je neodvojiv od modela liberalne demokracije, kao \u0161to su radio i televizija od masovne. Izazov trenutnih komunikacijskih tehnika je znati kako se one uklapaju u dvojni ideal na\u0161ih suvremenih dru\u0161tava, „masovno individualisti\u010dko dru\u0161tvo“ sa svojim dvostrukim referencama na slobodu pojedinca i dru\u0161tvenu jednakost. Svaka od postoje\u0107ih tehnika je manje-vi\u0161e primjerena jednoj od dviju skala komunikacije. I cijeli je interes i pote\u0161ko\u0107a interneta, odlu\u010duju\u0107eg tehni\u010dkog napretka, da se zna pomi\u010de li on ovaj problem veze izme\u0111u ovih dviju skala komunikacije ili ne. <\/p>\n

Internet za sada vi\u0161e poja\u010dava mogu\u0107nosti individualne komunikacije, nego \u0161to donosi promjenu u odnosu na drugu dimenziju komunikacije bolje podr\u017eanu od strane radija i televizije, a koja je povezana s modelom masovne demokracije, tj. upravljanjem dru\u0161tvenom i kulturnom heterogeno\u0161\u0107u. Sa stanovi\u0161ta teorije komunikacije, tehni\u010dki sistem interneta trenutno ne predstavlja nadila\u017eenje aktualnog problema komunikacije: povezivanja pojedinaca na osnovi zajedni\u010dkog interesa, a ipak osigurava minimuma dru\u0161tvene kohezije.<\/p>\n

Nada demokratske teorije komunikacije jest omogu\u0107iti u isto vrijeme intersubjektivnu i dru\u0161tvenu komunikaciju. Zbog toga izazov komunikacije zna\u010di manje upravljanje sli\u010dnostima, nego upravljanje razlikama, manje okupljanje pojedinaca i zajednica koji imaju zajedni\u010dke interese, nego sposobnost organiziranja kohabitacije izme\u0111u heterogenih zajednica i dru\u0161tava, manje performanse alata, nego filozofije komunikacije koja je u njihovoj osnovi. Ljudi su ti koji konstruiraju komunikacijske modele koji se prvo nalaze u njihovim glavama, a zatim u alatima. Osim toga, historija tehnika, uklju\u010duju\u0107i komunikaciju, puna je alata koji u kona\u010dnici nikada nisu imali trajni dru\u0161tveni \u017eivot, jednostavno zato \u0161to nisu odgovarali dru\u0161tvenom i kulturnom pitanju.<\/p>\n

Podsje\u0107anje na prevagu kulturne i dru\u0161tvene dimenzije u komunikaciji je fundamentalno, naro\u010dito danas kada tehni\u010dki napredak, zna\u010dajan u ovom sektoru, mo\u017ee dovesti do vjerovanja da je tehni\u010dka izvedba izvor mutacije kulturnih modela komunikacije. Tehnike o\u010dito imaju stvarni utjecaj na kulturne modele kao i na dru\u0161tvenu organizaciju komunikacije, ali po redoslijedu analize nisu primarne. Ili bolje re\u010deno, u tehni\u010dkoj interakciji, kulturi, dru\u0161tvu, komunikaciji, kulturni modeli su ti koji igraju bitnu ulogu. To su komunikacijske utopije koje daju smisao alatima, \u010dak i ako oni, kroz promjene koje izazivaju, o\u010dito imaju utjecaj na kulturne i dru\u0161tvene modele komunikacije.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Komunikacijske znanosti izme\u0111u tehnologije i politike<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to smo shvatili u smislu teorije komunikacije, pitanje je njena veza s politi\u010dkom teorijom. Ova veza se radikalno razlikuje zavisno o tome ho\u0107emo li se na kraju opredijeliti za humanisti\u010dku filozofiju komunikacije ili tehni\u010dku filozofiju. Danas sve gura da prevlada drugo. Tu se u kona\u010dnici povezuju pitanja znanja i politike koja se ti\u010du refleksije statusa komunikacije u na\u0161im dru\u0161tvima, refleksije koja je za ne\u0161to vi\u0161e od pola vijeka rodila komunikacijske znanosti.<\/p>\n

Ne postoji samo jedna znanost koja mo\u017ee obuhvatiti komunikaciju, budu\u0107i da komunikacija uklju\u010duje nekoliko disciplina. Komunikacija je predmet interdisciplinarnog znanja, na razme\u0111u tradicionalnih disciplina i novijih znanja vezanih za \u0161irenje komunikacije i istoimenih tehnika. Strukturira ju otprilike deset disciplina: filozofija, antropologija, sociologija, politologija, lingvistika, pravo, ekonomija, historija, psihologija i geografija. <\/p>\n

Neko\u0107 mnogobrojne vizije s podru\u010dja komunikacija postale su u kratkom vremenu realnost te su promijenile \u010ditav \u017eivot suvremenog \u010dovjeka i, naravno, promijenile su odnose unutar svijeta komunikacija. Konsekvenca za to je da su masmediji postali predmetom mnogih znanosti, ali su i sami postali vrlo zna\u010dajna znanstvena disciplina da danas nitko ne postavlja vi\u0161e pitanje je li komunikologija znanost ili samo dio neke od znanstvenih disciplina (sociologije, filozofije, psihologije, ekonomije\u2026).<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, dokaz da se ovo polje jo\u0161 uvijek bori da bude legitimno, mo\u017ee se vidjeti u \u010dinjenici da historija istra\u017eivanja komunikacije u Evropi nije precizno datirana, ali mo\u017eemo razlikovati \u010detiri faze:<\/p>\n

Prva faza traje do 1960-ih godina. Uglavnom je posve\u0107ena prou\u010davanju pisanog tiska oko nekoliko univerzitetskih centara, kao \u0161to je French Press Institute u Parizu, najstariji univerzitetski istra\u017eiva\u010dki centar za komunikaciju, osnovan 1938. Radio, na\u017ealost, nije predmet velike teorijske radoznalosti. Komunikacija, iako je glavni sastojak modernosti, izostaje u ovom preispitivanju oblika poslijeratnog dru\u0161tva, osim nekih radova na ogla\u0161avanju u nastajanju. Studije knji\u017eevnosti to ignoriraju, a i lingvistika tako\u0111er.<\/p>\n

Druga faza obuhva\u0107a period od 1960-ih do 1975. To je pravi po\u010detak studija, ne o komunikaciji, koja nije od interesa, ve\u0107 uglavnom o medijima. Akademici su istra\u017eivanja usmjerili prema anglosaksonskim zemljama. Ovdje je potrebno navesti imena G. Friedmanna, J. Cazeneuvea, E. Morina, R. Barthesa, O. Burgelina i Paul-Henri Chombarta de Lauwea. G. Friedmann, koji je ve\u0107 intenzivno radio na razvoju industrijske sociologije, uveo je ameri\u010dku tradiciju istra\u017eivanja masovnih medija. Ve\u0107ina dana\u0161njih pitanja o utjecaju medija, komunikacijskom dru\u0161tvu, problemu kulturnog nivoa, elitnoj kulturi, kraju knjige, ameri\u010dkoj ideologiji, imid\u017eu, ve\u0107 se tada postavlja. \u010cak je i problem recepcije poruke iz medija i javnosti ve\u0107 prisutan. S druge strane, radio u virtualnoj intelektualnoj indiferentnosti do\u017eivljava svoj vrhunac.<\/p>\n

Tre\u0107a faza je smje\u0161tena u narednu deceniju (1975\u20131985) i definira mu\u010dno pitanje utjecaja medija. Frankfurtska \u0161kola trijumfira s amblematskim likovima H. Marcusea i T. Adorna. Na ekonomskom planu, teze o ameri\u010dkom kulturnom imperijalizmu definitivno potvr\u0111uju \u010dinjenicu da mediji pripadaju „ideolo\u0161kim aparatima“. Debata, strastvena, nasilna, obilje\u017eena lo\u0161om namjerom s obje strane, „oko novog svjetskog informacionog poretka“ odvija se, na osnovi izvje\u0161taja Mac Bridea (1980), preko UNESCO-a. Informacija, vi\u0161e od komunikacije, ve\u0107 trideset godina ilustrira jedan od bitnih oblika stvarne neravnote\u017ee. Istovremeno se pojavljuje jo\u0161 jedan diskurs vezan za nove komunikacijske tehnike. Ovdje je sve pozitivno. Mnogo se o\u010dekuje od obe\u0107anja kablovske televizije u Kanadi i Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, koja bi trebala omogu\u0107iti ispravljanje \u0161tete prouzrokovane masovnom televizijom. Izgledi za individualizaciju kablovskom televizijom, a zatim i ra\u010dunarstvom, potvr\u0111uju otvaranje jo\u0161 jedne historije komunikacije.<\/p>\n

Paradoksalno, ove inovacije, neodvojive od industrijske logike, hvale se onoliko koliko se osu\u0111uje masovna televizija. Nalazimo stari sukob izme\u0111u privla\u010dnosti individualne logike i nepovjerenja u kolektiv. U to vrijeme je, nesumnjivo, ro\u0111ena tehni\u010dka ideologija vezana za individualizirane usluge. Zaboravljeni interesi, ekonomska logika, kulturni modeli, otu\u0111enost, sve postaje „besplatno“ zahvaljuju\u0107i novim tehnikama. Danas, nekoliko decenija kasnije, nalazimo iste argumente s informacionim putovima, internetom, elektronskom demokracijom, tele-obrazovanjem.<\/p>\n

\u010cetvrta faza po\u010dinje od 1985. godine- To je period intelektualnog otvaranja. U oblasti istra\u017eivanja svjedo\u010dimo odre\u0111enom zbli\u017eavanju suprotstavljenih pozicija. Zagovornici kriti\u010dkog pristupa marksisti\u010dkog tipa postepeno prepoznaju da je javnost inteligentnija nego \u0161to se \u010dini te da usprkos kulturnoj i ideolo\u0161koj dominaciji mediji nemaju toliko straha od utjecaja. Javnost je nau\u010dila da se „igra“ s medijima. Rad na historiji tiska, telefona, radija i televizije podr\u017eava promjenu stava, u tom smislu da u svakoj eri nagla\u0161ava postojanje relativne autonomije dru\u0161tvenih i kulturnih pona\u0161anja u odnosu na ove tehnike. Ponovo otkrivamo va\u017enost sociokulturnog konteksta simboliziranog kulturolo\u0161kim studijama koje stavljaju ve\u0107i naglasak na interakciju izme\u0111u tehnika, modela i kulturnih identiteta. Nasuprot tome, zagovornici kriti\u010dkog empirijskog pristupa, za koje su doga\u0111aji poprili\u010dno pokazali da su u pravu, du\u017eni su priznati da izvanredna ekspanzija komunikacijskih industrija zamagljuje razumijevanje odnosa izme\u0111u komunikacije i dru\u0161tva.<\/p>\n

Politi\u010dka filozofija, kona\u010dno pronalaze\u0107i interes za pluralisti\u010dku demokraciju, otkriva koncepte javnog prostora i problem argumentacije, dakle, pitanje me\u0111usobnog razumijevanja. Kona\u010dno smo shvatili da to nisu samo poruke i savjeti. Osim toga, postoje pojedinci i kompanije koji grade veoma komplicirane burze. Ukratko, komunikacija polako postaje „vrijedno“ teorijsko pitanje. Intelektualci polako shva\u0107aju da postoje primaoci koji igraju centralnu ulogu i da \u0161to je vi\u0161e poruka, to vi\u0161e filtriraju i igraju aktivnu ulogu, daleko od „pasivnosti“ o kojoj smo dugo pri\u010dali. Vrlo sporo, presporo s obzirom na politi\u010dka pitanja, komunikacija po\u010dinje postajati su\u0161tinsko teorijsko i prakti\u010dno pitanje.<\/p>\n

U stvarnosti se za trideset godina polje istra\u017eivanja diverzificiralo. Prva dva pristupa su svrgnula empiri\u010dare nasuprot kriti\u010dara zbog divergentne analize mjesta komunikacije u dru\u0161tvu i kriti\u010dkog kapaciteta pojedinaca. Prvi hipostazira nove tehnike, a drugi je oprezan u komunikacijskim problemima, dok posljednja dva nailaze na vrlo povoljan odgovor me\u0111u kulturnim elitama.<\/p>\n

Komunikacija je teorijsko raskr\u0161\u0107e. Vidjeli smo da je izgra\u0111ena na raskr\u0161\u0107u desetak disciplina, \u0161to obja\u0161njava odre\u0111ene intelektualne te\u0161ko\u0107e u konceptualizaciji. Stvaranjem teoretskih alata, koncepata, na primjer oko javnog prostora, politi\u010dke komunikacije, argumentacije, javnog mnijenja, recepcije, upotrebe, interakcionizma, interkulturalne komunikacije i sl., uspjet \u0107emo izbje\u0107i ovu „tiraniju komunikacije“. Ju\u010dera\u0161nji protivnici komunikacije u su\u0161tini su bili marksisti koji su vodili dvostruku borbu: ideolo\u0161ku, protiv mehanizama dominacije na djelu u me\u0111unarodnoj audiovizualnoj komunikaciji i ekonomsku, da osude te\u017einu kulturnih industrija.<\/p>\n

Danas je dominantna struja druga\u010dija. To je tehni\u010dka ideologija, ideologija industrije, koja hvali „informacijsko-komunikacijsko dru\u0161tvo“ koje bi nastalo poslije televizije i kompjutera. Poslije bi se, uz interaktivnu komunikaciju, sve promijenilo. \u010cak je to ve\u0107, dolaskom dru\u0161tvene kablovske televizije, zatim kompjutera i mre\u017ea, prije \u010detrdeset godina bilo obe\u0107ano.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Eksplozija tr\u017ei\u0161ta komunikacija<\/strong><\/p>\n

Vi\u0161ak je svuda: 50 kanala kod ku\u0107e izgleda kao minimum, 100 ne\u0161to razumno, 300 do 400 znak napretka, a da ne spominjemo me\u0111usobno povezivanje mre\u017eama. Komunikacija je postala jedan od najja\u010dih simbola modernosti. \u0160tovi\u0161e, uspjeh ovih tehnika obja\u0161njava razmjere ideologije komunikacije koja je zasnovana, svakako, na tehni\u010dkim performansama, ali vjerojatno jednako toliko i na krizi triju drugih velikih vrijednosti koje su dominirale 20. vijekom: znanosti, religije i politike.<\/p>\n

Istra\u017eivanje u akademskom svijetu je bilo jedini na\u010din pristupa znanju vitalnog, ali zanemarenog sektora. Danas je potra\u017enja za znanjem jo\u0161 uvijek blago niska, ali je taj fenomen maskiran preobiljem postoje\u0107ih informacija na tr\u017ei\u0161tima, strategijama igra\u010da, ekonomskim restrukturiranjem, tehni\u010dkim prognozama, novim uslugama i njihovim eksperimentiranjem. S istra\u017eiva\u010dke to\u010dke gledi\u0161ta, ipak, tokom dvadeset godina mo\u017eemo imenovati oblasti u kojima je postignut napredak. To su sljede\u0107e oblasti i obuhva\u0107aju pobrojano:<\/p>\n

1. Komunikacija i dru\u0161tvo: institucionalna komunikacija, historija tiska i komunikacijskih tehnika, znanosti, kulture i komunikacije, kolektivno pam\u0107enje i historija komunikacije, pravo i ekonomija informacija i komunikacija, dru\u0161tvena historija i pam\u0107enje;<\/p>\n

2. Mediji i demokracija: politi\u010dki govori i njihovi izrazi, posredovanje i medijatizacija, mediji, krize i sukobi, evolucija audiovizualnih sistema i regulatornih institucija, pojava novih tehnika komunikacije;<\/p>\n

3. Komunikacija i politika: karakteristike i funkcioniranje javnog prostora, javno mnijenje i politi\u010dka komunikacija, diskurs i prakse aktera, konteksti preno\u0161enja i prijema politi\u010dkih poruka u javnom prostoru, informacije i akcije, novi odnosi izme\u0111u javnog i privatnog prostora;<\/p>\n

4. Komunikacijske strategije: modifikacija prostora i vremena, konstrukcija i izra\u017eavanje mi\u0161ljenja, prijem poruka i pona\u0161anja publike, argumentativne strategije i konstrukcija stvarnosti, konstrukcija, interakcija i interpretacije, individualna i kolektivna zastupanja, interpersonalna komunikacija i komunikacija na daljinu, razli\u010diti oblici interkulturalne komunikacije, rije\u010di, geste, slike i raznolikost na\u010dina komunikacije;<\/p>\n

5. Evropa i interkulturalna komunikacija: stereotipi i reprezentacije, identitet i komunikacija, nacionalni mediji i prostori, internacionalizacija komunikacije, politi\u010dka, ekonomska, institucionalna i kulturna pitanja, Evropska unija i granice ju\u017ene i isto\u010dne Evrope, pote\u0161ko\u0107e interkulturalne komunikacije, dru\u0161tvene nejednakosti i sukob kultura, sukob izme\u0111u komunikacijskih industrija i pitanje kulturne raznolikosti;<\/p>\n

6. \u010cetiri teorijske pozicije: Teorijske pozicije, \u010desto kontradiktorne, koje strukturiraju polje istra\u017eivanja, mogu se grupirati u \u010detiri pozicije. Prva se odnosi na vezu izme\u0111u tehnike i vrijednosti u polju komunikacije, a druga se ti\u010de stupnja otvorenosti i zatvorenosti dru\u0161tva. \u0160to se ti\u010de komunikacije, razila\u017eenje je izme\u0111u dijelova koji favoriziraju tehni\u010dki pristup komunikaciji, u usporedbi s onima koji favoriziraju pristup u smislu vrijednosti. \u0160to se ti\u010de dru\u0161tva, razila\u017eenje je izme\u0111u dijelova koji favoriziraju otvorenu viziju dru\u0161tva, u usporedbi s onima koji radije insistiraju na temi dru\u0161tvene kontrole i dominacije.<\/p>\n

To je u kona\u010dnici, s jedne strane, veza tehnike i vrijednosti u komunikaciji, a s druge, manje ili vi\u0161e zatvorena vizija dru\u0161tva koje predstavlja dvije ose u odnosu na koje se distribuira rad na komunikaciji. Stoga je odnos komunikacije i dru\u0161tva diskriminiraju\u0107i faktor. Vizija informacija i komunikacije uvijek otkriva implicitnu ili eksplicitnu teoriju dru\u0161tva. Ne postoji „prirodan“ stav o komunikaciji, bilo da se radi o imid\u017eu, recepciji, televiziji, novim tehnikama ili interkulturalnoj komunikaciji. I svaka od ovih vizija se u kona\u010dnici odnosi na koncepciju komunikacije i dru\u0161tva. Stoga mo\u017eemo postaviti sljede\u0107a pitanja bilo kojeg tehni\u010dkog, akademskog, politi\u010dkog diskursa o komunikaciji: Koje su pretpostavke? Gdje on govori o tako „prirodnoj“ komunikaciji? Koja je njegova implicitna vizija dru\u0161tva? Kako to utje\u010de na njegovu koncepciju komunikacije?<\/p>\n

\u010citaju\u0107i novinske \u010dlanke ili slu\u0161aju\u0107i odre\u0111enog ekonomskog ili politi\u010dkog aktera koji intervenira u polju komunikacije, mo\u017eemo razumjeti na koju od ovih pozicija je vezan govor.<\/p>\n

Prva struja je vrlo optimisti\u010dna po pitanju dru\u0161tva – kao i tehnika, okuplja one koji u tehni\u010dkim lomovima vide nastanak novog dru\u0161tva, vi\u0161e demokratskog, relacijskog i interaktivnijeg. Ovdje je to gotovo vjerovanje. Ovakav stav je sveprisutan u medijima, novinama i budu\u0107em radu. Ovdje je gotovo sve pozitivno. Otpor dru\u0161tava se poistovje\u0107uje sa strahom od promjene. Ekonomska logika je naoru\u017eana ruka ove globalne revolucije koja \u0107e omogu\u0107iti precrtavanje odnosa. Obrazovanje, kao jedan od dodataka ove komunikacijske revolucije, omogu\u0107it \u0107e zemljama da presko\u010de fazu industrijskog dru\u0161tva i direktno do\u0111u u informacijsko.<\/p>\n

Druga struja: kritika. Osu\u0111uju ekscese komunikacijskih industrija na globalnom nivou i op\u0107i utjecaj tehnika na dru\u0161tvene odnose. Nove usluge ni\u0161ta ne mijenjaju. Me\u0111utim, mo\u017ee se voditi borba da se dru\u0161tva oslobode ovog, kona\u010dno, ideolo\u0161kog, kao i ekonomskog, tehni\u010dkog i politi\u010dkog utjecaja. Na me\u0111unarodnom planu, ideologije informacijskog dru\u0161tva samo su alibi nove me\u0111unarodne podjele rada koja u\u010dvr\u0161\u0107uje dominaciju.<\/p>\n

Tre\u0107a struja: empiristi kriti\u010dari. Ovdje prevladava ideja manevarskog prostora u odnosu izme\u0111u komunikacije i dru\u0161tva. Komunikacija je vrijednost prije nego \u0161to postane tehnika, a u ime ove normativne reference mogu\u0107e je, na dnevnoj bazi, podizati kontradikcije izme\u0111u ideala komunikacije i stvarnosti komunikacijskih industrija. Inteligencija javnosti je \u010duvar ovog dualiteta komunikacije. To je simetrija inteligencije gra\u0111anina u demokratskom modelu. Ovdje je klju\u010dna ideja regulacije, kao i ideja kriti\u010dke analize.<\/p>\n

\u010cetvrta struja: nihilisti. Oni pokazuju dvostruko nepovjerenje, i u dru\u0161tvo i u \u010dovjeka. S druge strane, nihilisti, manje-vi\u0161e skepti\u010dni u zavisnosti od autora, sna\u017eno vjeruju u mo\u0107 tehnika, ali na simetri\u010dan na\u010din. Za njih su i glumci prevareni. Samo je manjina u stanju kroz svoju kulturu odbaciti zamke i iluzije ove komunikacije. Perspektiva je \u010desto elitisti\u010dka.<\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Komunikacija je vjerojatno jedan od segmenata stvarnosti u kojem je bilo najvi\u0161e promjena u posljednjih \u0161ezdeset godina. Mo\u017eemo samo razmisliti o telefonu, radiju, televiziji, kompjuterima, dana\u0161njoj stvarnosti i mobilnim telefonima. To su preokreti koji su se desili bez postojanja velike znanstvene kulture, jer informacija i komunikacija ju\u010der nisu bili legitimna i cijenjena oblast. Ka\u0161njenje je stoga vi\u0161e na strani teorije i refleksije, nego na strani tehnike i ekonomije. Komunikacija postaje glavno pitanje 21. vijeka, jednako va\u017eno kao znanost, obrana, obrazovanje, zdravstvo. Napor proizvodnje znanja, stoga, mora biti razmjeran ovom ekonomskom, dru\u0161tvenom i kulturnom zna\u010daju, kako na nivou nacija tako i onog su\u0161tinskog sutra i po\u0161tovanja kulturne raznolikosti. <\/p>\n

Informacijom i komunikacijom utje\u010demo na mentalnu infrastrukturu pojedinaca i zajednica. Razvijanje znanja je i na\u010din da se o\u010duva komunikacija kao karakteristi\u010dna vrijednost kulture i demokracije u vrijeme kada je s uspjehom zahva\u0107aju svi interesi. Kako komunikacija postaje rastu\u0107a globalna industrija, ne postoji garancija da \u0107e ostati vezana za vrijednosti koje je podr\u017eavaju. Mo\u017ee \u010dak postati faktor dominacije i nejednakosti, daleko od ideala dijeljenja i emancipacije.<\/p>\n

Razvijanje znanja o komunikaciji zna\u010di djelovanje tokom vremena, da se obe\u0107anja o novim tehnikama stave u perspektivu. To ne svodi komunikaciju na tehnike, nego na razvijanje teorijskog rada i promoviranje razvoja znanstvene zajednice. Primjetna je marginalizacija istra\u017eiva\u010da i akademika u korist „stru\u010dnjaka“ i „savjetnika“ svih vrsta \u010diji govori uvijek bivaju privla\u010dniji. Jednom kada komunikacija postane industrija, logika interesa dominira logikom vrijednosti. Sve dok ne bude komunikacijske krize, potra\u017enja za znanjem \u0107e vjerojatno ostati niska. <\/p>\n

Ho\u0107emo li ostaviti otvorenu raspravu, jedva ocrtanu, o dvjema filozofijama komunikacije: dijeljenju ili preno\u0161enju? Politi\u010dka filozofija insistira na idealu me\u0111usobnog razumijevanja izme\u0111u ljudi i dru\u0161tava. Tehni\u010dka filozofija je osjetljiva na napredak koji omogu\u0107ava sve br\u017ei prijenos i interaktivnost informacija i komunikacija svih vrsta. S jedne strane je sporost i te\u0161ko\u0107a u me\u0111usobnom razumijevanju, a s druge tehni\u010dka brzina. U sredini, obe\u0107anja ekonomije, spremnije da pre\u0111e na tehni\u010dku nego na humanisti\u010dku logiku.<\/p>\n

Kakva \u0107e biti uloga znanja? Bit \u0107e potrebno razlikovati u obe\u0107anjima, govorima, dostignu\u0107ima, \u0161to se odnosi na politi\u010dku filozofiju komunikacije od onoga \u0161to se odnosi na tehni\u010dku filozofiju. Ove dvije filozofije se ne preklapaju nu\u017eno s opozicijom izme\u0111u normativne komunikacije i funkcionalne komunikacije, \u0161to pokazuje slo\u017eenost odnosa izme\u0111u komunikacije i dru\u0161tva. Ustvari, mo\u017ee postojati normativna komunikacija i u politi\u010dkoj i u tehni\u010dkoj filozofiji komunikacije. Obrnuto, funkcionalna dimenzija se mo\u017ee na\u0107i i u politi\u010dkom ili tehni\u010dkom pristupu komunikaciji. U svakom slu\u010daju, razlikovanje dviju vizija, tehni\u010dke i politi\u010dke komunikacije, omogu\u0107ava nam da stavimo u perspektivu pitanja vezana za ekonomiju komunikacije i dru\u0161tvene, kulturne i obrazovne projekte koji su njeno pro\u0161irenje. Nije li u svim slu\u010dajevima razlikovanje problema razli\u010dite prirode ono \u0161to karakterizira \u010din znanja?<\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nKe\u010do-Isakovi\u0107, E. (2006) Izazovi mas-medija<\/em>. Sarajevo: DES, 68.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
\nIsto, 9.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, F. (2016) Stvarnost i mediji, vrijeme istro\u0161enih ideologija<\/em>. Sarajevo: Dobra knjiga.<\/p>\n

Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107, F. (2009) Medijska kultura u Bosni i Hercegovini<\/em>. Sarajevo: Connectum.<\/p>\n

Granjon. F. (2012) Reconnaissance et usage d’internet. Une sociologie critique des pratiques de l’information connectee<\/em>. Paris: Presses des Mines.<\/p>\n

Habermas, J. (1962) L’espace public. Archeologie de la publicite comme dimension constitutive de la societe bourgeoise<\/em>. Paris : Payot.<\/p>\n

Hall, S. (2007) Identite et culture<\/em>. Paris: Ed. Amsterdam.<\/p>\n

Ke\u010do-Isakovi\u0107, E. (2006) Izazovi mas-medija<\/em>. Sarajevo: DES.<\/p>\n

Lamza Posavec, V. (1995) Javno mnijenje<\/em>. Zagreb: Alinea.<\/p>\n

Lazarsfeld P.F., Katz E. (1955) Personal influence: The part played by people in the flow of mass communications<\/em>. New York: The free press.<\/p>\n

Lorimer, R. (1998) Masovne komunikacije<\/em>. Beograd: Clio.<\/p>\n

McQuail, D. (2010) Mass Communication Theory<\/em>, (6th edition). London.<\/p>\n

Nuhanovi\u0107, A. (2005) Fenomen javnosti<\/em>. Sarajevo: Promocult.<\/p>\n

Radojkovi\u0107, M., Stojkovi\u0107, B. (2004) Informaciono komunikacioni sistemi<\/em>. Beograd: Clio.<\/p>\n

Sinanovi\u0107, A. (2007) Dru\u0161tvena odgovornost medija<\/em>. Sarajevo: Vesta.<\/p>\n

\u0160ljivo-Grbo, A. (2009) Mediji i demokratizacija dru\u0161tva<\/em>. Sarajevo: Fakultet politi\u010dkih nauka.<\/p>\n

 <\/p>\n

Language, Communication, Media<\/span><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Language is a system that allows us to communicate. In its intent to encourage the exchange of information between individuals, its function is dual: that of communication between humans and of the symbolization of an idea by a sign. Civilization as we know it a product of language, both spoken and written. The emergence of image media such as photography, cinema, video, and comics risks overturning the fragile balance that has been established by the verbalization between the instinctual and the rational. The image provokes, but does not reach deeply. A spoken word structures the experience and enables the subject to distance itself from it, in order to integrate, digest, and acquire it. Speech, i.e. the verbal articulation of a thought, is the principal element of language. Language is therefore individualized, embodied, and put in a certain situation. A very important civilizational role of speech has somewhat started to disappear from view, after the winds of massive technology have begun to blow. With pictures that define a new language, technology has provided us with new means. Media experts\u2019 efforts are therefore nowadays more focused on the research of the technical aspects and new technological possibilities, than on the articulation of the existing discourse. The already famous McLuhan\u2019s phrase \u2018\u2019The Medium is the message\u2019\u2019 has suppressed the importance of speech. The phenomenon is universal: the strictness of the articulation of the verbal discourse is in decline everywhere.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> language, communication, media, philosophy.<\/em><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\"inmediasres\"<\/p>\n

\n  13(24)#7 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.13.24.7<\/a>
\nUDK 159.937.515.5:7.033.2*Eufrazijeva bazilika
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 18.1.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dafne Vidanec<\/span><\/p>\n

Veleu\u010dili\u0161te s pravom javnosti Baltazar Zapre\u0161i\u0107, Zapre\u0161i\u0107, Hrvatska
\n dafne.vidanec@gmail.com,
\n dvidanec@bak.hr
\ndafne.vidanec@iCloud.com<\/p>\n

Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti<\/p>\n

na primjeru Eufrazijane <\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (2312 KB), Hrvatski, Str. 4049 – 4071
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Eufrazijana<\/strong> (Pore\u010d, 6. st. po Kr.), jadranski, arhitektonski antikvitet; skoro tri desetlje\u0107a na UNESCO-ovoj listi za\u0161ti\u0107enih spomenika kulture i graditeljstva (1997.). Eufrazijeva bazilika predstavlja remek djelo bizantske, mozaikalne umjetnosti na Zapadu. Ona, a zahvaljuju\u0107i dispoziciji boja i oblika dohvatljivih cjelinom obli\u010dja biblijskih \u2013 novozavjetnih likova, ne samo da nadilazi anti\u010dki, gr\u010dki koncept mimesis-a (Aristotel, O pjesni\u010dkom umije\u0107u 1449 b1 VI., 25), nego nam u maniri Martina Heideggera \u201edaje misliti\u201c, takore\u0107i, na\u010dine o\u010ditovanja liturgijski \u201esvetoga\u201c. Ti na\u010dini neumitno zavise o poznavanju sadr\u017eaja svetoga koje se \u017eeli izraziti, kao \u0161to \u2013 u prakti\u010dnom dijelu – zavise o stanju vje\u0161te ruke majstora, koji vje\u0161tinom (svoje) ruke mo\u017ee posti\u0107i takvu ras\/poredbu boj\u00e2 i oblik\u00e2 (umjetni\u010dkog predmeta) koja vu\u010de promatra\u010da da se zagleda, primjerice, u ljepoliko lice Bogorodice na tronu. Na\u0161a je teza da je bizantskoj umjetnosti imanentna hajdegerijanska dijalektika ruke. To nazivam \u2018ikonografskom refrakcijom\u2019 i biti \u0107e izlo\u017eeno s dva aspekta: umjetni\u010dko-oblikovnog i teolo\u0161ko-filozofskog. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Eufrazijeva bazilika, Bizant, mozaici, Martin Heidegger, \u2018dijalektika ruke\u2019, Hegel, refrakcija duh\/ovnoga u umjetnosti.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Status quaestionis: arhitektura i pam\u0107enje<\/strong><\/p>\n

Nije<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> lako pisati o oku dohvatljivim, arhitektonsko i morfolo\u0161ki – ‘naoko’ stiliziranim, napola skrivenim, a napola otkrivenim ljepotama mozaikalne umjetnosti gra\u0111evinskih zdanja poput pore\u010dke, ranosrednjevjekovne ljepotice \u2013 bazilike Sv. Eufrazija<\/em><\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Eufrazijana<\/em> je sakralni, arhitektonski kompleks (slika 1).<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 1. Panorama dijela sakralnoga kompleksa s ostacima mozaika.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Za sakralne komplekse poput Eufrazijevog<\/em>, u \u010dijem se sredi\u0161tu nalazi bogomolja, mo\u017ee se re\u0107i da ne postoje kako bi \u2013 poput baroknih – fascinirali, nego impresionirali (lat. impressio<\/em>). Govorimo o utisku kao o refrakciji pam\u0107enja<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Primjerice, promatraju\u0107i dio kompleksa, kako je prikazan na gornjoj slici, uo\u010davamo detalje: krov(ove) i sjene; hod ljudi kroz atrium<\/em><\/strong> Bazilike<\/em> (…). <\/p>\n

Ono \u0161to sakralni kompleks izgra\u0111en u bizantinskom stilu \u010dini autenti\u010dnim, jest utisak koji stvara igra sjena i stvarnih oblika. U mozaikalnoj umjetnosti, koja predstavlja domet bizantinske arhitekturalne umjetnosti, igra sjena se posti\u017ee rasporedbom mozaikalnih oblika \u2013 kamen\u010di\u0107a, stakalca, komadi\u0107a jantara koji se sla\u017eu u cjelinu na to\u010dno odre\u0111enoj podlozi. To se radi rukom i to mo\u017eemo nazvati ruko-vo\u0111enjem utiska koji ruka nekog majstora-mozaikiste transponira na tu istu podlogu koja \u0107e kasnije postati mozaik. <\/p>\n

Filozofijski promatrano, na\u010din izrade mozaika mo\u017ee se tuma\u010diti i shvatiti kroz filozofijsku hermeneutiku, pri \u010demu dominantnu ulogu ima tzv. ‘misle\u0107a ruka’. To nije novitet. Pionir te koncepcije je germanofoni mislilac Martin Heidegger.<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svrha je stvoriti ikonu za koju se, na tragu glasovitog, germanofonog mislioca Hansa-Georga Gadamera koji se u tom pogledu poziva na Huizingu i Guardinija<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, mo\u017ee re\u0107i da, ako je „umjetnost igra ma\u0161te“, onda je umjetnost ikone zacijelo igra sjena, tj. refrakcija svetoga. Stoga, slijede\u0107i koncepciju refrakcije (svetoga) u umjetnosti, ovaj rad ima svrhu potencijalne \u010ditatelje senzibilizirati za dublje prou\u010davanje specifi\u010dnosti bizantske, mozaikalne umjetnosti, za koju se nedvojbeno mo\u017ee re\u0107i da je stilom, formom i koloritom neponovljiv fenomen u umjetnosti i povijesno-umjetni\u010dkom diskursu, koji je nastao \u2013 posuditi \u0107u Nietzscheov\u00a0 izraz \u2013 kao iskaz „volje za mo\u0107“. <\/p>\n

Bizant je sinonim za vladavinu i dr\u017eavu, ali i za umjetnost koja je nastala unutar njegovog administrativnog teritorija (4. \u2013 15. st. Po Kr.). To je nekada bio veliki teritorij i gotovo ‘dugovje\u010dan’, a to je, osvrnemo li se na tragove njegove dominacije u umjetnosti i ostao, i to zahvaljuju\u0107i mozaikalnoj umjetnosti i arhitekturi \u2013 ikonografiji. <\/p>\n

Rad \u0107e biti podijeljen u dva tematska bloka, od kojih je prvi usmjeren ka pozicioniranju odre\u0111enih pitanja vezanih za polo\u017eaj umjetnosti u filozofskom diskursu s osvrtom na motiv svetoga. Drugi dio posve\u0107en je analizi i raspravi odabranih arhitektonskih elemenata pore\u010dke Eufrazijane<\/em>. Mo\u017eebitno izostanak polazi\u0161ne (hipo)teze potencijalni \u010ditatelj mo\u017ee uzeti (figurativno) ‘za zlo’. Me\u0111utim, slijede\u0107i Hegelovu koncepciju iz njegove „Fenomenologije duha“ o transcendiranju apsoluta kroz filozofiju, religiju i umjetnost,<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> mi\u0161ljenja smo da bi svaki poku\u0161aj diskurzivno usmjeren k oblikovanju teze mogao biti shva\u0107en kao postavljanje epistemi\u010dke prepreke Hegelovu „Duhu“ u hodu ka manifestaciji kako bi se materijalizirao u umjetni\u010dko djelo \u2013 u ikonu, primjerice, \u010dija je svrha biti medijatorom izme\u0111u svetog i profanog: o\u010ditovanje svetoga u svjetovnome; beskona\u010dnoga u kona\u010dnome (…), a tako vidim ikonu na mozaikalnim prikazima Eufrazijeve bazilike \u2013 ponajvi\u0161e jer, kako explicite ka\u017ee i s\u00e2m Hegel, „bo\u017eanska bit i ljudska priroda po sebi<\/em> nisu odvojene (…)“.<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

I. Bizantska umjetnost kao Aristotelov ‘dispositio’<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Hegel-Heideggerova koncepta biti<\/em><\/strong><\/p>\n

Mo\u017ee se re\u0107i da ono \u0161to Eufrazijevu baziliku<\/em> zajedno s njezinim prirodnim (more) i arteficijelnim (arhitektura) okru\u017ejem \u010dini autenti\u010dnim jesu njezini mozaici. To su umjetni\u010dke tvorevine kojima dan-danas u svijetu umjetnosti nema pandana, kako u formi, tako i u sadr\u017eaju, tehnici izrade i osobito u koloritu. Stoga, zdanja poput Eufrazijane<\/em> \u2013 osim \u0161to su mjesta liturgijskoga kulta, tako\u0111er su i predmet prou\u010davanja razli\u010ditih disciplina, znanosti i podru\u010dj\u00e2.<\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zbog same istra\u017eiva\u010dke kompleksnosti nije lako pisati o mozaicima Eufrazijeve bazilike<\/em> i dojmovima koji izviru iz promatra\u010dkoga divljenja predmetu \u0161tovanja kao o odbljesku „svetoga“ u „profanome“ (M. Eliade) – kao o refrakciji svetoga koju ti mozaici emaniraju dok ih, primjerice, promatra\u010d gleda. <\/p>\n

Mozaikalna umjetnost je sinonim za „sveto“. I zato \u0161to ta umjetnosti \u2013 \u017eargonski \u2013 ‘dila’ sa sveto\u0161\u0107u, ne mo\u017eemo zaobi\u0107i njezinu teolo\u0161ko-crkvenu perspektivu koja se tuma\u010di uz pomo\u0107 teolo\u0161ko-filozofskoga<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. – Ve\u0107 smo u Uvodu spomenuli da, kada je rije\u010d o sakralnim, arhitektonskim zdanjima koja nadahnjuju, glavnu ulogu igra dojam (lat. impressio<\/em> \u2013 utiskivanje, navala). Dojam mo\u017eemo shvatiti kao refrakciju osje\u0107ajno\u0161\u0107u pro\u017eetih misli o predmetu – tj. hajdegerijanski mi\u0161ljeno, o „priboru“<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji svojom iznimno\u0161\u0107u ‘iska\u010de’ iz onog „okolskog“ \u2013 okru\u017eja, tj. „svijeta“.<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zato nije lako pisati o specifi\u010dnostima koje ulaze u opseg i sadr\u017eaj pojma sakralne umjetnosti. Sakralno u dodiru umjetni\u010dkoga na stanoviti na\u010din postaje poieti\u010dno i prakti\u010dno<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>: tako vidim i shva\u0107am mozaik; kao kombinaciju aristotelovski mi\u0161ljenog odnosa „tvorbe i \u010dinidbe“. Mozaik je utjelovljena poruka (izvora) svetoga, te ima namjenu i svrhu. Svrha sakralnoga je liturgijska: liturgijski izri\u010daj. Sakralno je i umjetni\u010dko, a sakralna arhitektura objedinjuje i jedan i drugi aspekt, odnosno, liturgijsko sakralno i umjetni\u010dko sakralno me\u0111u sobom se pro\u017eimaju na dva na\u010dina: fenomenski i djelatno. To ‘fenomenski’ se ti\u010de sveukupnosti svih onih zadatosti koje neko sakralno djelo odre\u0111uju na prvi pogled: mjesto, vrijeme, odnosi itd. To fenomensko je, dakle, kategorijalno, apriorno<\/em>, zadano: forma (gr\u010d. \u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/em><\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Bizantska je umjetnost vezana za formu, a to je (jednim djelom!) izvan mogu\u0107nosti \u010dovjekove intervencije u bit same poruke. Poruka je forma. Forma nije antropolo\u0161ka<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ve\u0107 ontolo\u0161ka zadatost postoje\u0107ega \u2013 neke stvari i\/li bi\u0107a. Zbog toga se sakralna umjetnost, promatrana kao umjetnost forme (tj. poruke), smatra bogonadahnutom<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> umjetno\u0161\u0107u. Posebice kada je posrijedi likovni izri\u010daj koji svoje nadahnu\u0107e nalazi u novozavjetnim izvje\u0161\u0107ima: u Isusovom i Marijinom \u017eivotu, dok su ostali sveci<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje neki mozaikalni prikaz predstavlja, njihovo mjesto, uloga i zna\u010denje, promatrani i i\u0161\u010ditavani u odnosu na Isusa i Mariju.<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Potvrdu toga nalazimo i u samom nazivlju bogomolja izgra\u0111enih u bizantinskom stilu: one nose naziv ili prema Mariji \u2013 Bogorodici<\/em> <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u2013 slu\u010daj s na\u0161om Eufrazijanom<\/em><\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ili prema Isusu \u2013 Pantokratoru<\/em><\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ili prema Presvetom Trojstvu<\/em>, kao \u0161to je slu\u010daj s gruzijskom Samebom<\/em><\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, novoizgra\u0111enom bazilikom u sredi\u0161tu T’bilisija (v. sliku 2) s kupolom vi\u0161om od osamdeset metara. \u2013 Panoramski pogled na grad s lokalnoga brda ponad T’bilisija fokus stvara na crkvi, koja no\u0107u nalikuje na lu\u010d usred tmine. To nije slu\u010dajno, ve\u0107 simbolisti\u010dki iskaz Izaije: „(n)arod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku (…).“<\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 2. Katedrala Presvetog Trojstva u T’bilisiju.<\/em>
\n Foto: Dafne Vidanec\/12\/2018.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Prakti\u010dki aspekt sakralnog u odnosu na umjetni\u010dko dadne se i\u0161\u010ditavati iz sljede\u0107e tvrdnje: da bi transcendentno bi\u0107e – L\u03ccgos<\/em> dobio svoj dom ovdje na Zemlji, od va\u017enosti je ispuniti neke (pred)uvjete: geo-klimatske (polo\u017eaj), geo-morfolo\u0161ke (kvaliteta gra\u0111evnog materijala), biolo\u0161ko-dru\u0161tvene (populacija), moralne i duhovne (religioznost i denominacija \u2013 religija i vjera), ekonomsko-politi\u010dke (bud\u017eet i investicija), \u0161to sve \u010dini okru\u017eje budu\u0107ega sakralnoga objekta (v. sliku 3.). <\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 3. Panorama polo\u017eaja Eufrazijeve bazilike.<\/em>
\n Foto: TZ grada Pore\u010da<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Kada se prethodno spomenute pretpostavke ispune, mo\u017eemo govoriti o aspektu umjetni\u010dkoga: o oblikovanju umjetni\u010dkoga dojma \u2013 o impresiji svjetlo\u0161\u0107u. <\/p>\n

Dojam je izraz koji najljep\u0161e do\u010darava i dohva\u0107a ono \u0161to bizantska umjetnost predstavlja. Bizant je, naprosto, dojam! \u017deli se re\u0107i da je umjetni\u010dko u bizantskoj umjetnosti definirano kategorijalnim pretpostavkama<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje je jo\u0161 davno opisao Aristotel u „Organonu“: supstantio, quantitas, relatio, qualitas, actio, passio, tempus, ubi, dispositio<\/em><\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, situs<\/em>.<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> To nam dalje daje „misliti“<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> da je umjetnost u svojoj b\u00edti kategorijalna \u2013 supstancija<\/em>\/lna. Ona je nama koji promatramo njezino djelo, npr. gra\u0111evni ili „graditeljski ansambl“<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Eufrazijeve bazilike<\/em> ili se pak divimo njezinim plodovima<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ona je fenomenalna: umjetnost ‘vu\u010de’ „ka samim stvarima“<\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; ona je „pokazuju\u0107e-se-samo-po-sebi<\/em>, o\u010dito“.<\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zato o sakralnim zdanjima, koja su shva\u0107ena kao umjetni\u010dka ostvarenja, govorimo s pozicije fenomenolo\u0161koga jer su ona materijalizacija Heideggerova, gramati\u010dki upe\u010datljivog postulata: „bitak je skriven“<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ho\u0107e se re\u0107i da su sakralni gra\u0111evni kompleksi, osim po svojoj (liturgijskoj) namjeni, i izazov mi\u0161ljenju, kao u arhitektonskim elementima skrivena „zagonetka“<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koju tek treba istra\u017eiti. Neovisno od njihovih religioznih denominacija, crkveno-administrativne politike koja stoji iza nastanka tih zdanja, ona su za kulturu neke zajednice tako\u0111er sastavni element duhovne \u2013 vjerske i religiozne poruke koju neka bogomolja koja je specifi\u010dna za religijski kult te zajednice manifestira na autenti\u010dan na\u010din;<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> na na\u010din na koji se religioznost o\u010dituje \u2013 promatra\u010du. (V. sliku 4). Bitak je skriven u izri\u010daju onoga koji taj izri\u010daj \u010dini o\u010ditim kroz potez ruke, bilo graditelja ili mozaikiste \u2013 to je, prema Aristotelu, gibanje. Tako mo\u017eemo re\u0107i da se mozaikalna umjetnost sastoji u gibanju ruke majstora-mozaikiste po podlozi \u2013 tj. po mjestu (ubi<\/em>). <\/p>\n

Da zaokru\u017eimo prethodno izlo\u017eeno! <\/p>\n

Bizantska ikonografska umjetnost bazirana je na (meta)fizikalnim elementima, tako\u0111er. <\/p>\n

\u0160to se ti\u010de fizike, ti\u010de se i same prirode \u2013 tj. karaktera neke stvari – filozofski mi\u0161ljeno. A kada govorimo o karakteru neke stvari, govorimo o naravi po kojoj je ta stvar specifi\u010dna \u2013 u odnosu na neku drugu: to na specifi\u010dan na\u010din ka\u017ee Hegel kada obja\u0161njava mi\u0161ljenje na relaciji „Bog \u2013 Duh \u2013 znanje“<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Hegel govori o tri momenta „biti“<\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a kod Heideggera, u njegovu „Bitku i vremenu“, taj temporalni aspekt prisutan je u opisu „vremenskih ekstaza“: bilost, jest(anje) i budu\u0107nost. No za obojicu ovih mislilaca bit se sastoji u kretanju: kod Hegela su to momenti „apsolutnoga“ duha; kod Heideggera to je \u2013 takore\u0107i \u2013 ‘plov’ bitka vremenom shva\u0107enim kao njegovim horizontom. Taj fenomenologijsko-ontolo\u0161ki karakter mi\u0161ljenja biti bitka u filozofiji modernoga doba, tvrdim, dohvatljiv je (bio) samo ruci bizantskih majstora-mozaikista, tako da bizantsku mozaikalnu umjetnost mo\u017eemo uzeti kao proto-fenomenologiju bitka bi\u0107a. Mozaici bizantske umjetnosti formom obja\u0161njavaju ono \u0161to je tek mnogo stolje\u0107a nakon (pada Bizantskoga Carstva, op. a.) postalo bjelodano u filozofiji; prema Hegelu shva\u0107enoj kao znanje; prema Heideggeru razumijevanoj kao kretanje bitka horizontom na\u0161e egzistencije \u2013 Sorge<\/em> (ili „brigovanje ka Smrti“)<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Mozaik \u010dini bit nekog sakralnog zdanja. To je razlog poradi kojega je Eufrazijana<\/em> ve\u0107 preko dva desetlje\u0107a moja osobna interesna i istra\u017eiva\u010dka sfera: njezini likovni sadr\u017eaji su kriptirana poruka svetoga u vremenu. Poruka je bit. <\/p>\n

Putuju\u0107i u svojstvu Erasmus-predava\u010d po europskom, pravoslavnom prostoru, ono \u0161to sam zapazila u arhitekturi tih gradova su prekrasne bogomolje, poput, primjerice, centralne bazilike Marijina Uznesenja<\/em> u bugarskoj Varni na Crnome moru (slika 4).<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 4. Katedrala Marijinog uznesenja.<\/em>
\n Photo: Dafne Vidanec\/03\/22\/2022.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

II. Umjetni\u010dko-oblikovni aspekt mozaikalnih likovnih izri\u010daja Eufrazijeve bazilike<\/em> u Pore\u010du s osvrtom na teolo\u0161ku analizu i umjetni\u010dko vrednovanje apsidalnog mozaika Bogorodice na tronu<\/em><\/strong><\/p>\n

Pri\u010da o Eufrazijani<\/em> vezana je uz pri\u010du o Bizantskom Carstvu<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (4. \/ 6. st. pr. Kr. \u2013 15. st. po Kr.). <\/p>\n

Eufrazijana je par excellence<\/em> primjer ovjekovje\u010denja ‘jedne’ mo\u0107i koja je trajala gotovo tisu\u0107u godina. Bizantsko je carstvo jedno od najdugovje\u010dnijih carstava u povijesti monarhije, u antici, kao i u Srednjemu vijeku, a Eufrazijeva bazilika<\/em> je iskaz njegove mo\u0107i, ali istovremeno i dokaz da je ona nekada postojala \u2013 trajala i ostavila trag na Zapadu. Bizant je (bio) sinonim za ekonomski status; duh aristokracije i politi\u010dko-monarhijsko-vladarski monopol. Stoga, velika arhitektonska zdanja poput, primjerice, Hagie Sophiae<\/em><\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u nekada\u0161njem Carigradu<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> odraz su mo\u0107i vladanja. <\/p>\n

Eufrazijana<\/em> predstavlja jedan dio gra\u0111evnog ansambla koji pripada ranobizantskoj <\/em>arhitekturi kr\u0161\u0107anske umjetnosti. Izgra\u0111ena je prema uzoru na bizantska arhitektonska zdanja<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te predstavlja monumentalni spomenik \u010dijoj arhitektonskoj i umjetni\u010dkoj vrijednosti pridonose specifi\u010dnosti koje se manifestiraju u osebujnim formama i sadr\u017eajima rasko\u0161ne dekoracije (liturgijskoga prostora) u stilu i tehnici (v. sliku 5). <\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 5. Srednja la\u0111a s pogledom na oltarni prostor.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Na po\u010detku rada se spomenulo da je Bazilika<\/em> interesna sfera razli\u010ditim disciplinama i podru\u010djima istra\u017eivanja: od umjetnosti, preko politike i filozofije do gra\u0111evine i arhitekture. Recepcija istra\u017eiva\u010dke provenijencije je zna\u010dajna<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali o njoj je napisano vrlo malo studija ozbiljnijega<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> karaktera. To navodi na zaklju\u010dak, ne da je malo interesa za Bizant i bizantsku umjetnost, nego tu postoje ‘vi\u0161i’ motivi zbog kojih se u javnom ili akademskom diskursu tek u tragovima raspravlja o specifi\u010dnostima tisu\u0107ljetne tradicije. Ako je prema Heideggeru vrijeme horizont bitka, a tisu\u0107u godina trajanja vladavine Bizanta je vrlo dugo vrijeme \u2013 u zemaljskim mjerilima, onda se tu naslu\u0107uje problem koji mo\u017eemo sa\u017eeti u pitanju: Za\u0161to, osim Prelogove edicije iz 1994. godine postoji tek par \u010dlanaka<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> o Eufrazijani kod nas, a ne postoji cjelovita monografija koja pru\u017ea detaljni teolo\u0161ko-umjetni\u010dki uvid u oblikovne i koloristi\u010dke elemente njezinih mozaika, jer iz njih emanira prava vrijednost te bogomolje koja je, usu\u0111ujem se kazati, kod nas vi\u0161e popularna po svom imenu, nego li po funkciji.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

2.1. Prevalentnost kulturologijskoga nad teolo\u0161ko-liturgijskim<\/em><\/strong><\/p>\n

Eufrazijana<\/em> je povijesno-umjetni\u010dki arhitektonski raritet prepoznatljiv po dekorativnoj specifi\u010dnosti: freske i mozaici; oblici i kolorit u odnosu na zadani krajolik i teolo\u0161ko-liturgijsku poruku. Vi\u0111ena je kao jedinstveni umjetni\u010dki izri\u010daj nadahnut teolo\u0161kom – kr\u0161\u0107anskom refleksijom Istoka. Ta se refleksija ne prepoznaje ili pak ne dolazi do izra\u017eaja samo kroz tehni\u010dki aspekt, bjelodan u oblikovnim elementima i samome koloritu interijera i eksterijera, \u0161to je rezultat vje\u0161tih ruku graditelja i majstora-umjetnika. Ta refleksija povezana je s teolo\u0161ko-liturgijskim, tako da se o Eufrazijani<\/em> mo\u017ee govoriti kao o liturgijskoj refrakciji religioznoga, pri \u010demu je ovdje dominantan umjetnikov zami\u0161ljaj – vizija sakralnoga u realnome (svijetu).<\/p>\n

Vrijednosni element liturgijskoga izri\u010daja prisutan je u pitanju izbora materije: gra\u0111evnoga materijala od kojih je sa\u010dinjen \u010ditav ansambl Eufrazijane<\/em>, mozaici poglavito. Odabir materije uvodi Eufrazijanu<\/em> u diskurs o dekorativnoj umjetnosti: freske i mozaici. Govorim o obradi materijala<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji su bizantski majstori-mozaikisti upotrebljavali pri izradi podnih i zidnih mozaika. Tu nije posrijedi samo umjetnikovo (gr\u010d.) t<\/em>\u00e9chne<\/em>, ve\u0107 i nadahnu\u0107e \u2013 bogonadahnuti (umjetni\u010dki) rad koji se reflektira kroz umjetnikov do\u017eivljaj svete poruke koja ima izvor u novozavjetnim spisima i osje\u0107aju divljenja s\u00e2mom budu\u0107em ikonografskom sadr\u017eaju koji ga je u radu inspirirao. To je simboli\u010dko ikonografsko koje je usko povezano s medijsko-teolo\u0161kim: sveti prikazi ili ikone su poruke ascendentnih struktura descendetnim entitetima koji putem oblikovno-koloristi\u010dkoga prenose<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> sveti sadr\u017eaj povezan s misterijem Presvetoga Trojstva, \u0161to neki majstor-mozaikist izra\u017eava na svojstven \u2013 „autenti\u010dan“<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> na\u010din. Autenti\u010dnost likovnih i dekorativnih elemenata Eufrazijane<\/em> povezana je i sa sljede\u0107im aspektom, a to je onaj geografsko-kulturolo\u0161ki: govorimo o specifi\u010dnosti koja povezuje, tj. objedinjuje dva pristupa likovnog tuma\u010denja svetopisamske, odnosno, evan\u0111eoske poruke: isto\u010dni i zapadni. Ta se dva tuma\u010denja, u su\u0161tini, ne razlikuju u percepciji, ve\u0107 u samom na\u010dinu interpretacije i realizacije perceptivnih elemenata: poveznica Istok i Zapad \u2013 Bizant i Rim \u2013 lice i nali\u010dje mediteranskog kulturnog habitusa<\/em>. <\/p>\n

Povijesno-umjetni\u010dke osobitosti Eufrazijeve bazilike<\/em> krajem devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a potaknule su zanimanje Organizacije za za\u0161titu spomenika kulture pri UNESCO-u<\/em>, te je Bazilika<\/em> dobila status za\u0161ti\u0107enog spomenika kulture.\u00a0 <\/p>\n

U novije vrijeme o Bazilici se govori u kontekstu kulturno-ekonomskoga: spomenici kulture poput Eufrazijeve bazilike<\/em>, koji su svjedoci jedne epohe koja je u administrativno-politi\u010dkom pogledu i\u0161\u010deznula, postaju medijatori izme\u0111u povijesti i kulture s jedne strane te turizma i ekonomije s druge: ekonomski resurs. A tamo gdje novac u sferi ars aeterna<\/em> odredi svoje tokove kretanja, tamo to sveto i povijesti vrijedno po\u010dinje gubiti sjaj. To nazivam refrakcijom religioznoga. Pitanje koliko?<\/em>, za sadr\u017eaje koje sfera sakralnoga supsumira predstavlja „destrukciju“<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> vrijednosno-apstrahiraju\u0107ih determinanti nas samih, shva\u0107enih kao „bitak-u-vremenu“ koji to isto vrijeme, transponiraju\u0107i se u forme Hegelova apsolutnoga „Duha“ transcendira, a to transcendiranje nadilazi humaniziranoj svijesti specifi\u010dne egzistencijale izra\u017eene u kvantitativnim elementima koji su poznati samo ljudskome rodu. I premda izdanak jednog monarhijskoga sklopa, koji se po svojem habitusu ne razlikuje mnogo od suvremenih monarhijskih sklopova koji su ‘krunu’ zamijenili ‘zelenom bojom’<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a zbog koje se tako\u0111er krvarilo, ginulo (…) rije\u010dju, ratovalo u povijesti (…), naposljetku, ratovanje je rezultiralo ‘pobjedom turbana nad mitrom i krunom’<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (…), ratovi ‘zbog krune’ nisu nikada rezultirali refrakcijom religioznoga \u2013 bez obzira o kojoj god religiji ili konfesiji je bilo rije\u010di, koliko su toj refrakciji pridonijeli ratovi u ime boje. Kolorit je do\u0161ao na mjesto forme, tj. oblikovnoga. Nekada je umjetnost bila forma \u2013 \u0161to nije novitet, jer o tome, me\u0111u ostalim, explicite<\/em> pi\u0161e i Gadamer u svojim „Ogledima o filozofiji umjetnosti“: klasi\u010dno poimanje umjetnosti kao forme \u2013 mimesis<\/em>-a<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nadomje\u0161teno je usredi\u0161tenjem umjetnika na pijedestal genija: „stvaranje umjetni\u010dkog genija“<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u2013 Ako detaljnije i dublje ‘pri\u0111emo’ bizantskoj umjetnosti, njezinom tematskom bloku i ilustriranim sadr\u017eajima, uvidjeti \u0107emo da ta umjetnikova ingenioznost koju tako promovira zapadna estetika nije novitet: preusmjeravanje od djela na umjetnika na\u010dinili su bizantski majstori-mozaikisti, \u010diji je rad prete\u010da tehnika i umije\u0107a ikonografskih \u0161kola poput one, nadahnute Andrejem Rubljovom iz kasnog Srednjeg Vijeka. Kr\u0161\u0107anstvo je bizantsko \u2013 poru\u010duje Hugo Ball.<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Da sumiram prethodno izlo\u017eeno. Tema ovoga rada je refrakcija svjetlosti na primjeru mozaika Eufrazijeve bazilike<\/em>. Za izraz „mozaik“ u sa\u017eetku ovoga rada postoji izraz „oblikovno“. Cilj je bio pokazati kako je bizantska umjetnost ono \u0161to Aristotel dohva\u0107a u koncept forme, a Heidegger u izrazu „priru\u010dnosti“. Motiv je Eufrazijana<\/em>. Pri\u010da o toj Bazilici je kompleksna, kako sam to vi\u0161ekratno spomenula: gra\u0111evinsko-arhitektonska, povijesno-umjetni\u010dka, povijesno-politi\u010dka, etnografsko-kulturolo\u0161ka, obi\u010dajno-duhovna itd. \u017deli se re\u0107i da nas ta bazilika zanima i kao gra\u0111evina, i kao spomenik kulture nekada\u0161njega Bizanta na Zapadu, i kao svjedok ideje ekumenizma, promovirane na Drugom vatikanskom saboru po\u010detkom \u0161ezdesetih godina 20. stolje\u0107a, \u0161to se ima zahvaliti velikom (ekumenskom) papi Ivanu XXIII. (…); nadalje, zanima nas kao geopoliti\u010dki eho dominacije jedne vladavine koja je bila sinonim za mo\u0107, lijepo, sveto, uzvi\u0161eno, sjajno \u2013 svjetlo Bizanta. Danas je od toga svjetla ostalo \u2013 posudit \u0107u Ecov izraz \u2013 „samo ime“. Me\u0111utim, ono je putokaz daljnjem istra\u017eivanju onih elemenata koji u znanstvenom diskursu privla\u010de na daljnje prou\u010davanje i izu\u010davanje: umjetnost kao Hegelova manifestacija apsolutnoga „Duha“. To je filozofska motivacija utkana u raspravu o teolo\u0161ko-liturgijskim zna\u010dajkama svetoga koje uprisutnjuje ikonografski sadr\u017eaj mozaika Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du. U sljede\u0107em bloku posvetiti \u0107emo se opisu, analizi i teolo\u0161ko-liturgijskom vrednovanju ikonografskih elemenata mozaika u konhi Bazilike, zato \u0161to taj mozaik predstavlja izvor (1) od kojega bi valjalo krenuti u istra\u017eivanje bizantskim stilom nadahnute umjetnosti (i novijega vremena \u2013 posebno se to odnosi na kolorit) i (2) zato \u0161to je \u010ditavo zdanje, situirano uz more \u2013 uz na\u0161 Jadran, svjedok slojeva vremenskih ekstaza bitka tu-bitka \u2013 to je onaj ontolo\u0161ki aspekt koji bizantska ilustrativnost tako lijepo dohva\u0107a kroz igru svjetlosti, a to se posti\u017ee bojama. Boje su dominantni element umjetnosti koja obuhva\u0107a ikonografski sadr\u017eaj.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

2.2. Mozaik Bogorodice na tronu: teolo\u0161ka analiza i umjetni\u010dko vrednovanje<\/em><\/strong><\/p>\n

Bogorodica na tronu<\/em> jedno je me\u0111u najljep\u0161im djelima sakralne umjetnosti i ikonografije. Ikonografska se umjetnost od uobi\u010dajene razlikuje u odnosu na simboli\u010dki izri\u010daj ikonografskog sadr\u017eaja. A kada govorimo o opisu i simbolici ikonografskog sadr\u017eaja unutar crkvenog prostora Eufrazijeve bazilike<\/em>, prvo treba vidjeti \u0161to podrazumijevamo pod ikonografskim sadr\u017eajem op\u0107enito.<\/p>\n

Etimolo\u0161ki, pojam „ikonografski“ je izvedenica pojma „ikonografija“. S\u00e2m je pojam gr\u010dke leksi\u010dke provenijencije te ga konstruiraju dvije rije\u010di gr\u010dkoga porijekla: prva rije\u010d ozna\u010duje imenicu – „ikona“, \u0161to dolazi od gr\u010dkog eik\u014dn <\/em>(izvr. \u03b5\u1ec9\u03ba\u03ce\u03bd), izraz koji se na hrvatski jezik prevodi rije\u010dju „slika“ ili „lik“ \u2013 kip nekog sveca i sl. Druga rije\u010d potje\u010de od glagola gr\u00e1f\u014d<\/em> (izvr. \u03b3\u03c1\u03ac\u03c6\u03c9) \u0161to zna\u010di (o)pisati. Ikonografija je, u biti, teolo\u0161ki impostirana umjetnost koja nastoji predo\u010diti sadr\u017eaj inspiriran biblijskom (tj. svetopisamskom) tematikom koriste\u0107i se specifi\u010dnim likovnim metodama, na na\u010din da razmatra i predo\u010duje nelikovne komponente likovnog djela. Kao likovna disciplina, ikonografija se u umjetnosti javlja u 2. stolje\u0107u, zapo\u010dev\u0161i prikazima ciklus\u00e2 iz Marijinog \u017eivota. Sve do ikonoklazma<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ikonografija se postupno razvijala u sakralnu umjetnost, \u010dije su teme kr\u0161\u0107anski nadahnute.<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Marijin i Isusov \u017eivot su sredi\u0161nji motivi toga nadahnu\u0107a. Me\u0111utim, ovdje \u0107emo se zadr\u017eati na Mariji, zato \u0161to je u znak njezina \u0161tovanja na\u010dinjen sredi\u0161nji mozaik u konhi dana\u0161nje katedrale, a nekada\u0161nje bazilike \u2013 Eufrazijane<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

2.2.1. <\/em><\/strong>Oblikovno koloristi\u010dki elementi mozaika u apsidi<\/em><\/p>\n

Dakle, govorimo o funkciji ikonografskih elemenata u odnosu na mozaikalne prikaze interijera Eufrazijeve bazilike<\/em>. Pod tim vidom najprije \u0107e se ukratko kazati pone\u0161to o liturgijskom prostoru u kojem se nalazi centralni mozaik Eufrazijane<\/em>: Bogorodica na tronu. <\/p>\n

Bizantska je umjetnost Mariju uvijek prikazivala kao „bogorodicu“ (theotokos<\/em>), odnosno, pisano velikim slovom, Majku Bo\u017eju<\/em>. Povijesno-ikonografske \u010dinjenice navode da se Marijin lik, kako smo ve\u0107 napomenuli, prikazivao u ikonografiji ve\u0107 od 2. stolje\u0107a. Mariji je posve\u0107eno posebno mjesto u liturgijskom kultu Istoka. Mo\u017ee se re\u0107i da je i Zapad \u0161tovao Bogorodicu iznad ostalih svetaca, jer je ona do\u017eivljavana kao sveta, prvenstveno poradi toga, \u0161to je \u2013 prema kanonskoj predaji – u njoj za\u010deta druga bo\u017eanska osoba Presvetog Trojstva<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Pored doktrinalnoga prisutnome u likovnom izri\u010daju, relevantno je ovdje i to kako<\/em> je isto\u010dna liturgija do\u017eivljavala Mariju. – Marija je \u0161tovana kao Majka Bo\u017eja; ona je majka Isusova, a Isus je L\u00f3gos<\/em><\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> – „O\u010deva Rije\u010d“ inkarnirana u ljudskoj osobi \u2013 u \u010dovjeku. „Rije\u010d“ (L<\/em>\u00f3gos) je simbol prisutnosti Boga u svijetu. L\u00f3gos<\/em> se utjelovio u osobi Isusa Krista, za\u010detog po Duhu Svetom i ro\u0111enog od \u017eene Marije. \u0160tovana kao “Nje\u017ena majka” (Eleusa<\/em>), “Putevoditeljica” (Hodegitria<\/em>), “Za\u0161titnica ljudi” i “Mlijeko(m)hraniteljica” (Galaktotropuza<\/em>), Marija je u kr\u0161\u0107anskoj liturgiji Istoka i ikonografiji imala posebno mjesto. Na mozaiku u apsidi Eufrazijeve bazilike<\/em> Marija je prikazana kao “Prijestolje Mudrosti”<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Dominantni lik ovog ikonografskog prikaza Bogorodice s Djetetom<\/em> preuzet je iz starokr\u0161\u0107anske kompozicije Poklonstva triju kraljeva<\/em> s freski u katakombama (2. stolje\u0107e). Bogorodica s Djetetom<\/em> u kasnijem razdoblju, dakle, od 10. stolje\u0107a na Zapadu postaje centralnim motivom sakralne umjetnosti. Ikonografija o Bogorodici ima izvore i u kr\u0161\u0107anskoj pu\u010dkoj pobo\u017enosti kojoj su nerijetko povod bila ukazanja ili vi\u0111enja Bogorodice<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. S tim u svezi, u 6. stolje\u0107u nastaje odre\u0111eni pomak koji se odnosi na ikonografski sadr\u017eaj: centralno mjesto u crkvenom prostoru postaje rezervirano isklju\u010divo za Bogorodicu s djetetom Isusom, ne vi\u0161e za Krista Pantokratora. \u0160to se pak oblikovnog elementa ti\u010de, glavna apsida Eufrazijeve bazilike<\/em> s tematskim prikazom na mozaiku nadovezuje se na gore spomenutu \u010dinjenicu – ukras na zidu apside predstavlja inovaciju u ikonografiji tog vremena. Sredi\u0161te konhe oslikano je, kako rekosmo, mozaikalnim prikazom Bogorodice na prijestolju s Djetetom u krilu. Isus u liku djeteta ozna\u010dava onoga koji vlada svijetom. Isus kao Vladar (Pantokrator)<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> javlja se u ikonografiji u 4. stolje\u0107u, ali od 5. stolje\u0107a postaje redovit u konhi apside. Kada je rije\u010d o marijanskom kultu na osnovu ikonografije, onda se prije svega misli na razloge koji pretpostavljaju simboli\u010dku interpretaciju \u0161tovanja Bogorodice. Simboli\u010dka interpretacija o\u010ditovana je u literarnom i ikonografskom sadr\u017eaju, koji se temelji na ciklusu o Marijinom \u017eivotu prema izvorima literarnog opusa. Literarni opus o Mariji uklju\u010duje kanonske spise, apokrifnu literaturu, legende i nauk crkvenog u\u010diteljstva. Ovi navedeni izvori \u010dine osnovu i izvor ikonografskog sadr\u017eaja kojemu je Marija glavni motiv. Veza izme\u0111u Marije i Isusa je ono \u0161to prikaz ikone poku\u0161ava izraziti u likovnom pogledu. Va\u017enost likovnih elemenata ikone ne treba umanjivati, ali pri opisu ikonografskog sadr\u017eaja treba se dr\u017eati nelikovne sastavnice. Glavna misao ikone je sakralna poruka sadr\u017eana u likovnoj interpretaciji teolo\u0161ke perspektive.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

Dominantni lik na mozaiku, kako smo prethodno kazali, prezentira Bogorodicu na tronu <\/em>(v. sliku 6). Rije\u010d je o mozaikalnom prikazu koji potje\u010de iz prve polovice 6. stolje\u0107a. Na osnovu povijesno-umjetni\u010dke analize<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, prvi puta na Zapadu otkriva se novost u ikonografskom sadr\u017eaju: Bogorodica zauzima centralno mjesto koje je do tada pripadalo Kristu. Bogorodica je prikazana kao u viziji. Odjevena u grimiznu tuniku modeliranu laganim prijelazima nabora, njezina odje\u0107a se doima lepr\u0161avom u skladu s pozadinom. Boja njezine tunike upu\u0107uje na dostojanstvo, ali ujedno je i simbol Boga<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Koloristi\u010dki elementi se nadopunjuju me\u0111usobno. Bogorodi\u010dina grimizna tunika stvara kontrast u odnosu na zlatnu pozadinu neba.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 6. Apsidalni mozaik Bogorodice na tronu.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Bizantska ikonografija \u010desto Bogorodicu prikazuje odjevenu kao na prikazu u Eufrazijani<\/em>, a ponekad je ona odjevena u plavi\u010dasti pla\u0161t<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kru\u017ena aureola okolo glave znak je svetosti. Za razliku od aureole ostalih likova na prikazu, izuzev\u0161i lik Isusa, njezina je aureola fino oblikovana, tako da je u skladu s blagim rubovima nimbusa koji popunjavaju pozadinu neba. Isus koji sjedi na krilu u liku djeteta odjeven je u ceremonijalno ruho rimske liturgije, a pla\u0161t koji obavija njegovu tuniku zlatne je boje, poput aureole sa znakom kri\u017ea oko njegove glave. Kri\u017e je simbol spasenja i isklju\u010divo se upotrebljava za Krista. Zlatni pla\u0161t doima se kao zrakasto-blje\u0161tavi sjaj koji okru\u017euje tijelo i glavu. Izra\u017eava najuzvi\u0161eniji oblik bo\u017eanstvenosti, a simbol je Boga kao vrhovnog nebeskog vladara i Krista kao druge bo\u017eanske osobe. Ikonografija ovime poku\u0161ava izraziti bo\u017eansku slavu kojom je ovjen\u010dan Krist Pantokrator. Polo\u017eaj njegove desne ruke ukazuje na gestu blagoslova. Blagoslov (lat. benedictio<\/em>) je vanjski znak Bo\u017eje naklonosti, a podrijetlo vu\u010de iz Starog zavjeta, gdje je poprimao razli\u010dita zna\u010denja kao \u0161to su, primjerice, zazivanje za mo\u0107, plodnost, snagu za pobjedu nad neprijateljima itd. U isto\u010dnoj starokr\u0161\u0107anskoj ikonografiji Isus se uvijek prikazivao kao onaj koji blagoslivlja. Iznad Bogorodice i Krista s neba je pru\u017eena ruka s krunom od lovorova li\u0161\u0107a. Ruka je simbol Boga Oca, a gesta prezentira krunjenje Bogorodice. Obzirom na prikaz Boga Oca, rije\u010d je o simboli\u010dkom motivu karakteristi\u010dnom za prvo kr\u0161\u0107ansko razdoblje ikonografije. Budu\u0107i da su kr\u0161\u0107ani nerado prikazivali Bo\u017eje lice, ruka je obilje\u017eje Bo\u017eje nazo\u010dnosti. Prikaz ruke koja se pokazuje iza oblaka simbolizira po\u0161tovanje i slavu dostojnu Bo\u017ejeg veli\u010danstva, koje „ni jedan \u010dovjek ne mo\u017ee vidjeti i na \u017eivotu ostati“<\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Bo\u017eja ruka je ujedno i simbol njegove snage. Kr\u0161\u0107anska ikonografija \u010desto prikazuje ruku kako dr\u017ei neki predmet, kao \u0161to se vidi na mozaiku u apsidi Eufrazijane<\/em>. Isti taj predmet nalazi se u rukama dvojice nepoznatih svetaca i mu\u010denika Maura. Radi se o lovorovoj kruni, a zna\u010denje se vezuje uz simbol vje\u010dnosti, tj. neprolaznosti, o \u010demu svjedo\u010di \u010dinjenica da lovorovo li\u0161\u0107e nikada ne vene. Sv. Pavao u prvoj poslanici Korin\u0107anima lovorov vijenac povezuje s neraspadljivim vijencem, kojim \u0107e biti ovjen\u010dana kr\u0161\u0107aninova pobjeda:<\/p>\n

„Ne znate li: trka\u010di u trkali\u0161tu svi dodu\u0161e tr\u010de, ali jedan prima nagradu? Tako tr\u010dite da dobijete. Svaki natjecatelj sve mogu\u0107e izdr\u017eava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv.“<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Koliko je shvatljiv ikonografski sadr\u017eaj koji me\u0111usobno povezuje odnos Bogorodice i Krista, vidi se u likovnoj interpretaciji ranobizantskog mozaika. Klju\u010dni pojam je zapravo rana kr\u0161\u0107anska simbolika ocrtana teolo\u0161kim sadr\u017eajem isto\u010dne teologije. U \u010demu se ona o\u010dituje? Isto\u010dna teologija interpretirana ikonografijom o\u010dituje se u raznolikosti komponenata koje ikonografsku tematiku Bogorodice na tronu \u010dine jedinstvenim likovnim prikazom koji objedinjuje sljede\u0107e: (1) liturgijski kult o\u010ditovan u \u0161tovanju Marije; (2) kristolo\u0161ku dimenziju vidljivu u simbolici Kristova poslanja; (3) ambijent koji upu\u0107uje na Eden (tj. Raj) u komu je prisutnost Boga prezentirana u liku ruke. Ovi motivi tvore unikatnu cjelinu obojenu koloristi\u010dkim elementima. Koloristi\u010dke elemente tvori kombinacija likovnog sadr\u017eaja i teolo\u0161ko-biblijskih motiva, a to zna\u010di sljede\u0107e: <\/p>\n

    \n
  1. simbolika boja odgovara naravi biblijskog lika u teolo\u0161kom smislu, odnosno teolo\u0161koj interpretaciji onoga koga taj lik predstavlja; <\/span><\/li>\n
  2. teolo\u0161ka interpretacija je inspirirana na biblijskom sadr\u017eaju Novog zavjeta i apokrifima <\/span><\/li>\n
  3. ambijent je vezan uz funkciju likova na na\u010din da upotpunjuje njihovu va\u017enost ne samo u teolo\u0161kom aspektu, nego i u umjetni\u010dkom, koji je i\u0161ao za time da ocrta stvarnim ono \u0161to je simbol svetoga ili nevidljivoga.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Lik Bogorodice na tronu<\/em> promatra se u odnosu na ostale likove na mozaikalnom prikazu. Za kompoziciju ikonografskog sadr\u017eaja je bitno protuma\u010diti u kakvom su odnosu likovi me\u0111u sobom, tj. koje su i \u0161to predstavljaju stvarne i nestvarne osobe na ikoni. Oko trona Bogorodice, s njezine lijeve i desne strane, nalaze se an\u0111eli, sveci, mu\u010denici, te portreti biskupa Eufrazija, arhi\u0111akona Klaudija i njegovog, prema legendi, sina. Pojava an\u0111ela u Bogorodi\u010dinoj blizini karakteristi\u010dna je u ikonografskim temama koje prezentiraju biblijski sadr\u017eaj vezan uz motive njezinog \u017eivota i (nakon) smrti<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. An\u0111eli su prikazani kao pratnja u motivu krunidbe Bogorodice. Literarni izvor krunidbe je legenda koja potje\u010de iz 6. stolje\u0107a<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

    Sveci na osobit na\u010din \u010daste Bogorodicu, a an\u0111eli sudjeluju kao korska pratnja. An\u0111eli se doimaju dinami\u010dki, \u0161to se o\u010dituje u njihovim kretnjama, naizgled, kao da se guraju uz Bogorodicu da bi ju prvi pozdravili. Pastirski \u0161tap koji dr\u017ee u rukama je ikonografski atribut Bo\u017eje vlasti, a u pastoralu od 5. stolje\u0107a simbolizira biskupski primat. Tri nepoznata sveca tako\u0111er su prisutni \u010dinu Marijine krunidbe isto kao i an\u0111eli. Sveci su osobito \u010dastili Mariju kao Majku Bo\u017eju. Odjeveni su u bijele tunike koje predstavljaju ceremonijalnu odje\u0107u rimske liturgije. U rukama dr\u017ee poklone namijenjene Bogorodici u \u010dast krunjenja. Dvojica dr\u017ee krunu od lovora (simbol vje\u010dnosti), a jedan dr\u017ei Evan\u0111elistar. Glave an\u0111ela i svetaca obavija aureola (znak svetosti). Likovi s Bogorodi\u010dine lijeve strane, osim an\u0111ela koji stoji tik uz Bogorodicu su povijesne osobe; dva pore\u010dka biskupa: Sv. Maur i Eufrazije, te arhi\u0111akon Klaudije i njegov sin. Ovaj dio na mozaiku prezentira pore\u010dku hijerarhiju. Na osnovu natpisa koji upu\u0107uju na njihove identitete, mo\u017ee se utvrditi da je pore\u010dka biskupija u ono vrijeme poznavala crkvene slu\u017ebe, time \u0161to hijerarhijski redoslijed likova na mozaikalnom prikazu upu\u0107uje na to\u010dno odre\u0111en redoslijed. Biskup kao glava uvijek se nalazi prije arhi\u0111akona, kojemu je slu\u017eba manja od biskupske. Njihov identitet svjedo\u010de nazivi imena ispisani na mozaiku. Sv. Maur na mozaiku prezentira biskupa pogubljenog za vrijeme kr\u0161\u0107anskih progona u Pore\u010du (3\/4. stolje\u0107e). Njega je pore\u010dka kr\u0161\u0107anska zajednica \u0161tovala i \u0161tuje kao sveca za\u0161titnika grada Pore\u010da i cijele Istre, i kao takvome posve\u0107en mu je kult uz ostale lokalne mu\u010denike koji su stradali u kr\u0161\u0107anskim progonima krajem 3. stolje\u0107a. Biskup Eufrazije u 6. stolje\u0107u gradi baziliku u sklopu \u010dijeg prostora posebno mjesto posve\u0107uje kultu lokalnih mu\u010denika.<\/p>\n

    Prije nego li je Eufrazije iznova sagradio „svoju“ baziliku, tijelo mu\u010denika Maura nalazilo se u pore\u010dkoj bazilici iz 5. stolje\u0107a, u koju je preneseno s mjesta koje se nalazilo izvan grada Pore\u010da. Da je rije\u010d o lokalnom mu\u010deniku, a ne o Sv. Mauru iz Afrike – kao \u0161to navodi Misal pape Hadrijana I., koji se \u0161tuje 22. studenog, potvr\u0111uje povijesna \u010dinjenica da u prvoj polovici 6. stolje\u0107a nije bio obi\u010daj u zapadnoj crkvi dijeliti kosti mu\u010denika kao relikvije<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Relikvije su bili predmeti koji su se \u0161tovali jer su njima doticali kosti mu\u010denika. U tu je svrhu Eufrazije postavio mali oltar u desnoj apsidi, koji u donjem dijelu ima prozor\u010di\u0107 (finestrellu<\/em>) kroz koji su se spu\u0161tali predmeti do mu\u010denikovih kostiju. <\/p>\n

    Mo\u017ee se re\u0107i da je mozaik u konhi apside namijenjen kultu koji \u0161tuje Bogorodicu iznad svih svetaca i kultu lokalnih mu\u010denika<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Na pore\u010dkom mozaiku Eufrazijane<\/em> sv. Maur sudjeluje kao pratnja pri krunidbi Bogorodice. Ovaj motiv vezuje se uz motiv Marijinog uznesenja, gdje je na nebu kruni Bog Otac. Obzirom da je rije\u010d o sve\u010danom \u010dinu krunidbe kao takve, ceremonijalno ruho koje nosi sv. Maur upotpunjuje simboli\u010dko zna\u010denje samog sve\u010danog \u010dina. Oko njegove glave ocrtana aureola upu\u0107uje da se radi o svecu, a lovorova kruna namijenjena Bogorodici simbolizira njezinu vje\u010dnu slavu i djevi\u010danstvo. Lijevo od sv. Maura su portreti osoba koje nisu sveci: biskup Eufrazije, arhi\u0111akon Klaudije i lik dje\u010daka (koji je prema legendi Klaudijev sin). Eufrazijev portret realisti\u010dki je ocrtan, \u0161to se ne mo\u017ee tvrditi i za ostale likove na mozaiku. Je li u pitanju preciznost tehnike i metode ili kvaliteta materijala, te\u0161ko je tvrditi, no svakako je rije\u010d o portretu kojem nema presedana u bizantskoj ikonografiji Zapada. Eufrazije je prikazan kao donator bazilike, \u0161to je vidljivo po modelu svoje bazilike koju dr\u017ei u rukama. Povjesni\u010dari umjetnosti tvrde da se ni ravenski mozaici San Vitale<\/em> ne mogu usporediti s Eufrazijevim portretom. Kako je Eufrazije stavio sebe me\u0111u svece je „enigma“ koja svoje rje\u0161enje nalazi u vezi s ikonografskom praksom u kojoj je \u010dest prikaz donatora umjetni\u010dkog djela. Ovo se ti\u010de i ikonografske tematike koja Eufrazija prikazuje na mozaiku kao adoranta<\/em>, odnosno onoga koji se po\u0161tuje kao donator (naru\u010ditelj ili dotiratelj umjetni\u010dkog djela). Eufrazije je odjeven u grimiznu tuniku koja je simbol vrhovni\u0161tva glede crkvene hijerarhije. Literarna djela koja govore o razvoju bizantske umjetnosti na Zapadu nerijetko uzimaju Eufrazijevo vrijeme kao presedan ranokr\u0161\u0107anske umjetnosti. Biskup Eufrazije u literarnim spisima obilje\u017een je kao „slavohlepni“ biskup. Klaudije arhi\u0111akon i njegov sin Eufrazije (kako svjedo\u010di natpis imena na mozaiku) nisu toliko va\u017ene osobe u kontekstu liturgijskog \u0161tovanja. Njihova se prisutnost odnosi na ikonografsku simboliku mozaika promatranog s aspekta hijerarhije. Manje va\u017eni likovi slu\u017ee kao pratnja Bogorodici. Klaudije prezentira dio hijerarhije pore\u010dke Crkve koju je tada vodio njegov brat – biskup Eufrazije. Vjerojatno je imao slu\u017ebu koja se odnosila na upravljanje crkvenim dobrima, a ujedno je bio i glavni \u0111akon – tj. poglavar \u0111akonskog zbora.<\/p>\n

    Postoji odre\u0111eno hijerarhijsko ustrojstvo me\u0111u likovima koje ikonografski sadr\u017eaj pretpostavlja u hijerarhijskoj kompoziciji. Hijerarhijska kompozicija o\u010ditovana je takvom rasporedbom likova, koja dominantni lik smje\u0161ta na centralnu poziciju. Centralna pozicija mozaika u konhi glavne apside rezervirana je, kako smo rekli, za Bogorodicu sa Isusom na tronu. Ostali likovi smje\u0161teni su prema hijerarhijskom na\u010delu, kako se vidi na mozaiku.<\/p>\n

    Ambijent u koji su likovi smje\u0161teni u skladu je s njihovim teolo\u0161kim obilje\u017ejima. Zlatna pozadina neba oslikana je \u0161arenim nimbusima i predstavlja Raj. Ruka koja se ukazuje iza oblaka, kako je poznato od ranije, simbolizira Bo\u017eju nazo\u010dnost. Livada ispunjena naturalisti\u010dki oslikanim cvije\u0107em tako\u0111er je predod\u017eba Raja zemaljskog. S umjetni\u010dkog aspekta promatrano, kako bi se postigao dojam Raja, mozaikista se slu\u017eio metodom kombiniranja kockica od svjetlucavog stakla u kombinaciji s jantarom. Tanak sloj jantarnih listi\u0107a prekrivaju\u00a0 nepravilno izrezane kockice od svjetlucavog stakla. Na taj na\u010din postignut je dojam zlatne boje. Nimbusi na zlatnoj pozadini ostavljaju dojam vitalnosti i dinamike koja se o\u010dituje i u naborima Bogorodi\u010dine tunike. Kada apsidu obasja svjetlost izvana, tada nepokretnost Bogorodi\u010dinog lika o\u017eivi u sjaju zlatne pozadine. Promatraju\u0107i njezinu odoru zapa\u017ea se meka modelacija i dojam lepr\u0161avosti, \u0161to je u skladu s dinami\u010dnim dojmom nebeske pozadine. Naturalisti\u010dki oslikani ambijent odgovara motivu krunidbe, a nadnaravno oslikani lik Bogorodice \u010dini se kao u viziji. Pokreti likova na mozaiku u ulozi su djelovanja na vjernike pri ulasku u crkvu. Ceremonijalnost bizantske liturgije sa\u010duvala se u stavu i pokretima an\u0111ela, kao i u njihovoj odje\u0107i prikladnoj za ceremonijalnu liturgiju. <\/p>\n

     <\/p>\n

    2.2.2.<\/em><\/strong> Mozaik u konhi u kontekstu specifi\u010dnosti bizantske liturgije<\/em><\/p>\n

    Imaju\u0107i na umu ono \u0161to smo prethodno kazali, neophodno je re\u0107i nekoliko rije\u010di o bizantskoj liturgiji, budu\u0107i da je ipak rije\u010d o razdoblju kada se slavila liturgija bizantskog obreda. <\/p>\n

    Da je u pitanju bizantski obred, vidi se na temelju ikonografskog prikaza koji ukazuje na simboliku isto\u010dnog ili bizantskog obreda. Liturgiju ceremonijalnog karaktera prati ceremonijalna glazba. Pod liturgijom Istok podrazumijeva euharistijsku \u017ertvu, \u0161to zna\u010di \u017ertvu zahvalnicu. Zahvaljivati u kontekstu liturgije ozna\u010dava Bogu dati ono \u0161to mu pripada. Zahvala pretpostavlja sve\u010dani ton.<\/p>\n

    Dekorativnom prostoru odgovara posebna liturgijska odje\u0107a – ceremonijalna, \u0161to je u skladu s liturgijom. Liturgijska odje\u0107a namijenjena euharistijskom slavlju stilski je oblikovana prema hijerarhijskom stupnju. Ako se radi o pripadnicima vi\u0161eg klera, uz odje\u0107u se dodaju odre\u0111eni posve\u0107eni predmeti koji simboliziraju hijerarhijski stupanj. Tako se biskupsko ruho uvijek oslikavalo u grimizu – kako se vidi na portretu biskupa Eufrazija. <\/p>\n

    Ceremonijalna liturgija bizantskog obreda plod je vjere koju su kr\u0161\u0107ani \u017eivjeli predano i pobo\u017eno. Njihova predanost jednom Bogu, jednom caru i jednom narodu – kr\u0161\u0107anskom, ocrtavala se u liturgijskoj tendenciji redovitog slavljenja mise. Razlog tomu je taj \u0161to su kr\u0161\u0107ani ranog Srednjeg vijeka uistinu \u017eivjeli Kristov kri\u017e u euharistijskoj \u017ertvi. Prema tome, mo\u017ee se re\u0107i da je kr\u0161\u0107anska liturgija toga doba liturgija duhovnosti, pobo\u017enosti i kulta. Oblikovnost i kolorizam tu su duhovnost, pobo\u017enost i kult uzdigli na nivo (hegelovski mi\u0161ljenoga) apsolutnoga u umjetnosti. I ako je prema Hegelu umjetnost jedna od triju manifestacija apsolutnog duha, onda bi se umjetnost ikonografije moglo uzeti kao njegovu \u010detvrtu manifestaciju: „prostorvrijeme“ \u2013 kao refrakcija svetoga koju lomi ona ista ruka koja se, dr\u017ee\u0107i lovorov vijenac, probija spu\u0161taju\u0107i \u2013 prema Bogorodi\u010dinoj glavi. Tu je dinamiku mogla izraziti samo vje\u0161ta ruka nadahnutog majstora-mozaikiste. Tome, tvrdim, nema pandana u likovnoj umjetnosti op\u0107enito.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

    \u017delja nam je bila objasniti\u00a0 umjetni\u010dke forme apsidalnog interijera Eufrazijane <\/em>kroz prizmu filozofijske hermeneutike. Za upori\u0161nu to\u010dku uzeli smo Heideggerovo „\u0160to se zove mi\u0161ljenje?“ \u2013 dio o „misle\u0107oj ruci“; zato \u0161to je Heidegger u spomenutom djelu, obja\u0161njuju\u0107i svrhu mi\u0161ljenja, zapravo objasnio ulogu ruke u mi\u0161ljenju. On ka\u017ee (parafraziramo) da samo \u010dovjek ima ruke, dok ostala, \u010detverono\u017ena \u017eiva bi\u0107a \u2013 \u017eivotinje, imaju organe za hvatanje. Ruka radi \u0161to mozak misli. Ruka je alat mozgu; medij mi\u0161ljenja. I zadubimo li se nad tom Heideggerovom koncepcijom, do\u0107i \u0107emo u posjed odgovora na pitanje, koje se, kada je rije\u010d o umjetni\u010dkom djelu, najvi\u0161e postavlja: Kako ga je umjetnik mogao takvim u\u010diniti? \u2013 Kako je Michelangelo mogao oslikati Stvoriteljevu ruku, da gledamo li ju, ona stvara utisak kao da se kre\u0107e \u2013 prema Adamu? Kako je neki mozaikist mogao na\u010diniti ljepoliko lice Bogorodice, s \u010dijim se sjajem mo\u017ee jedino usporediti onaj nebeski koji dira Bo\u017eja ruka, dok spu\u0161ta ‘krunu besmrtnosti’ na glavu Bogorodice u konhi Eufrazijeve bazilike<\/em>. Lice u konhi \u2013 mo\u017eebitno naziv mozaika kao da ga je oslikala ruka kakvog postmodernog umjetnika (…). <\/p>\n

    Svetopisamska nas tradicija u\u010di da je Bo\u017eje lice skriveno: zagonetka, kako se poku\u0161alo objasniti u prvome djelu rada, gdje se fokusiralo na dispoziciju teme u kontekstu filozofijskoga diskursa. Kako onda tuma\u010diti i shvatiti zadivljenost bizantskih majstora-mozaikista licem bo\u017eanskog izgleda kakvo je u Bogorodice na tronu? \u2013 Odgovor na spomenuto pitanje je sljede\u0107i: Nikako! To se ne mo\u017ee shvatiti jer je umjetnost, zapravo, ako je slijediti Hegela, manifestacija bo\u017eanske osobe – Trojstva. Tako Hegel pi\u0161e u „Fenomenologiji duha“ \u2013 u odsjeku, gdje raspravlja o umjetnosti kao formi apsolutnoga duha.<\/p>\n

    Ali ono \u0161to je zajedni\u010dko Hegelu, Heideggeru, bizantskom majstoru-mozaikistu i Bogorodici je koncept ekstati\u010dnosti. Bogorodica je na mozaiku u konhi prikazana kao u ekstazi. Ekstaza je kod Heideggera sloj horizonta bitka. Prema Hegelu, bitak je znanje. A bizantski majstor-mozaikist to bo\u017eansko znanje, uz pomo\u0107 one Heideggerove „misle\u0107e ruke“, transponira u prostor koji postaje ikona. Tako je ikoni imanentna spacijalna dimenzija \u2013 horizont dobra, prema Charlesu Tayloru.<\/p>\n

    Ovaj rad je nastao zahvaljuju\u0107i poticaju na izbor, da u svrhu sudjelovanja na 13. Simpoziju Filozofije medija i srodnih disciplina (2023.)<\/em><\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> odr\u017eanome sredinom rujna u Zagrebu, napi\u0161em ne\u0161to na temu refrakcije umjetni\u010dkoga, filozofijskoga, znanstvenoga i religijskoga. Sjetila sam se, odabiru\u0107i sadr\u017eaje budu\u0107ega interpretativnoga, da bih mogla govoriti, pisati o Eufrazijani<\/em>. Iz dva razloga: (1) Eufrazijana je bila predmet istra\u017eivanja moga diplomskog rada, ra\u0111enoga u polju Ekumenske teologije, s naglaskom na sakralnu arhitekturu i umjetnost \u2013 ikonografiju. (2) U nadolaze\u0107im vremenima nakon toga, jo\u0161 sam jednom imala prigodu pisati i pripovijedati o Eufrazijani \u2013 tijekom poslijediplomskoga studija Filozofije pri sada\u0161njem Fakultetu filozofije i religijskih znanosti<\/em> Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, u okviru kolegija Sakralna umjetnost<\/em>, koji je dr\u017eao profesor Tomislav Premerl, tuzemni ekspert za sakralnu arhitekturu. <\/p>\n

    Poku\u0161ala sam dugo vremena za ‘projekt’ Eufrazijane senzibilizirati akademsku zajednicu. 2006. godine Crkva u svijetu<\/em> objavila je rad koji sam napisala na temu „Interpretacija mozaika Eufrazijeve bazilike“<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Zatim je, prije nepune dvije godine, jedan na\u0161 portal<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> za promicanje na\u0161e kulturne ba\u0161tine zatra\u017eio dopu\u0161tenje moje malenkosti da objavi dio prethodno spomenutog rada; dio o mozaicima Eufrazijane<\/em>. \u2013 Za\u0161to mozaikalna umjetnost u kontekstu filozofije medija i srodnih disciplina? \u2013 Mnogo je odgovora na zadano pitanje mogu\u0107e podrastrijeti (…). No jedan me\u0111u njima je klju\u010dan za razumijevanje postavki koje sam iznijela na po\u010detku, u Sa\u017eetku ovoga rada: a to je pokazati, po\u0161tovanim, potencijalnim \u010ditateljima, kako mozaik, kao plod umjetni\u010dke tehnike, po sebi i jest refrakcija \u2013 svetoga u profanome. I to vrlo dobro ilustrira mozaik u konhi Eufrazijane: Bogorodica s Djetetom<\/em> ili Prijestolje Mudrosti<\/em> \u2013 Bogorodica na tronu, \u010demu sam posvetila drugi dio rada. Ono \u0161to se dadne zaklju\u010diti na temelju iznesene teolo\u0161ko-umjetni\u010dke analize, a \u0161to je va\u017eno za razumjeti su\u0161tinu pojma refrakcije u kontekstu rada jest sljede\u0107e: simboli\u010dki prikaz toga loma je ruka s lovorovim vijencem. Rad sam otpo\u010dela dijalektikom ruke, slijede\u0107i misaonu dispoziciju Martina Heideggera u „\u0160to se zove mi\u0161ljenje?“. I kada taj koncept pove\u017eemo s ulogom ruke u stvaranju mozaika poput ovog na\u0161eg Bogorodice na tronu<\/em>, onda uvi\u0111amo da ikonografske refrakcije, o kojima je bilo rije\u010di u prvom dijelu rada, ozna\u010duju to\u010dku loma u kojoj nadahnu\u0107e postaje vizija, a vizija lik – ikona.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNeuobi\u010dajeno je uvod otpo\u010deti negacijom. Me\u0111utim! U teolo\u0161ki nadahnutom govoru, \u010demu je na\u0161a tema supsumirana, upotreba negacije nema istu te\u017einu \u2013 posuditi \u0107u leksi\u010dki koncept Ernsta Tugendhata iz njegovih „Predavanja o etici“ \u2013 „gramati\u010dki“, kao u nekom drugom, gramati\u010dki ustrojenom diskursu o kontekstualnom prote\u017eno\u0161\u0107u submisivnim kontekstima (tako nazivam diskurs o stvarima koje, s obzirom na pristup mi\u0161ljenju, op\u0107enito potpadaju kreacionisti\u010dkom gledanju na stvarnost). U teolo\u0161kom diskursu upotreba negacije ima slo\u017eeno, me\u0111u ostalim i dijalekti\u010dko zna\u010denje. Primjerice, kada se govori o razumijevanju Bo\u017ejega Otajstva \u2013 \u0161to je va\u017eno za aspekt sakralnoga, kada je rije\u010d o umjetnosti, spominje se, me\u0111u ostalim, via negativa<\/em> na\u010din. To je, zapravo, gramati\u010dka ba\u0161tina koju nam je ostavio Aristotel. Kad ovaj „Grk“ obja\u0161njava, primjerice, temelje aretai\u010dke etike bjelodane u „Nikomahovoj etici“, on najprije govori \u0161to vrlina (gr\u010d \u03b1\u03c1\u03b5\u03c4\u03ae<\/span><\/em> <\/span> <\/span>) nije. Takav pristup u stilu ‘\u0161to ne\u0161to jest, a \u0161to nije’ \u2013 u b\u1f30ti i je filozofijski. Ali filozofija \u2013 \u017eargonski \u2013 ne ‘dila’ s kontekstima; ona nije kontekstualna nego tematska i, prema Descartesu, prote\u017ena \u2013 spacijalna i nadilazi kontekste. No taj Aristotelov, intertekstualno integrirani via negativa<\/em> pogled na stvari u razmatranju mnogo stolje\u0107a kasnije preuzeti \u0107e s\u00e2m Heidegger, jer njegovo „da je bitak skriven“ mo\u017eemo uzeti manifestnim poklonom filozofijske hermeneutike koja je teolo\u0161kom diskursu kognitivni alat, a zapravo forma strukture konstitutivnoga. \u017deli se re\u0107i da je umjetni\u010dka analiza sakralnih elemenata mozaikalnih prikaza Eufrazijane nezamisliva bez te hermeneutike.
    \n U Tugendhatovom konceptu gramati\u010dkoga vidi: Ernest TUGENDHAT, Predavanja o etici<\/em>, (prev. Kiril Miladinov), Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003., 49. \u2013 Tugendhat izraz „gramati\u010dki“ upotrebljava u smislu mjerila (od gr\u010d. gramma<\/em> \u2013 slovo; u\u010denost). U tom kontekstu ga i mi ovdje upotrebljavamo; za Aristotela u kontekstu via negativa<\/em> u: ARISTOTEL, Nikomahova etika<\/em>, (prev. Tomislav Ladan), FPN, Zagreb, 1982., od I. 1102 a 13 nadalje. Ta negacija je utkana u eksplanatorni princip tuma\u010denju b\u1f30ti stvari; o via negativa kao o na\u010dinu o\u010ditovanja bitka u Heideggera usp: Usp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme, (prev. Hrvoje \u0160arini\u0107), Naprijed, Zagreb, \u00b21988., 81 i dalje; posebno do 115; o skrivenosti bitka v. 4.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDalje \u0107e se navoditi kao Eufrazijana<\/em>; Eufrazijeva bazilika<\/em>; Bazilika<\/em> (nap. a.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU gr\u010dkoj mitologiji Mnemosyna<\/em> je muza pam\u0107enja. \u2013 tako\u0111er vidi i u: Martin HEIDEGGEr, \u0160to se zove mi\u0161ljenje<\/em> <\/span> <\/span>?<\/span><\/em> <\/span> <\/span>, (prev. Boris Peri\u0107), Naklada Breza, 2008., 61. i dalje.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. M. HEIDEGGER, \u0160to se zove mi\u0161ljenje<\/em> <\/span> <\/span>?<\/span><\/em> <\/span> <\/span>, 61. i dalje.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. H.-G. GADAMER, Ogledi o filozofiji umjetnosti<\/em>, (prev. Darija Domi\u0107), AGM, 2003., 37.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. G. W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, (prev. Milan Kangrga), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., 490.-491. i dalje.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. G. W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 498. (Emfaza u tekstu je izvorna.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz se koristi u misaonoj maniri Aristotela, na mjestu gdje u Organonu\u00a0 raspravlja o kategoriji „imanje“, te na po\u010detku same rasprave podcrtava da imanje nije isto \u0161to i habitus, da je posrijedi dispozicija.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Crkveno graditeljstvo – „Gra\u0111evni sklop Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du“ u: GRA\u0110EVINAR 62 (2010) 9, 837.-848. (preuzeto s web-stranice: https:\/\/     http:\/\/www.casopis-gradjevinar.hr\/assets\/Uploads\/JCE-62-2010-09-06.pdf<\/a> (zadnji pristup 26. sije\u010dnja 2024.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDa pojasnimo. Sadr\u017eaji svetoga su supsumirani znanosti teologiji \u2013 u znanstvenom diskursu. Me\u0111utim, kada sveti sadr\u017eaji postanu diskurzivnom objektivacijom predo\u010duju\u0107ega, onda tu nastupa filozofija, a opet u ‘duhu’ one Gadamerove, „jer gdje ne razumije nitko drugi, ondje je \u010dini se pozvan filozof.“ \u2013 Usp. H.-G. GADAMER, Ogledi o filozofiji umjetnosti<\/em>, 16.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. M. HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, (prev. s njem. Hrvoje \u0160arini\u0107), Naprijed, Zagreb, \u00b21988., 86-87.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNaime, Martin Heidegger u „Bitku i vremenu“ daje izvrsnu analizu dimenzioniranja svijeta kao konstitutivnog elementa strukture „in-derWelt-Sein“, a ona nam je va\u017ena za razumijevanje umjetni\u010dkog karaktera i teolo\u0161ke poruke izvan crkvenog prostora Bazilike. I to nema veze s na\u010dinom na koji promatramo, ve\u0107 s na\u010dinom na koji mislimo L\u03ccgos<\/em> (od gr\u010d. „rije\u010d“, „misao“, „mi\u0161ljenje“, „govor“). Usp. Iv 1, 1. \u2013 Izraz L\u03ccgos<\/em> se ovdje koristi u teolo\u0161kom kontekstu. Titula Ivana evan\u0111elista za Boga.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz koji je prema Aristotelu svojstven za diskurs o „nepokretnom pokreta\u010du“: u smislu, Bog kao stvoritelj, a \u010dovjek kao stvaralac. \u2013 Poja\u0161njenje izraza vidi u: Aristotel, Politika, bilje\u0161ka br. 44 uz I., 1254a \u2013 gdje Aristotel raspravlja o \u010dinidbi i tvorbi (u kontekstu tuma\u010denja koncepta \u017eivota).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZanimljivo je da ovaj, Aristotelu tako favorabilan, gr\u010dki izraz Gorski i Majnari\u0107 u hrvatski jezik prevode polisemnim izrazima kao: „lice, lik, stas, izgled, ljepota; ideja, (za)misao, pojam; svojstvo, vrsta; na\u010din; narav, stanje“. \u2013 Usp. \u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/span><\/em> <\/span> <\/span> u: Gr\u010dko-hrvatski rje\u010dnik. Na osnovi \u017depi\u0107-Krklju\u0161eva rje\u010dnika<\/em>, (prir. Oton Gorski i Niko Majnari\u0107), \u0160kolska knjiga, Zagreb, <\/span> <\/span>\u00b92011<\/span> <\/span> <\/span>, 118, \u00a7 lijevo.- O Formi tako\u0111er vidi u: ARISTOTEL, Organon glav. 8. <\/em>\u2013 Aristotel formu izjedna\u010duje s figurom \u2013 jedan od izraza u latinskom jeziku (figura, -ae, f.<\/em> \u2013 „lik, oblik“) je na koji je prevedena gr\u010dka rije\u010d \u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/span> <\/span> <\/span>. <\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU na\u0161em slu\u010daju, arhitektonska; graditeljska.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz valja tuma\u010diti u kontekstu ontolo\u0161koga \u2013 Heideggerov Sorge<\/em> (hrv. brigovanje) \u2013 eshatolo\u0161ki element ontolo\u0161ke strukture svijeta. To bi Charles Taylor u A Secular Age<\/em> nazvao „svijetom transcendencije“ nasuprot „svijeta imanencije“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi ovdje sliku 6 u tre\u0107em dijelu rada: Bogorodica na tronu: prikaz mu\u010denika Maura.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDva klju\u010dna lika (\u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/span><\/em> <\/span> <\/span>-a) u bizantskoj ikonografiji.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nGr\u010dki: \u0398\u03b5\u03bf\u03c4\u03bf\u03ba\u03bf\u03c2<\/span> <\/span> <\/span> („Bogorodica“).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKatedrala Uznesenja Marijina.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrevedeno s gr\u010dkoga na tuzemni jezik: „Svevladar“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNa gruzijskom jeziku naziv za gradsku katedralu presvetoga Trojstva.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Iz 9, 1.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOne su manifestno sadr\u017eane u op\u0107oj definiciji o ikonografiji, prema kojoj „ikonografija razmatra nelikovne komponente likovnog djela. Odri\u010du\u0107i se likovne analize, interpretacije i vrednovanja, ikonografska je analiza bli\u017ea tzv. literarnom pristupu likovnoj umjetnosti, narativnoj, tematskoj, pa i idejnoj interpretaciji\u00a0 (…).\u00a0 \u2013 Usp. R. IVAN\u010cEVI\u0106, „Uvod u ikonologiju“ u Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivan\u010devi\u0107a<\/em> u (ur. An\u0111elko Badurina), Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber \u2013 Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 1985., 13.-14. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nImanje nije habitus nego „dispozicija“. Vidi ovdje\u00a0 bilj. 19, tamo na str. 44.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. ARISTOTEL, Organon<\/em>, glav. IV – XV u:isti, Organon<\/em>, (prev. dr Ksenija Atanasijevi\u0107), Kultura, Beograd, 1970., 7.-44.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKoristim izraz na tragu Martina Heideggera, iz njegova „\u0160to se zove mi\u0161ljenje?“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTo je graditeljsko-arhitektonski izraz koji se koristi za Baziliku<\/em>. Povijesno-umjetni\u010dki ili teolo\u0161ki je „sakralni kompleks“ (op. a.). \u2013 V. ovdje referencu u bilj. 6.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrimjerice, mozaicima u konhi Bazilike<\/em>!<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, (prev. Hrvoje \u0160arini\u0107), Naprijed, Zagreb, \u00b21988., 30<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, 31. (Emfaza u tekstu je izvorna.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, 4.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIsto, 4.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZato \u0107e Hegel u Fenomenologiji duha i re\u0107i da „(n)arod, koji se u kultu religije umjetnosti pribli\u017eava svom bogu, obi\u010dajnosni je narod, koji svoju dr\u017eavu i njezine radnje zna kao volju i izvr\u0161enje samoga sebe.“ \u2013 Usp. G. W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 462.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nW. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 488.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTo su: (1) moment biti<\/em>; (2) moment bitka za sebe<\/em> (kao drugobitak biti)\u00a0 i (3) moment bitka za sebe<\/em> ili znanja sebe u drugome <\/em>– W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 492. \u2013 Emfaza u tekstu je izvorna.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, 63., 266. i dalje.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPi\u0161e se velikim po\u010detnim slovima jer se odnosi na naziv dr\u017eave.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Fatih Cimok, Hagia Sophia<\/em>, A Turizm Yayinlari Ltd. \u015e<\/span>ti., Istanbul, \u00b91995. \/ 1999.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDanas Istanbul na Bosporu\u2013 ‘europski New York’!<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKoja karakterizira kupola \u2013 gra\u0111evinski domet \u010dijoj je specijalnosti po\u0161lo za rukom da uz pomo\u0107 gra\u0111evinskih alata (Heideggerova „priborkost“ iz „Bitka i vremena“) prenese nebeski svod na Zemlju. (op. a.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZaguglamo li izraz „Eufrazijeva bazilika“, tra\u017eilica \u0107e izlistati oko 5700 stranica, a upi\u0161e li se u nju anglikanizirani izraz, dobit \u0107emo preko 50 000 jedinica. To nam daje misliti da je Bazilika popularnija izvan internetske domene mati\u010dne zemlje nego li u njoj, \u0161to nije za \u010duditi se. Primjerice, studenti povijesti umjetnosti, kada rade temu srednjovjekovne umjetnosti, jo\u0161 uvijek konzultiraju rad moje malenkosti o mozaicima Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du objavljen prije gotovo 20 godina u \u010dasopisu Crkva u svijetu<\/em>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz se odnosi na insuficijentno stanje znanstveno-stru\u010dnih publikacija unutar tuzemnog akademskog diskursa. Kao dokaz spomenuti \u0107u da u repozitoriju Sveu\u010dili\u0161te nacionalne knji\u017enice u Zagrebu postoji trinaestak vi\u0161e popularno-stru\u010dnih (osim Prelogove Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du<\/em>, op. a.), nego li znanstvenih monografija o Eufrazijani. \u2013 Usp. Eufrazijeva bazilika. Katalog NSK, dostupno na:     https:\/\/katalog.nsk.hr\/F\/U3L8TUISXE8DFJGGDDCJJ6VBMJXN2GUS54XVQ4FF7VSQ17TSXE-20607?func=finde&request=Eufrazijeva+bazilika&find_scan_code=FIND_NAS&adjacent=N&x=0&y=0&filter_code_1=WLN&filter_request_1=&filter_code_2=WYR&filter_request_2=&filter_code_3=WYR&filter_request_3=&filter_code_4=WFM&filter_request_4=&filter_code_5=WSL&filter_request_5=ti<\/a>.
    \n Interes za bazilikom pobu\u0111en je vi\u0161e sa strane profesionalne fotografije, turizma i kulturne ba\u0161tine, nego li s teolo\u0161ke strane. Mi\u0161ljenja sam da je <\/span> <\/span><\/span>to posljedica nedovoljnog poznavanja sakralnoga sadr\u017eaja i njegova liturgijskog konteksta, jer Bizant nije samo povijest, to je, prije svega religija \u2013 bizantski liturgijski obred.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPotencijalne \u010ditatelje upu\u0107ujem na internet izvore. Dovoljno je samo u tra\u017eilicu Google<\/em> (ili neku alternativnu tra\u017eilicu) upisati pojam „Eufrazijeva bazilika“, te \u0107e se izlistati stranice na kojima je dostupan sadr\u017eaj o Eufrazijani, napisan bilo u formi publicisti\u010dkih eseja ili znanstveno-stru\u010dnoga rada. To \u010ditateljima ostavljam na slobodni izbor!.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSmole, kristali, pijesak, staklo, drvo, kamen, oker i sl. \u2013 sve prirodni materijali modificirani vje\u0161tom rukom majstora-mozaikista ili freskopisca.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTo preno\u0161enje mo\u017ee biti determinirano ili inducirano. Pod prvim podrazumijevamo religiozno-teolo\u0161ko posredovanje, \u0161to se u teolo\u0161kom (pa i eti\u010dkom, nap. D. V.) naziva pozivom, pobli\u017ee bogonadahnutim izborom od strane ascendentnog entiteta prema descendentnom subjektu djelovanja: ikonografu ili freskopiscu. Inducirano preno\u0161enje \u2013 sintagma koju sam skovala u svrhu ovoga rada, <\/span> <\/span><\/span>a ti\u010d<\/span>e se ste\u010d<\/span>enoga, nau\u010d<\/span>enoga umije\u0107<\/span>a posredovanoga znanjima vrhunskih ikonografskih <\/span> <\/span><\/span>\u0161kola. Spomenuti <\/span> <\/span><\/span>\u0107<\/span>u da je jedna me\u0111<\/span>u najpoznatijima u svijetu ikonografije ruska ikonografska <\/span> <\/span><\/span>\u0161kola <\/span> <\/span><\/span>predvo\u0111ena najpoznatijim ruskim ikonografom iz 14.\/15. st. \u2013 Andrejem Rubljovom.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz koristim u misaonoj maniri Martina Heideggera i Charlesa Taylora.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHeideggerov izraz iz Bitka i vremena<\/em>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAluzija na ameri\u010dki dolar.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAluzija na pad Carigrada (Konstantinopola ili Istanbula) 1453. godine pod otomansku vlast: pad Bizanta.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUmjetnost kao manifestacija lijepoga.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Hans-Georg Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti<\/em>, 26-27, 35.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Hugo Ball, Byzantinisches christentum; drei heiligenleben; mit einem vorwort von Waldemar Gurian<\/em>, J. K\u00f6sel & F. Pustet, M\u00fcnchen, 1931; isti,     Byzantinisches Christentum, <\/a><\/em>\u00a0Einsiedeln, Benziger, 1958.; isti, Byzantinisches Christentum : drei Heiligenleben \/ herausgegeben und kommentiert von Bernd Wacker, <\/u><\/a>\u00a0Wallstein Verlag, G\u00f6ttingen, 2011.<\/em>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU 7. i 8. stolje\u0107u na Istoku se pojavila struja koja je htjela uni\u0161titi sve svete slike (ikone), budu\u0107i da su se prista\u0161e ikonoklazma, zvani ikonoklasti ili kipoborci, bojali da bi \u0161tovanje ikona moglo odvesti u idolatriju. Dvostoljetne borbe zavr\u0161ile su pobjedom nad ikonoklastima, time \u0161to je na 7. ekumenskom koncilu u Niceji 787. sve\u010dano dopu\u0161teno \u0161tovanje ikona.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDefiniciju i odre\u0111enje pojma\u00a0 ikonav. u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivan\u010devi\u0107a<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber \u2013 Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 1985.,13.-16. 258. (Dalje \u0107e se navoditi u skra\u0107enom obliku: Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina, redni broj stranice.).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIsto\u010dna ikonografija 6. stolje\u0107a na Zapadu Bogorodicu prikazuje kao majku Isusovu u kontekstu kristolo\u0161ke dogme, potvr\u0111ene na saboru u Niceji 325., koja nau\u010dava da je Krist druga bo\u017eanska osoba Presvetog Trojstva.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIv 1, 1-5.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrijestolje Mudrosti, (latinski) „Sedes Sapientiae“ je frontalni prikaz Bogorodice s Isusom<\/em>, koji se u ikonografiji na centralnom mjestu u crkvi prvi puta javlja upravo na mozaiku Eufrazijeve bazilike<\/em> u Pore\u010du.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„Pobo\u017enosti prema Bogorodici u ikonografiji“. U srednjevjekovnoj knji\u017eevnosti i ikonografiji najpoznatija je legenda o Teofilu. Usp. Leksikon…,<\/em> str. 165-166; 375.\u00a0
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKrist Pantokrator je ikonografski prikaz Isusa Svevladara kako sjedi na nebu kao Gospodar svijeta. \u2013 Usp.\u00a0 Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 447.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPovjesni\u010dari umjetnosti na osnovu komparacije u stilu i tehnici smatraju da se radi o mozaiku koji nije otkriven nigdje na Istoku. Na osnovu detaljnije analize pretpostavlja se da je mo\u017eda postojao sli\u010dan prikaz na Istoku, ali nije prona\u0111en. Usp. A. \u0160ONJE, nav. dj. str. 31-32.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nGrimiz ili skarlet je boja odje\u0107e kardinala rimske Crkve. U ikonografiji je simbol dostojanstva i carske vlasti, na osnovu Iv 19,4-6; evan\u0111eoski izvje\u0161taj o muci gdje se Krist pojavljuje s trnovom krunom na glavi. Usp. zna\u010denje prema: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva<\/em>, Liber, 1979., str. 247 (skra\u0107eno \u0107e se navoditi: Leksikon<\/em> i redni broj stranice).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPla\u0161t ili pluvijal je najsve\u010danije liturgijsko ruho. Razvio se od ki\u0161ne kabanice koja se nosila preko misnog ruha. U ikonografiji simbolizira nevinost, \u010disto\u0107u i dostojanstvo. Bogorodica ogrnuta pla\u0161tem javlja se u prikazu ikone „Mater omnium”(Za\u0161titnica sviju). Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 170., 461.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIz 33,20.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n1Kor 9,24-27. (Prema prijevodu Duda-Fu\u010dak, KS, Zagreb, 1991.)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nObi\u010dno se spominje Bogorodi\u010dina proslava, kao \u0161to se vidi na mozaiku u konhi, ili ikonografija prikazuje njenu smrt i uznesenje. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLiterarni izvor Bogorodi\u010dine krunidbe je legenda koja se pojavljuje u 6. stolje\u0107u, a od 12. stolje\u0107a ustalila se u Francuskoj, gdje je oblikovala svoj ikonografski motiv. Prema toj legendi Bogorodica je predo\u010dena kako nakon uznesenja \u017eivi u nebeskoj slavi, koja je izra\u017eena simboli\u010dkim aktom krunidbe. Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 368.-369.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPovijesne isprave za povijest Crkve u Hrvata svjedo\u010de da se tijelo Sv. Maura ili Mavra nalazi u pore\u010dkoj katedrali-bazilici, u koju je preneseno u 4. stolje\u0107u iz starokr\u0161\u0107anskog groblja. Msg. P. Deperis potkraj 19. st. prona\u0161ao je arheolo\u0161ke ostatke spomen-kapelica na mjestu nekada\u0161njeg groblja, \u0161to svjedo\u010di o ve\u0107em broju pore\u010dkih mu\u010denika. O prijenosu mu\u010deni\u010dkih kostiju u gradsku crkvu svjedo\u010di zapis jedne kamene plo\u010de. Da se radi o mjestu na kojem je bilo pokopano tijelo Sv. Maura, obja\u0161njava tekst te plo\u010de koja je prona\u0111ena 1847. Taj zapis predstavlja povijesni dokaz o lokalnim mu\u010denicima na tlu Pore\u010da.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMarijanski kult je kult rimske liturgije koji njeguje pobo\u017enost prema Bogorodici, koju \u0161tuje kao prvu me\u0111u svecima\u00a0 –\u00a0 (gr\u010dki) “hiperdoulija”. U ikonografiji Istoka i Zapada ona je \u010desto prikazivana kao Majka Bo\u017eja. Ikone Bogorodice s djetetom imaju razli\u010dite nazive, ovisno o temi koju ikona prezentira. Usp. nazive Bogorodice u: Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 164. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Refrakcija \u2013 13. Simpozij Filozofije medija i srodnih disciplina (2023.)<\/em>, (ur. Brdov\u010dak, Mac, Sre\u0107ko“ i dr., Zagreb: Centar za filozofiju medija i mediolo\u0161ka istra\u017eivanja, Sveu\u010dili\u0161te Sjever, 2023., ondje v. str. 66.-67.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Dafne VIDANEC, „Interpretacija mozaika Eufrazijeve bazilike“ u Crkva u svijetu<\/em>, 41 (2006), br. 4., 485.-509.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBitno.net: rubrika: Hrvatska sakralna ba\u0161tina: Dr. Dafne Vidanec: „Apsidalni mozaik u Eufrazijani \u2013 plod bizantske majstorske preciznosti“ od 22. kolovoza 2022.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Refractions of the Religion: Colors and Shapes of Byzantine Art
    \nApplied to Euphrasian Basilica <\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Euphrasius basilica<\/strong> (in Latin: Parentium, 6th c.), a remarkable monument of Byzantine art in the West represents hand-made artistic value expressed in colors and shapes that make illusion or mimetic acts related to the secrecy of the notable figures of the New Testament.
    \nBuild specifically in the ritual purposes, and regarding its artistic and architectural expressions of the Christendom message (related mainly to the life of the Virgin Mary) , the Basilica\u2019s mosaics reflects Martin Heidegger philosophical dialectics of the \u201cthinking hand\u201d (What is Called Thinking?<\/strong>). My thesis is that the mosaics of the Euphrasisus Basilica can be seen as \u2018iconographic refractions\u2019.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> Euphrasius basilica, Byzantium,mosaics, Martin Heidegger, \u2018dialectic of the hand\u2019, Hegel, refraction of spirit\/ually in art.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasres\"<\/p>\n

    \n  13(24)#8 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n


    \nDOI 10.46640\/imr.13.24.8<\/a>
    \nUDK 659.1-021.412.1
    \nPrethodno priop\u0107enje
    \nPreliminary communication
    \nPrimljeno: 16.11.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Jasna Kolovrat<\/span><\/p>\n

    j.kolovrat@protonmail.com<\/p>\n

    Manipulativna mo\u0107 reklama u oblikovanju pristanka na
    \nbudu\u0107e socioekonomske trendove<\/span><\/strong><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (412 KB), Hrvatski, Str. 4073 – 4094
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Reklame u globaliziranom svijetu sve vi\u0161e preuzimaju ulogu kipara percepcije, vrijednosti i stavova, a zahvaljuju\u0107i tehnologiji 21. stolje\u0107a dobivaju mo\u0107 nad ljudskim umom kakvu imaju po\u017ear ili poplava. Koriste\u0107i sve sofisticiranije tehnike zavo\u0111enja publike, dostigle su umjetni\u010dke razine. Slojevitost, kompleksnost i tehni\u010dki izbru\u0161eni audiovizualni do\u017eivljaji, omogu\u0107eni AI, AR i VR tehnologijom, otvorili su prostor reklamama da prevazi\u0111u okvire svog uvrije\u017eenog koncepta, tj. poticanja konzumerizma u cilju brze financijske dobiti. Ubrzani razvoj tehnologije pa time sve o\u0161trija konkurencija u borbi za um kupca, posljedi\u010dno su stvorili hiperprodukciju i prezasi\u0107enost informacijama, a posljedi\u010dno i skra\u0107ivanje raspona pa\u017enje kod primatelja informacije. Potreba za re-analizom dijapazona mo\u0107i reklama javlja se i zbog preobrazbe odnosa na globalnom nivou koji iz nacionalnih okvira prelaze u nadnacionalne. To reklamama, zbog njihovog kratkog trajanja, tehni\u010dki savr\u0161enog audiovizualnog do\u017eivljaja s jednostavnim porukama i sloganima, koje se konstantnim ponavljanjem utiskuju u svijest potro\u0161a\u010da, omogu\u0107ava neinvazivni oblik indoktrinacije, pa ti naizgled nepotrebni proizvodi i usluge, putem reklama svoju svrhu pro\u0161iruju i na oblikovanje pristanka za lak\u0161e implementiranje budu\u0107ih politika.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> reklama, trend, oblikovanje pristanka, propaganda, manipulacija.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Prema Vertov\u0161ek i Tomovi\u0107, „Reklama u osnovi nema dovoljno mo\u0107i, ali ni ulogu preispitivati razloge ni probleme turisti\u010dke (ili neke druge) politike, njena je mo\u0107 skoncentrirana na konkretnu ponudu; roba i profit su broj jedan u dana\u0161njem materijalisti\u010dkom svijetu“ (Vertov\u0161ek – Tomovi\u0107, 2015, str. 955).<\/p>\n

    No s obzirom na to da svijet ubrzano ulazi u 4IR<\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a osvr\u0107u\u0107i se na navode Dr. Yuhyun Park, autorice \u010dlanka u Huffington Postu iz 2016.godine: <\/p>\n

    „Tijekom ovog desetlje\u0107a suo\u010dit \u0107emo se s \u010detvrtom industrijskom revolucijom koja sustavno integrira digitalni, fizi\u010dki i biolo\u0161ki napredak. Ovaj put to doslovno mijenja tko smo. […] Bioni\u010dki ljudi, tehnologije za promjenu gena, sinteti\u010dka biologija i mozak povezan s internetom<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> natjerat \u0107e nas da redefiniramo \u0161to zna\u010di biti \u010dovjek. Neki bi mogli re\u0107i da napokon mo\u017eemo dose\u0107i razinu Boga igraju\u0107i ulogu Stvoritelja \u017eivota. Ili bi netko mogao re\u0107i da ljudi vi\u0161e ne\u0107e biti vladari zemlje, ve\u0107 \u0107e njima upravljati strojevi“ (Park, 2016).<\/p>\n

    ili na frazu koju je 2006. godine skovao Clive Humby i sa\u017eeo u jednoj re\u010denici: <\/p>\n

    „Podaci su nova nafta“ (Clive Humby, n. d.).<\/p>\n

    mo\u017eemo li i dalje sa sigurno\u0161\u0107u smatrati da je mo\u0107 reklame skoncentrirana („samo“) na konkretnu ponudu i brzu financijsku dobit?! <\/p>\n

    Pitanje se name\u0107e jer se infrastruktura koja omog\u0107uje trasiranje 4IR, izme\u0111u ostalog, temelji i na nosivoj pametnoj<\/em> tehnologiji te u ubrzanoj digitalizaciji pla\u0107anjem putem aplikacija i QR kodova, a koje se u reklamama, ad nauseam, potenciraju kroz prodaju konkretnih proizvoda i usluga. <\/p>\n

    Prethodno navedeno otvara nebrojeno dilema, a jedna od onih koja se isti\u010de je, bi li zbog potonjeg i na reklame 21. stolje\u0107a mogli gledati kao na 5GW, tj. informacijski rat, za koji je Daniel Abbot (2010, str. 20) rekao da se ostvaruje „kroz manipulaciju percepcije i mijenjanje konteksta kojim se percipira svijet“. <\/p>\n

    Ako reklame promatramo u kontekstu oblikovanja pristanka na budu\u0107e socioekonomske trendove, njihova manipulativna mo\u0107 se ogleda u kompleksnoj prirodi njihovog audiovizualnog sadr\u017eaja kojim se utje\u010de na percepciju javnosti, odnosno kako je navela Williamson (1978, str. 40), u transformaciji simbola [uklju\u010denih u njih] jer svaki simbol nekome ne\u0161to zna\u010di, kao i u kompleksnim 3P odnosima na globalnom nivou.<\/p>\n

    Naime, kako korporacije imaju tendenciju globalnog \u0161irenja, postale su ovisne<\/em> od kooperacija s administracijama i vlastima nacionalnih dr\u017eava, zbog \u010dega se ukazala ‘potreba’ za formiranjem javno-privatnog partnerstva. Time je korporativnom kapitalu, svjetskoj oligarhiji, ‘elitnim’ nadnacionalnim strukturama, takozvanim „1%“ i njihovim istaknutim pojedincima, ali i raznim politikama, omogu\u0107eno da uz brzu zaradu kroz reklame ve\u017eu i puno \u0161ire ideje, politike i ideologije, pa novododani<\/em> manipulativni aspekt prosje\u010dnom gledatelju na prvi pogled nije vidljiv. <\/p>\n

    Sukob politika i stava javnosti, a koji se lomi preko le\u0111a trgova\u010dkih lanaca, proizvo\u0111a\u010da robnih marki i kupaca, ukazuje na to da su kompanije prisiljene<\/em> proizvode reklamirati i prodavati kroz prizmu pozitivnih ideja koje nisu dijelom klasi\u010dne poslovne politike i klasi\u010dnih metoda ogla\u0161avanja, ve\u0107 su stvar nadnacionalnih politika i se\u017eu puno dublje nego je to ‘samo’ financijska dobit, odnosno, usmjerene su na mijenjanje vrijednosti dru\u0161tva. <\/p>\n

    Mo\u0107 dostupnosti informacija o implementaciji korporativno-nacionalnih i nadnacionalnih politika, a koje javnost ima mogu\u0107nost sagledati kroz reklamiranje proizvoda, uo\u010davaju se u nedavnim previranjima s kompanijama Bud Light \u2013 s pivom koje je do ju\u010der bilo obojano „ameri\u010dkim patriotizmom“ i usmjereno ka „svakodnevnom Amerikancu“, a danas reklamirano od strane transrodne osobe, Dylan Mulvaneyja, ili Adidas – s kupa\u0107im kostimima za \u017eene koje reklamira osoba s mu\u0161kim genitalijama, namijenjenim homoseksualnim i transrodnim osobama, u kampanji pod nazivom „Tuck it“ (Adidas, 2021) u koju su uklju\u010dena i djeca. To je od strane kupaca dovelo do bojkota i kompanije Bud Light i robnih marki, ali i trgovina koje prodaju navedene proizvode (Green, 2023).<\/p>\n

    Konkretni cilj u oba slu\u010daja je dodjeljivanje vi\u0161ih ESG i DE&I bodova kompanijama i institucijama (Krychiw, 2023) jer su uklju\u010deni u 17 ciljeva odr\u017eivog razvoja UN 2030<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, o \u010demu je 2017.godine, kada u javnom diskursu nije bilo ni rije\u010di o istima, Larry Fink, CEO BlackRock-a, na upit o poslovanju kompanija u kontekstu „3E“<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, na koji na\u010din pristupiti promjenama te kako bi se ‘nedoli\u010dan’ image mogao odraziti na poslovanje kompanije, rekao:<\/p>\n

    „Pona\u0161anja \u0107e se morati promijeniti i to je jedna stvar koju \u0107emo tra\u017eiti od tvrtki. Morate forsirati [promjenu] pona\u0161anja, a mi u BlackRocku forsiramo [promjenu] pona\u0161anja. 54% dolazne klase su \u017eene, dodali smo jo\u0161 \u010detiri [ESG] boda u smislu raznolikog zapo\u0161ljavanja ove godine i ono \u0161to smo interno radili je, ako ne postignete ove razine utjecaja, va\u0161a bi naknada mogla biti pogo\u0111ena […] Morate forsirati pona\u0161anje, a ako ne forsirate pona\u0161anje, bilo da se radi o rodu, rasi ili kako god \u017eelite nazvati sastav svog tima, to \u0107e utjecati na vas, a to nije samo neregrutiranje, to je razvoj […] i morat \u0107emo pospje\u0161iti promjene“ (New York Times Events, 2017). <\/p>\n

    Jo\u0161 jedan od primjera konflikta interesa javno-privatnog partnerstva je preklapanje javnozdravstvenih politika sa korporativnim interesima i filantropskim<\/em> organizacijama kroz medije i reklame. Taj segment je detaljno istra\u017eio Tim Schwab, istra\u017eiva\u010dki novinar koji pi\u0161e za Columbia Journalism Review, koji navodi da je vi\u0161e od 250 milijuna dolara, od pribli\u017eno 20.000 dobrotvornih<\/em> dotacija Zaklade Gates dodijeljenih do kraja lipnja [2020.godine], oti\u0161lo u medijske tvrtke kako bi utjecale na vijesti s jasnom ideolo\u0161kom agendom (Schwab, T., 2020). Krajem 2021. godine, MintPress News je otkrio da je Zaklada Billa i Melinde Gates (BMGF) kroz vi\u0161e od 30.000 pojedina\u010dnih dotacija dala vi\u0161e od 300 milijuna dolara za potporu<\/em> medijskim projektima (MacLeod, 2021). Op\u0107e poznata \u010dinjenica je da su elitne strukture uklju\u010dene u sve. Jedan od njih je i prethodno spomenuti Bill Gates, iako po vokaciji tehnolo\u0161ki mogul, uklju\u010den je u sve sfere javno-zdravstvenog \u017eivota, u sve segmente ekonomije, u prehrambenu industriju<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i poljoprivredu \u2013 kao najve\u0107i privatni zemljoposjednik u SAD-u <\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, u filmsku industriju<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (Arango & Stelter, 2009), ekologiju i energetiku (Temple, 2022) pa i kreiranje politika SZO-a (Huet & Paun).<\/p>\n

    Neizostavna infrastruktura za trasiranje i implementiranje 4IR je AR, VR i AI tehnologija. <\/p>\n

    Spajanjem digitalnih i fizi\u010dkih javnih prostora na kojem se temelji iskustvo kori\u0161tenja pro\u0161irene stvarnosti, cijeli svijet koji do\u017eivljavamo osjetilno postat \u0107e jedna konstantna, ogromna reklama.<\/p>\n

    Osim \u0161to su AR i VR zanimljivi iz perspektive trasiranja digitalne budu\u0107nosti, zanimljivi su i iz razloga ogromnog potencijala za promijene u na\u010dinima poslovanja u mnogim industrijama pa, na primjer, pored podataka koje informiraju o stanju na cesti, putnici u samovoze\u0107em automobilu mogu pratiti zabavne sadr\u017eaje na holografskom AR vjetrobranskom staklu<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (WayRay, 2020).<\/p>\n

    Iako je tehnologija za komercijalnu pro\u0161irenu stvarnost (CAR) prisutna od kraja ‘60-ih (Javornik, 2016), po\u010detkom 2010-ih godina postala je jako popularna u komercijaliziranju satova, nakita i kozmetike zbog mogu\u0107nosti (virtualnog) isprobavanja gotovo neograni\u010denog broja proizvoda. Takav na\u010din testiranja i kupovine iz naslonja\u010da rezultirali su time da su kupci koji su testirali ru\u017eeve na AR su\u010delju, u usporedbi s kupcima koji su testirali ru\u017eeve pomo\u0107u testera proizvoda, proveli gotovo 50% vi\u0161e vremena na ure\u0111aju za testiranje (Syniverse Moderator, 2023).<\/p>\n

    Jo\u0161 jedna velika prednost poduze\u0107a koje svoje proizvode i usluge reklamiraju putem AR tehnologije je pove\u0107anje zarade, budu\u0107i da se put od produkta\/usluge do kupca bilje\u017ei elektroni\u010dki pa se anuliraju posrednici, \u010dime se skra\u0107uje put produkta, stvara izravna veza izme\u0111u produkta\/usluge i kupca i posljedi\u010dno smanjuju tro\u0161kovi poslovanja. <\/p>\n

    Teoretska prednost AV i AR tehnologije je da se u komercijalne svrhe mo\u017ee koristiti za sve, od procesa planiranja izgradnje objekata do pregleda prostora komercijalnih nekretnina, ure\u0111enja interijera i eksterijera, u kojoj potencijalni kupci stoje ispred postoje\u0107ih prostora, dok im AV i AR tehnologija omogu\u0107uje vizualizirati obnovu s potencijalnim stanarima, \u010dime se do krajnosti mijenja i na\u010din reklamiranja proizvoda i usluga. No problem AR i VR tehnologije ogleda se u zapanjuju\u0107em spektru mogu\u0107nosti zlouporabe aplikacija instaliranih na osobnoj imovini (telefoni, pametni satovi, nao\u010dale, trake, slu\u0161alice, odje\u0107a i sl.) i iz razloga \u0161to, izme\u0111u ostalog, mogu biti i u sukobu s pravima vlasni\u0161tva (Duddu, 2021) jer nije odgovoreno ni na pitanje o kreatorima sadr\u017eaja: Tko stvara, posjeduje i koristi sadr\u017eaje koji se koriste u ure\u0111ajima? Sami korisnici? Medijska tvrtka koja prodaje sadr\u017eaj? Proizvo\u0111a\u010d tehnologije? Netko tre\u0107i? <\/p>\n

    Iako postoje mnogi korisni na\u010dini upotrebe AR i VR tehnologije koji slu\u017ee kao argument za implementiranje te tehnologije u raznim industrijama, raste zabrinutost oko toga kako ona mo\u017ee utjecati na pona\u0161anje ljudi i \u0161tetiti im, a da toga nisu svjesni, jer je AR tehnologija napravljena da zadr\u017ei interes korisnika virtualnim okru\u017eenjem, zamagljuju\u0107i granice stvarnosti, budu\u0107i da stvarni i virtualni svijet stapa u jedan. Zbog impresivnosti iskustva, AR do\u017eivljaji mogu dovesti do pretjeranog kori\u0161tenja i odvra\u0107anja korisnika od njihovih svakodnevnih zadataka i odgovornosti, dok se psiholo\u0161ke opasnosti AR tehnologije manifestiraju kroz otu\u0111enje od najbli\u017ee socijalne okoline, zatim kroz gubitak perspektive \u0161to je stvarno, a \u0161to virtualno, kao i kroz osje\u0107aj depersonalizacije. <\/p>\n

    Uslijed ograni\u010denog znanja korisnika o AR tehnologiji te ograni\u010dene kontrole nad na\u010dinom na koji aplikacije i AR ure\u0111aji i korporacije prikupljaju, koriste, dijele na\u0161e osobne podatke, korisnici mogu biti izlo\u017eeni kra\u0111i identiteta i drugim oblicima kiberneti\u010dkog kriminala, pa i potencijalnim rizicima za osobnu i financijsku sigurnost, zbog \u010dega pitanja sigurnosti korisnika postaju sve dublja i problemati\u010dnija. Iskustvo vremena provedenog u AR je da je ono \u010desto vrlo stimulativno i nagra\u0111uju\u0107e<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u0161to rezultira osje\u0107ajem realiziranosti i zadovoljstva koje je te\u0161ko posti\u0107i u stvarnom svijetu. <\/p>\n

    Jedan od najkonkretnijih primjera za opasnosti koje nosi AI, AR i VR tehnologija ogleda se u igrici Pok\u00e9mon Go.<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Google-ov ulazak u ovu novu industriju zapo\u010deo je s Johnom Hankeom, voditeljem Google Geo divizije, koji je radio na razvijanju Google karata, tj. Google Earth-a i Google Street View-a – koji je fotografirao svaku ulicu. Njegovu kompaniju indikativnog naziva „Keyhole“ (Klju\u010danica), financiranu od strane CIA-e, Google je otkupio 2004. godine, \u0161to sugerira da je cijeli projekt prvobitno bio namijenjen vojnoj industriji (Biddle, 2016). Iz te operacije je proiza\u0161la igrica Pok\u00e9mon Go. <\/p>\n

    Google je preuzeo kontrolu nad svim javnim povr\u0161inama putem Street Viewa, besplatno i bez i\u010dijeg pristanka. U svakom od primjera, aplikacija je kori\u0161tena za interakciju s korisnicima u stvarnom vremenu i prostoru, pa je tako igrica Pok\u00e9mon Go sadr\u017eavala GPS koordinirane „Pok\u00e9Stops“, odnosno lokacije na kojima su igra\u010di mogli zaraditi bodove. Bili su pogurkani<\/em> (nudged) nagradama i kaznama, u igri privla\u010denja posjetitelja ka konkretnim objektima i lokacijama koji su pla\u0107ali stvarnu prisutnost posjetitelja, dok je posjetitelj bio uvjerenja da samo prati Pok\u00e9mone kako bi ostvario \u0161to bolji rezultat (vpro documentary, 2019, str. 14). <\/p>\n

    Korisnik se izvrsno zabavljao sudjeluju\u0107i u velikom eksperimentu koji je koristio alate za daljinsko, automatizirano upravljanje i oblikovanje pona\u0161anja, sa ciljem realizacije interesa drugih i tre\u0107ih strana. Koliko je pojava „zauzetosti zabavom“ istinita i zastra\u0161uju\u0107a, te koliko je igrica Pok\u00e9monGo bila zarazna i oti\u0161la u krajnost, mo\u017eda najbolje govore objave nevladine organizacije (Posavina bez mina, 2016) koja je u nastojanju da ljude odvrati od lova na Pok\u00e9mone ula\u017eenjem u minska polja,<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> bila primorana stavljati objave na Facebook i druge medije.<\/p>\n

    Kreatori igre nisu ni\u0161ta fizi\u010dki umetnuli na platformu napravice u vlasni\u0161tvu kupca, kao ni u fizi\u010dki prostor, ali je otkriveni problem kapitalizma nadzora, zbog preuzimanja kontrole, pokrenuo i pitanja o vlasni\u0161tvu i monopolu, odnosno: Tko zna? Tko odlu\u010duje? (<\/strong>Zuboff, str. 117)<\/p>\n

    Kori\u0161tenjem bihevioralnog vi\u0161ka, \u0161to su sve informacije koje su prvobitno smatrane informacijskim otpadom, kompanije mogu zapo\u010deti s predvi\u0111anjima o preferencijama odre\u0111enih skupina bez njihovog znanja i suglasnosti (Zuboff, str. 91).<\/p>\n

    Tu je i sve \u0161ire podru\u010dje hakiranja ure\u0111aja pro\u0161irene stvarnosti, neovla\u0161tenog audio i video nadzora te snimanja bez znanja korisnika,<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0161to za sobom povla\u010di eti\u010dka i pravna pitanja vezana uz upotrebu AR tehnologije.<\/p>\n

    Zbog prethodno navedenog, na\u010din reklamiranja AI, AR i VR tehnologije ovisit \u0107e i od kvalitete digitalne infrastrukture, poput infrastrukture 5G mre\u017ee i sl., \u0161to \u0107e se odraziti na legislativu, odnosno propise vezane za medije, poput onih na razini nacionalnih dr\u017eava ili razini EU-a, zbog za\u0161tite javnog prostora kao javnog dobra, kao i zbog za\u0161tite privatnosti i za\u0161tite podataka, \u0161to mo\u017ee utjecati i na tehni\u010dka svojstva ure\u0111aja, ali i njihov dizajn. <\/p>\n

    Sve ove problematike, pitanja i dileme proizlaze iz \u010dinjenice da su obim i uspje\u0161nost upotreba pro\u0161irene stvarnosti, u obliku reklama na javnim povr\u0161inama, u me\u0111uovisnosti odnosa izme\u0111u tehnologije, ekonomije, zakonodavstva, politike i vrijednosti dru\u0161tva, a prethodno je ve\u0107 spomenuto da zbog globalizacije korporacije postaju nadnacionalne i spajaju se s nacionalnim vlastima u 3P, \u0161to je samo po sebi jako problemati\u010dno za dru\u0161tvo u cjelini. <\/p>\n

    „Ako je ne\u0161to besplatno, Vi ste proizvod.“<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Gore navedeni aforizam je u praksi kroz eroziju privatnosti i za\u0161tite osobnih podataka do savr\u0161enstva prvi doveo Google, na \u0161to je 2009.godine, u intervjuu danom CNBC-u, otvoreno ukazao tada\u0161nji predsjednik Google-a, Eric Schmidt: „Ako imate ne\u0161to \u0161to ne \u017eelite da itko zna, mo\u017eda to uop\u0107e ne biste trebali raditi [\u2026], ali ako stvarno trebate takvu vrstu privatnosti, stvarnost je da tra\u017eilice, uklju\u010duju\u0107i Google, zadr\u017eavaju te informacije ‘neko vrijeme<\/em>’, koje, u kona\u010dnici, mogu biti proslije\u0111ene i vlastima (Newman, 2009), pogotovo ako se uzme u obzir da su SAD i danas, 22 godine nakon napada 11. rujna, pod Patriot Act-om. <\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U ranim danima interneta, Google, kao jedna od prvih kompanija s uslugom tra\u017eilice, zbog obima posjeta i nastojanja da odgovori na potra\u017enju za informacijama, postao je najve\u0107a i najuspje\u0161nija ‘big data’ kompanija. No kako je pritisak na zaradu rastao, umjesto uvo\u0111enja naknada za Google-ove usluge, \u010delnici kompanije su se odlu\u010dili za model „izvla\u010denja“ osobnih podataka korisnika kao „sirovine za analizu“, \u0161to se realiziralo neuromarketingom uz pomo\u0107 algoritama, kroz ciljano ogla\u0161avanje, koje bi zatim mogli prodavati tre\u0107im stranama, a \u0161to je otvoreno ugrozilo privatnost i osobne podatke korisnika. Analiziraju\u0107i izraz „izvla\u010denje“, Shoshana Zuboff je istakla da su kori\u0161tenjem takve terminologije prave intencije zamaskirane iza „ravnodu\u0161nosti“ i „nezainteresiranosti“ Silicijske doline spram informacija koje izvla\u010de o korisnicima interneta, pa je izraz problemati\u010dan i iz razloga \u0161to je „izvla\u010denje“ jednosmjerni proces, a ne odnos uz suglasnost. „Izdvajanje zna\u010di ‘uzimanje od’, a ne ‘davanje’ ili reciprocitet davanja i uzimanja” (Zuboff, 2019, str. 79).<\/p>\n

    Budu\u0107i da podaci koje Silicijska dolina „izvla\u010di“ dolaze iz izvora koji je ujedno i krajnji cilj korisnosti koje ti podaci proizvode, mo\u017ee se re\u0107i da nam korporacije, nezakonito, prodaju nas. <\/p>\n

    „Izvla\u010denje“ osobnih podataka dodatno je potencirano nosivom pametnom<\/em> tehnologijom, o \u010demu otvoreno govore \u010dlanci najistaknutijih obrazovnih institucija usmjerenih na inovativne tehnologije, agencije i korporacije u slu\u017ebi za\u0161tite<\/em> vojnika na rati\u0161tima, \u010delnici nacionalnih vlada i nadnacionalnih organizacija, ali i reklame sa ciljem za\u0161tite djece od zlouporabe, kidnapiranja, trgovine djecom ili pronala\u017eenja izgubljene djece u trgova\u010dkim centrima, pa je tako jo\u0161 2008. godine tvrtka BrickHouse Security, u suradnji sa Duracellom, prezentirala reklamu „Duracell, Sigurnost djece – Ad BrickHouse Child Locator“.<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 2016. godine tu tehnologiju je otvoreno reklamirao i Klaus Schwab, utemeljitelj i generalni direktor WEF-a, na \u0161vicarskoj nacionalnoj televiziji (RTS \u2013 Radio T\u00e9l\u00e9vision Suisse) u emisiji Pardonnez-moi, ukazuju\u0107i na postupno uvo\u0111enje implantabilnih tehnologija koje \u0107e dovesti do spajanja na\u0161eg<\/em> biolo\u0161kog, fizi\u010dkog i digitalnog identiteta. S druge strane, Elon Musk u okviru svog projekta Neuralink, jo\u0161 od 2016.godine otvoreno radi na stvaranju su\u010delja ljudskog mozga i ra\u010dunalne, odnosno AI tehnologije, \u0161to upu\u0107uje na trasiranje puta ka transhumanizmu. Zagovara ga argumentima da ljudi budu\u0107nosti, ako \u017eele biti konkurentni na tr\u017ei\u0161tu AI tehnologije, robotike i robotskih radnika koji zadnju deceniju ubrzano zamjenjuju ljudsku radnu snagu u proizvodnim pogonima, uslu\u017enim djelatnostima (bankarstvo<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, medicina<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, obrazovanje<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, policija, vojska<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>) pa do podru\u010dja pravosu\u0111a – umjesto odvjetnika<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, sudaca<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i tu\u017eitelja<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, morat \u0107e se podvrgnuti „a\u017euriranju“ kako bi zadr\u017eali svoje poslove i bili adekvatna konkurencija robotima i tehnologiji umjetne inteligencije.<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Od 1986<\/strong>. godine, kada Puma izbacuje na tr\u017ei\u0161te „Puma COMDEX RS Computer“, prve pametne tenisice za tr\u010danje sposobne za interakciju s ra\u010dunalom i pra\u0107enje statisti\u010dkih podataka o nositelju tenisica \u2013 broj koraka i vrijeme no\u0161enja tenisica (DeFY New York, 2018), apostrof na nosivu ra\u010dunalnu tehnologiju postaje intenzivniji i kroz televizijske reklame, pa je tako 2008<\/strong>. godine kompanija Degree Deodorant objavila reklamu s pametnom<\/em> nosivom tehnologijom, uklju\u010denom u infrastrukturu AI, AR, VR tehnologije pametnih<\/em> gradova budu\u0107nosti, \u010diju implementaciju gledamo danas (Channel610, 2008). 2013<\/strong>. godine, HTC Droid DNA predstavlja reklamu sa prikazom futuristi\u010dkog laboratorija u kojoj je \u010dovjekova DNK „oboga\u0107ena<\/em> i nadgra\u0111ena“<\/em> tehnologijom nalik kiborgu (Popisms, 2013<\/strong>). <\/p>\n

    Pored „sigurnosti djece“ i „sigurnosti“ op\u0107enito, javno zdravstvo je jedan od naju\u010dinkovitijih poligona za implementaciju nacionalnih i nadnacionalnih politika i trasiranje pametne<\/em> infrastrukture kroz stvaranje osje\u0107anja (samo)zadovoljstva nastalog kao rezultat gra\u0111enja odgovornog odnosa prema osobnom zdravlju, a time i zdravlju cijele zajednice. <\/p>\n

    S tim u vezi, 2013<\/strong>. godine tvrtka Motorola je predstavila elektroni\u010dku tetova\u017eu<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i prototip nosivih proizvoda za „provjeru autenti\u010dnosti vitamina“ (Bohn, 2013), tj. tabletu koja, kada se proguta, stupa u interakciju s \u017eelu\u010danom kiselinom i emitira 18-bitni signal iz tijela, \u010dine\u0107i cijelu osobu ure\u0111ajem za autentifikaciju. Elektroni\u010dku tetova\u017eu, kao i pametnu<\/em> oralnu tabletu koja vas pretvara u ljudsku lozinku, javnosti je predstavila Regina Dugan, prva \u017eena na mjestu direktorice DARPA-e (Slate, 2013), a 2018<\/strong>. godine na Svjetskom ekonomskom forumu, reklamirao ju je Albert Bourla<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, direktor Pfizera.\u00a0 <\/p>\n

    Pored javnog zdravstva, obrazovni sustav je jo\u0161 jedna od platformi podatnih za implementiranje javnih politika i utiranje puta ka sveop\u0107oj digitalizaciji, pa je tako 2019. godine mogu\u0107nosti manipulacije pametnom nosivom tehnologijom i neslu\u0107enim ovlastima koje su time date kineskim vlastima Wall Street Journal opisao u \u010dlanku „Kako Kina koristi umjetnu inteligenciju u u\u010dionicama“ (Wall Street Journal, 2019). No nisu se zadr\u017eali na kritici, pa je ista tehnologija afirmativno reklamirana kao „BrainCo – Traka za glavu za skeniranje mozga – ovaj ure\u0111aj vam omogu\u0107uje da kontrolirate sve oko sebe“ (Wall Street Journal, 2019).<\/p>\n

    Jo\u0161 jedna od perjanica akademske zajednice, profesorica i vode\u0107a stru\u010dnjakinja za eti\u010dke, pravne i dru\u0161tvene posljedice razvoja tehnologije na pravnom fakultetu Duke, Nita A. Farahany, izjavljuje: „Mo\u017eemo usaditi la\u017ena sje\u0107anja u mozak“.<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Na\u010din na koji bi vlasti mogle iskoristiti potencijale nosive pametne<\/em> tehnologije na podru\u010dju javnog zdravstva, ali i osobne samorealizacije, Nita A. Farahany pobli\u017ee je predstavila po\u010detkom 2016<\/strong>. godine u prezentaciji pod nazivom, „Mo\u0107 mozga“. („Brain Power“, Nita A. Farahany) rije\u010dima: „\u0160to ako bi \u017eivjeli u svijetu potpune transparentnosti?! Ako \u010dak i ono o \u010demu sada razmi\u0161ljate, znate da bih ja mogla znati i da bismo svi mogli vidjeti.“ Isto to je istakla na WEF-u na po\u010detku 2023. godine u jo\u0161 konkretnijoj vizualizaciji mogu\u0107ih scenarija i kontrole produktivnosti na radnom mjestu, u prezentaciji pod nazivom „Borba za va\u0161 mozak“.<\/p>\n

    U izvje\u0161\u0107u „Oblikovanje odr\u017eive digitalne transformacije u op\u0107inama“ iz svibnja 2017. godine (Bundesministerium f\u00fcr Umwelt, Naturschutz und Reaktorsicherheit, 2017)<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, Federalnog ministarstva okoli\u0161a, za\u0161tite prirode i nuklearne sigurnosti Savezne Republike Njema\u010dke, navodi se da za deset godina uop\u0107e ne\u0107emo gledati u svoje pametne telefone iz razloga \u0161to oni vi\u0161e ne\u0107e postojati, odnosno, njihova funkcija \u0107e se integrirati u na\u0161u okolinu \u2013 pametne gradove. Upu\u0107uju\u0107i ve\u0107 2017. godine na odlike dru\u0161tva post-IoT, tj. nakon interneta stvari, odnosno, kako su ga nazvali, „Internet bez stvari“, pobli\u017ee opisuju odlike dru\u0161tva nakon (osobnog) izbora <\/strong>(str. 43), pri \u010demu \u0107e umjetna inteligencija zamijeniti dotada\u0161nji osobni izbor i, na primjer, predlo\u017eiti najoptimalnije prijevozno sredstvo od to\u010dke A do to\u010dke B. Segment istaknut u dokumentu je i Post-vlasni\u010dko dru\u0161tvo (str. 43) u kojem predvi\u0111aju da bi privatno vlasni\u0161tvo moglo postati luksuz, a kao razlog za dru\u0161tvo bez (osobnog) vlasni\u0161tva navodi se da posjedovanje ima manje<\/em> smisla<\/em> zbog zajedni\u010dkih resursa dostupnih svima, kako je istaknuto i u \u010dlanku Ide Auken, \u010dlanice danskog parlamenta, koji govori o dobrobitima kru\u017ene ekonomije, objavljenom na stranicama WEF-a krajem 2016. godine, pod naslovom: „Dobrodo\u0161li u 2030. Ne posjedujem ni\u0161ta, nemam privatnosti, a \u017eivot nikada nije bio bolji“ (World Econimic Forum, 2016). To je sumirano krajem 2016. godine u promotivnom videu WEF-a, pod nazivom „8 predvi\u0111anja za svijet 2030: Ne\u0107ete imati ni\u0161ta i bit \u0107ete sretni“<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (World Economic Forum, 2017). <\/p>\n

    U dijelu izvje\u0161\u0107a okrenutom ka izgledu post-vlasni\u010dkog dru\u0161tva (str. 43) navodi se i da bi osobni podaci mogli dopuniti ili zamijeniti novac kao valutu, \u0161to jo\u0161 jednom potvr\u0111uje izreku da su podaci nova nafta. <\/p>\n

    Nadovezuju\u0107i se na ideju<\/em> o podacima kao plate\u017enom sredstvu, interesantan je patent Microsofta iz 2019., nazvan „Kripto-valutni sustav koji na\u0161e biometrijske podatke o tjelesnoj i mentalnoj aktivnosti kvantificira i pretvara u plate\u017eno sredstvo“ (Abramson, Fu, & Johnson, 2020).<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U dijelu izvje\u0161\u0107a koji se odnosi na post-energetsko dru\u0161tvo (str. 43), zbog oja\u010davanja odr\u017eivog razvoja navodi se da, ako se \u017eeli do\u0107i do podatkovne revolucije, prikupljanje energije – sposobnost generiranja i pohranjivanja energije na makro, mikro ili nano razini \u2013 mora postati uobi\u010dajena sa senzorima koji moraju biti energetski u\u010dinkoviti i energetski samodostatni. <\/p>\n

    Iz tog razloga se ve\u0107 skoro deceniju predla\u017ee i pohrana podataka u DNK, zbog koli\u010dine podataka pohranjive u na\u0161 „softver \u017eivota“ (Templeton, 2016), a \u0161to je navije\u0161teno i \u010dlankom iz 2015. godine: „DNK ure\u0111aj indijskih znanstvenika stvara energiju dodirom“ (The Economic Times, 2015). \u0160to stoji u segmentu izvje\u0161\u0107a „Vizija dru\u0161tva nakon glasanja“, na globalnom se nivou, pa time i u institucije BiH, polako uvodi pod terminom e-uprava, a u dijelu dokumenta „Oblikovanje odr\u017eive digitalne transformacije u op\u0107inama“ iz svibnja 2017., istaknuto je da, budu\u0107i da se to\u010dno zna \u0161to ljudi rade i \u017eele, potreba za izborima ve\u0107inom ili glasanjem postaje zastarjela (str. 43). O istom je 2017. godine, na godi\u0161njem summitu WEF-a, u razgovoru sa suosniva\u010dem Google-a Sergeyom Brinom, otvoreno govorio i utemeljitelj, izvr\u0161ni direktor Svjetskog ekonomskog foruma, Kalus Schwab<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (World Economic Forum, 2017). <\/strong><\/p>\n

    I e-uprava, pod kojom je navedeno elektronsko glasovanje, ali i kupovina iz naslonja\u010da, financijske transakcije, pristup zdravstvenim uslugama, izdavanje digitalnih putovnica<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> putem aplikacije e-gra\u0111anin<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ve\u0107 su uklju\u010dene u digitalni identitet gra\u0111ana, tzv. ID2020. <\/p>\n

    Alijansa za digitalni identitet je u svom izvornom nazivu poznata kao ID2020<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a utemeljena je od strane John Edge-a.<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Projekt je pokrenut 20. 05. 2016. godine u New Yorku pod okriljem UN-a, u okviru globalnih ciljeva za odr\u017eivi razvoj do 2030. godine (United Nations, 2016). Tijekom sastanka je od strane Monique Morrow, tada glavne izvr\u0161ne direktorice CISCO-a, prvi puta bila predstavljena ideja „sloboda kao usluga“.<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Tehni\u010dki sustav podrazumijeva univerzalnu upotrebu koja \u0107e se bez ukorjenjivanja vezati za razli\u010dite kulture i civilizacije, \u010dime \u0107e eliminirati starije oblike [kulture] i stvoriti novu kulturu (Ellul, 1990, str. 144) pa se dru\u0161tvo vi\u0161e ne\u0107e razlikovati prema jezicima, etnicitetima, nacionalnostima, rasama, spolu, ve\u0107 prema kupovnim navikama, broju otkucaja srca, kvaliteti sna i opsegu kori\u0161tenja aplikacija na pametnoj nosivoj tehnologiji, te prema koli\u010dini svojevoljno<\/em> danih osobnih podataka. <\/p>\n

    Stoga vrijednost pametne<\/em> nosive tehnologije nije u samoj stvari, ve\u0107 u percepciji vrijednosti koju smo joj mi pripisali u ovisnosti od na\u0161ih uvjerenja, sustava vrijednosti, okru\u017eenja, edukacije ili zdravstvenog stanja. Identificiraju\u0107i se s grupom, koja u njegovom sustavu vrijednosti zauzima posebno mjesto, pojedinac se podvrgava u korist odr\u017eavanja kohezije grupnih interesa pa njegove individualne kriti\u010dke sposobnosti bivaju oslabljene utjecajem grupne psihologije. To je Gustave Le Bon je obrazlo\u017eio mi\u0161lju: „Osje\u0107aji i ideje svih okupljenih poprimaju isti smjer i njihova svjesna individualnost nestaje [\u2026] Formira se kolektivna inteligencija, nesumnjivo prolazna, ali s vrlo dobro definiranim karakteristikama […] cijeli jedan narod, iako nema vidljive aglomeracije, pod djelovanjem odre\u0111enih utjecaja mo\u017ee postati gomila.“ (Le Bon, The crowd : a study of the popular mind, 2001, str. 2) <\/p>\n

    \u010cini se da danas vi\u0161e nego ikada postoje sile koje djeluju kroz mainstream medije, popularnu kulturu i reklame, poku\u0161avaju\u0107i pove\u0107ati sklonost pojedinca da sudjeluje u identifikaciji s odre\u0111enim grupama pa time od pasivnog potro\u0161a\u010da i gledatelja i sam nesvjesno postaje dijelom propagandne kampanje. Stoga oblikovanje pristanka mo\u017eemo smatrati snagom koja u suvremenim demokracijama ljude i njihova mi\u0161ljenja kontrolira protokom pomno odabranih informacija, a umjesto kori\u0161tenja nasilnih sredstava i aktivnosti, koristite se sofisticirane metode koje bude i usmjeravaju na\u0161e svjesne i podsvjesne \u017eelje, preispituju i oblikuju na\u0161e vrijednosti, a \u0161to se mo\u017ee ogledati i kroz reklamiranje proizvoda ili usluga. <\/p>\n

    Krajnji cilj fokusa, u koji je pojedinac stavljen u reklamama, usmjeren je na \u0161to ve\u0107e prihva\u0107anje pametne nosive tehnologije od strane cjelovitog dru\u0161tva jer se u demokraciji narod ne mo\u017ee kontrolirati silom, pa implementiranje javnih politika ovisi od odobrenja javnosti (Bernays L., str. 114), stoga je u\u010dinkovit na\u010din kontrole – kontrola misli, ovladavanjem sredstvima komunikacije. <\/p>\n

    Poticanjem i usmjeravanjem novih \u017eelja kroz komercijalne reklame, oblikovanjem percepcija dobrog i lo\u0161eg, potrebnog i nepotrebnog, bitnog i nebitnog, formiraju se nove vrijednosti, time i novi obrasci pona\u0161anja u gradiraju\u0107em procesu, koji u svojim etapama ne kontroliraju kona\u010dno pona\u0161anje ve\u0107 sklonost ka pona\u0161anju (Skinner, Walden Two, 2005, str. 215-216), \u0161to je sr\u017e proizvodnje pristanka. <\/p>\n

    Oblikovanje pristanka kroz ogla\u0161iva\u010dku magiju utkanu u produkte i usluge, hipnotizer i biheviorist Paul McKenna sumirao je izjavom: „[Jer] da bi se bilo \u0161to dogodilo u stvarnom svijetu, prvo se mora dogoditi u imaginarnom svijetu“ (Strategies for influence, 2019). <\/p>\n

    Bojazan koja proizlazi iz toga je da \u0107e se ulica pretvoriti u mjesto za sveop\u0107e promicanje prodaje i ogla\u0161avanje usluga ili proizvoda, a na\u0161i stanovi u ma\u0161tovite digitalne zatvore bez zidova i bez \u017eelje pojedinca za otporom,<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> opravdana je trijumfom Baudrillardovog potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva, <\/strong>u kojem su elektroni\u010dke slike zauzele mjesto svake stvarnosti i zna\u010denja, generiranjem modela realnog, bez podrijetla tog „realnog“, i postale stvarnije od fizi\u010dke stvarnosti, ostavljaju\u0107i iza sebe samo „pustinju stvarnog“ (Baudrillard, Simulacra and Simulation, 1981, str. 1), ali i spoznajom u kojoj Edward Bernays ukazuje da, pod pritiskom kriza i odluka, vladaju\u0107i ne mogu \u010dekati da ljudi postanu dovoljno educirani i time svjesni potrebe za promjenama dru\u0161tvenih ciljeva pa se implementiranje politika, koje \u0107e dovesti do ostvarenja tih promjena, realiziraju oblikovanjem pristanka koji se mo\u017ee smatrati nadopunom obrazovnog procesa (str. 114-115), izme\u0111u ostalog i kroz medije, odnosno adekvatnim reklamiranjem proizvoda i usluga, kontroliraju\u0107i i usmjeravaju\u0107i ‘\u017eelje’ i ‘potrebe’ ka ciljanim promjenama. <\/p>\n

    U tom procesu, ne zaboravljaju\u0107i na socioekonomske trendove 4IR, mediji, a time i reklame, postaju neinvazivni mehanizam za uvo\u0111enje i novih javnih politika kojima bi se javnost ina\u010de opirala. <\/p>\n

    Nosivom pametnom<\/em> tehnologijom te aplikacijama za pristup javnim uslugama integriranim u najavljene jedinstvene digitalne iskaznice kao i pametnim<\/em> ure\u0111ajima instaliranim u na\u0161e stanove i ku\u0107e, povezanim sa na\u0161im pametnim dol\u010devitama i satovima putem 5G mre\u017ee, i sami fizi\u010dki postajemo integrirani u fizi\u010dke prostore pametnih gradova \u2013 <\/em>digitalnih panoptikuma, odnosno zatvora bez fizi\u010dkog nasilja i bez zidova, o \u010demu je prema konstruktu panoptikuma Jeremya Benthama<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pisao Michel Foucault u svom eseju „Nadzor i kazna: Ra\u0111anje zatvora“. <\/p>\n

    Benthamov panoptikum u digitalnom stolje\u0107u postaje \u010dudesan stroj koji osim usa\u0111ivanja discipline putem nadzora ja\u010da unutarnju samoregulaciju pojedinca, jer pojedinci u dijadi kontrolor\/nadzirani u sebi va\u017eu odnos mo\u0107i, u kojem istovremeno igraju obje uloge; postaju i princip i svoje vlastito podjarmljivanje (Foucault, str. 137). Upravo onako kako mediji, internet i dru\u0161tvene mre\u017ee te pametna tehnologija koja diktira samo-kontrolu i samo-disciplinu nad psihofizi\u010dkim zdravljem utje\u010du na samo-regulaciju i autocenzuru, odnosno kako AR i VR kupovina iz naslonja\u010da utje\u010du na prividnu povezanost i bliskost jedinki sa okolnim svijetom, a u stvari su njegovo apsolutno otu\u0111enje. <\/p>\n

    Danas je ta psihofizi\u010dka disciplina, odnosno, „zatvor bez nasilja“, rafinirano utkana i kroz reklame, percepcijom korisnosti, kroz dobrobit samo-nadzora, dobrobit promjene prehrambenih navika konzumiranjem ‘zdrave’ hrane ni\u017eeg karbonskog otiska, koji \u0107e biti pridru\u017eeni na\u0161oj ID2020 i bezgotovinskim plate\u017enim sredstvima<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, zbog izbacivanja plastike iz uporabe u cilju o\u010duvanja okoli\u0161a i smanjenja tro\u0161kova tiskanja novca, uz kvalitetnije iskori\u0161tenje vremena kupovinom ‘iz naslonja\u010da’, a koje zbog ‘prakti\u010dnosti’ takve kupovine sve otvorenije najavljuju i nacionalne i nadnacionalne institucije ultimativnim rje\u0161enjem \u2013 digitalnom valutom centralnih banaka, CBDC-jem (Jung B. , 2023), kojom \u0107e svi posrednici izme\u0111u fizi\u010dkih osoba \u2013 kupaca \u2013 klijenata i banaka biti ukinuti.<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> To \u0107e direktno utjecati i na likvidnost svake fizi\u010dke osobe jer \u0107e programabilnost koju omogu\u0107ava digitalni novac omogu\u0107iti i nagra\u0111ivanje, ali i sankcioniranje gra\u0111ana utemeljeno na pona\u0161anju,<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> po uzoru na kineski sustav socijalnog kredita, zbog \u010dega \u0107e biti i ograni\u010denog roka trajanja. Centralne banke \u0107e imati uvid u sve transakcije svakog pojedinca – u stvarnom vremenu. Samodisciplina \u0107e biti nagrada zbog koje \u0107emo na sebe gledati kroz percepciju vi\u0161e vlastite dru\u0161tvene vrijednosti, morala i svijesti, u odnosu na one koji to ne \u010dine, a da bi taj proces bio uspje\u0161an, potrebno je prethodno [de]senzibiliziranje javnosti za one slike svijeta koje proizvode oblik otu\u0111enja kroz suvremenu tehnologiju, jer je tehnologija postala pokreta\u010dka sila novog dru\u0161tvenog poretka i objekt vjerskog obo\u017eavanja u dvostrukom religioznom fenomenu (delirij potro\u0161nje – obo\u017eavanje tehni\u010dkog predmeta), koji je svoj izraz i posve\u0107enost prona\u0161ao u reklami (Ellul, str. 146-148). <\/p>\n

    Slijedom toga, analogno se dobiva i zaklju\u010dak da je potencijal reklama za oblikovanje pristanka na budu\u0107e socioekonomske trendove neosporan. <\/p>\n

    Povezivanjem i animiranjem ulica sutra\u0161njice omogu\u0107it \u0107e se nove aktivnosti i novi na\u010dini me\u0111usobnog upoznavanja i stvaranja dru\u0161tvenih veza – nova hiperrealnost. Nositelji javnih i reklamnih kampanja vi\u0161e ne\u0107e biti influenceri iz miljea pop-kulture, ve\u0107 „neutralna“ inteligencija<\/em> pametnih gradova koja se oslanja na interakciju ljudi s digitalnim platformama i nosivom tehnologijom, te na komunikaciju tih platformi izme\u0111u sebe, \u010dime \u0107e se potaknut op\u0107i merchandising<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> urbanog prostora. <\/p>\n

    Tako oblikovane reklame oslikavaju sveobuhvatnu sliku dru\u0161tva pa time igraju suptilnu ulogu i u redefiniranju onoga \u0161to se smatra dominantnim, bitnim, ispravnim i, unato\u010d tomu \u0161to nisu pokreta\u010d dru\u0161tvenih promjena, igraju va\u017enu ulogu u procesu oblikovanja pristanka javnosti na budu\u0107e socioekonomske trendove jer vrijednost i mo\u0107 reklama nisu u paljenju vatre nego u raspirivanju plamena. <\/p>\n

    Stoga, „Ako sami ne preuzmete odgovornost za vlastito programiranje, netko drugi ho\u0107e“ (McKenna & Azman, 2023). <\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n4IR: Revolucija koju karakterizira niz novih tehnologija koje spajaju fizi\u010dki, digitalni i biolo\u0161ki svijet, utje\u010du\u0107i na sve discipline, gospodarstva i industrije, pa \u010dak i izazivaju\u0107i ideje o tome \u0161to zna\u010di biti \u010dovjek (Schwab K. , 2016).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nInternet of bodies (IoB): prikupljanje na\u0161ih fizi\u010dkih podataka putem niza ure\u0111aja koji se mogu ugraditi, progutati ili nositi (World Economic Forum, 2020).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUN Sustainable Development Goals\u2014The Leading ESG Framework for Large Companies (Huber, Smith & Comstock, 2018).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n3 stupa odr\u017eivog razvoja: ekonomija, okoli\u0161 i socijalna jednakost (Mensah & Casadevall, 2019, str. 8).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n1. Za\u0161to Bill Gates ula\u017ee u jaja bez pili\u0107a (Aubrey, 2013), „Poku\u0161avamo potpuno isklju\u010diti \u017eivotinju iz jednad\u017ebe, rekao mi je Josh Tetrick, osniva\u010d i izvr\u0161ni direktor Hampton Creek Foodsa.“
    \n 2. Bill Gates i Richard Branson klade se da bi meso uzgojeno u laboratoriju moglo biti hrana budu\u0107nosti (Morgan, 2018).
    \n 3. Bill Gates po\u010deo je graditi poziciju u Beyond Meat u tre\u0107em kvartalu 2019. [\u2026] Investitor je prodao sve svoje dionice u \u010detvrtom tromjese\u010dju 2019. i vi\u0161e ne posjeduje nijednu dionicu u Beyond Meat-u (Stockcircle, n.d.).
    \n 4. Gates je ulo\u017eio u brojne tvrtke visokog profila u ovom podru\u010dju, uklju\u010duju\u0107i Beyond Meat (NASDAQ:BYND), Impossible Foods i Upside Foods, biv\u0161i Memphis Meats (Raisinghani, 2023).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzvje\u0161\u0107e The Land Reporta iz 2021.godine (O’Keefe), tvrdi da je Gates tiho nadma\u0161io ostale Amerikance kao najve\u0107i zemljoposjednik u zemlji. Trenuta\u010dno Gatesov portfelj uklju\u010duje vi\u0161e od 242.000 hektara ameri\u010dkog poljoprivrednog zemlji\u0161ta, kao i blizu 27.000 hektara drugog zemlji\u0161ta raspore\u0111enog u 18 razli\u010ditih dr\u017eava.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZakulisni utjecaj novca BMGF-a na stavove javnosti prema javnozdravstvenim pitanjima (\u0161irenje zaraznih bolesti), kori\u0161ten je za razvoj scenarija za epizode „Hitne pomo\u0107i“, „Zakon i red: SVU“ i „Privatna praksa“.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nYouTube prezentacija holografskog zaslona AR na vjetrobranskim staklima automobila (WayRay, 2019).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAplikacije AR omogu\u0107uju korisnicima otkrivanje lokalnih atrakcija i restorana fotografiranjem okoline. Me\u0111utim, to mo\u017ee dovesti do brzog izgorijevanja potro\u0161a\u010da. Stoga bi ogla\u0161iva\u010di trebali nuditi posebne ponude ili popuste, umjesto stvaranja nereda s logotipom na Google kartama ili Google Street View. (Mies, 2010)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nYouTube prezentacija prve Pok\u00e9mon Go reklame (The Official Pok\u00e9mon YouTube channel, 2015)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIako aplikacija Pok\u00e9monGo u to vrijeme nije bila slu\u017ebeno dostupna u regiji i nije postojala online podr\u0161ka za njezino instaliranje na mobilnim ure\u0111ajima, igra\u010di su se snalazili na na\u010din da su ‘skidali’ piratske verzije koje nisu bile pokrivene Google earth lokacijama te su prate\u0107i GPS koordinate u potrazi za Pok\u00e9monima, ulazili u minsko polje.\u00a0
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nApple tu\u017een zbog Siri-nog neovla\u0161tenog snimanja korisnika
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAforizam pripisivan mnogim osobama. U \u010dlanku „Little Brother Is Watching You: The Menace of Corporate America“ iz 1999.godine, Claire Wolfe, ispitala je elektroni\u010dka tr\u017ei\u0161ta osobnih podataka, biometrijske sustave i druge tehnologije koje se koriste za pra\u0107enje ljudi i do\u0161la do zaklju\u010dka da ljudi vi\u0161e nisu kupci, ve\u0107 resursi kojim se upravlja radi zarade. „Kupac je sada netko drugi \u2014 i to, obi\u010dno netko tko nema va\u0161e najbolje interese pri srcu.“ U izjavama samohvale \u010delnici Intela su istakli da je \u010dip Intel Pentium III procesor kompetentan podatke o korisnicima slati administratorima web lokacija te priznali da se i pristupom internetu putem ra\u010d<\/span>unara s procesorom Pentium III, odnosno, ID-om \u010dipa, mo\u017ee izraditi baza podataka o sklonostima klijenata, pratiti njihovu e-po\u0161tu i sli\u010dno. Ono \u0161to je istakla kao najbitnije je da, ako Intel to u\u010dini normom<\/strong>, a kupnja putem interneta se nastavi pove\u0107avati, dr\u017eave \u0107e se zalo\u017eiti za vi\u0161estruke metode identificiranja kupaca unutar svojih granica, \u0161to zahtijeva unakrsnu provjeru elektroni\u010dkih transakcija. Stoga \u0107e biti doneseni zakoni<\/strong> koji \u0107e zahtijevati da se CPU ID-ovi prenose „namjerno“. Oni koji ne budu „volontirali“ u davanju osobnih podataka, ne\u0107e mo\u0107i pristupiti e-trgovini, a neke, ako ne i sve, stranice \u0107<\/span>e <\/span> <\/span> <\/span> <\/span><\/span>se „oglu\u0161iti“ (Wolfe, 1999).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„Ameri\u010dki Patriot Act“ je revizija Zakona o nadzoru nad gra\u0111anima SAD-a, donesen samo \u0161est tjedana nakon napada 11. rujna. Pro\u0161irio je postoje\u0107e ovlasti dr\u017eavnih institucija i agencija da \u0161pijuniraju vlastite gra\u0111ane, istovremeno slabe\u0107i mehanizme provjere i prava javnosti na prigovor vladinim pretragama (American Civil Liberties Union, 2001). Potpisao ga je svaki od ameri\u010dkih predsjednika od 2001.godine do danas, bez obzira na mirnodopsko razdoblje i „ideolo\u0161ko-politi\u010dke razlike“.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nYouTube prezentacija reklame (BrickHouse Security, 2008).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKako roboti mijenjaju lice bankarstva (Aggarwal, 2017).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n6 najboljih primjena robota u medicini (Crawford, 2016).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n\u0160to <\/span> <\/span> <\/span> <\/span><\/span>roboti rade u \u0161kolama (Johal, 2017).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nRoboti policajci patroliraju korejskim ulicama (Wired Blogs, 2017); proizvo\u0111a\u010di vojne robotike vide budu\u0107nost za naoru\u017eane policijske robote (Tucker, 2016).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrvi robotski odvjetnik na svijetu – Ross, anga\u017eiran u ameri\u010dkoj odvjetni\u010dkoj tvrtki (PTI, 2016).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSuci roboti uskoro bi mogli pomagati u sudskim predmetima (Griffin, 2016).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKina stvorila prvog svjetskog AI tu\u017eitelja (Petersen, 2022).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSve ve\u0107a ovisnost \u010dovje\u010danstva o tehnologiji, uklju\u010duju\u0107i sr\u010dane stimulatore i pametne telefone, dovela je do uspona transhumanizma, pokreta nadahnutog napretkom u umjetnoj inteligenciji i biogenetici, smatraju\u0107i da u socioekolo\u0161koj krizi, tanshumanizam mo\u017ee donijeti samo dobrobit \u010dovje\u010danstvu (Madorr\u00e1n Ayerra, 2019).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrototip prve elektroni\u010dke tetova\u017ee, MC10, bio je na ruci Regine Dugan, u vezi koje se na\u0161alila<\/em> i rekla da „tinejd\u017eeri mo\u017eda ne \u017eele nositi sat, ali mo\u017eete biti sigurni da \u0107e nositi tetova\u017eu samo kako bi razbjesnili svoje roditelje“(Slate, 2013).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAlbert Bourla: „To je, u biti, biolo\u0161ki \u010dip koji se nalazi u tableti i kada uzmete tabletu i otopi se u va\u0161em \u017eelucu, \u0161alje signal da ste uzeli tabletu. Dakle, zamislite primjenu toga, povinovanje“ (Scott Cannon WLTH, 2022).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„… postoje neka stvarno zanimljiva istra\u017eivanja koja pokazuju da mo\u017eemo usaditi la\u017ena sje\u0107anja u mozak. […] jedno od novonastalih podru\u010dja koje je stvarno zanimljivo u pravnoj neuroznanosti je otkrivanje boli, a kada shvatimo sklopove koji uzrokuju bol, pitanje je mo\u017eemo li tako\u0111er onda usaditi bol i koristiti ga u mnogim prisilnim mjerama u pravnom sustavu“ (Laird, 2023).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nS obzirom na to da je dokument sa slu\u017ebene stranice Federalnog ministarstva okoli\u0161a, za\u0161tite prirode, graditeljstva i nuklearne sigurnosti ve\u0107 nekoliko puta obrisan ili poveznicom vodi na nevaljanu stranicu, prilo\u017eene su i rezervne poveznice.     https:\/\/shorturl.at\/jpB36<\/a> ; https:\/\/shorturl.at\/fhGT3<\/a>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNeke od to\u010daka navedene u prezentaciji „8 predvi\u0111anja za svijet 2030: Ne\u0107ete imati ni\u0161ta i bit \u0107ete sretni su: 1. Ljudi ne\u0107e posjedovati ni\u0161ta. Roba je ili besplatna ili se mora posuditi od dr\u017eave; 3. Organi se ne\u0107e presa\u0111ivati nego tiskati; 4. Konzumacija mesa bit \u0107e svedena na minimum; 6. Da bi se ograni\u010dila emisija uglji\u010dnog dioksida, globalna cijena \u0107e biti postavljena na pretjerano visoku razinu; 8. Zapadne vrijednosti bit \u0107e testirane do to\u010dke sloma.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSenzor koji je fizi\u010dki povezan s korisnikovim ure\u0111ajem (pametna<\/em> tehnologija) ili je ugra\u0111en u njega, mo\u017ee otkriti, izmjeriti i kvantificirati aktivnost njegovog tijela. Kriptovalutni sustav koji je komunikacijski povezan s korisnikovim ure\u0111ajem mo\u017ee provjeriti ispunjavaju li podaci o fizi\u010dkoj aktivnosti korisnika jedan ili vi\u0161e njegovih zahtjeva prije izdavanja kriptovalute, kao plate\u017enog sredstva, korisniku \u010diji su podaci o fizi\u010dkoj aktivnosti potvr\u0111eni.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKlaus Schwab: „Digitalne tehnologije uglavnom imaju analiti\u010dku mo\u0107. Sada [idemo] u prediktivnu mo\u0107, a Va\u0161a je tvrtka jako uklju\u010dena u to. Ali tada bi sljede\u0107i korak mogao biti prelazak na preskriptivni re\u017eim, \u0161to zna\u010di da vi\u0161e ne morate \u010dak ni imati izbore, jer znamo kakav \u0107e biti rezultat“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSti\u017ee hrvatska digitalna putovnica \u2013 me\u0111u prvima u EU (An\u0111elkovi\u0107, 2023).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUputa za izradu (e)putovnice (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, n.d.)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBez identiteta, pojedinci su \u010desto nevidljivi – ne mogu glasati, pristupiti zdravstvenoj skrbi, pravnim pitanjima, otvoriti bankovni ra\u010dun ili se \u0161kolovati – i snose ve\u0107i rizik od trgovine ljudima. Alijansa ID2020 razvila je prototip digitalnog identiteta, koriste\u0107i blockchain i biometriju za modernizaciju upravljanja identitetom. Sustav je usmjeren prema eti\u010dkom pristupu digitalnoj identifikaciji i uklanja potrebu za sredi\u0161njim tijelom za identifikaciju osobe. Interoperabilan je s drugim bazama podataka i radi s mobilnim ure\u0111ajima (ID2020 Alliance, 2017).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nJohn Edge, (4:30): „Ovo je po\u010detak 15-o godi\u0161nje ambicije“, 4:42: „\u2026 ako imamo cilj koji je 15 godina dug, tada morate izgraditi proces ili sustav koji odgovara toj ambiciji\u2026“ (United Nations, 2016).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAnuja Kochar Singh – vodi tehni\u010dku prodaju za NYC \u2013 posao vlade i obrazovanja za Cisco Systems (Cisco Blogs, n.d.), izvor fotografije: Twitter (Singh, 2016).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„Sada kada znamo da pozitivni poticaj djeluje, a negativni poticaj ne, mo\u017eemo biti promi\u0161ljeniji i stoga uspje\u0161niji u svom kulturnom dizajnu. Mo\u017eemo posti\u0107i neku vrstu kontrole u kojoj se kontrolirani, iako slijede kodeks, mnogo pa\u017eljivije nego \u0161to je to ikada bio slu\u010daj sa starim sustavom, ipak osje\u0107aju slobodnima. Oni rade ono \u0161to \u017eele raditi, a ne ono \u0161to su prisiljeni raditi. To je izvor ogromne snage pozitivnog poticaja – nema suzdr\u017eanosti ili pobune. Pa\u017eljivim kulturnim in\u017eenjeringom ne kontroliramo krajnje pona\u0161anje, ve\u0107 sklonost pona\u0161anju – motive, \u017eelje, po\u017eude. Zanimljivo je da se u ovom slu\u010daju pitanje slobode nikada ne postavlja“ (Skinner, Walden Two, 2005, str. 215-216).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPanoptikum zatvorski sustav je mehanizam dru\u0161tvene kontrole, o\u017eivljen u obliku sredi\u0161nje promatra\u010dnice smje\u0161tene unutar kruga zatvorskih \u0107elija (The ethics centre, 2017). Postat \u0107e sveobuhvatni simbol modernog autoriteta i discipline u zapadnom svijetu.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDO Black – prva kreditna kartica na svijetu s karbonskim limitom (Akristersson, 2019)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzravni CBDC privla\u010dan je zbog svoje jednostavnosti jer eliminira ovisnost o posrednicima tako \u0161to ih ukida. (Auer & B\u00f6hme, 2020).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZamjenik upravnog direktora MMF-a, Bo Li: „Programiranjem CBDC-a, novac se mo\u017ee precizno usmjeriti prema onome \u0161to ljudi mogu posjedovati i \u0161to [ljudi mogu raditi]“ (Muchai, 2022).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMerchandising – aktivnost pove\u0107anja svijesti ljudi o proizvodima i pove\u0107anje prodaje putem ogla\u0161avanja, posebnih projekcija ili doga\u0111aja (Cambridge Dictionary, 2023).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Abbott, D. (2010). The handbook of fifth-generation (5GW): a fifth generation of war<\/em> (2 izd.). Ann Arbor, Michigan: Nimble Books LLC. Preuzeto 10. 10. 2020.<\/p>\n

    Abramson, D., Fu, D., & Johnson, J. E. (2020). Cryptocurrency System Using Body Activity Dana<\/em>, 26. 3 2020., Preuzeto 2021 iz WIPO: https:\/\/patentscope.wipo.int\/search\/en\/detail.jsf?docId=WO2020060606<\/a><\/p>\n

    adidas (2021). Pride Swimsuit<\/em>. Preuzeto 16. 8. 2023. iz adidas United States: https:\/\/www.adidas.com\/us\/pride-swimsuit\/IA3339.html<\/a><\/p>\n

    Aggarwal, N. (2017) How robots are changing the face of banking<\/em>., 22. 2 2017., Preuzeto 15. 6. 2020. iz www.theasianbanker.com: https:\/\/www.theasianbanker.com\/updates-and-articles\/how-robots-are-changing-the-face-of-banking<\/a><\/p>\n

    Akristersson, A. (2019). DO Black – the world’s first credit card with a carbon limit<\/em>, 30. 4. 2019., Preuzeto 6. 2022. iz www.mastercard.com: https:\/\/www.mastercard.com\/news\/europe\/sv-se\/nyhetsrum\/pressmeddelanden\/sv-se\/2019\/april\/do-black-the-world-s-first-credit-card-with-a-carbon-limit\/<\/a><\/p>\n

    American Civil Liberties Union (2001). Surveillance Under the USA\/PATRIOT Act<\/em>, 23. 10. 2001., Preuzeto 20. 5. 2020. iz American Civil Liberties Union: https:\/\/www.aclu.org\/documents\/surveillance-under-usapatriot-act<\/a><\/p>\n

    An\u0111elkovi\u0107, K. (2023) Croatian Digital Passport Coming – Among First in EU<\/em>, 3. 10. 2023. Preuzeto 5. 10. 2023. iz Total Croatia: https:\/\/total-croatia-news.com\/news\/croatian-digital-passport-coming-among-first-in-eu\/<\/a><\/p>\n

    Arango, T., & Stelter, B. (2009). Messages With a Mission, Embedded in TV Shows<\/em>. 1. 4 2009. Preuzeto 10. 2021. iz The New York Times: https:\/\/www.nytimes.com\/2009\/04\/02\/arts\/television\/02gates.html<\/a><\/p>\n

    Aubrey, A. (2013). Why Bill Gates Is Investing In Chicken-Less Eggs<\/em>, 13. 6. 2013. Preuzeto 7 2022 iz NPR: https:\/\/www.npr.org\/sections\/thesalt\/2013\/06\/13\/191029875\/why-bill-gates-is-investing-in-chicken-less-eggs<\/a><\/p>\n

    Auer, R., & Boehme, R. (2020). The technology of retail central bank digital currency.\u00a0 <\/p>\n

    Preuzeto 14. 03. 2023. Www.bis.org. https:\/\/www.bis.org\/publ\/qtrpdf\/r_qt2003j.htm<\/a><\/p>\n

    Baudrillard, J. (1981). Simulacra and Simulation.<\/em> Ann Arbor: The University of Michigan Press. Preuzeto 5. 2022 iz http:\/\/net-workingworlds.weebly.com\/uploads\/1\/5\/1\/5\/15155460\/simulacra_simulation.pdf<\/a><\/p>\n

    Bernays L., E. (1947). The Engineering of Consent. The ANNALS of the American Academy of Political and Social Science, 250<\/em>(1), 113-120. doi:10.1177\/000271624725000116<\/p>\n

    Biddle, S. (2016). Privacy Scandal Haunts Pokemon Go’s CEO<\/em>, 9. 8. 2016. Preuzeto 4. 2020. iz The Intercept: https:\/\/theintercept.com\/2016\/08\/09\/privacy-scandal-haunts-pokemon-gos-ceo\/<\/a><\/p>\n

    Bohn, D. (2013). Motorola shows off insane electronic tattoo and ‘vitamin authentication’ prototype wearables<\/em>, 29. 5. 2013. Preuzeto 2. 12. 2021. iz The Verge: https:\/\/www.theverge.com\/2013\/5\/29\/4377892\/motorola-shows-electronic-tattoo-and-vitamin-authentication-prototypes<\/a><\/p>\n

    BrickHouse Security (2008). Duracell Child Safety Ad BrickHouse Child Locator<\/em>, 24. 7. 2008., Preuzeto 21. 4. 2021. iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=hGCv7RzEwR8<\/a><\/p>\n

    Bundesministerium f\u00fcr Umwelt, Naturschutz und Reaktorsicherheit. (2017). BMUB und BBSR Studie: „Smart City Charta: Digitale Transformation in den Kommunen nachhaltig gestalten“ | Bundesvereinigung der Landes- und Stadtentwicklungsgesellschaften e.V.<\/em> Bundesministerium f\u00fcr Umwelt, Naturschutz und Reaktorsicherheit, Bundesinstitut f\u00fcr Bau-, Stadt- und Raumforschung (BBSR) im Bundesamt f\u00fcr Bauwesen und Raumordnung (BBR). Bonn: Bundesministerium f\u00fcr Umwelt, Naturschutz und Reaktorsicherheit. Preuzeto 2022. iz DE.DIGITAL – Smart City Charta Digitale Transformation in den Kommunen nachhaltig gestalten: http:\/\/neu.bvleg.de\/sites\/default\/files\/3BMUB_Smart_City_Charta_Digitale_Transformation_in_den_Kommunen_nachhaltig_gestalten.pdf<\/a><\/p>\n

    Cambridge Dictionary (2023). merchandising<\/em>, 10. 5. 2023.\u00a0 Preuzeto 2. 6. 2023. iz @CambridgeWords: https:\/\/dictionary.cambridge.org\/dictionary\/english\/merchandising<\/a><\/p>\n

    Channel610 (2008). Degree – Absolute Protection (It won’t let you down)<\/em>, 9. 5. 2008. Preuzeto 24. 3. 2022. iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=3FwuxXjGmpY<\/a><\/p>\n

    Cisco Blogs (n.d.). Anuja Singh<\/em>. Preuzeto 18. 7. 2022. iz Cisco Blogs: https:\/\/blogs.cisco.com\/author\/anujasingh<\/a><\/p>\n

    Clive Humby<\/em> (n.d.). Preuzeto 15. 10. 2022. iz www.sheffield.ac.uk: https:\/\/www.sheffield.ac.uk\/dcs\/people\/academic-visitors\/clive-humby<\/a><\/p>\n

    Crawford, M. (2016). Top 6 Robotic Applications in Medicine<\/em>, 14. 9. 2016. Dohva\u0107eno iz Asme.org: https:\/\/www.asme.org\/topics-resources\/content\/top-6-robotic-applications-in-medicine<\/a><\/p>\n

    DeFY New York. (2018). The First Computerized Running Shoe 1986: The Puma COMDEX RS Computer<\/em>, 26. 3. 2018. Preuzeto 23. 7. 2022. iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=qd9BR4fvguM<\/a><\/p>\n

    Duddu, P. (2021). Augmented Reality (AR): Regulatory Trends identified by GlobalData<\/em>, 22. 12. 2021. Preuzeto 11. 2022. iz Retail Banker International: https:\/\/www.retailbankerinternational.com\/comment\/augmented-reality-ar-regulatory-trends\/<\/a><\/p>\n

    Ellul, J. (1975). The New Demons.<\/em> New York: Seabury Press. Preuzeto 11. 11. 2022. iz http:\/\/www.newhumanityinstitute.org\/pdf-articles\/Jacques_Ellul-New-Demons.pdf<\/a><\/p>\n

    Ellul, J. (1990). The technological bluff.<\/em> (G. W. Bromiley, Prev.) Grand Rapids, Michigan: W.B. Eerdmans. Preuzeto 11. 11. 2022. iz https:\/\/monoskop.org\/images\/5\/50\/Ellul_Jacques_The_Technological_Bluff.pdf<\/a><\/p>\n

    Foucault, M. (1977). Discipline and punish: The birth of the prison.<\/em> (A. Sheridan, Prev.) New York: Vintage Books. Dohva\u0107eno iz https:\/\/monoskop.org\/images\/4\/43\/Foucault_Michel_Discipline_and_Punish_The_Birth_of_the_Prison_1977_1995.pdf<\/a><\/p>\n

    Green, D. (2023). Target learns the Bud Light lesson: Go woke, go broke<\/em>, 2. 6. 2023. Preuzeto 23. 7. 2023. iz Washington Examiner: https:\/\/www.washingtonexaminer.com\/opinion\/target-learns-the-bud-light-lesson-go-woke-go-broke<\/a><\/p>\n

    Griffin, A. 2016). Robot judges could soon be helping out with court cases<\/em>, 24. 10. 2016. Preuzeto 30. 9. 2020. iz The Independent: https:\/\/www.independent.co.uk\/tech\/ai-judge-robot-european-court-of-human-rights-law-verdicts-artificial-intelligence-a7377351.html<\/a><\/p>\n

    Huber, B. M., Smith, H., & Comstock, M. (2018). UN Sustainable Development Goals\u2014The Leading ESG Framework for Large Companies<\/em> 4. 10. 2018. Preuzeto 11. 2022. iz The Harvard Law School Forum on Corporate Governance: https:\/\/corpgov.law.harvard.edu\/2018\/10\/04\/un-sustainable-development-goals-the-leading-esg-framework-for-large-companies\/<\/a><\/p>\n

    Huet, N., & Paun, C. (2017). Meet the world’s most powerful doctor: Bill Gates<\/em>, 4. 5. 2017.\u00a0 Preuzeto 23. 9. 2020. iz POLITICO: https:\/\/www.politico.eu\/article\/bill-gates-who-most-powerful-doctor\/<\/a><\/p>\n

    ID2020. (22. 8 2019). Announcing ID2020 2019 Summit \u2014 Rising up to the “Good” ID Challenge<\/em>. Preuzeto 3. 10. 2020. iz ID2020: https:\/\/medium.com\/id2020\/announcing-id2020-2019-summit-rising-up-to-the-good-id-challenge-aa3a4669b139<\/a><\/p>\n

    ID2020 Alliance. (2017). Committed to improving lives through digital identity<\/em>, 11. 2017. Preuzeto 10 2020 iz ID2020 Alliance: https:\/\/www.konjunktion.info\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/ID2020Alliance-Doc-Nov2017.pdf<\/a><\/p>\n

    Javornik, A. (2016). The Mainstreaming of Augmented Reality: A Brief History<\/em>, 4. 10. 2016. Preuzeto 10 2022 iz Harvard Business Review: https:\/\/hbr.org\/2016\/10\/the-mainstreaming-of-augmented-reality-a-brief-history<\/a><\/p>\n

    Johal, W. (2017). What are robots doing in schools?,<\/em> 29. 6. 2017. Preuzeto 21. 9 2021 iz BOLD: https:\/\/bold.expert\/what-are-robots-doing-in-schools\/<\/a><\/p>\n

    Jung, B. (2023). G20 Announces Plan to Impose Digital Currencies and IDs Worldwide<\/em>, 12. 9. 2023., Preuzeto 13. 9. 2023. iz https:\/\/www.ntd.com: https:\/\/www.ntd.com\/g20-announces-plan-to-impose-digital-currencies-and-ids-worldwide_941560.html<\/a><\/p>\n

    Krychiw, J. (2023). ESG Scores: The good, the bad, & why they matter<\/em>, 13. 2. 2023. Preuzeto 4 2023 iz Conservice ESG: https:\/\/esg.conservice.com\/esg-scores-why-they-matter\/#:~:text=An%20ESG%20score%20is%20a,inclusion%20(DE%26I)%2C%20and%20human%20rights<\/a><\/p>\n

    Laird, A. (2023). Nita A. Farahany – Planting False Memories \/ Inducing Pain<\/em>, 12. 4 2023. Preuzeto 15. 4 2023 iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=235pZTcc14w<\/a><\/p>\n

    Le Bon, G. (2001). The crowd : a study of the popular mind<\/em> (2nd izd.). Mineola, New York: Dover Publications. Dohva\u0107eno iz https:\/\/ratical.org\/PandemicParallaxView\/mp3s\/The-Crowd-A-Study-of-the-Popular-Mind-by-Gustave-Le-Bon.pdf<\/a><\/p>\n

    MacLeod, A. (2021). Revealed: Documents Show Bill Gates Has Given $319 Million to Media Outlets<\/em>, 15. 11. 2021. Preuzeto 2022. iz MintPress News: https:\/\/www.mintpressnews.com\/documents-show-bill-gates-has-given-319-million-to-media-outlets\/278943\/<\/a><\/p>\n

    Madorr\u00e1n Ayerra, C. (2019). An Eco-Social Perspective on Transhumanism<\/em>., 16. 8 2019. Preuzeto 21. 3. 2023 iz Green European Journal: https:\/\/www.greeneuropeanjournal.eu\/an-eco-social-perspective-on-transhumanism\/<\/a><\/p>\n

    mattyivanovic (2022). TRANSHUMANISM #5: Klaus Schwab Predicts the Next Decade, 10\/1\/2016<\/em>. Preuzeto 2022. iz rumble.com: https:\/\/rumble.com\/vrwbb7-transhumanism-5-klaus-schwab-predicts-the-next-decade-1012016.html<\/a><\/p>\n

    McKenna, P., & Azman, T. (2023). But Really, Is Hypnosis Real? Hypnotist Paul McKenna Explains<\/em>, 15. 8. 2023. Preuzeto 21. 9 2023 iz Mindvalley Blog: https:\/\/blog.mindvalley.com\/is-hypnosis-real\/<\/a><\/p>\n

    Mensah, J., & Casadevall, S. R. (2019). Sustainable development: Meaning, history, principles, pillars, and implications for human action: Literature review. (S. Ricart Casadevall, Ur.) Cogent Social Sciences, 5<\/em>(1), 1-21. doi:10.1080\/23311886.2019.1653531, 8. 9. 2019. <\/p>\n

    Mies, G. (2010). Skeptical Shopper: Enhanced Advertising in Augmented Reality<\/em>, 21. 6. 2010. Preuzeto 18. 9. 2022. iz PCWorld: https:\/\/www.pcworld.com\/article\/507354\/skwptical_shopper_enhanced_advertising.html<\/a><\/p>\n

    Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (n.d.). UPUTA ZA IZRADU PUTOVNICE<\/em>. Preuzeto 6. 10. 2023. iz template.gov.hr: https:\/\/mvep.gov.hr\/konzularne-informacije-106796\/uputa-za-izradu-putovnice\/106850<\/a><\/p>\n

    Morgan, R. (2018). Bill Gates and Richard Branson are betting lab-grown meat might be the food of the future<\/em>, 23. 3. 2018., Preuzeto 1. 2 2022 iz CNBC: https:\/\/www.cnbc.com\/2018\/03\/23\/bill-gates-and-richard-branson-bet-on-lab-grown-meat-startup.html<\/a><\/p>\n

    Muchai, F. (2022). Watch: IMF deputy managing director’s opinion on CBDC \u2013 Cryptopolitan<\/em>, 17. 10. 2022. Preuzeto 25. 10 2022 iz www.cryptopolitan.com: https:\/\/www.cryptopolitan.com\/imf-deputy-managing-directors-opinion-cbdc\/<\/a><\/p>\n

    New York Times Events. (2017). DealBook 2017: The Economy, Consumers and Redefining the Long Term<\/em>, (9. 11. 2017. Preuzeto 2022 iz www.youtube.com: https:\/\/youtu.be\/-cCs9Kh2Q08?t=1667<\/a><\/p>\n

    Newman, J. (2009). Google’s Schmidt Roasted for Privacy Comments<\/em>, 11. 12. 2009. Preuzeto 2 2022 iz PCWorld: https:\/\/www.pcworld.com\/article\/515472\/googles_schmidt_roasted_for_privacy_comments.html<\/a><\/p>\n

    O’Keefe, E. (2021). Bill Gates is America’s Largest Farmland Owner<\/em>, 11. 1. 2021. Preuzeto 21. 9 2022 iz The Land Report: https:\/\/landreport.com\/farmer-bill<\/a><\/p>\n

    Park, Y. (2016).\u00a0 Preuzeto 12. 4 2019 iz HuffPost: https:\/\/www.huffpost.com\/entry\/the-fourth-industrial-rev_b_11325636<\/a><\/p>\n

    Petersen, M. (2022). China has created the world’s first AI prosecutor<\/em>, 5. 1. 2022. Preuzeto 10. 9 2022 iz ZME Science: https:\/\/www.zmescience.com\/science\/china-has-created-the-worlds-first-ai-prosecutor\/<\/a><\/p>\n

    Popisms (2013). Verizon Wireless Commercial for HTC Droid DNA – Pop Culture Cross-References and Connections on @POPisms<\/em>, 2. 2013. Preuzeto 6. 11 2022 iz www.popisms.com: https:\/\/www.popisms.com\/TelevisionCommercial\/68423\/Verizon-Wireless-Commercial-for-HTC-Droid-DNA-2013<\/a><\/p>\n

    Posavina bez mina (2016). Pok\u00e9monGo<\/em> 18. 7. 2016. Dohva\u0107eno iz Facebook: https:\/\/www.facebook.com\/pbmbrcko\/posts\/360086957448425\/<\/a><\/p>\n

    PRNOTW. (2008). Revolutionary BrickHouse Child Locator Sells Out in 48 Hours After National Duracell Ad Campaign Airs<\/em>, 9. 7. 2008. Preuzeto 25. 1 2020 iz Security Info Watch: https:\/\/www.securityinfowatch.com\/home\/news\/10552855\/revolutionary-brickhouse-child-locator-sells-out-in-48-hours-after-national-duracell-ad-campaign-airs<\/a><\/p>\n

    PTI (2016). World’s first robot lawyer ROSS hired by US law firm<\/em>, 16. 5. 2016. Preuzeto 25. 7 2021 iz mint: https:\/\/www.livemint.com\/Politics\/bQNLHR96A5G4Kvg81JwWFM\/Worlds-first-robot-lawyer-ROSS-hired-by-US-law-firm.html<\/a><\/p>\n

    Raisinghani, V. (2023). Bill Gates says fake meat products will eventually be ‘very good’ \u2014 here are 3 stocks to take advantage<\/em>, 24. 1. 2023. Preuzeto 21. 6 2023 iz moneywise.com: https:\/\/moneywise.com\/investing\/stocks\/bill-gates-is-betting-on-fake-meats<\/a><\/p>\n

    Schwab, K. (2016). The Fourth Industrial Revolution, by Klaus Schwab<\/em>. Preuzeto 2020 iz World Economic Forum: https:\/\/www.weforum.org\/pages\/the-fourth-industrial-revolution-by-klaus-schwab<\/a><\/p>\n

    Schwab, T. (2020). Journalism’s Gates keepers<\/em>, 21. 8. 2020. Preuzeto 2021. iz Columbia Journalism Review: https:\/\/www.cjr.org\/criticism\/gates-foundation-journalism-funding.php<\/a><\/p>\n

    Scott Cannon WLTH (2022). Pfizer CEO Albert Bourla explains Pfizer’s new tech to Davos crowd ingestible pills<\/em>, 14. 6. 2022. Preuzeto 20. 6 2022 iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=k9OeZTBUFaY<\/a><\/p>\n

    Singh, A. (2016). Powerful comcept – freedom as a service<\/em>, 20. 5. 2016. Preuzeto 18. 7. 2022. iz Twitter Publish: https:\/\/publish.twitter.com\/?query=https%3A%2F%2Ftwitter.com%2Fanujaksingh%2Fstatus%2F733725226517794817&widget=Tweet<\/a><\/p>\n

    Skinner, B. (2005). Walden Two.<\/em> Indianapolis: Hackett Publishing. Preuzeto 29. 5. 2022. iz http:\/\/www.iakovlev.org\/zip\/skinner.pdf<\/a><\/p>\n

    Slate (2013). The Swallowable Pill That Makes You Into a Human Password<\/em>, 31. 5. 2013. Preuzeto 21. 12 2020 iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=Etdk3_t7_FE<\/a><\/p>\n

    Stockcircle (n.d.). Bill Gates: 2 Beyond Meat transactions (Bill & Melinda Gates<\/em>. Preuzeto 30. 5. 2023. iz stockcircle.com: https:\/\/stockcircle.com\/portfolio\/bill-gates\/bynd\/transactions<\/a><\/p>\n

    Strategies for influence (2019). Paul McKenna – I Can Make You<\/em>, 28. 10. 2019. Preuzeto 15. 2 2023 iz Strategies for influence: https:\/\/strategiesforinfluence.com\/paul-mckenna-i-can-make-you\/<\/a><\/p>\n

    Syniverse Moderator (2023). How Augmented Reality (AR) is Transforming the Hospitality Industry<\/em>, 5. 3. 2023. Preuzeto 5. 2023. iz The Syniverse Blog: https:\/\/www.syniverse.com\/blog\/mobile-marketing\/augmented-reality-hospitality-industry\/#:~:text=The%20survey%20shows%20that%2061<\/a><\/p>\n

    Tepleton, G. (2016). How DNA data storage works – ExtremeTech<\/em>, 8. 7. 2016. Preuzeto 21. 9 2022 iz ExtremeTech: https:\/\/www.extremetech.com\/extreme\/231343-how-dna-data-storage-works-as-scientists-create-the-first-dna-ram<\/a><\/p>\n

    Temple-West, P. (2023). S&P drops ESG scores from debt ratings amid scrutiny<\/em>, 8. 8. 2023. Preuzeto 15. 8 2023 iz Financial Times: https:\/\/www.ft.com\/content\/9426937e-28d3-4846-8440-c30583524d4c<\/a><\/p>\n

    The Economic Times (2015). Indian scientists’ DNA device generates power from touch<\/em>, 16. 8. 2015.) Preuzeto 28. 6 2022 iz The Economic Times: https:\/\/economictimes.indiatimes.com\/news\/science\/indian-scientists-dna-device-generates-power-from-touch\/articleshow\/48500875.cms<\/a><\/p>\n

    The ethics centre (2017). Ethics Explainer: The Panopticon – What is the panopticon effect?<\/em> 18. 07. 2017. Preuzeto 24. 09 2022 iz THE ETHICS CENTRE: https:\/\/ethics.org.au\/ethics-explainer-panopticon-what-is-the-panopticon-effect\/<\/a><\/p>\n

    The Official Pok\u00e9mon YouTube channel (2015). Discover Pok\u00e9mon in the Real World with Pok\u00e9mon GO!, <\/em>10. 09. 2015. Preuzeto 19. 10. 2022. iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=2sj2iQyBTQs&t=3s<\/a><\/p>\n

    The Random Archivist 2023). WEF 2023 “”The Battle for Your Brain”, <\/em>24. 1 2023. Preuzeto 1 2023 iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=YJe-dUFYUGo&t=35s<\/a><\/p>\n

    Tucker, P. (2016). Military Robotics Makers See a Future for Armed Police Robots<\/em>, 11. 7. 2016. Preuzeto 22. 10 2021 iz Defense One: https:\/\/www.defenseone.com\/technology\/2016\/07\/military-robotics-makers-see-future-armed-police-robots\/129769\/<\/a><\/p>\n

    United Nations (2015). The 17 sustainable development goals<\/em>. Preuzeto 2020 iz United Nations: https:\/\/sdgs.un.org\/goals<\/a><\/p>\n

    United Nations (2016). United Nations Office for Partnerships (UNOP) on ID 2020: Harnessing the Power of Digital Legal Identities for Global Good – Press Conference | UN Web TV<\/em>, 20. 5. 2016. Preuzeto 12. 5 2021 iz media.un.org: https:\/\/media.un.org\/en\/asset\/k17\/k17peww8gf<\/a><\/p>\n

    Vertov\u0161ek, N., i Tomovi\u0107, A. (2015). Medijsko zavo\u0111enje u suvremenom dru\u0161tvu spektakla i manipulacije. In medias res : \u010dasopis filozofije medija, 4<\/em>(6), str. 955. Preuzeto 15. 11 2020 iz https:\/\/hrcak.srce.hr\/151830<\/a><\/p>\n

    vpro documentary (2019). Shoshana Zuboff on surveillance capitalism | VPRO Documentary,<\/em> 21. 12. 2019. Preuzeto 3 2020 iz www.youtube.com: https:\/\/youtu.be\/hIXhnWUmMvw?t=841<\/a><\/p>\n

    Wall Street Journal (2019). Brainco-The Brain Scanning Headband<\/em>, 1. 10. 2019. Preuzeto 2021 iz YouTube: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=JMLsHI8aV0g<\/a><\/p>\n

    Wall Street Journal (2019). How China Is Using Artificial Intelligence in Classrooms | WSJ<\/em>, 1. 10. 2019. Preuzeto 2021 iz YouTube: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=JMLsHI8aV0g<\/a><\/p>\n

    WayRay (2019). Future is closer than you think with WayRay<\/em>, 7. 1. 2020. Preuzeto 10 2022 iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=gZTPhV3nUYk<\/a><\/p>\n

    WayRay (7. 1 2020). WayRay | CES 2020: WayRay to unveil the first-ever full-color holograph.ic AR display, announce a strategic partnership with Covestro, and move beyond automotive industry applications thanks to a new collaboration with Doosan Bobcat.<\/em> Preuzeto 10 2022 iz WayRay : https:\/\/wayray.com\/press-releases\/ces2020<\/a><\/p>\n

    Wired Blogs (2017). Robot Cops to Patrol Korean Streets<\/em>, 17. 1. 2017. Preuzeto 30. 07. 2020 iz Wired: https:\/\/www.wired.com\/2006\/01\/robot-cops-to-p\/<\/a><\/p>\n

    Wolfe, C. (1999). Wolfe’s Lodge – Essays – Little Brother is Watching<\/em>. Preuzeto 15. 04. 2022 iz billstclair.com: https:\/\/billstclair.com\/lodge\/E_LittleBrother.shtml<\/a><\/p>\n

    World Econimic Forum (2016). Welcome To 2030: I Own Nothing, Have No Privacy And Life Has Never Been Better<\/em>, 11. 11. 2016. Preuzeto 1 2017 iz web.archive.org: https:\/\/web.archive.org\/web\/20161125135500\/https:\/\/www.weforum.org\/agenda\/2016\/11\/shopping-i-can-t-really-remember-what-that-is\/<\/a><\/p>\n

    World Economic Forum (2016). Brain Power | Nita A. Farahany<\/em>, 16. 2. 2016. Preuzeto 11 2022 iz www.youtube.com: https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=RkCQMYTwLoc<\/a><\/p>\n

    World Economic Forum (2017). 8 Predictions For The World In 2030<\/em>, 6. 2. 2017. Preuzeto 10. 2 2020 iz Internet Archive: https:\/\/archive.org\/details\/8-predictions-for-the-world-in-2030<\/u><\/a><\/p>\n

    World Economic Forum (2017). Davos 2017 – An Insight, An Idea with Sergey Brin<\/em>, 19. 1. 2017.). Preuzeto 15. 6 2021 iz www.youtube.com: https:\/\/youtu.be\/ffvu6Mr1SVc?t=595<\/u><\/a><\/p>\n

    World Economic Forum. (2020). The Internet of Bodies Is Here: Tackling new challenges of technology governance<\/em>, 6. 8. 2020. Preuzeto 10. 2020. iz World Economic Forum: https:\/\/www.weforum.org\/reports\/the-internet-of-bodies-is-here-tackling-new-challenges-of-technology-governance\/<\/u><\/a><\/p>\n

    Zuboff, S. (2019). The Age of Surveillance Capitalism: The Fight for a Human Future at the New Frontier of Power.<\/em> New York, New York: Public Affairs, (15. 1. 2019.\u00a0 Preuzeto 12. 12 2022.<\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    The Manipulative Power of Advertisements in shaping Consent to
    \nfuture Socioeconomic Trends<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    In a globalized world, commercials are increasingly taking on the role of sculptors of perceptions, values and attitudes, and, thanks to the technology of the 21. century, they are gaining the power over the human mind that fire or flood have. Through increasingly sophisticated techniques they have reached artistic levels in seducing audiences. Layers, complexity and technically polished audiovisual experiences, made possible by AI, AR and VR technology, opened up space for commercials to go beyond the framework of their established concept, i.e. encouraging consumerism with the aim of quick financial gain. The accelerated development of technology and thus increasingly fierce competition in the battle for the customer\u2019s mind, have consequently created hyperproduction and oversaturation of information, thereby shortening the attention span of the recipient of information. The need for a re-evaluation of the power range of commercials arises also due to the transformation of relations at the global level that go from national frameworks to supranational ones. Short duration, technically perfected audio-visual experience with simple messages and slogans, that are imprinted on the consumer\u2019s mind through constant repetition, enables commercials to become a non-invasive form of indoctrination, so these seemingly unnecessary products and services are able to expand their purpose on engineering of consent towards easier implementation of future policies.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> commercials, trend, engineering of consent, propaganda, manipulation.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasres\"<\/p>\n

    \n  13(24)#9 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    This journal is open access and this work is licensed under a     Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n
    \nDOI 10.46640\/imr.13.24.9<\/a>
    \nUDK 316.722(=411.21)\u201c07\u201c
    \nIzvorni \u010dlanak
    \nOriginal scientific paper
    \nPrimljeno: 8.2.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Moneef R. Zou\u2019bi <\/span><\/p>\n

    Science Advisor, InterAction Council (IAC); and
    \n Trustee, World Academy of Art and Science (WAAS)
    \n Amman, Jordan\n<\/p>\n

    The Arab Islamic Civilisation as a Global Force for Good:<\/p>\n

    A Reworked Science-Focused Historical Narrative<\/span><\/strong><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (215 KB), English, Str. 4095 – 4101
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n


    \nFrom the eighth century, Muslims developed not only their knowledge in the field of theology, but also astronomy, mathematics, chemistry, medicine and other sciences. It is in the nature of Islam to encourage understanding and knowledge, research and study of nature.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nThe text wants to show that the foundations of the Islamic scientific tradition existed even before the introduction of the Greek tradition, that is, that the golden age of Islamic science began with Abdel al-Malik, a century and a half before the creation of Bayt al-Hikma in Baghdad in the 9th century.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nFor almost an entire millennium, the scientists of the Islamic civilization not only studied and analyzed the Greek (and other) sciences, but also added to them many completely new concepts that were unknown to their predecessors. The Crusades and the Mongol invasion influenced the circumstances in which Islamic science developed.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n

    <\/p>\n

    The slow introduction of printing technology contributed to the slowdown of scientific development, as did the cessation of the use of the Arabic language as a scientific lingua francae.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n

    <\/p>\n

    It is important to point out that Europe in the 12th century paid great attention to Islamic works on astronomy, arithmetic, trigonometry, optics, geometry, astrology and medicine (Mushtaq 1990).<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n

    <\/p>\n

    The proposed narrative therefore tells us that the science that began with the Greeks came to the Arabs and Muslims where it was accepted, assimilated and rearranged. It was then transferred to Europe over the centuries, where it ultimately contributed significantly to the industrial revolution.
    \n<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> Islamic science, Islamic tradition, civilization, culture, Bayt al-Hikma, scientific revolution, Europe.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    The Muslims of the eighth century were not only well versed with theological Islamic ‘sciences’ which were based on the teachings of Islam but had also developed an understanding of some scientific fields of knowledge such as astronomy, mathematics, chemistry, and medicine. Otherwise, it is difficult to imagine how an assemblage of Arab tribes from the Hijaz<\/em> \u2013who essentially lived a nomadic existence at the start of the seventh century- would succeed in establishing a super-state in less than 100 years without having some knowledge capacity, to begin with. The favourable milieu for science they had is due to the nature of Islam which encouraged Muslims to explore and study nature as outlined in the teachings of the Qur’an<\/em> and the Sunnah<\/em> (Golshani 2008). Moreover, early Muslims must have quickly acquired the faculty and competence to master the art of nation-building and appreciated the knowledge or ‘science’ required to achieve such a feat. <\/p>\n

    The first century of Islam \u2013notwithstanding some major political events- represented a period of not only military conquest exposing Muslims to new cultures and civilizations, but also one of tremendous dynamism and innovation within a milieu of curiosity to learn about the world.<\/p>\n

    The foundations of Islamic scientific tradition were thus present well before Greek sources were formally appropriated into the Islamic knowledge pool and disseminated in the 9th century (Saliba 2007). Science in the Islamic world started to flourish early as a result of patronage by leaders such as the Umayyad<\/em> ruler Abd al-Malik bin Marwan<\/em> (AD 646-705) who was an enlightened leader who appreciated science and what science could do for the state. Political patronage, until today, remains a critical prerequisite for science to bloom.<\/p>\n

    The birth of Bayt al-Hikma<\/em> early in 9th century Baghdad was not an event that occurred in a vacuum. It was the culmination of at least a century and a half of the movement to Arabicize science which was started by Abdel al-Malik. The seeds of the Golden Age of Islamic science were sowed then, probably even before. The ‘Abb\u0101sids<\/em> were institutionalisers of science. They were followed historically by the Umayyads of al Andalus<\/em>, and the Fatimids in Egypt. It was al-Andalus \u2013 especially the city of Toledo \u2013 that became the main conduit through which Islamic science flowed into Europe as early as the turn of the first millennium.<\/p>\n

    The Golden Age of Islamic Science lasted for the best part of a millennium (AD 700 to 1600) in a milieu that warmly and universally embraced science. Not only did scientists from the Islamic civilisation study and analyse Greek (and other) sciences but also added many completely new concepts unknown to their predecessors (Saliba 2008) (Saliba 2011). It is true that Islamic science peaked early, probably in the 10th century, but scientific activities continued in the Islamic world to the end of the 16th century. The Crusades and Mongol invasion did not have an immediate impact on science and the scientific enterprise (Saliba 2011) in Islam, but they had a mammoth impact on the milieu within which Islamic science flourished, which became starved of wealth and energy, actively attempting to repel the invaders and rebuild its devastated infrastructure. Of the effects of the foreign invasion of the Islamic world has been the political fragmentation of the single powerful Islamic state as manifested earlier by the Umayyad and ‘Abb\u0101sid Caliphates.<\/p>\n

    Although the number of historically renowned scientists in the Islamic civilisation seems to have declined after the 14th century, upon careful re-examination we find that many eminent scientists appeared in or after the 14th century including the famous polymath, Ibn Khaldun<\/em> (AD 1332-1406). Other famous scientists in the 14th and 15th centuries include Ibn al-Shatir<\/em> (AD 1304-1375) and Baha al-Din al-‘Amili<\/em>\u00a0 (1547-1622), to name but a few.<\/p>\n

    By revising the traditional narrative for the decline of Islamic science, it becomes evident that the Golden Age of Islamic science did not cease abruptly in the 13th or the 14th century. It is evident that the decline of the Islamic civilisation \u2013including Islamic- started gradually owing to a series of external and internal factors including; the Crusades and the Mongol invasion, political fragmentation of the state and lack of patronage of science, an unappealing milieu, demographic considerations as well as strategic factors resulting in a decline of trading activities. Other factors that have contributed to the slow decline of Islamic science include; the absence of a patenting culture at a time when Europe was discovering patents in the 15th century, the slow introduction of printing and \u2013quite possibly- the gradual abandonment of the Arabic language as the lingua franca of science, as it had been for centuries.<\/p>\n

    From the beginning of the 17th century, conditions were no longer conducive within the realms of Islam (as represented by the Ottoman Empire) for the development of science although the appropriation of technology continued. Reasons for this scientific quiescence that prevailed during the Ottoman era include social and economic disruption resulting from the weakening of the central authority \u2013 not in a dissimilar fashion to what took place during the ‘Abb\u0101sid Caliphate in the 13th century \u2013 political instability, loss of territories and the diminishing revenues of the state (Ihsanoglu 2006). <\/p>\n

    An alternative watershed for the slowing down of Islamic science coincides with the unfortunate closure of the Istanbul observatory of Taq\u012b i-D\u012bn b. Mar\u016bf<\/em> in 1580; that is almost a century after the exit of Muslims from Spain in AD 1492 and the discovery of America by Columbus in the same year. Moreover, the closure of the Istanbul observatory nearly coincided with remarkable events in the West: Copernicus’ revelations in De revolutionibus orbium coelestium<\/em> in 1543, and the founding of the Accademia dei Lincei in 1603; two events that mark the start of the ascendance of science in the West. Needless to say, Copernicus’ work was based on some original research by al-Tusi<\/em> three centuries before, the contribution of Ibn al-Shatir notwithstanding. Al-Tusi laid the foundation for the Scientific Revolution in Europe of the 16th century in 13th century Maragha. <\/p>\n

    For five centuries before Copernicus, Europe was on the receiving end of a massive surge of science from the South that started in al-Andalus around the turn of the first millennium and continued for the best part of five centuries through several conduits including Andaluc\u00eda, Sicily, and Wallonia (in modern-day Belgium).<\/p>\n

    The infusion of Islamic science into Europe at the time was a repeat of what had taken place earlier during the early ‘Abb\u0101sid Caliphate, between the Greek and Islamic cultures. Just as Baghdad had diligently sought to acquire Greek science, so Europe in the 12th century devoted great care to Islamic works on astronomy, arithmetic, trigonometry, optics, geometry, astrology and medicine (Mushtaq 1990).<\/p>\n

    By describing some of the routes through which science was transmitted into Europe including the Wallonia connection, the idea that science has always been international and free flowing across civilisations and cultures was reinforced. Knowledge started to flow from the Islamic civilisation to the West where it was absorbed and then contributed to the rise of the scientific enterprise, firstly, as an intellectual linguistic movement and then as a scientific movement. The fact that universities were starting up in Europe played a significant role in appropriating Arab and Islamic science. Here, universities in Europe renaissance preceded academies as beacons of science and the scientific endeavour, unlike the Arab\/Islamic civilisation where academies were the forerunners to the madrasas. The main conclusion to be drawn from uncovering the Wallonia connection is that many of the routes that the flow of Islamic science took when it was spreading through Europe are still being discovered. <\/p>\n

    Most Western historians (with a few exceptions such as Lindberg) tend to ignore the fact that the re-discovery of Greek learning started in the 12th century, or even earlier, through Spain and the other conduits of knowledge from Islamic sources (Lindberg 1978). Further evidence to confirm the early transmission of Islamic science into Europe stems from the fact that medieval European universities were established in the 12th century primarily to assimilate the knowledge coming from Islamic sources (Nakosteen 1964). The development of medieval universities allowed them to aid materially in the translation and propagation of these texts and started a new infrastructure needed for scientific communities.<\/p>\n

    Unlike the rise of science in the Islamic civilization, which was rapid and well patronized by leaders, science in the European civilization was slowly assimilated and built up over centuries without much political patronage. Only in the 17th century can evidence of strong patronage by the kings of Europe of science and scientific endeavour be found. That is almost six centuries after the first contacts between the Europe of the Middle Ages and the Islamic civilization. <\/p>\n

    Rereading the story of the rise of Islamic Science may help in a better understanding of; the harmonious relationship that exists between Islam and science, the capacity of early Muslims to learn from others and adapt to the political realities that they became a part of and the open-mindedness they demonstrated in interacting with other cultures and civilisations. <\/p>\n

    The article firstly reiterates that world civilisations have been\/are interdependent. The scientific enterprise is a trans-civilisational phenomenon and science has historically flowed from one civilisation (normally the more advanced) to another. So have forms of science institutionalisation such as academies and academy-type institutions. The proposed narrative thus tells us that science has flowed from the Greeks to the Arabs and Muslims where it was embraced, assimilated and revamped. It was then transmitted into Europe over centuries, contributing in no small part eventually to the Industrial Revolution. <\/p>\n

    As the quintessential ‘Force for Good’, it was the Islamic civilization that led Europe out of dark ages into the era of Enlightenment and gave rise to its Renaissance. <\/p>\n

     <\/p>\n

    References:<\/strong><\/p>\n

    Golshani, M. 2008. The Rise and Decline of Science in the Muslim World<\/em>. In: 16th Conference of the Islamic World Academy of Sciences on Science, Technology and Innovation for Sustainable Development in the Islamic World: The Policies and Politics Rapprochement, Kazan, Tatarstan, Russian Federation, 25 \u2013 28 August 2008.<\/p>\n

    Ihsanoglu, E. 2006. An Overview of Ottoman Scientific Activities<\/em> [Online] Available at: http:\/\/www.transanatolie.com\/nederlands\/turkije\/Turks\/Ottomans\/An_Overview_of_Ottoman_Scientific_activities2.pdf <\/a>\u00a0[Accessed 23 August 2010].<\/p>\n

    Lindberg, David C. (editor). 1978. Science in the Middle Ages<\/em>. Chicago, US: Chicago University Press. <\/p>\n

    Mushtaq, Qaiser. 1990. “Influence and Transfer of Islamic Science to Medieval Europe. Islamic Thought and Scientific Creativity”, Vol. 1(2).<\/em> Islamabad, Pakistan: COMSTECH, pp.5-16.<\/p>\n

    Nakosteen, Mehdi 1964. History of Islamic Origins of Western Education<\/em>. University of Colorado Press.<\/p>\n

    Saliba, George. 2007. Islamic Science and the Making of the European Renaissance<\/em>. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press. <\/p>\n

    ____________. 2008. History of Islamic Science: An Alternative Reading<\/em>. In: 16th Conference of the Islamic World Academy of Sciences on Science, Technology and Innovation for Sustainable Development in the Islamic World: The Policies and Politics Rapprochement, Kazan, Tatarstan, Russian Federation, 25 \u2013 28 August 2008.<\/p>\n

    ____________. 2011. Unravelling the Mystery of the Decline of Islamic Science: Key Projections on Today’s World<\/em>. In: 18th Conference of the Islamic World Academy of Sciences on The Islamic World and the West: Rebuilding Bridges through Science and Technology, Doha, Qatar, 22-24 October 2011.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Arapsko-islamska civilizacija kao globalna \u2018sila za dobro\u2019:
    \nPreina\u010deni, na znanost usmjereni povijesni narativi<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n


    \nOd osmog stolje\u0107a muslimani su razvijali ne samo svoja znanja u podru\u010dju teologije, nego i astronomije, matematike, kemije, medicine i drugih znanosti. U prirodi je islama poticanje razumijevanja i znanja, istra\u017eivanja i prou\u010davanja prirode.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nTekst \u017eeli pokazati da su temelji islamske znanstvene tradicije postojali i prije upoznavanja gr\u010dke tradicije, odnosno, da je zlatno doba islamske znanosti zapo\u010delo s Abdel al-Malikom, stolje\u0107e i pol prije nastanka Bayt al-Hikme u Bagdadu, u 9. stolje\u0107u. <\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n


    \nSkoro \u010ditavo jedno tisu\u0107lje\u0107e znanstvenici islamske civilizacije ne samo da su prou\u010davali i analizirali gr\u010dke (i druge) znanosti, ve\u0107 su istima dodali i mnoge, potpuno nove koncepte koji su njihovim prethodnicima bili nepoznati. Kri\u017earski ratovi i mongolska invazija utjecali su na okolnosti u kojima se islamska znanost razvijala. <\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n

    <\/p>\n

    Sporo uvo\u0111enje tiskarske tehnologije doprinijelo je usporavanju znanstvenog razvoja jednako kao i prestanak kori\u0161tenja arapskog jezika kao znanstvene lingua francae.<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n

    <\/p>\n

    Bitno je istaknuti da je Europa u 12. stolje\u0107u veliku pa\u017enju posvetila islamskim djelima o astronomiji, aritmetici, trigonometriji, optici, geometriji, astrologiji i medicini (Mushtaq, 1990).<\/em><\/p>\n

          <\/span><\/p>\n

    <\/p>\n

    Predlo\u017eeni narativ nam, stoga, govori da je ona znanost koja je zapo\u010deta s Grcima do\u0161la do Arapa i muslimana gdje je prihva\u0107ena, asimilirana i preure\u0111ena. Zatim je stolje\u0107ima preno\u0161ena u Europu, gdje je, u kona\u010dnici, zna\u010dajno doprinijela industrijskoj revoluciji.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> islamska znanost, islamska tradicija, civilizacija, kultura, Bayt al-Hikma, znanstvena revolucija, Europa.<\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    \n\n\n\n
    \"inmediasres\"<\/p>\n

    \n  13(24)#10 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

    		\n

    \n\"Creative<\/a>
    \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom     Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

    		\n


    \nDOI 10.46640\/imr.13.24.10<\/a>
    \nUDK 2-227-2:28-234
    \nIzvorni \u010dlanak
    \nOriginal scientific paper
    \nPrimljeno: 14.12.2023.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    Enes Kari\u0107<\/span><\/p>\n

    Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
    \n Bosna i Hercegovina
    \n dreneskaric@hotmail.com\n<\/p>\n

    Hermeneutika i egzegeza Kur\u2019\u0101na Filipa \u0106orluki\u0107a<\/span><\/strong><\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n


    \nPuni tekst: pdf (426 KB), Hrvatski, Str. 4103 – 4128
    \n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

    \n\u201eOvaj Kuran nije namijenjen samo muslimanima nego svim ljudima<\/p>\n

    dobre volje, bez obzira na vjersku pripadnost, svima onima <\/p>\n

    koji se iz bilo kojih razloga \u017eele upoznati s temeljima islama. <\/p>\n

    S obzirom na znatno lak\u0161e \u010ditanje u ovakvom prikazu, knjiga je <\/p>\n

    posebno namijenjena onima koji se \u017eele aktivnije uklju\u010diti<\/p>\n

    u me\u0111ureligijski dijalog.<\/p>\n

    Njima je zapravo nezaobilazna.\u201c<\/p>\n

    Filip \u0106orluki\u0107, Predgovor, Kuran, 7.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \u201eDobronamjerno i otvorena srca u\u010dinio sam koliko sam mogao
    \n i onako kako sam znao. Nadam se da ovaj veliki posao nije
    \n bio uzaludan i da je suvremeni \u010ditatelj dobio \u010ditak, logi\u010dan,
    \n ispravan i zanimljiv prikaz cjelovite kuranske misli. Osim
    \nreligijsko, Kuran je i kapitalno djelo svjetske kulture.\u201c<\/p>\n

    Filip \u0106orluki\u0107, Islam kao religija,<\/p>\n

    kultura i civilizacija, Kuran, 432.\n<\/p>\n

     <\/p>\n

    Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    U ovom eseju nazna\u010davaju se glavni planovi koje treba prou\u010davati kad su posrijedi djela Filipa \u0106orluki\u0107a u kojima on istra\u017euje Kur\u2019\u0101n, bilo da to realizira kroz prevo\u0111enje islamske svete knjige unutar njezine hrvatske jezi\u010dke prilagodbe, bilo kroz kompariranja Kur\u0101na sa Biblijom, islama sa kr\u0161\u0107anstvom ili pak kroz svoja osobna i njemu svojstvena prou\u010davanja. Ovaj se esej posebno osvr\u0107e na \u0106orluki\u0107eve znanstvene oglede u kojima on pomiruje \u2018istinsku\u2019 znanost i \u2018pravu\u2019 religiju, tekstove Biblije i Kur\u2019\u0101na, u\u010denja judaizma, kr\u0161\u0107anstva i islama, postavke scijentizma i teizma. <\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> religija, znanost, islam, predanost Bogu, Biblija, Kur\u2019\u0101n, \u010dovjek, DNK, evolucija.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

    1. Dijalo\u0161ki prinosi Filipa \u0106orluki\u0107a u vremenima nakon Drugog vatikanskog koncila (uvod)<\/strong><\/p>\n

    Od ranih sedamdesetih godina dvadesetog stolje\u0107a do kraja drugog desetlje\u0107a dvadeset i prvog stolje\u0107a, ime Filipa \u0106orluki\u0107a (ro\u0111en 1928. u selu Vrhovi kod Dervente) postalo je poznato dvjema razli\u010ditim znanstvenim javnostima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji (ili u na\u0161im domovinskim zemljama biv\u0161e socijalisti\u010dke Jugoslavije). Prvu javnost bismo mogli imenovati prirodnoznanstvenom, radi se o specijalistima u onda\u0161njoj socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji (napose od 1965. do 1992.) koji su se bavili fizikom, hemijom i biologijom, kao i znanostima koje su dobile prefiks ‘para’, na primjer,’parapsihologija’. U ovom je periodu Filip \u0106orluki\u0107 napisao veliki broj radova, imao je i stekao svoje \u010ditateljstvo, svoje znanstvene saradnike, sagovornike i reputaciju sui generis.<\/em> U tom je periodu, dakako i kasnije, itekako priznat stru\u010dnjak na podru\u010djima proizvodnje papira, zatim u naftnoj industriji i srodnim oblastima. U skladu sa poslovnim raspolo\u017eenjem tada\u0161njeg vremena, radio je i u mnogim nesvrstanim zemljama, proputovao je velikim dijelovima svijeta. Osim po svojoj znanstvenoj znati\u017eelji i budnosti spram tada kurentnih znanstvenih teorija, recimo otkri\u0107a vezanih za istra\u017eivanja na poljima DNK i srodnih oblasti, poznat je, i rekli bismo znamenit i kao osoba sa vrlo istaknutim’’pustolovnim znanstvenim duhom’. \u0106orluki\u0107 se itekako kompetentno bavio grani\u010dnim poljima ljudske spoznaje ili podru\u010djima znanosti, propitivao je mo\u0107 i nemo\u0107 znanstvene spoznaje, k tome je temeljito bio upu\u0107en u pitanja koja filozofija postavlja znanostima, ali i znanosti samoj filozofiji. <\/p>\n

    Ovdje treba imati u vidu i \u010dinjenicu da itekako dobro poznaje tada\u0161nju evropsku i, napose, njema\u010dku filozofsku antropologiju i njezina razmatranja o \u010dovjeku i razlaganja mnogih pitanja ‘polo\u017eaja \u010dovjeka u kosmosu’, kako bi to kazao Max Scheler (1874-1928).<\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kada danas \u010ditamo \u0106orluki\u0107eve rasprave o \u010dovjeku u Bibliji, Kur’\u0101nu, u islamu, judaizmu i kr\u0161\u0107anstvu te, napose, u znanostima, mi se osvjedo\u010davamo u njegova velika znanja koja je plodotvorno razmjenjivao sa djelima i teorijama Arnolda Gehlena (1904-1976), Eugena Finka (1905-1975), Ericha Rothackera (1881-1965), Helmutha Plessnera (1892-1985) i drugih. Filip \u0106orluki\u0107 na svoj na\u010din recipira pitanja evropske filozofije iz posljednjih desetlje\u0107a dvadesetog stolje\u0107a, kao i iz prva dva desetlje\u0107a dvadeset i prvog stolje\u0107a, ‘mo\u0107i’ i ‘nemo\u0107i’ znanstvene spoznaje svijeta. Tim njegovim intelektualnim pregnu\u0107ima potrebno je posvetiti posebnu pa\u017enju i posve zaseban rad.<\/p>\n

    Drugu znanstvenu javnost koja je znala za Filipa \u0106orluki\u0107a i \u010ditala njegova djela ozna\u010dili bismo kao teolo\u0161ku, islamolo\u0161ku, religiolo\u0161ku, orijentalisti\u010dku, dijalo\u0161ku (poglavito se dijalog koji je promovirao ticao vjerskih razgovora me\u0111u abrahamskim religijama: judaizmom, kr\u0161\u0107anstvom i islamom). Svojim teorijama, studijama, esejima i knjigama, bio je poznat u ovim podru\u010djima, prije svega onim znanstvenicima, ‘duhovnjacima’ i teolozima koji su bili bliski ne samo njegovim nau\u010dnim i teolo\u0161kim pogledima, ve\u0107 su ih sa njim uveliko i rado dijelili. Iako nije bio teolog, u vezi sa njegovim bavljenjima Biblijom i Kur’\u0101nom te eo ipso<\/em> judaizmom, kr\u0161\u0107anstvom i islamom, treba kazati da je Drugi vatikanski koncil (1962-1965) itekako utjecao na njegova istan\u010dana profiliranja dijalo\u0161kih tema, kao i na produbljivanje otvorenosti i spremnosti da prou\u010dava i one vjerske tradicije kojima svojim porijeklom i naukovnim stasanjem nije pripadao. U svome hrvatskom prijevodu Kur’\u0101na iz 2001. godine, napisao je sljede\u0107u posvetu \u010ditateljima:<\/p>\n

    „Ovu knjigu posve\u0107ujem nadanjima da \u0107emo u tre\u0107e tisu\u0107lje\u0107e u\u0107i s iskrenijim nastojanjima na ostvarenju ideja me\u0111ureligijskog dijaloga i op\u0107eg ekumenizma. Na ostvarenje takvih spasonosnih okupljanja pozvani smo u Kuranu jo\u0161 u 7. stolje\u0107u: ‘O sljedbenici Knjige (Biblije, ranijih objava)! Do\u0111ite da se okupimo oko jedne rije\u010di, koja je zajedni\u010dka nama i vama…’ (3,64). \u010cetrnaest stolje\u0107a kasnije na isto smo okupljanje pozvani odgovaraju\u0107im, razra\u0111enim odlukama Drugoga vatikanskog sabora.“<\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    I u pogledu svojih dijalo\u0161kih bavljenja Kur’\u0101nom, Filip \u0106orluki\u0107 je iznimno va\u017ena i osobena pojava unutar na\u0161ih \u010detverojezi\u010dkih bosanskih, hrvatskih, srpskih i crnogorskih razme\u0111a i susretanja. Svojim prijevodom Kur’\u0101na na hrvatski stao je rame uz rame sa Mi\u0107om Ljubibrati\u0107em (1839-1889),<\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kao i sa drugim prevoditeljima Kur’\u0101na na zapadnom Balkanu. Za razliku od Mi\u0107e Ljubibrati\u0107a, koji se posljednjeg desetlje\u0107a Osmanskog carstva u Bosni i Hercegovini (1868-1878), te u prvom desetlje\u0107u u Bosni i Hercegovini pod Austro-Ugarskim carstvom (1878-1889) bavio politikom i koji je, sljedstveno tome, svome prijevodu Kur’\u0101na na srpski namijenio jednu nacionalnu misiju, Filip \u0106orluki\u0107 je pri\u0161ao Kur’\u0101nu kao svetom \u0161tivu koje potvr\u0111uje njegova znanstvena opredjeljenja, o \u010demu ka\u017ee:<\/p>\n

    „Kuran sigurno vi\u0161e od ostalih objava nagla\u0161ava potrebu uo\u010davanja veli\u010danstvenosti svijeta \u0161to nas okru\u017euje. Re\u010deno dana\u0161njim jezikom, on nas zapravo upu\u0107uje na znanstvena istra\u017eivanja. U Kuranu nema \u010dudotvorstva, jer \u010dudesnost je oko nas. ‘Putujte po svijetu…’, promatrajte Sunce i Mjesec…’, i jo\u0161 puno toga sli\u010dnog \u2013 stalne su kuranske poruke.“<\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    2. Filip \u0106orluki\u0107 \u2013 \u017eivot, \u0161kolovanje, poslovna karijera, bavljenje prirodnim naukama, usmjerenje prema prou\u010davanjima Biblije i Kur<\/strong>\u02bc<\/strong>\u0101na<\/strong><\/p>\n

    U svrhu efikasne \u010ditljivosti i prohodnosti ovoga na\u0161eg eseja, o \u017eivotu Filipa \u0106orluki\u0107a treba navesti ono najbitnije, to \u0161to je on sam o sebi dao.<\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u rodnom mjestu Vrhovi, gimnaziju u Derventi. \u0160kolovanje ga odvodi na Prirodoslovno-matemati\u010dki fakultet Univerziteta u Beogradu, gdje je diplomirao fiziku. U vrijeme svojih gimnazijskih u\u010denja kao i fakultetskih studija, \u0106orluki\u0107 je, osim za fiziku, pokazao i veliko zanimanje i za druge prirodne znanosti, hemiju i biologiju prije svega. U \u0161ezdesetim i sedamdesetim godinama dvadesetog stolje\u0107a radio je u razli\u010ditim firmama, poduze\u0107ima i privrednim kombinatima koji su se bavili vojnom industrijom, industrijom papira, proizvodnjom i preradom nafte i tome sli\u010dnim privrednim granama. Podaci o Filipu \u0106orluki\u0107u spominju da je „radio kao nadzorni organ na gradili\u0161tima u nesvrstanim zemljama.“<\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Isti izvor daje podatak da je 1976. godine upisan na popis znanstvenih istra\u017eiva\u010da u Republici Hrvatskoj, a tokom jednog du\u017eeg perioda, napisao je, izme\u0111u ostalih, i sljede\u0107e knjige:<\/p>\n

    Mjerenje temperature u industriji,<\/em> 1966; Mjerenje protoka fluida,<\/em> 1975; Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 1983., drugo izdanje 1990;<\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Tehnologija papira,<\/em> 1987; Isus, Mesija: istina, put i \u017eivot: objedinjeni tematsko sinopti\u010dki prikaz kanonskih knjiga Evan\u0111elja,<\/em> 1. izdanje 1996., priredio Filip \u0106orluki\u0107; Kuran: s vremensko-tematski raspore\u0111enim poglavljima,<\/em> 2001., priredio i komentirao Filip \u0106orluki\u0107; Stipine pri\u010de i pjesme: biseri koji su u nevoljama izrastali,<\/em> 2007; Uzroci i rasap Jugoslavije,<\/em> 2010;<\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Moje sje\u0107anje na minulo stolje\u0107e,<\/em> 2015; Objedinjeno evan\u0111elje: \u010detiri knjige kanonskih evan\u0111elja Novog zavjeta u jednoj, tematski objedinjenoj knjizi grafi\u010dki sinopti\u010dkog prikaza,<\/em> 2016; Quo vadis homo: katastrofa ili savr\u0161enstvo?,<\/em> 2016.<\/p>\n

    O politi\u010dkim pogledima Filipa \u0106orluki\u0107a mo\u017ee se barem ne\u0161to pro\u010ditati u intervjuu koji je dao Nacionalu<\/em> (19. 6. 2016.).<\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Po svemu \u0161to smo mi mogli doznati ili pro\u010ditati, radi se o jednom humanisti\u010dkom intelektualcu, \u010dovjeku koji gaji antiratna raspolo\u017eenja, koji voli \u010dovje\u010danstvo i prirodu, koji se odu\u0161evljava florom i faunom, koji na svoj na\u010din vjeruje u Boga ‘stvoritelja i uzdr\u017eitelja svih nas’ i koji se, stoga, divi Univerzumu u njegovim multibeskrajima. O svim tim temama on ne govori u intervjuu za Nacional <\/em>(19. 6. 2016.), ve\u0107 u svojim knjigama koje \u0107emo konsultirati u ovom na\u0161em eseju. Ali u intervjuu datom Nacionalu, <\/em>\u0106orluki\u0107 svra\u0107a pozornost na svoje poglede na dana\u0161nju geopolitiku, osvr\u0107e se na Drugi svjetski rat, isti\u010de svoj neskriveni bosanski patriotizam, izvrgava kritici Dejtonski sporazum. U razgovoru za Nacional,<\/em> Filip \u0106orluki\u0107 spominje da je papa Ivan XXIII jedan „moderni papa“, hvali pregnu\u0107a Ivana XXIII, „koji je potaknuo dijalog i solidarnost bez obzira na vjeru, \u0161to je bilo revolucionarno.“<\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iz ovih rije\u010di vidi se da je dijalo\u0161ka atmosfera Drugog vatikanskog koncila pozitivno utjecala na jednog svjetovnog intelektualca kakav je bio, otvorenog prema vjeri u Boga i prema dijalogu me\u0111u razli\u010ditim vjerama, vjerskim knjigama i svjetonazorima.<\/p>\n

    Samo se po sebi razumije da autor ove studije o Filipu \u0106orluki\u0107u nema kompetencije da valjano razumijeva ona njegova djela koja se ti\u010du proizvodnje papira, izu\u010davanja fluida, prerade nafte, na\u010dinima mjerenja ‘temperaturnog tlaka’ u industrijskim postrojenjima i tako dalje, stoga, napominjemo da pristupamo njegovom djelu na jedan ‘redukcionisti\u010dki na\u010din’, naime, prikazujemo samo ona djela koja razumijemo. Upravo, stoga, u svrhu pisanja ovih na\u0161ih stranica je djelo „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“<\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u010dije je pro\u0161ireno izdanje izi\u0161lo pod naslovom „Quo Vadis Homo: Katastrofa ili savr\u0161enstvo?“,<\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> za nas najva\u017enije, dakako, nakon njegova prijevoda Kur’\u0101na (Kurana<\/em>) na hrvatski,<\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> na koji se ovdje \u010desto referiramo. Ova dva djela va\u017ena su poglavito, stoga, jer iz njih se na posve jasan na\u010din mogu rekonstruirati \u0106orluki\u0107evi pogledi na \u010dovjeka i \u010dovje\u010danstvo, na svijet i povijest, na religije, vjere i vjernike, sveta pisma, ‘bogoduhe’ spise i njihova tuma\u010denja.\u00a0 <\/p>\n

    \u017dao nam je \u0161to izvan vidokruga ove na\u0161e studije ostaju i ona djela koja je napisao o Evan\u0111eljima, a na neka od njih reagirao je i Glas Koncila<\/em>.<\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Iako bismo o „evan\u0111eoskim“ pogledima Filipa \u0106orluki\u0107a imali i znali \u0161ta re\u0107i, bolje je i mnogo uputnije, ovom prigodom u ove rasprave, kako \u0106orluki\u0107eve tako i Glasa Koncila<\/em>, ne ulaziti. Dakako, uvjereni smo da \u0107e se ovaj ‘me\u0111ukatoli\u010dki’ dijalog privesti kraju na najbolji mogu\u0107i na\u010din, ako se to ve\u0107 nije i dogodilo.<\/p>\n

    Knjiga „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“, iako pisana znanstveno egzaktno, u svome prvom izdanju 1983. godine morala je biti tretirana kao djelo ‘znanstvene fantastike’. Du\u0161an \u010cali\u0107 (1918-1993), u sedamdesetim i osamdesetim godinama dvadesetog stolje\u0107a visokopozicionirani partijski \u010dinovnik u Hrvatskoj, svojim predgovorom ‘ideolo\u0161ki’ je pomogao da se ova knjiga pojavi. \u010cali\u0107 o njoj ka\u017ee:<\/p>\n

    „Originalost [ovog] djela Filipa \u0106orluki\u0107a sastoji se u tome \u0161to \u0106orluki\u0107 svoja obja\u0161njenja izvodi iz tuma\u010denja osnovnih principa poimanja Bitka op\u0107enito, analiziraju\u0107i najstarije religijske zapise i uspore\u0111uju\u0107i ih s principom rada slo\u017eenih kompjutorskih sistema. Pri tome je po\u0161ao od niza pretpostavki, koje su mu poslu\u017eile kao polazi\u0161ta u daljnjim analizama.“<\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Iako je knjigu vrednovao sa ‘marksisti\u010dkog motri\u0161ta’, \u010cali\u0107 ju je preporu\u010dio jer je \u0161tivo nudilo nesvakida\u0161nju inspiraciju. Kako god, ovo ideolo\u0161ko dovijanje pomoglo je da se knjiga pojavi i da stekne svoju reputaciju i publiku. <\/p>\n

     <\/p>\n

    3. Znanost, Biblija i Kur’\u0101n u obzorjima Filipa \u0106orluki\u0107a<\/strong><\/p>\n

    Sada nam predstoji zada\u0107a preliminarnog oslovljavanja sr\u017enih polazi\u0161ta Filipa \u0106orluki\u0107a u vezi sa znano\u0161\u0107u, Biblijom i Kur’\u0101nom.<\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Njegova knjiga „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“ ovdje je itekako va\u017ena, njegovi humanisti\u010dki nazori ovdje se jasno pomaljaju. To se vidi i u \u010dinjenici da on ovu knjigu posve\u0107uje „ideji Ujedinjenih naroda.“<\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Prakti\u010dki, „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“ u biti je dovo\u0111enje u vezu Staroga Zavjeta, Novoga Zavjeta i Kur’\u0101na u dijalog sa humanisti\u010dkim pozvanjima i ciljevima, ali i sa tada\u0161njim trendovima znanosti koje je ovaj humanista izu\u010davao, uva\u017eavao i po\u0161tovao. \u0106orluki\u0107 ne samo da smatra, ve\u0107 to na mnogim stranicama i anga\u017eirano pokazuje, da Kur’\u0101n nije opre\u010dan Starom Zavjetu, da nije opre\u010dan ni Novom Zavjetu. Dakako, da bi se izbjegla opre\u010dnost izme\u0111u tih triju svetih knjiga, potrebno im je prilaziti sa jednog holisti\u010dkog motri\u0161ta i promicati holisti\u010dka \u010ditanja i raskrivanja njihovih velikih temata i narativa. Tako u svome dokazivanju da u Bitku ima jedna povezana ‘svemirska biolo\u0161ka zajednica’\u02bc<\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tvrdi da \u0107e se pozivati na Mojsijevu Genezu, kao i na Kur’\u0101n:<\/p>\n

    „Odabrat \u0107emo samo najkompletnji tekst, tekst o stvaranju svijeta jedne religije koja je nastala u historijsko vrijeme. To je Mojsijeva Geneza,<\/em> pisana prvi put prije nekih tri i pol tisu\u0107e godina. Ne samo Geneza<\/em> nego i svih pet Mojsijevih knjiga bit \u0107e nam osnovni okvir pri analiziranju. Ostale poznate tekstove uklapat \u0107emo po potrebi dopuna i razja\u0161njenja biblijskih tekstova. Kao izvanredno korisna dopuna poslu\u017eit \u0107e nam vrlo \u010desto i mnogo mla\u0111i Kuran,<\/em> Kuran<\/em> je nastao prije 1400 godina i on je za razliku od ostalih vjerskih tekstova do\u010dekao na\u0161e dane potpuno neizmijenjen. Da ne bi bilo zabune i primjedaba da je ova analiza nekakva mje\u0161avina, napominjem da Kuran<\/em> priznaje Bibliju, te da hebrejske i kr\u0161\u0107anske tekstove Biblije i Kuran,<\/em> mo\u017eemo smatrati jedinstvenim tekstom.“<\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Tako\u0111er, svoje polazi\u0161te dokazivanja jedne velike, jedinstvene i cjelovite teme Biblije i Kur’\u0101na (Bog \u2013 Svijet \u2013 \u010covjek \u2013 Bivstvovanje), a koja je \u010dovje\u010danstvu pristigla iz dubina nebeskih plavetnila, Filip \u0106orluki\u0107 ne raskriva u teologiji, ve\u0107 to polazi\u0161te on raskriva u znanosti ili znanostima u koje ima povjerenje. „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“ polazi od nekoliko va\u017enih autorovih premisa ugra\u0111enih u nekoliko pojednostavljenja, on ih nudi kao jedan dobar pedagog i u\u010ditelj koji \u017eeli da njegovi u\u010denici ili studenti imaju povjerenje u to \u0161to im izla\u017ee. Da bi pokazao da se Jedan Svemirski Um doista obra\u0107a \u010dovje\u010danstvu i komunicira sa njim, kao i to da su Biblija i Kur’\u0101n, me\u0111u drugim ‘bogoduhim’ \u0161tivima rezultat tog obra\u0107anja Svemirskog Uma \u010dovje\u010danstvu, Filip \u0106orluki\u0107 pose\u017ee za kompjuterima ili ra\u010dunarima te programima koji su u njih unaprijed dati, instalirani, umetnuti, pohranjeni. Ali naravno, kompjutere je napravio ljudski mozak:<\/p>\n

    „Danas se svi sla\u017eu da je ljudski mozak vrhunac razvoja u Sun\u010devom sistemu, dok za one koji vjeruju da u svemiru nema drugih razumnih bi\u0107a, taj je mozak vrhunac za cijeli svemir. No kako je izgra\u0111en ljudski mozak, kako nastaje i kako se razvija? Ljudski mozak, kao i svi organi ljudskog tijela, izgra\u0111uju se po projektima i uputama sadr\u017eanim u molekulima DNK! Tek oplo\u0111ena stanica ima u sebi sve ‘zapisano’. Da li je onda vrhunac razvoja ljudski mozak kao takav, ili je to na\u0161a biolo\u0161ka programska traka koja upravlja izgradnjom mozga?“<\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    \u0106orluki\u0107 na prijem\u010div na\u010din obja\u0161njava modalitete kako shvatiti funkcioniranje DNK, odnosno \u2039biolo\u0161ke programske trake\u203a, ukazuje da se u tehnolo\u0161kim primjenama dana\u0161njeg doba mo\u017ee posve jasno pokazati \u0161ta to jeste program pohranjen u kompjutere (na sli\u010dan na\u010din kao i DNK u \u017eiva bi\u0107a) te kako se taj program i taj DNK \u2039izvanjski\u203a o\u010dituju i realiziraju. <\/p>\n

    „Tehnolo\u0161ko-ekonomsku optimalizaciju proizvodnje danas u mnogim pogonima obavljaju kompjutori. \u010covjek izra\u0111uje programe, propisuje uvjete i odre\u0111uje \u0161ta je bitno za optimalan rad.“<\/p>\n

    „Danas postoje potpuno automatizirane tvornice. Proizvodnjom upravljaju kompjutori, dok operatori ure\u0111aja u klasi\u010dnom smislu te rije\u010di i ne postoje.“<\/p>\n

    „U jednoj \u0161e\u0107erani, tvornici papira i celuloze, ili rafineriji nafte, postoji niz potpuno odvojenih pogona. Svaki od tih pogona mo\u017eemo smatrati tehnolo\u0161ki zaokru\u017eenom cjelinom.“<\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    \u0106orluki\u0107 podsje\u0107a da iza mno\u0161tva ovih odvojenih pogona u nekom sektoru proizvodnje ima jedan „centralni ra\u010dunar“:<\/p>\n

    „Centralni ra\u010dunar prima od pogonskih ra\u010dunara informacije o radu pojedinih pogona i na temelju tih informacija uskla\u0111uje rad pogona. Centralna jedinica ‘ne vodi brigu’ o svim detaljima rada pojedinih pogona, nego samo prati i obra\u0111uje one informacije koje su bitne za optimalan rad cijele tvornice. Radom pojedinih pogona \u2013 do odre\u0111enog nivoa autonomije \u2013 upravljaju pogonski procesni ra\u010dunari, dok pojedine parametre (tlak, temperaturu, itd.) samostalno odr\u017eavaju odgovaraju\u0107i automatski regulatori, ali opet na osnovi zadanih vrijednosti koje dobivaju od svoga pogonskog ra\u010dunara.“<\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ne iznevjeravamo teorijske nakane Filipa \u0106orluki\u0107a ako ustvrdimo da on pose\u017ee za metaforama (na primjer, ‘centralni ra\u010dunar’) da bi svoje \u010ditatelje na jedan heuristi\u010dki na\u010din uveo u razmi\u0161ljanja o Bogu i svijetu ili o Bogu i Univerzumu, Bogu i stvaranju. \u0106orluki\u0107 ima svoj osoben pojmovni instrumentarij, on se dr\u017ei svoje struke in\u017einjera i zgotovljava izobilne ‘doline metafora’ da bi objasnio ‘su\u0161tinu stvari’. Ne treba mu zamjeriti kad pribjegava vrlo uo\u010dljivim pojednostavljenima kao \u0161to je ovo:<\/p>\n

    „Rad procesnog ra\u010dunara mo\u017eemo opet usporediti i s radom programatora automatskog stroja za pranje rublja. Obje naprave obavljaju svoje zadatke po unaprijed programiranom redoslijedu.“<\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Filip \u0106orluki\u0107 nas, polahko ali sigurno, od ma\u0161ina i kompjutera vodi do Boga Stvoritelja i Njegova izobilnog stvaranja milijardi svjetova i Svojih stvorenja po ‘unaprijed zadatom’ programu:<\/p>\n

    „Nastanak, rast i razvoj \u017eivih bi\u0107a na Zemlji odvija se prema vrlo slo\u017eenom i razra\u0111enom programu. Povremeno nastaju promjene, pojavljuju se nove osobine koje kasnije ostaju, pa govorimo o razvitku od najjednostavnijih, prema sve slo\u017eenijim oblicima. Taj se ‘program’ odvija ve\u0107 milijunima godina.“<\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Za Filipa \u0106orluki\u0107a nema nikakve sumnje da sredi\u0161nje mjesto u svim \u017eivim organizmima zauzima molekula DNK. Ta ‘famozna molekula’ DNK je tu u \u017eivim bi\u0107ima mimo njihove volje.<\/p>\n

    „Programska naprava, naprava \u0161to odgovara onom programatoru stroja za pranje rublja, jest ona famozna molekula DNK u koju je do najsitnijih detalja uprogramirano \u2013 ali s nizom alternativnih mogu\u0107nosti \u2013 \u0161to i kako treba biti. To zna\u010di da u \u017eivoj stanici svakog organizma postoji niz kompletnih programa razvoja. U suvremenoj kompjutorskoj tehnici sama oprema (misli se na sve tehni\u010dke naprave) naziva se prema engleskom ‘hardware’. Raspored i sistem ‘pritisnute dugmadi’ predstavlja, zapravo, sadr\u017eaj teksta Programa, ili biotehni\u010dku uputu. Te projekte, upute i programe danas obi\u010dno zovemo ‘software’. Prema tome svaka \u017eiva stanica posjeduje ‘software’ i ‘hardware’ (program i opremu).“<\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Dakako, prema mi\u0161ljenju Filipa \u0106orluki\u0107a, svepro\u017eimaju\u0107i sektor DNK nije samo ne\u0161to \u0161to je dodijeljeno planeti Zemlji i milionima njezinih \u017eivih bi\u0107a. On smatra da DNK ima veze sa cijelim svemirom, sa multiverzumima, re\u010deno jezikom dana\u0161nje fizike:<\/p>\n

    „U ovom djelu [to jest „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“] \u017eeljeli smo ukratko skrenuti pa\u017enju \u010ditalaca na nivo i pravce suvremenih razmi\u0161ljanja o svemirskoj biolo\u0161koj zajednici. Ako prihvatimo takvu tezu, tada proizlazi da je na\u0161a famozna ‘programska traka’ – molekula DNK \u2013 zapravo programirana za cio svemir, ili u najmanju ruku za na\u0161u galaksiju. Jedinstven svemirski program za razvoj \u017eivog svijeta \u2013 od amebe, preko prelaznih oblika, sve do razumnih bi\u0107a!“<\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovi navodi Filipa \u0106orluki\u0107a su dostatni da vjerno nagovijeste \u0161ta je njegova namjera u ovoj i drugim knjigama koje posve\u0107uje ‘velikim tajnama Univerzuma’ ili pak onom Svjetskom Razumu koji stoji iza, koji svemu daje pravce odvijanja, bivstvovanja i preobra\u017eavanja. Materija svijeta nije sama, ba\u0161 kao \u0161to je nemogu\u0107e da stroj za pranje rublja sam sebi zada program po kojem radi. Nepotrebno je posebno insistirati na tome da je u filozofiji i teologiji, u njihovim razli\u010ditim \u0161kolama od patristike do islamskih mutakallim\u016bna <\/em>(sistemskih teologa) domi\u0161ljen takozvani ‘kosmolo\u0161ki dokaz’ da Boga ima i da On jeste. <\/p>\n

    Iz \u010dinjenice da postoje sazvije\u017e\u0111a, te potom jata sazvije\u017e\u0111a, proizilazi da ima Boga i da On jeste. To da li jata sazvije\u017e\u0111a raskrivaju Boga ili Ga skrivaju sada je posve drugo pitanje, te\u0161ko za rije\u0161iti, ba\u0161 kao \u0161to je te\u0161ko rije\u0161iti dilemu u optici kako to da svjetlost popunjava svaku poru bezbojne staklenke, da pritom svjetlost i dalje ostaje svjetlost, a staklenka \u2013 staklenka! Neki islamski mistici su pak sa svoje strane govorili da je svemirski zjap najve\u0107i ‘Bo\u017eanski izum’ ili Bo\u017eansko stvorenje. ‘Bog je prvo stvorio prazninu’ ili ‘nepojamno veliki zjap’, a potom ili mo\u017eda istovremeno, u taj zjap iz Svoje Posvuda\u0161nje Svemo\u0107i otiskuje stvorenja koja teku i kre\u0107u se me\u0111u se \u010dvrsto povezana. <\/p>\n

    Filip \u0106orluki\u0107 posve je svjestan da je njegova kazuistika posredstvom DNK, softwara, hardwara i tako dalje, jedno vrijedno ‘teorijsko dovijanje’ dovedeno do rije\u010di poradi toga da se objasni tajna za\u0161to Univerzum jeste, bolje kazati: kako Univerzum jeste. <\/p>\n

    Tokom XIX i XX stolje\u0107a bilo je mnogo znanstvenih ili nau\u010dnih hermeneutika Biblije, o tome je izrasla golema literatura. Jednako tako je do\u0161lo i do znanstvene hermeneutike Kur’\u0101na kako na islamskom Istoku tako i na Zapadu. Pokazalo se, ipak, da sveti tekst na neki na\u010din bje\u017ei i izmi\u010de scijentiziraju\u0107em umu, ba\u0161 kao \u0161to i svijet tom scijentiziraju\u0107em umu pokazuje uvijek nove koprene, nova vela M\u0101ye. I nikada ne znamo koja vela jesu ona prava ili su pak sva ona prava. Djela Filipa \u0106orluki\u0107a su na neki na\u010din sama po sebi jedno ili vi\u0161e dobro osmi\u0161ljenih bavljenja tim koprenama svetoga teksta i njegovih poruka odaslanih u velima Verbum Dei<\/em>.<\/p>\n

    U svome prijevodu Kurana<\/em> na hrvatski, u toj temeljnoj knjizi islama, tragao je za nekom, uvjetno bismo rekli – DNK. Obradovao se kad se upoznao sa istra\u017eivanjima Kur’\u0101na Re\u0161ada Halife, „egipatskog biokemi\u010dara, koji radi u SAD.“<\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> U bitnome, istra\u017eivanja Re\u0161ada Halife pripadaju podru\u010djima statisti\u010dke lingvistike koja je primjenjiva i primijenjena na izvornik. Prema njegovu tuma\u010denju, tajna Kur’\u0101na sadr\u017eana je u broju devetnaest. \u0106orluki\u0107a je to otkri\u0107e odu\u0161evilo i ka\u017ee:<\/p>\n

    „Kao prvo, Kuran ima 114 poglavlja, a taj broj je djeljiv sa 19 \u2013 \u0161to mo\u017ee biti puka slu\u010dajnost. Ispred svih poglavlja (osim jednog) nalazi se ista re\u010denica, tzv. ‘pe\u010dat’, odnosno ‘Bismille’. Broj slova te re\u010denice pisane na arapskom jeziku ima 19 slova! To ve\u0107 smanjuje vjerojatno\u0107u slu\u010dajnosti. Nije poznato je li u proteklih 14 stolje\u0107a itko do\u0161ao na ideju o broju devetnaest kao nekakvoj \u0161ifri, ali ako jest, njemu je bilo prakti\u010dno nemogu\u0107e upu\u0161tati se u \u0161ire i slo\u017eenije provjere. Me\u0111utim, dr. Re\u0161ad je imao na raspolaganju kompjutore i obilato se koristio njima. Ovdje \u0107emo vrlo sa\u017eeto navesti rezultate nekih njegovih istra\u017eivanja. Tekst ve\u0107 spomenutog pe\u010data na na\u0161em jeziku glasi: ‘U ime Boga, Sveop\u0107eg Dobro\u010dinitelja, Milostivog!’ Te iste rije\u010di nalaze se mnogo puta u cjelokupnom tekstu Kurana: ime \u2013 19 puta, Bog \u2013 2698 puta, Sveop\u0107i Dobro\u010dinitelj \u2013 57 puta. Svi ovi brojevi djeljivi su s brojem 19, \u0161to ve\u0107 prakti\u010dno isklju\u010duje slu\u010dajnost!“<\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Na ‘nau\u010dno tuma\u010denje Kur’\u0101na’ Filip \u0106orluki\u0107 gleda kao na proces paralelan sa ‘nau\u010dnim tuma\u010denjem univerzuma’. U nekoliko svojih knjiga \u017eeli i sebe i nas da pripremi na to da se treba dovoditi u vezu \u010du\u0111enje nauke i \u010du\u0111enje religije u raskrivanju \u010duda Bivstvovanja. Njegov prijevod Kur’\u0101na na hrvatski imao je i taj polog u vidu. Svoju prilagodbu Kur’\u0101na na hrvatski podijelio je u tematske oblasti: A) Poziv Muhammedu da objavljuje, B) Odziv na doga\u0111aje, obe\u0107anja, C) Smak svijeta i polaganje ra\u010duna, D) Vjerovjesnici, E) Svjedo\u010denja, F) Ekumenska interpretacija ranijih objava itd. U ovim prevoditeljskim naporima jasno se vidi znanstveno razvrstavanje diskursa Kur’\u0101na po temama, \u0161to je u engleskoj orijentalistici ozna\u010deno sintagmom ‘the thematic rearrangement of the qur’\u0101nic chapters…’<\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Krenemo li dalje pravcima kojima je svoje \u010ditatelje poveo za ruku, vidimo da na stranicama knjige „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“ prihvata evoluciju u prirodi, ba\u0161 kao \u0161to evoluciju prihvata i na drugim planovima, izme\u0111u Starog Zavjeta, Novog Zavjeta i Kur’\u0101na. „Mozak se razvijao [evoluirao] po tipi\u010dnom sistemu nadogradnje novih elemenata i pro\u0161irivanjem kapaciteta.“<\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, tvrdi. Na neki na\u010din, ljudski mozak u \u010dovjeku ima ulogu centralnog kompjuterskog procesora. \u0106orluki\u0107 to ilustrira velikim brojem primjera reagiranja ljudskoga tijela na okolinu, npr. lu\u010denje \u017elijezda, funkcioniranje krvotoka itd. Karakteristi\u010dan je ovaj pasa\u017e koji ispisuje:<\/p>\n

    „Organizam kao cjelina ima svoje posebne senzore, pomo\u0107u kojih prati odre\u0111ene doga\u0111aje u okolini. To su senzori za vid, sluh, njuh, opip, bol i temperaturu. Ako nastane stvarna ili vjerojatna opasnost, tada se pokrene \u010ditav sistem preventivne odbrane. Povr\u0161inske \u017eile se ste\u017eu (\u010dovjek problijedi), tako da u slu\u010daju ranjavanja ne do\u0111e do velikog gubitka krvi. Mi\u0161i\u0107i se napajaju pove\u0107anom koli\u010dinom krvi (srce br\u017ee kuca), u kojoj se automatski pove\u0107ava sadr\u017eaj hranjivih tvari, tako da se u slu\u010daju potrebe mo\u017ee efikasnije suprotstaviti opasnosti ili pak pobje\u0107i. U me\u0111uvremenu, mozak je mogao procijeniti situaciju i narediti poduzimanje odgovaraju\u0107ih mjera. Ako je u \u0161umi pred \u010dovjeka iznenada isko\u010dio vuk, tada se \u010dovjek brani ili bje\u017ei. Me\u0111utim, alarm je mogao biti i la\u017ean. Ako je umjesto vuka istr\u010dao zec, \u010dovjek \u0107e se tako\u0111er upla\u0161iti, preventivna automatska za\u0161tita djelovat \u0107e na isti na\u010din, ali \u010dim mozak shvati da nema opasnosti, sve se vra\u0107a u po\u010detno stanje.“<\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovim nas postupno vodi do pitanja: A \u0161ta je sa cijelim Univerzumom ili Multiverzumima? Da li su oni jedna cjelina koja ima, tamo iza, ali opet tu i posvuda, ono ne\u0161to objediniteljsko, onaj ‘centralni ra\u010dunar’, re\u010deno njegovim rije\u010dima, koji sve povezuje i objedinjava, kao \u0161to mozak objedinjava sve u ljudskom organizmu? \u0106orluki\u0107 na ovo pitanje odgovara potvrdno, s vremena na vrijeme u poglavljima koja ispisuje daje ili nagovje\u0161tava takve odgovore:<\/p>\n

    „Mo\u017eda je to, zapravo, sve mnogo \u0161ire nego \u0161to mislimo. Molekule DNK imaju u sebi programe za izgradnju mozga. Za\u0161to i one na neki na\u010din ne bi mogle sudjelovati u procesu razmi\u0161ljanja i zami\u0161ljanja? Biljke uop\u0107e nemaju mozak pa ipak \u017eive vrlo slo\u017eenim \u017eivotom. Danas ima sve vi\u0161e dokaza da biljke i komuniciraju i to ne samo izme\u0111u sebe, nego uop\u0107e reagiraju na pojave u \u017eivom svijetu. Premda je mozak izvr\u0161ni organ ‘razmi\u0161ljanja’, mo\u017eda u tome ne sudjeluje samo on.“<\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovim pasa\u017eom \u0106orluki\u0107 nas suo\u010dava sa pitanjima o tome da li iza na\u0161ih kognitivnih, intuitivnih, emocionalnih, uobraziteljskih sposobnosti (kao i, tako\u0111er, sposobnosti u vegetativnom i animalnom svijetu) ima i jeste jo\u0161 neka sila, jo\u0161 neki ‘centralni univerzumski procesor’? Drugim rije\u010dima, da li se multiverzumi u kojima smo odvijaju, da li bivstvuju po programima koji su u njih unaprijed pohranjeni?<\/p>\n

    Kao \u0161to vidimo sa mnogih stranica njegovih knjiga, smatra da Stari Zavjet, Novi Zavjet i Kur’\u0101n, na svoj na\u010din, ne samo da ukazuju na ove primordijalne i vje\u010dne programe u Svemiru, ve\u0107 su na neki na\u010din i njihov izraz, pa i jedna efikasno sro\u010dena informacija o njima. U poglavljima „Programi \u017eivoga svijeta,“<\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> „Polazi\u0161ta“<\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i „Postanak svijeta,“<\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> on to posve jasno saop\u0107ava, pa i onda kada se poziva na indijske vede:<\/p>\n

    „Jo\u0161 \u0107emo samo napomenuti da prema najstarijim indijskim vedama Svjetlost predstavlja vje\u010dno izra\u017eavanje (manifestaciju) Apsoluta. Postoji samo preobrazba Apsoluta u pojavnosti, a to je trajan proces.“<\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u00a0 <\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    4. Kur’\u0101n kao Univerzum u Rije\u010dima<\/strong><\/p>\n

    Potrebno je da se sada usredoto\u010dimo na \u0106orluki\u0107eva vi\u0111enja Kur’\u0101na i posezanja za njegovim stavcima i pasa\u017eima, sve to u kontekstu njegovih znanstvenih tuma\u010denja svijeta. I ovdje smo du\u017eni dati dvije va\u017ene napomene koje dobro obja\u0161njavaju polazi\u0161ta u njegovim recepcijama Kur’\u0101na. Prvo, Kur’\u0101n je za \u0106orluki\u0107a jedna ‘knjiga ili poruka kontinuiteta’. Nema o\u0161trih opre\u010dnosti izme\u0111u velikih vjerskih ili religijskih \u0161tiva \u010dovje\u010danstva i Kur’\u0101na kao ‘posljednjeg Testamenta \u010dovje\u010danstvu’. U ovom smislu zanimljiv je pasa\u017e:<\/p>\n

    „Odabiru\u0107i samo ono najstarije i najizvornije [za knjigu „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“], a zanemaruju\u0107i sve naknadne primjese i utjecaje, svi stari mitovi, sve po\u010detne ideje razli\u010ditih religijskih filozofija stapale su se u jednu jedinstvenu kratku poruku. Od sumerskog epa o polubogu kralju Gilgame\u0161u, pa sve do Kurana \u2013 sve se slilo u jednu toliko logi\u010dnu cjelinu, da se \u010dak i najfantasti\u010dnije pretpostavke po\u010dinju pojavljivati kao razumni zaklju\u010dci.“<\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Iz ovog prozilazi da se i \u0106orluki\u0107ev prijevod Kur’\u0101na na hrvatski, kao i knjiga „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“, pomaljaju kao jedna logi\u010dna cjelina koja stranice i poruke Kur’\u0101na od\u010ditava u davnim religijskim tekstovima Indije, Kine, Irana, drevne Gr\u010dke i Bliskog istoka. Filipu \u0106orluki\u0107u u tom pogledu treba odati priznanje na visprenom povezivanju davnih i drevnih, rekli bismo vje\u010dnih vjerskih \u0161tiva i poruka sa dana\u0161njim holisti\u010dki koncipiranim porukama znanosti, onim porukama koje omogu\u0107uju \u010dovjeku da te znanosti ljudskog dvono\u0161ca kompetentno upute i dovedu na staze \u010du\u0111enja!<\/p>\n

    Drugo \u0161to na va\u017ean na\u010din obilje\u017eava mi\u0161ljenje i teoriju Filipa \u0106orluki\u0107a jeste njegovo shvatanje da postoje \u010detiri va\u017ene skaline Bivstvovanja:<\/p>\n

    „Da rekapituliramo: <\/p>\n

    a) Osnovni oblik Postojanja je energija. <\/p>\n

    b) ‘Sa\u017eimanjem’ i posebnim organiziranjem energije nastaje drugi stupanj Postojanja. To je materija. <\/p>\n

    c) Posebnim organiziranjem materije i energije nastaje tre\u0107i stupanj Postojanja. To je \u017divot. <\/p>\n

    d) Posebnim organiziranjem \u017eive materije nastaje podloga, koja ponekad omogu\u0107uje manifestiranje Razuma, \u0161to je \u010detvrti i najvi\u0161i stupanj Postojanja.“<\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Polaze\u0107i od re\u010denoga (Energija \u2013 Materija \u2013 \u017divot \u2013 Razum), \u0106orluki\u0107 izjavljuje da „u svemiru postoji ujedinjeni op\u0107i Razum u bilo kakvom obliku“,<\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nadalje, taj „svemirski razum je u stalnoj ekspanziji i razvoju“,<\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> k tome, u „molekuli DNK programiran je univerzalni svemirski program“,<\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> tako\u0111er, „razvoj je svuda u toku i svuda u svemiru gdje se za to pojave uvjeti“,<\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> napokon, ljudski mozgovi su „jedini\u010dni elementi Svemirskog razuma“,<\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> k tome svemu, „aktivne intervencije na Zemlji [od strane Svemirskog razuma] po\u010dele su u doba koje Biblija [i Kur\u02bc\u0101n] definira(ju) pojavom Adama“,<\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i posve na kraju, „stari tekstovi i mitovi na bilo koji na\u010din saop\u0107eni su nam od predstavnika Svemirskog razuma“.<\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Vidjet \u0107emo domalo kasnije da Filip \u0106orluki\u0107 smatra da je an\u0111eo ili melek D\u017eibril (Gabrijel) va\u017ean \u010dlan ovih predstavnika Svemirskog razuma.<\/p>\n

    Sve dosad re\u010deno bilo nam je svojevrsna priprema da makar ukratko poka\u017eemo u \u010demu se sastoje glavni nacrti jedne ‘egzegeze i hermeneutike Kur’\u0101na’ koju je shvatljivo i razlo\u017eno ponudio Filip \u0106orluki\u0107. Kad je posrijedi sam fenomen objavljivanja Kur’\u0101na Poslaniku Muhammedu, u poglavlju Kuran<\/em> u svojoj knjizi „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“, ukazuje da je „u stanju transa Muhammed gubio vezu s okolinom“.<\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Nadalje:<\/p>\n

    „Komuniciranje, odnosno primanje poruka [Kur’\u0101na], obi\u010dno nije ostvarivano u neposrednom razgovoru s D\u017eebrailom kojeg je Muhamed u svojim vizijama vidio samo nekoliko puta. Me\u0111utim, \u0161to se ti\u010de samog na\u010dina primanja poruka, Muhamedu je re\u010deno da je Gabrijel <\/p>\n

    … po Bo\u017eijoj zapovijedi stavio tebi na srce Kuran…<\/em>
    \n(K. 2,97)<\/p>\n

    Kao oja\u010danje tvrdnji o porijeklu Kurana ka\u017ee se:<\/p>\n

    Donio ga je Ruhul-kudus od tvoga Gospodara…<\/em>
    \n(K. 16, 102)<\/p>\n

    Odnosno:<\/p>\n

    Njega je dostavio Er-Ruhul-emin na tvoje srce…<\/em>
    \n(K. 26, 193-194).“    <\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Fenomen objavljivanja Kur’\u0101na \u0106orluki\u0107 opisuje ovako:<\/p>\n

    „Muhamedova okolina vidjela je u njegovom transu ne\u0161to bo\u017eansko, dok su mu neprijatelji \u2013 a imao ih je u po\u010detku dosta \u2013 u tome vidjeli znakove opsjednutosti, sli\u010dne transu vra\u010deva. Muhamedu je bilo najva\u017enije ono \u0161to mu je bilo kazivano u stanju transa. Poruke su dolazile od Boga, a same je rije\u010di u Bo\u017eije ime izgovarao glas an\u0111ela.“<\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    \u0106orluki\u0107 na vi\u0161e mjesta u svojim poglavljima koja je napisao o Kur’\u0101nu na svoj na\u010din pokazuje da islamska sveta knjiga, sama po sebi, posvjedo\u010duje bit ili su\u0161tinu Postojanja. Kur’an razgla\u0161ava i objelodanjuje istinu o Stvarnosti, u bitnome ogla\u0161ava onu istu poruku koja je u Tori ogla\u0161ena Mojsiju ili u Evan\u0111eljima Isusu Kristu. Upravo to posvjedo\u010duje \u0106orluki\u0107:<\/p>\n

    „Svrha objavljivanja Kurana<\/em> jasna je. Ona se ni u kom slu\u010daju ne sastoji u stvaranju nove religije, u propovijedanju nove istine. Kuran u cijelosti usvaja ono \u0161to je objavljeno od Mojsija do Isusa. Jedino ne priznaje neka tuma\u010denja tih objava. Kuran je u prvom redu tuma\u010d tih ranijih objava i on korigira ono \u0161to su ljudi naknadno izmijenili u tim objavama.“<\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U svojoj hermeneutici i egzegezi Kur’\u0101na, opredjeljuje se putanjom tuma\u010denja koja je bila draga (i jo\u0161 uvijek je!) muslimanskim modernistima XIX i XX stolje\u0107a, to jest, da Poslanik Muhammed nije do\u0161ao poradi toga da izvodi neka \u010duda, ve\u0107 da oglasi veliko povjerenje „svemiraca“ u ljudski razum:<\/p>\n

    „Muhamedovo djelovanje u znatnoj se mjeri razlikuje od djelovanja ranijih poslanika. Pored ostalog, tu nema traga \u010dudotvorstvu. \u010cini se da su se svemirci prestali koristiti psiholo\u0161kim \u0161okovima izazivanim \u010dudotvorstvom. \u010cinjenica je da je upravo \u010dudotvorstvo naj\u010de\u0161\u0107e kretalo krivim putevima. Ve\u0107 u samom na\u010dinu objavljivanja Kurana isti\u010de se \u017eelja da se izbjegnu \u010dudotvorstva.“<\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    \u0106orluki\u0107 posebno isti\u010de integrativnost Kur’\u0101na spram vjerskih osoba judaizma i kr\u0161\u0107anstva. Ukazuje na taj integrativni „polo\u017eaj Muhameda u toj posljednjoj D\u017eebrailovoj (Gabrijelovoj) interventnoj akciji“ te u izobilju navodi alineje Kur’\u0101na koje se odlikuju svojom svjetsko\u0161\u0107u:<\/p>\n

    „Svi ljudi bili su samo jedan narod… (K. 10,19)<\/p>\n

    Svaki narod ima svoj rok… (K. 7,33)<\/p>\n

    I prije tebe smo slali ljude kojima smo objavljivali isto \u0161to i tebi… (K. 21,7)<\/p>\n

    Recite: ‘Mi vjerujemo u Boga i ono \u0161to nam je objavljeno i \u0161to je objavljeno Ibrahimu (Abrahamu), Ismailu (Izmaelu), Ishaku (Izaku), Jakubu (Jakovu) i potomcima njihovim i vjerujemo onom \u0161to je dao Musau (Mojsiju) i Isau (Isusu)… Mi ne pravimo razlike izme\u0111u ni jednog od njih…’ “
    \n (K. 2,136 i 3, 84).<\/p>\n

    Filip \u0106orluki\u0107 je odu\u0161evljen cjelovito\u0161\u0107u i integrativno\u0161\u0107u ili pak uklju\u010divo\u0161\u0107u \/inkluzivno\u0161\u0107u\/ Kur’\u0101na. Nakon \u010ditanja ovakvih stavaka ka\u017ee: <\/p>\n

    „Sve je jasno [iz ovih stavaka Kur’\u0101na]. Za razliku od ranijih objava, ovom je prilikom svemirac D\u017eebrail pune 23 godine objavljivao sadr\u017eaj cjeline, dio po dio.“<\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    U vezi s Kur’\u0101nom tvrdi da ta sveta knjiga uporno „isti\u010de kontinuitet objava i jedinstvenost ideja koje se objavljuju od pradavnih vremena pa do Muhameda.“<\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Na jedan posredan na\u010din isti\u010de da se cjelovitost Univerzuma u neku ruku o\u010dituje ili pomalja u predanosti Univerzuma Bogu. Upravo na tom tragu, \u0106orluki\u0107a odu\u0161evljava sama rije\u010d isl\u0101m<\/em> koja zna\u010di ‘predanost Bogu’, na taj na\u010din on razumijeva zahtjeve Kur’\u0101na da \u010dovje\u010danstvo treba da bude ‘predano Bogu’. Ve\u0107ina muslimanskih filozofa i teologa bi potvrdila da je na pravi na\u010din shvatio rije\u010d isl\u0101m<\/em> (doslovno: predanost Bogu<\/em>); „svemirac D\u017eebrail“ (an\u0111eo Gabrijel) je \u2013 da se poslu\u017eimo \u0106orluki\u0107evim pojmovnim instrumentarijem \u2013 od Bo\u017eijih poslanika i njihovih naroda i zajednica tokom cijele povijesti tra\u017eio samo tu ‘predanost Bogu’. Naravno, pod sintagmom „svemirac D\u017eebrail (Gabrijel)“ ne treba \u010ditati ne\u0161to kao „kosmonaut D\u017eebrail (Gabrijel)“, jer takvo \u0161to \u0106orluki\u0107 nema na umu.<\/p>\n

    Poslu\u0161ajmo i ovaj pasa\u017e kad tuma\u010di redak Kur’\u0101na u kojem Bog tra\u017ei od \u010dovje\u010danstva da sa Njim komunicira isl\u0101mom,<\/em> da Mu iskazuje isl\u0101m<\/em> („Kod Boga je prava vjera samo islam…“ K. 3,19):<\/p>\n

    „Pa \u0161to je islam? Je li to ne\u0161to drugo [u odnosu na judaizam i kr\u0161\u0107anstvo]? Da li ovaj ajet poni\u0161tava sve one brojne ajete koji govore o kontinuitetu istog? Prema tuma\u010denju prevodioca Kurana dr. \u010cau\u0161evi\u0107a, islam zna\u010di: stupiti u istinski mir i prigrliti ga. Sljedbenik islama mora s Bogom i s ljudima \u017eivjeti u potpunom miru, daju\u0107i svakome \u0161to zaslu\u017euje i \u0161to mu se mora dati. Pa zar to nije drugim\u00a0 rije\u010dima izre\u010dena I i II zapovijed, za koje je Isus tvrdio da su temeljne i najva\u017enije? Zar to nije ono isto Pravilo pona\u0161anja, koje su svojim rije\u010dima propovijedali Buda, Zaratustra, Eknaton, pa \u010dak i drevni Gilgame\u0161? Islam nije druk\u010dija religijska Filozofija, nego samo arapski naziv za na\u010din pona\u0161anja kakav su propovijedali i svi poslanici prije Muhameda.“<\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovu dionicu na\u0161ega eseja dobro je privesti kraju pose\u017eu\u0107i za onim \u0106orluki\u0107evim napomenama iz kojih vidimo njegovo insistiranje na tome da su poruke Biblije i Kur’\u0101na, kao i drugih drevnih religijskih \u0161tiva, na neki na\u010din onaj jedan, da ka\u017eemo metafori\u010dki DNK iza kojeg stoji Svemirski Razum („Svemirska zajednica“,<\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kako ka\u017ee) koji svemu daje smisao i razlo\u017enost, pa i \u2013 kad je \u010dovjek posrijedi \u2013 moralnu svrhovitost. Nebeske knjige, nebeska \u0161tiva dolaze da \u010dovjeka moralno preporode. Ta moralna prepora\u0111anja \u010dovje\u010danstva ne mogu biti bez „zahvata svemiraca“, ka\u017ee \u0106orluki\u0107:<\/p>\n

    „Svi zahvati svemiraca, pa \u010dak i ekstremni zahvati biolo\u0161ke selekcije i uni\u0161tavanja najneuspjelijih sojeva, svodili su se uvijek na to da od polu\u010dovjeka postane \u010dovjek, razumno i socijalno bi\u0107e u naj\u0161irem smislu. Osim uni\u0161tavanja, kojim su se svemirci davno prestali koristiti, preostali su jedino [moralni] poticaji. Tu, na razini razuma, automatika je nemo\u0107na. U brojnim sugestijama i uvjeravanjima najglavnije je nastojanje da se prihvati Planetarno i Svemirsko Pravilo pona\u0161anja koje Biblija naziva ‘ljubav’, a Kuran ‘islam’. To je veza, u\u017ee spasa koje nam je ba\u010deno. <\/p>\n

    ‘I svi se dr\u017eite Bo\u017ejeg u\u017eeta, vjere islama [predanosti Bogu] i ne razilazite se u razne grupe.’<\/em>
    \n (K. 3, 103)“    <\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    5. Jezik \u0106orluki\u0107eva prijevoda Kur’\u0101na na hrvatski<\/strong><\/p>\n

    Izlazak \u0106orluki\u0107evog prijevoda Kur’\u0101na na hrvatskom jeziku 2001. godine<\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nije iznenadio one koji su poznavali znanstvena opredjeljenja i postignu\u0107a ovog u\u010denog intelektualca, kosmopolite i in\u017einjera. Sve \u0161to smo u ovom eseju do sada rekli jeste na neki na\u010din \u0106orluki\u0107ev komentar fenomena zvanog Kur’\u0101n. Podsjetimo jo\u0161 jednom, Filip \u0106orluki\u0107 obradovao se porukama Drugog vatikanskog koncila, posebno njegovim dijalo\u0161kim inputima i priznanju da i jevreji i kr\u0161\u0107ani i muslimani vjeruju u istog, jednog, jedinog \u017eivoga Boga! Sve od sredine \u0161ezdesetih godina XX stolje\u0107a prionuo je da prou\u010dava planetarno poznate religijske spise, Avestu, Vede, Bibliju, Kur\u02bc\u0101n itd., potom Talmud i Hadis, k tome, prou\u010davao je i opse\u017enu komentatorsku i hermeneuti\u010dku literaturu o ovim ‘bogoduhim religijskim \u0161tivima’.Ovdje nemamo prostora da poka\u017eemo koje je sve evropske i zapadne izvore koristio u prou\u010davanju Kur’\u0101na, ali je va\u017eno spomenuti engleskog prevoditelja Kur’\u0101na po imenu John Medows Rodwell (1808-1900).<\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Naime, Rodwellov prijevod Kur’\u0101na \u0106orluki\u0107u je bio zanimljiv uslijed poku\u0161aja da se u prijevodu ponudi vremenski slijed s\u016bra ili poglavlja u objavljivanju Kur’\u0101na (od 610. do 632. godine po ‘\u012as\u0101u al-Mas\u012b\u1e25u ili Isusu Kristu).<\/p>\n

    Ovdje tek preliminarno napominjemo da su klasi\u010dni muslimanski komentatori znali za ustrojstvo Kur’\u0101na po ‘vremenskom slijedu objavljivanja’, me\u0111utim, ima ‘obredni Kur’\u0101n\u02bc (al-qur’\u0101n al-muta’abbad<\/em>) koji je vje\u010dni Kur’\u0101n, onakav kako je zapisan na nebeskoj ‘Plo\u010di Pomno \u010cuvanoj’ (Tabula Secreta<\/em>). To je Kur’\u0101n koji nije ‘ustrojen’ po vremenskom slijedu objavljivanja, nego je njegov arapski original onaj iz Tabula Secreta,<\/em> onaj koji h\u0101fizi znaju napamet. I Kur’\u0101n koji je ustrojen od ljudi ‘po vremenskom slijedu objavljivanja’ rije\u010dima i re\u010denicama istovjetan je Vje\u010dnome Kur’\u0101nu. Razlika je posve formalna, prva se zbirka Kur’\u0101na \u010dita hronolo\u0161ki (da ne ka\u017eemo historijski), druga se zbirka Kur’\u0101na \u010dita kao da si natku\u010den nad nebesku Plo\u010du Pomno \u010cuvanu (al-law<\/em>\u1e25<\/em> al-ma<\/em>\u1e25<\/em>f\u016b<\/em>\u1e93<\/em> – Tabula Secreta<\/em>). <\/p>\n

    Za\u0161to je u svome hrvatskom prijevodu Kur’\u0101na Filip \u0106orluki\u0107 posegnuo za hronolo\u0161kim ustrojstvom poglavlja Kur’\u0101na? Iz literature o Kur’\u0101nu, kako islamske tako i kr\u0161\u0107ansko-jevrejsko-evropske i zapadne, saznao je za te\u0161ke probleme u razumijevanju Kur’\u0101na ako onaj koji Kur’\u0101n \u010dita u arapskom originalu ili koji ga \u010dita u prijevodu, ne zna za ‘vremenski razvoj tema’ ili za ‘vremensko \/hronolo\u0161ko\/ proisho\u0111enje motiva Kur’\u0101na’ jednih iz drugih. Intelektualci koji imaju ‘filozofijske sklonosti’ govore o tome da je ovdje rije\u010d o saznavanju temporalnog razvoja ideja u Kur’\u0101nu’ ako se \u010dita po vremenskom slijedu objavljivanja s\u016bra. Dakako, za tradicionalne muslimane Kur’\u0101n nije filozofska knjiga, te prema tome, nije kompendijum nekakvih ‘ideja’ u filozofskom smislu te rije\u010di. Bilo kako bilo, rasprava o potrebi vremenskog ustrojstva poglavlja Kur’\u0101na jo\u0161 uvijek traje u onome \u0161to bismo nazvali hermeneutikom i egzegezom Kur’\u0101na u Evropi i na Zapadu. <\/p>\n

    Uz tu prvu ‘hronologijom obilje\u017eenu karakteristiku’ \u0106orluki\u0107eva prijevoda Kur’\u0101na na hrvatski, kao drugu va\u017enu karakteristiku spomenuli bismo terminologiju, nomenklaturu i pojmovni instrumentarij koji je \u0106orluki\u0107 impregnirao na stranice ovog djela. Imaju\u0107i u vidu naj\u0161ire kategorije hrvatskog \u010ditateljstva, \u017eelio je da \u010ditateljima kazivanja Kur’\u0101na jezi\u010dki budu razumljiva i nastojao da im Kur’\u0101n u\u010dini receptibilnom knjigom. <\/p>\n

    Osvrnemo li se ukratko na podru\u010dja koja su vrlo zanimljiva sociolingvistici, \u0106orluki\u0107 vr\u0161i ili daje jednu svoju ‘hrvatsku prilagodbu’ prijevodnoga jezika u Kuranu<\/em>. Primjera ima napretek. Tako arapsku sintagmu yuq\u012bm\u016bna <\/em>\u1e63<\/em>–<\/em>\u1e63<\/em>al\u0101ta<\/em> prevodi na hrvatski rije\u010dima ‘mole se’ (to jest, oni koji vjeruju u Boga, ‘mole se Bogu’).<\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Gledano iz podru\u010dja sociolingvistike, literatura o islamu pisana k\/od Bo\u0161njaka za spomenutu sintagmu yuq\u012bm\u016bna <\/em>\u1e63<\/em>–<\/em>\u1e63<\/em>al\u0101ta<\/em> obi\u010dno nudi ‘obavljaju nam\u0101z’.<\/em> Dakako, nam\u0101z<\/em> je perzijska rije\u010d koja zna\u010di ‘molitva’. ‘Obavljati nam\u0101z’ u\u0161lo je u bosanski jezik prije vi\u0161e od pet stolje\u0107a. Ali u hrvatskom jeziku nam\u0101z<\/em> je manje poznata rije\u010d, te se \u0106orluki\u0107 opredjeljuje za ‘mole se’ ili ‘obavljaju molitvu’. Naime, bosanskohercegova\u010dki muslimanski prevoditelji Kur’\u0101na smatraju da nam\u0101z,<\/em> kad je posrijedi ‘komuniciranje s Bogom’, ima vi\u0161i status od molitve.<\/em> Perzijska rije\u010d nam\u0101z <\/em>(i arapska rije\u010d \u1e63<\/em>al\u0101t<\/em>) jesu, na neki na\u010din, u Weltanschauungu islama najvi\u0161e mogu\u0107e komuniciranje s Bogom od strane ljudi. U neku ruku, nam\u0101z <\/em>i \u1e63<\/em>al\u0101t<\/em> imaju i intenciju komuniciranja Boga sa ljudima. Semantika rije\u010di molitva <\/em>nema tako \u0161iroko ‘misti\u010dko zna\u010denje’ (barem kod bosanskohercegova\u010dkih muslimanskih prevoditelja Kur’\u0101na).<\/p>\n

    Na gotovo isti na\u010din \u0106orluki\u0107 se ophodi i sa rije\u010dju zak\u0101t,<\/em> u islamu – obavezno davanje imetka siroma\u0161nima, ubogima, onima koji su u du\u017eni\u010dkom ropstvu itd. (Naravno, prevesti rije\u010d zak\u0101t<\/em> rije\u010dju porez,<\/em> bilo bi itekako rogobatno, ali u biti, zak\u0101t<\/em> u islamu jeste vrsta obaveznog davanja novca ili materijalne pomo\u0107i, na primjer u \u017eitu, vo\u0107u, hrani, odje\u0107i… siroma\u0161nima! Zak\u0101t<\/em> se prioritetno daje ili dijeli siroma\u0161nima u novcu, ali nije neuobi\u010dajeno i davanje zak\u0101ta<\/em> u naturi). \u0106orluki\u0107 se opredjeljuje da rije\u010d zak\u0101t<\/em> (ova se rije\u010d na bosanskom \u010desto pi\u0161e kao zekjat<\/em>) prevodi kao ‘milodari’.<\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Drugdje pak vidimo da rije\u010d zak\u0101t<\/em> prevodi kao [materijalni] ‘doprinos’; tako sintagmu (s\u016bra 2,42) wa aq\u012bm\u016b <\/em>\u1e63<\/em>–<\/em>\u1e63<\/em>al\u0101ta wa \u0101t\u016b z-zak\u0101ta<\/em> prevodi ovako: ‘Molite se i dajte [materijalni] doprinos…’<\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ponegdje, opet, rije\u010d zak\u0101t<\/em> prevodi kao ‘darivati’, ‘darivanje’,<\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> dok cjeline Kur’\u0101na koje su u arapskom originalu navedene kao aq\u012bm\u016b <\/em>\u1e63<\/em>–<\/em>\u1e63<\/em>al\u0101ta<\/em> prevodi na hrvatski ovako: ‘Klanjajte se svome Svedr\u017eitelju [Bogu].’ <\/p>\n

    \u0106orluki\u0107 pose\u017ee za \u2039Svedr\u017eiteljem\u203a, tom rje\u010dju prevodi arapsku kur’\u0101nsku rije\u010d Rabb<\/em>, e da bi izbjegao uobi\u010dajenu rije\u010d ‘Gospodar’ koja je vrlo frekventna u mnogim bosanskim prijevodima Kur’\u0101na. Manje ili vi\u0161e, kroz cijeli je svoj prijevod konzistentan u preva\u0111anju rije\u010di Rabb<\/em> rije\u010dju ‘Svedr\u017eitelj’ i tu vidimo utjecaj evropskih prijevoda Kur’\u0101na. Recimo, Leopold Weiss (alias <\/em>Muhammad Asad) u svome prijevodu Kur’\u0101na, The Message of the Qur’\u0101n,<\/em><\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> arapsku rije\u010d Rabb<\/em> prevodi na engleski rije\u010dju Sustainer<\/em> (Uzdr\u017eitelj, Uzdr\u017eatelj<\/em>), a ne sa Lord<\/em> (Gospodar). \u0106orluki\u0107 je smatrao da u semitskim religijama (judaizam, kr\u0161\u0107anstvo, islam) odnos Bog Gospodar \u2013 \u010dovjek sluga (ili rob) ne postoji, ve\u0107 da je posrijedi odnos ‘Svedr\u017eitelj’, ‘Uzdr\u017eitelj’ (Bog) na jednoj strani i \u0161tovatelj ili slu\u017ebenik,<\/em> kako \u0106orluki\u0107 prevodi rije\u010d ‘abd<\/em>, to jest ‘abd<\/em> jeste onaj Bogu predan \u010dovjek (ili Bogu predano \u010dovje\u010danstvo, \u02bb<\/em>ib\u0101dull\u0101h,<\/em> po \u0106orluki\u0107u Bo\u017eji slu\u017ebenici<\/em>) na drugoj strani. Dosljedan svome opredjeljenju da \u02bb<\/em>abdull\u0101h<\/em> prevodi sintagmom „Bo\u017eji slu\u017ebenik“, jedan povik ‘\u012as\u0101a al-Mas\u012b\u1e25a (Isusa Krista): Inn\u012b ‘abdull\u0101h!<\/em> \u2013 iz s\u016bre Maryam\/Marija prevodi ovako: „Ja sam slu\u017ebenik Bo\u017eji.“<\/a>[200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovim je \u0106orluki\u0107 u svome prijevodu Kurana<\/em> htio da istakne zna\u010denje isl\u0101ma<\/em> kao predanosti<\/em> Bogu, o \u010demu je \u0161iroko pisao u svome djelu „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“ na \u0161ta smo ve\u0107 svratili pozornost. K tome, htio je da u Kuranu<\/em> postigne \u010ditljivost svoga prijevoda temeljne knjige islama na hrvatskom jeziku i da ujedno u toj svojoj hrvatskoj prilagodbi poka\u017ee prijem\u010divost i privla\u010dnost stila Kur’\u0101na. Ovdje je dobro donijeti po\u010detnu ili klju\u010dnu s\u016bru Kur’\u0101na (El-Fatiha, Pristup<\/em>) u \u0106orluki\u0107evoj hrvatskoj prilagodbi:<\/p>\n

    „U ime Boga,<\/p>\n

    Sveop\u0107eg Dobro\u010dinitelja,<\/p>\n

    Milostivog!<\/p>\n

    Tebe Boga hvalimo,<\/p>\n

    Svedr\u017eitelja svjetova.<\/p>\n

    Sveop\u0107eg Dobro\u010dinitelja,<\/p>\n

    Milostivog, Vladara Dana sudnjega.<\/p>\n

    Tebi se klanjamo i od Tebe pomo\u0107 tra\u017eimo.<\/p>\n

    Uputi nas na pravi put,<\/p>\n

    na put onih kojima si milost Svoju darovao,<\/p>\n

    a ne na put onih koji su protiv Tebe izazvali Tvoju srd\u017ebu,<\/p>\n

    niti onih koji su zalutali!“<\/a>[201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Veliki broj prijevoda Kur\u02bc\u0101na za rije\u010d Rabb<\/em> \u2013 koju \u0106orluki\u0107 prevodi kao Svedr\u017eitelj \u2013 daje rije\u010d Gospodar. \u0106orluki\u0107 smatra da u prijevodu Kur’\u0101na u recipiranju rije\u010di Rabb<\/em> ne treba u\u010ditavati gospodarenje Boga <\/em>na Zemlji, u Svemiru i drugdje. Drugim rije\u010dima, potrebno je isticati Bo\u017eansku milost, brigu, su\u0107ut, ljubav.<\/em> Nema sumnje da je ovo opredjeljenje pozdravljeno.<\/p>\n

    Mo\u017eda najsmjelije realizirana nakana u ovom njegovom prijevodu jeste ona, kad radi razumljivosti svoga Kurana,<\/em> pose\u017ee za biblijskim imenima u prevo\u0111enju islamskih imena sadr\u017eanih u Kur’\u0101nu. Tako u prijevodu imamo da H\u0101r\u016bn <\/em>jeste Aron, M\u016bs\u0101 <\/em>je Mojsije, Y\u016bsuf <\/em>je Josip, Ibr\u0101h\u012bm <\/em>je Abraham, Is<\/em>\u1e25<\/em>\u0101q <\/em>je Isak, Ya<\/em>\u02bb<\/em>q\u016bb <\/em>je Jakov, Y\u016bnus <\/em>je Jona, N\u016b<\/em>\u1e25<\/em>je Noa, Maryam <\/em>je Marija, Zekeriyy\u0101 <\/em>je Zaharija<\/em>, ‘\u012as\u0101<\/em> je Isus,<\/em> i tako dalje. Ovakvim prevoditeljskim postupkom \u0106orluki\u0107 \u017eeli posti\u0107i \u010ditljivost svoga prijevoda kod \u010ditateljstva koje je, kulturalno gledano kr\u0161\u0107ansko ili pak katoli\u010dko, i koje je naviklo na biblijske nazive, nomenklaturu i terminologiju. Napomenimo ovdje da kur’\u0101nsku rije\u010d al-kit\u0101b<\/em> (knjiga) prevodi rije\u010dju Biblija kad god se iz konteksta vidi da Kur\u02bc\u0101n ukazuje na al-kit\u0101b<\/em> u zna\u010denju Biblije, bilo to Staroga ili Novoga Zavjeta. <\/p>\n

    Prevo\u0111enje imena iz arapskog originala Kur’\u0101na uvijek je pra\u0107eno dilemama i odluka je na prevoditeljima da li \u0107e posegnuti za biblijskim nazivljem. Redakcija jednog zna\u010dajnog djela, Studijski Kur’\u0101n<\/em> (The Study Quran<\/em>),<\/a>[202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> objavljenog u Americi, koje je u cijelosti ura\u0111eno od strane tradicionalnih muslimana ili od muslimanskih konvertita, opredijelila se da kroz cijeli tekst d\u0203 biblijsko nazivlje iz Kur’\u0101na kad god se razumije da se radi o imenima ili nazivima koji svoj pandan imaju u Bibliji. Jedan od efekata koji se posti\u017ee ovakvim prevoditeljskim postupcima jeste neka vrsta ‘kongenijalnog’ i uzajamno sporazumijevaju\u0107eg \u010ditanja Biblije i Kur’\u0101na. Posve smo uvjereni da je to \u0106orluki\u0107 imao u vidu.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    6. Teologija \u0106orluki\u0107eva prijevoda Kur’\u0101na <\/strong><\/p>\n

    Iako se mo\u017ee ustvrditi da je prevoditelja Filipa \u0106orluki\u0107a izu\u010davanjima Kur\u02bc\u0101na privukla ‘neteolo\u0161ka narav’ temeljne islamske svete knjige, ipak nijedan prijevod ne mo\u017ee izbje\u0107i izvjesnu mjeru ‘teologiziranja Kur’\u0101na’. Stoga, ovdje \u0107emo tek preliminarno ukazati i na teolo\u0161ke osobenosti \u0106orluki\u0107eva Kurana.<\/em> Svako ko se na jedan obavezuju\u0107i na\u010din bavio Kur’\u0101nom, doznao je da su njegova \u0161tiva, diskurs i kazivanja itekako podesni za raznolike ‘teolo\u0161ke navigacije’ i prevoditeljska iskrivljavanja ‘prvotnih’ ili ‘izvornih’ intencija Teksta. Da ovdje navedemo tek jedan primjer iz Kur’\u0101na iz kojeg se tek ovla\u0161no vidi o kakvim se hermeneuti\u010dkim problemima radi. Naime, s\u016bra Y\u0101s\u012bn<\/em> (36., redak 35.) u arapskoj transkripciji glasi:<\/p>\n

    Li ya<\/em>\u02bc<\/em>kul\u016b min <\/em>\u1e6f<\/em>amarih\u012b wa m\u0101 ‘amilathu ayd\u012bhim. <\/em><\/p>\n

    Ovaj arapski original mo\u017ee se prevesti na dva osnovna na\u010dina: <\/p>\n

    A) „Neka ljudi jedu od plodova koje dariva Bog, i<\/u> od onoga \u0161to sami svojim rukama priprave!“<\/a>[203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    B) „Neka ljudi jedu od plodova koje dariva Bog, a<\/u> te plodove ljudi nisu svojim rukama pripravili!“<\/p>\n

    Arapsku rije\u010d wa<\/u> u izvorniku, i na ovom mjestu u Kur’\u0101nu, mogu\u0107e je prevesti kao sastavni veznik (i<\/u>), ali i kao rastavni veznik (a<\/u>). Kako se posve jasno vidi, \u010ditanje u varijanti A afirmira \u010dovjekovu marljivost, aktivnost i kreativnost, to jest, \u010dovjek u pripravljanju i gajenju plodova sara\u0111uje sa Bogom, jer \u010dovjek navodnjava vrtove, ba\u0161\u010de, njive. U varijanti B imamo \u010ditanje (i tuma\u010denje) koje rezolutno poru\u010duje da je sve u Bo\u017eijim rukama, da u plodovima koje daje Bog, \u010dovjek nema nikakva udjela osim da ih jede, konzumira. Ovakvih mjesta gdje nam se izvornik Kur’\u0101na nudi u plethorama prevoditeljskih rje\u0161enja i tuma\u010denjskih mogu\u0107nosti ima na hiljade. Posebna hermeneuti\u010dka disciplina koja se zove qir\u0101’\u0101tu l-qur’\u0101n<\/em> (readings of the Qur’\u0101n<\/em>) ili \/varijantna\/ \u010ditanja Kur’\u0101na, bavi se multiinterpretatibilno\u0161\u0107u Teksta Kur’\u0101na. Naravno, na prevoditeljima Kur’\u0101na je da budu odgovorni i da \u010duvaju integritet Teksta Kur’\u0101na, drugim rije\u010dima: da ga (teolo\u0161ki, filolo\u0161ki, egzegetski) ne iskrivljuju.<\/p>\n

    Uzgred spominjemo: Prvi katoli\u010dki prijevod Kur\u02bc\u0101na na latinski iz 1143. godine, koji je uradio Robert iz Kettona (Robert Ketonski), vrvi od namjernih iskrivljavanja kur’\u0101nskog izvornika u prijevodu. \u00d3scar de la Cruz Palma nedavno je o tome objavio studiju „Robert de Ketton, traditore…“ („Robert Ketonski, izdajica…“).<\/a>[204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u00d3scar de la Cruz Palma ovdje se poigrao sa izrekom drevnih Latina: „Traduttore, traditore!“<\/em> (\u02bcPrevoditelj, a izdajica\u02bc).<\/a>[205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Naravno, kad ovo ka\u017eemo odmah se dolazi do onog najva\u017enijeg pitanja \u2013 a ko je taj ko odre\u0111uje \u0161ta su ‘prvotne intencije Teksta’? Odgovora je mnogo, a u islamskim hermeneutikama i egzegezama Kur’\u0101na uglavnom se ukazuje da je islamska (pobo\u017ena, nabo\u017ena, obredna, filolo\u0161ka, teolo\u0161ka, teozofska, misti\u010dka) tradicija ta koja sa\/odre\u0111uje \u0161ta jesu izvorne ili prvotne intencije Kur’\u0101na.<\/p>\n

    U svojoj knjizi „Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de“, kao i u opse\u017enom eseju „Islam kao religija, kultura i civilizacija“<\/a>[206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te u drugim svojim esejima o islamu i Kur’\u0101nu, \u0106orluki\u0107 sebe posvjedo\u010duje kao autora koji o temeljnoj knjizi islama pi\u0161e odva\u017eno, ozbiljno, privla\u010dnim stilom, koji upu\u0107eno i znanstveno utemeljeno pi\u0161e o islamu, ukratko: pokazuje se kao \u010dovjek dostojan da se predstavi i kao prevoditelj Kur’\u0101na na hrvatski jezik. K tome, kako smo ve\u0107 kazali, \u0106orluki\u0107 je pristupio Bibliji i Kur’\u0101nu kao jedinstvenom opusu ‘semitskog religijskog genija’, Kur’\u0101n ne odbacuje magistralna biblijska u\u010denja i posvjedo\u010denja, ve\u0107 ih potvr\u0111uje i tradira, \u0161tavi\u0161e pokazuje se kao knjiga koja bdije nad onim, kako se vjeruje, od Boga objavljenim naslje\u0111em prije sedmoga stolje\u0107a po ‘\u012as\u0101u al-Mas\u012b\u1e25u (Isusu Kristu). \u0106orluki\u0107 je posve uvjeren da je biblijska ba\u0161tina Deset Zapovijedi<\/em> ujedno i kur’\u0101nska ba\u0161tina tih Zapovijedi, moral i \u0107udore\u0111e Biblije u Kur’\u0101nu su dobili svoj procvat te je tako, re\u010deno njegovim rije\u010dima, Kur’\u0101n iskonski ba\u0161tinik i tuma\u010d Biblije, ali i ona monoteisti\u010dka Bo\u017eanska Tradicija koja, osvje\u017eeno i osna\u017eeno, daje u naslje\u0111e \u010dovje\u010danstva vijesti o Bogu, Univerzumu i Bivstvovanju. Eto, ukratko, to je \u0106orluki\u0107eva teologija od koje polazi u svome preva\u0111anju Kur’\u0101na. Sve drugo \u0161to vidimo u Kuranu<\/em> (tj. \u0106orluki\u0107evu hrvatskom prijevodu) jeste izvedba ili provedba te njegove teologije.<\/p>\n

    Iz prijevoda dva kur’\u0101nska pasa\u017ea vidi se njegova prevoditeljska briga da pomno prevede monoteizam islama: <\/p>\n

    „Bog je jedno\u0107a, osim Njega nema Boga. Vje\u010dni je i \u017divi! Ne obuzima ga ni drijeme\u017e ni san. Njegovo je ono \u0161to je na Nebesima i ono \u0161to je na Zemlji. Tko je taj koji bi se mogao kod Njega zauzimati, osim s Njegovom dozvolom?“<\/a>[207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    „Bog je svjetlo nebesa i Zemlje. Primjer Njegova svjetla je kao udubina u zidu u kojoj je svjetiljka; svjetiljka je u staklu, a staklo se pri\u010dinja kao blistava zvijezda, koja se pali iz blagoslovljenog maslinova stabla \u2013 ni isto\u010dnog, ni zapadnog \u2013 \u010dije ulje skoro da svijetli i ako ga vatra nije dohvatila. Svjetlo nad svjetlom! Bog vodi Svojoj svjetlosti onoga koga odlu\u010di, i Bog navodi ljudima primjere. Bog znade svaku stvar.“<\/a>[208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Nesumnjivo, prijevod je i jasan i nadahnut. Uvode\u0107i rije\u010d „jedno\u0107a“, to jest da je Bog \u2013 jedno\u0107a,<\/em> \u0106orluki\u0107 priziva upomo\u0107 svoja znanja iz fizike, onih disciplina fizike koje tvrde da je sve Postojanje, da je sve cjelokupno Bivstvovanje, ujedinjeno u jednome kontinuiranom tonalitetu postojanja. Prakti\u010dki, Bo\u017eanska jedno\u0107a<\/em> \u2013 poslu\u017eimo li se terminologijom Filipa \u0106orluki\u0107a \u2013 pro\u017eima sve Bivstvovanje, sve Postojanje. U islamskoj filozofiji to se zove at-taw<\/em>\u1e25<\/em>\u012bd<\/em> (jedno\u0107a, jedinost Bo\u017eija; na engleskom the Oneness,<\/em> na njema\u010dkom die Einheit,<\/em> itd). Podsjetili smo maloprije na davno otkri\u0107e sufija islama o tome koji je odnos Boga i Multiverzuma. Naime, sufije tvrde da svjetlost pro\u017eima bezbojnu staklenku, kao \u0161to i Bog jeste Svojim Svakad i Svukud u svijetu. Prakti\u010dki, u svakoj pori bezbojne staklenke je prisutno svjetlo kao jedna jedno\u0107a (cjelina!) koja objedinjuje staklenku. (Ali staklenka ostaje staklenka, a svjetlo \u2013 svjetlo!)\u00a0 <\/p>\n

    \u0160tavi\u0161e, islamski mistici ka\u017eu: Bo\u017eansko svjetlo pro\u017eima i obojenu staklenku, preina\u010davaju\u0107i bijelu i neobojenu svjetlost u \u2013 obojenu! To zna\u010di da izme\u0111u Bo\u017eije jedno\u0107e ili Boga kao jedno\u0107e i Bivstvovanja, (ili Postojanja, ili Svjetova) ima i nahodi se jedna za\u010du\u0111uju\u0107e razgranata saradnja! Bog nije odvojen od svijeta, ali On nikada ne postaje Svijet, On ne postaje ono \u0161to stvara! <\/p>\n

    \u010cestitkama treba odati priznanje Filipu \u0106orluki\u0107u na tome \u0161to je respektabilno prenio upravo tu i takvu \u2039misti\u010dnost kur’\u0101nskoga \u0161tiva\u203a. To vidimo i na njegovom insistiranju da arapsku i drevnosemitsku rije\u010d All\u0101h<\/em> prevodi hrvatskom (srpskom, bosanskom, crnogorskom…) rije\u010dju Bog.<\/em> Nesumnjivo, time za hrvatsko \u010ditateljstvo njegova Kurana<\/em> osigurava prohodnost u shva\u0107anju i intimnost u do\u017eivljaju \u0161tiva temeljne islamske knjige. \u0106orluki\u0107 ka\u017ee:<\/p>\n

    „Mi [Hrvati], kao i svaki drugi narod imamo svoju rije\u010d i pojam: Bog. Za\u0161to bismo onda pisali i izgovarali arapsku rije\u010d Allah, kad je zna\u010denje potpuno isto, a i Kur’\u0101n izri\u010dito tvrdi da je to isti Bog. Ovako, tvrde\u0107i da je ‘muslimanski Bog, Allah’, dovodimo se u opasnost da to prihvatimo kao da se radi o dva razli\u010dita boga! Uostalom, u Bibliji na arapskom jeziku, rije\u010d Bog napisana je na arapskom jeziku, a to zna\u010di: Allah. Isti je slu\u010daj i s brojnim imenima koja se spominju u Bibliji i u Kuranu. Ta biblijska imena u odre\u0111enom su obliku prihva\u0107ena u cjelokupnoj kulturi Zapada, pa je logi\u010dno da smo i mi usvojili te, hrvatskom jeziku prilago\u0111ene nazive Mojsije, Isus i druga. Ako su ta imena u na\u0161em jeziku usvojena u tom obliku, tada pisanje istih imena [u prijevodu Kur\u02bc\u0101na na hrvatskom] u arapskoj varijanti ne samo da se protivi jezi\u010dkim pravilima, nego djeluje i zbunjuju\u0107e.“<\/a>[209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Ovim pasa\u017eom \u0106orluki\u0107 posvjedo\u010duje svoju \u017eelju da kao prevoditelj Kur’\u0101na na hrvatski postigne prohodnost u razumijevanju ove svete knjige. \u0106orluki\u0107 se u svojim tekstovima kojima je komentatorski opremio svoj prijevod nije detaljnije bavio arapskim jezikom Kur’\u0101na kao svetim jezikom islama i muslimana. Tu je tematiku uglavnom ostavio postrani. <\/p>\n

    Pa iako su nomenklatura, nazivlje i imena Kur’\u0101na ostali na tragu dugotrajnog kulturalnog djelovanja Biblije u hrvatskom jeziku, ovaj se prijevod \u010dita na jedan ‘islamski na\u010din’, muslimansko \u010ditateljstvo ne do\u017eivljava Kuran<\/em> prevoditelja \u0106orluki\u0107a kao neku vrstu ‘kr\u0161\u0107aniziranja islama i Kur’\u0101na’. <\/p>\n

    Napokon, \u0106orluki\u0107 je u svojim prijevodnim rje\u0161enjima pribjegavao blagim racionaliziranjima diskursa Kur’\u0101na. Za to ima nekoliko primjera. Recimo, kad prevodi 96. s\u016bru Kur’\u0101na koja se naziva ‘Alaq,<\/em> on kao i drugi prevoditelji tra\u017ei kako da na najljep\u0161i na\u010din izrazi zna\u010denje rije\u010di ‘alaq.<\/em> Komentari Kur’\u0101na nagla\u0161avaju da rije\u010d ‘alaq<\/em> sadr\u017ei intenciju ‘ka\u010denja’ ili ‘zametanja’, npr. zametanja klice za plodno tlo, odatle neki ka\u017eu da prve alineje ove s\u016bre<\/p>\n

    Iqra’ bi-smi rabbika lla<\/em>\u1e0f<\/em>\u012b <\/em>\u1e2b<\/em>alaq,<\/em><\/p>\n

    \u1e2b<\/em>alaqa l-ins\u0101na min <\/em>\u02bb<\/em>alaq\u00a0 \u2013 <\/em><\/p>\n

    zna\u010de:<\/p>\n

    „\u010citaj rije\u010di Kur’\u0101na u ime tvoga Gospodara <\/p>\n

    koji sve stvara, stvara \u010dovjeka od zametka…“<\/p>\n

    \u0106orluki\u0107ev prijevod ove alineje (96:1-2) glasi:<\/p>\n

    „Objavljuj, u ime tvoga Svedr\u017eitelja koji stvara, <\/p>\n

    stvara \u010dovjeka od embrija!“<\/a>[210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    Kao \u010dovjek koji je bio upu\u0107en u glavne narative embriologije, \u0106orluki\u0107 je smatrao da arapsko-semitsku rije\u010d ‘alaq<\/em> treba prevesti kao embrio. Naravno, u pravu je. Ali i mnogih drugih \u0161esnaest prevoditeljskih rje\u0161enja za ovo mjesto (i za mnoga druga) su valjana, kao recimo zametak,<\/em> ugru\u0161ak,<\/em> itd. Kur’\u0101n je u svojoj rije\u010di, ali je Kur’\u0101n jednako tako i u svojim tuma\u010denjima. Kad se u Kur’\u0101nu ka\u017ee da Bog \u010dovjeka stvara od ne\u010dega \u0161to je ‘alaq,<\/em> to jest od ne\u010dega \u0161to se zametnulo za ne\u0161to, zaka\u010dilo za ne\u0161to, onda to zna\u010di da je sam \u010dovjek taj ‘alaq,<\/em> jer ljudsko bi\u0107e u maj\u010dinoj maternici pup\u010danom vrpcom vezano je za majku, potom je kad se rodi plu\u0107ima vezano za zrak, potom je ovisno o hrani, vodi, itd. Dakako, \u0106orluki\u0107 ima pravo kad rije\u010d ‘alaq<\/em> prevodi kao embrij, tim prijevodnim rje\u0161enjem on je osvje\u017eio uvide u Kur’\u0101n.<\/p>\n

    \u0106orluki\u0107a ponekada vidimo i kao prevoditelja koji je pod utjecajem filozofijskog pojmovnog instrumentarija, tako rije\u010d a<\/em>\u1e63<\/em>–<\/em>\u1e63<\/em>amad<\/em> iz 112. s\u016bre, a koja se odnosi na Boga Koji je Neovisan, prevodi rije\u010dima: „On je Vje\u010dni, Neprouzro\u010deni Uzrok.“. Prisjetimo se da djela patristike, kao i rasprave muslimanskih teologa ili mutakallim\u016bna,<\/em> nikada nisu rije\u0161ile sve probleme definiranja „Neprouzro\u010denoga Uzroka“.<\/p>\n

    Jedna stanovita novina u tradiciji preva\u0111anja Kur’\u0101na na zapadnom Balkanu, a koju \u0106orluki\u0107 uvodi na margine svoga prijevoda, jesu kratki signali ili upute, neke vrste si\u017eea koje ukazuju na to \u0161ta je ono glavno u tekstu na glavnim dijelovima stranice. „Ka\u017enjavanje vojske sa slonovima“<\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nagovor je prevoditelja da se \u010ditatelj za\u010dudi kako su mala, sitna „lete\u0107a stvorenja Eba-bil“ rastjerala pje\u0161adiju koja je vodila slonove. „Kada do\u0111e pobjeda“,<\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> aluzija je prevoditeljeva na kontinuirano \u0161irenje islama ili \u0161irenje predanosti Jednome Jedinome Bogu’. „Kada se sunce smota“<\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, rije\u010di su koje ukazuju da \u0107e se na\u0161a zvijezda Sunce u \u010dasu Smaka Svijeta ‘uklup\u010dati’ i potamniti, zgasnuti. „Svakom prema njegovu pona\u0161anju“<\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, rije\u010di su \u0106orluki\u0107eve koje ukazuju na kur’\u0101nske stavke da \u010dovjekovi koraci na Zemlji nisu uzalud i da je \u010dovjek odgovorno bi\u0107e. Nadalje, tvrdnja „Abraham razbija idolske kipove“<\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ukazuje na jednu epizodu obra\u010duna monoteiste Abrahama sa njegovim politeisti\u010dkim narodom koji je bio tla\u010diteljski; naime, taj narod iz politeizma nije mogao izvesti spoznanje da je Jedan Jedini Bog stvorio sva stvorenja, te da \u010dovjekovo po\u0161tovanje stvorenja proishodi iz \u010dinjenice da smo svi stvoreni od Jednoga Jedinoga Stvoritelja. „Je li te\u017ee stvoriti vas [ljude, \u010dovje\u010danstvo] ili nebo?“<\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u2013 prevoditeljska je parafraza koju \u0106orluki\u0107 isti\u010de na margini i kojom se posve jasno ka\u017ee da je \u010dinjenica stvaranja Univerzuma itekako zna\u010dajnija od stvaranja \u010dovjeka. I tako dalje. Ovih bilje\u017eaka ili signala na marginama prijevoda ima nekoliko stotina i vrlo su korisne u vo\u0111enju \u010ditatelja da \u0161to smjernije razumiju poruke Kur’\u0101na.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    7. Rije\u010d na kraju<\/strong><\/p>\n

    Ovaj prijevod Kur’\u0101na na hrvatski (Kuran<\/em>) Filipa \u0106orluki\u0107a pokazuje da se univerzalnost Kur’\u0101na otvara i onim intelektualcima koji po svojoj u\u017eoj obrazovnoj vokaciji nisu arabisti, orijentalisti ili islamolozi. \u0106orluki\u0107 je nekoliko desetlje\u0107a prou\u010davao religije i njihove fenomene, posebno se usredsredio na judaizam, kr\u0161\u0107anstvo i islam. Ta naukovna interesiranja odvela su ga da se u svojim usredsre\u0111enim opredjeljenjima dugo bavio islamom i Kur’\u0101nom. Godine 2001. izlazi njegov prijevod koji je, u to nema nikakve sumnje, pisan lijepim hrvatskim jezikom, op\u0107erazumljivim idiomom, prijem\u010divim i nadahnutim. Kad je posrijedi \u0106orluki\u0107ev hrvatski jezik, on sam ka\u017ee:<\/p>\n

    „\u0160to se ti\u010de jezika, u prijevodu na hrvatski nastojao sam dosljedno slijediti logi\u010dan kuranski pristup: ‘Arapima na arapskom’, pa u skladu s time i: ‘Nama na na\u0161em jeziku’. Pored o\u0161trog ‘lektoriranja’ \u010cau\u0161evi\u0107eva i Korkutova prijevoda, nastojao sam jo\u0161 i u\u010diniti razumljivim one dijelove teksta koji su bili nerazumljivi zbog jezi\u010dke nespretnosti prevoditelja. U slu\u010dajevima kada je zna\u010denje nekog teksta ova dva prevoditelja bilo razli\u010dito, tada sam se pomogao mnogo boljim engleskim prijevodom Asada Muhameda, pa sam odabirao ono zna\u010denje, koje su dala dvojica od ove trojice. Ako su pak sva trojica isti tekst prevela razli\u010dito, tada sam tra\u017eio pomo\u0107 od Muftije \u0160evka Omerba\u0161i\u0107a, koji dobro poznaje arapski jezik.“<\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

    K tome, prijevod Kur’\u0101na Filipa \u0106orluki\u0107a opremljen je dodatnim bilje\u0161kama, fusnotama, kao i va\u017enim uputama ili signalima sa margina na blizu \u010detiri stotine stranica. Prevoditeljske upute i signali imaju ulogu me\u0111unaslova u ovom prijevodu. Na mnogo na\u010dina, bilje\u0161ke sa margina dinamiziraju \u010ditateljski do\u017eivljaj, daju prevedenom tekstu nu\u017eno potrebnu koherentnost, ukazuju na povezanost unutarnje strukture Kur’\u0101na.<\/p>\n

    \u010cinjenica da se Filip \u0106orluki\u0107 odva\u017eio da svoj prijevod objavi prema jednom vjerovatnom hronolo\u0161kom redoslijedu s\u016bra ili poglavlja Kur’\u0101na, ovom njegovom prijevodu daju posebnu prohodnost i to doprinosi \u010ditljivosti ovog djela.<\/p>\n

    Napokon, a to je mo\u017eda najva\u017enije, prijevod pokazuje da su sveta \u0161tiva neka vrsta dragocjenih spremi\u0161ta na\u0161ih identiteta i vrjednota do kojih dr\u017eimo. Filip \u0106orluki\u0107 je svojim prijevodom Kur\u02bc\u0101na na hrvatski, ili Kuranom,<\/em> pokazao kako dijalog, pa i onaj me\u0111ureligijski i me\u0111uvjerni\u010dki, mo\u017ee pomo\u0107i naro\u010dito onda kad \u017eelimo osjetiti kako izgleda su\u017eivot drugih sa Bogom. Smatramo da \u0107e ovaj prijevod tek imati svoje vrijeme, jedan svoj drugi nastup. U tim nadanjima zavr\u0161avam ovaj tekst u danima koji muslimane sve vi\u0161e pribli\u017eavaju mjesecu Ramazanu.<\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzlaganje sa\u00a0 Me\u0111unarodnog nau\u010dno-stru\u010dnog simpozija “Filozofija islama” odr\u017eanog 10. i 11. novembra 2023. u Islamskom kulturnom centru Zagreb, u organizaciji Me\u0161ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, Nau\u010dno-istra\u017eiva\u010dkog instituta “Ibn Sina“ Sarajevo i Bo\u0161nja\u010dke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba\u010dku \u017eupaniju.
    \n Ovaj rad\u00a0 je prema\u00a0 \u017eelji autora objavljen u izvornom obliku<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[138<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Max Scheler, Polo\u017eaj \u010dovjeka u kozmosu,<\/em> preveli Vladimir Filipovi\u0107 i Sulejman Bosto, izd. Logos, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 1987.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[139<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPosveta, Kuran\u00a0 s vremensko-tematski raspore\u0111enim poglavljima,<\/em> priredio i komentirao Filip \u0106orluki\u0107, izd. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001.,\u00a0 5.\u00a0 U narednim pozivanjima na ovo djelo mi \u0107emo pisati jednu rije\u010d: Kuran<\/em> (kurzivom)’<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[140<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMi\u0107o Ljubibrati\u0107 Hercegovac (1839-1889) preveo je Kur\u02bc\u0101n na srpski jezik, objavljen je posthumno u Beogradu 1895. u zadu\u017ebini Ilije M. Kolarca.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[141<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 424.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[142<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOve podatke donosimo na temelju napisa sa zadnje omotnice \u0106orluki\u0107eve knjige Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> Prosvjeta, Zagreb, 1983. godine.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[143<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp.\u00a0    https:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Filip_\u0106orluki\u0107<\/a>,\u00a0 pristup stranici 21. 1. 2024. <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[144<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPredgovor za izdanje iz 1983. godine napisao je     Du\u0161an \u010cali\u0107<\/a>.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[145<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPredgovor (prolog) za ovo djelo napisao je     Asaf Durakovi\u0107<\/a>.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[146<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Tamara Bori\u0107, Interview:<\/em> Filip \u0106orluki\u0107 \u2013 O crkvi, religiji, dr\u017eavi, genetici, ratovima,<\/em> objavljeno u Nacionalu, 19. 06. 2016.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[147<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidjeti intervju Filipa \u0106orluki\u0107a za Nacional<\/em> (19. 6. 2016.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[148<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzdava\u010d Prosvjeta, Zagreb, 1983.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[149<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nFilip \u0106orluki\u0107, Quo Vadis Homo: Katastrofa ili savr\u0161enstvo?,<\/em> izd. Fokus komunikacije d. o. o., Zagreb, 2016.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[150<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran:<\/em> s vremensko-tematski raspore\u0111enim poglavljima, 2001., priredio i komentirao Filip \u0106orluki\u0107<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[151<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU intervjuu za Nacional (19. 6. 2016.), Filip \u0106orluki\u0107 spominje da ga je Glas Koncila kritizirao jer je imao svoje poglede o „objedinjenom Evan\u0111elju“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[152<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDu\u0161an \u010cali\u0107, Predgovor,<\/em> Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 7.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[153<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDobro je u vezi sa \u0106orluki\u0107evim tuma\u010denjima Kur\u02bc\u0101na prisjetiti se Morisa Bikaja (Maurice Bucaille) i njegove knjige Biblija, Kur\u02bc\u0101n i nauka<\/em> (La Bible, le Coran et la Science<\/em>), usp. izdanje na bosanskom u Sarajevu, 2001.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[154<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Filip \u0106orluki\u0107, Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 5.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[155<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 50.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[156<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 70-71.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[157<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 28.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[158<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 30.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[159<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 31.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[160<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 31.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[161<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 32.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[162<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 33.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[163<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 50.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[164<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 414.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[165<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran, 414.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[166<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n O ovome su napisana brojna djela, usp. Fazlur Rahman, Major Themes of the Qur\u02bc\u0101n,<\/em>\u00a0 Bibliotheca Islamica, Minneapolis, 1994.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[167<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 35.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[168<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 35.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[169<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 43.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[170<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 44-50.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[171<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 51-63.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[172<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 67-71.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[173<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 70.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[174<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 19.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[175<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 53.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[176<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 53.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[177<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 53.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[178<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 54.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[179<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 54.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[180<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 54.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[181<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 54.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[182<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 54.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[183<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 306.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[184<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 306.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[185<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 307.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[186<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 309.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[187<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 312.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[188<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 314.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[189<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 315.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[190<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 317.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[191<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 323.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[192<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> 323.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[193<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTo jest Kuran:<\/em> s vremensko-tematski raspore\u0111enim poglavljima, priredio i komentirao Filip \u0106orluki\u0107, izd. Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 2001.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[194<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. The Koran, translated by John Medows Rodwell, izd. Bantam Classic, New York, 2004. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[195<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em>\u00a0 273. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[196<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 304.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[197<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 276.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[198<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 278.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[199<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Muhammad Asad, The Message of the Qur\u02bc\u0101n,<\/em> izd. The Muslim World League, Geneva, 1964.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[200<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 164.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[201<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 26.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[202<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. The Study Quran,<\/em> translated by Seyyed Hossein Nasr (editor-in-chief), Caner K. Dagli, Maria Massi Dakake, Joseph E. B. Lumbard i Muhammed Rustom, izd. HarperOne, New York, 2015.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[203<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU svome prijevodu ili Kuranu <\/em>\u0106orluki\u0107 se opredjeljuje za ovo \u010ditanje, njegov prijevod\u00a0 glasi: „…da bi oni jeli njihove plodove, i od onoga \u0161to su proizvele njihove ruke…“ (Kuran,<\/em> 94)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[204<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. \u00d3scar de la Cruz Palma, Robert de Ketton, traditore: Manifestatiions of anti-Islamic Radicalism in the First Latin Translation of the Qur\u02bc\u0101n,<\/em> objavljeno u: The Latin Qur\u02bc\u0101n, 1143-1500., translation, transition, interpretation, uredili C\u00e1ndida Ferrero Hern\u00e1ndez i John Tolan, De Gruyter, Berlin, 2021., pp. 111-121.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[205<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPodsje\u0107amo tek uzgredno da\u00a0 izreka na francuskom „belle infid\u00e8le“ (lijepa nevjerna!<\/em>) ukazuje na prijevod. Naime, ako je prijevod lijep nije vjeran originalu, a ako nije lijep onda je vjeran originalu.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[206<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Filip \u0106orluki\u0107, Islam kao religija, kultura i civilizacija,<\/em> pogovor Kuranu,<\/em> izd. Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 2001., str. 391-432.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[207<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran, 294.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[208<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran, 359.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[209<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran, 430.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[210<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 20.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[211<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 31.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[212<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 32.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[213<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 34.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[214<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 37.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[215<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran,<\/em> 55.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[216<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran, 69.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[217<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKuran, 430.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[218<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n“Ovaj esej pisao sam krajem 2023. i po\u010detkom 2024. godine. Dok sam ga pisao, pretpostavljao sam da je gospodin Filip \u0106orluki\u0107 \u017eiv. Naime, prije nekoliko godina \u010duo sam od uva\u017eenog muftije u mirovini, gospodina \u0160evka Omerba\u0161i\u0107a, da je Filip \u0106orluki\u0107 zagazio u duboku starost i da \u017eivi u domu za starije u Puli. Nedavno, prije nepuna dva mjeseca, saznao sam da je Filip \u0106orluki\u0107 preminuo 18. decembra 2022. godine u domu za staijre u Puli. Do\u017eivio je gotovo punih 95 godina.”<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Literatura:<\/strong><\/p>\n

    Bikaj, Moris (Maurice Bucaille), Biblija, Kur<\/em>\u02bc<\/em>\u0101n i nauka<\/em> (La Bible, le Coran et la Science<\/em>), izdanje na bosanskom, Sarajevo, 2001.<\/p>\n

    Bori\u0107, Tamara, Interview: “<\/em>Filip \u0106orluki\u0107 \u2013 O crkvi, religiji, dr\u017eavi, genetici, ratovima”,<\/em> Nacional<\/em>, 19. 06. 2016.<\/p>\n

    \u0106orluki\u0107, Filip, Islam kao religija, kultura i civilizacija,<\/em> pogovor Kuranu,<\/em> Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 2001., str. 391-432.<\/p>\n

    \u0106orluki\u0107, Filip, Kamo ide\u0161 \u010dovje\u010de,<\/em> Prosvjeta, Zagreb, 1983. <\/p>\n

    \u0106orluki\u0107, Filip, Quo Vadis Homo: Katastrofa ili savr\u0161enstvo?,<\/em> izd. Fokus komunikacije d. o. o., Zagreb, 2016.<\/p>\n

    Kari\u0107, Enes, Kako \u010ditati Kur<\/em>\u02bc<\/em>\u0101n, I \u2013 II,<\/em> Media centar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2020.<\/p>\n

    Kari\u0107, Enes, Kako tuma\u010diti Kur<\/em>\u02bc<\/em>\u0101n,<\/em> II izdanje, Tugra, Sarajevo, 2018.<\/p>\n

    KOPAH (Koran),<\/em> preveo na srpski Mi\u0107o Ljubibrati\u0107 Hercegovac, izd. zadu\u017ebina Ilije M. Kolarca, Beograd 1895.<\/p>\n

    Kur<\/em>\u02bc<\/em>\u0101n \u010casni,<\/em> preveli Mehmed D\u017eemaludin \u010cau\u0161evi\u0107 i Muhamed Pand\u017ea, Sarajevo, 1937.<\/p>\n

    Kuran s vremensko-tematski raspore\u0111enim poglavljima,<\/em> priredio i komentirao Filip \u0106orluki\u0107, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001.<\/p>\n

    Palma, \u00d3scar de la Cruz, „Robert de Ketton, traditore: Manifestatiions of anti-Islamic Radicalism in the First Latin Translation of the Qur\u02bc\u0101n“,<\/em> u: Rahman, Fazlur, Major Themes of the Qur<\/em>\u02bc<\/em>\u0101n, <\/em>Bibliotheca Islamica, Minneapolis, 1994.<\/p>\n

    Scheler, Max, Polo\u017eaj \u010dovjeka u kozmosu,<\/em> preveli Vladimir Filipovi\u0107 i Sulejman Bosto, Logos, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 1987.<\/p>\n

    The Koran,<\/em> translated by John Medows Rodwell, Bantam Classic, New York, 2004. <\/p>\n

    The Latin Qur<\/em>\u02bc<\/em>\u0101n,<\/em> 1143-1500., translation, transition, interpretation<\/em>, ur. C\u00e1ndida Ferrero Hern\u00e1ndez i John Tolan, De Gruyter, Berlin, 2021.<\/p>\n

    The Study Quran,<\/em> translated by Seyyed Hossein Nasr (editor-in-chief), Caner K. Dagli, Maria Massi Dakake, Joseph E. B. Lumbard i Muhammed Rustom, izd. HarperOne, New York, 2015.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Hermeneutics and Exegesis of the Qur\u2019an
    \nby Filip \u0106orluki\u0107<\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    This essay indicates the main plans that should be studied when dealing with the works of Filip \u0106orluki\u0107 in which he investigates the Qur\u2019\u0101n, whether he realizes this through the translation of the Islamic holy book within its Croatian language adaptation, or through comparing the Qur\u2019\u0101n with the Bible, Islam with Christianity, or , on the other hand, through \u0106orluki\u0107\u2019s personal and unique studies of the Qur\u2019\u0101n. This essay focuses especially on \u0106orluki\u0107\u2019s scientific experiments in which he reconciles \u201etrue\u201c\u2018 science and \u201etrue\u201c religion, the texts of the Bible and the Qur\u2019\u0101n, the teachings of Judaism, Christianity and Islam, the positions of scientism and theism.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> Religion, science, Islam, devotion to God, Bible, Qur\u2019\u0101n, man, DNA, evolution.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

         13(24)#1 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.24.1 UDK 1:613.164 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 9.12.2023.     Fahira Fejzi\u0107 \u2013 \u010cengi\u0107 Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi\u010dkih nauka, Odsjek za komunikologiju\/\u017eurnalisitiku Bosna i Hercegovina fahira.fejzic.cengic@gmail.com Medijska refrakcija zvuka […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":463,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[114],"tags":[839,855,844,842,850,843,841,848,607,838,837,856,586,857,851,846,840,847,852,836,853,845,849,854],"class_list":["post-464","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-24","tag-a-problem-based-approach","tag-a-reworked-science-focused-historical-narrative","tag-analiza-internetskog-diskursa-u-objavama-clanova-vlade-na-facebooku","tag-boja-kao-identitet","tag-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane","tag-branka-segvic-i-iva-polic","tag-characteristics-of-croatian-news-portals-reporting-on-the-covid-19-pandemic-in-2020-in-the-pre-crisis-period","tag-dafne-vidanec","tag-dario-terzic","tag-digital-performances","tag-divna-vuksanovic-i-dragan-calovic","tag-enes-karic","tag-fahira-fejzic-cengic","tag-hermeneutika-i-egzegeza-kurana-filipa-corlukica","tag-jasna-kolovrat","tag-jezik","tag-karlo-kanajet","tag-komunikacija-i-mediji","tag-manipulativna-moc-reklama-u-oblikovanju-pristanka-na-buduce-socioekonomske-trendove","tag-medijska-refrakcija-zvuka-tezi-put-do-mudrosti","tag-moneef-r-zoubi","tag-mustafa-sefo","tag-refrakcije-religioznoga","tag-the-arab-islamic-civilisation-as-a-global-force-for-good","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\n\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     13(24)#1 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.24.1 UDK 1:613.164 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 9.12.2023.     Fahira Fejzi\u0107 \u2013 \u010cengi\u0107 Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi\u010dkih nauka, Odsjek za komunikologiju\/\u017eurnalisitiku Bosna i Hercegovina fahira.fejzic.cengic@gmail.com Medijska refrakcija zvuka […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2024-05-28T19:14:40+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"363 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24\",\"datePublished\":\"2024-05-28T19:14:40+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/\"},\"wordCount\":72534,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"keywords\":[\"a Problem-based Approach\",\"A Reworked Science-Focused Historical Narrative\",\"Analiza internetskog diskursa u objavama \u010dlanova Vlade na Facebooku\",\"Boja kao identitet\",\"boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane\",\"Branka \u0160egvi\u0107 i Iva Poli\u0107\",\"Characteristics of Croatian News Portals Reporting on the COVID-19 Pandemic in 2020 in the Pre-crisis Period\",\"Dafne Vidanec\",\"Dario Terzi\u0107\",\"Digital Performances\",\"Divna Vuksanovi\u0107 i Dragan \u0106alovi\u0107\",\"Enes Kari\u0107\",\"Fahira Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107\",\"Hermeneutika i egzegeza Kur\u2019\u0101na Filipa \u0106orluki\u0107a\",\"Jasna Kolovrat\",\"Jezik\",\"Karlo Kanajet\",\"komunikacija i mediji\",\"Manipulativna mo\u0107 reklama u oblikovanju pristanka na budu\u0107e socioekonomske trendove\",\"Medijska refrakcija zvuka \u2013 te\u017ei put do mudrosti\",\"Moneef R. Zou\u2019bi\",\"Mustafa Sefo\",\"Refrakcije religioznoga\",\"The Arab Islamic Civilisation as a Global Force for Good\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 24\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"datePublished\":\"2024-05-28T19:14:40+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-24\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     13(24)#1 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.24.1 UDK 1:613.164 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 9.12.2023.     Fahira Fejzi\u0107 \u2013 \u010cengi\u0107 Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi\u010dkih nauka, Odsjek za komunikologiju\/\u017eurnalisitiku Bosna i Hercegovina fahira.fejzic.cengic@gmail.com Medijska refrakcija zvuka […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2024-05-28T19:14:40+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"363 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24","datePublished":"2024-05-28T19:14:40+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/"},"wordCount":72534,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","keywords":["a Problem-based Approach","A Reworked Science-Focused Historical Narrative","Analiza internetskog diskursa u objavama \u010dlanova Vlade na Facebooku","Boja kao identitet","boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane","Branka \u0160egvi\u0107 i Iva Poli\u0107","Characteristics of Croatian News Portals Reporting on the COVID-19 Pandemic in 2020 in the Pre-crisis Period","Dafne Vidanec","Dario Terzi\u0107","Digital Performances","Divna Vuksanovi\u0107 i Dragan \u0106alovi\u0107","Enes Kari\u0107","Fahira Fejzi\u0107-\u010cengi\u0107","Hermeneutika i egzegeza Kur\u2019\u0101na Filipa \u0106orluki\u0107a","Jasna Kolovrat","Jezik","Karlo Kanajet","komunikacija i mediji","Manipulativna mo\u0107 reklama u oblikovanju pristanka na budu\u0107e socioekonomske trendove","Medijska refrakcija zvuka \u2013 te\u017ei put do mudrosti","Moneef R. Zou\u2019bi","Mustafa Sefo","Refrakcije religioznoga","The Arab Islamic Civilisation as a Global Force for Good"],"articleSection":["In Medias Res broj 24"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","datePublished":"2024-05-28T19:14:40+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-24\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 24"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/464","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=464"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/464\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/463"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=464"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=464"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=464"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}