{"id":469,"date":"2024-05-28T20:16:51","date_gmt":"2024-05-28T20:16:51","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2024\/05\/28\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/"},"modified":"2024-05-28T20:16:51","modified_gmt":"2024-05-28T20:16:51","slug":"dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/","title":{"rendered":"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane"},"content":{"rendered":"

 <\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\n  13(24)#7 2024<\/strong> <\/p>\n<\/td>\n

\n

\n\"Creative<\/a>
\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.13.24.7<\/a>
\nUDK 159.937.515.5:7.033.2*Eufrazijeva bazilika
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 18.1.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dafne Vidanec<\/span><\/p>\n

Veleu\u010dili\u0161te s pravom javnosti Baltazar Zapre\u0161i\u0107, Zapre\u0161i\u0107, Hrvatska
\n dafne.vidanec@gmail.com,
\n dvidanec@bak.hr
\ndafne.vidanec@iCloud.com<\/p>\n

Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti<\/p>\n

na primjeru Eufrazijane <\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (2312 KB), Hrvatski, Str. 4049 – 4071
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Eufrazijana<\/strong> (Pore\u010d, 6. st. po Kr.), jadranski, arhitektonski antikvitet; skoro tri desetlje\u0107a na UNESCO-ovoj listi za\u0161ti\u0107enih spomenika kulture i graditeljstva (1997.). Eufrazijeva bazilika predstavlja remek djelo bizantske, mozaikalne umjetnosti na Zapadu. Ona, a zahvaljuju\u0107i dispoziciji boja i oblika dohvatljivih cjelinom obli\u010dja biblijskih \u2013 novozavjetnih likova, ne samo da nadilazi anti\u010dki, gr\u010dki koncept mimesis-a (Aristotel, O pjesni\u010dkom umije\u0107u 1449 b1 VI., 25), nego nam u maniri Martina Heideggera \u201edaje misliti\u201c, takore\u0107i, na\u010dine o\u010ditovanja liturgijski \u201esvetoga\u201c. Ti na\u010dini neumitno zavise o poznavanju sadr\u017eaja svetoga koje se \u017eeli izraziti, kao \u0161to \u2013 u prakti\u010dnom dijelu – zavise o stanju vje\u0161te ruke majstora, koji vje\u0161tinom (svoje) ruke mo\u017ee posti\u0107i takvu ras\/poredbu boj\u00e2 i oblik\u00e2 (umjetni\u010dkog predmeta) koja vu\u010de promatra\u010da da se zagleda, primjerice, u ljepoliko lice Bogorodice na tronu. Na\u0161a je teza da je bizantskoj umjetnosti imanentna hajdegerijanska dijalektika ruke. To nazivam \u2018ikonografskom refrakcijom\u2019 i biti \u0107e izlo\u017eeno s dva aspekta: umjetni\u010dko-oblikovnog i teolo\u0161ko-filozofskog. <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Eufrazijeva bazilika, Bizant, mozaici, Martin Heidegger, \u2018dijalektika ruke\u2019, Hegel, refrakcija duh\/ovnoga u umjetnosti.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Status quaestionis: arhitektura i pam\u0107enje<\/strong><\/p>\n

Nije<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> lako pisati o oku dohvatljivim, arhitektonsko i morfolo\u0161ki – ‘naoko’ stiliziranim, napola skrivenim, a napola otkrivenim ljepotama mozaikalne umjetnosti gra\u0111evinskih zdanja poput pore\u010dke, ranosrednjevjekovne ljepotice \u2013 bazilike Sv. Eufrazija<\/em><\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Eufrazijana<\/em> je sakralni, arhitektonski kompleks (slika 1).<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 1. Panorama dijela sakralnoga kompleksa s ostacima mozaika.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Za sakralne komplekse poput Eufrazijevog<\/em>, u \u010dijem se sredi\u0161tu nalazi bogomolja, mo\u017ee se re\u0107i da ne postoje kako bi \u2013 poput baroknih – fascinirali, nego impresionirali (lat. impressio<\/em>). Govorimo o utisku kao o refrakciji pam\u0107enja<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Primjerice, promatraju\u0107i dio kompleksa, kako je prikazan na gornjoj slici, uo\u010davamo detalje: krov(ove) i sjene; hod ljudi kroz atrium<\/em><\/strong> Bazilike<\/em> (…). <\/p>\n

Ono \u0161to sakralni kompleks izgra\u0111en u bizantinskom stilu \u010dini autenti\u010dnim, jest utisak koji stvara igra sjena i stvarnih oblika. U mozaikalnoj umjetnosti, koja predstavlja domet bizantinske arhitekturalne umjetnosti, igra sjena se posti\u017ee rasporedbom mozaikalnih oblika \u2013 kamen\u010di\u0107a, stakalca, komadi\u0107a jantara koji se sla\u017eu u cjelinu na to\u010dno odre\u0111enoj podlozi. To se radi rukom i to mo\u017eemo nazvati ruko-vo\u0111enjem utiska koji ruka nekog majstora-mozaikiste transponira na tu istu podlogu koja \u0107e kasnije postati mozaik. <\/p>\n

Filozofijski promatrano, na\u010din izrade mozaika mo\u017ee se tuma\u010diti i shvatiti kroz filozofijsku hermeneutiku, pri \u010demu dominantnu ulogu ima tzv. ‘misle\u0107a ruka’. To nije novitet. Pionir te koncepcije je germanofoni mislilac Martin Heidegger.<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svrha je stvoriti ikonu za koju se, na tragu glasovitog, germanofonog mislioca Hansa-Georga Gadamera koji se u tom pogledu poziva na Huizingu i Guardinija<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, mo\u017ee re\u0107i da, ako je „umjetnost igra ma\u0161te“, onda je umjetnost ikone zacijelo igra sjena, tj. refrakcija svetoga. Stoga, slijede\u0107i koncepciju refrakcije (svetoga) u umjetnosti, ovaj rad ima svrhu potencijalne \u010ditatelje senzibilizirati za dublje prou\u010davanje specifi\u010dnosti bizantske, mozaikalne umjetnosti, za koju se nedvojbeno mo\u017ee re\u0107i da je stilom, formom i koloritom neponovljiv fenomen u umjetnosti i povijesno-umjetni\u010dkom diskursu, koji je nastao \u2013 posuditi \u0107u Nietzscheov\u00a0 izraz \u2013 kao iskaz „volje za mo\u0107“. <\/p>\n

Bizant je sinonim za vladavinu i dr\u017eavu, ali i za umjetnost koja je nastala unutar njegovog administrativnog teritorija (4. \u2013 15. st. Po Kr.). To je nekada bio veliki teritorij i gotovo ‘dugovje\u010dan’, a to je, osvrnemo li se na tragove njegove dominacije u umjetnosti i ostao, i to zahvaljuju\u0107i mozaikalnoj umjetnosti i arhitekturi \u2013 ikonografiji. <\/p>\n

Rad \u0107e biti podijeljen u dva tematska bloka, od kojih je prvi usmjeren ka pozicioniranju odre\u0111enih pitanja vezanih za polo\u017eaj umjetnosti u filozofskom diskursu s osvrtom na motiv svetoga. Drugi dio posve\u0107en je analizi i raspravi odabranih arhitektonskih elemenata pore\u010dke Eufrazijane<\/em>. Mo\u017eebitno izostanak polazi\u0161ne (hipo)teze potencijalni \u010ditatelj mo\u017ee uzeti (figurativno) ‘za zlo’. Me\u0111utim, slijede\u0107i Hegelovu koncepciju iz njegove „Fenomenologije duha“ o transcendiranju apsoluta kroz filozofiju, religiju i umjetnost,<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> mi\u0161ljenja smo da bi svaki poku\u0161aj diskurzivno usmjeren k oblikovanju teze mogao biti shva\u0107en kao postavljanje epistemi\u010dke prepreke Hegelovu „Duhu“ u hodu ka manifestaciji kako bi se materijalizirao u umjetni\u010dko djelo \u2013 u ikonu, primjerice, \u010dija je svrha biti medijatorom izme\u0111u svetog i profanog: o\u010ditovanje svetoga u svjetovnome; beskona\u010dnoga u kona\u010dnome (…), a tako vidim ikonu na mozaikalnim prikazima Eufrazijeve bazilike \u2013 ponajvi\u0161e jer, kako explicite ka\u017ee i s\u00e2m Hegel, „bo\u017eanska bit i ljudska priroda po sebi<\/em> nisu odvojene (…)“.<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/strong><\/p>\n

I. Bizantska umjetnost kao Aristotelov ‘dispositio’<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Hegel-Heideggerova koncepta biti<\/em><\/strong><\/p>\n

Mo\u017ee se re\u0107i da ono \u0161to Eufrazijevu baziliku<\/em> zajedno s njezinim prirodnim (more) i arteficijelnim (arhitektura) okru\u017ejem \u010dini autenti\u010dnim jesu njezini mozaici. To su umjetni\u010dke tvorevine kojima dan-danas u svijetu umjetnosti nema pandana, kako u formi, tako i u sadr\u017eaju, tehnici izrade i osobito u koloritu. Stoga, zdanja poput Eufrazijane<\/em> \u2013 osim \u0161to su mjesta liturgijskoga kulta, tako\u0111er su i predmet prou\u010davanja razli\u010ditih disciplina, znanosti i podru\u010dj\u00e2.<\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zbog same istra\u017eiva\u010dke kompleksnosti nije lako pisati o mozaicima Eufrazijeve bazilike<\/em> i dojmovima koji izviru iz promatra\u010dkoga divljenja predmetu \u0161tovanja kao o odbljesku „svetoga“ u „profanome“ (M. Eliade) – kao o refrakciji svetoga koju ti mozaici emaniraju dok ih, primjerice, promatra\u010d gleda. <\/p>\n

Mozaikalna umjetnost je sinonim za „sveto“. I zato \u0161to ta umjetnosti \u2013 \u017eargonski \u2013 ‘dila’ sa sveto\u0161\u0107u, ne mo\u017eemo zaobi\u0107i njezinu teolo\u0161ko-crkvenu perspektivu koja se tuma\u010di uz pomo\u0107 teolo\u0161ko-filozofskoga<\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. – Ve\u0107 smo u Uvodu spomenuli da, kada je rije\u010d o sakralnim, arhitektonskim zdanjima koja nadahnjuju, glavnu ulogu igra dojam (lat. impressio<\/em> \u2013 utiskivanje, navala). Dojam mo\u017eemo shvatiti kao refrakciju osje\u0107ajno\u0161\u0107u pro\u017eetih misli o predmetu – tj. hajdegerijanski mi\u0161ljeno, o „priboru“<\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji svojom iznimno\u0161\u0107u ‘iska\u010de’ iz onog „okolskog“ \u2013 okru\u017eja, tj. „svijeta“.<\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zato nije lako pisati o specifi\u010dnostima koje ulaze u opseg i sadr\u017eaj pojma sakralne umjetnosti. Sakralno u dodiru umjetni\u010dkoga na stanoviti na\u010din postaje poieti\u010dno i prakti\u010dno<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>: tako vidim i shva\u0107am mozaik; kao kombinaciju aristotelovski mi\u0161ljenog odnosa „tvorbe i \u010dinidbe“. Mozaik je utjelovljena poruka (izvora) svetoga, te ima namjenu i svrhu. Svrha sakralnoga je liturgijska: liturgijski izri\u010daj. Sakralno je i umjetni\u010dko, a sakralna arhitektura objedinjuje i jedan i drugi aspekt, odnosno, liturgijsko sakralno i umjetni\u010dko sakralno me\u0111u sobom se pro\u017eimaju na dva na\u010dina: fenomenski i djelatno. To ‘fenomenski’ se ti\u010de sveukupnosti svih onih zadatosti koje neko sakralno djelo odre\u0111uju na prvi pogled: mjesto, vrijeme, odnosi itd. To fenomensko je, dakle, kategorijalno, apriorno<\/em>, zadano: forma (gr\u010d. \u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/em><\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Bizantska je umjetnost vezana za formu, a to je (jednim djelom!) izvan mogu\u0107nosti \u010dovjekove intervencije u bit same poruke. Poruka je forma. Forma nije antropolo\u0161ka<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ve\u0107 ontolo\u0161ka zadatost postoje\u0107ega \u2013 neke stvari i\/li bi\u0107a. Zbog toga se sakralna umjetnost, promatrana kao umjetnost forme (tj. poruke), smatra bogonadahnutom<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> umjetno\u0161\u0107u. Posebice kada je posrijedi likovni izri\u010daj koji svoje nadahnu\u0107e nalazi u novozavjetnim izvje\u0161\u0107ima: u Isusovom i Marijinom \u017eivotu, dok su ostali sveci<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje neki mozaikalni prikaz predstavlja, njihovo mjesto, uloga i zna\u010denje, promatrani i i\u0161\u010ditavani u odnosu na Isusa i Mariju.<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Potvrdu toga nalazimo i u samom nazivlju bogomolja izgra\u0111enih u bizantinskom stilu: one nose naziv ili prema Mariji \u2013 Bogorodici<\/em> <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\u2013 slu\u010daj s na\u0161om Eufrazijanom<\/em><\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ili prema Isusu \u2013 Pantokratoru<\/em><\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ili prema Presvetom Trojstvu<\/em>, kao \u0161to je slu\u010daj s gruzijskom Samebom<\/em><\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, novoizgra\u0111enom bazilikom u sredi\u0161tu T’bilisija (v. sliku 2) s kupolom vi\u0161om od osamdeset metara. \u2013 Panoramski pogled na grad s lokalnoga brda ponad T’bilisija fokus stvara na crkvi, koja no\u0107u nalikuje na lu\u010d usred tmine. To nije slu\u010dajno, ve\u0107 simbolisti\u010dki iskaz Izaije: „(n)arod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku (…).“<\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 2. Katedrala Presvetog Trojstva u T’bilisiju.<\/em>
\n Foto: Dafne Vidanec\/12\/2018.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Prakti\u010dki aspekt sakralnog u odnosu na umjetni\u010dko dadne se i\u0161\u010ditavati iz sljede\u0107e tvrdnje: da bi transcendentno bi\u0107e – L\u03ccgos<\/em> dobio svoj dom ovdje na Zemlji, od va\u017enosti je ispuniti neke (pred)uvjete: geo-klimatske (polo\u017eaj), geo-morfolo\u0161ke (kvaliteta gra\u0111evnog materijala), biolo\u0161ko-dru\u0161tvene (populacija), moralne i duhovne (religioznost i denominacija \u2013 religija i vjera), ekonomsko-politi\u010dke (bud\u017eet i investicija), \u0161to sve \u010dini okru\u017eje budu\u0107ega sakralnoga objekta (v. sliku 3.). <\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 3. Panorama polo\u017eaja Eufrazijeve bazilike.<\/em>
\n Foto: TZ grada Pore\u010da<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Kada se prethodno spomenute pretpostavke ispune, mo\u017eemo govoriti o aspektu umjetni\u010dkoga: o oblikovanju umjetni\u010dkoga dojma \u2013 o impresiji svjetlo\u0161\u0107u. <\/p>\n

Dojam je izraz koji najljep\u0161e do\u010darava i dohva\u0107a ono \u0161to bizantska umjetnost predstavlja. Bizant je, naprosto, dojam! \u017deli se re\u0107i da je umjetni\u010dko u bizantskoj umjetnosti definirano kategorijalnim pretpostavkama<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje je jo\u0161 davno opisao Aristotel u „Organonu“: supstantio, quantitas, relatio, qualitas, actio, passio, tempus, ubi, dispositio<\/em><\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, situs<\/em>.<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> To nam dalje daje „misliti“<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> da je umjetnost u svojoj b\u00edti kategorijalna \u2013 supstancija<\/em>\/lna. Ona je nama koji promatramo njezino djelo, npr. gra\u0111evni ili „graditeljski ansambl“<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Eufrazijeve bazilike<\/em> ili se pak divimo njezinim plodovima<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ona je fenomenalna: umjetnost ‘vu\u010de’ „ka samim stvarima“<\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; ona je „pokazuju\u0107e-se-samo-po-sebi<\/em>, o\u010dito“.<\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zato o sakralnim zdanjima, koja su shva\u0107ena kao umjetni\u010dka ostvarenja, govorimo s pozicije fenomenolo\u0161koga jer su ona materijalizacija Heideggerova, gramati\u010dki upe\u010datljivog postulata: „bitak je skriven“<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Ho\u0107e se re\u0107i da su sakralni gra\u0111evni kompleksi, osim po svojoj (liturgijskoj) namjeni, i izazov mi\u0161ljenju, kao u arhitektonskim elementima skrivena „zagonetka“<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koju tek treba istra\u017eiti. Neovisno od njihovih religioznih denominacija, crkveno-administrativne politike koja stoji iza nastanka tih zdanja, ona su za kulturu neke zajednice tako\u0111er sastavni element duhovne \u2013 vjerske i religiozne poruke koju neka bogomolja koja je specifi\u010dna za religijski kult te zajednice manifestira na autenti\u010dan na\u010din;<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> na na\u010din na koji se religioznost o\u010dituje \u2013 promatra\u010du. (V. sliku 4). Bitak je skriven u izri\u010daju onoga koji taj izri\u010daj \u010dini o\u010ditim kroz potez ruke, bilo graditelja ili mozaikiste \u2013 to je, prema Aristotelu, gibanje. Tako mo\u017eemo re\u0107i da se mozaikalna umjetnost sastoji u gibanju ruke majstora-mozaikiste po podlozi \u2013 tj. po mjestu (ubi<\/em>). <\/p>\n

Da zaokru\u017eimo prethodno izlo\u017eeno! <\/p>\n

Bizantska ikonografska umjetnost bazirana je na (meta)fizikalnim elementima, tako\u0111er. <\/p>\n

\u0160to se ti\u010de fizike, ti\u010de se i same prirode \u2013 tj. karaktera neke stvari – filozofski mi\u0161ljeno. A kada govorimo o karakteru neke stvari, govorimo o naravi po kojoj je ta stvar specifi\u010dna \u2013 u odnosu na neku drugu: to na specifi\u010dan na\u010din ka\u017ee Hegel kada obja\u0161njava mi\u0161ljenje na relaciji „Bog \u2013 Duh \u2013 znanje“<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Hegel govori o tri momenta „biti“<\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a kod Heideggera, u njegovu „Bitku i vremenu“, taj temporalni aspekt prisutan je u opisu „vremenskih ekstaza“: bilost, jest(anje) i budu\u0107nost. No za obojicu ovih mislilaca bit se sastoji u kretanju: kod Hegela su to momenti „apsolutnoga“ duha; kod Heideggera to je \u2013 takore\u0107i \u2013 ‘plov’ bitka vremenom shva\u0107enim kao njegovim horizontom. Taj fenomenologijsko-ontolo\u0161ki karakter mi\u0161ljenja biti bitka u filozofiji modernoga doba, tvrdim, dohvatljiv je (bio) samo ruci bizantskih majstora-mozaikista, tako da bizantsku mozaikalnu umjetnost mo\u017eemo uzeti kao proto-fenomenologiju bitka bi\u0107a. Mozaici bizantske umjetnosti formom obja\u0161njavaju ono \u0161to je tek mnogo stolje\u0107a nakon (pada Bizantskoga Carstva, op. a.) postalo bjelodano u filozofiji; prema Hegelu shva\u0107enoj kao znanje; prema Heideggeru razumijevanoj kao kretanje bitka horizontom na\u0161e egzistencije \u2013 Sorge<\/em> (ili „brigovanje ka Smrti“)<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. <\/p>\n

Mozaik \u010dini bit nekog sakralnog zdanja. To je razlog poradi kojega je Eufrazijana<\/em> ve\u0107 preko dva desetlje\u0107a moja osobna interesna i istra\u017eiva\u010dka sfera: njezini likovni sadr\u017eaji su kriptirana poruka svetoga u vremenu. Poruka je bit. <\/p>\n

Putuju\u0107i u svojstvu Erasmus-predava\u010d po europskom, pravoslavnom prostoru, ono \u0161to sam zapazila u arhitekturi tih gradova su prekrasne bogomolje, poput, primjerice, centralne bazilike Marijina Uznesenja<\/em> u bugarskoj Varni na Crnome moru (slika 4).<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 4. Katedrala Marijinog uznesenja.<\/em>
\n Photo: Dafne Vidanec\/03\/22\/2022.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

II. Umjetni\u010dko-oblikovni aspekt mozaikalnih likovnih izri\u010daja Eufrazijeve bazilike<\/em> u Pore\u010du s osvrtom na teolo\u0161ku analizu i umjetni\u010dko vrednovanje apsidalnog mozaika Bogorodice na tronu<\/em><\/strong><\/p>\n

Pri\u010da o Eufrazijani<\/em> vezana je uz pri\u010du o Bizantskom Carstvu<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (4. \/ 6. st. pr. Kr. \u2013 15. st. po Kr.). <\/p>\n

Eufrazijana je par excellence<\/em> primjer ovjekovje\u010denja ‘jedne’ mo\u0107i koja je trajala gotovo tisu\u0107u godina. Bizantsko je carstvo jedno od najdugovje\u010dnijih carstava u povijesti monarhije, u antici, kao i u Srednjemu vijeku, a Eufrazijeva bazilika<\/em> je iskaz njegove mo\u0107i, ali istovremeno i dokaz da je ona nekada postojala \u2013 trajala i ostavila trag na Zapadu. Bizant je (bio) sinonim za ekonomski status; duh aristokracije i politi\u010dko-monarhijsko-vladarski monopol. Stoga, velika arhitektonska zdanja poput, primjerice, Hagie Sophiae<\/em><\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u nekada\u0161njem Carigradu<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> odraz su mo\u0107i vladanja. <\/p>\n

Eufrazijana<\/em> predstavlja jedan dio gra\u0111evnog ansambla koji pripada ranobizantskoj <\/em>arhitekturi kr\u0161\u0107anske umjetnosti. Izgra\u0111ena je prema uzoru na bizantska arhitektonska zdanja<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te predstavlja monumentalni spomenik \u010dijoj arhitektonskoj i umjetni\u010dkoj vrijednosti pridonose specifi\u010dnosti koje se manifestiraju u osebujnim formama i sadr\u017eajima rasko\u0161ne dekoracije (liturgijskoga prostora) u stilu i tehnici (v. sliku 5). <\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 5. Srednja la\u0111a s pogledom na oltarni prostor.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Na po\u010detku rada se spomenulo da je Bazilika<\/em> interesna sfera razli\u010ditim disciplinama i podru\u010djima istra\u017eivanja: od umjetnosti, preko politike i filozofije do gra\u0111evine i arhitekture. Recepcija istra\u017eiva\u010dke provenijencije je zna\u010dajna<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ali o njoj je napisano vrlo malo studija ozbiljnijega<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> karaktera. To navodi na zaklju\u010dak, ne da je malo interesa za Bizant i bizantsku umjetnost, nego tu postoje ‘vi\u0161i’ motivi zbog kojih se u javnom ili akademskom diskursu tek u tragovima raspravlja o specifi\u010dnostima tisu\u0107ljetne tradicije. Ako je prema Heideggeru vrijeme horizont bitka, a tisu\u0107u godina trajanja vladavine Bizanta je vrlo dugo vrijeme \u2013 u zemaljskim mjerilima, onda se tu naslu\u0107uje problem koji mo\u017eemo sa\u017eeti u pitanju: Za\u0161to, osim Prelogove edicije iz 1994. godine postoji tek par \u010dlanaka<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> o Eufrazijani kod nas, a ne postoji cjelovita monografija koja pru\u017ea detaljni teolo\u0161ko-umjetni\u010dki uvid u oblikovne i koloristi\u010dke elemente njezinih mozaika, jer iz njih emanira prava vrijednost te bogomolje koja je, usu\u0111ujem se kazati, kod nas vi\u0161e popularna po svom imenu, nego li po funkciji.<\/p>\n

 <\/em><\/strong><\/p>\n

2.1. Prevalentnost kulturologijskoga nad teolo\u0161ko-liturgijskim<\/em><\/strong><\/p>\n

Eufrazijana<\/em> je povijesno-umjetni\u010dki arhitektonski raritet prepoznatljiv po dekorativnoj specifi\u010dnosti: freske i mozaici; oblici i kolorit u odnosu na zadani krajolik i teolo\u0161ko-liturgijsku poruku. Vi\u0111ena je kao jedinstveni umjetni\u010dki izri\u010daj nadahnut teolo\u0161kom – kr\u0161\u0107anskom refleksijom Istoka. Ta se refleksija ne prepoznaje ili pak ne dolazi do izra\u017eaja samo kroz tehni\u010dki aspekt, bjelodan u oblikovnim elementima i samome koloritu interijera i eksterijera, \u0161to je rezultat vje\u0161tih ruku graditelja i majstora-umjetnika. Ta refleksija povezana je s teolo\u0161ko-liturgijskim, tako da se o Eufrazijani<\/em> mo\u017ee govoriti kao o liturgijskoj refrakciji religioznoga, pri \u010demu je ovdje dominantan umjetnikov zami\u0161ljaj – vizija sakralnoga u realnome (svijetu).<\/p>\n

Vrijednosni element liturgijskoga izri\u010daja prisutan je u pitanju izbora materije: gra\u0111evnoga materijala od kojih je sa\u010dinjen \u010ditav ansambl Eufrazijane<\/em>, mozaici poglavito. Odabir materije uvodi Eufrazijanu<\/em> u diskurs o dekorativnoj umjetnosti: freske i mozaici. Govorim o obradi materijala<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koji su bizantski majstori-mozaikisti upotrebljavali pri izradi podnih i zidnih mozaika. Tu nije posrijedi samo umjetnikovo (gr\u010d.) t<\/em>\u00e9chne<\/em>, ve\u0107 i nadahnu\u0107e \u2013 bogonadahnuti (umjetni\u010dki) rad koji se reflektira kroz umjetnikov do\u017eivljaj svete poruke koja ima izvor u novozavjetnim spisima i osje\u0107aju divljenja s\u00e2mom budu\u0107em ikonografskom sadr\u017eaju koji ga je u radu inspirirao. To je simboli\u010dko ikonografsko koje je usko povezano s medijsko-teolo\u0161kim: sveti prikazi ili ikone su poruke ascendentnih struktura descendetnim entitetima koji putem oblikovno-koloristi\u010dkoga prenose<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> sveti sadr\u017eaj povezan s misterijem Presvetoga Trojstva, \u0161to neki majstor-mozaikist izra\u017eava na svojstven \u2013 „autenti\u010dan“<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> na\u010din. Autenti\u010dnost likovnih i dekorativnih elemenata Eufrazijane<\/em> povezana je i sa sljede\u0107im aspektom, a to je onaj geografsko-kulturolo\u0161ki: govorimo o specifi\u010dnosti koja povezuje, tj. objedinjuje dva pristupa likovnog tuma\u010denja svetopisamske, odnosno, evan\u0111eoske poruke: isto\u010dni i zapadni. Ta se dva tuma\u010denja, u su\u0161tini, ne razlikuju u percepciji, ve\u0107 u samom na\u010dinu interpretacije i realizacije perceptivnih elemenata: poveznica Istok i Zapad \u2013 Bizant i Rim \u2013 lice i nali\u010dje mediteranskog kulturnog habitusa<\/em>. <\/p>\n

Povijesno-umjetni\u010dke osobitosti Eufrazijeve bazilike<\/em> krajem devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a potaknule su zanimanje Organizacije za za\u0161titu spomenika kulture pri UNESCO-u<\/em>, te je Bazilika<\/em> dobila status za\u0161ti\u0107enog spomenika kulture.\u00a0 <\/p>\n

U novije vrijeme o Bazilici se govori u kontekstu kulturno-ekonomskoga: spomenici kulture poput Eufrazijeve bazilike<\/em>, koji su svjedoci jedne epohe koja je u administrativno-politi\u010dkom pogledu i\u0161\u010deznula, postaju medijatori izme\u0111u povijesti i kulture s jedne strane te turizma i ekonomije s druge: ekonomski resurs. A tamo gdje novac u sferi ars aeterna<\/em> odredi svoje tokove kretanja, tamo to sveto i povijesti vrijedno po\u010dinje gubiti sjaj. To nazivam refrakcijom religioznoga. Pitanje koliko?<\/em>, za sadr\u017eaje koje sfera sakralnoga supsumira predstavlja „destrukciju“<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> vrijednosno-apstrahiraju\u0107ih determinanti nas samih, shva\u0107enih kao „bitak-u-vremenu“ koji to isto vrijeme, transponiraju\u0107i se u forme Hegelova apsolutnoga „Duha“ transcendira, a to transcendiranje nadilazi humaniziranoj svijesti specifi\u010dne egzistencijale izra\u017eene u kvantitativnim elementima koji su poznati samo ljudskome rodu. I premda izdanak jednog monarhijskoga sklopa, koji se po svojem habitusu ne razlikuje mnogo od suvremenih monarhijskih sklopova koji su ‘krunu’ zamijenili ‘zelenom bojom’<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a zbog koje se tako\u0111er krvarilo, ginulo (…) rije\u010dju, ratovalo u povijesti (…), naposljetku, ratovanje je rezultiralo ‘pobjedom turbana nad mitrom i krunom’<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (…), ratovi ‘zbog krune’ nisu nikada rezultirali refrakcijom religioznoga \u2013 bez obzira o kojoj god religiji ili konfesiji je bilo rije\u010di, koliko su toj refrakciji pridonijeli ratovi u ime boje. Kolorit je do\u0161ao na mjesto forme, tj. oblikovnoga. Nekada je umjetnost bila forma \u2013 \u0161to nije novitet, jer o tome, me\u0111u ostalim, explicite<\/em> pi\u0161e i Gadamer u svojim „Ogledima o filozofiji umjetnosti“: klasi\u010dno poimanje umjetnosti kao forme \u2013 mimesis<\/em>-a<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nadomje\u0161teno je usredi\u0161tenjem umjetnika na pijedestal genija: „stvaranje umjetni\u010dkog genija“<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u2013 Ako detaljnije i dublje ‘pri\u0111emo’ bizantskoj umjetnosti, njezinom tematskom bloku i ilustriranim sadr\u017eajima, uvidjeti \u0107emo da ta umjetnikova ingenioznost koju tako promovira zapadna estetika nije novitet: preusmjeravanje od djela na umjetnika na\u010dinili su bizantski majstori-mozaikisti, \u010diji je rad prete\u010da tehnika i umije\u0107a ikonografskih \u0161kola poput one, nadahnute Andrejem Rubljovom iz kasnog Srednjeg Vijeka. Kr\u0161\u0107anstvo je bizantsko \u2013 poru\u010duje Hugo Ball.<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Da sumiram prethodno izlo\u017eeno. Tema ovoga rada je refrakcija svjetlosti na primjeru mozaika Eufrazijeve bazilike<\/em>. Za izraz „mozaik“ u sa\u017eetku ovoga rada postoji izraz „oblikovno“. Cilj je bio pokazati kako je bizantska umjetnost ono \u0161to Aristotel dohva\u0107a u koncept forme, a Heidegger u izrazu „priru\u010dnosti“. Motiv je Eufrazijana<\/em>. Pri\u010da o toj Bazilici je kompleksna, kako sam to vi\u0161ekratno spomenula: gra\u0111evinsko-arhitektonska, povijesno-umjetni\u010dka, povijesno-politi\u010dka, etnografsko-kulturolo\u0161ka, obi\u010dajno-duhovna itd. \u017deli se re\u0107i da nas ta bazilika zanima i kao gra\u0111evina, i kao spomenik kulture nekada\u0161njega Bizanta na Zapadu, i kao svjedok ideje ekumenizma, promovirane na Drugom vatikanskom saboru po\u010detkom \u0161ezdesetih godina 20. stolje\u0107a, \u0161to se ima zahvaliti velikom (ekumenskom) papi Ivanu XXIII. (…); nadalje, zanima nas kao geopoliti\u010dki eho dominacije jedne vladavine koja je bila sinonim za mo\u0107, lijepo, sveto, uzvi\u0161eno, sjajno \u2013 svjetlo Bizanta. Danas je od toga svjetla ostalo \u2013 posudit \u0107u Ecov izraz \u2013 „samo ime“. Me\u0111utim, ono je putokaz daljnjem istra\u017eivanju onih elemenata koji u znanstvenom diskursu privla\u010de na daljnje prou\u010davanje i izu\u010davanje: umjetnost kao Hegelova manifestacija apsolutnoga „Duha“. To je filozofska motivacija utkana u raspravu o teolo\u0161ko-liturgijskim zna\u010dajkama svetoga koje uprisutnjuje ikonografski sadr\u017eaj mozaika Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du. U sljede\u0107em bloku posvetiti \u0107emo se opisu, analizi i teolo\u0161ko-liturgijskom vrednovanju ikonografskih elemenata mozaika u konhi Bazilike, zato \u0161to taj mozaik predstavlja izvor (1) od kojega bi valjalo krenuti u istra\u017eivanje bizantskim stilom nadahnute umjetnosti (i novijega vremena \u2013 posebno se to odnosi na kolorit) i (2) zato \u0161to je \u010ditavo zdanje, situirano uz more \u2013 uz na\u0161 Jadran, svjedok slojeva vremenskih ekstaza bitka tu-bitka \u2013 to je onaj ontolo\u0161ki aspekt koji bizantska ilustrativnost tako lijepo dohva\u0107a kroz igru svjetlosti, a to se posti\u017ee bojama. Boje su dominantni element umjetnosti koja obuhva\u0107a ikonografski sadr\u017eaj.\u00a0\u00a0 <\/p>\n

 <\/p>\n

2.2. Mozaik Bogorodice na tronu: teolo\u0161ka analiza i umjetni\u010dko vrednovanje<\/em><\/strong><\/p>\n

Bogorodica na tronu<\/em> jedno je me\u0111u najljep\u0161im djelima sakralne umjetnosti i ikonografije. Ikonografska se umjetnost od uobi\u010dajene razlikuje u odnosu na simboli\u010dki izri\u010daj ikonografskog sadr\u017eaja. A kada govorimo o opisu i simbolici ikonografskog sadr\u017eaja unutar crkvenog prostora Eufrazijeve bazilike<\/em>, prvo treba vidjeti \u0161to podrazumijevamo pod ikonografskim sadr\u017eajem op\u0107enito.<\/p>\n

Etimolo\u0161ki, pojam „ikonografski“ je izvedenica pojma „ikonografija“. S\u00e2m je pojam gr\u010dke leksi\u010dke provenijencije te ga konstruiraju dvije rije\u010di gr\u010dkoga porijekla: prva rije\u010d ozna\u010duje imenicu – „ikona“, \u0161to dolazi od gr\u010dkog eik\u014dn <\/em>(izvr. \u03b5\u1ec9\u03ba\u03ce\u03bd), izraz koji se na hrvatski jezik prevodi rije\u010dju „slika“ ili „lik“ \u2013 kip nekog sveca i sl. Druga rije\u010d potje\u010de od glagola gr\u00e1f\u014d<\/em> (izvr. \u03b3\u03c1\u03ac\u03c6\u03c9) \u0161to zna\u010di (o)pisati. Ikonografija je, u biti, teolo\u0161ki impostirana umjetnost koja nastoji predo\u010diti sadr\u017eaj inspiriran biblijskom (tj. svetopisamskom) tematikom koriste\u0107i se specifi\u010dnim likovnim metodama, na na\u010din da razmatra i predo\u010duje nelikovne komponente likovnog djela. Kao likovna disciplina, ikonografija se u umjetnosti javlja u 2. stolje\u0107u, zapo\u010dev\u0161i prikazima ciklus\u00e2 iz Marijinog \u017eivota. Sve do ikonoklazma<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ikonografija se postupno razvijala u sakralnu umjetnost, \u010dije su teme kr\u0161\u0107anski nadahnute.<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Marijin i Isusov \u017eivot su sredi\u0161nji motivi toga nadahnu\u0107a. Me\u0111utim, ovdje \u0107emo se zadr\u017eati na Mariji, zato \u0161to je u znak njezina \u0161tovanja na\u010dinjen sredi\u0161nji mozaik u konhi dana\u0161nje katedrale, a nekada\u0161nje bazilike \u2013 Eufrazijane<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

2.2.1. <\/em><\/strong>Oblikovno koloristi\u010dki elementi mozaika u apsidi<\/em><\/p>\n

Dakle, govorimo o funkciji ikonografskih elemenata u odnosu na mozaikalne prikaze interijera Eufrazijeve bazilike<\/em>. Pod tim vidom najprije \u0107e se ukratko kazati pone\u0161to o liturgijskom prostoru u kojem se nalazi centralni mozaik Eufrazijane<\/em>: Bogorodica na tronu. <\/p>\n

Bizantska je umjetnost Mariju uvijek prikazivala kao „bogorodicu“ (theotokos<\/em>), odnosno, pisano velikim slovom, Majku Bo\u017eju<\/em>. Povijesno-ikonografske \u010dinjenice navode da se Marijin lik, kako smo ve\u0107 napomenuli, prikazivao u ikonografiji ve\u0107 od 2. stolje\u0107a. Mariji je posve\u0107eno posebno mjesto u liturgijskom kultu Istoka. Mo\u017ee se re\u0107i da je i Zapad \u0161tovao Bogorodicu iznad ostalih svetaca, jer je ona do\u017eivljavana kao sveta, prvenstveno poradi toga, \u0161to je \u2013 prema kanonskoj predaji – u njoj za\u010deta druga bo\u017eanska osoba Presvetog Trojstva<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Pored doktrinalnoga prisutnome u likovnom izri\u010daju, relevantno je ovdje i to kako<\/em> je isto\u010dna liturgija do\u017eivljavala Mariju. – Marija je \u0161tovana kao Majka Bo\u017eja; ona je majka Isusova, a Isus je L\u00f3gos<\/em><\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> – „O\u010deva Rije\u010d“ inkarnirana u ljudskoj osobi \u2013 u \u010dovjeku. „Rije\u010d“ (L<\/em>\u00f3gos) je simbol prisutnosti Boga u svijetu. L\u00f3gos<\/em> se utjelovio u osobi Isusa Krista, za\u010detog po Duhu Svetom i ro\u0111enog od \u017eene Marije. \u0160tovana kao “Nje\u017ena majka” (Eleusa<\/em>), “Putevoditeljica” (Hodegitria<\/em>), “Za\u0161titnica ljudi” i “Mlijeko(m)hraniteljica” (Galaktotropuza<\/em>), Marija je u kr\u0161\u0107anskoj liturgiji Istoka i ikonografiji imala posebno mjesto. Na mozaiku u apsidi Eufrazijeve bazilike<\/em> Marija je prikazana kao “Prijestolje Mudrosti”<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Dominantni lik ovog ikonografskog prikaza Bogorodice s Djetetom<\/em> preuzet je iz starokr\u0161\u0107anske kompozicije Poklonstva triju kraljeva<\/em> s freski u katakombama (2. stolje\u0107e). Bogorodica s Djetetom<\/em> u kasnijem razdoblju, dakle, od 10. stolje\u0107a na Zapadu postaje centralnim motivom sakralne umjetnosti. Ikonografija o Bogorodici ima izvore i u kr\u0161\u0107anskoj pu\u010dkoj pobo\u017enosti kojoj su nerijetko povod bila ukazanja ili vi\u0111enja Bogorodice<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. S tim u svezi, u 6. stolje\u0107u nastaje odre\u0111eni pomak koji se odnosi na ikonografski sadr\u017eaj: centralno mjesto u crkvenom prostoru postaje rezervirano isklju\u010divo za Bogorodicu s djetetom Isusom, ne vi\u0161e za Krista Pantokratora. \u0160to se pak oblikovnog elementa ti\u010de, glavna apsida Eufrazijeve bazilike<\/em> s tematskim prikazom na mozaiku nadovezuje se na gore spomenutu \u010dinjenicu – ukras na zidu apside predstavlja inovaciju u ikonografiji tog vremena. Sredi\u0161te konhe oslikano je, kako rekosmo, mozaikalnim prikazom Bogorodice na prijestolju s Djetetom u krilu. Isus u liku djeteta ozna\u010dava onoga koji vlada svijetom. Isus kao Vladar (Pantokrator)<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> javlja se u ikonografiji u 4. stolje\u0107u, ali od 5. stolje\u0107a postaje redovit u konhi apside. Kada je rije\u010d o marijanskom kultu na osnovu ikonografije, onda se prije svega misli na razloge koji pretpostavljaju simboli\u010dku interpretaciju \u0161tovanja Bogorodice. Simboli\u010dka interpretacija o\u010ditovana je u literarnom i ikonografskom sadr\u017eaju, koji se temelji na ciklusu o Marijinom \u017eivotu prema izvorima literarnog opusa. Literarni opus o Mariji uklju\u010duje kanonske spise, apokrifnu literaturu, legende i nauk crkvenog u\u010diteljstva. Ovi navedeni izvori \u010dine osnovu i izvor ikonografskog sadr\u017eaja kojemu je Marija glavni motiv. Veza izme\u0111u Marije i Isusa je ono \u0161to prikaz ikone poku\u0161ava izraziti u likovnom pogledu. Va\u017enost likovnih elemenata ikone ne treba umanjivati, ali pri opisu ikonografskog sadr\u017eaja treba se dr\u017eati nelikovne sastavnice. Glavna misao ikone je sakralna poruka sadr\u017eana u likovnoj interpretaciji teolo\u0161ke perspektive.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n

Dominantni lik na mozaiku, kako smo prethodno kazali, prezentira Bogorodicu na tronu <\/em>(v. sliku 6). Rije\u010d je o mozaikalnom prikazu koji potje\u010de iz prve polovice 6. stolje\u0107a. Na osnovu povijesno-umjetni\u010dke analize<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, prvi puta na Zapadu otkriva se novost u ikonografskom sadr\u017eaju: Bogorodica zauzima centralno mjesto koje je do tada pripadalo Kristu. Bogorodica je prikazana kao u viziji. Odjevena u grimiznu tuniku modeliranu laganim prijelazima nabora, njezina odje\u0107a se doima lepr\u0161avom u skladu s pozadinom. Boja njezine tunike upu\u0107uje na dostojanstvo, ali ujedno je i simbol Boga<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Koloristi\u010dki elementi se nadopunjuju me\u0111usobno. Bogorodi\u010dina grimizna tunika stvara kontrast u odnosu na zlatnu pozadinu neba.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

\"\"<\/p>\n

Slika 6. Apsidalni mozaik Bogorodice na tronu.<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Bizantska ikonografija \u010desto Bogorodicu prikazuje odjevenu kao na prikazu u Eufrazijani<\/em>, a ponekad je ona odjevena u plavi\u010dasti pla\u0161t<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Kru\u017ena aureola okolo glave znak je svetosti. Za razliku od aureole ostalih likova na prikazu, izuzev\u0161i lik Isusa, njezina je aureola fino oblikovana, tako da je u skladu s blagim rubovima nimbusa koji popunjavaju pozadinu neba. Isus koji sjedi na krilu u liku djeteta odjeven je u ceremonijalno ruho rimske liturgije, a pla\u0161t koji obavija njegovu tuniku zlatne je boje, poput aureole sa znakom kri\u017ea oko njegove glave. Kri\u017e je simbol spasenja i isklju\u010divo se upotrebljava za Krista. Zlatni pla\u0161t doima se kao zrakasto-blje\u0161tavi sjaj koji okru\u017euje tijelo i glavu. Izra\u017eava najuzvi\u0161eniji oblik bo\u017eanstvenosti, a simbol je Boga kao vrhovnog nebeskog vladara i Krista kao druge bo\u017eanske osobe. Ikonografija ovime poku\u0161ava izraziti bo\u017eansku slavu kojom je ovjen\u010dan Krist Pantokrator. Polo\u017eaj njegove desne ruke ukazuje na gestu blagoslova. Blagoslov (lat. benedictio<\/em>) je vanjski znak Bo\u017eje naklonosti, a podrijetlo vu\u010de iz Starog zavjeta, gdje je poprimao razli\u010dita zna\u010denja kao \u0161to su, primjerice, zazivanje za mo\u0107, plodnost, snagu za pobjedu nad neprijateljima itd. U isto\u010dnoj starokr\u0161\u0107anskoj ikonografiji Isus se uvijek prikazivao kao onaj koji blagoslivlja. Iznad Bogorodice i Krista s neba je pru\u017eena ruka s krunom od lovorova li\u0161\u0107a. Ruka je simbol Boga Oca, a gesta prezentira krunjenje Bogorodice. Obzirom na prikaz Boga Oca, rije\u010d je o simboli\u010dkom motivu karakteristi\u010dnom za prvo kr\u0161\u0107ansko razdoblje ikonografije. Budu\u0107i da su kr\u0161\u0107ani nerado prikazivali Bo\u017eje lice, ruka je obilje\u017eje Bo\u017eje nazo\u010dnosti. Prikaz ruke koja se pokazuje iza oblaka simbolizira po\u0161tovanje i slavu dostojnu Bo\u017ejeg veli\u010danstva, koje „ni jedan \u010dovjek ne mo\u017ee vidjeti i na \u017eivotu ostati“<\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Bo\u017eja ruka je ujedno i simbol njegove snage. Kr\u0161\u0107anska ikonografija \u010desto prikazuje ruku kako dr\u017ei neki predmet, kao \u0161to se vidi na mozaiku u apsidi Eufrazijane<\/em>. Isti taj predmet nalazi se u rukama dvojice nepoznatih svetaca i mu\u010denika Maura. Radi se o lovorovoj kruni, a zna\u010denje se vezuje uz simbol vje\u010dnosti, tj. neprolaznosti, o \u010demu svjedo\u010di \u010dinjenica da lovorovo li\u0161\u0107e nikada ne vene. Sv. Pavao u prvoj poslanici Korin\u0107anima lovorov vijenac povezuje s neraspadljivim vijencem, kojim \u0107e biti ovjen\u010dana kr\u0161\u0107aninova pobjeda:<\/p>\n

„Ne znate li: trka\u010di u trkali\u0161tu svi dodu\u0161e tr\u010de, ali jedan prima nagradu? Tako tr\u010dite da dobijete. Svaki natjecatelj sve mogu\u0107e izdr\u017eava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv.“<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Koliko je shvatljiv ikonografski sadr\u017eaj koji me\u0111usobno povezuje odnos Bogorodice i Krista, vidi se u likovnoj interpretaciji ranobizantskog mozaika. Klju\u010dni pojam je zapravo rana kr\u0161\u0107anska simbolika ocrtana teolo\u0161kim sadr\u017eajem isto\u010dne teologije. U \u010demu se ona o\u010dituje? Isto\u010dna teologija interpretirana ikonografijom o\u010dituje se u raznolikosti komponenata koje ikonografsku tematiku Bogorodice na tronu \u010dine jedinstvenim likovnim prikazom koji objedinjuje sljede\u0107e: (1) liturgijski kult o\u010ditovan u \u0161tovanju Marije; (2) kristolo\u0161ku dimenziju vidljivu u simbolici Kristova poslanja; (3) ambijent koji upu\u0107uje na Eden (tj. Raj) u komu je prisutnost Boga prezentirana u liku ruke. Ovi motivi tvore unikatnu cjelinu obojenu koloristi\u010dkim elementima. Koloristi\u010dke elemente tvori kombinacija likovnog sadr\u017eaja i teolo\u0161ko-biblijskih motiva, a to zna\u010di sljede\u0107e: <\/p>\n

    \n
  1. simbolika boja odgovara naravi biblijskog lika u teolo\u0161kom smislu, odnosno teolo\u0161koj interpretaciji onoga koga taj lik predstavlja; <\/span><\/li>\n
  2. teolo\u0161ka interpretacija je inspirirana na biblijskom sadr\u017eaju Novog zavjeta i apokrifima <\/span><\/li>\n
  3. ambijent je vezan uz funkciju likova na na\u010din da upotpunjuje njihovu va\u017enost ne samo u teolo\u0161kom aspektu, nego i u umjetni\u010dkom, koji je i\u0161ao za time da ocrta stvarnim ono \u0161to je simbol svetoga ili nevidljivoga.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Lik Bogorodice na tronu<\/em> promatra se u odnosu na ostale likove na mozaikalnom prikazu. Za kompoziciju ikonografskog sadr\u017eaja je bitno protuma\u010diti u kakvom su odnosu likovi me\u0111u sobom, tj. koje su i \u0161to predstavljaju stvarne i nestvarne osobe na ikoni. Oko trona Bogorodice, s njezine lijeve i desne strane, nalaze se an\u0111eli, sveci, mu\u010denici, te portreti biskupa Eufrazija, arhi\u0111akona Klaudija i njegovog, prema legendi, sina. Pojava an\u0111ela u Bogorodi\u010dinoj blizini karakteristi\u010dna je u ikonografskim temama koje prezentiraju biblijski sadr\u017eaj vezan uz motive njezinog \u017eivota i (nakon) smrti<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. An\u0111eli su prikazani kao pratnja u motivu krunidbe Bogorodice. Literarni izvor krunidbe je legenda koja potje\u010de iz 6. stolje\u0107a<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

    Sveci na osobit na\u010din \u010daste Bogorodicu, a an\u0111eli sudjeluju kao korska pratnja. An\u0111eli se doimaju dinami\u010dki, \u0161to se o\u010dituje u njihovim kretnjama, naizgled, kao da se guraju uz Bogorodicu da bi ju prvi pozdravili. Pastirski \u0161tap koji dr\u017ee u rukama je ikonografski atribut Bo\u017eje vlasti, a u pastoralu od 5. stolje\u0107a simbolizira biskupski primat. Tri nepoznata sveca tako\u0111er su prisutni \u010dinu Marijine krunidbe isto kao i an\u0111eli. Sveci su osobito \u010dastili Mariju kao Majku Bo\u017eju. Odjeveni su u bijele tunike koje predstavljaju ceremonijalnu odje\u0107u rimske liturgije. U rukama dr\u017ee poklone namijenjene Bogorodici u \u010dast krunjenja. Dvojica dr\u017ee krunu od lovora (simbol vje\u010dnosti), a jedan dr\u017ei Evan\u0111elistar. Glave an\u0111ela i svetaca obavija aureola (znak svetosti). Likovi s Bogorodi\u010dine lijeve strane, osim an\u0111ela koji stoji tik uz Bogorodicu su povijesne osobe; dva pore\u010dka biskupa: Sv. Maur i Eufrazije, te arhi\u0111akon Klaudije i njegov sin. Ovaj dio na mozaiku prezentira pore\u010dku hijerarhiju. Na osnovu natpisa koji upu\u0107uju na njihove identitete, mo\u017ee se utvrditi da je pore\u010dka biskupija u ono vrijeme poznavala crkvene slu\u017ebe, time \u0161to hijerarhijski redoslijed likova na mozaikalnom prikazu upu\u0107uje na to\u010dno odre\u0111en redoslijed. Biskup kao glava uvijek se nalazi prije arhi\u0111akona, kojemu je slu\u017eba manja od biskupske. Njihov identitet svjedo\u010de nazivi imena ispisani na mozaiku. Sv. Maur na mozaiku prezentira biskupa pogubljenog za vrijeme kr\u0161\u0107anskih progona u Pore\u010du (3\/4. stolje\u0107e). Njega je pore\u010dka kr\u0161\u0107anska zajednica \u0161tovala i \u0161tuje kao sveca za\u0161titnika grada Pore\u010da i cijele Istre, i kao takvome posve\u0107en mu je kult uz ostale lokalne mu\u010denike koji su stradali u kr\u0161\u0107anskim progonima krajem 3. stolje\u0107a. Biskup Eufrazije u 6. stolje\u0107u gradi baziliku u sklopu \u010dijeg prostora posebno mjesto posve\u0107uje kultu lokalnih mu\u010denika.<\/p>\n

    Prije nego li je Eufrazije iznova sagradio „svoju“ baziliku, tijelo mu\u010denika Maura nalazilo se u pore\u010dkoj bazilici iz 5. stolje\u0107a, u koju je preneseno s mjesta koje se nalazilo izvan grada Pore\u010da. Da je rije\u010d o lokalnom mu\u010deniku, a ne o Sv. Mauru iz Afrike – kao \u0161to navodi Misal pape Hadrijana I., koji se \u0161tuje 22. studenog, potvr\u0111uje povijesna \u010dinjenica da u prvoj polovici 6. stolje\u0107a nije bio obi\u010daj u zapadnoj crkvi dijeliti kosti mu\u010denika kao relikvije<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Relikvije su bili predmeti koji su se \u0161tovali jer su njima doticali kosti mu\u010denika. U tu je svrhu Eufrazije postavio mali oltar u desnoj apsidi, koji u donjem dijelu ima prozor\u010di\u0107 (finestrellu<\/em>) kroz koji su se spu\u0161tali predmeti do mu\u010denikovih kostiju. <\/p>\n

    Mo\u017ee se re\u0107i da je mozaik u konhi apside namijenjen kultu koji \u0161tuje Bogorodicu iznad svih svetaca i kultu lokalnih mu\u010denika<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Na pore\u010dkom mozaiku Eufrazijane<\/em> sv. Maur sudjeluje kao pratnja pri krunidbi Bogorodice. Ovaj motiv vezuje se uz motiv Marijinog uznesenja, gdje je na nebu kruni Bog Otac. Obzirom da je rije\u010d o sve\u010danom \u010dinu krunidbe kao takve, ceremonijalno ruho koje nosi sv. Maur upotpunjuje simboli\u010dko zna\u010denje samog sve\u010danog \u010dina. Oko njegove glave ocrtana aureola upu\u0107uje da se radi o svecu, a lovorova kruna namijenjena Bogorodici simbolizira njezinu vje\u010dnu slavu i djevi\u010danstvo. Lijevo od sv. Maura su portreti osoba koje nisu sveci: biskup Eufrazije, arhi\u0111akon Klaudije i lik dje\u010daka (koji je prema legendi Klaudijev sin). Eufrazijev portret realisti\u010dki je ocrtan, \u0161to se ne mo\u017ee tvrditi i za ostale likove na mozaiku. Je li u pitanju preciznost tehnike i metode ili kvaliteta materijala, te\u0161ko je tvrditi, no svakako je rije\u010d o portretu kojem nema presedana u bizantskoj ikonografiji Zapada. Eufrazije je prikazan kao donator bazilike, \u0161to je vidljivo po modelu svoje bazilike koju dr\u017ei u rukama. Povjesni\u010dari umjetnosti tvrde da se ni ravenski mozaici San Vitale<\/em> ne mogu usporediti s Eufrazijevim portretom. Kako je Eufrazije stavio sebe me\u0111u svece je „enigma“ koja svoje rje\u0161enje nalazi u vezi s ikonografskom praksom u kojoj je \u010dest prikaz donatora umjetni\u010dkog djela. Ovo se ti\u010de i ikonografske tematike koja Eufrazija prikazuje na mozaiku kao adoranta<\/em>, odnosno onoga koji se po\u0161tuje kao donator (naru\u010ditelj ili dotiratelj umjetni\u010dkog djela). Eufrazije je odjeven u grimiznu tuniku koja je simbol vrhovni\u0161tva glede crkvene hijerarhije. Literarna djela koja govore o razvoju bizantske umjetnosti na Zapadu nerijetko uzimaju Eufrazijevo vrijeme kao presedan ranokr\u0161\u0107anske umjetnosti. Biskup Eufrazije u literarnim spisima obilje\u017een je kao „slavohlepni“ biskup. Klaudije arhi\u0111akon i njegov sin Eufrazije (kako svjedo\u010di natpis imena na mozaiku) nisu toliko va\u017ene osobe u kontekstu liturgijskog \u0161tovanja. Njihova se prisutnost odnosi na ikonografsku simboliku mozaika promatranog s aspekta hijerarhije. Manje va\u017eni likovi slu\u017ee kao pratnja Bogorodici. Klaudije prezentira dio hijerarhije pore\u010dke Crkve koju je tada vodio njegov brat – biskup Eufrazije. Vjerojatno je imao slu\u017ebu koja se odnosila na upravljanje crkvenim dobrima, a ujedno je bio i glavni \u0111akon – tj. poglavar \u0111akonskog zbora.<\/p>\n

    Postoji odre\u0111eno hijerarhijsko ustrojstvo me\u0111u likovima koje ikonografski sadr\u017eaj pretpostavlja u hijerarhijskoj kompoziciji. Hijerarhijska kompozicija o\u010ditovana je takvom rasporedbom likova, koja dominantni lik smje\u0161ta na centralnu poziciju. Centralna pozicija mozaika u konhi glavne apside rezervirana je, kako smo rekli, za Bogorodicu sa Isusom na tronu. Ostali likovi smje\u0161teni su prema hijerarhijskom na\u010delu, kako se vidi na mozaiku.<\/p>\n

    Ambijent u koji su likovi smje\u0161teni u skladu je s njihovim teolo\u0161kim obilje\u017ejima. Zlatna pozadina neba oslikana je \u0161arenim nimbusima i predstavlja Raj. Ruka koja se ukazuje iza oblaka, kako je poznato od ranije, simbolizira Bo\u017eju nazo\u010dnost. Livada ispunjena naturalisti\u010dki oslikanim cvije\u0107em tako\u0111er je predod\u017eba Raja zemaljskog. S umjetni\u010dkog aspekta promatrano, kako bi se postigao dojam Raja, mozaikista se slu\u017eio metodom kombiniranja kockica od svjetlucavog stakla u kombinaciji s jantarom. Tanak sloj jantarnih listi\u0107a prekrivaju\u00a0 nepravilno izrezane kockice od svjetlucavog stakla. Na taj na\u010din postignut je dojam zlatne boje. Nimbusi na zlatnoj pozadini ostavljaju dojam vitalnosti i dinamike koja se o\u010dituje i u naborima Bogorodi\u010dine tunike. Kada apsidu obasja svjetlost izvana, tada nepokretnost Bogorodi\u010dinog lika o\u017eivi u sjaju zlatne pozadine. Promatraju\u0107i njezinu odoru zapa\u017ea se meka modelacija i dojam lepr\u0161avosti, \u0161to je u skladu s dinami\u010dnim dojmom nebeske pozadine. Naturalisti\u010dki oslikani ambijent odgovara motivu krunidbe, a nadnaravno oslikani lik Bogorodice \u010dini se kao u viziji. Pokreti likova na mozaiku u ulozi su djelovanja na vjernike pri ulasku u crkvu. Ceremonijalnost bizantske liturgije sa\u010duvala se u stavu i pokretima an\u0111ela, kao i u njihovoj odje\u0107i prikladnoj za ceremonijalnu liturgiju. <\/p>\n

     <\/p>\n

    2.2.2.<\/em><\/strong> Mozaik u konhi u kontekstu specifi\u010dnosti bizantske liturgije<\/em><\/p>\n

    Imaju\u0107i na umu ono \u0161to smo prethodno kazali, neophodno je re\u0107i nekoliko rije\u010di o bizantskoj liturgiji, budu\u0107i da je ipak rije\u010d o razdoblju kada se slavila liturgija bizantskog obreda. <\/p>\n

    Da je u pitanju bizantski obred, vidi se na temelju ikonografskog prikaza koji ukazuje na simboliku isto\u010dnog ili bizantskog obreda. Liturgiju ceremonijalnog karaktera prati ceremonijalna glazba. Pod liturgijom Istok podrazumijeva euharistijsku \u017ertvu, \u0161to zna\u010di \u017ertvu zahvalnicu. Zahvaljivati u kontekstu liturgije ozna\u010dava Bogu dati ono \u0161to mu pripada. Zahvala pretpostavlja sve\u010dani ton.<\/p>\n

    Dekorativnom prostoru odgovara posebna liturgijska odje\u0107a – ceremonijalna, \u0161to je u skladu s liturgijom. Liturgijska odje\u0107a namijenjena euharistijskom slavlju stilski je oblikovana prema hijerarhijskom stupnju. Ako se radi o pripadnicima vi\u0161eg klera, uz odje\u0107u se dodaju odre\u0111eni posve\u0107eni predmeti koji simboliziraju hijerarhijski stupanj. Tako se biskupsko ruho uvijek oslikavalo u grimizu – kako se vidi na portretu biskupa Eufrazija. <\/p>\n

    Ceremonijalna liturgija bizantskog obreda plod je vjere koju su kr\u0161\u0107ani \u017eivjeli predano i pobo\u017eno. Njihova predanost jednom Bogu, jednom caru i jednom narodu – kr\u0161\u0107anskom, ocrtavala se u liturgijskoj tendenciji redovitog slavljenja mise. Razlog tomu je taj \u0161to su kr\u0161\u0107ani ranog Srednjeg vijeka uistinu \u017eivjeli Kristov kri\u017e u euharistijskoj \u017ertvi. Prema tome, mo\u017ee se re\u0107i da je kr\u0161\u0107anska liturgija toga doba liturgija duhovnosti, pobo\u017enosti i kulta. Oblikovnost i kolorizam tu su duhovnost, pobo\u017enost i kult uzdigli na nivo (hegelovski mi\u0161ljenoga) apsolutnoga u umjetnosti. I ako je prema Hegelu umjetnost jedna od triju manifestacija apsolutnog duha, onda bi se umjetnost ikonografije moglo uzeti kao njegovu \u010detvrtu manifestaciju: „prostorvrijeme“ \u2013 kao refrakcija svetoga koju lomi ona ista ruka koja se, dr\u017ee\u0107i lovorov vijenac, probija spu\u0161taju\u0107i \u2013 prema Bogorodi\u010dinoj glavi. Tu je dinamiku mogla izraziti samo vje\u0161ta ruka nadahnutog majstora-mozaikiste. Tome, tvrdim, nema pandana u likovnoj umjetnosti op\u0107enito.<\/p>\n

     <\/strong><\/p>\n

    Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

    \u017delja nam je bila objasniti\u00a0 umjetni\u010dke forme apsidalnog interijera Eufrazijane <\/em>kroz prizmu filozofijske hermeneutike. Za upori\u0161nu to\u010dku uzeli smo Heideggerovo „\u0160to se zove mi\u0161ljenje?“ \u2013 dio o „misle\u0107oj ruci“; zato \u0161to je Heidegger u spomenutom djelu, obja\u0161njuju\u0107i svrhu mi\u0161ljenja, zapravo objasnio ulogu ruke u mi\u0161ljenju. On ka\u017ee (parafraziramo) da samo \u010dovjek ima ruke, dok ostala, \u010detverono\u017ena \u017eiva bi\u0107a \u2013 \u017eivotinje, imaju organe za hvatanje. Ruka radi \u0161to mozak misli. Ruka je alat mozgu; medij mi\u0161ljenja. I zadubimo li se nad tom Heideggerovom koncepcijom, do\u0107i \u0107emo u posjed odgovora na pitanje, koje se, kada je rije\u010d o umjetni\u010dkom djelu, najvi\u0161e postavlja: Kako ga je umjetnik mogao takvim u\u010diniti? \u2013 Kako je Michelangelo mogao oslikati Stvoriteljevu ruku, da gledamo li ju, ona stvara utisak kao da se kre\u0107e \u2013 prema Adamu? Kako je neki mozaikist mogao na\u010diniti ljepoliko lice Bogorodice, s \u010dijim se sjajem mo\u017ee jedino usporediti onaj nebeski koji dira Bo\u017eja ruka, dok spu\u0161ta ‘krunu besmrtnosti’ na glavu Bogorodice u konhi Eufrazijeve bazilike<\/em>. Lice u konhi \u2013 mo\u017eebitno naziv mozaika kao da ga je oslikala ruka kakvog postmodernog umjetnika (…). <\/p>\n

    Svetopisamska nas tradicija u\u010di da je Bo\u017eje lice skriveno: zagonetka, kako se poku\u0161alo objasniti u prvome djelu rada, gdje se fokusiralo na dispoziciju teme u kontekstu filozofijskoga diskursa. Kako onda tuma\u010diti i shvatiti zadivljenost bizantskih majstora-mozaikista licem bo\u017eanskog izgleda kakvo je u Bogorodice na tronu? \u2013 Odgovor na spomenuto pitanje je sljede\u0107i: Nikako! To se ne mo\u017ee shvatiti jer je umjetnost, zapravo, ako je slijediti Hegela, manifestacija bo\u017eanske osobe – Trojstva. Tako Hegel pi\u0161e u „Fenomenologiji duha“ \u2013 u odsjeku, gdje raspravlja o umjetnosti kao formi apsolutnoga duha.<\/p>\n

    Ali ono \u0161to je zajedni\u010dko Hegelu, Heideggeru, bizantskom majstoru-mozaikistu i Bogorodici je koncept ekstati\u010dnosti. Bogorodica je na mozaiku u konhi prikazana kao u ekstazi. Ekstaza je kod Heideggera sloj horizonta bitka. Prema Hegelu, bitak je znanje. A bizantski majstor-mozaikist to bo\u017eansko znanje, uz pomo\u0107 one Heideggerove „misle\u0107e ruke“, transponira u prostor koji postaje ikona. Tako je ikoni imanentna spacijalna dimenzija \u2013 horizont dobra, prema Charlesu Tayloru.<\/p>\n

    Ovaj rad je nastao zahvaljuju\u0107i poticaju na izbor, da u svrhu sudjelovanja na 13. Simpoziju Filozofije medija i srodnih disciplina (2023.)<\/em><\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> odr\u017eanome sredinom rujna u Zagrebu, napi\u0161em ne\u0161to na temu refrakcije umjetni\u010dkoga, filozofijskoga, znanstvenoga i religijskoga. Sjetila sam se, odabiru\u0107i sadr\u017eaje budu\u0107ega interpretativnoga, da bih mogla govoriti, pisati o Eufrazijani<\/em>. Iz dva razloga: (1) Eufrazijana je bila predmet istra\u017eivanja moga diplomskog rada, ra\u0111enoga u polju Ekumenske teologije, s naglaskom na sakralnu arhitekturu i umjetnost \u2013 ikonografiju. (2) U nadolaze\u0107im vremenima nakon toga, jo\u0161 sam jednom imala prigodu pisati i pripovijedati o Eufrazijani \u2013 tijekom poslijediplomskoga studija Filozofije pri sada\u0161njem Fakultetu filozofije i religijskih znanosti<\/em> Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, u okviru kolegija Sakralna umjetnost<\/em>, koji je dr\u017eao profesor Tomislav Premerl, tuzemni ekspert za sakralnu arhitekturu. <\/p>\n

    Poku\u0161ala sam dugo vremena za ‘projekt’ Eufrazijane senzibilizirati akademsku zajednicu. 2006. godine Crkva u svijetu<\/em> objavila je rad koji sam napisala na temu „Interpretacija mozaika Eufrazijeve bazilike“<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Zatim je, prije nepune dvije godine, jedan na\u0161 portal<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> za promicanje na\u0161e kulturne ba\u0161tine zatra\u017eio dopu\u0161tenje moje malenkosti da objavi dio prethodno spomenutog rada; dio o mozaicima Eufrazijane<\/em>. \u2013 Za\u0161to mozaikalna umjetnost u kontekstu filozofije medija i srodnih disciplina? \u2013 Mnogo je odgovora na zadano pitanje mogu\u0107e podrastrijeti (…). No jedan me\u0111u njima je klju\u010dan za razumijevanje postavki koje sam iznijela na po\u010detku, u Sa\u017eetku ovoga rada: a to je pokazati, po\u0161tovanim, potencijalnim \u010ditateljima, kako mozaik, kao plod umjetni\u010dke tehnike, po sebi i jest refrakcija \u2013 svetoga u profanome. I to vrlo dobro ilustrira mozaik u konhi Eufrazijane: Bogorodica s Djetetom<\/em> ili Prijestolje Mudrosti<\/em> \u2013 Bogorodica na tronu, \u010demu sam posvetila drugi dio rada. Ono \u0161to se dadne zaklju\u010diti na temelju iznesene teolo\u0161ko-umjetni\u010dke analize, a \u0161to je va\u017eno za razumjeti su\u0161tinu pojma refrakcije u kontekstu rada jest sljede\u0107e: simboli\u010dki prikaz toga loma je ruka s lovorovim vijencem. Rad sam otpo\u010dela dijalektikom ruke, slijede\u0107i misaonu dispoziciju Martina Heideggera u „\u0160to se zove mi\u0161ljenje?“. I kada taj koncept pove\u017eemo s ulogom ruke u stvaranju mozaika poput ovog na\u0161eg Bogorodice na tronu<\/em>, onda uvi\u0111amo da ikonografske refrakcije, o kojima je bilo rije\u010di u prvom dijelu rada, ozna\u010duju to\u010dku loma u kojoj nadahnu\u0107e postaje vizija, a vizija lik – ikona.<\/p>\n

     <\/p>\n

    \n
    \n

    <\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNeuobi\u010dajeno je uvod otpo\u010deti negacijom. Me\u0111utim! U teolo\u0161ki nadahnutom govoru, \u010demu je na\u0161a tema supsumirana, upotreba negacije nema istu te\u017einu \u2013 posuditi \u0107u leksi\u010dki koncept Ernsta Tugendhata iz njegovih „Predavanja o etici“ \u2013 „gramati\u010dki“, kao u nekom drugom, gramati\u010dki ustrojenom diskursu o kontekstualnom prote\u017eno\u0161\u0107u submisivnim kontekstima (tako nazivam diskurs o stvarima koje, s obzirom na pristup mi\u0161ljenju, op\u0107enito potpadaju kreacionisti\u010dkom gledanju na stvarnost). U teolo\u0161kom diskursu upotreba negacije ima slo\u017eeno, me\u0111u ostalim i dijalekti\u010dko zna\u010denje. Primjerice, kada se govori o razumijevanju Bo\u017ejega Otajstva \u2013 \u0161to je va\u017eno za aspekt sakralnoga, kada je rije\u010d o umjetnosti, spominje se, me\u0111u ostalim, via negativa<\/em> na\u010din. To je, zapravo, gramati\u010dka ba\u0161tina koju nam je ostavio Aristotel. Kad ovaj „Grk“ obja\u0161njava, primjerice, temelje aretai\u010dke etike bjelodane u „Nikomahovoj etici“, on najprije govori \u0161to vrlina (gr\u010d \u03b1\u03c1\u03b5\u03c4\u03ae<\/span><\/em> <\/span> <\/span>) nije. Takav pristup u stilu ‘\u0161to ne\u0161to jest, a \u0161to nije’ \u2013 u b\u1f30ti i je filozofijski. Ali filozofija \u2013 \u017eargonski \u2013 ne ‘dila’ s kontekstima; ona nije kontekstualna nego tematska i, prema Descartesu, prote\u017ena \u2013 spacijalna i nadilazi kontekste. No taj Aristotelov, intertekstualno integrirani via negativa<\/em> pogled na stvari u razmatranju mnogo stolje\u0107a kasnije preuzeti \u0107e s\u00e2m Heidegger, jer njegovo „da je bitak skriven“ mo\u017eemo uzeti manifestnim poklonom filozofijske hermeneutike koja je teolo\u0161kom diskursu kognitivni alat, a zapravo forma strukture konstitutivnoga. \u017deli se re\u0107i da je umjetni\u010dka analiza sakralnih elemenata mozaikalnih prikaza Eufrazijane nezamisliva bez te hermeneutike.
    \n U Tugendhatovom konceptu gramati\u010dkoga vidi: Ernest TUGENDHAT, Predavanja o etici<\/em>, (prev. Kiril Miladinov), Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003., 49. \u2013 Tugendhat izraz „gramati\u010dki“ upotrebljava u smislu mjerila (od gr\u010d. gramma<\/em> \u2013 slovo; u\u010denost). U tom kontekstu ga i mi ovdje upotrebljavamo; za Aristotela u kontekstu via negativa<\/em> u: ARISTOTEL, Nikomahova etika<\/em>, (prev. Tomislav Ladan), FPN, Zagreb, 1982., od I. 1102 a 13 nadalje. Ta negacija je utkana u eksplanatorni princip tuma\u010denju b\u1f30ti stvari; o via negativa kao o na\u010dinu o\u010ditovanja bitka u Heideggera usp: Usp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme, (prev. Hrvoje \u0160arini\u0107), Naprijed, Zagreb, \u00b21988., 81 i dalje; posebno do 115; o skrivenosti bitka v. 4.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDalje \u0107e se navoditi kao Eufrazijana<\/em>; Eufrazijeva bazilika<\/em>; Bazilika<\/em> (nap. a.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU gr\u010dkoj mitologiji Mnemosyna<\/em> je muza pam\u0107enja. \u2013 tako\u0111er vidi i u: Martin HEIDEGGEr, \u0160to se zove mi\u0161ljenje<\/em> <\/span> <\/span>?<\/span><\/em> <\/span> <\/span>, (prev. Boris Peri\u0107), Naklada Breza, 2008., 61. i dalje.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. M. HEIDEGGER, \u0160to se zove mi\u0161ljenje<\/em> <\/span> <\/span>?<\/span><\/em> <\/span> <\/span>, 61. i dalje.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. H.-G. GADAMER, Ogledi o filozofiji umjetnosti<\/em>, (prev. Darija Domi\u0107), AGM, 2003., 37.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. G. W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, (prev. Milan Kangrga), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., 490.-491. i dalje.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. G. W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 498. (Emfaza u tekstu je izvorna.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz se koristi u misaonoj maniri Aristotela, na mjestu gdje u Organonu\u00a0 raspravlja o kategoriji „imanje“, te na po\u010detku same rasprave podcrtava da imanje nije isto \u0161to i habitus, da je posrijedi dispozicija.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Crkveno graditeljstvo – „Gra\u0111evni sklop Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du“ u: GRA\u0110EVINAR 62 (2010) 9, 837.-848. (preuzeto s web-stranice: https:\/\/     http:\/\/www.casopis-gradjevinar.hr\/assets\/Uploads\/JCE-62-2010-09-06.pdf<\/a> (zadnji pristup 26. sije\u010dnja 2024.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDa pojasnimo. Sadr\u017eaji svetoga su supsumirani znanosti teologiji \u2013 u znanstvenom diskursu. Me\u0111utim, kada sveti sadr\u017eaji postanu diskurzivnom objektivacijom predo\u010duju\u0107ega, onda tu nastupa filozofija, a opet u ‘duhu’ one Gadamerove, „jer gdje ne razumije nitko drugi, ondje je \u010dini se pozvan filozof.“ \u2013 Usp. H.-G. GADAMER, Ogledi o filozofiji umjetnosti<\/em>, 16.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. M. HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, (prev. s njem. Hrvoje \u0160arini\u0107), Naprijed, Zagreb, \u00b21988., 86-87.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNaime, Martin Heidegger u „Bitku i vremenu“ daje izvrsnu analizu dimenzioniranja svijeta kao konstitutivnog elementa strukture „in-derWelt-Sein“, a ona nam je va\u017ena za razumijevanje umjetni\u010dkog karaktera i teolo\u0161ke poruke izvan crkvenog prostora Bazilike. I to nema veze s na\u010dinom na koji promatramo, ve\u0107 s na\u010dinom na koji mislimo L\u03ccgos<\/em> (od gr\u010d. „rije\u010d“, „misao“, „mi\u0161ljenje“, „govor“). Usp. Iv 1, 1. \u2013 Izraz L\u03ccgos<\/em> se ovdje koristi u teolo\u0161kom kontekstu. Titula Ivana evan\u0111elista za Boga.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz koji je prema Aristotelu svojstven za diskurs o „nepokretnom pokreta\u010du“: u smislu, Bog kao stvoritelj, a \u010dovjek kao stvaralac. \u2013 Poja\u0161njenje izraza vidi u: Aristotel, Politika, bilje\u0161ka br. 44 uz I., 1254a \u2013 gdje Aristotel raspravlja o \u010dinidbi i tvorbi (u kontekstu tuma\u010denja koncepta \u017eivota).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZanimljivo je da ovaj, Aristotelu tako favorabilan, gr\u010dki izraz Gorski i Majnari\u0107 u hrvatski jezik prevode polisemnim izrazima kao: „lice, lik, stas, izgled, ljepota; ideja, (za)misao, pojam; svojstvo, vrsta; na\u010din; narav, stanje“. \u2013 Usp. \u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/span><\/em> <\/span> <\/span> u: Gr\u010dko-hrvatski rje\u010dnik. Na osnovi \u017depi\u0107-Krklju\u0161eva rje\u010dnika<\/em>, (prir. Oton Gorski i Niko Majnari\u0107), \u0160kolska knjiga, Zagreb, <\/span> <\/span>\u00b92011<\/span> <\/span> <\/span>, 118, \u00a7 lijevo.- O Formi tako\u0111er vidi u: ARISTOTEL, Organon glav. 8. <\/em>\u2013 Aristotel formu izjedna\u010duje s figurom \u2013 jedan od izraza u latinskom jeziku (figura, -ae, f.<\/em> \u2013 „lik, oblik“) je na koji je prevedena gr\u010dka rije\u010d \u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/span> <\/span> <\/span>. <\/em><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU na\u0161em slu\u010daju, arhitektonska; graditeljska.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz valja tuma\u010diti u kontekstu ontolo\u0161koga \u2013 Heideggerov Sorge<\/em> (hrv. brigovanje) \u2013 eshatolo\u0161ki element ontolo\u0161ke strukture svijeta. To bi Charles Taylor u A Secular Age<\/em> nazvao „svijetom transcendencije“ nasuprot „svijeta imanencije“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nVidi ovdje sliku 6 u tre\u0107em dijelu rada: Bogorodica na tronu: prikaz mu\u010denika Maura.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDva klju\u010dna lika (\u03b5\u03af\u03b4\u03bf\u03c2<\/span><\/em> <\/span> <\/span>-a) u bizantskoj ikonografiji.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nGr\u010dki: \u0398\u03b5\u03bf\u03c4\u03bf\u03ba\u03bf\u03c2<\/span> <\/span> <\/span> („Bogorodica“).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKatedrala Uznesenja Marijina.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrevedeno s gr\u010dkoga na tuzemni jezik: „Svevladar“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nNa gruzijskom jeziku naziv za gradsku katedralu presvetoga Trojstva.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Iz 9, 1.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nOne su manifestno sadr\u017eane u op\u0107oj definiciji o ikonografiji, prema kojoj „ikonografija razmatra nelikovne komponente likovnog djela. Odri\u010du\u0107i se likovne analize, interpretacije i vrednovanja, ikonografska je analiza bli\u017ea tzv. literarnom pristupu likovnoj umjetnosti, narativnoj, tematskoj, pa i idejnoj interpretaciji\u00a0 (…).\u00a0 \u2013 Usp. R. IVAN\u010cEVI\u0106, „Uvod u ikonologiju“ u Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivan\u010devi\u0107a<\/em> u (ur. An\u0111elko Badurina), Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber \u2013 Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 1985., 13.-14. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nImanje nije habitus nego „dispozicija“. Vidi ovdje\u00a0 bilj. 19, tamo na str. 44.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. ARISTOTEL, Organon<\/em>, glav. IV – XV u:isti, Organon<\/em>, (prev. dr Ksenija Atanasijevi\u0107), Kultura, Beograd, 1970., 7.-44.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKoristim izraz na tragu Martina Heideggera, iz njegova „\u0160to se zove mi\u0161ljenje?“.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTo je graditeljsko-arhitektonski izraz koji se koristi za Baziliku<\/em>. Povijesno-umjetni\u010dki ili teolo\u0161ki je „sakralni kompleks“ (op. a.). \u2013 V. ovdje referencu u bilj. 6.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrimjerice, mozaicima u konhi Bazilike<\/em>!<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, (prev. Hrvoje \u0160arini\u0107), Naprijed, Zagreb, \u00b21988., 30<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, 31. (Emfaza u tekstu je izvorna.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, 4.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIsto, 4.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZato \u0107e Hegel u Fenomenologiji duha i re\u0107i da „(n)arod, koji se u kultu religije umjetnosti pribli\u017eava svom bogu, obi\u010dajnosni je narod, koji svoju dr\u017eavu i njezine radnje zna kao volju i izvr\u0161enje samoga sebe.“ \u2013 Usp. G. W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 462.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nW. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 488.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTo su: (1) moment biti<\/em>; (2) moment bitka za sebe<\/em> (kao drugobitak biti)\u00a0 i (3) moment bitka za sebe<\/em> ili znanja sebe u drugome <\/em>– W. F. HEGEL, Fenomenologija duha<\/em>, 492. \u2013 Emfaza u tekstu je izvorna.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Martin HEIDEGGER, Bitak i vrijeme<\/em>, 63., 266. i dalje.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPi\u0161e se velikim po\u010detnim slovima jer se odnosi na naziv dr\u017eave.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Fatih Cimok, Hagia Sophia<\/em>, A Turizm Yayinlari Ltd. \u015e<\/span>ti., Istanbul, \u00b91995. \/ 1999.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDanas Istanbul na Bosporu\u2013 ‘europski New York’!<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKoja karakterizira kupola \u2013 gra\u0111evinski domet \u010dijoj je specijalnosti po\u0161lo za rukom da uz pomo\u0107 gra\u0111evinskih alata (Heideggerova „priborkost“ iz „Bitka i vremena“) prenese nebeski svod na Zemlju. (op. a.).<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nZaguglamo li izraz „Eufrazijeva bazilika“, tra\u017eilica \u0107e izlistati oko 5700 stranica, a upi\u0161e li se u nju anglikanizirani izraz, dobit \u0107emo preko 50 000 jedinica. To nam daje misliti da je Bazilika popularnija izvan internetske domene mati\u010dne zemlje nego li u njoj, \u0161to nije za \u010duditi se. Primjerice, studenti povijesti umjetnosti, kada rade temu srednjovjekovne umjetnosti, jo\u0161 uvijek konzultiraju rad moje malenkosti o mozaicima Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du objavljen prije gotovo 20 godina u \u010dasopisu Crkva u svijetu<\/em>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz se odnosi na insuficijentno stanje znanstveno-stru\u010dnih publikacija unutar tuzemnog akademskog diskursa. Kao dokaz spomenuti \u0107u da u repozitoriju Sveu\u010dili\u0161te nacionalne knji\u017enice u Zagrebu postoji trinaestak vi\u0161e popularno-stru\u010dnih (osim Prelogove Eufrazijeve bazilike u Pore\u010du<\/em>, op. a.), nego li znanstvenih monografija o Eufrazijani. \u2013 Usp. Eufrazijeva bazilika. Katalog NSK, dostupno na:     https:\/\/katalog.nsk.hr\/F\/U3L8TUISXE8DFJGGDDCJJ6VBMJXN2GUS54XVQ4FF7VSQ17TSXE-20607?func=finde&request=Eufrazijeva+bazilika&find_scan_code=FIND_NAS&adjacent=N&x=0&y=0&filter_code_1=WLN&filter_request_1=&filter_code_2=WYR&filter_request_2=&filter_code_3=WYR&filter_request_3=&filter_code_4=WFM&filter_request_4=&filter_code_5=WSL&filter_request_5=ti<\/a>.
    \n Interes za bazilikom pobu\u0111en je vi\u0161e sa strane profesionalne fotografije, turizma i kulturne ba\u0161tine, nego li s teolo\u0161ke strane. Mi\u0161ljenja sam da je <\/span> <\/span><\/span>to posljedica nedovoljnog poznavanja sakralnoga sadr\u017eaja i njegova liturgijskog konteksta, jer Bizant nije samo povijest, to je, prije svega religija \u2013 bizantski liturgijski obred.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPotencijalne \u010ditatelje upu\u0107ujem na internet izvore. Dovoljno je samo u tra\u017eilicu Google<\/em> (ili neku alternativnu tra\u017eilicu) upisati pojam „Eufrazijeva bazilika“, te \u0107e se izlistati stranice na kojima je dostupan sadr\u017eaj o Eufrazijani, napisan bilo u formi publicisti\u010dkih eseja ili znanstveno-stru\u010dnoga rada. To \u010ditateljima ostavljam na slobodni izbor!.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nSmole, kristali, pijesak, staklo, drvo, kamen, oker i sl. \u2013 sve prirodni materijali modificirani vje\u0161tom rukom majstora-mozaikista ili freskopisca.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nTo preno\u0161enje mo\u017ee biti determinirano ili inducirano. Pod prvim podrazumijevamo religiozno-teolo\u0161ko posredovanje, \u0161to se u teolo\u0161kom (pa i eti\u010dkom, nap. D. V.) naziva pozivom, pobli\u017ee bogonadahnutim izborom od strane ascendentnog entiteta prema descendentnom subjektu djelovanja: ikonografu ili freskopiscu. Inducirano preno\u0161enje \u2013 sintagma koju sam skovala u svrhu ovoga rada, <\/span> <\/span><\/span>a ti\u010d<\/span>e se ste\u010d<\/span>enoga, nau\u010d<\/span>enoga umije\u0107<\/span>a posredovanoga znanjima vrhunskih ikonografskih <\/span> <\/span><\/span>\u0161kola. Spomenuti <\/span> <\/span><\/span>\u0107<\/span>u da je jedna me\u0111<\/span>u najpoznatijima u svijetu ikonografije ruska ikonografska <\/span> <\/span><\/span>\u0161kola <\/span> <\/span><\/span>predvo\u0111ena najpoznatijim ruskim ikonografom iz 14.\/15. st. \u2013 Andrejem Rubljovom.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIzraz koristim u misaonoj maniri Martina Heideggera i Charlesa Taylora.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nHeideggerov izraz iz Bitka i vremena<\/em>.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAluzija na ameri\u010dki dolar.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nAluzija na pad Carigrada (Konstantinopola ili Istanbula) 1453. godine pod otomansku vlast: pad Bizanta.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUmjetnost kao manifestacija lijepoga.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Hans-Georg Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti<\/em>, 26-27, 35.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Hugo Ball, Byzantinisches christentum; drei heiligenleben; mit einem vorwort von Waldemar Gurian<\/em>, J. K\u00f6sel & F. Pustet, M\u00fcnchen, 1931; isti,     Byzantinisches Christentum, <\/a><\/em>\u00a0Einsiedeln, Benziger, 1958.; isti, Byzantinisches Christentum : drei Heiligenleben \/ herausgegeben und kommentiert von Bernd Wacker, <\/u><\/a>\u00a0Wallstein Verlag, G\u00f6ttingen, 2011.<\/em>
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nU 7. i 8. stolje\u0107u na Istoku se pojavila struja koja je htjela uni\u0161titi sve svete slike (ikone), budu\u0107i da su se prista\u0161e ikonoklazma, zvani ikonoklasti ili kipoborci, bojali da bi \u0161tovanje ikona moglo odvesti u idolatriju. Dvostoljetne borbe zavr\u0161ile su pobjedom nad ikonoklastima, time \u0161to je na 7. ekumenskom koncilu u Niceji 787. sve\u010dano dopu\u0161teno \u0161tovanje ikona.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nDefiniciju i odre\u0111enje pojma\u00a0 ikonav. u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivan\u010devi\u0107a<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber \u2013 Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 1985.,13.-16. 258. (Dalje \u0107e se navoditi u skra\u0107enom obliku: Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina, redni broj stranice.).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIsto\u010dna ikonografija 6. stolje\u0107a na Zapadu Bogorodicu prikazuje kao majku Isusovu u kontekstu kristolo\u0161ke dogme, potvr\u0111ene na saboru u Niceji 325., koja nau\u010dava da je Krist druga bo\u017eanska osoba Presvetog Trojstva.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIv 1, 1-5.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPrijestolje Mudrosti, (latinski) „Sedes Sapientiae“ je frontalni prikaz Bogorodice s Isusom<\/em>, koji se u ikonografiji na centralnom mjestu u crkvi prvi puta javlja upravo na mozaiku Eufrazijeve bazilike<\/em> u Pore\u010du.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n„Pobo\u017enosti prema Bogorodici u ikonografiji“. U srednjevjekovnoj knji\u017eevnosti i ikonografiji najpoznatija je legenda o Teofilu. Usp. Leksikon…,<\/em> str. 165-166; 375.\u00a0
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nKrist Pantokrator je ikonografski prikaz Isusa Svevladara kako sjedi na nebu kao Gospodar svijeta. \u2013 Usp.\u00a0 Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 447.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPovjesni\u010dari umjetnosti na osnovu komparacije u stilu i tehnici smatraju da se radi o mozaiku koji nije otkriven nigdje na Istoku. Na osnovu detaljnije analize pretpostavlja se da je mo\u017eda postojao sli\u010dan prikaz na Istoku, ali nije prona\u0111en. Usp. A. \u0160ONJE, nav. dj. str. 31-32.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nGrimiz ili skarlet je boja odje\u0107e kardinala rimske Crkve. U ikonografiji je simbol dostojanstva i carske vlasti, na osnovu Iv 19,4-6; evan\u0111eoski izvje\u0161taj o muci gdje se Krist pojavljuje s trnovom krunom na glavi. Usp. zna\u010denje prema: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva<\/em>, Liber, 1979., str. 247 (skra\u0107eno \u0107e se navoditi: Leksikon<\/em> i redni broj stranice).
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPla\u0161t ili pluvijal je najsve\u010danije liturgijsko ruho. Razvio se od ki\u0161ne kabanice koja se nosila preko misnog ruha. U ikonografiji simbolizira nevinost, \u010disto\u0107u i dostojanstvo. Bogorodica ogrnuta pla\u0161tem javlja se u prikazu ikone „Mater omnium”(Za\u0161titnica sviju). Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 170., 461.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nIz 33,20.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \n1Kor 9,24-27. (Prema prijevodu Duda-Fu\u010dak, KS, Zagreb, 1991.)
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nObi\u010dno se spominje Bogorodi\u010dina proslava, kao \u0161to se vidi na mozaiku u konhi, ili ikonografija prikazuje njenu smrt i uznesenje. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nLiterarni izvor Bogorodi\u010dine krunidbe je legenda koja se pojavljuje u 6. stolje\u0107u, a od 12. stolje\u0107a ustalila se u Francuskoj, gdje je oblikovala svoj ikonografski motiv. Prema toj legendi Bogorodica je predo\u010dena kako nakon uznesenja \u017eivi u nebeskoj slavi, koja je izra\u017eena simboli\u010dkim aktom krunidbe. Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 368.-369.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nPovijesne isprave za povijest Crkve u Hrvata svjedo\u010de da se tijelo Sv. Maura ili Mavra nalazi u pore\u010dkoj katedrali-bazilici, u koju je preneseno u 4. stolje\u0107u iz starokr\u0161\u0107anskog groblja. Msg. P. Deperis potkraj 19. st. prona\u0161ao je arheolo\u0161ke ostatke spomen-kapelica na mjestu nekada\u0161njeg groblja, \u0161to svjedo\u010di o ve\u0107em broju pore\u010dkih mu\u010denika. O prijenosu mu\u010deni\u010dkih kostiju u gradsku crkvu svjedo\u010di zapis jedne kamene plo\u010de. Da se radi o mjestu na kojem je bilo pokopano tijelo Sv. Maura, obja\u0161njava tekst te plo\u010de koja je prona\u0111ena 1847. Taj zapis predstavlja povijesni dokaz o lokalnim mu\u010denicima na tlu Pore\u010da.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nMarijanski kult je kult rimske liturgije koji njeguje pobo\u017enost prema Bogorodici, koju \u0161tuje kao prvu me\u0111u svecima\u00a0 –\u00a0 (gr\u010dki) “hiperdoulija”. U ikonografiji Istoka i Zapada ona je \u010desto prikazivana kao Majka Bo\u017eja. Ikone Bogorodice s djetetom imaju razli\u010dite nazive, ovisno o temi koju ikona prezentira. Usp. nazive Bogorodice u: Leksikon<\/em>, (ur. An\u0111elko Badurina), 164. <\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Refrakcija \u2013 13. Simpozij Filozofije medija i srodnih disciplina (2023.)<\/em>, (ur. Brdov\u010dak, Mac, Sre\u0107ko“ i dr., Zagreb: Centar za filozofiju medija i mediolo\u0161ka istra\u017eivanja, Sveu\u010dili\u0161te Sjever, 2023., ondje v. str. 66.-67.
    \n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nUsp. Dafne VIDANEC, „Interpretacija mozaika Eufrazijeve bazilike“ u Crkva u svijetu<\/em>, 41 (2006), br. 4., 485.-509.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> 
    \nBitno.net: rubrika: Hrvatska sakralna ba\u0161tina: Dr. Dafne Vidanec: „Apsidalni mozaik u Eufrazijani \u2013 plod bizantske majstorske preciznosti“ od 22. kolovoza 2022.<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n<\/div>\n

     <\/p>\n

    Refractions of the Religion: Colors and Shapes of Byzantine Art
    \nApplied to Euphrasian Basilica <\/span><\/strong><\/p>\n

     <\/p>\n

    Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

     <\/span><\/p>\n

    Euphrasius basilica<\/strong> (in Latin: Parentium, 6th c.), a remarkable monument of Byzantine art in the West represents hand-made artistic value expressed in colors and shapes that make illusion or mimetic acts related to the secrecy of the notable figures of the New Testament.
    \nBuild specifically in the ritual purposes, and regarding its artistic and architectural expressions of the Christendom message (related mainly to the life of the Virgin Mary) , the Basilica\u2019s mosaics reflects Martin Heidegger philosophical dialectics of the \u201cthinking hand\u201d (What is Called Thinking?<\/strong>). My thesis is that the mosaics of the Euphrasisus Basilica can be seen as \u2018iconographic refractions\u2019.<\/em><\/p>\n

     <\/p>\n

    Key words:<\/em><\/strong> Euphrasius basilica, Byzantium,mosaics, Martin Heidegger, \u2018dialectic of the hand\u2019, Hegel, refraction of spirit\/ually in art.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

         13(24)#7 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.24.7 UDK 159.937.515.5:7.033.2*Eufrazijeva bazilika Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 18.1.2024.     Dafne Vidanec Veleu\u010dili\u0161te s pravom javnosti Baltazar Zapre\u0161i\u0107, Zapre\u0161i\u0107, Hrvatska dafne.vidanec@gmail.com, dvidanec@bak.hr dafne.vidanec@iCloud.com Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":463,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[111],"tags":[862],"class_list":["post-469","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-24-vlasiti-url","tag-dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nDafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"     13(24)#7 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.24.7 UDK 159.937.515.5:7.033.2*Eufrazijeva bazilika Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 18.1.2024.     Dafne Vidanec Veleu\u010dili\u0161te s pravom javnosti Baltazar Zapre\u0161i\u0107, Zapre\u0161i\u0107, Hrvatska dafne.vidanec@gmail.com, dvidanec@bak.hr dafne.vidanec@iCloud.com Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2024-05-28T20:16:51+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"70\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"103\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"51 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane\",\"datePublished\":\"2024-05-28T20:16:51+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/\"},\"wordCount\":10258,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"keywords\":[\"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 24 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/\",\"name\":\"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"datePublished\":\"2024-05-28T20:16:51+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/05\\\/inmediasresno1malo24.png\",\"width\":70,\"height\":103,\"caption\":\"inmediasres\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"     13(24)#7 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.24.7 UDK 159.937.515.5:7.033.2*Eufrazijeva bazilika Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 18.1.2024.     Dafne Vidanec Veleu\u010dili\u0161te s pravom javnosti Baltazar Zapre\u0161i\u0107, Zapre\u0161i\u0107, Hrvatska dafne.vidanec@gmail.com, dvidanec@bak.hr dafne.vidanec@iCloud.com Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2024-05-28T20:16:51+00:00","og_image":[{"width":70,"height":103,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","type":"image\/png"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"51 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane","datePublished":"2024-05-28T20:16:51+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/"},"wordCount":10258,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","keywords":["Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane"],"articleSection":["In Medias Res broj 24 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/","name":"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","datePublished":"2024-05-28T20:16:51+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/05\/inmediasresno1malo24.png","width":70,"height":103,"caption":"inmediasres"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/dafne-vidanec-refrakcije-religioznoga-boje-i-oblici-bizantske-umjetnosti-na-primjeru-eufrazijane\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Dafne Vidanec: Refrakcije religioznoga: boje i oblici bizantske umjetnosti na primjeru Eufrazijane"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/469","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=469"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/469\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/463"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=469"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=469"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=469"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}