{"id":482,"date":"2024-10-03T12:50:44","date_gmt":"2024-10-03T12:50:44","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2024\/10\/03\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/"},"modified":"2025-01-22T11:15:28","modified_gmt":"2025-01-22T11:15:28","slug":"fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/","title":{"rendered":"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/span><\/p>\n

<\/a><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\n\n\n\n
\n

\u00a013(25)#14 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

\"Creative<\/a>
\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n


\nDOI 10.46640\/imr.13.25.4<\/a>
\nUDK 111.83:165.243
\nIzvorni \u010dlanak
\nOriginal scientific paper
\nPrimljeno: 24.01.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

\n

\n

Fulvio \u0160uran<\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska
\nfsuran@unipu.hr<\/p>\n

Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma<\/span><\/strong><\/p>\n


\nPuni tekst: pdf (462 KB), Hrvatski, Str. 4193 – 4212
\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u010cesto se smatra da postoje samo dva stajali\u0161ta u vezi istine: jedno je uvjerenje u ne\u0161to apsolutno, dogmatski smatraju\u0107i to neosporivo istinitim (ova pozicija se ponekad pogre\u0161no pripisuje filozofima visokog stajali\u0161ta poput Platona i Aristotela). Drugi stav je umjesto toga prihva\u0107anje da su ne\u010dija mi\u0161ljenja samo jedna od mnogih mogu\u0107nosti, \u0161to zavr\u0161ava pridr\u017eavanjem relativisti\u010dke perspektive, ponekad ozna\u010dene kao \u201eslaba misao\u201c. U ovoj perspektivi, istina se mo\u017ee smatrati najvi\u0161e kao ne\u0161to \u0161to je povijesno uvjetovano (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao takvo u odre\u0111enom razdoblju) ili u svakom slu\u010daju ograni\u010deno (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to izgleda istinito iz odre\u0111ene perspektive ili za odre\u0111enu skupinu ljudi). Zapravo, ako pa\u017eljivo razmislimo, obje ove perspektive pokazuju se problemati\u010dnima i nezadovoljavaju\u0107ima. Osobito mislimo na one (kao \u0161to su neki vjernici u Boga ili, modernije, u znanstvenu istinu) koji svoja mi\u0161ljenja smatraju neosporno istinitima, brkaju\u0107i tako (nedokazane) hipoteze s (neosporivim) principima u platonskom smislu. Jednako problemati\u010dan je i stav onih koji na skromniji na\u010din priznaju da su njihova mi\u0161ljenja jednako istinita kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je argumentirano na isti na\u010din ili koje se mo\u017ee \u010diniti istinito povijesno ili za odre\u0111enu skupinu ljudi koja ima interes za to. Ovaj stav na kraju upada u klasi\u010dne paradokse relativizma, na primjer, onaj tko tvrdi da je sam relativizam la\u017ean lako bi ga mogao pobiti. U ovom \u0107e se izlaganju pokazati da oba stajali\u0161ta predstavljaju iluziju alternative, budu\u0107i da je razumijevanje istine slo\u017eeno i suptilno pitanje koje nadilazi ove dvije ekstremne perspektive.<\/em><\/p>\n

\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Platon, Kant, Nietzsche, perspektivizam, paradoksi relativizma, nepovredive norme, svijest.<\/em><\/p>\n

\n

\n

Uvod<\/em><\/strong><\/p>\n

U svijetu opasno bliskom na\u0161em, Stvorenje je zamijenilo svog Stvoritelja i zahvaljuju\u0107i umjetnoj inteligenciji i genetskom in\u017eenjeringu izobli\u010dilo Prirodu u njezinom tradicionalnom poimanju. Vjera u znanost postala je apsolutni, fundamentalisti\u010dki, fanati\u010dni credo, prema kojemu se danas i \u017eivi: sve se prodaje, sve se kupuje – identitet, seks, mladost. Ali po kojoj cijeni?<\/p>\n

Mo\u017eda, ka\u017eem mo\u017eda, vrijeme je da se dublje promisli o Marlowovom i Goetheovom Faustu. O njegovim nedoumicama i, posebice, o njegovom kraju.<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

Alternativa<\/em><\/strong><\/p>\n

Uglavnom se misli, ili to\u010dnije, (\u201edogmatski\u201c) vjeruje:<\/p>\n

\n

\n\n\n\n\n\n

\n\u2013<\/span><\/td>\n
\nu ne\u0161to apsolutno, nepobitno istinito, kao \u0161to se smatra, i to pogre\u0161no, da su mislili i filozofi poput Platona i Aristotela
\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
\n
<\/div>\n<\/td>\n
\n
<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n\u2013<\/span><\/td>\n
\nili nasuprot tome, priznaju\u0107i da je vlastito mi\u0161ljenje samo jedno mi\u0161ljenje me\u0111u ostalima, zavr\u0161ava se nekriti\u010dkim prihva\u0107anjem jedne od mogu\u0107ih i javno prihvatljivih relativisti\u010dkih perspektiva. Prema kojoj se \u201eistina\u201c oblikuje unutar odre\u0111enog vremenskog i prostornog okvira, \u0161to zna\u010di da ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao istinito vrijedi unutar tog ograni\u010denog konteksta. Drugim rije\u010dima, istinito je ono \u0161to na \u201elokalnoj\u201c razini postaje ili vrijedi u odre\u0111enoj (opet dominantnoj) perspektivi ili za odre\u0111enu skupinu ljudi i to u vidu politi\u010dke ili kulturne ispravnosti (political and cultural correctness), itd.
\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

\n

Me\u0111utim, ako se bolje razmisli, primijetit \u0107e se da su obje perspektive radikalno aporeti\u010dne i nezadovoljavaju\u0107e jer su u sebi nedostatne.<\/p>\n

Naime:<\/p>\n

\n

\n\n\n\n\n\n

\n\u2013<\/span><\/td>\n
\nTko bi – kao \u0161to to \u010dini odre\u0111ena skupina \u201evjernika\u201c u Boga ili, \u0161to se suvremenosti ti\u010de, u tako zvanu \u201eznanstvenu istinu\u201c – vlastita mi\u0161ljenja promislio kao nedvojbeno istinita, u platonskom smislu rije\u010di, tada bi zasigurno potajno zamijenio nedokazane hipoteze za neosporna na\u010dela;
\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
\n
<\/div>\n<\/td>\n
\n
<\/div>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n\u2013<\/span><\/td>\n
\nNasuprot toj skupini pojedinaca, svatko tko bi, u svojoj skromnosti, priznao da njegovo mi\u0161ljenje posjeduje iste osobine istinitosti kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je mogu\u0107e argumentirati na isti na\u010din (koje se kao takvo pojavljuje u svom povijesnom obrazlo\u017eenju ili je takvo odre\u0111enoj skupini ljudi koja ima neki povijesno-kulturolo\u0161ki i politi\u010dki interes za njih), zapao bi u klasi\u010dne paradokse relativizma. Naime, ne bi se mogao \u201eobraniti\u201c od onih koji zastupaju mi\u0161ljenje prema kojem je i takav relativizam la\u017ean.<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

Ontolo\u0161ko pobijanje relativizma<\/em><\/strong><\/p>\n

Da bismo to shvatili, potrebno je postaviti si sljede\u0107e pitanje:<\/p>\n

\n

\n\n\n\n

\n\u2013<\/span><\/td>\n
\nKad bi sofisti bili u pravu, bi li ono \u0161to se svima \u010dini (i to ne samo na eti\u010dkom planu, ve\u0107 u svim dimenzijama) tako\u0111er bilo onakvo kakvim se pojavljuje, izgleda, \u010dini? Ili ne?
\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

\n

U stvari, da.<\/p>\n

Naime, tada ne bi bilo mogu\u0107e prevladati ograni\u010denost pojavnosti, jer kada bi tako bilo, tada, na primjer, ne bi bilo mogu\u0107e \u017ealiti za ne\u010dim niti, op\u0107enito, tra\u017eiti istinu iza vela privida. Razlog treba potra\u017eiti u \u010dinjenici da, op\u0107enito, te\u017eimo razlikovati dva temeljna podru\u010dja: ono o bitku i ono o bivanju (pojavljivanju), kojima je mogu\u0107e pridodati i druge, ontolo\u0161ke i ne-ontolo\u0161ke, \u201esastojke\u201c.<\/p>\n

Na primjer:<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\n

Bitak<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

Bivanje<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

objektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

subjektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

istina<\/p>\n<\/td>\n

\n

iluzija<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

znanost (kao epist\u00e9me<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n

\n

mnijenje (kao doxa<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

znati<\/p>\n<\/td>\n

\n

vjerovati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

spoznati<\/p>\n<\/td>\n

\n

misliti\/smatrati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

shvatiti, razumjeti<\/p>\n<\/td>\n

\n

Zamisliti, pretpostaviti<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

To zna\u010di da, uvijek na primjer, istra\u017eivanje, u na\u0161em slu\u010daju znanstveno, ima smisla samo ako se ta dva podru\u010dja, bitka i bivanja, ne poklapaju. Kada bi misliti ne\u0161to bilo jednako njegovom spoznavanju, odnosno da stvari jesu onakve kakve izgledaju, kako misle sofisti (i op\u0107enito relativisti svih vremena), potraga bi bila uzaludna. Kada bi se misliti ne\u0161to poklapalo sa spoznavanjem onoga \u0161to se misli, tj. kad bi stvari bile kako se nama pri\u010dinjava da jesu, odnosno onakve kakve nama izgledaju, kao \u0161to tvrde sofisti i, op\u0107enito, relativisti svih vremena, potraga bi bila uzaludna. Me\u0111utim, izgleda da to nije tako. U znanstvenom podru\u010dju, na primjer, mo\u017eemo imati najrazli\u010ditija mi\u0161ljenja o vrijednosti neke \u010dinjenice, ali samo odgovaraju\u0107im pokusima mogu\u0107e je – barem se tako misli – dokazati (na vi\u0161e ili manje objektivan na\u010din) koje \u010dinjenice odgovaraju istinitosti, a koje ne.<\/p>\n

\u0160to to zna\u010di?<\/p>\n

Da bismo to shvatili, potrebno je ponajprije razmotriti sljede\u0107e. Svatko tko ima bilo kakvo mi\u0161ljenje ne misli da je njegovo mi\u0161ljenje samo jedno od raznovrsnih mogu\u0107ih mi\u0161ljenja, ve\u0107 misli da ono odgovara ne\u010demu \u0161to je istinito. Ina\u010de ne bi imao to odre\u0111eno mi\u0161ljenje.<\/p>\n

Opet primjera radi, ako sam uvjerenja da su fosili dinosaurusa samo vra\u017eja \u0161ala, ne mogu prihvatiti mi\u0161ljenje da istodobno i oni koji nisu suglasni s mojim mi\u0161ljenjem mogu biti u pravu polaze\u0107i od vlastite to\u010dke razmatranja. U tom slu\u010daju da su dinosaurusi i sli\u010dni fosili stvarno postojali prije 6.000 godina, jer kad bih prihvatio da su druga\u010dija uvjerenja istovjetna mojem, tada zasigurno ne bih imao ba\u0161 tu odre\u0111enu misao, ve\u0107 ne\u0161to sli\u010dno ovoj: fosili mogu biti i ne biti vra\u017eje isku\u0161enje<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u0160to je znanstveno paradoksalno.<\/p>\n

Iz te to\u010dke gledi\u0161ta, razlika izme\u0111u \u201ejednostavnog uvjerenja\u201c i \u201eistine\u201c (koju, o\u010dito, pripisujem \u201esvojim\u201c uvjerenjima, a ne i tu\u0111im) implicitna je u samom pojmu \u201emi\u0161ljenja\u201c i \u201evjerovanja\u201c.<\/p>\n

Sada mo\u017eemo konkretnije istra\u017eiti kako zapadno dominantni lik filozofa, tu se misli na Platonovog Sokrata, pobija relativizam polaze\u0107i od proturje\u010dja u koja zapadaju i sami prista\u0161e relativizma. I to po\u010dev\u0161i od sofista Protagore, koji je smatrao da je \u201e\u010dovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu\u201c<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; u smislu da su stvari takve ili onakve kakve se nama pri\u010dinjavaju, da jesu zavisno o perceptivnom oblikovanju doti\u010dnog promatra\u010da: to jest, one su onakve kakve se pojavljuju.<\/p>\n

Sokrat, kakav se pojavljuje u Platonovom \u201eTeetetu\u201c, povezuje Protagorinu relativisti\u010dku doktrinu s raznim predsokratskim doktrinama (i to po\u010dev\u0161i od Homera, Empedokla pa nadalje), ali prije svega s Heraklitovom filozofijom \u201epanta rhei\u201c, prema kojoj se \u201esve slijeva\u201c, sve se neprestano kre\u0107e. Naime, sama \u010dinjenica da se stvari razlikuju ovisno o tome kako ih tko do\u017eivljava (je li zdrav ili bolestan, pametan ili glup itd.), kao \u0161to podrazumijeva sofisti\u010dki relativizam, na neki na\u010din sugerira da, op\u0107enito, ni\u0161ta ne \u2018stoji\u2019, po sebi nije stalno, ve\u0107 je sve u pokretu i svaka stvar mo\u017ee uvijek biti druga\u010dija nego \u0161to jest, odnosno takva se prikazuje.<\/p>\n

Na taj na\u010din relativizam se poo\u0161truje poistovje\u0107uju\u0107i postojanje s postajanjem<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Sokrat koristi ovu poveznicu kako bi pokazao unutarnju proturje\u010dnost relativisti\u010dkog stava. Ako je sve u stalnom mijenjanju i nema stalnih istina, tada relativisti\u010dka tvrdnja da nema apsolutnih istina tako\u0111er ne mo\u017ee biti stalna istina. Ova samopobijaju\u0107a priroda relativizma otkriva njegovu unutarnju nedosljednost.<\/p>\n

Relativizam tvrdi da su sva mi\u0161ljenja jednako valjana jer istina ovisi o percepciji pojedinca. Me\u0111utim, ako je to istina, onda je i relativizam samo jedno od mnogih mi\u0161ljenja, koje ne mo\u017ee polagati pravo na univerzalnu valjanost. Sokratova kritika relativizma pokazuje da, \u010dak i ako prihvatimo da je percepcija subjekta promjenjiva i subjektivna, moramo priznati postojanje ne\u010dega stabilnog i trajnog \u0161to omogu\u0107ava bilo kakvu usporedbu ili raspravu o istini.<\/p>\n

\n

Ne\u0161to o Heraklitovoj spoznaji<\/em><\/strong><\/p>\n

Heraklitu se pripisuje doktrina – koju su naro\u010dito nau\u010davali njegovi adepti, poput Kratila – prema kojoj sve te\u010de (p\u00e0nta rh\u00eai), na temelju koje se, dakle, kao i za Protagoru, ne bi moglo re\u0107i jednom zauvijek \u0161to su razli\u010dite stvari (istinite ili la\u017ene, dobre ili lo\u0161e, itd.),budu\u0107i da bi se njihov \u201cbitak\u201d mijenjao ovisno ne samo o tome tko ih promatra, ve\u0107 i o trenutku u kojem se one promatraju. Me\u0111utim, Heraklitovo \u201epostajanje\u201c nije ne\u0161to posve \u201eneodre\u0111eno\u201c i kaoti\u010dno, tj. li\u0161eno svake \u201eobjektivnosti\u201c, ve\u0107 neka vrsta periodi\u010dnog i kru\u017enog kretanja izme\u0111u dviju suprotnosti ili krajnosti: \u017eivota i smrti, svjetla i tame itd., \u0161to se mo\u017ee primijetiti iz nekoliko njegovih fragmenata. <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Sam \u201etok\u201c rijeke implicira, ako se bolje razmisli, suprotnosti \u201evisoko\u201c i \u201enisko\u201c izme\u0111u kojih voda te\u010de. Ova dijalektika suprotnosti pokazuje da, unato\u010d stalnim promjenama, postoje struktura i red koji upravljaju tim promjenama. Dakle, Heraklitovo postajanje nije potpuno li\u0161eno objektivnosti; umjesto toga, ono predstavlja dinami\u010dnu ravnote\u017eu koja odr\u017eava sklad izme\u0111u suprotnosti. Na taj na\u010din, Sokratova kritika relativizma, kao i Heraklitova filozofija postajanja, ukazuju na nu\u017enost priznavanja odre\u0111enih trajnih aspekata stvarnosti koji omogu\u0107uju razumijevanje i spoznaju unato\u010d neprekidnoj promjeni. Heraklitovo u\u010denje, iako na prvi pogled mo\u017ee izgledati relativisti\u010dki, zapravo nudi dublje razumijevanje postojanja kao procesa koji se odvija unutar odre\u0111enih granica i uz prisutnost odre\u0111enih konstanti.<\/p>\n

Dakle, izgleda da ono \u0161to Heraklit \u017eeli prije svega istaknuti jest da se u prirodi sve odvija na temelju suprotnosti koje su takve na na\u010din da jedna ne bi mogla postojati bez druge. Jedinstvo svemira omogu\u0107eno je posredstvom sukoba, jer samo unutar njega mogu\u0107e je postojanje ovih suprotnosti. Osim toga, kada govorimo o suprotnostima, \u010dini se kao da jedna preuzima ulogu pozitivne krajnosti, kao \u0161to su, primjerice, dobro, svjetlo, sitost, budnost, zdravlje itd.; dok druga krajnost preuzima negativnu ulogu, poput zla, tame, gladi, sna, bolesti itd. U tom se pogledu stvarnosti pozitivno, da bi se potvrdilo, s jedne strane bori protiv negativnog, ali s druge strane, mora ga i pretpostaviti (implicirati) \u010dak i samo da bi ono \u201ebilo\u201c ne\u0161to. Na primjer, svjetlost ima zna\u010denje samo u odnosu na tamu; zdravlje se definira u kontrastu s bole\u0161\u0107u. Ovaj dinami\u010dki odnos izme\u0111u suprotnosti nije samo sukob ve\u0107 i komplementarnost koja omogu\u0107uje postojanje i spoznaju.<\/p>\n

Heraklitova filozofija time nagla\u0161ava da suprotstavljene sile zajedno tvore cjelinu i da kroz njihov sukob dolazi do stvaranja i odr\u017eavanja svemira. Ovo jedinstvo suprotnosti nagla\u0161ava da bez negativnog ne bi bilo pozitivnog i obratno, a njihovo postojanje u suodnosu omogu\u0107uje razumijevanje i ravnote\u017eu u svijetu. Stoga, prema Heraklitu, stvarnost nije kaoti\u010dna ve\u0107 strukturirana kroz ovu neprekidnu igru suprotnosti koje se me\u0111usobno nadopunjuju i definiraju. To zna\u010di da, iako se stvari stalno mijenjaju, postoji temeljna harmonija i red koji omogu\u0107uju ovu promjenu i daju joj smisao.<\/p>\n

Heraklit sugerira da, iako sve izgleda ili se pojavljuje druga\u010dije u razli\u010ditim trenucima i za razli\u010dite promatra\u010de, mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u ustvrditi da sve uvijek te\u010de i to nu\u017eno iz suprotnosti. Mi\u0161ljenja mogu biti promjenjiva, kao i \u201estvari\u201c koje uvijek postaju razli\u010dite, ali \u201ezakon\u201c (L\u00f2gos) tog vje\u010dnog postajanja, obilje\u017eenog ritmi\u010dkim kretanjem izme\u0111u suprotnosti, ne mijenja se, kao \u0161to se ni same suprotnosti ne mijenjaju u svojoj su\u0161tini kao krajnosti kretanja.<\/p>\n

Heraklitov L\u00f2gos, ili zakon, predstavlja dublju strukturu ili red koji stoji iza svih promjena i sukoba. To je zakon koji omogu\u0107uje suprotnostima da postoje i me\u0111usobno se nadopunjuju, \u010dime se odr\u017eava ravnote\u017ea u svijetu. Dakle, unato\u010d stalnom mijenjanju i proturje\u010djima koje opa\u017eamo, postoji ne\u0161to stalno i neizmjerno u tom procesu.<\/p>\n

Ovaj Heraklitov pogled nagla\u0161ava da je svijet organiziran kroz dinami\u010dki odnos suprotnosti koje zajedno \u010dine cjelinu. Promjena i kretanje su neizbje\u017eni, ali unutar tog kretanja postoji neki dublji red koji se o\u010dituje kroz ritmi\u010dko kretanje izme\u0111u suprotnosti. To sugerira da je stvarnost ure\u0111ena na na\u010din da je harmonija suprotnosti klju\u010dna za razumijevanje njenog funkcioniranja. Dakle, iako percepcija mo\u017ee varirati, L\u00f2gos kao zakon postajanja ostaje konstantan, osiguravaju\u0107i kontinuitet i red unutar promjenljivosti svijeta.<\/p>\n

Op\u0107enito, da bismo izmjerili ne\u0161to \u0161to se kre\u0107e, potrebno je imati ne\u0161to \u0161to je mirno ili stabilno kao referencu. Na primjer, ako bi se mjerne jedinice stalno mijenjale, ne bismo mogli biti sigurni da li je ne\u0161to zaista naraslo, ako ne postoji stabilna referenca. Prepoznavanje postojanja ne\u010dega zahtijeva pretpostavku da ne\u0161to ostaje nepromijenjeno. Heraklitova filozofija predla\u017ee da ta nepromjenjiva referenca koju mo\u017eemo spoznati jesu suprotnosti i zakon njihovog neprestanog mijenjanja.<\/p>\n

U osnovi, ne bismo mogli \u010dak ni znati kako bismo nazvali ili razumjeli ne\u0161to ako ne bi bilo sposobno da se suprotstavi ili razlikuje od drugih stvari. Kada razmi\u0161ljamo o stvarima koje imenujemo, moramo uzeti u obzir da ta imena \u010desto uklju\u010duju ideju suprotnosti ili ne\u010dega \u0161to je razli\u010dito od onoga \u0161to ozna\u010davaju. Ina\u010de, ako ne bi bilo ni\u010dega \u0161to je suprotno ili razli\u010dito, mo\u017eda ne bismo bili u mogu\u0107nosti ni dati imena stvarima (ovo je sli\u010dno krajnjem skepticizmu). Heraklit nagla\u0161ava da je su\u0161tina stvarnosti u njenom dinami\u010dkom odnosu suprotnosti koje omogu\u0107uju razumijevanje i postojanje. Njegov pristup podrazumijeva da je promjena i proturje\u010dnost univerzalna karakteristika stvarnosti, ali da postoji i dublji zakon ili red koji omogu\u0107uju ove suprotnosti da se manifestiraju i razvijaju. To nam omogu\u0107uje da razumijemo svijet kao strukturiranu cjelinu koja postoji kroz dinamiku i ravnote\u017eu suprotnosti.<\/p>\n

\n

Vra\u0107aju\u0107i se na Platona<\/em><\/strong><\/p>\n

Dakle, ako Platon posredstvom svog Sokrata pobija teoriju po kojoj se sve kre\u0107e, sve te\u010de, tuma\u010denu u ontolo\u0161kom smislu, prije svega svojom poznatom teorijom ideja \u2013 koja, s izuzetkom svog u\u010ditelja Parmenida, predstavlja prvi ozbiljniji poku\u0161aj da se, barem na\u010delno, razlu\u010de znanost i mnijenje \u2013 u \u201eTeetetu\u201c tako\u0111er svjedo\u010dimo \u010detverostrukom pobijanju relativizma. Evo, ukratko, o \u010demu se radi:<\/p>\n

\u2013 Kao prvo, Protagora, mi\u0161ljenja je Platon, zapada u pragmati\u010dno protuslovlje jer, unato\u010d tvrdnji da su sva mi\u0161ljenja istinita, predstavljaju\u0107i se kao u\u010ditelj, kao onaj tko zna ne\u0161to \u0161to drugi ne znaju, pona\u0161a se kao prenositelj pravog znanja.<\/p>\n

\u2013 Kao drugo, kontradiktorno je identificirati znanje i osjet kao \u0161to to \u010dini relativizam, jer mi, smatra Platon, \u2018poznajemo\u2019 i stvari kojih se jednostavno sje\u0107amo. To zna\u010di da se mo\u017ee desiti da se stvar koju promatramo pojavljuje u razli\u010ditim perspektivama, neovisno o na\u0161em znanju o toj stvari. Tu Platon svoju kritiku zasniva na geometrijsko-matemati\u010dkoj perspektivi znanja, dakle na virtualnoj nepromjenjivosti geometrijskih oblika neovisno o tome u kojim se perspektivama oni pojavljuju, \u0161to zavisi prvenstveno o na\u0161em opa\u017eanju. Naime, unutar Platonove virtualne dimenzije, ono \u0161to znamo razlikuje se od onoga \u0161to opa\u017eamo (i kao takvo \u2018vjerujemo\u2019 da jest) i kao takvo ono je isto za sve, a ne razli\u010dito za svakoga pojedina\u010dno.<\/p>\n

\u2013 Kao tre\u0107e, Protagora zapada u teorijsko ili logi\u010dko proturje\u010dje kada, tvrde\u0107i da su sva mi\u0161ljenja istinita, mora priznati istinitost gledi\u0161ta onih koji nije\u010du sam sofisti\u010dki relativizam.<\/p>\n

\u2013 Kao \u010detvrto, relativizam za Platona nikako ne obja\u0161njava za\u0161to su neka mi\u0161ljenja o budu\u0107im doga\u0111ajima provjerena u vidu hipoteza koje \u2018spa\u0161avaju fenomene\u2019, dok su druge pobijene, \u0161to sugerira da nisu sva mi\u0161ljenja jednaka i da je u tom pogledu mogu\u0107e razlikovati tko ima znanje od onih koji ga nemaju.<\/p>\n

To, prema virtualnom pogledu stvarnosti, realnost u svom pojavljivanju, pokazuje svu svoju obmanu. Dakle, to je neka vrsta iluzije o nekakvoj danoj alternativi.<\/p>\n

Ako filozofija kao potraga za istinom s jedne strane ne smije zanemariti \u010dinjenicu da \u2018predmet\u2019 njezine potrage u vidu istine ili na\u010dela obja\u0161njenja svega nepobitno postoji; s druge strane, budu\u0107i da je njezina sr\u017e potraga za nepobitnom istinom, ozna\u010duje tako\u0111er i nepobitnu \u010dinjenicu da tu istinu ne posjeduje. Zbog toga filozofija nije samo \u2018prisiljena\u2019 postaviti si razli\u010dite hipoteze, ve\u0107 i argumentirati ih razlo\u017eno, u ve\u0107ini slu\u010dajeva kao pretpostavke koje, posredstvom koherentnih teorija, opravdavaju fenomene na temelju na\u010dela koja se predstavljaju kao nepobitna.<\/p>\n

Zna\u010di li to da je i ovo teoretiziranje samo jedna od mogu\u0107ih hipoteza koja, kao i svaka druga, pripada relativizmu? Uvjeren sam da se tu ne radi o bilo kojoj hipotezi, ve\u0107 o onoj koja mi se trenutno \u010dini uvjerljivijom, sposobnijom da objasni ono \u0161to do\u017eivljavamo i koja je, istovremeno dovoljno koherentna da ju je mogu\u0107e razumjeti.To je hipoteza koja upotrebljava slike (zamisli) kao \u0161to su u krajnjoj liniji i rije\u010di koje su prema mom shva\u0107anju izra\u017eajnije od drugih, da bi se shvatilo, primjerice, na\u010delo svega i na\u010dine prema kojima svijet nastaje. Me\u0111utim, budu\u0107i da se radi o zamislima ili slikama, one mogu biti krivo ili na razli\u010dit na\u010din shva\u0107ene. One drugima mogu izgledati manje uvjerljive od drugih perspektiva i to bez ikakve mogu\u0107nosti dokazivanja da su bolje ili lo\u0161ije ili da su u proturje\u010dnosti s prikazanom hipotezom.<\/p>\n

Da bismo to shvatili, u\u010dinit \u0107emo usporedbu s umjetni\u010dkim djelom, u ovom slu\u010daju s filmom. Prema nekim filmskim kriti\u010darima, jedan redatelj mo\u017ee bolje izraziti dramu rata nego drugi, ali to ne zna\u010di da drugi filmovi nemaju \u2018patosa\u2019. Naposljetku, istina o ovoj temi izra\u017eena je, u kinu, posredstvom slika o \u010dijim se vrijednostima mo\u017ee imati samo odre\u0111eni \u201eestetski\u201c sud ili, uporabom Kantove terminologije, \u201erefleksivni\u201c sud, koji nije nikako \u201edeterminantan\u201c. U tom se smislu ne radi o relativizmu, budu\u0107i da je ovdje hipoteza da ono \u010demu se te\u017ei, iako posredstvom slika posjeduje neku istinitost, ne\u0161to \u0161to netko mo\u017ee i intuitivno doku\u010diti s ove strane prikazane slike. U vidu ne\u010dega \u0161to drugima nije mogu\u0107e izraziti osim posredstvom slika.<\/p>\n

Ovdje se dakle ne radi o relativizmu, ve\u0107 o perspektivizmu. Iako bi moglo izgledati da je i ova perspektiva svijeta \u2018pogo\u0111ena\u2019 neizlje\u010divom bole\u0161\u0107u svake nerealisti\u010dne perspektive, naime relativizmom, to nije slu\u010daj. Naime, ako su stvari, kao \u0161to se ovdje tvrdi, uvijek dane samo u perspektivi, to ne zna\u010di da ne postoji objektivna stvarnost, ve\u0107 da je na\u0161a percepcija te stvarnosti uvijek uvjetovana razli\u010ditim to\u010dkama gledi\u0161ta.<\/p>\n

Danas posredstvom medija postaje sve \u017eivlja rasprava u vezi odnosa izme\u0111u perspektivizma i relativizma. Smatram da perspektivizam ni u kakvom slu\u010daju nije ekvivalentan relativizmu, shva\u0107enom kao teorija prema kojoj je svatko, polaze\u0107i od vlastite to\u010dke gledi\u0161ta, u pravu. Naizgled tvrdnja da je sve relativno u odnosu na svaku to\u010dku gledi\u0161ta, iako posjeduje sve osobine relativnosti kao i Einsteinova relativnost, nikako nije relativisti\u010dka u gore navedenom smislu. Razli\u010dite teze o svijetu nisu sve jednakovrijedne, iako su sve, \u010dak i najzastra\u0161uju\u0107e, subjektivno opravdane, jer ako su poduprte, zasigurno postoji neki razlog.<\/p>\n

Ove teorije nisu ekvivalentne, unato\u010d tomu \u0161to sve imaju svoj raison d\u2019\u00eatre. Naro\u010dito, pretpostavljaju\u0107i da ne postoje teorije o svijetu koje se ne razrje\u0161uju u slike svijeta \u2013 \u0161to zna\u010di da ih nije mogu\u0107e apsolutno provjeriti ili falsificirati \u2013 postoje bolje slike ili predod\u017ebe, bli\u017ee takozvanoj istini od drugih. Ne zaboravljaju\u0107i pritom da i je ovo razmi\u0161ljanje o manjoj ili ve\u0107oj bliskosti istini samo jedna slika. Me\u0111utim, polaze\u0107i od temeljnog postulata da postoji ne\u0161to poput istine, treba polaziti i od pretpostavke da istinu nije mogu\u0107e dosti\u0107i, osim misti\u010dno, sjedinjavaju\u0107i se s Njom (h\u00e8nosis<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). To \u010dini da istina nema ni\u010dega subjektivnog, ve\u0107 je (\u010disto) objektivna iako, \u0161to je donekle i paradoksalno, ne mo\u017ee nikada postati predmetom znanja, ve\u0107 (samo) cilj ili regulatorno na\u010delo.<\/p>\n

Odjek istine je, dakle, ono \u0161to se nama pojavljuje i \u010dini kao stvarnost povezuju\u0107i nas s nepovredivim pravilima: ona koja nam onemogu\u0107uju ostvarenje svih na\u0161ih \u017eelja. Unutar tog vidokruga stvarnosti, perspektivni prikaz istine u tehni\u010dkom (ili u Platonovom virtualnom) smislu jest onaj koji posjeduje sve osobine najboljeg prikaza filozofske spoznaje. Ako, naime, namjerava predstaviti neku geometrijsku figuru u perspektivi, bit \u0107e nu\u017eno pobolj\u0161ati neke njezine konture skrivaju\u0107i druge. Dakle, o\u010dito postoji onoliko razli\u010ditih geometrijskih figura predmeta koliko ima i prikaza tog predmeta, jer je nemogu\u0107e pokazati geometrijsku figuru u cijelosti, tj. u njezinoj sveobuhvatnoj istini. Svatko mo\u017ee odabrati (ili to \u010dini nesvjesno ili dru\u0161tveno-kulturolo\u0161ki uvjetovano) koje \u0107e dijelove pobolj\u0161ati, a koje sakriti. Dakle, naizgled, razli\u010ditost prikaza odre\u0111ene geometrijske figure ovisi o subjektima koji je promatraju prikazuju\u0107i je kao istinitu. Njihovu istinu. No u stvarnosti postoji samo jedna takva geometrijska figura koja svakom prikazivanju name\u0107e nefleksibilna pravila svoje proizvodnje, ako \u017eeli biti \u0161to vjerniji prikaz onoga \u0161to predstavlja.<\/p>\n

\n

Bivanje vs. Bitka<\/em><\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda ono \u0161to se \u010dini da jest samo je privid, dok ono \u0161to izgleda da se samo pojavljuje stvarno jest. Nekima to mo\u017ee izgledati kao neka vrsta igre rije\u010di. To je zato \u0161to smo u ve\u0107ini slu\u010dajeva no\u0161eni (uvjetovani) da pomislimo da se iza povr\u0161ine fenomena, iza onoga \u0161to se \u010dini da jest, a u stvari samo je privid, krije ono \u0161to zaista jest. Iako u odre\u0111enom smislu istina je suprotna.<\/p>\n

Ne\u0161to je to\u010dno onako kako se \u010dini da jest, u okviru \u2013 promatranom u prospektivnom smislu \u2013 u kojem se stvari daju prikazati svijesti. Dakle, na jedini na\u010din na koji stvari bivaju, dolaze na vidjelo ovdje i sada. Naprotiv, bilo koje naknadno obja\u0161njenje samo je na\u010din na koji je mogu\u0107e protuma\u010diti ono \u010demu svjedo\u010dimo, ba\u0161 kao \u0161to je to bilo u drugim vremenima kao obja\u0161njenje koje se pripisivalo bogovima, monoteisti\u010dkom bogu ili njemu suprotstavljenom liku: vragu. Dok se nama danas \u201c\u010dini\u201d da je jedino ono znanstveno to\u010dno, istinito obja\u0161njenje. Na gr\u010dkom bismo rekli da se \u201cdok\u00e8i\u201d pojavljuje, \u010dine\u0107i da je tako, ali u smislu da se radi o trenutnom mi\u0161ljenju (d\u00f2xa) o tom doga\u0111aju.<\/p>\n

Dovoljno je pomisliti koliko je bilo teorija o su\u0161tini sunca: od bo\u017eanstva, do neporecivog nebeskog tijela, pa sve do zvijezde, ne zaboravljaju\u0107i pritom ni subjektivnu spoznajnu percepciju sunca koju nam daje Heraklit: \u201eSunce je \u0161iroko jednu ljudsku stopu.\u201d\u201c<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se uvijek o istom identi\u010dnom fenomenu, ali razli\u010dito tuma\u010denom, a ne o ne\u010demu \u0161to se krije iza fenomena; radi se o ne\u010demu \u0161to je skriveno u o\u010ditosti (na vidjelu, u svjetlu) fenomena.<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

\u201eJa\u201c i nedosljednost \u201estvarnosti izvan mene\u201d<\/em><\/strong><\/p>\n

Naizgled, prikaz takvog perspektivizma ima sve osobine idealisti\u010dkog pogleda na stvarnost. Budu\u0107i da tipi\u010dno idealisti\u010dko poricanje stvarnosti izvan subjekta koji razmi\u0161lja i osje\u0107a mo\u017ee izgledati nevjerojatno, valja napomenuti da nitko ne\u0107e osporiti tvrdnju da tamo \u201evani\u201c postoji stvarnost s kojom se, \u010desto i nevoljno, sudaramo.<\/p>\n

Me\u0111utim, treba re\u0107i da ovaj tipi\u010dno realisti\u010dni prigovor prema onome \u0161to poznajemo kao idealizam \u2013 izraz koji je povijesno kompromitiran oblicima romanti\u010dnog \u201etitanizma\u201c, ako ne i \u201emonizma\u201c ili \u201eplatonizma\u201c \u2013 zasigurno je motiviran vrlo sna\u017enim do\u017eivljajem postojanja \u201ene\u010dega\u201c nesvodivog na vlastite snove i \u017eelje. No ipak, ovaj i sli\u010dni prigovori u svojoj klasi\u010dnoj formulaciji donekle brkaju planove. \u201eUnutra\u201c i \u201eizvan\u201c su pokazatelji koji implicitno aludiraju na prostor sadr\u017ean u mom tijelu, ali i izvan njega. Ali kada se koriste u odnosu na subjekt, kao subjekt znanja ili na \u201csvijest\u201d, tada gube svoje implicitno zna\u010denje. Do toga dolazi jer pretpostavljaju ono \u0161to se njihovom upotrebom \u017eeli pokazati: da subjekt \u201enastanjuje\u201c tijelo, kao \u0161to ga nastanjuje mozak koji se u tom poimanju stvarnosti naivno smatra \u201esjedi\u0161tem\u201c uma ako ne i sinonimom samog uma.<\/p>\n

To zna\u010di da se svijest ne nalazi ni u kakvom prostoru. Naime, ra\u0161ireno je uvjerenje da se svijest nalazi u nama, preciznije u na\u0161em umu. Me\u0111utim, to nije tako jer je svijest ta koja daje su\u0161tinu stvari; ona je sama pojava prostora i vremena. Onaj kojemu se prostor pojavljuje ne zauzima nikakav prostor. Ono za \u0161to se daje pro\u0161irenje po definiciji je neprostrano.<\/p>\n

Kao \u0161to tvrde teoreti\u010dari takozvane Princetonove Gnoze, o\u017eivljavaju\u0107i dobro poznatu temu Georgea Berkeleya:<\/p>\n

\u201eSva su bi\u0107a svjesna, zna\u010dajna \u2013 ili, to\u010dnije, puna smisla \u2013 obavje\u0161tavaju\u0107i i obavije\u0161tena. Ne samo da je njihovo \u2018tijelo\u2019 (njihovo nali\u010dje, vidljivo) povr\u0161inski aspekt za vanjskog \u2018promatra\u010da\u2019, ve\u0107 i oni sami nemaju tijelo, nisu tijela. Potpuno su u ravnini; imaju jedno \u2018nali\u010dje\u2019, jedno tijelo, samo za druge, jer se vide, i vidjev\u0161i se me\u0111usobno, pretvaraju se u vi\u0111ene stvari. Univerzalni animizam je istinit u najja\u010dem smislu. Postoje samo individualizirani duhovi, du\u0161e i svijesti, du\u0161e koje ne o\u017eivljavaju nikakvo tijelo, koje nisu smje\u0161tene u tijelima. Tjelesno postojanje samo je iluzija, nusproizvod opa\u017eajnog znanja.\u201c<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Naime, sva su bi\u0107a (za mene, u tom trenutku) nedvojbeno \u201eozna\u010ditelji\u201c i \u201einformatori\u201c. Kao \u0161to je vrlo vjerojatno da su i oni \u201esvjesni\u201c i \u201einformirani\u201c, iako nisu ba\u0161 ovdje i sada. \u0160to se ti\u010de njihovog kada-i-gdje, treba re\u0107i da su oni \u2013 upotrebljavaju\u0107i terminologiju Princetonovih znanstvenika \u2013 ukoliko \u2018vi\u0111eni\u2019 na pogre\u0161noj strani (wrong side), tj. izokrenuti, obrnuti. Trebalo bi stoga primijetiti da su ta bi\u0107a bila ili \u0107e biti \u2018svjesna\u2019 (u svom ovdje i sada). Za sada postoji samo \u201eja\u201d, ne shva\u0107en kao zasebni pojedinac, ve\u0107 kao svijest koju ovdje i sada svemir preuzima o sebi samom, u mojoj perspektivi, koja me, izme\u0111u ostalog, zavarava da postojim kao zasebni pojedinac odijeljen od cjeline.<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dolazi se tako do upita: ako, dakle, vrijeme, prostor, sile i svojstva tvari ne bi bili ono \u0161to jesu kad ne bi bili svjesni, \u0161to ostaje od svemira u sebi, tj. od \u201enoumena\u201c?<\/p>\n

Kao \u0161to primje\u0107uje Donald Hoffman, polaze\u0107i od kritike postojanja prostora i vremena, temeljene na teoremi \u201efitness pobje\u0111uje istinu\u201c:<\/p>\n

\u201eFizi\u010dki objekti nestaju iz objektivne stvarnosti u prostor-vremenu, uklju\u010duju\u0107i one temeljne za biologiju: DNK, RNK, kromosome, organizme i resurse. To ne implicira solipsisti\u010dki stav. U objektivnoj stvarnosti postoji ne\u0161to, a mi kao ljudska bi\u0107a do\u017eivljavamo njegovu va\u017enost za na\u0161u adaptivnu vrijednost u smislu DNK, RNK, kromosoma, organizama i resursa. Ali teza \u2018prilago\u0111enost pobje\u0111uje istinu\u2019 nam kazuje da \u0161to god to ne\u0161to bilo, to gotovo sigurno nisu DNK, RNK, kromosomi, organizmi ili resursi. Kazuje nam da imamo dobar razlog vjerovati da stvari koje opa\u017eamo, poput DNK i RNK, ne postoje bez uma. A taj razlog je da se strukture adaptivnih koristi, \u010diji oblik opa\u017eamo, razlikuju od struktura objektivne stvarnosti. Opet, to ne podr\u017eava solipsizam: postoji objektivna stvarnost. Ali ta stvarnost nije ni\u0161ta poput na\u0161e percepcije objekata u prostoru i vremenu.\u201c<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Iz svega toga moglo bi se, s Johnom Archibaldom Wheelerom, tvrditi da, na kraju krajeva, ostaju samo informacije. Naime,<\/p>\n

\u201eProstor ne postoji. Vrijeme ne postoji. Nije nam Nebo dalo rije\u010d \u2018vrijeme\u2019. \u010covjek ga je izmislio. […] Ako postoje problemi s konceptom vremena, mi smo ih stvorili […] kao \u0161to je rekao Einstein: \u2018vrijeme i prostor su na\u010dini razmi\u0161ljanja, a ne uvjeti \u017eivljenja\u2019. […] \u0160to re\u0107i o kombinaciji prostora i vremena u prostor-vremenu koju je predlo\u017eio Einstein 1915. godine, a koja i danas predstavlja standard klasi\u010dne geometrijske dinamike? […] Nijedno obja\u0161njenje postojanja ne mo\u017ee se nadati da \u0107e postati temeljno ako ne prevede svu fiziku kontinuuma na jezik bitova.\u201c<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U tom bi se smislu moglo usvojiti i informacijski model svemira, poput onoga koji je razradio Stephen Wolfram, prema kojem, uporabom jezika Davida Bohma, <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> implicirani poredak su\u0161tinski bi bio program \u010diji bi eksplicitni nalog bio izvr\u0161enje. Naizgled, moglo bi se \u010diniti da smo na taj na\u010din napokon prona\u0161li takozvanu \u2018stvar po sebi\u2019, \u010dije postojanje izgleda neovisno o postojanju svijesti!<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Me\u0111utim, da bi neki \u2018program\u2019 djelovao, on zahtijeva ne\u0161to vrlo sli\u010dno vremenu, obilje\u017eenom u sada\u0161njosti, pro\u0161losti i budu\u0107nosti. \u2018Mjesta\u2019 na kojima se informacije me\u0111usobno o\u010dituju ili ostaju u \u2018memoriji\u2019. To na kraju krajeva zna\u010di da, ako vrijeme podrazumijeva svijest, tada ju i ovaj program, ukoliko zahtijeva vrijeme za izvr\u0161enje, tako\u0111er podrazumijeva. To nikako ne podrazumijeva da vrijeme mora \u2018te\u0107i\u2019 da bi se program pokrenuo. Izvr\u0161enje mo\u017ee imati i \u2018logi\u010dne\u2019 osobine. Dovoljno je da se program \u2018logi\u010dki\u2019 zaustavi prema Chaitinovoj konstanti<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u jednom trenutku koji je a priori neodrediv, pretpostavimo, ba\u0161 u trenutku u kojem nastaje upravo svijest. Ovaj Chaitinianov program mogao bi predstavljati algoritamski kostur \u010disto virtualnog vremena, u liku \u2018okru\u017eenja\u2019 unutar kojeg (primjera radi) \u017eivi organizmi evoluiraju sve do pojave svijesti. Dakle, u formalnom vremenu koje, iako razli\u010dito od vremena kakvog ga mi poznajemo jer je odre\u0111eno interakcijom izme\u0111u svijesti i noumena, ono i dalje jest i ostaje \u2018logi\u010dno\u2019 vrijeme.<\/p>\n

Da bismo shvatili \u0161to je to formalno ili logi\u010dno vrijeme, mo\u017eemo pretpostaviti situaciju u kojoj ubrzavamo vrijeme do beskona\u010dne brzine, \u010dime eliminiramo subjektivni do\u017eivljaj vremena dok zadr\u017eavamo odnose me\u0111u doga\u0111ajima. Ovakav pristup omogu\u0107ava nam da promatramo evoluciju i interakcije \u017eivih bi\u0107a bez uobi\u010dajenog protoka vremena. Na taj na\u010din, evolucija \u017eivih bi\u0107a odvijala bi se istim putem kao i sada, pod uvjetom da se odnosi me\u0111u njima ne mijenjaju.<\/p>\n

Mo\u017eemo zamisliti algoritamski definiran program koji simulira odnose izme\u0111u vrsta gdje jedni slu\u017ee kao plijen, a drugi kao grabe\u017eljivci. Pokretanjem programa mo\u017eemo promatrati ishod interakcija bez mogu\u0107nosti predvi\u0111anja kona\u010dnog rezultata. Na primjer, pretpostavimo da u jednom trenutku pre\u017eive samo grabe\u017eljivci, dok plijen izumre. Iako se ovaj ishod nije mogao predvidjeti, mo\u017eemo tvrditi da je on bio implicitno sadr\u017ean u programu i da je neovisan o vremenu izvr\u0161enja programa.<\/p>\n

Ovaj model mo\u017ee objasniti koncept virtualnog vremena koji se odnosi na \u201enesvjesnu\u201c evoluciju \u017eivih bi\u0107a u svemiru. Evolucija se mo\u017ee zamisliti kao trenuta\u010dno izvr\u0161enje programa koji osigurava razli\u010dite, prethodno nedoku\u010dive rezultate. \u0160to se ti\u010de nastanka svijesti unutar ovog modela, mo\u017eemo pretpostaviti da se program u noumenu zaustavlja u trenutku pojavljivanja svijesti, \u0161to odgovara Chaitinovoj konstanti ili omega to\u010dki.<\/p>\n

Postavlja se pitanje – tko ili \u0161to izvr\u0161ava program. Mo\u017eemo spekulirati da su program napisali<\/p>\n

Bog ili vanzemaljska bi\u0107a, a njegovo izvr\u0161enje ima u\u010dinak na pojavljivanje svijesti. To zna\u010di da program, kao i vrijeme, promatramo cirkularno, pretpostavljaju\u0107i svijest koja bi trebala biti rezultat programa. Takvo shva\u0107anje vremena i svijesti mo\u017ee biti shva\u0107eno kao poku\u0161aj da se pove\u017ee svijet fizi\u010dkih fenomena s podru\u010djem svijesti kroz formalni ili logi\u010dni okvir. Kroz ovaj pristup mo\u017eemo objasniti slo\u017eenost evolucijskih procesa i pojavu svijesti kao inherentnih svojstava univerzalnog programa.<\/p>\n

U zaklju\u010dku, razmatranje strukture svemira izvan vremena dovodi nas do neizbje\u017enog uklju\u010divanja svijesti, \u010dak i ako se \u201epokretanje\u201c sastoji od trenutne obrade informacija. Klju\u010dno je pitanje \u0161to podrazumijevamo pod informacijom. Informacija nije samo niz razli\u010ditih i diskretnih entiteta poput 0 i 1 koji su nasumi\u010dno nastali i prirodno odabrani kroz natjecanje, ve\u0107 predstavlja tragove ili znakove koje netko ili ne\u0161to mo\u017ee dekodirati ili protuma\u010diti. Informacija ima smisla samo ako postoji netko tko je sposoban protuma\u010diti je, dav\u0161i joj zna\u010denje.<\/p>\n

Kao \u0161to je nagla\u0161eno:<\/p>\n

\u201eKada razumijemo poruku, \u010ditamo slovo, \u010desto ga tuma\u010de\u0107i \u2018izme\u0111u redaka\u2019, shva\u0107aju\u0107i zna\u010denje kroz znakove, izra\u017eavanje kroz estetske oblike. U tome nema znanja izvan znanja, koje bi zahtijevalo transcendentne i \u010dudesne darove; radi se o znanju koje se ne zaustavlja na prethodnom opa\u017eanju i ne zami\u0161lja promatrana bi\u0107a kao neku vrstu \u010distih opa\u017eaja, odnosno kao tijela bez du\u0161e koja bi postojala samo u stanju tijela.\u201c<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

\u010cak i ako model informacijskog svemira podrazumijeva svijest, taj se model ne mo\u017ee shvatiti doslovno, ve\u0107 samo kao metafora. Svijest je ne\u0161to \u0161to je kontingentno i neodre\u0111eno, nedoku\u010divo, i nesvodivo na trivijalno informacijsko obja\u0161njenje. Svijest ne mo\u017ee doslovno biti rezultat obrade informacija, jer, kao \u0161to smo prethodno naveli, izlaz obrade je a priori nepredvidiv kada ga se shvati kao ekvivalent Chaitinovoj konstanti te mehani\u010dki proizlazi iz algoritama i po\u010detnih uvjeta bez slu\u010dajnih komponenti.<\/p>\n

Analogno tomu, znamenke \u03c0 slijede jedna za drugom na neizreciv na\u010din, ali su sve unaprijed dane. Nije mogu\u0107e da su druga\u010dije od onoga \u0161to jesu: u njihovom razvoju nema mogu\u0107ih bifurkacija. Sli\u010dno, radikalno kontingentni doga\u0111aji poput prekida simetrije, podrijetla \u017eivota, ishoda prirodne selekcije i porasta svijesti su intrinzi\u010dki neodre\u0111eni. Stoga, ne mogu proiza\u0107i iz lanca algoritama, koliko god dug i nepredvidiv bio u svojim ishodima.<\/p>\n

Ova razmatranja vode nas do zaklju\u010dka da svijest, kao i radikalno kontingentni doga\u0111aji, nadilazi \u010disto algoritamske i informacijske modele. Oni zahtijevaju dublje razumijevanje koje uklju\u010duje nepredvidive i kontingentne aspekte stvarnosti, koji ne mogu biti potpuno obuhva\u0107eni formalnim ili logi\u010dkim obja\u0161njenjima.<\/p>\n

\n

Kazali\u0161te ega<\/em><\/strong><\/p>\n

Prema Carlu Rovelliju, svaki pojedinac poistovje\u0107uje se s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a to vodi do shva\u0107anja jedinstva svega, gdje \u017eiv\u010dani sustav \u017eivog bi\u0107a, preciznije cijeli organizam, posreduje to jedinstvo. Organizam, kao konfiguracija svemira, omogu\u0107uje svemiru da sebe promatra. To ukazuje na identitet \u201eJedno-Sve\u201c, gdje se svemir pojavljuje kao svijet posredovan od samoga sebe. (Neka vrsta Mebijusove trake<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na taj na\u010din, postojanje se manifestira kroz perspektivu, \u0161to zna\u010di da svemir nema nikakve veze s individualnim identitetom pojedinca.<\/p>\n

Raymond Ruyer u svojoj knjizi \u201eLa gnose de Princeton: Des savants \u00e0 la recherche d\u2019une religion\u201c pi\u0161e da se mo\u017ee re\u0107i \u201emisli se u svemiru\u201c, sli\u010dno kao \u0161to se ka\u017ee \u201epada ki\u0161a na obali Atlantika\u201c. Razmi\u0161ljanje je op\u0107enitije iskustvo, a tvrdnja \u201emisli se u svemiru\u201d je validna jer \u201eja mislim\u201c. To zna\u010di da postojanje misli negdje u svemiru ne mo\u017ee biti negirano, jer uvijek postoji primjer \u201eja\u201c koji misli.<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Ruyer tako\u0111er obja\u0161njava da \u201eja\u201c kao individua mo\u017ee misliti samo \u201eovdje i sada\u201c. Misao uvijek postoji u sada\u0161njem trenutku i na odre\u0111enom mjestu, \u0161to zna\u010di da su misli i sada\u0161njost nerazdvojivi. \u201eJa\u201c se pojavljuje sekundarno iz prisutnosti u sada\u0161njem trenutku. Prisutnost stvara \u201eja\u201c, a ne obrnuto.<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se o razmi\u0161ljanju koji nas neminovno vodi do iskustva \u201eparalakse kretanja\u201c<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koje djeluje kao iluzija slobodnog kretanja u prostoru i predstavlja jednu perspektivu u kojoj se bi\u0107e pojavljuje kao svijet. Rovelli isti\u010de da se svatko poistovje\u0107uje s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0161to mo\u017eemo povezati s Lacanovim \u201estadijem zrcala\u201c. Jezi\u010dna kodifikacija \u201eja\u201c kroz diskurse okoline progresivno stvara iluziju da postoji to\u010dka gledi\u0161ta od koje i u koju se stvari pojavljuju.<\/p>\n

U kona\u010dnici, postojanje je na\u010din na koji svijet postaje svjestan sebe, odnosno na\u010din na koji se svemir samopromatra. To je na\u010din na koji Bog, prema ovom razmi\u0161ljanju, svjedo\u010di o bitku. Organiziraju\u0107i svijet kroz na\u0161e misli, stvaramo entitete i percipiramo sebe kao odvojene individue, dok je u stvarnosti na\u0161e \u201eja\u201c samo odraz ideje o sebi koju vidimo u drugima.<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Daljnji, progresivni razvoj sve koherentnijeg ili, navodno, koherentnog pam\u0107enja dovodi do toga da se u Humeovom kazali\u0161tu empirijske svijesti progresivno odre\u0111uje jedno \u2018ja\u2019, kojemu se postupno pripisuju sve bogatije i slo\u017eenije nezgode i svojstva. Ovom \u2018ja\u2019 pripisuju se i djela za koja se smatra da je odgovoran, te stoga on sam sebe smatra odgovornim, ako ne i krivim.<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Izme\u0111u Nietzscheovog \u2018duha ega\u2019 i bivanja, odnosno na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje, postoji bitna razlika, sli\u010dna onoj izme\u0111u interpretativne hipoteze i fenomena. Radi se o razlici koju se mo\u017ee obilje\u017eiti kao jezi\u010dnu reverzibilnost subjekt-objekt. Razlika izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola – izme\u0111u \u201eVidim ku\u0107u\u201c i \u201eKu\u0107a je (od mene) vi\u0111ena\u201c – dijateza koje su notorno reverzibilne jedna u drugu, izra\u017eava istu razliku gledi\u0161ta (Stari Zavjet je pun tih dijateza<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na primjer, u re\u010denici \u2018Vidim ku\u0107u\u2019, hipoteza je da postoji netko, subjekt, ja, koji izvodi radnju nad objektom. Me\u0111utim, paradoksalno je da, dok je \u2018ku\u0107a\u2019, kao objekt, rekonstruirana na temelju ideje, polaze\u0107i od danog fenomena, opa\u017eaju\u0107i ego je samo pretpostavljen.<\/p>\n

U re\u010denici \u201eJedna ku\u0107a je vi\u0111ena\u201c pokazuje se nedvojbeni sadr\u017eaj svijesti. Ovoj tvrdnji mo\u017ee se \u010dak dodati i \u201es moje strane\u201c ili \u201eod mene\u201c, \u010dime se integrira taj perceptivni podatak s hipotezom koja se odnosi na opa\u017eaju\u0107i ego i na taj na\u010din omogu\u0107ava potpunu lingvisti\u010dku reverzibilnost.<\/p>\n

Kao \u0161to sugeriraju jezici karakterizirani \u201eergativnim\u201c strukturama, pasivna dijateza glagola \u010dini se izvornijom od aktivne, iako jezi\u010dno ekvivalentnom njoj, jer je u\u017ee povezana sa stvarnim iskustvom. Kao \u0161to Raymond Ruyer sugerira, izri\u010dito evociraju\u0107i budisti\u010dku doktrinu o ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman):<\/p>\n

\u201e\u2018Ja gledam\u2019 je zgodan izraz koji, me\u0111utim, izvr\u0107e pravi poredak, koji bi bio sljede\u0107i: vidno polje \u2192 subjektivna egzistencija \u2192 informirana svijest \u2192 ja (osim ako \u2018ja\u2019 nisam rastresen) \u2192 (la\u017eni) dojam da \u2018ja usmjeravam svoj pogled na…\u2019 […]. Nije \u2018ja\u2019 ono \u0161to povezuje [vi\u0111ene objekte] (to stablo i to stablo), ve\u0107 neposredno jedinstvo vi\u0111enih stabala koja postoje ovdje kao vi\u0111ena \u0161uma, koja kasnije omogu\u0107uje dominaciju da ka\u017ee \u2018ja\u2019 […]. U tom smislu, \u2018ja\u2019 ne postoji. Apsolutna prisutnost jedne dominacije ovdje-sada ono je zbog \u010dega postojim. Bez sada\u0161nje dominacije \u2018ja\u2019, nisam ni\u0161ta.\u201d<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U kona\u010dnici se mo\u017ee re\u0107i da \u201ejest\u201c samo ono \u0161to je \u201eopa\u017eeno\u201c (Berkeley) i, prema tome, \u201ezami\u0161ljeno\u201c ili \u201emi\u0161ljeno\u201c (Parmenid), prije nego \u0161to nadolaze bilo koja razmatranja o opa\u017eaju\u0107em subjektu. Nije slu\u010dajno da je subjekt danas, vi\u0161e nego ikada, sredi\u0161nji \u201efaktor\u201c ljudske egzistencije. Stolje\u0107ima se smatralo da je mogu\u0107e promi\u0161ljati svijet bez eksplicitnog tematiziranja uloge opa\u017eaju\u0107eg subjekta. U vezi s tim, zanimljivo je da je pojam \u201eja\u201c, shva\u0107en na individualan na\u010din, dakle, kao individualna svijest, potpuno odsutan u gr\u010dkom jeziku. Takvom se, zapravo, ne mo\u017ee smatrati du\u0161a, koja ispunjava temeljnu funkciju na\u010dela kretanja. Nije stoga \u010dudno \u0161to je gr\u010dka misao produbila pojmove koji su samo naizgled sli\u010dni. Tu se ironi\u010dno misli na pojmove poput no\u00fbs, epist\u00e9me, psych\u00e9, \u00e0isthesis, ant\u00eclepsis i druge, bez da se prona\u0111e to\u010dan korespondent modernom shva\u0107anju svijesti.<\/p>\n

Mogu\u0107e je u tom smislu pretpostaviti da, polaze\u0107i od radikalnog identiteta bitka i spoznaje u Parmenidovom zna\u010denju, tj. u smislu da ono \u0161to vrhunski jest (\u00f2n) je i vrhunski spoznatljivo (gnost\u00f2n), ono \u0161to se naziva svijest do krajnosti preklapa na na\u010din na koji se stvari pojavljuju i\/ili jesu, da nije potrebno ni imenovati je.<\/p>\n

U stvari, refleksija o \u2018ja\u2019, svijesti i percepciji svodi se na istra\u017eivanje kako se subjektivnost i objektivnost me\u0111usobno odra\u017eavaju i utje\u010du jedno na drugo.<\/p>\n

Da bi to bolje shvatili svodit \u0107emo gore navedeno u \u010detiri klju\u010dne to\u010dke:<\/p>\n

1) Subjekt i Objekt u Percepciji<\/em><\/p>\n

Prema toj tezi, postojanje subjektivnog \u2018ja\u2019 nije samo presudno za razumijevanje svijeta, ve\u0107 je tako\u0111er proizvod jezi\u010dne konstrukcije i percepcije. U aktima percepcije, kao \u0161to su \u201cVidim ku\u0107u\u201d i \u201cKu\u0107a je vi\u0111ena\u201d, razlikujemo izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola, pri \u010demu aktivna dijateza implicira da postoji subjekt koji djeluje na objekt, dok pasivna dijateza vi\u0161e ukazuje na samo opa\u017eanje objekta. U ovoj perspektivi, \u2018ja\u2019 je samo pretpostavljeni entitet koji dolazi u igru kako bi povezivao i interpretirao opa\u017eene objekte. Kroz ovu ideju, subjektivno \u2018ja\u2019 mo\u017ee se smatrati sekundarnim ili izvedenim iz same percepcije i ne mora biti osnovni entitet za razumijevanje svijeta.<\/p>\n

2) Jezi\u010dna Reverzibilnost i Subjektivnost<\/em><\/p>\n

O\u010dito je kako jezici s ergativnim strukturama sugeriraju da je pasivna dijateza izvorna i povezana s stvarnim iskustvom, dok aktivna dijateza mo\u017ee biti izvedena iz nje. Raymond Ruyer koristi budisti\u010dku doktrinu ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman) kako bi istaknuo da \u2018ja\u2019 nije ono \u0161to povezuje vi\u0111ene objekte. Umjesto toga, jedinstvo vi\u0111enih objekata omogu\u0107uje nam da kasnije atribuiramo te objekte i aktivnosti subjektivnom \u2018ja\u2019.<\/p>\n

3) Razlika izme\u0111u Pojmova u Razli\u010ditim Filozofijama<\/em><\/p>\n

Usporedba izme\u0111u Humeovog i Nietzscheovog pristupa subjektu pokazuje kako se \u2018ja\u2019 mo\u017ee interpretirati kao interpretativna hipoteza ili kao dio fenomena. Dok Hume analizira \u2018ja\u2019 kao rezultat koherentnog pam\u0107enja i osobnih svojstava, Nietzsche istra\u017euje razliku izme\u0111u \u2018duha ega\u2019 i na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje. Prema gr\u010dkoj filozofiji, pojmovi poput no\u00fbs (um), psych\u00e9 (du\u0161a), i \u00e0isthesis (percepcija) ne korespondiraju izravno s modernim shva\u0107anjem svijesti. U gr\u010dkom jeziku, ideja o individualnom \u2018ja nije bila eksplicitno izra\u017eena kao \u0161to je to u modernim jezicima, \u0161to ukazuje na razliku u razumijevanju svijesti i subjektivnosti kroz povijest.<\/p>\n

4) Radikalni Identitet Bitka i Spoznaje<\/em><\/p>\n

Ako se prihvati radikalni identitet izme\u0111u bitka i spoznaje, kako je sugerirano kroz Parmenidovo u\u010denje, mo\u017eemo pretpostaviti da ono \u0161to jest (\u00f2n) je i ono \u0161to je spoznajno (gnost\u00f2n). U tom kontekstu, svijest ne mora biti zaseban entitet koji treba imenovati, jer se ona do kraja preklapa s na\u010dinom na koji se stvari pojavljuju i\/ili postoje.<\/p>\n

To zaklju\u010dn<\/em>o implicira da su \u2018ja\u2019 i svijest povezani s na\u010dinom na koji se percepcija i interpretacija odvijaju. Uklju\u010divanje subjektivnog \u2018ja\u2019 u razumijevanje svijeta mo\u017ee biti vi\u0161e povezano s jezi\u010dnim i filozofskim konstrukcijama nego s nekom inherentnom su\u0161tinom. Koncepti iz razli\u010ditih filozofskih tradicija nude uvid u to kako se \u2018ja\u2019 i svijest mogu shvatiti kao dio dinami\u010dnih i \u010desto neuhvatljivih odnosa izme\u0111u percepcije, jezika i bitka.<\/p>\n

Tako na primjer:<\/em><\/p>\n

Za Grke je bilo apsurdno zamisliti da ne\u0161to ostaje od onoga \u0161to jest, ako nijedno \u017eivo bi\u0107e ili bog nisu toga svjesni. Svijest je jedini na\u010din na koji se bitak o\u010dituje: i to uvijek u nekoj perspektivi, popra\u0107en s ovom ili onom nezgodom itd. Nema jednog subjekta svijesti; samo svijest egzistira u vidu davanja bitka. To zna\u010di da bez svijesti nema ni bitka. U \u010dovjeka koji sanja, bitak se pojavljuje na nesavr\u0161en i nejasan na\u010din, posredstvom osjetila. Me\u0111utim, u gr\u010dkom jeziku nema bitnih razlika izme\u0111u pojave i misli, u smislu razmi\u0161ljanja (d\u00f3x\u0113). Naime, u gr\u010dkom jeziku izme\u0111u \u201eovo izgleda lijepo\u201c i \u201emislim da je ovo lijepo\u201c nema razlike. \u201eJa\u201c ovdje nije ekvivalent du\u0161i, jer, dok spavam, vegetativna du\u0161a mo\u017ee nastaviti probavljati hranu bez mog saznanja o tome, pa \u010dak i bez mog saznanja da \u2018ja\u2019 postojim. Na primjer, ako sam \u2018ja\u2019 poput Euripidove Medeje opsjednut<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> razdra\u017eljivom du\u0161om, tada ona racionalna prelazi u nesvjesno. U tom slu\u010daju, \u2018ja\u2019 postojim samo kao razdra\u017eljiva du\u0161a. To zna\u010di da se i ovdje postojanje, bitisanje ne\u010dega, uskla\u0111uje sa svijesti o ne\u010demu. Ono \u0161to nedostaje je \u2018osoba\u2019, jo\u0161 jedan ne-gr\u010dki pojam, osobni identitet koji je vi\u0161e dru\u0161tveno konstruiran nego supstancijalan.<\/p>\n

Zanimljivo je primijetiti da Humeov teatar ega vi\u0161e odgovara gr\u010dkoj viziji stvarnosti koja te\u017ei univerzalnom, nego kartezijanski subjekt, smatran apsolutnim i zatvorenim u sebe samoga. To zna\u010di da, iako \u2018ono \u0161to jest\u2019 uvijek dolazi u perspektivi, taj na\u010din bitisanja ne obvezuje nas da smatramo \u201eistinitim\u201c rodni identitet koji je ne\u0161to \u0161to je dru\u0161tveno izgra\u0111eno oko nas.<\/p>\n

Na kraju, to nikako ne zna\u010di da postoji jasno razdvajanje izme\u0111u svakog od nas i drugih pojedinaca, kao ni izme\u0111u nas i ostalih \u017eivih bi\u0107a, gdje god se ona nalazila. Mi, pojedina\u010dno i skupno, \u017eivimo u svemiru koji postaje svjestan sebe u svakome i u svima, kroz razli\u010dite perspektive, vremena i prostore te razli\u010dite intenzitete. Svijest koju svemir ima o sebi ovdje i sada je svijest o cijelom svemiru, o svemu \u0161to jest, bilo da je to samo percipirano ili mi\u0161ljeno, i to kroz razli\u010dite intenzitete. Na primjer, kod ni\u017eih vrsta \u017eivih bi\u0107a svijest koju svemir ima o sebi toliko je slaba da vrijeme kod njih ima trenuta\u010dni karakter, sli\u010dno kao kod \u010dovjeka tijekom REM faze spavanja.<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dakle, \u0161to je svijest intenzivnija, vrijeme prolazi sporije; dok \u0161to je svijest manje intenzivna, vrijeme prolazi br\u017ee. Svijet se, \u010dini se, pojavljuje kao da je opa\u017een iz imaginarne to\u010dke gledi\u0161ta. Iako se svijet \u010dini da se pojavljuje svemiru, u stvarnosti je svemir taj koji se pojavljuje samom sebi. To se doga\u0111a na dva na\u010dina: kao transcendentalni subjekt, jer se svemir samome sebi uvijek pojavljuje kao svijet i kao empirijski subjekt, jer se svijest o svemu \u010dini stalna u vremenu, u obliku sje\u0107anja. Imaginacija i misli koherentni su s odre\u0111enom perspektivom i kretanjem u prostoru, sli\u010dno paralaksi gibanja.<\/p>\n

Empirijski subjekt je pojedinac ili \u2018ja\u2019 koji je uvjeren da je svemir, misli da jest, u kojem se svemir pojavljuje samome sebi (d\u00f3x\u0113). Budu\u0107i da se njegovo jedinstvo oslanja na sje\u0107anje koje ima o sebi i koje je podlo\u017eno perturbacijama, pa \u010dak i brisanju, smrti ili amneziji, to jedinstvo ostaje prividno, krhko i nesavr\u0161eno. Stoga, jedini pravi simbol jedinstva svega je Humeov \u2018teatar ega\u2019.<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

\n

\n
\n

<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nhttps:\/\/www.platon.it\/logica\/la-ragione-della-nostra-speranza\/conoscere-il-simile-attraverso-il-simile-lidentico-attraverso-lidentico\/tutte-le-strade-portano-a-roma\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nSve do Hooka (1635\u20131703) i Stensena (1638\u20131687) vjerovalo se da su fosili samo neka vrsta \u0161ale ili trika \u0111avla. Onda\u0161nji prirodoslovci bili su uvjereni da su biljne ili \u017eivotinjske forme sadr\u017eane u kamenju zapravo bizarni crte\u017ei nastali iz sumpornog pera vraga. Dakle, vjerovalo se da je vrag, za razliku od dobrog Boga, stvorio zastra\u0161uju\u0107e mrtve organizme koji su se u o\u010dajni\u010dkoj sterilnosti stijena \u010dinili neuni\u0161tivima.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nhttps:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/protagora<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nhttps:\/\/www.platon.it\/storia\/il-relativismo-sofistico\/la-confutazione-socratico-platonica-del-relativismo\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nFRAGMENTI: (D l l l ) Bolest u\u010dini zdravlje ugodnim i dobrim, glad – sitost, umor \u2013 odmor<\/em>; (D126) Hladno se zagrijava, toplo se hladi, vla\u017eno se su\u0161i, suho se ovla\u017euje<\/em>; (D10) Veze: cjelina i necjelina, slo\u017eno i neslo\u017eno, skladno i neskladno, i iz svega jedno i sve iz jednoga<\/em>; (D88) Jedno isto je u nama: \u017eivo i mrtvo, budno i spavaju\u0107e, mlado i staro. Jer to, promijeniv\u0161i se, jest ono, i ono opet promijeniv\u0161i se, jest to<\/em>; (D8) Suprotno se sjedinjuje i iz razli\u010ditoga najljep\u0161a harmonija<\/em>; (D60) Put prema gore i prema dolje jedan je i isti<\/em>; (D102) Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno dr\u017ee pravednim, a drugo nepravednim<\/em>; (D67) Bog je: dan-no\u0107, zima-ljeto, rat-mir, sitost-glad. Mijenja se ba\u0161 kao \u0161to ulje kad se mije\u0161a s mirodijama dobiva ime po mirisu svake pojedine<\/em>; (D23) Ime Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde<\/em>; (D53) Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je u\u010dinio robovima, a druge slobodnima<\/em>; (D80) A treba znati da je rat sveop\u0107a pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nu\u017edi<\/em>. (D. Barbari\u0107, Gr\u010dka filozofija<\/em>, \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 39-65. Fragmenti Heraklitova djela, preveo Milivoj Sironi\u0107, str. 56-64.).<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nPrema Dionizije Areopagita samo u \u201cpotpunoj odsutnosti rije\u010di i misli<\/em>\u201d posti\u017ee se sjedinjenje (henosis<\/em>) ljudskog uma s Jednim. Da bi spoznao Boga, \u010dovjek se mora sjediniti s Bogom, a da bi to bilo mogu\u0107e mora iza\u0107i iz sebe i kroz ekstazu postati jedno s Bogom. Dakle, prema Dioniziju spoznaja Boga pretpostavlja, dakle, divinizaciju \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nFragment D3.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nRuyer, Raymond. \u201eLa Gnosi di Princeton\u201c. Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 122.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/la-coscienza-come-condizione-trascendentale-di-tutto\/tutto-e-uno\/inconsistenza-della-realta-fuori-di-me\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2024.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nHoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 107.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nWheeler, John A. \u201ecit.\u201c u Hoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 159.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nDavid Joseph Bohm FRS (1917. \u2013 1992), bio je ameri\u010dko-brazilsko-britanski znanstvenik koji je opisan kao jedan od najzna\u010dajnijih teorijskih fizi\u010dara 20. stolje\u0107a i koji je doprinio neortodoksnim idejama kvantnoj teoriji, neuropsihologiji i filozofiji uma.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nTo vrijedi i za tzv. inteligentne strojeve, koje su sposobne donositi odluke umjesto ljudi. Me\u0111utim, ako mislimo da je to definicija umjetne inteligencije, grije\u0161imo. \u010cak i ako su sve sofisticiraniji, zapravo oni i dalje ostaju strojevi i kao takvi jo\u0161 uvijek su samo izvr\u0161itelji uputa koje \u010dovjek daje u obliku brojeva i formula, a koje nemaju mnogo veze s tipi\u010dno ljudskim sposobnostima kao \u0161to su emocije, hrabrost, odgovornost ili ma\u0161ta. Analiziraju\u0107i prirodu umjetne inteligencije i implikacije njezine kontinuirane i sve dublje interakcije sa \u010dovjekom, dolazi se do zaklju\u010dka da je tu vi\u0161e rije\u010d o umjetnoj nesvijesti nego svijesti, jer se radi o odrazu uloge koju bi morali imati u svijetu koji dolazi. Naime, \u010dovjek \u0107e i dalje biti taj koji \u0107e odlu\u010diti, no postavlja se pitanje: ho\u0107emo li se pokazati sposobnima upravljati ogromnim tehnolo\u0161kim potencijalom koji imamo u svojim rukama, vode\u0107i odabire umjetne inteligencije na svjestan na\u010din, hrabro\u0161\u0107u i s potpuno ljudskim emocijama.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nU okviru ra\u010dunalnih znanosti i algoritamskih teorija informacija, Chaitinova konstanta je stvarni broj koji predstavlja vjerojatnost da \u0107e se slu\u010dajno odabrani Turingov stroj zaustaviti. Ovaj pojam je razvio argentinsko-ameri\u010dki matemati\u010dar i informati\u010dar Gregory Chaitin. Chaitinova konstanta, iako nije izra\u010dunljiva, dokazano je transcendentalna i normalna. Nije univerzalna, ve\u0107 u velikoj mjeri ovisi o numeri\u010dkom kodiranju kori\u0161tenom za Turingove strojeve; me\u0111utim, njezina zanimljiva svojstva neovisna su o kodiranju. Izvor: Cristian S. Calude, Michael J. Dinneen, i Chi-Kou Shu, \u201eComputing a Glimpse of Randomness\u201c, 2000.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nRuyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d (1977). Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 61\u201362.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nRovelli, Carlo. \u201eL\u2019ordine del tempo\u201c. Adelphi, Milano, 2017, str. 149.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nM\u00f6biusova ploha [m\u00f8:\u2019bius~] je geometrijska ploha koja ima samo jednu stranu i jedan rub. Nastaje spajanjem dviju suprotnih stranica pravokutnika tako da se spoje suprotni vrhovi. Nazvana je po Augustu Ferdinandu M\u00f6biusu, koji ju je prvi opisao 1858. Mo\u017ee se napraviti od vrpce tako da joj se jedan kraj torzijski zakrene za 180\u00b0, vrpca se svine u krug i krajevi spoje. Na primjer, pravokutni list papira prije oblikovanja u M\u00f6biusovu plohu ima dvije strane, a nakon uvijanja, svijanja i spajanja krajeva, ima samo jednu stranu i jedan rub. Uzdu\u017enim rezanjem M\u00f6biusove plohe na dva dijela dobije se u\u017ea i dva puta dulja vrpca koja ima dvije strane i dva ruba. U trodimenzionalnom pravokutnom Kartezijevom koordinatnom sustavu M\u00f6biusova ploha mo\u017ee se prikazati parametarskim jednad\u017ebama:
\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 x<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] cos t<\/em>,
\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 y<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] sin t<\/em>,
\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 z<\/em> = s<\/em> sin (t<\/em>\/2),
\ngdje je R<\/em> polumjer kruga u koji je vrpca svijena, z<\/em> = 0 debljina vrpce, 2p<\/em> \u0161irina vrpce, s<\/em> \u2208 [p<\/em>, p<\/em>] t<\/em> \u2208 [0, 2\u03c0).
\nU prakti\u010dnoj primjeni spajanje poput M\u00f6biusove plohe udvostru\u010duje kapacitet snimanja magnetnim vrpcama za beskona\u010dno snimanje podataka, a pokretnim vrpcama u tvornicama omogu\u0107uje ravnomjerno tro\u0161enje i dulji radni vijek.
\nCitiranje: M\u00f6biusova ploha. Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje.<\/em> Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=69990<\/a>>.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\n\u201eMo\u017ee se re\u0107i \u2018misli se u svemiru\u2019, neutralno, u potpuno istom smislu u kojem vremenska prognoza ka\u017ee \u2018Pada ki\u0161a na obali Atlantika.\u2019 Razmi\u0161ljanje, \u2018it thinks\u2019, uzeto je u op\u0107enitijem smislu \u2018onoga \u0161to se neposredno proba\u2019. […] Ovaj antiparadoks (ne-kontroverzna istina) o\u010dito je \u010dvr\u0161\u0107i od stijene: \u2018Misli se u svemiru\u2019 jer \u2018ja mislim\u2019. Ne mo\u017ee se re\u0107i: \u2018Nigdje u svemiru nema misli\u2019, a da se ne proturje\u010di protuprimjeru konstituiranom od \u2018ja\u2019.\u201c (Ruyer, Raymond, \u201eop. cit.\u201c, str. 64.)
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\n\u2018Ja\u2019, kao individua, mogu samo misliti ovdje i sada. Svaka misao, u vidu prisutnosti samom sebi \u2013 jedno je \u2018ovdje-sada\u2019. \u2018Moje misli\u2019 i \u2018ovdje-sada\u2019 su konvertibilni. Ne mo\u017ee se misliti negdje drugdje, ili u dogledno vrijeme, ili sutra. Uvijek se misli sad-ovdje, jer ako postoji misao ono postoji kao \u2018ovdje i sada\u2019. Kao i obrnuto. Znak je to da je razlika izme\u0111u moje misli i sada\u0161njosti umjetna: ona se zapravo nikada ne mo\u017ee stvarno napraviti niti se ikada mo\u017ee ostvariti. […] Svaka misao ne ka\u017ee \u2018ja\u2019. Re\u0107i \u2018ja\u2019 pretpostavlja te\u0161ke psiholo\u0161ke, socijalne i jezi\u010dne konstrukcije. \u2018Ja\u2019 se pojavljuje sekundarno, iz samoprisutnosti, iz domene sada\u0161njeg ovdje-sada. \u2018Prisutnost\u2019 \u010dini \u2018ja\u2019 prisutnim. Nije \u2018ja\u2019 koji \u010dini \u2018prisutnost\u2019.\u201d (Ibidem, str. 65.).
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nUsp. Maraffa, M., & Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Roma-Bari, Laterza, 2013, str. 101.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nRovelli, Carlo. \u201cop. cit.\u201d, str. 149.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nIbidem, str. 151.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nIbidem,. 152 i dalje.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nMauro Biglino, \u201eBiblija nije sveta knjiga\u201c, Teledisk, Zagreb 2013.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nRuyer, Raymond. \u201cop. cit.\u201d, str. 71.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nMedeja (gr\u010d. \u039c\u03ae\u03b4\u03b5\u03b9\u03b1, M\u1e17deia) u gr\u010dkoj mitologiji je \u010darobnica, k\u0107i kolhidskoga kralja Ejeta. Zaljubila se u Jazona, vo\u0111u Argonaut\u00e2, i pomogla mu svojim \u010darobnim mo\u0107ima da izvr\u0161i juna\u010dko djelo i domogne se zlatnoga runa. Vra\u0107aju\u0107i se s Argonautima, ubila je brata Apsirta kako bi spasila sebe i njih od o\u010deva progona. Kada ih je na otoku Kerkiri (Krf) sustigla Ejetova vojska tra\u017ee\u0107i od tamo\u0161njega kralja Alkinoja da preda Medeju, ovaj je odgovorio da \u0107e ju predati samo ako je djevica, pa se Medeja potajno vjen\u010dala s Jazonom te su napustili otok. U Jolku se okrutno osvetila Jazonovu stricu Peliji, zbog \u010dega su oboje morali pobje\u0107i. Stigav\u0161i u Korint, \u017eivjeli su sretno deset godina. U Korintu je iz ljubomore otrovala Jazonovu zaru\u010dnicu Kreuzu (Glauku) i ubila svoju djecu te pobjegla u Atenu, gdje je \u017eivjela s tamo\u0161njim kraljem Egejom. Prema drugim verzijama mita, nije Medeja ubila svoju djecu, nego su to u\u010dinili Korin\u0107ani. Najzad, prognana i od Egeja jer je htjela ubiti njegova sina Tezeja, vratila se na Kolhidu, gdje je zauzela o\u010devo prijestolje. U anti\u010dkoj knji\u017eevnosti, Medeja je glavni lik istoimene Euripidove, Ovidijeve i Senekine tragedije; spominje se i u drugim tragedijama, a njezinom su se sudbinom nadahnjivali u svojim djelima i kasniji pisci (P. Corneille, F. Grillparzer), glazbenici (L. Cherubini) i likovni umjetnici (P. Veronese, N. Poussin, E. Delacroix). Velike su proturje\u010dnosti u shva\u0107anju njezina zna\u010daja u razli\u010ditim umjetni\u010dkim verzijama: katkad je prikazana kao okrutna ubojica, drugdje kao prevarena, razo\u010darana \u017eena koja sve \u010dini iz o\u010daja (Christa Wolf, 1996). Citiranje: Medeja. \u2018Hrvatska enciklopedija\u2019, mre\u017eno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=39734<\/a>>.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/lesperienza-interiore\/il-teatro-dellio\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>
\nAnaliziraju\u0107i odnos izme\u0111u misli i materijalne stvarnosti, Hume navodi da u umu postoje dva oblika predstavljanja fenomena: \u201cdojam\u201d (neposredan i intenzivan osje\u0107aj koji osje\u0107amo kada smo suo\u010deni s fenomenom) i \u201cideja\u201d (sje\u0107anje, mnogo bla\u017ei i razra\u0111eniji prikaz istog fenomena). I dojmovi i ideje mogu biti jednostavni ili slo\u017eeni: \u201cjednostavan dojam\u201d odnosi se na individualne kvalitete predmeta (npr. dojam limuna koji proizlazi od njegove boje, mirisa, oblika), dok je \u201cslo\u017eeni dojam\u201d neposredan dojam kojeg dobivamo pogledom na predmet kao cjelinu (npr. limun u svojoj ukupnosti svojstava). Prema tome, \u201cjednostavne ideje\u201d su prikazi koji se ti\u010du jednostavnog i neposredno uo\u010dljivog aspekta stvarnosti (npr. oblik, boja limuna), dok su \u201cslo\u017eene ideje\u201d prikazi koji razra\u0111uju i ujedinjuju nekoliko jednostavnih prikaza (npr. ideja o limunu kao skupu njegovih osobina, oblika, boja). Budu\u0107i da svaka ideja proizlazi iz nekog dojma, za procjenu realnosti ideje potrebno je vratiti se dojmovima koji su je stvorili. Hume svodi Ego na snop percepcija koje slijede jedna za drugom kontinuirano i vrlo brzo, bez prekida, dok ljudski um nije ni\u0161ta drugo nego veliko kazali\u0161te u kojem se taj proces odvija.
\n<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Barbari\u0107, Damir. \u201cGr\u010dka filozofija\u201d. \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995.<\/p>\n

Calude, Cristian S., Dinneen, Michael J., i Shu, Chi-Kou. \u201cComputing a Glimpse of Randomness\u201d. Dostupno na: [https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html](https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html<\/a>). Preuzeto 21. 10. 2023.<\/p>\n

Dawkins, Richard. \u201cThe Blind Watchmaker: Why the Evidence of Evolution Reveals a Universe Without Design\u201d. Norton, New York & London, 1986.<\/p>\n

Foucault, Michel. \u201cL\u2019archeologia del sapere\u201d (1969). Rizzoli, Milano, 1999.<\/p>\n

Foucault, Michel. \u201cDiscorso e verit\u00e0 nella Grecia antica\u201d (1983). Donzelli, Roma, 2005.<\/p>\n

Hoffman, Donald. \u201cL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201d. Boringhieri, Milano, 2022.<\/p>\n

Lacan, Jacques. \u201cScritti\u201d (1966). Einaudi, Torino, 1974.<\/p>\n

Maraffa, M., i Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Laterza, Roma-Bari, 2013.<\/p>\n

Marinoff, Lou. \u201cPlatone \u00e8 meglio del Prozac\u201d. Piemme, Casale Monferrato, 2001.<\/p>\n

Penrose, Roger. \u201cThe Emperor\u2019s New Mind\u201d. Oxford University Press, Oxford, 1989.<\/p>\n

Rovelli, Carlo. \u201cL\u2019ordine del tempo\u201d. Adelphi, Milano, 2017.<\/p>\n

Ruyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d. Mimesis, Milano-Udine, 2011.<\/p>\n

Sheldrake, Rupert. \u201cA New Science of Life: The Hypothesis of Formative Causation\u201d. J.P. Tarcher, Los Angeles, 2009.<\/p>\n

Sheldrake, Rupert. \u201cLa Presenza del Passato: La Risonanza Morfica e le Abitudini della Natura\u201d. Crisalide, Spigno Saturnia, 2011.<\/p>\n

Sober, Elliot. \u201cThe Nature of Selection: Evolutionary Theory in Philosophical Focus\u201d. University of Chicago Press, Chicago, 1993.<\/p>\n

Wolfram, Stephen. \u201cA New Kind of Science\u201d. Wolfram Media, 2022.<\/p>\n

\n

The Theater of the Self: Between Perspectivism and Relativism<\/span><\/strong><\/p>\n

\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Often, it is believed that there are only two attitudes towards truth. One is to dogmatically believe in something as absolute, considering it unquestionably true (this position is sometimes mistakenly attributed to philosophers of the stature of Plato and Aristotle).
\nThe other attitude is to accept that one\u2019s opinions are just one among many possibilities, leading to adherence to a relativistic perspective, sometimes labelled as \u201cweak thought.\u201d From this perspective, truth can at most be considered as historically influenced (meaning that what emerges historically as true for a certain period would be deemed so), or otherwise limited (meaning that it would be true as it appears from a certain perspective or for a certain group of people). In reality, upon careful reflection, both of these perspectives prove to be problematic and unsatisfactory. Specifically, we refer to those (like certain believers in God or, in a more modern way, in scientific truth) who consider their opinions indisputably true, thus confusing hypotheses (unproven) with principles (uncontested) in Platonic terms. Equally problematic is the attitude of those who, more modestly, admit that their opinions are as true as any other opinion argued in the same way, or that may seem historically true or true for a certain group of people with an interest in it. This attitude ultimately falls into the classic paradoxes of relativism; for instance, one who holds the opinion that relativism itself is false could easily refute it.
\nIn this paper, we will demonstrate that both attitudes represent an illusion of choice, as understanding the truth is a complex and subtle topic that goes beyond these two extreme perspectives.<\/em><\/p>\n

\n

Key words:<\/em><\/strong> Plato, Kant, Nietzsche, perspectivism, paradoxes of relativism, inviolable norms, consciousness.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 \u00a0 \u00a013(25)#14 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.25.4 UDK 111.83:165.243 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 24.01.2024. Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska fsuran@unipu.hr Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma Puni tekst: pdf (462 KB), Hrvatski, Str. […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":491,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"

\u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

\n\n\n\n\n
\n

\u00a013(25)#14 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

\"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

\nDOI 10.46640\/imr.13.25.4<\/a>\nUDK 111.83:165.243\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 24.01.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Fulvio \u0160uran<\/span><\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska\nfsuran@unipu.hr<\/p>\n

Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma<\/span><\/strong><\/p>\n

\nPuni tekst: pdf (462 KB), Hrvatski, Str. 4193 - 4212\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

<\/p>\n

Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u010cesto se smatra da postoje samo dva stajali\u0161ta u vezi istine: jedno je uvjerenje u ne\u0161to apsolutno, dogmatski smatraju\u0107i to neosporivo istinitim (ova pozicija se ponekad pogre\u0161no pripisuje filozofima visokog stajali\u0161ta poput Platona i Aristotela). Drugi stav je umjesto toga prihva\u0107anje da su ne\u010dija mi\u0161ljenja samo jedna od mnogih mogu\u0107nosti, \u0161to zavr\u0161ava pridr\u017eavanjem relativisti\u010dke perspektive, ponekad ozna\u010dene kao \u201eslaba misao\u201c. U ovoj perspektivi, istina se mo\u017ee smatrati najvi\u0161e kao ne\u0161to \u0161to je povijesno uvjetovano (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao takvo u odre\u0111enom razdoblju) ili u svakom slu\u010daju ograni\u010deno (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to izgleda istinito iz odre\u0111ene perspektive ili za odre\u0111enu skupinu ljudi). Zapravo, ako pa\u017eljivo razmislimo, obje ove perspektive pokazuju se problemati\u010dnima i nezadovoljavaju\u0107ima. Osobito mislimo na one (kao \u0161to su neki vjernici u Boga ili, modernije, u znanstvenu istinu) koji svoja mi\u0161ljenja smatraju neosporno istinitima, brkaju\u0107i tako (nedokazane) hipoteze s (neosporivim) principima u platonskom smislu. Jednako problemati\u010dan je i stav onih koji na skromniji na\u010din priznaju da su njihova mi\u0161ljenja jednako istinita kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je argumentirano na isti na\u010din ili koje se mo\u017ee \u010diniti istinito povijesno ili za odre\u0111enu skupinu ljudi koja ima interes za to. Ovaj stav na kraju upada u klasi\u010dne paradokse relativizma, na primjer, onaj tko tvrdi da je sam relativizam la\u017ean lako bi ga mogao pobiti. U ovom \u0107e se izlaganju pokazati da oba stajali\u0161ta predstavljaju iluziju alternative, budu\u0107i da je razumijevanje istine slo\u017eeno i suptilno pitanje koje nadilazi ove dvije ekstremne perspektive.<\/em><\/p>\n

<\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Platon, Kant, Nietzsche, perspektivizam, paradoksi relativizma, nepovredive norme, svijest.<\/em><\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Uvod<\/em><\/strong><\/p>\n

U svijetu opasno bliskom na\u0161em, Stvorenje je zamijenilo svog Stvoritelja i zahvaljuju\u0107i umjetnoj inteligenciji i genetskom in\u017eenjeringu izobli\u010dilo Prirodu u njezinom tradicionalnom poimanju. Vjera u znanost postala je apsolutni, fundamentalisti\u010dki, fanati\u010dni credo, prema kojemu se danas i \u017eivi: sve se prodaje, sve se kupuje - identitet, seks, mladost. Ali po kojoj cijeni?<\/p>\n

Mo\u017eda, ka\u017eem mo\u017eda, vrijeme je da se dublje promisli o Marlowovom i Goetheovom Faustu. O njegovim nedoumicama i, posebice, o njegovom kraju.<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

Alternativa<\/em><\/strong><\/p>\n

Uglavnom se misli, ili to\u010dnije, (\u201edogmatski\u201c) vjeruje:<\/p>\n

<\/p>\n\n

\n\n\n\n\n\n
\n\u2013<\/span><\/td>\n\nu ne\u0161to apsolutno, nepobitno istinito, kao \u0161to se smatra, i to pogre\u0161no, da su mislili i filozofi poput Platona i Aristotela\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
\n
<\/div><\/td>\n
\n
<\/div><\/td>\n<\/tr>\n
\n\u2013<\/span><\/td>\n\nili nasuprot tome, priznaju\u0107i da je vlastito mi\u0161ljenje samo jedno mi\u0161ljenje me\u0111u ostalima, zavr\u0161ava se nekriti\u010dkim prihva\u0107anjem jedne od mogu\u0107ih i javno prihvatljivih relativisti\u010dkih perspektiva. Prema kojoj se \u201eistina\u201c oblikuje unutar odre\u0111enog vremenskog i prostornog okvira, \u0161to zna\u010di da ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao istinito vrijedi unutar tog ograni\u010denog konteksta. Drugim rije\u010dima, istinito je ono \u0161to na \u201elokalnoj\u201c razini postaje ili vrijedi u odre\u0111enoj (opet dominantnoj) perspektivi ili za odre\u0111enu skupinu ljudi i to u vidu politi\u010dke ili kulturne ispravnosti (political and cultural correctness), itd.\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

<\/p>\n

Me\u0111utim, ako se bolje razmisli, primijetit \u0107e se da su obje perspektive radikalno aporeti\u010dne i nezadovoljavaju\u0107e jer su u sebi nedostatne.<\/p>\n

Naime:<\/p>\n

<\/p>\n\n

\n\n\n\n\n\n
\n\u2013<\/span><\/td>\n\nTko bi - kao \u0161to to \u010dini odre\u0111ena skupina \u201evjernika\u201c u Boga ili, \u0161to se suvremenosti ti\u010de, u tako zvanu \u201eznanstvenu istinu\u201c - vlastita mi\u0161ljenja promislio kao nedvojbeno istinita, u platonskom smislu rije\u010di, tada bi zasigurno potajno zamijenio nedokazane hipoteze za neosporna na\u010dela;\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
\n
<\/div><\/td>\n
\n
<\/div><\/td>\n<\/tr>\n
\n\u2013<\/span><\/td>\n\nNasuprot toj skupini pojedinaca, svatko tko bi, u svojoj skromnosti, priznao da njegovo mi\u0161ljenje posjeduje iste osobine istinitosti kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je mogu\u0107e argumentirati na isti na\u010din (koje se kao takvo pojavljuje u svom povijesnom obrazlo\u017eenju ili je takvo odre\u0111enoj skupini ljudi koja ima neki povijesno-kulturolo\u0161ki i politi\u010dki interes za njih), zapao bi u klasi\u010dne paradokse relativizma. Naime, ne bi se mogao \u201eobraniti\u201c od onih koji zastupaju mi\u0161ljenje prema kojem je i takav relativizam la\u017ean.<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

Ontolo\u0161ko pobijanje relativizma<\/em><\/strong><\/p>\n

Da bismo to shvatili, potrebno je postaviti si sljede\u0107e pitanje:<\/p>\n

<\/p>\n\n

\n\n\n\n
\n\u2013<\/span><\/td>\n\nKad bi sofisti bili u pravu, bi li ono \u0161to se svima \u010dini (i to ne samo na eti\u010dkom planu, ve\u0107 u svim dimenzijama) tako\u0111er bilo onakvo kakvim se pojavljuje, izgleda, \u010dini? Ili ne?\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

<\/p>\n

U stvari, da.<\/p>\n

Naime, tada ne bi bilo mogu\u0107e prevladati ograni\u010denost pojavnosti, jer kada bi tako bilo, tada, na primjer, ne bi bilo mogu\u0107e \u017ealiti za ne\u010dim niti, op\u0107enito, tra\u017eiti istinu iza vela privida. Razlog treba potra\u017eiti u \u010dinjenici da, op\u0107enito, te\u017eimo razlikovati dva temeljna podru\u010dja: ono o bitku i ono o bivanju (pojavljivanju), kojima je mogu\u0107e pridodati i druge, ontolo\u0161ke i ne-ontolo\u0161ke, \u201esastojke\u201c.<\/p>\n

Na primjer:<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\n

Bitak<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

Bivanje<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

objektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n

\n

subjektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

istina<\/p>\n<\/td>\n

\n

iluzija<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

znanost (kao epist\u00e9me<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n

\n

mnijenje (kao doxa<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

znati<\/p>\n<\/td>\n

\n

vjerovati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

spoznati<\/p>\n<\/td>\n

\n

misliti\/smatrati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

\n

shvatiti, razumjeti<\/p>\n<\/td>\n

\n

Zamisliti, pretpostaviti<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

To zna\u010di da, uvijek na primjer, istra\u017eivanje, u na\u0161em slu\u010daju znanstveno, ima smisla samo ako se ta dva podru\u010dja, bitka i bivanja, ne poklapaju. Kada bi misliti ne\u0161to bilo jednako njegovom spoznavanju, odnosno da stvari jesu onakve kakve izgledaju, kako misle sofisti (i op\u0107enito relativisti svih vremena), potraga bi bila uzaludna. Kada bi se misliti ne\u0161to poklapalo sa spoznavanjem onoga \u0161to se misli, tj. kad bi stvari bile kako se nama pri\u010dinjava da jesu, odnosno onakve kakve nama izgledaju, kao \u0161to tvrde sofisti i, op\u0107enito, relativisti svih vremena, potraga bi bila uzaludna. Me\u0111utim, izgleda da to nije tako. U znanstvenom podru\u010dju, na primjer, mo\u017eemo imati najrazli\u010ditija mi\u0161ljenja o vrijednosti neke \u010dinjenice, ali samo odgovaraju\u0107im pokusima mogu\u0107e je - barem se tako misli - dokazati (na vi\u0161e ili manje objektivan na\u010din) koje \u010dinjenice odgovaraju istinitosti, a koje ne.<\/p>\n

\u0160to to zna\u010di?<\/p>\n

Da bismo to shvatili, potrebno je ponajprije razmotriti sljede\u0107e. Svatko tko ima bilo kakvo mi\u0161ljenje ne misli da je njegovo mi\u0161ljenje samo jedno od raznovrsnih mogu\u0107ih mi\u0161ljenja, ve\u0107 misli da ono odgovara ne\u010demu \u0161to je istinito. Ina\u010de ne bi imao to odre\u0111eno mi\u0161ljenje.<\/p>\n

Opet primjera radi, ako sam uvjerenja da su fosili dinosaurusa samo vra\u017eja \u0161ala, ne mogu prihvatiti mi\u0161ljenje da istodobno i oni koji nisu suglasni s mojim mi\u0161ljenjem mogu biti u pravu polaze\u0107i od vlastite to\u010dke razmatranja. U tom slu\u010daju da su dinosaurusi i sli\u010dni fosili stvarno postojali prije 6.000 godina, jer kad bih prihvatio da su druga\u010dija uvjerenja istovjetna mojem, tada zasigurno ne bih imao ba\u0161 tu odre\u0111enu misao, ve\u0107 ne\u0161to sli\u010dno ovoj: fosili mogu biti i ne biti vra\u017eje isku\u0161enje<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u0160to je znanstveno paradoksalno.<\/p>\n

Iz te to\u010dke gledi\u0161ta, razlika izme\u0111u \u201ejednostavnog uvjerenja\u201c i \u201eistine\u201c (koju, o\u010dito, pripisujem \u201esvojim\u201c uvjerenjima, a ne i tu\u0111im) implicitna je u samom pojmu \u201emi\u0161ljenja\u201c i \u201evjerovanja\u201c.<\/p>\n

Sada mo\u017eemo konkretnije istra\u017eiti kako zapadno dominantni lik filozofa, tu se misli na Platonovog Sokrata, pobija relativizam polaze\u0107i od proturje\u010dja u koja zapadaju i sami prista\u0161e relativizma. I to po\u010dev\u0161i od sofista Protagore, koji je smatrao da je \u201e\u010dovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu\u201c<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; u smislu da su stvari takve ili onakve kakve se nama pri\u010dinjavaju, da jesu zavisno o perceptivnom oblikovanju doti\u010dnog promatra\u010da: to jest, one su onakve kakve se pojavljuju.<\/p>\n

Sokrat, kakav se pojavljuje u Platonovom \u201eTeetetu\u201c, povezuje Protagorinu relativisti\u010dku doktrinu s raznim predsokratskim doktrinama (i to po\u010dev\u0161i od Homera, Empedokla pa nadalje), ali prije svega s Heraklitovom filozofijom \u201epanta rhei\u201c, prema kojoj se \u201esve slijeva\u201c, sve se neprestano kre\u0107e. Naime, sama \u010dinjenica da se stvari razlikuju ovisno o tome kako ih tko do\u017eivljava (je li zdrav ili bolestan, pametan ili glup itd.), kao \u0161to podrazumijeva sofisti\u010dki relativizam, na neki na\u010din sugerira da, op\u0107enito, ni\u0161ta ne \u2018stoji\u2019, po sebi nije stalno, ve\u0107 je sve u pokretu i svaka stvar mo\u017ee uvijek biti druga\u010dija nego \u0161to jest, odnosno takva se prikazuje.<\/p>\n

Na taj na\u010din relativizam se poo\u0161truje poistovje\u0107uju\u0107i postojanje s postajanjem<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Sokrat koristi ovu poveznicu kako bi pokazao unutarnju proturje\u010dnost relativisti\u010dkog stava. Ako je sve u stalnom mijenjanju i nema stalnih istina, tada relativisti\u010dka tvrdnja da nema apsolutnih istina tako\u0111er ne mo\u017ee biti stalna istina. Ova samopobijaju\u0107a priroda relativizma otkriva njegovu unutarnju nedosljednost.<\/p>\n

Relativizam tvrdi da su sva mi\u0161ljenja jednako valjana jer istina ovisi o percepciji pojedinca. Me\u0111utim, ako je to istina, onda je i relativizam samo jedno od mnogih mi\u0161ljenja, koje ne mo\u017ee polagati pravo na univerzalnu valjanost. Sokratova kritika relativizma pokazuje da, \u010dak i ako prihvatimo da je percepcija subjekta promjenjiva i subjektivna, moramo priznati postojanje ne\u010dega stabilnog i trajnog \u0161to omogu\u0107ava bilo kakvu usporedbu ili raspravu o istini.<\/p>\n

<\/p>\n

Ne\u0161to o Heraklitovoj spoznaji<\/em><\/strong><\/p>\n

Heraklitu se pripisuje doktrina - koju su naro\u010dito nau\u010davali njegovi adepti, poput Kratila - prema kojoj sve te\u010de (p\u00e0nta rh\u00eai), na temelju koje se, dakle, kao i za Protagoru, ne bi moglo re\u0107i jednom zauvijek \u0161to su razli\u010dite stvari (istinite ili la\u017ene, dobre ili lo\u0161e, itd.),budu\u0107i da bi se njihov \u201cbitak\u201d mijenjao ovisno ne samo o tome tko ih promatra, ve\u0107 i o trenutku u kojem se one promatraju. Me\u0111utim, Heraklitovo \u201epostajanje\u201c nije ne\u0161to posve \u201eneodre\u0111eno\u201c i kaoti\u010dno, tj. li\u0161eno svake \u201eobjektivnosti\u201c, ve\u0107 neka vrsta periodi\u010dnog i kru\u017enog kretanja izme\u0111u dviju suprotnosti ili krajnosti: \u017eivota i smrti, svjetla i tame itd., \u0161to se mo\u017ee primijetiti iz nekoliko njegovih fragmenata. <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Sam \u201etok\u201c rijeke implicira, ako se bolje razmisli, suprotnosti \u201evisoko\u201c i \u201enisko\u201c izme\u0111u kojih voda te\u010de. Ova dijalektika suprotnosti pokazuje da, unato\u010d stalnim promjenama, postoje struktura i red koji upravljaju tim promjenama. Dakle, Heraklitovo postajanje nije potpuno li\u0161eno objektivnosti; umjesto toga, ono predstavlja dinami\u010dnu ravnote\u017eu koja odr\u017eava sklad izme\u0111u suprotnosti. Na taj na\u010din, Sokratova kritika relativizma, kao i Heraklitova filozofija postajanja, ukazuju na nu\u017enost priznavanja odre\u0111enih trajnih aspekata stvarnosti koji omogu\u0107uju razumijevanje i spoznaju unato\u010d neprekidnoj promjeni. Heraklitovo u\u010denje, iako na prvi pogled mo\u017ee izgledati relativisti\u010dki, zapravo nudi dublje razumijevanje postojanja kao procesa koji se odvija unutar odre\u0111enih granica i uz prisutnost odre\u0111enih konstanti.<\/p>\n

Dakle, izgleda da ono \u0161to Heraklit \u017eeli prije svega istaknuti jest da se u prirodi sve odvija na temelju suprotnosti koje su takve na na\u010din da jedna ne bi mogla postojati bez druge. Jedinstvo svemira omogu\u0107eno je posredstvom sukoba, jer samo unutar njega mogu\u0107e je postojanje ovih suprotnosti. Osim toga, kada govorimo o suprotnostima, \u010dini se kao da jedna preuzima ulogu pozitivne krajnosti, kao \u0161to su, primjerice, dobro, svjetlo, sitost, budnost, zdravlje itd.; dok druga krajnost preuzima negativnu ulogu, poput zla, tame, gladi, sna, bolesti itd. U tom se pogledu stvarnosti pozitivno, da bi se potvrdilo, s jedne strane bori protiv negativnog, ali s druge strane, mora ga i pretpostaviti (implicirati) \u010dak i samo da bi ono \u201ebilo\u201c ne\u0161to. Na primjer, svjetlost ima zna\u010denje samo u odnosu na tamu; zdravlje se definira u kontrastu s bole\u0161\u0107u. Ovaj dinami\u010dki odnos izme\u0111u suprotnosti nije samo sukob ve\u0107 i komplementarnost koja omogu\u0107uje postojanje i spoznaju.<\/p>\n

Heraklitova filozofija time nagla\u0161ava da suprotstavljene sile zajedno tvore cjelinu i da kroz njihov sukob dolazi do stvaranja i odr\u017eavanja svemira. Ovo jedinstvo suprotnosti nagla\u0161ava da bez negativnog ne bi bilo pozitivnog i obratno, a njihovo postojanje u suodnosu omogu\u0107uje razumijevanje i ravnote\u017eu u svijetu. Stoga, prema Heraklitu, stvarnost nije kaoti\u010dna ve\u0107 strukturirana kroz ovu neprekidnu igru suprotnosti koje se me\u0111usobno nadopunjuju i definiraju. To zna\u010di da, iako se stvari stalno mijenjaju, postoji temeljna harmonija i red koji omogu\u0107uju ovu promjenu i daju joj smisao.<\/p>\n

Heraklit sugerira da, iako sve izgleda ili se pojavljuje druga\u010dije u razli\u010ditim trenucima i za razli\u010dite promatra\u010de, mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u ustvrditi da sve uvijek te\u010de i to nu\u017eno iz suprotnosti. Mi\u0161ljenja mogu biti promjenjiva, kao i \u201estvari\u201c koje uvijek postaju razli\u010dite, ali \u201ezakon\u201c (L\u00f2gos) tog vje\u010dnog postajanja, obilje\u017eenog ritmi\u010dkim kretanjem izme\u0111u suprotnosti, ne mijenja se, kao \u0161to se ni same suprotnosti ne mijenjaju u svojoj su\u0161tini kao krajnosti kretanja.<\/p>\n

Heraklitov L\u00f2gos, ili zakon, predstavlja dublju strukturu ili red koji stoji iza svih promjena i sukoba. To je zakon koji omogu\u0107uje suprotnostima da postoje i me\u0111usobno se nadopunjuju, \u010dime se odr\u017eava ravnote\u017ea u svijetu. Dakle, unato\u010d stalnom mijenjanju i proturje\u010djima koje opa\u017eamo, postoji ne\u0161to stalno i neizmjerno u tom procesu.<\/p>\n

Ovaj Heraklitov pogled nagla\u0161ava da je svijet organiziran kroz dinami\u010dki odnos suprotnosti koje zajedno \u010dine cjelinu. Promjena i kretanje su neizbje\u017eni, ali unutar tog kretanja postoji neki dublji red koji se o\u010dituje kroz ritmi\u010dko kretanje izme\u0111u suprotnosti. To sugerira da je stvarnost ure\u0111ena na na\u010din da je harmonija suprotnosti klju\u010dna za razumijevanje njenog funkcioniranja. Dakle, iako percepcija mo\u017ee varirati, L\u00f2gos kao zakon postajanja ostaje konstantan, osiguravaju\u0107i kontinuitet i red unutar promjenljivosti svijeta.<\/p>\n

Op\u0107enito, da bismo izmjerili ne\u0161to \u0161to se kre\u0107e, potrebno je imati ne\u0161to \u0161to je mirno ili stabilno kao referencu. Na primjer, ako bi se mjerne jedinice stalno mijenjale, ne bismo mogli biti sigurni da li je ne\u0161to zaista naraslo, ako ne postoji stabilna referenca. Prepoznavanje postojanja ne\u010dega zahtijeva pretpostavku da ne\u0161to ostaje nepromijenjeno. Heraklitova filozofija predla\u017ee da ta nepromjenjiva referenca koju mo\u017eemo spoznati jesu suprotnosti i zakon njihovog neprestanog mijenjanja.<\/p>\n

U osnovi, ne bismo mogli \u010dak ni znati kako bismo nazvali ili razumjeli ne\u0161to ako ne bi bilo sposobno da se suprotstavi ili razlikuje od drugih stvari. Kada razmi\u0161ljamo o stvarima koje imenujemo, moramo uzeti u obzir da ta imena \u010desto uklju\u010duju ideju suprotnosti ili ne\u010dega \u0161to je razli\u010dito od onoga \u0161to ozna\u010davaju. Ina\u010de, ako ne bi bilo ni\u010dega \u0161to je suprotno ili razli\u010dito, mo\u017eda ne bismo bili u mogu\u0107nosti ni dati imena stvarima (ovo je sli\u010dno krajnjem skepticizmu). Heraklit nagla\u0161ava da je su\u0161tina stvarnosti u njenom dinami\u010dkom odnosu suprotnosti koje omogu\u0107uju razumijevanje i postojanje. Njegov pristup podrazumijeva da je promjena i proturje\u010dnost univerzalna karakteristika stvarnosti, ali da postoji i dublji zakon ili red koji omogu\u0107uju ove suprotnosti da se manifestiraju i razvijaju. To nam omogu\u0107uje da razumijemo svijet kao strukturiranu cjelinu koja postoji kroz dinamiku i ravnote\u017eu suprotnosti.<\/p>\n

<\/p>\n

Vra\u0107aju\u0107i se na Platona<\/em><\/strong><\/p>\n

Dakle, ako Platon posredstvom svog Sokrata pobija teoriju po kojoj se sve kre\u0107e, sve te\u010de, tuma\u010denu u ontolo\u0161kom smislu, prije svega svojom poznatom teorijom ideja \u2013 koja, s izuzetkom svog u\u010ditelja Parmenida, predstavlja prvi ozbiljniji poku\u0161aj da se, barem na\u010delno, razlu\u010de znanost i mnijenje \u2013 u \u201eTeetetu\u201c tako\u0111er svjedo\u010dimo \u010detverostrukom pobijanju relativizma. Evo, ukratko, o \u010demu se radi:<\/p>\n

\u2013 Kao prvo, Protagora, mi\u0161ljenja je Platon, zapada u pragmati\u010dno protuslovlje jer, unato\u010d tvrdnji da su sva mi\u0161ljenja istinita, predstavljaju\u0107i se kao u\u010ditelj, kao onaj tko zna ne\u0161to \u0161to drugi ne znaju, pona\u0161a se kao prenositelj pravog znanja.<\/p>\n

\u2013 Kao drugo, kontradiktorno je identificirati znanje i osjet kao \u0161to to \u010dini relativizam, jer mi, smatra Platon, \u2018poznajemo\u2019 i stvari kojih se jednostavno sje\u0107amo. To zna\u010di da se mo\u017ee desiti da se stvar koju promatramo pojavljuje u razli\u010ditim perspektivama, neovisno o na\u0161em znanju o toj stvari. Tu Platon svoju kritiku zasniva na geometrijsko-matemati\u010dkoj perspektivi znanja, dakle na virtualnoj nepromjenjivosti geometrijskih oblika neovisno o tome u kojim se perspektivama oni pojavljuju, \u0161to zavisi prvenstveno o na\u0161em opa\u017eanju. Naime, unutar Platonove virtualne dimenzije, ono \u0161to znamo razlikuje se od onoga \u0161to opa\u017eamo (i kao takvo \u2018vjerujemo\u2019 da jest) i kao takvo ono je isto za sve, a ne razli\u010dito za svakoga pojedina\u010dno.<\/p>\n

\u2013 Kao tre\u0107e, Protagora zapada u teorijsko ili logi\u010dko proturje\u010dje kada, tvrde\u0107i da su sva mi\u0161ljenja istinita, mora priznati istinitost gledi\u0161ta onih koji nije\u010du sam sofisti\u010dki relativizam.<\/p>\n

\u2013 Kao \u010detvrto, relativizam za Platona nikako ne obja\u0161njava za\u0161to su neka mi\u0161ljenja o budu\u0107im doga\u0111ajima provjerena u vidu hipoteza koje \u2018spa\u0161avaju fenomene\u2019, dok su druge pobijene, \u0161to sugerira da nisu sva mi\u0161ljenja jednaka i da je u tom pogledu mogu\u0107e razlikovati tko ima znanje od onih koji ga nemaju.<\/p>\n

To, prema virtualnom pogledu stvarnosti, realnost u svom pojavljivanju, pokazuje svu svoju obmanu. Dakle, to je neka vrsta iluzije o nekakvoj danoj alternativi.<\/p>\n

Ako filozofija kao potraga za istinom s jedne strane ne smije zanemariti \u010dinjenicu da \u2018predmet\u2019 njezine potrage u vidu istine ili na\u010dela obja\u0161njenja svega nepobitno postoji; s druge strane, budu\u0107i da je njezina sr\u017e potraga za nepobitnom istinom, ozna\u010duje tako\u0111er i nepobitnu \u010dinjenicu da tu istinu ne posjeduje. Zbog toga filozofija nije samo \u2018prisiljena\u2019 postaviti si razli\u010dite hipoteze, ve\u0107 i argumentirati ih razlo\u017eno, u ve\u0107ini slu\u010dajeva kao pretpostavke koje, posredstvom koherentnih teorija, opravdavaju fenomene na temelju na\u010dela koja se predstavljaju kao nepobitna.<\/p>\n

Zna\u010di li to da je i ovo teoretiziranje samo jedna od mogu\u0107ih hipoteza koja, kao i svaka druga, pripada relativizmu? Uvjeren sam da se tu ne radi o bilo kojoj hipotezi, ve\u0107 o onoj koja mi se trenutno \u010dini uvjerljivijom, sposobnijom da objasni ono \u0161to do\u017eivljavamo i koja je, istovremeno dovoljno koherentna da ju je mogu\u0107e razumjeti.To je hipoteza koja upotrebljava slike (zamisli) kao \u0161to su u krajnjoj liniji i rije\u010di koje su prema mom shva\u0107anju izra\u017eajnije od drugih, da bi se shvatilo, primjerice, na\u010delo svega i na\u010dine prema kojima svijet nastaje. Me\u0111utim, budu\u0107i da se radi o zamislima ili slikama, one mogu biti krivo ili na razli\u010dit na\u010din shva\u0107ene. One drugima mogu izgledati manje uvjerljive od drugih perspektiva i to bez ikakve mogu\u0107nosti dokazivanja da su bolje ili lo\u0161ije ili da su u proturje\u010dnosti s prikazanom hipotezom.<\/p>\n

Da bismo to shvatili, u\u010dinit \u0107emo usporedbu s umjetni\u010dkim djelom, u ovom slu\u010daju s filmom. Prema nekim filmskim kriti\u010darima, jedan redatelj mo\u017ee bolje izraziti dramu rata nego drugi, ali to ne zna\u010di da drugi filmovi nemaju \u2018patosa\u2019. Naposljetku, istina o ovoj temi izra\u017eena je, u kinu, posredstvom slika o \u010dijim se vrijednostima mo\u017ee imati samo odre\u0111eni \u201eestetski\u201c sud ili, uporabom Kantove terminologije, \u201erefleksivni\u201c sud, koji nije nikako \u201edeterminantan\u201c. U tom se smislu ne radi o relativizmu, budu\u0107i da je ovdje hipoteza da ono \u010demu se te\u017ei, iako posredstvom slika posjeduje neku istinitost, ne\u0161to \u0161to netko mo\u017ee i intuitivno doku\u010diti s ove strane prikazane slike. U vidu ne\u010dega \u0161to drugima nije mogu\u0107e izraziti osim posredstvom slika.<\/p>\n

Ovdje se dakle ne radi o relativizmu, ve\u0107 o perspektivizmu. Iako bi moglo izgledati da je i ova perspektiva svijeta \u2018pogo\u0111ena\u2019 neizlje\u010divom bole\u0161\u0107u svake nerealisti\u010dne perspektive, naime relativizmom, to nije slu\u010daj. Naime, ako su stvari, kao \u0161to se ovdje tvrdi, uvijek dane samo u perspektivi, to ne zna\u010di da ne postoji objektivna stvarnost, ve\u0107 da je na\u0161a percepcija te stvarnosti uvijek uvjetovana razli\u010ditim to\u010dkama gledi\u0161ta.<\/p>\n

Danas posredstvom medija postaje sve \u017eivlja rasprava u vezi odnosa izme\u0111u perspektivizma i relativizma. Smatram da perspektivizam ni u kakvom slu\u010daju nije ekvivalentan relativizmu, shva\u0107enom kao teorija prema kojoj je svatko, polaze\u0107i od vlastite to\u010dke gledi\u0161ta, u pravu. Naizgled tvrdnja da je sve relativno u odnosu na svaku to\u010dku gledi\u0161ta, iako posjeduje sve osobine relativnosti kao i Einsteinova relativnost, nikako nije relativisti\u010dka u gore navedenom smislu. Razli\u010dite teze o svijetu nisu sve jednakovrijedne, iako su sve, \u010dak i najzastra\u0161uju\u0107e, subjektivno opravdane, jer ako su poduprte, zasigurno postoji neki razlog.<\/p>\n

Ove teorije nisu ekvivalentne, unato\u010d tomu \u0161to sve imaju svoj raison d\u2019\u00eatre. Naro\u010dito, pretpostavljaju\u0107i da ne postoje teorije o svijetu koje se ne razrje\u0161uju u slike svijeta \u2013 \u0161to zna\u010di da ih nije mogu\u0107e apsolutno provjeriti ili falsificirati \u2013 postoje bolje slike ili predod\u017ebe, bli\u017ee takozvanoj istini od drugih. Ne zaboravljaju\u0107i pritom da i je ovo razmi\u0161ljanje o manjoj ili ve\u0107oj bliskosti istini samo jedna slika. Me\u0111utim, polaze\u0107i od temeljnog postulata da postoji ne\u0161to poput istine, treba polaziti i od pretpostavke da istinu nije mogu\u0107e dosti\u0107i, osim misti\u010dno, sjedinjavaju\u0107i se s Njom (h\u00e8nosis<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). To \u010dini da istina nema ni\u010dega subjektivnog, ve\u0107 je (\u010disto) objektivna iako, \u0161to je donekle i paradoksalno, ne mo\u017ee nikada postati predmetom znanja, ve\u0107 (samo) cilj ili regulatorno na\u010delo.<\/p>\n

Odjek istine je, dakle, ono \u0161to se nama pojavljuje i \u010dini kao stvarnost povezuju\u0107i nas s nepovredivim pravilima: ona koja nam onemogu\u0107uju ostvarenje svih na\u0161ih \u017eelja. Unutar tog vidokruga stvarnosti, perspektivni prikaz istine u tehni\u010dkom (ili u Platonovom virtualnom) smislu jest onaj koji posjeduje sve osobine najboljeg prikaza filozofske spoznaje. Ako, naime, namjerava predstaviti neku geometrijsku figuru u perspektivi, bit \u0107e nu\u017eno pobolj\u0161ati neke njezine konture skrivaju\u0107i druge. Dakle, o\u010dito postoji onoliko razli\u010ditih geometrijskih figura predmeta koliko ima i prikaza tog predmeta, jer je nemogu\u0107e pokazati geometrijsku figuru u cijelosti, tj. u njezinoj sveobuhvatnoj istini. Svatko mo\u017ee odabrati (ili to \u010dini nesvjesno ili dru\u0161tveno-kulturolo\u0161ki uvjetovano) koje \u0107e dijelove pobolj\u0161ati, a koje sakriti. Dakle, naizgled, razli\u010ditost prikaza odre\u0111ene geometrijske figure ovisi o subjektima koji je promatraju prikazuju\u0107i je kao istinitu. Njihovu istinu. No u stvarnosti postoji samo jedna takva geometrijska figura koja svakom prikazivanju name\u0107e nefleksibilna pravila svoje proizvodnje, ako \u017eeli biti \u0161to vjerniji prikaz onoga \u0161to predstavlja.<\/p>\n

<\/p>\n

Bivanje vs. Bitka<\/em><\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda ono \u0161to se \u010dini da jest samo je privid, dok ono \u0161to izgleda da se samo pojavljuje stvarno jest. Nekima to mo\u017ee izgledati kao neka vrsta igre rije\u010di. To je zato \u0161to smo u ve\u0107ini slu\u010dajeva no\u0161eni (uvjetovani) da pomislimo da se iza povr\u0161ine fenomena, iza onoga \u0161to se \u010dini da jest, a u stvari samo je privid, krije ono \u0161to zaista jest. Iako u odre\u0111enom smislu istina je suprotna.<\/p>\n

Ne\u0161to je to\u010dno onako kako se \u010dini da jest, u okviru \u2013 promatranom u prospektivnom smislu \u2013 u kojem se stvari daju prikazati svijesti. Dakle, na jedini na\u010din na koji stvari bivaju, dolaze na vidjelo ovdje i sada. Naprotiv, bilo koje naknadno obja\u0161njenje samo je na\u010din na koji je mogu\u0107e protuma\u010diti ono \u010demu svjedo\u010dimo, ba\u0161 kao \u0161to je to bilo u drugim vremenima kao obja\u0161njenje koje se pripisivalo bogovima, monoteisti\u010dkom bogu ili njemu suprotstavljenom liku: vragu. Dok se nama danas \u201c\u010dini\u201d da je jedino ono znanstveno to\u010dno, istinito obja\u0161njenje. Na gr\u010dkom bismo rekli da se \u201cdok\u00e8i\u201d pojavljuje, \u010dine\u0107i da je tako, ali u smislu da se radi o trenutnom mi\u0161ljenju (d\u00f2xa) o tom doga\u0111aju.<\/p>\n

Dovoljno je pomisliti koliko je bilo teorija o su\u0161tini sunca: od bo\u017eanstva, do neporecivog nebeskog tijela, pa sve do zvijezde, ne zaboravljaju\u0107i pritom ni subjektivnu spoznajnu percepciju sunca koju nam daje Heraklit: \u201eSunce je \u0161iroko jednu ljudsku stopu.\u201d\u201c<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se uvijek o istom identi\u010dnom fenomenu, ali razli\u010dito tuma\u010denom, a ne o ne\u010demu \u0161to se krije iza fenomena; radi se o ne\u010demu \u0161to je skriveno u o\u010ditosti (na vidjelu, u svjetlu) fenomena.<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

\u201eJa\u201c i nedosljednost \u201estvarnosti izvan mene\u201d<\/em><\/strong><\/p>\n

Naizgled, prikaz takvog perspektivizma ima sve osobine idealisti\u010dkog pogleda na stvarnost. Budu\u0107i da tipi\u010dno idealisti\u010dko poricanje stvarnosti izvan subjekta koji razmi\u0161lja i osje\u0107a mo\u017ee izgledati nevjerojatno, valja napomenuti da nitko ne\u0107e osporiti tvrdnju da tamo \u201evani\u201c postoji stvarnost s kojom se, \u010desto i nevoljno, sudaramo.<\/p>\n

Me\u0111utim, treba re\u0107i da ovaj tipi\u010dno realisti\u010dni prigovor prema onome \u0161to poznajemo kao idealizam \u2013 izraz koji je povijesno kompromitiran oblicima romanti\u010dnog \u201etitanizma\u201c, ako ne i \u201emonizma\u201c ili \u201eplatonizma\u201c \u2013 zasigurno je motiviran vrlo sna\u017enim do\u017eivljajem postojanja \u201ene\u010dega\u201c nesvodivog na vlastite snove i \u017eelje. No ipak, ovaj i sli\u010dni prigovori u svojoj klasi\u010dnoj formulaciji donekle brkaju planove. \u201eUnutra\u201c i \u201eizvan\u201c su pokazatelji koji implicitno aludiraju na prostor sadr\u017ean u mom tijelu, ali i izvan njega. Ali kada se koriste u odnosu na subjekt, kao subjekt znanja ili na \u201csvijest\u201d, tada gube svoje implicitno zna\u010denje. Do toga dolazi jer pretpostavljaju ono \u0161to se njihovom upotrebom \u017eeli pokazati: da subjekt \u201enastanjuje\u201c tijelo, kao \u0161to ga nastanjuje mozak koji se u tom poimanju stvarnosti naivno smatra \u201esjedi\u0161tem\u201c uma ako ne i sinonimom samog uma.<\/p>\n

To zna\u010di da se svijest ne nalazi ni u kakvom prostoru. Naime, ra\u0161ireno je uvjerenje da se svijest nalazi u nama, preciznije u na\u0161em umu. Me\u0111utim, to nije tako jer je svijest ta koja daje su\u0161tinu stvari; ona je sama pojava prostora i vremena. Onaj kojemu se prostor pojavljuje ne zauzima nikakav prostor. Ono za \u0161to se daje pro\u0161irenje po definiciji je neprostrano.<\/p>\n

Kao \u0161to tvrde teoreti\u010dari takozvane Princetonove Gnoze, o\u017eivljavaju\u0107i dobro poznatu temu Georgea Berkeleya:<\/p>\n

\u201eSva su bi\u0107a svjesna, zna\u010dajna \u2013 ili, to\u010dnije, puna smisla \u2013 obavje\u0161tavaju\u0107i i obavije\u0161tena. Ne samo da je njihovo \u2018tijelo\u2019 (njihovo nali\u010dje, vidljivo) povr\u0161inski aspekt za vanjskog \u2018promatra\u010da\u2019, ve\u0107 i oni sami nemaju tijelo, nisu tijela. Potpuno su u ravnini; imaju jedno \u2018nali\u010dje\u2019, jedno tijelo, samo za druge, jer se vide, i vidjev\u0161i se me\u0111usobno, pretvaraju se u vi\u0111ene stvari. Univerzalni animizam je istinit u najja\u010dem smislu. Postoje samo individualizirani duhovi, du\u0161e i svijesti, du\u0161e koje ne o\u017eivljavaju nikakvo tijelo, koje nisu smje\u0161tene u tijelima. Tjelesno postojanje samo je iluzija, nusproizvod opa\u017eajnog znanja.\u201c<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Naime, sva su bi\u0107a (za mene, u tom trenutku) nedvojbeno \u201eozna\u010ditelji\u201c i \u201einformatori\u201c. Kao \u0161to je vrlo vjerojatno da su i oni \u201esvjesni\u201c i \u201einformirani\u201c, iako nisu ba\u0161 ovdje i sada. \u0160to se ti\u010de njihovog kada-i-gdje, treba re\u0107i da su oni \u2013 upotrebljavaju\u0107i terminologiju Princetonovih znanstvenika \u2013 ukoliko \u2018vi\u0111eni\u2019 na pogre\u0161noj strani (wrong side), tj. izokrenuti, obrnuti. Trebalo bi stoga primijetiti da su ta bi\u0107a bila ili \u0107e biti \u2018svjesna\u2019 (u svom ovdje i sada). Za sada postoji samo \u201eja\u201d, ne shva\u0107en kao zasebni pojedinac, ve\u0107 kao svijest koju ovdje i sada svemir preuzima o sebi samom, u mojoj perspektivi, koja me, izme\u0111u ostalog, zavarava da postojim kao zasebni pojedinac odijeljen od cjeline.<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dolazi se tako do upita: ako, dakle, vrijeme, prostor, sile i svojstva tvari ne bi bili ono \u0161to jesu kad ne bi bili svjesni, \u0161to ostaje od svemira u sebi, tj. od \u201enoumena\u201c?<\/p>\n

Kao \u0161to primje\u0107uje Donald Hoffman, polaze\u0107i od kritike postojanja prostora i vremena, temeljene na teoremi \u201efitness pobje\u0111uje istinu\u201c:<\/p>\n

\u201eFizi\u010dki objekti nestaju iz objektivne stvarnosti u prostor-vremenu, uklju\u010duju\u0107i one temeljne za biologiju: DNK, RNK, kromosome, organizme i resurse. To ne implicira solipsisti\u010dki stav. U objektivnoj stvarnosti postoji ne\u0161to, a mi kao ljudska bi\u0107a do\u017eivljavamo njegovu va\u017enost za na\u0161u adaptivnu vrijednost u smislu DNK, RNK, kromosoma, organizama i resursa. Ali teza \u2018prilago\u0111enost pobje\u0111uje istinu\u2019 nam kazuje da \u0161to god to ne\u0161to bilo, to gotovo sigurno nisu DNK, RNK, kromosomi, organizmi ili resursi. Kazuje nam da imamo dobar razlog vjerovati da stvari koje opa\u017eamo, poput DNK i RNK, ne postoje bez uma. A taj razlog je da se strukture adaptivnih koristi, \u010diji oblik opa\u017eamo, razlikuju od struktura objektivne stvarnosti. Opet, to ne podr\u017eava solipsizam: postoji objektivna stvarnost. Ali ta stvarnost nije ni\u0161ta poput na\u0161e percepcije objekata u prostoru i vremenu.\u201c<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Iz svega toga moglo bi se, s Johnom Archibaldom Wheelerom, tvrditi da, na kraju krajeva, ostaju samo informacije. Naime,<\/p>\n

\u201eProstor ne postoji. Vrijeme ne postoji. Nije nam Nebo dalo rije\u010d \u2018vrijeme\u2019. \u010covjek ga je izmislio. [...] Ako postoje problemi s konceptom vremena, mi smo ih stvorili [...] kao \u0161to je rekao Einstein: \u2018vrijeme i prostor su na\u010dini razmi\u0161ljanja, a ne uvjeti \u017eivljenja\u2019. [...] \u0160to re\u0107i o kombinaciji prostora i vremena u prostor-vremenu koju je predlo\u017eio Einstein 1915. godine, a koja i danas predstavlja standard klasi\u010dne geometrijske dinamike? [...] Nijedno obja\u0161njenje postojanja ne mo\u017ee se nadati da \u0107e postati temeljno ako ne prevede svu fiziku kontinuuma na jezik bitova.\u201c<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U tom bi se smislu moglo usvojiti i informacijski model svemira, poput onoga koji je razradio Stephen Wolfram, prema kojem, uporabom jezika Davida Bohma, <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> implicirani poredak su\u0161tinski bi bio program \u010diji bi eksplicitni nalog bio izvr\u0161enje. Naizgled, moglo bi se \u010diniti da smo na taj na\u010din napokon prona\u0161li takozvanu \u2018stvar po sebi\u2019, \u010dije postojanje izgleda neovisno o postojanju svijesti!<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Me\u0111utim, da bi neki \u2018program\u2019 djelovao, on zahtijeva ne\u0161to vrlo sli\u010dno vremenu, obilje\u017eenom u sada\u0161njosti, pro\u0161losti i budu\u0107nosti. \u2018Mjesta\u2019 na kojima se informacije me\u0111usobno o\u010dituju ili ostaju u \u2018memoriji\u2019. To na kraju krajeva zna\u010di da, ako vrijeme podrazumijeva svijest, tada ju i ovaj program, ukoliko zahtijeva vrijeme za izvr\u0161enje, tako\u0111er podrazumijeva. To nikako ne podrazumijeva da vrijeme mora \u2018te\u0107i\u2019 da bi se program pokrenuo. Izvr\u0161enje mo\u017ee imati i \u2018logi\u010dne\u2019 osobine. Dovoljno je da se program \u2018logi\u010dki\u2019 zaustavi prema Chaitinovoj konstanti<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u jednom trenutku koji je a priori neodrediv, pretpostavimo, ba\u0161 u trenutku u kojem nastaje upravo svijest. Ovaj Chaitinianov program mogao bi predstavljati algoritamski kostur \u010disto virtualnog vremena, u liku \u2018okru\u017eenja\u2019 unutar kojeg (primjera radi) \u017eivi organizmi evoluiraju sve do pojave svijesti. Dakle, u formalnom vremenu koje, iako razli\u010dito od vremena kakvog ga mi poznajemo jer je odre\u0111eno interakcijom izme\u0111u svijesti i noumena, ono i dalje jest i ostaje \u2018logi\u010dno\u2019 vrijeme.<\/p>\n

Da bismo shvatili \u0161to je to formalno ili logi\u010dno vrijeme, mo\u017eemo pretpostaviti situaciju u kojoj ubrzavamo vrijeme do beskona\u010dne brzine, \u010dime eliminiramo subjektivni do\u017eivljaj vremena dok zadr\u017eavamo odnose me\u0111u doga\u0111ajima. Ovakav pristup omogu\u0107ava nam da promatramo evoluciju i interakcije \u017eivih bi\u0107a bez uobi\u010dajenog protoka vremena. Na taj na\u010din, evolucija \u017eivih bi\u0107a odvijala bi se istim putem kao i sada, pod uvjetom da se odnosi me\u0111u njima ne mijenjaju.<\/p>\n

Mo\u017eemo zamisliti algoritamski definiran program koji simulira odnose izme\u0111u vrsta gdje jedni slu\u017ee kao plijen, a drugi kao grabe\u017eljivci. Pokretanjem programa mo\u017eemo promatrati ishod interakcija bez mogu\u0107nosti predvi\u0111anja kona\u010dnog rezultata. Na primjer, pretpostavimo da u jednom trenutku pre\u017eive samo grabe\u017eljivci, dok plijen izumre. Iako se ovaj ishod nije mogao predvidjeti, mo\u017eemo tvrditi da je on bio implicitno sadr\u017ean u programu i da je neovisan o vremenu izvr\u0161enja programa.<\/p>\n

Ovaj model mo\u017ee objasniti koncept virtualnog vremena koji se odnosi na \u201enesvjesnu\u201c evoluciju \u017eivih bi\u0107a u svemiru. Evolucija se mo\u017ee zamisliti kao trenuta\u010dno izvr\u0161enje programa koji osigurava razli\u010dite, prethodno nedoku\u010dive rezultate. \u0160to se ti\u010de nastanka svijesti unutar ovog modela, mo\u017eemo pretpostaviti da se program u noumenu zaustavlja u trenutku pojavljivanja svijesti, \u0161to odgovara Chaitinovoj konstanti ili omega to\u010dki.<\/p>\n

Postavlja se pitanje - tko ili \u0161to izvr\u0161ava program. Mo\u017eemo spekulirati da su program napisali<\/p>\n

Bog ili vanzemaljska bi\u0107a, a njegovo izvr\u0161enje ima u\u010dinak na pojavljivanje svijesti. To zna\u010di da program, kao i vrijeme, promatramo cirkularno, pretpostavljaju\u0107i svijest koja bi trebala biti rezultat programa. Takvo shva\u0107anje vremena i svijesti mo\u017ee biti shva\u0107eno kao poku\u0161aj da se pove\u017ee svijet fizi\u010dkih fenomena s podru\u010djem svijesti kroz formalni ili logi\u010dni okvir. Kroz ovaj pristup mo\u017eemo objasniti slo\u017eenost evolucijskih procesa i pojavu svijesti kao inherentnih svojstava univerzalnog programa.<\/p>\n

U zaklju\u010dku, razmatranje strukture svemira izvan vremena dovodi nas do neizbje\u017enog uklju\u010divanja svijesti, \u010dak i ako se \u201epokretanje\u201c sastoji od trenutne obrade informacija. Klju\u010dno je pitanje \u0161to podrazumijevamo pod informacijom. Informacija nije samo niz razli\u010ditih i diskretnih entiteta poput 0 i 1 koji su nasumi\u010dno nastali i prirodno odabrani kroz natjecanje, ve\u0107 predstavlja tragove ili znakove koje netko ili ne\u0161to mo\u017ee dekodirati ili protuma\u010diti. Informacija ima smisla samo ako postoji netko tko je sposoban protuma\u010diti je, dav\u0161i joj zna\u010denje.<\/p>\n

Kao \u0161to je nagla\u0161eno:<\/p>\n

\u201eKada razumijemo poruku, \u010ditamo slovo, \u010desto ga tuma\u010de\u0107i \u2018izme\u0111u redaka\u2019, shva\u0107aju\u0107i zna\u010denje kroz znakove, izra\u017eavanje kroz estetske oblike. U tome nema znanja izvan znanja, koje bi zahtijevalo transcendentne i \u010dudesne darove; radi se o znanju koje se ne zaustavlja na prethodnom opa\u017eanju i ne zami\u0161lja promatrana bi\u0107a kao neku vrstu \u010distih opa\u017eaja, odnosno kao tijela bez du\u0161e koja bi postojala samo u stanju tijela.\u201c<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

\u010cak i ako model informacijskog svemira podrazumijeva svijest, taj se model ne mo\u017ee shvatiti doslovno, ve\u0107 samo kao metafora. Svijest je ne\u0161to \u0161to je kontingentno i neodre\u0111eno, nedoku\u010divo, i nesvodivo na trivijalno informacijsko obja\u0161njenje. Svijest ne mo\u017ee doslovno biti rezultat obrade informacija, jer, kao \u0161to smo prethodno naveli, izlaz obrade je a priori nepredvidiv kada ga se shvati kao ekvivalent Chaitinovoj konstanti te mehani\u010dki proizlazi iz algoritama i po\u010detnih uvjeta bez slu\u010dajnih komponenti.<\/p>\n

Analogno tomu, znamenke \u03c0 slijede jedna za drugom na neizreciv na\u010din, ali su sve unaprijed dane. Nije mogu\u0107e da su druga\u010dije od onoga \u0161to jesu: u njihovom razvoju nema mogu\u0107ih bifurkacija. Sli\u010dno, radikalno kontingentni doga\u0111aji poput prekida simetrije, podrijetla \u017eivota, ishoda prirodne selekcije i porasta svijesti su intrinzi\u010dki neodre\u0111eni. Stoga, ne mogu proiza\u0107i iz lanca algoritama, koliko god dug i nepredvidiv bio u svojim ishodima.<\/p>\n

Ova razmatranja vode nas do zaklju\u010dka da svijest, kao i radikalno kontingentni doga\u0111aji, nadilazi \u010disto algoritamske i informacijske modele. Oni zahtijevaju dublje razumijevanje koje uklju\u010duje nepredvidive i kontingentne aspekte stvarnosti, koji ne mogu biti potpuno obuhva\u0107eni formalnim ili logi\u010dkim obja\u0161njenjima.<\/p>\n

<\/p>\n

Kazali\u0161te ega<\/em><\/strong><\/p>\n

Prema Carlu Rovelliju, svaki pojedinac poistovje\u0107uje se s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a to vodi do shva\u0107anja jedinstva svega, gdje \u017eiv\u010dani sustav \u017eivog bi\u0107a, preciznije cijeli organizam, posreduje to jedinstvo. Organizam, kao konfiguracija svemira, omogu\u0107uje svemiru da sebe promatra. To ukazuje na identitet \u201eJedno-Sve\u201c, gdje se svemir pojavljuje kao svijet posredovan od samoga sebe. (Neka vrsta Mebijusove trake<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na taj na\u010din, postojanje se manifestira kroz perspektivu, \u0161to zna\u010di da svemir nema nikakve veze s individualnim identitetom pojedinca.<\/p>\n

Raymond Ruyer u svojoj knjizi \u201eLa gnose de Princeton: Des savants \u00e0 la recherche d\u2019une religion\u201c pi\u0161e da se mo\u017ee re\u0107i \u201emisli se u svemiru\u201c, sli\u010dno kao \u0161to se ka\u017ee \u201epada ki\u0161a na obali Atlantika\u201c. Razmi\u0161ljanje je op\u0107enitije iskustvo, a tvrdnja \u201emisli se u svemiru\u201d je validna jer \u201eja mislim\u201c. To zna\u010di da postojanje misli negdje u svemiru ne mo\u017ee biti negirano, jer uvijek postoji primjer \u201eja\u201c koji misli.<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Ruyer tako\u0111er obja\u0161njava da \u201eja\u201c kao individua mo\u017ee misliti samo \u201eovdje i sada\u201c. Misao uvijek postoji u sada\u0161njem trenutku i na odre\u0111enom mjestu, \u0161to zna\u010di da su misli i sada\u0161njost nerazdvojivi. \u201eJa\u201c se pojavljuje sekundarno iz prisutnosti u sada\u0161njem trenutku. Prisutnost stvara \u201eja\u201c, a ne obrnuto.<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se o razmi\u0161ljanju koji nas neminovno vodi do iskustva \u201eparalakse kretanja\u201c<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koje djeluje kao iluzija slobodnog kretanja u prostoru i predstavlja jednu perspektivu u kojoj se bi\u0107e pojavljuje kao svijet. Rovelli isti\u010de da se svatko poistovje\u0107uje s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0161to mo\u017eemo povezati s Lacanovim \u201estadijem zrcala\u201c. Jezi\u010dna kodifikacija \u201eja\u201c kroz diskurse okoline progresivno stvara iluziju da postoji to\u010dka gledi\u0161ta od koje i u koju se stvari pojavljuju.<\/p>\n

U kona\u010dnici, postojanje je na\u010din na koji svijet postaje svjestan sebe, odnosno na\u010din na koji se svemir samopromatra. To je na\u010din na koji Bog, prema ovom razmi\u0161ljanju, svjedo\u010di o bitku. Organiziraju\u0107i svijet kroz na\u0161e misli, stvaramo entitete i percipiramo sebe kao odvojene individue, dok je u stvarnosti na\u0161e \u201eja\u201c samo odraz ideje o sebi koju vidimo u drugima.<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Daljnji, progresivni razvoj sve koherentnijeg ili, navodno, koherentnog pam\u0107enja dovodi do toga da se u Humeovom kazali\u0161tu empirijske svijesti progresivno odre\u0111uje jedno \u2018ja\u2019, kojemu se postupno pripisuju sve bogatije i slo\u017eenije nezgode i svojstva. Ovom \u2018ja\u2019 pripisuju se i djela za koja se smatra da je odgovoran, te stoga on sam sebe smatra odgovornim, ako ne i krivim.<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Izme\u0111u Nietzscheovog \u2018duha ega\u2019 i bivanja, odnosno na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje, postoji bitna razlika, sli\u010dna onoj izme\u0111u interpretativne hipoteze i fenomena. Radi se o razlici koju se mo\u017ee obilje\u017eiti kao jezi\u010dnu reverzibilnost subjekt-objekt. Razlika izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola - izme\u0111u \u201eVidim ku\u0107u\u201c i \u201eKu\u0107a je (od mene) vi\u0111ena\u201c - dijateza koje su notorno reverzibilne jedna u drugu, izra\u017eava istu razliku gledi\u0161ta (Stari Zavjet je pun tih dijateza<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na primjer, u re\u010denici \u2018Vidim ku\u0107u\u2019, hipoteza je da postoji netko, subjekt, ja, koji izvodi radnju nad objektom. Me\u0111utim, paradoksalno je da, dok je \u2018ku\u0107a\u2019, kao objekt, rekonstruirana na temelju ideje, polaze\u0107i od danog fenomena, opa\u017eaju\u0107i ego je samo pretpostavljen.<\/p>\n

U re\u010denici \u201eJedna ku\u0107a je vi\u0111ena\u201c pokazuje se nedvojbeni sadr\u017eaj svijesti. Ovoj tvrdnji mo\u017ee se \u010dak dodati i \u201es moje strane\u201c ili \u201eod mene\u201c, \u010dime se integrira taj perceptivni podatak s hipotezom koja se odnosi na opa\u017eaju\u0107i ego i na taj na\u010din omogu\u0107ava potpunu lingvisti\u010dku reverzibilnost.<\/p>\n

Kao \u0161to sugeriraju jezici karakterizirani \u201eergativnim\u201c strukturama, pasivna dijateza glagola \u010dini se izvornijom od aktivne, iako jezi\u010dno ekvivalentnom njoj, jer je u\u017ee povezana sa stvarnim iskustvom. Kao \u0161to Raymond Ruyer sugerira, izri\u010dito evociraju\u0107i budisti\u010dku doktrinu o ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman):<\/p>\n

\u201e\u2018Ja gledam\u2019 je zgodan izraz koji, me\u0111utim, izvr\u0107e pravi poredak, koji bi bio sljede\u0107i: vidno polje \u2192 subjektivna egzistencija \u2192 informirana svijest \u2192 ja (osim ako \u2018ja\u2019 nisam rastresen) \u2192 (la\u017eni) dojam da \u2018ja usmjeravam svoj pogled na...\u2019 [...]. Nije \u2018ja\u2019 ono \u0161to povezuje [vi\u0111ene objekte] (to stablo i to stablo), ve\u0107 neposredno jedinstvo vi\u0111enih stabala koja postoje ovdje kao vi\u0111ena \u0161uma, koja kasnije omogu\u0107uje dominaciju da ka\u017ee \u2018ja\u2019 [...]. U tom smislu, \u2018ja\u2019 ne postoji. Apsolutna prisutnost jedne dominacije ovdje-sada ono je zbog \u010dega postojim. Bez sada\u0161nje dominacije \u2018ja\u2019, nisam ni\u0161ta.\u201d<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

U kona\u010dnici se mo\u017ee re\u0107i da \u201ejest\u201c samo ono \u0161to je \u201eopa\u017eeno\u201c (Berkeley) i, prema tome, \u201ezami\u0161ljeno\u201c ili \u201emi\u0161ljeno\u201c (Parmenid), prije nego \u0161to nadolaze bilo koja razmatranja o opa\u017eaju\u0107em subjektu. Nije slu\u010dajno da je subjekt danas, vi\u0161e nego ikada, sredi\u0161nji \u201efaktor\u201c ljudske egzistencije. Stolje\u0107ima se smatralo da je mogu\u0107e promi\u0161ljati svijet bez eksplicitnog tematiziranja uloge opa\u017eaju\u0107eg subjekta. U vezi s tim, zanimljivo je da je pojam \u201eja\u201c, shva\u0107en na individualan na\u010din, dakle, kao individualna svijest, potpuno odsutan u gr\u010dkom jeziku. Takvom se, zapravo, ne mo\u017ee smatrati du\u0161a, koja ispunjava temeljnu funkciju na\u010dela kretanja. Nije stoga \u010dudno \u0161to je gr\u010dka misao produbila pojmove koji su samo naizgled sli\u010dni. Tu se ironi\u010dno misli na pojmove poput no\u00fbs, epist\u00e9me, psych\u00e9, \u00e0isthesis, ant\u00eclepsis i druge, bez da se prona\u0111e to\u010dan korespondent modernom shva\u0107anju svijesti.<\/p>\n

Mogu\u0107e je u tom smislu pretpostaviti da, polaze\u0107i od radikalnog identiteta bitka i spoznaje u Parmenidovom zna\u010denju, tj. u smislu da ono \u0161to vrhunski jest (\u00f2n) je i vrhunski spoznatljivo (gnost\u00f2n), ono \u0161to se naziva svijest do krajnosti preklapa na na\u010din na koji se stvari pojavljuju i\/ili jesu, da nije potrebno ni imenovati je.<\/p>\n

U stvari, refleksija o \u2018ja\u2019, svijesti i percepciji svodi se na istra\u017eivanje kako se subjektivnost i objektivnost me\u0111usobno odra\u017eavaju i utje\u010du jedno na drugo.<\/p>\n

Da bi to bolje shvatili svodit \u0107emo gore navedeno u \u010detiri klju\u010dne to\u010dke:<\/p>\n

1) Subjekt i Objekt u Percepciji<\/em><\/p>\n

Prema toj tezi, postojanje subjektivnog \u2018ja\u2019 nije samo presudno za razumijevanje svijeta, ve\u0107 je tako\u0111er proizvod jezi\u010dne konstrukcije i percepcije. U aktima percepcije, kao \u0161to su \u201cVidim ku\u0107u\u201d i \u201cKu\u0107a je vi\u0111ena\u201d, razlikujemo izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola, pri \u010demu aktivna dijateza implicira da postoji subjekt koji djeluje na objekt, dok pasivna dijateza vi\u0161e ukazuje na samo opa\u017eanje objekta. U ovoj perspektivi, \u2018ja\u2019 je samo pretpostavljeni entitet koji dolazi u igru kako bi povezivao i interpretirao opa\u017eene objekte. Kroz ovu ideju, subjektivno \u2018ja\u2019 mo\u017ee se smatrati sekundarnim ili izvedenim iz same percepcije i ne mora biti osnovni entitet za razumijevanje svijeta.<\/p>\n

2) Jezi\u010dna Reverzibilnost i Subjektivnost<\/em><\/p>\n

O\u010dito je kako jezici s ergativnim strukturama sugeriraju da je pasivna dijateza izvorna i povezana s stvarnim iskustvom, dok aktivna dijateza mo\u017ee biti izvedena iz nje. Raymond Ruyer koristi budisti\u010dku doktrinu ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman) kako bi istaknuo da \u2018ja\u2019 nije ono \u0161to povezuje vi\u0111ene objekte. Umjesto toga, jedinstvo vi\u0111enih objekata omogu\u0107uje nam da kasnije atribuiramo te objekte i aktivnosti subjektivnom \u2018ja\u2019.<\/p>\n

3) Razlika izme\u0111u Pojmova u Razli\u010ditim Filozofijama<\/em><\/p>\n

Usporedba izme\u0111u Humeovog i Nietzscheovog pristupa subjektu pokazuje kako se \u2018ja\u2019 mo\u017ee interpretirati kao interpretativna hipoteza ili kao dio fenomena. Dok Hume analizira \u2018ja\u2019 kao rezultat koherentnog pam\u0107enja i osobnih svojstava, Nietzsche istra\u017euje razliku izme\u0111u \u2018duha ega\u2019 i na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje. Prema gr\u010dkoj filozofiji, pojmovi poput no\u00fbs (um), psych\u00e9 (du\u0161a), i \u00e0isthesis (percepcija) ne korespondiraju izravno s modernim shva\u0107anjem svijesti. U gr\u010dkom jeziku, ideja o individualnom \u2018ja nije bila eksplicitno izra\u017eena kao \u0161to je to u modernim jezicima, \u0161to ukazuje na razliku u razumijevanju svijesti i subjektivnosti kroz povijest.<\/p>\n

4) Radikalni Identitet Bitka i Spoznaje<\/em><\/p>\n

Ako se prihvati radikalni identitet izme\u0111u bitka i spoznaje, kako je sugerirano kroz Parmenidovo u\u010denje, mo\u017eemo pretpostaviti da ono \u0161to jest (\u00f2n) je i ono \u0161to je spoznajno (gnost\u00f2n). U tom kontekstu, svijest ne mora biti zaseban entitet koji treba imenovati, jer se ona do kraja preklapa s na\u010dinom na koji se stvari pojavljuju i\/ili postoje.<\/p>\n

To zaklju\u010dn<\/em>o implicira da su \u2018ja\u2019 i svijest povezani s na\u010dinom na koji se percepcija i interpretacija odvijaju. Uklju\u010divanje subjektivnog \u2018ja\u2019 u razumijevanje svijeta mo\u017ee biti vi\u0161e povezano s jezi\u010dnim i filozofskim konstrukcijama nego s nekom inherentnom su\u0161tinom. Koncepti iz razli\u010ditih filozofskih tradicija nude uvid u to kako se \u2018ja\u2019 i svijest mogu shvatiti kao dio dinami\u010dnih i \u010desto neuhvatljivih odnosa izme\u0111u percepcije, jezika i bitka.<\/p>\n

Tako na primjer:<\/em><\/p>\n

Za Grke je bilo apsurdno zamisliti da ne\u0161to ostaje od onoga \u0161to jest, ako nijedno \u017eivo bi\u0107e ili bog nisu toga svjesni. Svijest je jedini na\u010din na koji se bitak o\u010dituje: i to uvijek u nekoj perspektivi, popra\u0107en s ovom ili onom nezgodom itd. Nema jednog subjekta svijesti; samo svijest egzistira u vidu davanja bitka. To zna\u010di da bez svijesti nema ni bitka. U \u010dovjeka koji sanja, bitak se pojavljuje na nesavr\u0161en i nejasan na\u010din, posredstvom osjetila. Me\u0111utim, u gr\u010dkom jeziku nema bitnih razlika izme\u0111u pojave i misli, u smislu razmi\u0161ljanja (d\u00f3x\u0113). Naime, u gr\u010dkom jeziku izme\u0111u \u201eovo izgleda lijepo\u201c i \u201emislim da je ovo lijepo\u201c nema razlike. \u201eJa\u201c ovdje nije ekvivalent du\u0161i, jer, dok spavam, vegetativna du\u0161a mo\u017ee nastaviti probavljati hranu bez mog saznanja o tome, pa \u010dak i bez mog saznanja da \u2018ja\u2019 postojim. Na primjer, ako sam \u2018ja\u2019 poput Euripidove Medeje opsjednut<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> razdra\u017eljivom du\u0161om, tada ona racionalna prelazi u nesvjesno. U tom slu\u010daju, \u2018ja\u2019 postojim samo kao razdra\u017eljiva du\u0161a. To zna\u010di da se i ovdje postojanje, bitisanje ne\u010dega, uskla\u0111uje sa svijesti o ne\u010demu. Ono \u0161to nedostaje je \u2018osoba\u2019, jo\u0161 jedan ne-gr\u010dki pojam, osobni identitet koji je vi\u0161e dru\u0161tveno konstruiran nego supstancijalan.<\/p>\n

Zanimljivo je primijetiti da Humeov teatar ega vi\u0161e odgovara gr\u010dkoj viziji stvarnosti koja te\u017ei univerzalnom, nego kartezijanski subjekt, smatran apsolutnim i zatvorenim u sebe samoga. To zna\u010di da, iako \u2018ono \u0161to jest\u2019 uvijek dolazi u perspektivi, taj na\u010din bitisanja ne obvezuje nas da smatramo \u201eistinitim\u201c rodni identitet koji je ne\u0161to \u0161to je dru\u0161tveno izgra\u0111eno oko nas.<\/p>\n

Na kraju, to nikako ne zna\u010di da postoji jasno razdvajanje izme\u0111u svakog od nas i drugih pojedinaca, kao ni izme\u0111u nas i ostalih \u017eivih bi\u0107a, gdje god se ona nalazila. Mi, pojedina\u010dno i skupno, \u017eivimo u svemiru koji postaje svjestan sebe u svakome i u svima, kroz razli\u010dite perspektive, vremena i prostore te razli\u010dite intenzitete. Svijest koju svemir ima o sebi ovdje i sada je svijest o cijelom svemiru, o svemu \u0161to jest, bilo da je to samo percipirano ili mi\u0161ljeno, i to kroz razli\u010dite intenzitete. Na primjer, kod ni\u017eih vrsta \u017eivih bi\u0107a svijest koju svemir ima o sebi toliko je slaba da vrijeme kod njih ima trenuta\u010dni karakter, sli\u010dno kao kod \u010dovjeka tijekom REM faze spavanja.<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

Dakle, \u0161to je svijest intenzivnija, vrijeme prolazi sporije; dok \u0161to je svijest manje intenzivna, vrijeme prolazi br\u017ee. Svijet se, \u010dini se, pojavljuje kao da je opa\u017een iz imaginarne to\u010dke gledi\u0161ta. Iako se svijet \u010dini da se pojavljuje svemiru, u stvarnosti je svemir taj koji se pojavljuje samom sebi. To se doga\u0111a na dva na\u010dina: kao transcendentalni subjekt, jer se svemir samome sebi uvijek pojavljuje kao svijet i kao empirijski subjekt, jer se svijest o svemu \u010dini stalna u vremenu, u obliku sje\u0107anja. Imaginacija i misli koherentni su s odre\u0111enom perspektivom i kretanjem u prostoru, sli\u010dno paralaksi gibanja.<\/p>\n

Empirijski subjekt je pojedinac ili \u2018ja\u2019 koji je uvjeren da je svemir, misli da jest, u kojem se svemir pojavljuje samome sebi (d\u00f3x\u0113). Budu\u0107i da se njegovo jedinstvo oslanja na sje\u0107anje koje ima o sebi i koje je podlo\u017eno perturbacijama, pa \u010dak i brisanju, smrti ili amneziji, to jedinstvo ostaje prividno, krhko i nesavr\u0161eno. Stoga, jedini pravi simbol jedinstva svega je Humeov \u2018teatar ega\u2019.<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

<\/p>\n\n\n

\n\n
\n

<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/logica\/la-ragione-della-nostra-speranza\/conoscere-il-simile-attraverso-il-simile-lidentico-attraverso-lidentico\/tutte-le-strade-portano-a-roma\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nSve do Hooka (1635\u20131703) i Stensena (1638\u20131687) vjerovalo se da su fosili samo neka vrsta \u0161ale ili trika \u0111avla. Onda\u0161nji prirodoslovci bili su uvjereni da su biljne ili \u017eivotinjske forme sadr\u017eane u kamenju zapravo bizarni crte\u017ei nastali iz sumpornog pera vraga. Dakle, vjerovalo se da je vrag, za razliku od dobrog Boga, stvorio zastra\u0161uju\u0107e mrtve organizme koji su se u o\u010dajni\u010dkoj sterilnosti stijena \u010dinili neuni\u0161tivima.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/protagora<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/storia\/il-relativismo-sofistico\/la-confutazione-socratico-platonica-del-relativismo\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFRAGMENTI: (D l l l ) Bolest u\u010dini zdravlje ugodnim i dobrim, glad - sitost, umor \u2013 odmor<\/em>; (D126) Hladno se zagrijava, toplo se hladi, vla\u017eno se su\u0161i, suho se ovla\u017euje<\/em>; (D10) Veze: cjelina i necjelina, slo\u017eno i neslo\u017eno, skladno i neskladno, i iz svega jedno i sve iz jednoga<\/em>; (D88) Jedno isto je u nama: \u017eivo i mrtvo, budno i spavaju\u0107e, mlado i staro. Jer to, promijeniv\u0161i se, jest ono, i ono opet promijeniv\u0161i se, jest to<\/em>; (D8) Suprotno se sjedinjuje i iz razli\u010ditoga najljep\u0161a harmonija<\/em>; (D60) Put prema gore i prema dolje jedan je i isti<\/em>; (D102) Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno dr\u017ee pravednim, a drugo nepravednim<\/em>; (D67) Bog je: dan-no\u0107, zima-ljeto, rat-mir, sitost-glad. Mijenja se ba\u0161 kao \u0161to ulje kad se mije\u0161a s mirodijama dobiva ime po mirisu svake pojedine<\/em>; (D23) Ime Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde<\/em>; (D53) Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je u\u010dinio robovima, a druge slobodnima<\/em>; (D80) A treba znati da je rat sveop\u0107a pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nu\u017edi<\/em>. (D. Barbari\u0107, Gr\u010dka filozofija<\/em>, \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 39-65. Fragmenti Heraklitova djela, preveo Milivoj Sironi\u0107, str. 56-64.).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPrema Dionizije Areopagita samo u \u201cpotpunoj odsutnosti rije\u010di i misli<\/em>\u201d posti\u017ee se sjedinjenje (henosis<\/em>) ljudskog uma s Jednim. Da bi spoznao Boga, \u010dovjek se mora sjediniti s Bogom, a da bi to bilo mogu\u0107e mora iza\u0107i iz sebe i kroz ekstazu postati jedno s Bogom. Dakle, prema Dioniziju spoznaja Boga pretpostavlja, dakle, divinizaciju \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFragment D3.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201eLa Gnosi di Princeton\u201c. Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 122.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/la-coscienza-come-condizione-trascendentale-di-tutto\/tutto-e-uno\/inconsistenza-della-realta-fuori-di-me\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2024.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nHoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 107.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWheeler, John A. \u201ecit.\u201c u Hoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 159.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDavid Joseph Bohm FRS (1917. \u2013 1992), bio je ameri\u010dko-brazilsko-britanski znanstvenik koji je opisan kao jedan od najzna\u010dajnijih teorijskih fizi\u010dara 20. stolje\u0107a i koji je doprinio neortodoksnim idejama kvantnoj teoriji, neuropsihologiji i filozofiji uma.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nTo vrijedi i za tzv. inteligentne strojeve, koje su sposobne donositi odluke umjesto ljudi. Me\u0111utim, ako mislimo da je to definicija umjetne inteligencije, grije\u0161imo. \u010cak i ako su sve sofisticiraniji, zapravo oni i dalje ostaju strojevi i kao takvi jo\u0161 uvijek su samo izvr\u0161itelji uputa koje \u010dovjek daje u obliku brojeva i formula, a koje nemaju mnogo veze s tipi\u010dno ljudskim sposobnostima kao \u0161to su emocije, hrabrost, odgovornost ili ma\u0161ta. Analiziraju\u0107i prirodu umjetne inteligencije i implikacije njezine kontinuirane i sve dublje interakcije sa \u010dovjekom, dolazi se do zaklju\u010dka da je tu vi\u0161e rije\u010d o umjetnoj nesvijesti nego svijesti, jer se radi o odrazu uloge koju bi morali imati u svijetu koji dolazi. Naime, \u010dovjek \u0107e i dalje biti taj koji \u0107e odlu\u010diti, no postavlja se pitanje: ho\u0107emo li se pokazati sposobnima upravljati ogromnim tehnolo\u0161kim potencijalom koji imamo u svojim rukama, vode\u0107i odabire umjetne inteligencije na svjestan na\u010din, hrabro\u0161\u0107u i s potpuno ljudskim emocijama.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nU okviru ra\u010dunalnih znanosti i algoritamskih teorija informacija, Chaitinova konstanta je stvarni broj koji predstavlja vjerojatnost da \u0107e se slu\u010dajno odabrani Turingov stroj zaustaviti. Ovaj pojam je razvio argentinsko-ameri\u010dki matemati\u010dar i informati\u010dar Gregory Chaitin. Chaitinova konstanta, iako nije izra\u010dunljiva, dokazano je transcendentalna i normalna. Nije univerzalna, ve\u0107 u velikoj mjeri ovisi o numeri\u010dkom kodiranju kori\u0161tenom za Turingove strojeve; me\u0111utim, njezina zanimljiva svojstva neovisna su o kodiranju. Izvor: Cristian S. Calude, Michael J. Dinneen, i Chi-Kou Shu, \u201eComputing a Glimpse of Randomness\u201c, 2000.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d (1977). Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 61\u201362.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRovelli, Carlo. \u201eL\u2019ordine del tempo\u201c. Adelphi, Milano, 2017, str. 149.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nM\u00f6biusova ploha [m\u00f8:\u2019bius~] je geometrijska ploha koja ima samo jednu stranu i jedan rub. Nastaje spajanjem dviju suprotnih stranica pravokutnika tako da se spoje suprotni vrhovi. Nazvana je po Augustu Ferdinandu M\u00f6biusu, koji ju je prvi opisao 1858. Mo\u017ee se napraviti od vrpce tako da joj se jedan kraj torzijski zakrene za 180\u00b0, vrpca se svine u krug i krajevi spoje. Na primjer, pravokutni list papira prije oblikovanja u M\u00f6biusovu plohu ima dvije strane, a nakon uvijanja, svijanja i spajanja krajeva, ima samo jednu stranu i jedan rub. Uzdu\u017enim rezanjem M\u00f6biusove plohe na dva dijela dobije se u\u017ea i dva puta dulja vrpca koja ima dvije strane i dva ruba. U trodimenzionalnom pravokutnom Kartezijevom koordinatnom sustavu M\u00f6biusova ploha mo\u017ee se prikazati parametarskim jednad\u017ebama:\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 x<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] cos t<\/em>,\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 y<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] sin t<\/em>,\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 z<\/em> = s<\/em> sin (t<\/em>\/2),\ngdje je R<\/em> polumjer kruga u koji je vrpca svijena, z<\/em> = 0 debljina vrpce, 2p<\/em> \u0161irina vrpce, s<\/em> \u2208 [p<\/em>, p<\/em>] t<\/em> \u2208 [0, 2\u03c0).\nU prakti\u010dnoj primjeni spajanje poput M\u00f6biusove plohe udvostru\u010duje kapacitet snimanja magnetnim vrpcama za beskona\u010dno snimanje podataka, a pokretnim vrpcama u tvornicama omogu\u0107uje ravnomjerno tro\u0161enje i dulji radni vijek.\nCitiranje: M\u00f6biusova ploha. Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje.<\/em> Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=69990<\/a>>.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eMo\u017ee se re\u0107i \u2018misli se u svemiru\u2019, neutralno, u potpuno istom smislu u kojem vremenska prognoza ka\u017ee \u2018Pada ki\u0161a na obali Atlantika.\u2019 Razmi\u0161ljanje, \u2018it thinks\u2019, uzeto je u op\u0107enitijem smislu \u2018onoga \u0161to se neposredno proba\u2019. [...] Ovaj antiparadoks (ne-kontroverzna istina) o\u010dito je \u010dvr\u0161\u0107i od stijene: \u2018Misli se u svemiru\u2019 jer \u2018ja mislim\u2019. Ne mo\u017ee se re\u0107i: \u2018Nigdje u svemiru nema misli\u2019, a da se ne proturje\u010di protuprimjeru konstituiranom od \u2018ja\u2019.\u201c (Ruyer, Raymond, \u201eop. cit.\u201c, str. 64.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u2018Ja\u2019, kao individua, mogu samo misliti ovdje i sada. Svaka misao, u vidu prisutnosti samom sebi \u2013 jedno je \u2018ovdje-sada\u2019. \u2018Moje misli\u2019 i \u2018ovdje-sada\u2019 su konvertibilni. Ne mo\u017ee se misliti negdje drugdje, ili u dogledno vrijeme, ili sutra. Uvijek se misli sad-ovdje, jer ako postoji misao ono postoji kao \u2018ovdje i sada\u2019. Kao i obrnuto. Znak je to da je razlika izme\u0111u moje misli i sada\u0161njosti umjetna: ona se zapravo nikada ne mo\u017ee stvarno napraviti niti se ikada mo\u017ee ostvariti. [...] Svaka misao ne ka\u017ee \u2018ja\u2019. Re\u0107i \u2018ja\u2019 pretpostavlja te\u0161ke psiholo\u0161ke, socijalne i jezi\u010dne konstrukcije. \u2018Ja\u2019 se pojavljuje sekundarno, iz samoprisutnosti, iz domene sada\u0161njeg ovdje-sada. \u2018Prisutnost\u2019 \u010dini \u2018ja\u2019 prisutnim. Nije \u2018ja\u2019 koji \u010dini \u2018prisutnost\u2019.\u201d (Ibidem, str. 65.).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUsp. Maraffa, M., & Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Roma-Bari, Laterza, 2013, str. 101.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRovelli, Carlo. \u201cop. cit.\u201d, str. 149.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbidem, str. 151.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbidem,. 152 i dalje.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMauro Biglino, \u201eBiblija nije sveta knjiga\u201c, Teledisk, Zagreb 2013.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201cop. cit.\u201d, str. 71.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMedeja (gr\u010d. \u039c\u03ae\u03b4\u03b5\u03b9\u03b1, M\u1e17deia) u gr\u010dkoj mitologiji je \u010darobnica, k\u0107i kolhidskoga kralja Ejeta. Zaljubila se u Jazona, vo\u0111u Argonaut\u00e2, i pomogla mu svojim \u010darobnim mo\u0107ima da izvr\u0161i juna\u010dko djelo i domogne se zlatnoga runa. Vra\u0107aju\u0107i se s Argonautima, ubila je brata Apsirta kako bi spasila sebe i njih od o\u010deva progona. Kada ih je na otoku Kerkiri (Krf) sustigla Ejetova vojska tra\u017ee\u0107i od tamo\u0161njega kralja Alkinoja da preda Medeju, ovaj je odgovorio da \u0107e ju predati samo ako je djevica, pa se Medeja potajno vjen\u010dala s Jazonom te su napustili otok. U Jolku se okrutno osvetila Jazonovu stricu Peliji, zbog \u010dega su oboje morali pobje\u0107i. Stigav\u0161i u Korint, \u017eivjeli su sretno deset godina. U Korintu je iz ljubomore otrovala Jazonovu zaru\u010dnicu Kreuzu (Glauku) i ubila svoju djecu te pobjegla u Atenu, gdje je \u017eivjela s tamo\u0161njim kraljem Egejom. Prema drugim verzijama mita, nije Medeja ubila svoju djecu, nego su to u\u010dinili Korin\u0107ani. Najzad, prognana i od Egeja jer je htjela ubiti njegova sina Tezeja, vratila se na Kolhidu, gdje je zauzela o\u010devo prijestolje. U anti\u010dkoj knji\u017eevnosti, Medeja je glavni lik istoimene Euripidove, Ovidijeve i Senekine tragedije; spominje se i u drugim tragedijama, a njezinom su se sudbinom nadahnjivali u svojim djelima i kasniji pisci (P. Corneille, F. Grillparzer), glazbenici (L. Cherubini) i likovni umjetnici (P. Veronese, N. Poussin, E. Delacroix). Velike su proturje\u010dnosti u shva\u0107anju njezina zna\u010daja u razli\u010ditim umjetni\u010dkim verzijama: katkad je prikazana kao okrutna ubojica, drugdje kao prevarena, razo\u010darana \u017eena koja sve \u010dini iz o\u010daja (Christa Wolf, 1996). Citiranje: Medeja. \u2018Hrvatska enciklopedija\u2019, mre\u017eno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=39734<\/a>>.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/lesperienza-interiore\/il-teatro-dellio\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

\n

<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nAnaliziraju\u0107i odnos izme\u0111u misli i materijalne stvarnosti, Hume navodi da u umu postoje dva oblika predstavljanja fenomena: \u201cdojam\u201d (neposredan i intenzivan osje\u0107aj koji osje\u0107amo kada smo suo\u010deni s fenomenom) i \u201cideja\u201d (sje\u0107anje, mnogo bla\u017ei i razra\u0111eniji prikaz istog fenomena). I dojmovi i ideje mogu biti jednostavni ili slo\u017eeni: \u201cjednostavan dojam\u201d odnosi se na individualne kvalitete predmeta (npr. dojam limuna koji proizlazi od njegove boje, mirisa, oblika), dok je \u201cslo\u017eeni dojam\u201d neposredan dojam kojeg dobivamo pogledom na predmet kao cjelinu (npr. limun u svojoj ukupnosti svojstava). Prema tome, \u201cjednostavne ideje\u201d su prikazi koji se ti\u010du jednostavnog i neposredno uo\u010dljivog aspekta stvarnosti (npr. oblik, boja limuna), dok su \u201cslo\u017eene ideje\u201d prikazi koji razra\u0111uju i ujedinjuju nekoliko jednostavnih prikaza (npr. ideja o limunu kao skupu njegovih osobina, oblika, boja). Budu\u0107i da svaka ideja proizlazi iz nekog dojma, za procjenu realnosti ideje potrebno je vratiti se dojmovima koji su je stvorili. Hume svodi Ego na snop percepcija koje slijede jedna za drugom kontinuirano i vrlo brzo, bez prekida, dok ljudski um nije ni\u0161ta drugo nego veliko kazali\u0161te u kojem se taj proces odvija.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

<\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n

Barbari\u0107, Damir. \u201cGr\u010dka filozofija\u201d. \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995.<\/p>\n

Calude, Cristian S., Dinneen, Michael J., i Shu, Chi-Kou. \u201cComputing a Glimpse of Randomness\u201d. Dostupno na: [https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html](https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html<\/a>). Preuzeto 21. 10. 2023.<\/p>\n

Dawkins, Richard. \u201cThe Blind Watchmaker: Why the Evidence of Evolution Reveals a Universe Without Design\u201d. Norton, New York & London, 1986.<\/p>\n

Foucault, Michel. \u201cL\u2019archeologia del sapere\u201d (1969). Rizzoli, Milano, 1999.<\/p>\n

Foucault, Michel. \u201cDiscorso e verit\u00e0 nella Grecia antica\u201d (1983). Donzelli, Roma, 2005.<\/p>\n

Hoffman, Donald. \u201cL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201d. Boringhieri, Milano, 2022.<\/p>\n

Lacan, Jacques. \u201cScritti\u201d (1966). Einaudi, Torino, 1974.<\/p>\n

Maraffa, M., i Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Laterza, Roma-Bari, 2013.<\/p>\n

Marinoff, Lou. \u201cPlatone \u00e8 meglio del Prozac\u201d. Piemme, Casale Monferrato, 2001.<\/p>\n

Penrose, Roger. \u201cThe Emperor\u2019s New Mind\u201d. Oxford University Press, Oxford, 1989.<\/p>\n

Rovelli, Carlo. \u201cL\u2019ordine del tempo\u201d. Adelphi, Milano, 2017.<\/p>\n

Ruyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d. Mimesis, Milano-Udine, 2011.<\/p>\n

Sheldrake, Rupert. \u201cA New Science of Life: The Hypothesis of Formative Causation\u201d. J.P. Tarcher, Los Angeles, 2009.<\/p>\n

Sheldrake, Rupert. \u201cLa Presenza del Passato: La Risonanza Morfica e le Abitudini della Natura\u201d. Crisalide, Spigno Saturnia, 2011.<\/p>\n

Sober, Elliot. \u201cThe Nature of Selection: Evolutionary Theory in Philosophical Focus\u201d. University of Chicago Press, Chicago, 1993.<\/p>\n

Wolfram, Stephen. \u201cA New Kind of Science\u201d. Wolfram Media, 2022.<\/p>\n

<\/p>\n

The Theater of the Self: Between Perspectivism and Relativism<\/span><\/strong><\/p>\n

<\/p>\n

Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Often, it is believed that there are only two attitudes towards truth. One is to dogmatically believe in something as absolute, considering it unquestionably true (this position is sometimes mistakenly attributed to philosophers of the stature of Plato and Aristotle).\nThe other attitude is to accept that one\u2019s opinions are just one among many possibilities, leading to adherence to a relativistic perspective, sometimes labelled as \u201cweak thought.\u201d From this perspective, truth can at most be considered as historically influenced (meaning that what emerges historically as true for a certain period would be deemed so), or otherwise limited (meaning that it would be true as it appears from a certain perspective or for a certain group of people). In reality, upon careful reflection, both of these perspectives prove to be problematic and unsatisfactory. Specifically, we refer to those (like certain believers in God or, in a more modern way, in scientific truth) who consider their opinions indisputably true, thus confusing hypotheses (unproven) with principles (uncontested) in Platonic terms. Equally problematic is the attitude of those who, more modestly, admit that their opinions are as true as any other opinion argued in the same way, or that may seem historically true or true for a certain group of people with an interest in it. This attitude ultimately falls into the classic paradoxes of relativism; for instance, one who holds the opinion that relativism itself is false could easily refute it.\nIn this paper, we will demonstrate that both attitudes represent an illusion of choice, as understanding the truth is a complex and subtle topic that goes beyond these two extreme perspectives.<\/em><\/p>\n

<\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> Plato, Kant, Nietzsche, perspectivism, paradoxes of relativism, inviolable norms, consciousness.<\/em><\/p>","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[115],"tags":[866],"class_list":["post-482","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-25-vlasiti-url","tag-fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\nFulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"\u00a0 \u00a0 \u00a013(25)#14 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.25.4 UDK 111.83:165.243 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 24.01.2024. Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska fsuran@unipu.hr Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma Puni tekst: pdf (462 KB), Hrvatski, Str. […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2024-10-03T12:50:44+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-01-22T11:15:28+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"592\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"868\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"41 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma\",\"datePublished\":\"2024-10-03T12:50:44+00:00\",\"dateModified\":\"2025-01-22T11:15:28+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/\"},\"wordCount\":10132,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"keywords\":[\"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 25 vlasiti url\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/\",\"name\":\"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"datePublished\":\"2024-10-03T12:50:44+00:00\",\"dateModified\":\"2025-01-22T11:15:28+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"width\":592,\"height\":868,\"caption\":\"InMediasRes br. 25\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"\u00a0 \u00a0 \u00a013(25)#14 2024 \u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna. DOI 10.46640\/imr.13.25.4 UDK 111.83:165.243 Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 24.01.2024. Fulvio \u0160uran Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska fsuran@unipu.hr Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma Puni tekst: pdf (462 KB), Hrvatski, Str. […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2024-10-03T12:50:44+00:00","article_modified_time":"2025-01-22T11:15:28+00:00","og_image":[{"width":592,"height":868,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"41 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma","datePublished":"2024-10-03T12:50:44+00:00","dateModified":"2025-01-22T11:15:28+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/"},"wordCount":10132,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","keywords":["Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma"],"articleSection":["In Medias Res broj 25 vlasiti url"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/","name":"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","datePublished":"2024-10-03T12:50:44+00:00","dateModified":"2025-01-22T11:15:28+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","width":592,"height":868,"caption":"InMediasRes br. 25"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/fulvio-suran-kazaliste-ega-izmedu-perspektivizma-i-relativizma\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Fulvio \u0160uran: Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/482","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=482"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/482\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1312,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/482\/revisions\/1312"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/491"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=482"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=482"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=482"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}