{"id":487,"date":"2024-10-03T13:02:01","date_gmt":"2024-10-03T13:02:01","guid":{"rendered":"https:\/\/sweet-mcclintock.194-60-87-163.plesk.page\/inmediasres\/2024\/10\/03\/clanci-in-medias-res-br-25\/"},"modified":"2024-12-20T09:25:54","modified_gmt":"2024-12-20T09:25:54","slug":"clanci-in-medias-res-br-25","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/","title":{"rendered":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25"},"content":{"rendered":"\n[et_pb_section][et_pb_row][et_pb_column type=”4_4″][et_pb_text]

\u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

\n\n\n\n\n
\n

\u00a013(25)#11 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

\n

\"Creative<\/a>\nThis journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

\n

\nDOI 10.46640\/imr.13.25.1<\/a>\nUDK 004.04:070(497.6)\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 25.3.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Amela Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, Zarfa Hrnji\u0107 Kuduzovi\u0107 i Amira Banji\u0107<\/span><\/p>\n

Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tihomila Markovi\u0107a 1, 75 000 Tuzla, BiH\namela.delic@untz.ba\nzarfa.hrnjic@untz.ba\namira.banjic@untz.ba<\/p>\n

Solution-oriented Journalism:\nAttitudes of Journalism Students and\nthe Representation of solutions in the reporting of Web Portals on Young People<\/span><\/strong><\/p>\n

\nPuni tekst: pdf (437 KB), English, Str. 4135 – 4158\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

<\/p>\n

Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

In the interpretative framing of media reporting on youth, two approaches prevail: the first, problem-oriented and the second, positive or \u201csoft\u201d news oriented. There is a lack of a solution-oriented approach in which the problem would be presented within the same format, but also a solution that could be effective in a specific case, with young people, and not political and public office holders, as key actors in the story. The aim of this paper is to determine how students of journalism\/communication in Bosnia and Herzegovina (B&H) perceive solutions journalism (short SoJo) and how media portals represent solutions in youth reporting. Two qualitative research methods were applied: a focus group survey among students of the Universities of Sarajevo, Banja Luka, Tuzla and Mostar (N=24) and a method of analysis of media texts on young people on five media portals in B&H (N=98). The results of the students\u2019 surveys showed that they consider solutions journalism more purposeful than problematic ones, but also a threat to journalistic objectivity. As necessary conditions for engaging in this type of journalism, they identified training, editorial support, social sensitivity of journalists and financial stability of the media. The results of the qualitative analysis of articles on young people showed that the formats in which solutions are mentioned do not meet the criteria of SoJo stories. Although the stories on young people are mostly positively framed, they are told from the perspective of the management of institutions\/organizations, not young people. <\/em><\/p>\n

<\/p>\n

Key words:<\/em><\/strong> solutions journalism, journalism students, reporting on youth.<\/em><\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Introduction<\/strong><\/p>\n

Solutions journalism (SoJo) can be an alternative to the dominant approaches to media reporting on young people in which the focus is either on a specific problem, without pointing to an effective solution or on the so-called \u201csoft\u201d news, without researching the relevant aspects of the topic. This innovative approach implies a different, more positive and pragmatic perspective on the interpretation of events. SoJo advocates an interpretive framework of events dominated by problem solving with a focus on the \u201cthematic, rather than episodic\u201d framework of reporting (Their, 2021, p. 49). The approach caught the attention of journalists and communication specialists in 2013 when the Solutions Journalism Network (SJN) was founded.<\/p>\n

So far, not many scientific studies have been published on solution-oriented journalism, which is understandable given the novelty of the approach. Nevertheless, empirical studies conducted around the world, primarily in the United States (U.S.) and Western Europe, have indicated a predominantly positive attitude of audiences towards solutions journalism in terms of interest in it (McIntyre & Lough 2018), then greater trust in news (Thier et al., 2021), as well as the development of positive emotions such as greater connection with the local community (Thier & Whalt, 2019). On the other hand, the attitude of journalists as news producers about solutions journalism is also generally positive (McIntyre & Lough, 2018). However, this approach is still unknown to most journalists in B&H (Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024). Other studies from Bosnia and Herzegovina that have dealt with media habits and preferences of young people have indicated that there is a certain interest of young people in solutions stories (Sokol & Alibegovi\u0107, 2021). Therefore, journalists who now work in the media in B&H do not know enough about the concept of SoJo, while at the same time there is a certain interest and need of young people for such an approach to reporting.<\/p>\n

If we take into account the political apathy of citizens, as well as the mass emigration, especially of the younger population from B&H, it is expedient to analyze how news portals in this country report on topics relevant to young people from 18 to 35 years of age. In particular, do they lament problems or report on concrete solutions? On the other hand, the role that current journalism students as future journalists will play in reporting on young people deserves to be examined and their views on solution-oriented journalism.<\/p>\n

The theoretical framework of the paper contains four sections. The first explains the concept of solutions journalism, and the second explains its specific features as indicators for recognizing solutions in relation to other types of journalistic stories. In the third section, the results of empirical studies on media reporting on young people are presented, and in the fourth section, those on the effects of solutions stories. The methodological framework of the paper explains the research goals, hypotheses, methods and samples. In the part on the results, the results of the qualitative analysis of the content of web articles were first presented and produced, and then the results of the discussion in focus groups with students of journalism\/communication in B&H. In the last part of the paper, conclusions are drawn.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Solutions journalism <\/strong><\/p>\n

In the broadest context, solution-oriented journalism (Solutions Journalism, abbreviatedas SoJo), <\/em>SoJo is a type of constructive journalism that \u201cinvolves the application of positive psychology techniques in the news production process, with the aim of creating productive and engaging journalistic reporting\u201d (McIntyre & Gyldensted, 2017, p. 23). Since 2010, both forms have been represented in scientific and professional articles (Lough & McIntyre, 2023). Solutions journalism is defined as contextual, \u201crigorous reporting on responses to social problems that includes the following elements: answers, insights, evidence, limitations.\u201d Therefore, solutions journalism is as relevant \u201cas problem reporting\u201d (Their, 2021, p. 47). SoJo \u201cdoes not involve hypothetical solutions to problems or telling the story of good people doing good things; it primarily reports answers to problems that have evidence of success\u201d (Ibid). \u201cA solutions story is newsworthy because of the solution\u2019s uniqueness or the solution\u2019s efficacy, whereas problem-based stories are often newsworthy due to the scope or severity of the problem\u201d (Thier, Abdenour, Dahmen & Walth, 2019, p. 2513). In 2010, theNew York Times launched a column called Fixes<\/em> in which it reported on responses to social problems, and in 2013 the Solutions Journalism Network was launched in the United States, in which 47,000 journalists have participated in trainings so far, and they also have a dtabase of about 1,900 organizations that publish solutions stories (Solutions Journalism Network).<\/p>\n

Often, journalists and researchers equate constructive and solutions journalism. \u201cThe difference seems to be largely a geographical preference, and those in Europe tend to favor the words \u2018constructive\u2019 and those in the U.S. prefer \u2018solutions,\u2019 presumably because these were the terms chosen by the respective organizations leading efforts to promote these approaches\u201d (Lough & McIntyre, 2021, p. 3). Researchers of both approaches suggest that \u201cconstructive journalism is viewed as an umbrella term encompassing several ways of practicing socially responsible journalism, and that solutions journalism is described as one form of constructive journalism\u201d (Lough & Mcintyre, 2021, p. 15).<\/p>\n

SoJois theoretically most often considered from the normative perspective of the so-called journalistic compass founded by Peter Bro or the theory offraming by Robert Entman. \u201cSolutions journalism is one example of the type of journalism where the reporter takes a more active role\u201d (McIntyre, 2019, p. 20). Two sets of journalistic principles are presented in the compass (Figure 1). The first refers to the purpose of the journalistic profession, and according to this principle, journalists can take a passive role that involves reporting on existing problems, or an active role that involves monitoring the resolution of problems. In the second set of principles, we distinguish between the deliberative and representational models. In the representative, journalists focus on reporting on public and influential figures, representatives of authorities, organizations. In the deliberative model, journalists are focused on reporting on citizens. SoJois an active problem reporting service with argumentative examples of functional solutions offered, focused on both citizens and decision-makers. Youth reporting can also be positioned in one of the above ways \u2013 passive or active, focusing on official sources (representative) or on (young) citizens (deliberative).<\/p>\n

<\/p>\n\n

\n\n\"\"\n

Figure 1. The journalistic compass (source: Peter, 2019: 514)<\/em><\/p>\n\n<\/div>\n

<\/p>\n

After situating solutions journalism in the upper right corner, its effects can be theoretically understood by applying the theory of framing. According to Entman, to frame a media event means: \u201cTo select some aspects of perceived reality and make them more salient in a communicating text, in such a way as to promote a particular problem definition, causal interpretation, moral evaluation, and\/or treatment recommendation\u201d (Entman 1993, p. 52, according to McIntyre, 2019, p. 20). Deirdre (2006) sees the explanation for the media\u2019s focus on negative events in the media\u2019s following of the \u201cif story bleeds, it leads\u201d version.<\/p>\n

<\/p>\n

Characteristics of SolutionsJournalism Stories<\/strong><\/p>\n

Solutions journalism is oriented towards the journalistic value of \u201csocial action\u201d (Aitamurto & Varma 2018, p. 704), and \u201clonger presentation forms such as features are more conducive to constructive journalism\u201d (Meier, 2018, p. 777). This means that the lead of the story will be narrative and that a possible solution will be mentioned already in the lead, possibly at the beginning of the story, and that the focus in the story will be, in addition to the basic journalistic ones, on the question \u201cWhat next?\u201d. Unlike investigative journalism, which is mainly focused on past events, and conventional journalism, which emphasizes the present moment, solutions journalism is \u201cfocused on the future\u201d (Dodd, 2021, p.\u00a0 17).<\/p>\n

According to the instructions of the SJN, in order to recognize a solutionsstory, one should look for answers to the following questions:<\/p>\n\n

    \n \t
  1. Does the story explain the causes of a social problem; <\/span><\/li>\n \t
  2. Does the story present an associated response to that problem;<\/span><\/li>\n \t
  3. Does the story get into the problem solving and how-to details of implementation; <\/span><\/li>\n \t
  4. Is the problem-solving process central to the narrative;<\/span><\/li>\n \t
  5. Does the story present evidence of results linked to the response;<\/span><\/li>\n \t
  6. Does the story explain the limitations of the response;<\/span><\/li>\n \t
  7. Does the story convey an insight or teachable lesson; <\/span><\/li>\n \t
  8. Does the story avoid reading like a puff piece; <\/span><\/li>\n \t
  9. Does the story draw on sources who have a ground-level understanding; <\/span><\/li>\n \t
  10. Does the story give greater attention to the response than to a leader\/innovator\/do-gooder (Bansal & Rosenberg, 2014, p. 6). <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    To put it simply, the story should be written according to the principle of WHOLE: \u201eW – What response does it address? H – How it works, the \u201chowdunnit?\u201c O – Offers insight; L – Includes limitations; E – Most important, provides evidence of impact\u201c (SJN, 2017).<\/p>\n

    \u00a0<\/strong><\/p>\n

    Media reporting on young people <\/strong><\/p>\n

    There is a lack of scientific studies on how the media treat young people in B&H, especially on the ways in which they report on their problems and possible solutions. The few studies on the relationship between young people and the media in B&H have dealt mainly with the preferences of young people towards the media and their content (Hod\u017ei\u0107 2020; Tur\u010dilo et al., 2018\/19; Hod\u017ei\u0107 & Sokol, 2019; Tur\u010dilo et al., 2017; \u017diga et al., 2015). A survey by Mediacenter Sarajevo showed that young people in B&H are not very interested in politics, but they are interested in \u201ctopics that are concrete and useful, such as, for example, data on studies and internships, and positive stories about successful young people\u201d (Sokol & Alibegovi\u0107, 2021, p. 14). This examination provides significant inputs for researchers of the SoJo approach as young people expressed the need for a \u201cgood news\u201d rubric in the media, for a TV news \u201cthat will offer positive stories in prime time\u201d, \u201cgive space to young people, stories about ordinary people and positive stories\u201d (Ibid., p. 21).<\/p>\n

    A 2022 study by the Krovna organizacija mladih (Umbrella Youth Organization of Serbia KOMS) showed that the SoJO approach is not significantly represented in Serbian media reporting on young people. \u201cOverall, almost half of the content does not offer any solution, while the number of content with a concrete and declarative solution is equal\u201d (Stjepi\u0107 and Suboti\u0107, 2022, p. 28).<\/p>\n

    Studies from Anglo-Saxon countries show several key interpretative frameworks in youth reporting. The focus on negative events, i.e. portraying young people as problematic, dominates the media in Canada (Kelly 2006), the U.S., Australia, New Zealand and the United Kingdom (MalvWyn, 2005 according to Levinsen & Wien, 2011; Malven 2018). Young people rarely talk about young people, and most often officials and adults (Kelly, 2006; Al-Baldawi et al., 2021; Stjepi\u0107 & Suboti\u0107 2022; Notley et al., 2019). Studies from Mediterranean countries have shown different results. Positive discourse on youth is also dominant in center-left and center-right newspapers in Greece, Italy, and Spain (Bosi et al., 2019). A longitudinal study from Denmark that analyzed youth reporting in Danish newspapers from 1953 to 2003 showed that they were mostly written about in the context of crime and sports. However, there are evident changes in both the choice of topics and the representation of sources, so in recent decades \u201cculture is reported quite frequently\u201d, and \u201cyoung people are now quoted more frequently than before\u201d (Levinsen & Wien, 2011, p. 849). In the media in the US, Australia, New Zealand and the UK, two competitive frames about young people have been spotted. \u201cOn the one hand, youth is described as a threat to society, and on the other side as the \u2018hope for the future\u2019\u201d (Wyn 2005, according to Levinsen & Wien, 2011, p. 841). Based on the aforementioned studies, we can see that reporting on young people is mainly focused on passively recording the situations in which they find themselves, as well as relying on official sources of information about young people. The interpretive frameworks in which young people appear categorize stories about them into two types of journalistic reporting:<\/p>\n\n

      \n \t
    1. classic problem-oriented approach (troubled youth, victims, perpetrators, passive bystanders) and<\/span><\/li>\n \t
    2. positive \u201csoft\u201d news (young people as hope, heroes or geniuses).<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      There is a lack of solutions to stories that will represent problems, but also solutions that could be effective in specific cases, with young people and ideas, and not officials, as the bearers of the main message of the story. Solutions interpretive frameworks, according to research by Dodd (2021), can be understood from the perspective of two main frameworks:<\/p>\n\n

        \n \t
      1. hope that is not an abstract concept, but is operationalized by concrete goals and ways of solving and<\/span><\/li>\n \t
      2. the presence of a leader (individual, organization), where he is not a formal leader, but becomes a leader through his merits, work, focus on the solution. It is the answer to the journalist\u2019s question \u2013 Who shows the way to a solution? The story should not be focused on that individual, but on the way he came to the solution of the problem.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        \u00a0<\/strong><\/p>\n

        Results of previous studies on the effects of solutions journalism<\/strong><\/p>\n

        The first peer-reviewed article on solutionsjournalism appeared in 2016 (Lough & McIntyre, 2021). Of the 73 articles on constructive and solutions journalism found up to 2020, Lough and McIntyre found that the topic was researched in 23 countries around the world, of which one-third of the articles were from the U.S. (34.8%), and less than one-third were from Europe (29.3%). A 2023 study found that out of 22 studies on SoJo, 17 investigated the impactof solutionsand constructive journalism on audience emotions and confirmed that these stories \u201cincrease positive feelings and emotions while decreasing negative ones among readers\u201d (Lough & McIntyre, 2023, p. 15).<\/p>\n

        Studies show that journalists\u2019 attitude towards SoJois positive (McIntyre & Lough, 2018), although they often fear for the objectivity of this approach, this was especially emphasized by journalists from Croatia and Bosnia and Herzegovina (Kova\u010d & Peri\u0161in, 2018; Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024). Journalists in Bosnia and Herzegovina \u201cmistake the term constructive journalism with feature or narrative journalism, stories, thematic journalism, or explanatory journalism\u201d (Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024, p. 40). They are aware that, even if they use constructive frame in their stories, \u201cthat they don\u2019t do it systematically\u201d (Ibid.). On the other hand, there is an interest of the audience in solutions or constructive stories in the world and in B&H (Venzel, Gerson & Moreno, 2016; Curry, Stroud & McGregor, 2016; Deli\u0107, 2021). Also, citizens who read stories with an offered effective solution show more trust in the news, its accuracy, comprehensiveness and objectivity than those who read classic problem-focused news, express a more positive attitude towards the journalistic story and the presented solution, have a stronger and better connection with the media (Thier et al., 2019; McIntyre, 2019; Curry & Hammonds, 2014). Statistically, there is a higher level of self-efficacy, energy and connection to one\u2019s own community among citizens who read solutions stories or solutions photo stories compared to those who read negatively oriented stories (Gielan, Furl & Jackson 2017; Dahmen, Thier & Whalt, 2019).<\/p>\n

        Young people from B&H expect more solutions stories from the media focused on topics related to their personal interests (such as studying or internships), i.e., successful young people (Sokol & Alibegovi\u0107, 2021).<\/p>\n

        \u00a0<\/strong><\/p>\n

        Methodological framework of the research <\/strong><\/p>\n

        Research goals and hypotheses <\/strong><\/p>\n

        There are two main goals of this research: 1) to determine how solutions journalism is perceived by students of journalism, i.e. communication in Bosnia and Herzegovina, and 2) to establish how topics are presented in reporting on young people on Internet portals in B&H – according to the criteriaofsolutionsor problem journalism. The general hypothesis is that students of journalism and communication studies in B&H are not sufficiently familiar with the concept of solution-oriented journalism, nor its possibilities for reporting on young people, and that Internet portals are dominated by a problem-based approach to reporting on young people.<\/p>\n

        Research methods and samples <\/strong><\/p>\n

        Two qualitative methods were used to collect empirical data: focus group testing and analysis of the content of the media text. Qualitative methods were chosen because the focus of the research is the question of how<\/strong> students perceive solutions journalism, i.e. how<\/strong> internet portals report on young people. The reason is that these phenomena have not been sufficiently researched in B&H, so the goal is to understand them in depth, which will serve to identify motives and patterns as a starting point for future research.<\/p>\n

        A focus group involves gathering people in one place for a discussion led by the moderator of the group in order to gather information and opinions according to a predetermined course of discussion (Lunt and Livingstone 1996). The survey in focus groups will provide insight into the views of journalism students on the possibilities of applying solutionsapproach in reporting on young people in B&H. A total of 24 students of journalism and communication from the Universities of Sarajevo, Banja Luka, Tuzla and Mostar participated in four focus groups held in December 2023. Of these, 19 are female and five are male. The average age of the discussants is 22 years. All discussions were realized according to a prepared protocol that included individual reading of two web stories, one in which a problem-oriented approach was applied and the other in which a solution-oriented approach was applied. Without the moderator\u2019s remark on the applied approaches, the discussants had to identify the strengths and weaknesses of the story. Further discussion was developed on the role of journalism in society and ways to engage young people to think about their perspective in B&H. The shortest discussion lasted 95 minutes and the longest 120 minutes. All of them were audio-recorded, transcribed, and subsequently analyzed.<\/p>\n

        Content analysis implies a set of techniques for the systematic analysis of texts within the context of communication that follow analytical rules and take into account quantifications wherever available (Mayring according to Kurti\u0107 2017). It is suitable for deeper analyses of texts because it is \u201cbased on the assumption that each text (verbal-symbolic material) signifies something more than what is visible at first glance and that it can be deduced from it about the social structure in whose environment (context) it was created\u201d (Ibid). In this research, the unit of analysis is a journalistic article published on one of five portals: klix.ba, nezavisne.com, bljesak.info, dw.com\/bosna-i-hercegovina and balkans.aljazeera.net. When choosing a portal, the following criteria were taken into account: readership, registered office and ownership structure. The analysis includes all texts on topics that directly concern young people 15-35 years of age published on the mentioned portals from from December first to December 31st 2023.2023. Here we have applied the upper age limit for young people due to the socio-economic and cultural environment in B&H, which is characterized by later housing and financial independence compared to peers in the European Union. A total of 98 articles on young people were identified during the analysed period.<\/p>\n

        \u00a0<\/strong><\/p>\n

        The results with discussion <\/strong><\/p>\n

        The results of qualitative content analysis of online articles <\/strong><\/p>\n

        In the analyzed period, a total of 98 articles about young people were identified on five portals, most of which were on Klix (40) and Bljesak (38), less on Nezavisne novine (14), and very few on AJB (5) and DW B&H (1). When they report on young people, it is most often about events from education (25), followed by sports (15). All other areas of life are much less represented. Youth content was mainly presented in the format of news (34) and reports (29). The proportion of press releases is also significant (13), while other formats are very few. Only three interviews were published.<\/p>\n

        Among the analyzed articles, we did not find a single solutions story. Even when solutions to problems are mentioned, the story mostly remains on an abstract level (declarative solutions). The disadvantage of reporting on young people is also a distinct underrepresentation of material data sources, especially those that would enable post-secondary and temporal comparisons of the subject of reporting. An illustrative example is the article on the fight against violence in schools \u201cThe Ministry is ready to \u201cincrease funds\u201d<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, in which a solution (\u201cholistic approach\u201d, \u201ccoordination of all actors\u201d, \u201cmanual for early recognition of violence\u201d) is mentioned, but without concrete data. Both the problem and the proposed solution could have been more thoroughly presented with information on how other countries deal with violence, as well as expert opinions on the announced measures, obstacles and possibilities for their implementation. In an interview with the Minister of Education, Science, Culture and Sports of the Herzegovina-Neretva Canton<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, the solutions were mostly presented declaratively. Such is the minister\u2019s answer to the question about how he will improve the sports infrastructure in the HNK:<\/p>\n

        Creating the best possible conditions for sports teams, individuals, but also our students is one of our goals and I sincerely hope that in coordination with partners we will work together to improve the sports infrastructure. The HNK Government or the Ministry cannot implement such extensive projects on their own. In order to improve sports infrastructure, it is necessary to involve our partners, international organizations, local self-government units, i.e. different levels of government, because only through cooperation and coordination can we achieve the best possible results.<\/p>\n

        In the article \u201cEnabling Persons with Disabilities to Participate Equally in All Segments of Life\u201d<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, games are mentioned as one of the solutions for inclusion, but without data on the effectiveness of this solution or on the experiences of other countries. The article \u201cASA Bank and the Municipality of Novi Grad signed an agreement on the subsidy of housing loans for young people\u201d <\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> is based on only one source (the mayor), while young people are not represented in the story. There is no information about the year since which this program of subsidizing interest rates for young people has been implemented, nor about its outcomes.<\/p>\n

        Other articles focused on the solutions do not report on it according to the criteria implied by the solutions approach, as in the following stories: \u201cVedad Ibi\u0161evi\u0107 invests in BH start-up industry, chose the Privee platform\u201d<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cMostar plans to allocate 800 thousand BAM to help young people buy their first real estate\u201d<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and \u201cVoice of Youth for Peace: Sarajevo Round Table on Media and Public Policies\u201d.<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The solution model is not thoroughly explained to the readers, and mostly these solutions are based on claims. Although some stories are informative to be presented as a model of solutions, this potential has not been used. Such is the case with the blog \u201cGeneration United through Sports\u201d<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, which has some elements of aSoJo story. The focus is on how the Special Olympics contribute to the inclusion of young people with disabilities in society, and this practice is written very positively: \u201c… ssan extraordinary platform is coming to life throughout Bosnia and Herzegovina, which provides definite best practice and positions one of the most marginalized subcategories of the population as the authors of a key innovation that brings inclusion where it is most needed…\u201d It is mentioned below that this solution works, i.e. that there is evidence in the world of the effectiveness of this model. The downside is that this isn\u2019t specified. The story is written in the form of a blog and the author is the President and Managing Director of Special Olympics for Europe and Eurasia.<\/p>\n

        It is similar with the stories: \u201cThese are promising microbusinesses from Mostar\u201d<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> or \u201cSubsidies to young people for buying an apartment in Sarajevo: Hollow criteria, a question of morality and an influencer on the list\u201d.<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The article \u201cThese are microbusinesses…\u201d It can serve as a good example of thorough reporting on young people with human examples – opinions and experiences of program users, an encouraging narrative that encourages young people to start a microbusiness and partially answers the question of how<\/em>. The same applies to the report \u201cThe tourism sector offers countless opportunities to build a successful career\u201d.<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The focus is on the solution, and the report is inspiring \u2013 it encourages young people to become businessmen, contains information on where they can be trained and concrete examples of young businessmen in this sector. Statistical data, opinions of young people, as well as examples of three successful young businessmen are included. Still, this is reporting on \u201cgood people doing good things\u201d, and there is a lack of evidence of effectiveness characteristic for SoJo. <\/em><\/p>\n

        After noting the absence of solutions approaches in youth reporting, we analyzed the representation of other approaches in youth articles: active vs. passive and deliberative vs. representative, as well as interpretive frameworks in youth portrayal.<\/p>\n

        The distinct dominance of factual formats explains why half of the articles could not be classified into any interpretive framework – neither those known from earlier research, nor some new ones. Although we conducted free coding to identify new patterns of youth portrayal, we did not spot them. All interpretive articles could be subsumed under one of the already known ones, while, on the other hand, due to the distinct dominance of short, highly factual forms, a large number of articles (49) remained unclassified in terms of value. Among the value-framed contents, positive portrayals of young people dominate (32). They are most often presented as hope for the future (18), which is illustrated by the articles: \u201cLet\u2019s Make the World a Better Place: Philanthropy for a Better Tomorrow\u201d<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cAcademy for Future Leaders Successfully Held in Mostar\u201d<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cYoung People from B&H Brilliant in the Finals of the Student League in Madrid\u201d.<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>Very close to this presentation is the portrayal of young people as heroes (14): \u201cRijad Sedi\u0107 from Tuzla is a young pilot who lives his dream in the heavenly heights\u201d<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and \u201cSince the beginning of the year, Bosnian-Herzegovinian students spent 100,000 hours in volunteer activities\u201d.<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

        There are significantly fewer articles in which young people are negatively presented than positive ones. As problematic or potentially dangerous for the social system of values, i.e. as violators of legal and\/or ethical norms, young people are portrayed in the article \u201cNew case of massacre threats in schools in B&H, is there any reason for concern\u201d.<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> A total of nine articles were identified in which the behavior of young people was placed in the same framework. There are slightly fewer articles in which young people are presented as victims (eight in total). It is important to point out that none of these cases refers to individual targets of possible abusers, murderers, rapists or other criminals, but to \u201ccollective\u201d victims of a low-quality or unjust social system, which is illustrated by the following examples: \u201cB&H is the only country in the region that did not participate in PISA testing\u201d<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and \u201cWill young people in Sarajevo receive less than 12,000 BAM for the purchase of an apartment or will the majority remain \u201cbelow the line\u201d?<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> In the articles in which journalists critically report on the phenomena, the actors responsible for the described problems are mainly public institutions at the cantonal, entity or state level. Young people are almost never mentioned in a negative context among the actors (co)responsible for a particular problem.<\/p>\n

        Although a positive framework dominates in youth reporting, this should be seen in the context of the finding that most of the articles are the result of press releases, promotional and protocol events through which various institutions and organizations plan to communicate positive information about themselves. This means that these media stories are told from the perspective of organizations, not young people. The dominant sources in the content about young people are representatives of local government institutions, most often at the entity and municipal\/city levels. In the article \u201cThe keys to the social building were handed over in Stari grad\u201d<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, extensive statements of the mayor of this municipality are listed, and not a single statement of a pupil or student. In the article \u201cMostar plans to allocate 800 thousand BAM to help young people buy their first real estate\u201d,<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> only the mayor of Mostar speaks. Not a single young participant was included in the story \u201cYoung Entrepreneurs at the Faculty of Economics in Zenica Presented Business Ideas,\u201d<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> although the event is dedicated to young entrepreneurs. Instead, the Cantonal Minister of Economy, the President of the Foundation of Entrepreneurs of B&H and the Dean of the Faculty of Economics in Zenica speak about the event. The ideas are not really presented. The entire text is for minutes. Even in the report \u201cA new convocation of the Student Parliament in Banja Luka has been elected\u201d<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, the entity minister and the rector are in the foreground, and not the student representative or the students. It was stated how much money the entity ministry will allocate for financing student projects, then the Rector\u2019s statement that the students have thus shown their democratic capacity in the successful implementation of the elections. It seems that the report is more in the function of promoting the ministry than reporting on topics relevant to students. In the news \u201cWork on the construction of the University Library has begun on the UNSA Campus,\u201d<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> the cantonal prime minister\u2019s announcement from the social network Facebook was uncritically transmitted without journalistic questioning about the extent to which education is really at the top of social priorities.<\/p>\n

        In addition to ministers, mayors and prime ministers, representatives of the management of educational institutions often talk about young people. Although the news \u201cStudent Drago \u0160mitran wrote history at the Faculty of Electrical Engineering in Banja Luka\u201d<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> could have been used for an interview or a profile about a successful student, the third in the history of this Faculty who completed his studies with an average of 10, this was not done. There is not even a statement from the student. Instead, a statement was quoted in the foreground, which reads \u201cthey said from the FEE\u201d. The fact that the statement was attributed to the Faculty points to the conclusion that the source of the news is probably a press release, i.e. PR information of this institution. In the report \u201cDean\u2019s Awards Awarded in Mostar\u201d<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, the statement of the Dean of the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Mostar was first stated, and only then the statement of the student. The paragraph on the Faculty management\u2019s congratulations to students is also redundant, which has no informative value, while the information on which extracurricular activities and improving the reputation of the Faculty students were rewarded for, which would be more relevant and inspiring for young people, was omitted.<\/p>\n

        Among the interlocutors on topics concerning young people are often experts. This is also the case in the story \u201cDo Young People Become Addicted to Social Networks\u201d,<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> in which no young person is quoted or paraphrased. A psychologist who is a relevant interlocutor talks about them, but we do not have the opportunity to read about this problem from the perspective of young people: how they feel in the \u201ctrap\u201d of social networks, whether they have personally experienced the anxiety, insomnia and disruption of everyday life mentioned in the article.<\/p>\n

        Compared to public officials and experts, international and domestic NGOs, sports clubs and citizens\u2019 associations are significantly less represented as sources of information about young people. Young people are extremely underrepresented.<\/p>\n

        Even when young people are quoted or paraphrased, most often they are individuals who are participants in competitive music programs, followed by football players, a swimmer, a gamer, an investor who is also a famous football player, and young volunteers and entrepreneurs: \u201cA handsome doctor from Mostar picked up sympathy after his appearance in \u201cThe Voice\u201d: You can\u2019t fool the audience\u201d<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cNemanja \u201chuNter\u201d Kova\u010d: I\u2019m happy to have Nika,\u00a0 we share unforgettable moments\u201d<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cAlmost 10,000 volunteers implemented 579 projects and supported 60 new businesses in 2023\u201d.<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

        The structure of the source clearly shows that youth reporting is dominated by representatives of public institutions, i.e. they speak about or on behalf of young people in relation to the representation of articles in which young people in the role of volunteers, students, athletes, entrepreneurs are in the foreground (50 vs. 23).\u00a0 The other 15 articles remained unclassified because they either lack sources or represent public officials and young people as individuals.<\/p>\n

        Reporting on young people, due to the prevailing passive role of journalists towards the status quo, without questioning and monitoring declarative solutions\/measures\/policies on the horizontal axis of the journalistic compass, gravitates to the left. At the same time, the distinct dominance of official sources, primarily representatives of the government and management of institutions, on the vertical axis positions youth reporting in a representative model. This way of reporting is far from solutions journalism.<\/p>\n

        \u00a0<\/strong><\/p>\n

        The results of the discussion in focus groups<\/strong><\/p>\n

        The Role and Significance of Journalism in Society<\/strong><\/p>\n

        \u201cAging is more beautiful with creative work: The Zenica Association Na\u0161 most Helps Healthy Aging Through Art\u201d<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, is thestory of the author Lidija Pisker. This article was produced in collaboration with Transitions and Mediacenter as part of a program to support solutions journalism. The students read the text, not knowing that it was a solutions story. Then we talked to them about the journalistic profession \u2013 its tasks, obligations, current situation; and about solutions journalism, its possibilities, advantages and disadvantages.<\/p>\n

        The students said that they liked the story they read, but that they would not have read it if they \u201cdidn\u2019t have to\u201d because it was \u201ctoo extensive\u201d. They believe that the theme of the story is interesting, that it is well written, but that it is more suitable for TV reporting. Most students assessed the story as objective, but there were also different opinions. Three students from different focus groups assessed that the story was \u201cadvocacy\u201d, that is, that it was not \u201ccompletely\u201d objective. They relate their assessment to the length of the text, that is, they believe that the text was written extensively in order to \u201cconvince\u201d readers of a certain idea.<\/p>\n

        Sarajevo (student 7): \u201eThe text would be better if it were purely factual\u201c.<\/p>\n

        The truth as the ultimate goal and purpose of journalism was stated by almost all the participants of the focus groups. Today\u2019s media has been criticized for its bias. The informative media function and serving the public interest were mentioned by the majority of students as key tasks of journalism. Several students mentioned the elements of the story that are key to the solutionsstories, so they said that journalism should \u201cawaken humanity in people\u201d or \u201ccreate a better environment\u201d.<\/p>\n

        Banja Luka (student 7):\u00a0 I think the purpose of journalists should be to fight to create a better environment in the world we live in, because I think that the media and journalists in general have a much more important role in life today.<\/p>\n

        Students\u2019 opinions on the role of journalism in saturation of citizens with bad news were divided.\u00a0 Many believe that journalistic stories are a priori<\/em> negative, and that journalists cannot influence it, that is, they see responsibility in citizens who, in the opinion of some students, do not accept reality as it is \u2013 negative. Others believe that citizens are not responsible because they choose from the offer that is available.<\/p>\n

        Banja Luka (student 7): I think that negative things should definitely be presented as they are. For example, when a colleague mentioned what happened in Israel and Palestine, the murder of children, and of course it will be presented as something most terrible, I don\u2019t think there is any euphemism that could alleviate that situation. And as far as our space is concerned \u2013 our mentality is like that, we belong more to some negative things, to some negative spirituality, than to some more beautiful things. Maybe the focus could be redirected to some small lives of ordinary people, to some everyday life, so that a beautiful story can be made out of it.<\/p>\n

        Focus group participants have different opinions on whether the media can influence young people\u2019s thinking about the future of their country. The most pessimism was shown by students from Banja Luka, followed by students from Mostar, Sarajevo and Tuzla.<\/p>\n

        Banja Luka (student 1): Through newspapers, portals, you can write about what is provided to young people within the RS or B&H, it doesn\u2019t matter. But if it can have a strong impact on young people, I don\u2019t think it can. If someone intends to leave the country, there is no portal that could dissuade them from doing so, but some other aspects: the organization of the state, the government… And then the newspapers are there to present what this government provides.<\/p>\n

        Sarajevo (student 6): The problem is in society, not in the media.<\/p>\n

        A small number of respondents believe that focusing on positive stories of successful young people can motivate young people to think more positively about their country.<\/p>\n

        Tuzla (student 1): If they didn\u2019t present the picture so negatively; talk about young people who stay and work, work on positive stories.<\/p>\n

        Mostar (student 2): I think that at the moment they are really demotivating, all some difficult topics, national topics, incitement by war. I think that young people would like to stay so that these more positive stories are spread, especially about young people.<\/p>\n

        Students from Mostar had ideas from solutions journalism on how to overcome the problem of saturation with negative news.<\/p>\n

        Mostar (student 4): Maybe we should somehow try to twist the news that is being placed. Not only to be negative, to present what essentially happened, that is, that negative thing, but to look to the future, what could happen in the future, what is positive in all this, how to solve that problem, etc.<\/p>\n

        Journalism, in the opinion of most of the discussants, should be a \u201cmirror of society\u201d, or at the same time a \u201cmirror of society\u201d and a \u201cdriver of change\u201d. However, students who said that the role of journalism should be in initiating change, often emphasized the importance of objectivity. It is as if students are afraid that by taking on the role of initiators of social change, journalism would lose its objective approach to reality.<\/p>\n

        Tuzla (student 2): They should be 100 percent initiators, now they are just a mirror of society. But they must not slip into positive reporting. Journalism would then lose its consistency.<\/p>\n

        Sarajevo (student 2): The media should not \u201cpull young people by the sleeve\u201d. It is enough for them to publish information.<\/p>\n

        Students generally recognize the influence of classical journalism education, in which a bias towards negative news prevails, and stereotypically understand different approaches to reporting as \u201clight\u201d or \u201csoft\u201d approaches. Although they said that they liked the solutions story because it brings a different perspective on people of mature age, through their answers to other questions, they showed that they are more interested in problem reporting, which they consider more objective. In accordance with the prevailing attitude about the importance of objectivity in reporting, the discussants show resistance to understanding journalism as a potential \u201cdriver of social change\u201d, and generally believe that journalism is and should be only a \u201cmirror of society\u201d. Most of them believe that the media\u2019s reporting cannot contribute much to a more positive view of the future in B&H among young people. This attitude is most pronounced among students from Banja Luka, then from Mostar, while among students from Sarajevo and Tuzla, the idea prevailed that positive stories about successful young people can motivate them to build their future in B&H. Given that in Banja Luka the public space is dominated by the media that deny the state of B&H, and that ethnic divisions are pronounced in Mostar, this result seems to be expected. It is encouraging that young people themselves stated elements of solutions journalism as desirable, even though they did not know that they were talking about a solutions approach.<\/p>\n

        <\/p>\n

        Solutions vs Problem Approach in Reporting<\/strong><\/p>\n

        Most students from Tuzla and Sarajevo have heard about solutions journalism, and students from Tuzla had the opportunity to hear about this concept at lectures and workshops. None of the students from Banja Luka has heard of the solutions concept in reporting, and the situation is similar with the students from Mostar. After the students read the second \u2013 problem-oriented story, they began to notice the differences.<\/p>\n

        However, opinions on the quality of the stories are different. Students from Mostar and Banja Luka mostly prefer a problem-oriented story, describing it as \u201cconcise\u201d, \u201cclear\u201d, \u201cfierce\u201d, as a \u201cstory that makes a point\u201d, while they consider the other one \u201cbeautiful\u201d but too long, \u201cwarmer\u201d, \u201cmore emotional\u201d, but not focused enough. They believe that the second story is more purposeful and convincing, while the first is better supported by data and examples. They recognized that the first (solutions) story is about solutions and acts as a \u201cdriving force\u201d, while the second story presents negative facts and serves as a \u201cmirror of society\u201d, but, in the opinion of the students, it is also more objective.<\/p>\n

        Banja Luka (student 2):\u00a0 The second one is more useful to me because it\u2019s shorter, it\u2019s to the point. The first text was nicer to read, because it has more examples, it\u2019s warmer, and the second one is more depressing because it shows exactly what the problem is and it\u2019s kind of rigid. The downside is that it\u2019s too long and doesn\u2019t hold as much attention. In the first text, I didn\u2019t get the impression that they were asking for some help, but they were giving some information that they had some workshops for the elderly. In the first story, I didn\u2019t see what the point was.<\/p>\n

        Only one student from Tuzla and Sarajevo believe that a problem-oriented story is more purposeful, while the others believe that a solutions story is more purposeful.<\/p>\n

        Students lack the \u201cother side\u201d in the stories, that is, they believe that comments from government representatives should be included in the stories in order to be \u201cobjective\u201d.<\/p>\n

        Mostar (student 2): There is nothing unsaid in this first story, only maybe someone from the government addressed and gave his statement. And there are things in the short story that are unfinished, perhaps because it is one-sided, bad, there are no associations of these pensioners or centres for the elderly, which I think should actually have like any journalistic story, to be objective, to have a side of government.<\/p>\n

        Almost the same number of students think that citizens want problem-oriented stories and that they would react badly to solutions stories, while the other half believe that citizens would eventually get used to the solutions approach and that they would gladly accept it. The students emphasized that middle-aged people would rather read the solutions stories than young people who \u201cwould not have time for it\u201d.<\/p>\n

        Mostar (student 5): There\u2019s a big difference between the ages of how they react. For example, some older people would like to read some news related to them, while some young people, high school students, college students, will read the latter story sooner because it is shorter, and they know what the situation is, and that\u2019s just to get informed.<\/p>\n

        Students from Tuzla and Banja Luka mostly agree that solutions journalism is more demanding, but they would definitely try this approach of reporting. The opinions of students from Sarajevo are divided, while students from Mostar mostly want to engage in problem-oriented journalism.<\/p>\n

        Tuzla (student 4): I definitely want to be an example of change, and solutions journalism is more difficult because it requires more effort.<\/p>\n

        Sarajevo (student 6): I wouldn\u2019t do solutions journalism because I see myself more in creative journalism. Solutions journalism is more of a call to action.<\/p>\n

        Mostar (student 3): I wouldn\u2019t deal with that. Because I don\u2019t see myself in that journalism because there are a lot of risks in this business today.<\/p>\n

        In the event that they were writing a solutions story and that the envisaged solution was contrary to the prevailing opinion of the public, the students said that they would mostly publish the story, and they emphasized that in that case they would further argue it and support it with evidence.<\/p>\n

        In case they did not find an adequate solution to the problem from the story, the students would still publish the story, and many would ask for solutions, i.e. advice for solutions, from citizens or institutions, which is not the principle of solutions journalism since it does not ask for opinions on solutions.<\/p>\n

        There are various elements that students would add to solutions stories to check and argue the effectiveness of the solution:<\/p>\n\n

          \n \t
        1. examples <\/span><\/li>\n \t
        2. official information <\/span><\/li>\n \t
        3. statistics <\/span><\/li>\n \t
        4. surveys and people\u2019s reactions.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

          It is interesting that none of the discussants mentioned the opinions of experts, professional and scientific studies, the results of the application of the solution in some other environments. From their answers, it is evident that they believe that solutions should be offered by journalists with the help of officials or citizens, which is why they are afraid that they will be characterized as biased.<\/p>\n

          A few key conditions for dealing with solutions journalism crystallized in conversations with students:<\/p>\n\n

            \n \t
          1. specialization and education of journalists for reporting according to the solutions approach<\/span><\/li>\n \t
          2. editors\u2019 willingness to support solutions stories\u00a0\u00a0 <\/span><\/li>\n \t
          3. dedication and empathy of journalists<\/span><\/li>\n \t
          4. financial support of the media for which the journalist works.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

            They see obstacles to dealing with solutions journalism in the following:<\/p>\n\n

              \n \t
            1. lack of time<\/span><\/li>\n \t
            2. editorial policy<\/span><\/li>\n \t
            3. the public\u2019s reaction<\/span><\/li>\n \t
            4. availability of data sources<\/span><\/li>\n \t
            5. lack of interest in the solutions stories because of their length.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

              Students believe that solutions stories are more suitable for television journalism. They also listed several ways to make solutions stories more interesting:<\/p>\n\n

                \n \t
              1. shorten the length of the text<\/span><\/li>\n \t
              2. add good titles and intertitles<\/span><\/li>\n \t
              3. add visual elements. <\/span><\/li>\n \t
              4. combine visual and textual content.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                From the perspective of students, solutions journalism is not convincing or completely objective, although it is more purposeful than problem journalism. They also misunderstood the way in which solutions are presented in the story. Students think that solutions are proposed by journalists and\/or officials. They see the absence of political representatives in the stories as a sign of their bias, which shows that they are deeply immersed in a culture of negative news. Although they have repeatedly emphasized that citizens are fed up with negative stories, in the second part, some said that citizens prefer negative stories, and others that they would react well to solutions stories. They believe that solutions journalism is more demanding, especially in terms of education, time and editorial support, but many would still deal with this approach in reporting. Ignorance of the concept of solutions journalism, the risk of being declared biased and the fear of not being liked by the audience are some of the key reasons that, as the focus groups showed, made it difficult for students to understand the solutions approach more clearly.<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                Conclusion <\/strong><\/p>\n

                In this paper, we analyzed: 1. how much the solutions journalism approach is represented in reporting on young people on five Bosnian-Herzegovinian portals and 2. how journalism students from B&H think about SoJo. By applying qualitative methods of focus groups and analysis of media content, we came to results that showed: that in reporting on young people in B&H, a problem-based approach prevails, or a \u201cpositive\u201d or \u201csoft\u201d approach, while there is no solutions approach at all; As well as that the opinions of students on the objectivity of solutions stories are divided, and that a large number of them would deal with solutions reporting, although they have different opinions about the possible reactions of the audience to this approach.<\/p>\n

                Solutions journalism is a type of constructive journalism that objectively reports, respecting all standards of the profession, problems in society with an emphasis on potential solutions, evidence that they work, as well as their shortcomings. In theoretical terms, solutions journalism is considered from the perspective of the \u201cJournalistic Compass\u201d or \u201cFraming Theory\u201d. SoJo is active and focused on citizen reporting, and in an interpretative sense, SoJo reporting is dominated by solutions and perspectives. The Solutions Journalism Network has also developed a detailed methodological instrument on the basis of which it is possible to write and recognize solutions stories, which we have followed in this paper.<\/p>\n

                Based on studies on media reporting on young people in the world, two interpretive frameworks in which young people most often appear are recognized: the classic or problem-based approach and positive news. Studies show that the attitudes of journalists and citizens towards the solutions approach in the world are positive. Most journalists in B&H have not had the opportunity to report in this way, and the reasons are mostly ignorance of the approach or editorial policy (Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024).<\/p>\n

                In the period of one month of monitoring of five news portals in B&H, 98 articles on young people were published. Thematically, education is the most represented in these articles, followed by sports. If the articles mention solutions, which rarely happens, they are presented in the abstract and without concrete evidence that they work, advantages and disadvantages, possibilities of application in B&H. Almost half of the articles cannot be placed in any explanatory framework because they are mostly factual and therefore value-neutral, while the other half portrays young people mostly positively, through two frameworks: 1. as hope for the future, 2. as heroes. Stories on young people are mostly told by officials, holders of political and public offices, organizations, while young people as sources are neglected. According to the \u201cJournalistic Compass\u201d, reporting on young people is passive and with a focus on official sources, i.e. it is not solutions journalism.<\/p>\n

                Journalism students in B&H prefer problem-oriented stories, although they said they like the solutions story because it is more purposeful, \u201cwarmer\u201d, different. They consider problem journalism to be more objective compared to solutions. Journalism, in their opinion, should be a \u201cmirror of society\u201d. Students from Banja Luka and Mostar generally believe that journalism cannot contribute to a more positive perception of young people about their prospects in B&H, while the majority of students from Tuzla and Sarajevo think that it can. Students from these two cities are also familiar with the concept of SoJo, while this is not the case with students from Banja Luka and Mostar. Students\u2019 opinions on the reactions to the solutions stories are divided, half of them believe that citizens would react well, and half that the audience would show resistance. Many students would still be engaged in solutions journalism, except for students from Mostar who prefer a problem-based approach. They see the key obstacles in the application of the solutions approach in newsrooms in the lack of knowledge of the concept, editorial, spatial and time limitations, lack of interest of the audience and unavailability of sources.<\/p>\n

                <\/p>\n\n\n

                \n\n
                \n

                <\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/borba-protiv-nasilja-u-skolama-ministarstvo-spremno-podebljati-sredstva\/440289<\/a> (7.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/intervju-s-ministrom-velagicem\/441297<\/a> (22.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/lifestyle\/zdravlje\/osobama-s-invaliditetom-omoguciti-jednako-sudjelovanje-u-svim-segmentima-zivota\/439661<\/a> (1.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/asa-banka-i-opcina-novi-grad-potpisale-ugovor-o-subvenciji-stambenih-kredita-za-mlade\/231201110<\/a> (1.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/startupi\/vedad-ibisevic-investira-u-bh-start-up-industriju-izabrao-platformu-privee\/231228091<\/a> (28.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/mostar-planira-izdvojiti-800-hiljada-km-za-pomoc-mladima-pri-kupovini-prve-nekretnine\/231219081<\/a> (19.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/balkans.aljazeera.net\/news\/balkan\/2023\/12\/8\/glas-mladih-za-mir-sarajevski-okrugli-stol-o-medijima-i-javnim-politikama<\/a> (8.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/balkans.aljazeera.net\/blogs\/2023\/12\/6\/generacija-ujedinjena-kroz-sportove<\/a> (6.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/gospodarstvo\/posao\/foto-ovo-su-mikrobiznisi-iz-mostara-koji-obecavaju\/440284<\/a> (7.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/subvencije-mladima-za-kupovinu-stana-u-sarajevu-suplji-kriteriji-i-influenserka-na-listi\/231213039<\/a> (13.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/sektor-turizma-nudi-bezbroj-mogucnosti-za-izgradnju-uspjesne-karijere\/231215135<\/a> (15.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/ucinimo-svijet-boljim-mjestom-filantropija-za-bolje-sutra\/231206044<\/a> (7.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/vijesti\/flash\/uspjesno-odrzana-akademija-za-buduce-lidere-u-mostaru\/442116<\/a> (26.12.2024.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/mladi-iz-bosne-i-hercegovine-briljirali-u-finalu-studentske-lige-u-madridu\/441073<\/a> (15.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/tuzlak-rijad-sedic-je-mladi-pilot-koji-zivi-svoj-san-u-nebeskim-visinama\/231216046<\/a> (17.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/od-pocetka-godine-bh-ucenici-proveli-100-000-sati-u-volonterskim-aktivnostima\/231206112<\/a> (6.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/Novi-slucaj-prijetnji-masakrom-u-skolama-u-BiH-ima-li-razloga-za-zabrinutost\/804537<\/a> (11.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/BiH-jedina-zemlja-u-regionu-koja-nije-ucestvovala-u-PISA-testiranju\/804326<\/a> (9.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/da-li-ce-mladi-u-sarajevu-dobiti-manje-od-12-000-km-za-kupovinu-stana\/231208025<\/a> (8.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/u-starom-gradu-uruceni-kljucevi-socijalne-zgrade-za-studente-i-ucenike-bez-roditelja\/231222153<\/a> (22.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/mostar-planira-izdvojiti-800-hiljada-km-za-pomoc-mladima-pri-kupovini-prve-nekretnine\/231219081<\/a> (19.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/mladi-poduzetnici-na-ekonomskom-fakultetu-u-zenici-predstavili-biznis-ideje\/231227133<\/a> (27.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/Izabran-novi-saziv-Studentskog-parlamenta-u-Banjaluci\/805428<\/a> (15.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/u-kampusu-unsa-e-poceli-radovi-na-izgradnji-univerzitetske-biblioteke\/231214014<\/a> (14.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/Student-Drago-Smitran-ispisao-istoriju-na-Elektrotehnickom-fakultetu-u-Banjaluci\/806774<\/a> (22.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/u-mostaru-dodijeljene-dekanove-nagrade-vasi-roditelji-znaju-da-to-nije-uvijek-blagodat\/441576<\/a> (20.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/balkans.aljazeera.net\/news\/technology\/2023\/12\/3\/postaju-li-mladi-ovisni-o-drustvenim-mrezama<\/a> (3.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/magazin\/muzika\/zgodni-ljekar-iz-mostara-pokupio-simpatije-nakon-nastupa-u-the-voiceu-publiku-ne-mozes-prevariti\/231205105<\/a> (5.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/lifestyle\/poznati-i-slavni\/nemanja-hunter-kovac-sretan-sam-sto-imam-niku-dijelimo-nezaboravne-trenutke\/441054<\/a> (15.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/gospodarstvo\/flash\/skoro-10000-volontera-i-volonterki-realiziralo-579-projekata-i-podrzalo-60-novih-biznisa-u-2023-oj\/440172<\/a> (6.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                \n

                <\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/inforadar.ba\/zenicko-udruzenje-nas-most-potpomaze-zdravo-starenje-kroz-umjetnost\/<\/a> (15.12.2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                <\/p>\n

                References:<\/strong><\/p>\n

                Aitamurto, T. & Varma, T. (2018). The Constructive Role of Journalism: Contentious metadiscourse on constructive journalism and solutions journalism. Journalism Practice<\/em>, 12 (6), 695\u2013713.<\/p>\n

                Al-Baldawi, Z., Pickering, C.,\u00a0 Champagne-Poirier, O & O\u2019Sullivan, T. (2021). Framing of youth as high-risk population in Canadian disaster news media. International Journal of Disaster Risk Reduction<\/em>, 58 (2021), 1-9.<\/p>\n

                Bansal, S. & Rosenberg, T. (2014). Reporting on Solutions Internationally<\/em>. A toolkit by the solutions journalism network and Pulitzer center.<\/em> Retrived November 6, 2023, from https:\/\/www.park.edu\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/Solutions-Journalism-Toolkit.pdf<\/a><\/p>\n

                Bosi, L. , Lavizzari, A & Voli, S. (2019). Representation of Youth in the Public Debate in Greece, Italy and Spain: Does the Political Leaning of Newspaper Have any Effect? American Bihevioral Scientis<\/em>, 64 (5), 620-637.<\/p>\n

                Bro, P. (2019). Constructive journalism: Proponents, precedents, and principles<\/em>. SAGE: Journalism 20 (4), 504-519.<\/p>\n

                Curry, A., Stroud, N. J & McGregor, S. (2016). Solutions Journalism and News Engagement<\/em>. Engaging News Project\/Annette Strauss Institute for Civic Life at the University of Texas Austin.<\/p>\n

                Curry, A. & Hammonds, K.H. (2014). The Power of Solutions Journalism<\/em>. Solutions Journalism Network and Engaging News Project.<\/p>\n

                Smith Dahmen, N., Thier, K. & Walth, B. (2019). Creating engagement with solutions visuals: testing the effects of problemoriented versus solution-oriented photojournalism<\/em>. SAGE: Visual Communication 20 (2), 271\u2013288.<\/p>\n

                Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, A. (2024). Journalists\u2019 perception of constructive journalism in United States and Bosnia and Herzegovina. In: Kleut, Jelena i Stefan Janji\u0107: Digitalne medijske tehnologije i dru\u0161tveno-obrazovne promene <\/em>(32-53). Filozofski fakultet u Novom Sadu.<\/p>\n

                Deli\u0107, A. (2021). Konstruktivno novinarstvo u bosanskohercegova\u010dkim medijima: od izvje\u0161tavanja usmjerenog na probleme do izvje\u0161tavanja usmjerenog na blagostanje? Communication and Media<\/em>, 49 (16), 53-81.<\/p>\n

                Dodd, B. (2021). Solutions Journalism: News at the Intersection of Hope, Leadership, and Expertise.<\/em> UK: Lexington Booxs.<\/p>\n

                Gielan, M., Furl, B & Jackson, J. (2017). Solution-Focused News Increases Optimism, Empowerment and Connectedness to Community.<\/em> Institute for Applied Positive Research.<\/p>\n

                Hod\u017ei\u0107, S. (2020). Informiranje mladih u Bosni i Hercegovini u kontekstu pandemije Covid-19: Pove\u0107ano interesiranje za informacije<\/em>. Retrived October 23, 2023, from Mediacentar Sarajevo. https:\/\/www.media.ba\/bs\/publication\/informiranje-mladih-u-bosni-i-hercegovini-u-kontekstu-pandemije-covid-19-povecano<\/a><\/p>\n

                Hod\u017ei\u0107, S. & Sokol, A. (2019). Surfanje po tankom ledu: Mladi, mediji, problemati\u010dni sadr\u017eaji.<\/em> Sarajevo: Mediacentar.<\/p>\n

                Deirdre, K. (2006). Frame Work: Helping Youth Counter Their Misrepresentations in Media. Canadian Journal of Education<\/em>, 29 (1), 27-48.<\/p>\n

                Kova\u010devi\u0107, P. & Peri\u0161in, T. (2018). The potential of constructive journalism ideas in a Croatian context. Journalism Practice<\/em>, 12 (6), 747-763.<\/p>\n

                Levinsen, K., Charlotte, W. (2011). Changing media representations of youth in the news \u2013 a content analysis od Danish newspapers 1953-2003. Journal of Youth Studies<\/em>, 14 (7), 837-851.<\/p>\n

                Lough, K. & McIntyre, K. (2018). Journalists\u2019 perceptions of solutions journalism and its place in the field<\/em>. #ISOJ Journal, 8(1), 33-52.<\/p>\n

                Lough, K. & McIntyre, K. (2021). A systematic review of constructive and solutions journalism research. Journalism<\/em>, 00 (0): 1-20.<\/p>\n

                Malven, E. (2018). Framing Youth and Socio-cultural Issues in Media and Online Discourse<\/em>. Doctoral dissertation. The State University of New Jersey. Camden, New Jersey.<\/p>\n

                McIntyre, K. (2019). Solutions Journalism: The effects of including solution information in news stories about social problems. UK: Journalism Practice<\/em>, 13 (1), 16\u201334.<\/p>\n

                McIntyre, K., Gyldensted, C. (2017). Constructive Jorunalism: Applaying Positive Psychology Techniques to News Production. The Journal of Media Innovations<\/em>, 4 (2), 20-34.<\/p>\n

                McIntyre, K. & Lough, K. (2023). Evaluating the effects of solutions and constructive journalism: A systematic review of audience-focused research. Newspaper Research Journal<\/em>, 00 (0): 1-21.<\/p>\n

                Meier, K. (2018). How does the audience respond to constructive journalism? Two experiments with multifaceted results. Journalism Practice<\/em>, 12 (6), 764-780.<\/p>\n

                Notley, T.,\u00a0 Dezuanni, M. & Zhong, H. F. (2019). The Inclusion and Representation of Young People in the Australian News Media<\/em>. Western Sydney University and Qeensland University of Technology.<\/p>\n

                Sokol, A. & Alibegovi\u0107, S. (2021). Mladi za bolje medije: Stavovi, navike i potrebe mladih za medijskim sadr\u017eajima u BiH.<\/em> Mediacentar Sarajevo.<\/p>\n

                Solutions Journalism Network (2017) What is Solutions Journalism. <\/em>Solutions Journalism Network. Retrived November 6, 2023 from https:\/\/medium.com\/@soljourno\/what-is-solutions-journalism-c050147bb1eb<\/a><\/p>\n

                Solutions Journalism Network. Mission<\/em>. Retrived November 3, 2023 from https:\/\/www.solutionsjournalism.org\/about<\/a><\/p>\n

                Stjepi\u0107, D & Suboti\u0107, I. (2022). Mladi u medijskom ogledalu 2022<\/em>. Krovna organizacija mladih Srbije. Beograd.<\/p>\n

                Thier, K. (2021). Solutions Journalism: Reporting on the Response is Just as Newsworthy as Reporting on the Problem. In: McIntyre Hopkinson, K. & N. Smith Dahmen: Reporting Beyond the Problem: From Civic Journalism to Solutions Journalism<\/em> (49-63). New York: Peter Lang.<\/p>\n

                Thier, K., Abdenour, J. Walth, B. & Smith Dahmen, N. (2021). A narrative solution: The relationship between solutions journalism, narrative transportation, and news trust. Journalism<\/em>, 22 (10), 2511-2530.<\/p>\n

                Tur\u010dilo, L., Osmi\u0107, A. & \u017diga, J. (2017). Mladi, politika i mediji: Priru\u010dnik za razvijanje politi\u010dke i medijske pismenosti mladih<\/em>. Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.<\/p>\n

                Tur\u010dilo, L., Osmi\u0107, A. Kapid\u017ei\u0107, D. , \u0160adi\u0107, S., \u017diga, S. & Dudi\u0107, A. (2019). Studija o mladima Bosne i Hercegovine 2018\/19<\/em>. Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.<\/p>\n

                Wenzel, A., Gerson, D. & Moreno, E. (2016). Engaging Communities Through Solutions Journalism. Columbia Journalism Review<\/em>. Retrived November 5, 2023 from https:\/\/www.cjr.org\/tow_center_reports\/engaging_communities_through_solutions_journalism.php<\/a><\/p>\n

                \u017diga, J., Tur\u010dilo, L., Osmi\u0107, A. & Ba\u0161i\u0107, S. (2015). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini<\/em>. Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.<\/p>\n

                <\/p>\n

                Novinarstvo usmjereno na rje\u0161enja:\nstavovi studenata novinarstva i\npredstavljanje rje\u0161enja u izvje\u0161tavanju web portala o mladima <\/span><\/strong><\/p>\n

                <\/p>\n

                Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n

                U interpretativnom uokvirivanju medijskog izvje\u0161tavanja o mladima prevladavaju dva pristupa: prvi usmjeren na probleme i drugi usmjeren na pozitivne \u201emeke\u201c vijesti. Nedostaje pristup usmjeren na rje\u0161enja u kojem bi u okviru istog formata bio predstavljen problem, ali i rje\u0161enje koje bi moglo biti u\u010dinkovito u konkretnom slu\u010daju, s mladima, a ne nositeljima politi\u010dkih i javnih funkcija, kao klju\u010dnim akterima pri\u010de. Cilj rada je utvrditi kako studenti novinarstva\/komunikologije u Bosni i Hercegovini (B& H) percipiraju novinarstvo rje\u0161enja (solutions journalism, skr. SoJo) i kako u izvje\u0161tavanju o mladima medijski portali predstavljaju rje\u0161enja. Primjenjene su dvije kvalitativne istra\u017eiva\u010dke metode: ispitivanje u fokus grupama me\u0111u studentima Univerziteta u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru (N=24) i metoda analize medijskog teksta o mladima na pet medijskih portala u BiH (N=98). Rezultati ispitivanja studenata pokazali su da novinarstvo rje\u0161enja smatraju svrsishodnijim od problemskog, ali i prijetnjom za novinarsku objektivnost. Kao nu\u017ene uvjete za bavljenje ovom vrstom novinarstva identificirali su obuku o njemu, podr\u0161ku uredni\u0161tva, dru\u0161tvenu senzibilnost novinara i financijsku stabilnost medija. Rezultati kvalitativne analize \u010dlanaka o mladima pokazali su da formati u kojima su spomenuta rje\u0161enja ne ispunjavaju kriterije SoJo pri\u010da. Iako su pri\u010de o mladima uglavnom pozitivno uokvirene, ispri\u010dane su iz perspektive menad\u017ementa institucija\/organizacija, a ne mladih. <\/em><\/p>\n

                <\/p>\n

                Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> novinarstvo rje\u0161enja, studenti novinarstva, izvje\u0161tavanje o mladima.<\/em><\/p>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                \n\n\n\n\n
                \"inmediasres\"\n

                \u00a013(25)#12 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                		\n

                \"Creative<\/a>\nThis journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                		\n

                \nDOI 10.46640\/imr.13.25.2<\/a>\nUDK 159.942:316.774\u201c20\u201c\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 18.2.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                <\/p>\n

                <\/p>\n

                Paula \u010catipovi\u0107<\/span><\/p>\n

                Faculty of Political Science, University of Zagreb, Lepu\u0161i\u0107eva 6, Croatia\npaulacatipovic.sluzbeni@gmail.com<\/p>\n

                The Role of Emotions in the Dissemination of Populism\nand fake News Phenomena<\/span><\/strong><\/p>\n

                \nPuni tekst: pdf (279 KB), English, Str. 4159 – 4176\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                <\/p>\n

                Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n

                Based on the assumption that human emotions have an influence on their decisions and attitudes, this paper explores the relationship between emotions and the challenges democracy faces in the 21st century. Focusing on fake news and populism, the paper explores the role of emotions in these phenomena. Some of the emotional patterns analyzed in this paper are the appearance of fear, insecurity, and anger, which are manifested through the creation of \u201cenemies\u201d and \u201cantagonists\u201d embodied by immigrants, political elites, and mainstream media. In the end, by reviewing significant research on this topic, a fundamental distinction is revealed in the interpretation of the mentioned phenomena, considering whether people approach them from an emotionally challenged or reason-driven position. Therefore, a systematical overview of work on this topic can make a significant contribution to the further understanding of these phenomena. <\/em><\/p>\n

                <\/p>\n

                Key words:<\/em><\/strong> emotions, identity, public sphere, populism, fake news, media.<\/em><\/p>\n

                <\/p>\n

                <\/p>\n

                1. Introduction <\/strong><\/p>\n

                Numerous papers problematize the role of emotions in politics (Abu-Lughod and Lutz, 1990; Goodwin, Jasper, and Polletta, 2001; Hoggett and Thompson, 2012; Wahl-Jorgensen, 2012, Nussbaum, 2013; Massumi, 2015; Wahl-Jorgensen, 2018). By defining emotions, their role and influence, it becomes evident how significant they are for the conceptualization of the public sphere and how potentially exclusionary it is to ignore them. Applying this to contemporary society and the problems of illiberal turnaround that democracies face today, this paper studies the role of emotions in the dissemination of populism and fake news phenomena. The strictly rational political public sphere in this sense is criticized by the author with arguments that it excludes many aspects of human participation and ignores the personal component. By reviewing relevant work that is categorized here based on keywords and concepts, this paper seeks to give an insight into the role that emotions play in the context of the public sphere, contemporary society, democracy, the challenges it faces today and the normative role of the media. The papers were chosen based on their relevancy and connection to the topic. At the beginning of the paper key concepts are defined, followed by a systematized presentation of relevant findings. Furthermore, papers presented here explain the connection between populism and fake news, the role of emotions and how it all relates to concepts of identity (Jasper, 1998). Finally, considering contextual factors such as socioeconomic changes driven by globalization and economic deregulation, this paper emphasizes the importance of the emotional domain in discipline and research related to this topic.<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                2. Emotions<\/strong><\/p>\n

                Emotions are defined as evaluation states that have physiological, cognitive, and neurological elements (Lawler, 1999, p. 219). Turner and Stets (2011) in Sociology of Emotions<\/em> explain that emotions are socially constructed, that is, that they very much depend on socialization and social structures. The authors refer to William M. Wentworth, emphasizing the role of emotions in relation to culture, society, socialization, and communication. Turner and Stets (2011, p. 297) argue that for Wentworth emotions are the original form of communication, that is, the medium of communication. Furthermore, the authors explain that emotions play an important role in regulating attention, learning from experience, observing themselves and others, and claim that without emotions people would not be able to know situations or adapt to them and function in their environment. Therefore, they allow individuals to take roles, read dispositions, and communicate in ways through which they can gain a sense of intersubjectivity with other people (2011, p. 299). While Solomon (2008) argues that almost all emotions are also reflected in behavior, Frijda (1986, p. 6) explains how emotions are evoked by significant events, which are considered as such when they involve actual or expected concerns of the subject. Furthermore, according to Nussbaum (2013), emotions are not just impulses, but contain estimates that consequently have evaluation content, and Goodwin, Jasper and Polletta (2001) emphasize that emotions in political research have fallen into the background, even though they used to be the center of many studies. In their words, emotions have lost their place in the \u201crationalistic, structural, and organizational models that dominate academic political analysis\u201d (2001, p. 1). Nevertheless, much of the authors continue to point out that emotions are incorporated into all pores of life and society, such as relationships, ideology, consumerism, globalization, economics, culture (Jasper, 1998; Goodwin et al., 2003; Salmela and von Scheve, 2017; Wahl-Jorgensen, 2012; Spruyt, Keppens and Van Droogenbroeck, 2016) implying in this way that they are an inevitable part of many disciplines and research.<\/p>\n

                \u201cWhat moves people is a function of their sense of their nation\u2019s history, traditions, and current problems, and leaders attempting to generate emotional support for valuable projects must engage with people as they are, their particular historically and socially shaped loves and cares \u2014 even if ultimately to lead them to a place altogether new\u201d (Nussbaum, 2013, p. 200-201).<\/p>\n

                Given the fundamental question this paper addresses, on the role of emotions in contemporary challenges to democracy, their aspects in political discourse are emphasized. Taking this into context, it is imperative to explore the phenomenon of the public sphere and how it is reconceptualized when considering the phenomenology of emotions.<\/p>\n

                <\/p>\n

                3. The public sphere<\/strong><\/p>\n

                Given the claims about how social interactions manifest themselves in the structure of the public sphere, it is important to emphasize that the history of discussions on this subject is very rich. Aristotle (1954) wrote in Rhetoric<\/em> about emotions and the persuasive role they can play, through world-renowned philosophers who have made their contributions (Smith, 1959; Hobbes, 1968). While Kant (1998), for example, argued that bad behavior in society has its roots in human nature, Habermas (1989) described his prominent idea of the public sphere through rational discussion of topics within the community and explained the normative concept of public debate as incorporated into the context of democracy. Nevertheless, one should be careful while approaching this debate. If emotions are seen as a constitutive part of the individual as they create individual opinion (Lutz, 2007, p. 26), and if humans are inseparable from the social structures they obtain, then are emotions not an indispensable part of politics and social discourse? Wouldn\u2019t then their practice in society make them part of the politics as well of everyday life, as well as many other disciplines, such as, obviously, anthropology and linguistics? Habermas (2004, p. 2) himself emphasized that his work is dominated by the conceptual triad of the public sphere, discourse, and reason. But the very idea that rational, public issues, without private interference, excluded from self-interests, can be addressed in the public sphere, could be dangerous and somewhat delusional. As Hoggett and Thompson (2012) explain; the phenomenology of the public sphere and debate fails to take the affective dimension into account. Wahl-Jorgensen (2012) emphasizes that emotions have historically been studied as contrary to reason, but points to more and more research that provides evidence of the central role of emotions in shaping political participation. Furthermore, the author encourages experts to explore the ways in which concrete emotions affect participation, and in what ways they undermine it, and points out that it is crucial to analyze the impact this has on audiences. While one of the most prominent ideas Habermas (1989) pursues is deliberation, it \u201cmust be capable of engaging with the emotional content of experiences that are brought into the deliberative sphere. Deliberation cannot be restricted to the purely rational or cognitive because to do so is to exclude many of those directly affected by the policy decisions that may flow from deliberation\u201d (Hoggett and Thompson, 2012, p. 33). So, as the authors point out, the goal is not to imply a complete rejection of everything rational, but ignoring the emotional component is not acceptable either. Certainly, by denying emotions as an integral part of man, the public sphere as such is also denied. The truth is that not a day goes by in a democracy without a whole spectrum of emotions, such as anger, guilt, regret, love, disgust, fear (Nussbaum, 2013). Analyzing Habermas\u2019 depiction of the public sphere and his view of the relationship between the public sphere and democracy, the question of the normative role of the media arises, regarding these emotional characteristics. Therefore, in the next chapter, different views of the authors are presented on the topic of an ideal forum for discussion and manifestations of emotions in this area.<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                4. Normative role of the media and democracy<\/strong><\/p>\n

                The normative role rises within Habermas\u2019 (2004) notion that the public sphere has an irrefutable relationship with the normative evaluation of democracy, or, as H\u00e4nska (2019, p. 14) emphasized, Habermas\u2019 famous complaint on the rise in publicity and entertainment that feudalized the public sphere. H\u00e4nska (2019) raises the question of justice in the discipline of communication and explains that it deals with the issues of the organization of society and politics through their relationship. Along these lines, many actors encounter the normative role of the media through the phenomenon of the public sphere: \u201cPoliticians, journalists, and social scientists play different, though often intertwined, roles in creating a relationship between truth and democracy\u201d (Nielsen, 2020, p. 238). Consequently, commercialization of the media and media organizations is being discussed and linked with broader trends in contemporary society (McNair, 2003; Blumler and Cushion, 2014). McNair (2003) argues that in capitalist societies, the focus is no longer on the traditional understanding of the public sphere but on sensations and scandals, and Enli and Rosenberg (2018) state that the decline in trust in the media is not only related to media change but also to institutions and politics. Furthermore, the proliferation of the fake news phenomenon cannot only be attributed to technological advances that allow for quick and easy content sharing with the masses. Rather than that, what is at stake is a complete transformation of the news industry and the creation of new types of news audiences (Nielsen, 2020). Relating norms to emotions, Turner and Stets (2011, p. 22) see the construction of emotions through cultural ideologies, beliefs, and norms and their influence on social structures that determine what emotions will be experienced and how culturally determined emotions will be expressed. Moreover, an obvious uncertainty exists when it comes to the existence of the public sphere as originally described, not only in its lack of cultural sensitivity but also in its skepticism about the whole idea of an ideal forum for discussion and rational deliberation. Referring to new media, forums, blogs, comments, and social networks in general, Massumi (2015) suggests that there is an evident shift towards inarticulate expression of emotions. In this regard, Wahl-Jorgensen (2012) argues that emotional involvement can have a polarizing impact, which makes civilian debate impossible and does not lead to constructive solutions and consensus. Abramson, Arterton, and Orren (1988) describe similar problems in their explanation of abrupt expressions of opinion, suggesting that the idea of relying on rational discussion and the consequent production of ideal democracy is incomplete and Corner (2017) highlights how important it is to put fake news in the broader context of media research and link it to the root problems of journalism. Additionally, addressing the fake news phenomenon as a problem of fundamental change in journalism can be associated with digital media and changes in modern media democracies, concluding that fake news has an enormous impact on journalism (Egelhofer and Lecheler, 2019) and also the way newsrooms operate and lean towards commercialization and sensationalism. Bastick (2021) points to research results that have confirmed that exposure to fake news significantly modifies the unconscious behavior of individuals and points to the consequent undermining of democracy. Fake news potentially leads to misconceptions and inequality in political knowledge, and this is detrimental to democracy (Van Aelst et al., 2017, p. 19, cit. according to Egelhofer and Lecheler, 2019, p. 111\u2013112).<\/p>\n

                \u201cPost-truth calls into question the normative vision of journalism as a critical link in democratic public life based on fact-based arguments\u201c (Waisbord, 2018, p. 1875).<\/p>\n

                This antidemocratic turn doesn\u2019t involve only the fake new phenomenon. Research on emotional use by populist parties versus mainstream parties concluded that populist, and especially radical right appeals, can have a very negative impact on democracy, which mostly refers to negative stereotyping of minorities and frequent attacks on the media (Widmann, 2021, p. 176). Thus, considering the illiberal turn and challenges democracies face today, like populism and fake news, the authors conclude that emotions play a crucial role in their proliferation and manifestation. By appealing to emotions when practicing these phenomena, audiences experience a subjective sense of involvement and expression of emotions that do not always have a constructive contribution to democratic principles. In view of the above, the chapters that follow deal specifically with the issue of populism and fake news and illuminate the possible ways in which actors use emotions in the dissemination of these phenomena. The next chapters analyze these phenomena and the role of emotions in them, but also how this affects the understanding of the entire discipline in which these phenomena are studied.<\/p>\n

                <\/p>\n

                5. Populism<\/strong><\/p>\n

                5.1. Defining the phenomenon of populism<\/strong><\/p>\n

                Populism is quite famously defined as an invitation to people against the established structures of power and dominant ideas as well as society\u2019s values (Canovan, 1999, p. 3). Given the fact that populism is often referred to as ideologically thin-centered (Mudde, 2004), because of its connection to different and sometimes even contradictory ideologies, its connection to the media is interesting. For example, Wodak (2013) argues that right-populist parties depend on modern media democracies and that their growth is deeply linked to their presence in the media. If the focus turns to populist leaders that are often quite successful in capturing the media\u2019s attention, Kirk Hawkins (2003, p. 1140) contextually expands the definition of populism by arguing that populism is a charismatic technique that embodies the will of the people, while Canovan (1999, p. 14) argues that populist movements mainly contain charismatic leaders who personalize and mediate politics. While explaining populism as a communication phenomenon, some emphasize the contribution that communication processes make to the \u2018construction\u2019 of populist ideas (de Vreese et al., 2018, p. 425), and some refer to populism as a political communication style and point to its tendency to indicate closeness to people and distancing from the establishment (Jagers and Walgrave, 2007). This leads to a well-known populist polarization of \u201cpure people\u201d versus the \u201ccorrupt elite\u201d (Mudde, 2007, p. 23), which creates the idea of ideally homogeneous people on the one side and the ones that are excluded, \u201cthe others,\u201d\u00a0on the other side of the spectrum. The ones that are portrayed as excluded from the discourse are more than often immigrants, the media, the institutions, or simply political enemies and rivals of differing opinions (Salmela and von Scheve, 2017; Barbeito and Iglesias, 2021; Widmann, 2021) and the relationship between \u201cpeople\u201d and \u201celites\u201d is often referred to through the concept of crisis and anger towards those responsible (blamed) for the crisis (Homolar and Scholz, 2019). Moreover, stigmatized groups find \u201cpeople\u201d in \u201cempty signifiers\u201d and develop a tendency towards a group perspective through which they then create their positive identities in order to cope (Spruyt, Keppens and Van Droogenbroeck, 2016, p. 335-336). There are even claims in the field that the study of populism is essentially the study of identity (Boss et al., 2020), and arguments that the more a specific group position forms a fundamental part of identity, the more people will define themselves as part of the \u201ccommon man\u201d category and the more they will be attracted to populism (Spruyt, Keppens, and Van Droogenbroeck, 2016, p. 344). If the persuasive power of populism, which lies in populist communication, really is inherently more tied to emotions than communication used by non-populist parties (Wirz, 2018, p. 1131), then taking positions and interpreting one\u2019s own roles in society is extremely important in the context of this paper. It is precisely through the specifics of human identity and man\u2019s need for self-identification that the authors emphasize the role of emotions in populism. For example, Salmela and von Scheve (2017) refer to fundamental social changes that have influenced the rise of populism, especially the radical right, and suggest that identification-created emotional processes are an additional explanation for these phenomena. The authors put this in context by linking concrete emotions to the current situation in society and the role of populism, which is further discussed in the following chapter.<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                5.2. The role of emotions and identity in the dissemination of populism<\/strong><\/p>\n

                Great democratic leaders have always understood the cultivation of appropriate emotions and discouraged those that hampered the progress of society (Nussbaum, 2013), and identity theories also associate positive emotions with the development of stable social structures (Turner and Stets, 2011). Not only that, but Nagel (2021) argues that emotions are the core of identity, either in the context of Freud\u2019s narcissism theory, Jung\u2019s conceptualization, or any other psychoanalytic perspective, and implies that identity is always constructed in relation to other people. Furthermore, the power of identity lies precisely in emotional traits, which can be seen through collective identity. This phenomenon is described through strong emotions towards the group, or, maybe even more importantly, a strong antipathy towards those who do not belong in the group (Goodwin, Jasper, and Polletta, 2001). Therefore, collective identity brings a sense of solidarity and togetherness, but also strictly constructed boundaries of belonging and, thus, clear distinctions. It has been shown that, in the domain of online political participation, the radical right provokes stronger emotional reactions than the parties of the center (Doroshenko and Tu, 2022). Additionally, Bos et al. (2020) clarify how exactly populist communicators rely on strategies that influence people\u2019s judgment and their political engagement. The authors call this \u201cpopulist identity framing\u201d because \u201cordinary people,\u201d as an internal group, are portrayed as threatened by outside groups. Before getting into the psychological mechanisms behind identity framing, it is important to outline the concept of identity itself. Therefore, Bauman (2004) argues that identity itself is the goal of effort, an entity of construction and choice that is protected through struggle, and \u201cfor the struggle to be victorious, the truth of the precarious and forever incomplete status of identity needs to be, and tends to be, suppressed and laboriously covered up\u201d (Bauman, 2004, p. 15\u201316). This is especially important in the context of populists, who tend to monopolize the notion of nationality.<\/p>\n

                \u201cCultural identities\u2014religious, national, regional, and ethnic identities\u2014are more fluid and may be either public or private depending upon historical context. Democracy tends to legislate religious, regional, and ethnic identities out of the public sphere and to invoke selectively the affective dimensions of nationalism to support the nation-state\u201d (Berezin, 2001, p. 85).<\/p>\n

                Two psychological mechanisms are seen as links between populism and national identity. They are identified behind the rise of the radical populist right. The first mechanism concerns negative emotions and the construction of enemies, such as migrants, while the second mechanism refers to emotional distancing from social identities that cause shame in favor of identities that are perceived as more stable and concern phenomena such as nationality (Salmela and von Scheve, 2017). An experimental study conducted in fifteen European countries (n = 7286) showed that the anti-elitist identity framework has the potential to convince voters (Bos et al., 2020). The results have shown that, due to anti-elitist consideration of identity, voters are more likely to agree with the messages and become involved with them. It also confirmed a thesis on populistic references to social topics as problems that are caused by the elites, thus confirming that people who feel very deprived have benefits from blaming the elite (2020, p. 20). Schulz, Wirth, and M\u00fcller (2020) argue that social identity theory is an appropriate framework for linking populist attitudes, public opinion, and the media, as they found common patterns in the countries they studied. They argue that found characteristics, such as having stronger populist attitudes going together with a less friendly perception of the media, unite populist citizens and that these perceptions are potentially driven by mechanisms of social identity (2020, p. 217). Another study (Widmann, 2021) showed that Twitter has raised both populists\u2019 and mainstream politicians\u2019 levels of anger and disgust, but also joy and pride. The author argues that actors mostly resort to emotions of anger and disgust when they want to attack the elites, media, rivals, or, for example, when referring to refugees. Furthermore, by using language associated with fear and sadness, populists identify with \u201cthe people.\u201d While creating a positive identity that is usually based on nationality, at least for right-wing populist parties, the author argues that actors prefer emotions of joy and pride. Non-populist actors use emotions of joy and pride when focusing on their past successes. Moreover, research showed that political party Podemos manifests emotions through love and hope while discussing solutions, and Vox, in addition to using tools of undefined fear while referring to the future, practices powerful negative appeals such as fear of cultural extinction, hatred, revenge, and punishment (Barbeito and Iglesias, 2021). Finally, it is important to note that, while emotions can play an integrative role, they can also spread intolerance and hatred (Wahl-Jorgensen, 2012), which is perhaps best explained through the categorization of emotions that stand out the most in relation to this subject.<\/p>\n

                <\/p>\n

                5.2.1. The role of negative emotions in populism<\/strong><\/p>\n

                Collective emotions socially construct common ailments (Kemper, 1981). In this context, negative emotions that attach to identity, such as guilt or shame (Goodwin, Jasper, and Polletta, 2001), are often being discussed. Other strong emotions, like fear, anger, and resentment, are related to the public space in the context of the rise of populism and ideological polarization (Rosas and Serrano-Puche, 2018, cit. according to Serrano-Puche, 2021, p. 232). Salmela and von Scheve (2017) address the socioeconomic changes that have led to the strengthening of populism but argue that they cannot be considered the sole cause and focus on emotional processes and identity building while interpreting the growth of the radical populist right. While doing so, they focus on fear and shame as emotions that are especially manifested in individualized capitalist societies. Shame is seen as the emotion of failure and a consequence of neoliberalism and individualization (Hoggett and Thompson, 2012). Moreover, fear and anxiety are seen as emotions that grow during a crisis, but they can allegedly be regulated, among other strategies, by authentic leaders (Nagel, 2021), or fear and insecurity can be turned, through shame, into anger and hatred of the \u201cenemies,\u201d who are most often immigrants, elites, or the mainstream media (Salmela and von Scheve, 2017). Hidalgo-Tenorio and Ben\u00edtez-Castro (2021) refer to fear and anger as dominant components of Trump\u2019s rhetorical style, arguing that he is mobilizing people through them against populistically constructed \u201cenemies.\u201d Furthermore, it is suggested that Trump\u2019s so-called \u201cangry populism\u201d is based on attracting media and audience attention by deliberately expressing emotions of anger and rage (Wahl-Jorgensen, 2018). The author studied the appearance of the words \u201canger\u201d and \u201cangry\u201d in the period between the election and the day after his inauguration. After the election to the day after Trump\u2019s inauguration, there were 3,828 stories containing the terms \u201canger\u201d or \u201cangry\u201d versus 1,449 for Obama. Wahl-Jorgensen (2018, p. 774) concludes that Trump\u2019s \u201cemotional regime\u201d has become part of the framework of political life and suggests it is critical to his brand of populism, with the public focusing on Trump\u2019s production of spectacle, which has affected the way journalists produce news (Ananny, 2018, p. 103, cit. according to Gutsche, 2018, p. 2). Finally, populism is associated with feelings of dissatisfaction and stigmatized groups that are struggling to create positive social identities. Therefore, populism is addressed as a strategy for coping with unsavory situations and is associated with human vulnerability (Spruyt, Keppens, and Van Droogenbroeck, 2016):<\/p>\n

                \u201cIn addition, people who are characterized by a strong sense of lack of political efficiency, people who believe they live in a world that is unfair and where they don\u2019t get what they deserve, or people for whom the world is changing too quickly and are losing themselves, they all support populism\u201d (2016, p. 342).<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                5.2.2.\u00a0 The role of positive emotions in populism<\/strong><\/p>\n

                On the other hand, the appearance of positive emotions in populism has different aspects. Arendt (1958) interprets the human tendency for promises through the claim that without attachment to promises, we would not be able to maintain our identities at all. Thus, she refers to the public, which is manifested through the presence of others, who then determine the identities of those who promise and those who fulfill (1958, p. 237). Naturally, emotions of hope and euphoria appear as antagonism to fear and skepticism (Jayme Montiel and Uyheng, 2020), and how important this discourse of hope and promise is in the context of emotions and populism is clear through the statement that natural human uncertainty about the future can be seen as prey. For politicians, the concept of the future has an ideological and rhetorical function because the future itself is unpredictable and promises create an impression of optimism in voters (Dunmire, 2005, p. 484). For instance, Podemos uses positive emotions of hope and love explicitly when talking about the future (Barbeito and Iglesias, 2021), and right-wing populist parties, on the other hand, use positive emotions of joy and pride when referring to identity through nationality (Widmann, 2021). Populists have a strong narrative of the future, unlike liberals, who have failed to create it, and liberals will be able to compete with populists only when they create their own discourse of a promising future (Kuisz and Wigura, 2020):<\/p>\n

                \u201cThe empty ideological space was occupied largely by populists who packed it with a reactive dislike of the West, supplemented by a xenophobia-tinged promise of well-being for the national community. In times filled with uncertainties\u2014about the economy, about social identities, about institutions, about the global climate\u2014this promise offers voters a sense of sanctuary and security\u201d (2020, p. 51).<\/p>\n

                Nielsen (2020) refers to the shift from liberal democracy to oligarchy by thematizing white supremacy, anti-immigrant attitudes, and populism, and talks about the role of the fake news phenomenon through the dangerous erosion of democracy, freedom, and deliberation. There is an open argument that, in recent years, elections in Western democracies have been linked to the spread of political online fake news, personalized online filters, and the significant electoral success of populist candidates (Cantarella, Fraccaroli, and Volpe, 2023). Akg\u00fcl (2019) argues that populist politicians mostly regard fake news as a propaganda tool for their political agendas (2019, p. 32). In this way, the authors detect the link between populism and fake news phenomena in the context of the shift away from liberal democracy and the problems it entails. In accordance with the above, the next chapter first thoroughly defines the different forms of fake news and then connects this phenomenon with the role of emotions in their dissemination.<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                6. Fake news<\/strong><\/p>\n

                6.1. Defining the phenomenon of fake news, misinformation, disinformation, malinformation <\/strong><\/p>\n

                Fake news is defined as false information that mimics real information (Van der Linden, Panagopoulos and Roozenbeek, 2020). Cantarella, Fraccaroli and Volpe (2023) define political online fake news as deliberately fabricated misinformation of political content (2023, p. 1) and consequently emphasize their relationship with the success of populist candidates during elections. Wardle (2018) calls for caution while using that term by emphasizing that a lot of the content which is being discussed is not false per se but is taken out of context. Therefore, fake news is seen as a tool that the powerful use to suppress and curb free speech and undermine and circumvent free media (2018, p. 952). It is also important to distinguish between fake news as a genre and as a label (Egelhofer and Lecheler, 2019). Fake news as a genre is defined by the authors as \u201cdeliberately created pseudo-journalistic disinformation\u201d, while fake news as a label is explained as a political instrument that serves to delegitimize journalism (2019, p. 98). Wardle (2018, p. 953) ranks seven types of \u201cinformation disorders\u201d of which he considers satire and parody the least dangerous and puts them at the beginning of the spectrum. At the end of the spectrum is fabricated content that was deliberately created to spread false information. Other categories distinguish content that is unrelated to headlines or visual representations such as clickbait, the use of visual materials or quotes that change the context, the dissemination of accurate content beyond the original context, binding journalists\u2019 signatures and organizations to content that is not truly theirs and manipulating content for the purpose of deception. Wardle (2018, p. 954) explains that these seven categories can be classified into three camps, depending on the degree of veracity and intention to cause harm. Content that is false but not intended for intentional harm is called misinformation. Misinformation includes satire, clickbait or quotes and images that can have a misleading effect. Content that is false and intended to cause harm is called disinformation and therefore includes malicious lies, fabricated content, and manipulation campaigns. True information intended to harm is defined as malinformation (2018, p. 954).<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                6.2. The role of emotions in the dissemination of fake news<\/strong><\/p>\n

                While explaining disinformation and affective polarization, the role of populism in the mobilization of emotions is crucial, especially considering the fact that nowadays some of the media are populistic themselves (Kr\u00e4mer, 2014). Digitalization and mediatization are referred to as processes in which emotions become the center of political and social life, compared to earlier periods when the affective dimension was more limited to the private sphere (Serrano-Puche, 2021, p. 232). Consequences of the relationship between fake news and the emotional discourse, as well as the importance of their research, can be recognized in a study of emotional intelligence and university education in relation to fake news (Preston et al., 2021). Research results found that people who have high levels of emotional intelligence and university education are less likely to believe fake news than people who show low levels of emotional intelligence and college education. Along these lines, Martel, Pennycook, and Rand (2020) explored the link between specific emotions (fear, shame, enthusiasm, excitement, guilt, upset, etc.) and the fake news phenomenon. The first study found that increased emotionality predicts greater confidence in fake news, but not real news. Another study measured and manipulated reliance on emotion or reason through four experiments (n = 3884) and found correlation and causal evidence that reliance on emotions increases trust in fake news (2020, p. 1). Furthermore, Corbu et al. (2021) sought to investigate how likely users are to share fake news on social media (n = 813). The authors call it the \u201cviralization effect\u201d and explore it in relation to two positive emotions (enthusiasm and pleasure) and two negative emotions (anger and fear) as mediators of the aforementioned effects of viralization. The results showed that negatively biased fake news increase people\u2019s willingness to share the news, while positively biased fake news had no significant impact on viralization potential. The potential for viralization turned out to be mediated by negative emotions, but not by positive emotions (2021, p. 58). In research, fake news is often related to eco-chambers (Bakir and McStay, 2017). More precisely, eco-chambers are created while algorithmically selecting information based on the user\u2019s previous interests, purchases, publications, search history and the like. Bakir and McStay (2017) recall a 2014 Facebook study that, by collecting newsfeed material, without the knowledge and consent of participants, found that people replicated positive\/negative emotional content in their own posts. Referring to these results and \u201cautomatic journalism\u201d (algo-journalism) which automatically uses data to create stories depending on preferences and target audiences, the authors warn about the emotional implications this may have. While fake news already represents an increase in emotional charge, automated news and journalism have the potential to make this situation worse (2017, p. 170). Bowman and Cohen (2020) explain exposure to the fake news phenomenon and highlight the ways in which this content is often created to resonate with us and our emotions, thus depriving us of the ability to become aware of our bias. The authors offer a solution in form of education in the field of media literacy with the goal of making media audiences more critical and aware of the circumstances in which they encounter such content.<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                7. Conclusion <\/strong><\/p>\n

                By analyzing relevant work on the topic of emotions, populism and fake news, based on relevancy and connection to the topic, the need to incorporate the emotional dimension into the issues of the public sphere and the normative role of the media is clear. Neglecting this area completely marginalizes the entire aspect of research without which is impossible to get a complete insight into phenomenology. Nielsen (2020) explains the shift from liberal democracy to oligarchy through marginalizing vulnerable communities, anti-globalism, and white supremacy. Populist, and especially radical right appeals, can have a negative impact on democracy, which mostly refers to negative stereotyping of minorities and frequent attacks on the media (Widmann, 2021, p. 176). In times of vague social identities and questionable futures, populists have created identities based on divisions and roles, and this has produced feelings of belonging and purpose that culminate in emotions of victimism\/supremacy and sacrifice searching (Nagel, 2021). In a crisis, anxiety and fear are reconstructed through the need for hope and identity (Nagel, 2021), and in these times, which are evidently filled with uncertainty, populists have offered voters a better version of the future than the liberals (Kuisz and Wigura, 2020). Doroshenko and Tu (2022) conclude that the radical right provokes stronger emotional reactions than the parties of the center, and in the context of socioeconomic change and individualistic identities, many authors highlight the emotion of shame (Goodwin, Jasper and Polletta, 2001; Hoggett and Thompson, 2012; Salmela and von Scheve, 2017; Martel, Pennycook, and Rand, 2020). Martel, Pennycook, and Rand (2020) reveal that increased emotionality predicts greater confidence in fake news, and research has also shown that people who have high levels of emotional intelligence and university education are less likely to believe fake news (Preston et al., 2021). Emotions such as anger, when it comes to fake news, are associated with a greater chance of active user engagement (Corbu et al., 2021). Finally, in a modern society, shaped by polarizing divisions, dissonances in emotions and identity, new technology and media, the unlimited space available for expression is not necessarily favorable for democracy and is changing the normative role of the media. Therefore, some authors oppose the idealization of a version of the public sphere which implies that higher participation and discussion automatically mean a positive impact on democracy (Abramson, Arterton and Orren, 1988; Wahl-Jorgensen, 2012; Massumi, 2015). On the contrary, Wahl-Jorgensen (2012) points out that the moment came to discuss how to create forums that will generate empathy and solidarity in times when people are, almost entirely, able to express any opinions and emotions freely. Nevertheless, one thing is for sure – ignoring the power of emotional public sphere only means not seeing the wood from the trees.<\/p>\n

                <\/p>\n

                References:<\/strong><\/p>\n

                Abramson, J.B., Arterton, F.C., and Orren, G.R. (1988). The Electronic Commonwealth: The Impact of New Media Technologies on Democratic Politics.<\/em> New York: Basic Book.<\/p>\n

                Abu-Lughod, L., and Lutz, C. (1990). Emotion, Discourse, and the Politics of Everyday Life. In: C. A. Lutz and L. Abu-Lughod (Eds.), Language and the Politics of Emotion<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

                Akg\u00fcl, H. (2019). Fake News as a Tool of Populism in Turkey: The Pastor Andrew Brunson Case. Polish Political Science Review<\/em>, 7(2), 32-51. https:\/\/doi.org\/10.2478\/ppsr-2019-0012<\/a><\/p>\n

                Arendt, H (1958). The Human Condition,<\/em> Chicago, IL: University of Chicago Press.<\/p>\n

                Aristotle. (1954). Rhetoric<\/em>. New York: Modern Library.<\/p>\n

                Bakir, V. and McStay, A. (2017). Fake News and the Economy of Emotions, Digital Journalism<\/em>, 6 (2), 154-175, \u00a0<\/u>https:\/\/doi.org\/10.1080\/21670811.2017.1345645<\/a><\/p>\n

                Barbeito, R. I. and Alonso, A. I. (2021).\u00a0 Political emotions and digital political mobilization in the new populist parties: the cases of Podemos and Vox in Spain, International Review of Sociology<\/em>, \u00a0<\/u>https:\/\/doi.org\/10.1080\/03906701.2021.1947948<\/a><\/p>\n

                Bastick, Z. (2021). Would you notice if fake news changed your behavior? An experiment on the unconscious effects of disinformation, Computers in Human Behavior,<\/em> 116, 1-12. https:\/\/doi.org\/10.1016\/j.chb.2020.106633<\/a><\/p>\n

                Bauman, Z. (2004). Identity: interviews with Benedetto Vecchi<\/em>. Pelago: Zagreb.<\/p>\n

                Berezin, M. (2001). Emotions and Political Identity: Mobilizing Affection for the Polity. In: J. Goodwin, J. Jasper and F. Polletta, (Eds.), Passionate politics: Emotions and Social Movements. <\/em>Chicago, IL: University of Chicago Press. https:\/\/doi.org\/10.7208\/chicago\/9780226304007.003.0006<\/a>,<\/p>\n

                Blumler, J.G., and Cushion, S. (2014). Normative perspectives on journalism studies: Stock-taking and future directions. Journalism<\/em>, 15(3), 259\u2013272. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1177\/1464884913498689<\/a><\/p>\n

                Bos, L. Schemer, C., Corbu, N., Hameleers, M., Andreadis, I., Schulz, A., Schmuck, D., Reinemann, C. and Fawzi, N. (2020). The effects of populism as a social identity frame on persuasion and mobilisation: Evidence from a 15-country experiment. European Journal of Political Research<\/em>, 59: 3-24. https:\/\/doi.org\/10.1111\/1475-6765.12334<\/a><\/p>\n

                Bowman, N. D. and Cohen, E. (2020). Mental Shortcuts, Emotion, and Social Rewards: The Challenges of Detecting and Resisting Fake News. In: M. Zimdars and K. McLeod, (Eds.), Fake News: Understanding Media and Misinformation in the Digital Age.<\/em> The MIT Press. https:\/\/doi.org\/10.7551\/mitpress\/11807.001.0001<\/a><\/p>\n

                Canovan, M. (1999). Trust the People! Populism and the Two Faces of Democracy, Political Studies<\/em>, 47, 2-16.<\/p>\n

                Cantarella, M., Fraccaroli, N., and Volpe, R. (2023). Does fake news affect voting behaviour? Research Policy<\/em>, 52(1), 1-12. https:\/\/doi.org\/10.1016\/j.respol.2022.104628<\/a><\/p>\n

                Corbu, N., Bargaoanu, A., Durach, F. and Udrea, G. (2021). Fake News Going Viral: The Mediating Effect of Negative Emotions. Media Literacy and Academic Research<\/em>, 4 (2), 58-85.<\/p>\n

                Corner, J. (2017). Fake news, post-truth and media\u2013political change. Media, Culture & Society, <\/em>39(7), 1100\u20131107. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1177\/0163443717726743<\/a><\/p>\n

                De Vreese, C. H., Esser, F., Aalberg, T., Reinemann, C., and Stanyer, J. (2018). Populism as an Expression of Political Communication Content and Style: A New Perspective. The International Journal of Press\/Politics<\/em>, 23 (4), 423\u2013438. https:\/\/doi-org.\/10.1177\/1940161218790035<\/a><\/p>\n

                Doroshenko, L. and Tu, F. (2022) Like, Share, Comment, and Repeat: Far-right Messages, Emotions, and Amplification in Social Media, Journal of Information Technology & Politics,<\/em> https:\/\/doi.org\/10.1080\/19331681.2022.2097358<\/a><\/p>\n

                Dunmire, P. L. (2005). Preempting the future: rhetoric and ideology of the future in political discourse. Discourse & Society,<\/em> 16 (4), 481\u2013513. https:\/\/doi.org\/10.1177\/0957926505053052<\/a><\/p>\n

                Egelhofer, J., L. and Lecheler, S. (2019). Fake news as a twodimensional phenomenon: a framework and research agenda. Annals of the International Communication Association,<\/em> 43(2), 97-116. https:\/\/doi.org\/10.1080\/23808985.2019.1602782<\/a><\/p>\n

                Enli, G. and Rosenberg, L.T. (2018). Trust in the Age of Social Media: Populist Politicians Seem More Authentic, Social Media + Society<\/em>, 1\u201311.<\/p>\n

                Frijda, N. H. (1986). The Emotions<\/em>. Cambridge University Press.<\/p>\n

                Goodwin, J., Jasper, J., and Polletta, F. (2001). Introduction: Why Emotions Matter. In: J. Goodwin, J. Jasper and F. Polletta, (Eds.), Passionate politics: Emotions and Social Movements.\u00a0 <\/em>Chicago, IL: University of Chicago Press.<\/p>\n

                Goodwin, J., Jasper, J. M., Polletta, F. (2003). Emotional Dimensions of Social Movements. In: D. A. Snow., S. A. Soule, H. Kriesi, (Eds.), The Blackwell Companion to Social Movements. <\/em>Blackwell Publishing.<\/p>\n

                Gutsche Jr., R. (2018): Trump and the Media, Digital Journalism<\/em>, 7(10), 1348\u20131349. https:\/\/doi.org\/10.1080\/21670811.2018.1530064<\/a><\/p>\n

                Habermas, J. (1989). The structural transformation of the public sphere<\/em>. Cambridge, UK: Polity Press.<\/p>\n

                Habermas, J. (2004). Public Space and Political Public Sphere \u2013 The Biographical Roots of Two Motifs in my Thought.<\/em> Commemorative Lecture, (Kyoto, November 11, 2004). http:\/\/ikesharpless.pbworks.com\/f\/Kyoto_lecture_Nov_2004,%20Jurgen%20Habermas.pdf<\/a>.<\/p>\n

                H\u00e4nska, M. (2019). Normative Analysis in the Communications Field: Why We Should Distinguish Communicative Means and Ends of Justice. Journal of Information Policy<\/em>, 9, 14\u201336. https:\/\/doi.org\/10.5325\/jinfopoli.9.2019.0014<\/a><\/p>\n

                Hawkins, K. (2003). Populism in Venezuela: The Rise of Chavismo. Third World Quarterly<\/em>, 24 (6), 1137\u20131160.<\/p>\n

                Hidalgo-Tenorio, E., and Ben\u00edtez-Castro, M. A. (2021). Trump\u2019s populist discourse and affective policies, or on how to move \u201cthe People\u201d through emotion. Globalisation, Societies and Education,<\/em> 1\u201324. https:\/\/doi.org\/10.1080\/14767724.2020.1861540<\/a><\/p>\n

                Hobbes, T. (1980). Leviathan<\/em>. Preface: C.B. Macpherson. Penguin Books, New York.<\/p>\n

                Hoggett P. and Thompson S. (2012). Introduction. P. Hoggett and S. Thompson (Eds.), Politics and the emotions: the affective turn in contemporary political studies<\/em>. Continuum.<\/p>\n

                Homolar, A. and Scholz, R. (2019). The power of Trump-speak: populist crisis narratives and ontological security, Cambridge Review of International Affairs<\/em>, 32 (3), 344-364. https:\/\/doi.org\/10.1080\/09557571.2019.1575796<\/a><\/p>\n

                Jagers, J. and Walgrave, S. (2007). Populism as political communication style: An empirical study of political parties\u2019 discourse in Belgium. European Journal of Political Research,<\/em> 46: 319-345. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1111\/j.1475-6765.2006.00690.x<\/a><\/p>\n

                Jasper, J. M., (1998). The Emotions of Protest: Affective and Reactive Emotions In and Around Social Movement. Sociological Forum<\/em>, 13(3), 397-424.<\/p>\n

                Jayme Montiel, C. and Uyheng, J. (2020). Mapping Contentious Collective Emotions in a Populist Democracy: Duterte\u2019s Push for Philippine Federalism. Political psychology<\/em>, 41 (4), 737.<\/p>\n

                Kant, I. (1998). Religion within the Boundaries of Mere Reason. York<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

                Kemper, T. D. (1981). Social constructionist and positivist approaches to the sociology of emotions. American Journal of Sociology<\/em>, 87(2), 336\u2013362.<\/p>\n

                Kr\u00e4mer, B. (2014). Media Populism: A Conceptual Clarification and Some Theses on its Effects,\u00a0Communication Theory<\/em>, 24 (1), 42\u201360.\u00a0https:\/\/doi.org\/10.1111\/comt.12029<\/a><\/p>\n

                Kuisz, J., and Wigura, K. (2020). The pushback against populism: Reclaiming the politics of emotion. Journal of Democracy<\/em>, 31 (2), 41-53. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1353\/jod.2020.0035<\/a><\/p>\n

                Lawler E. J. (1999). Bringing emotions into social exchange theory. Annual Review of Sociology<\/em>, 25, 217\u2013244.<\/p>\n

                Lutz, C. (2007). Emotion, Thought, and Estrangement: Emotion as a Cultural Category. In: H. Wulff. (Eds.), The Emotions: A Cultural Reader<\/em>. Berg Publishers, Oxford, UK.<\/p>\n

                Martel, C., Pennycook, G. and Rand, D.G. (2020). Reliance on emotion promotes belief in fake news. Cogn. Research<\/em> 5 (47), 1-20. https:\/\/doi.org\/10.1186\/s41235-020-00252-3<\/a><\/p>\n

                Massumi, B. (2015). Politics of affect<\/em>. Cambridge, UK: Polity Press.<\/p>\n

                McNair, B. (2003). An introduction to political communication<\/em>. Zagreb: Faculty of Political Science.<\/p>\n

                Mudde C. (2004). The populist zeitgeist. Government and Opposition<\/em>, 39, 541-563.<\/p>\n

                Mudde, C. (2007). Populist Radical Right Parties in Europe<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

                Nagel, C. (2021).\u00a0 On the psychodynamics of hope and identity in times of crisis: why they are needed when basic assumption victimism\/supremacism prevail. Organisational and Social Dynamics,<\/em> 21(1), 56-77. https:\/\/doi.org\/10.33212\/osd.v21n1.2021.56<\/a><\/p>\n

                Nielsen, G. (2020). Populism, Fake News, and the Flight From Democracy. In K. Dalkir and R. Katz (Eds.), Navigating Fake News, Alternative Facts, and Misinformation in a Post-Truth World.<\/em> IGI Global. https:\/\/doi.org\/10.4018\/978-1-7998-2543-2.ch01<\/a><\/p>\n

                Nussbaum, M. (2013). Political emotions<\/em>. Cambridge, MA: Harvard University Press.<\/p>\n

                Preston, S., Anderson, A., Robertson, D.J., Shephard, M.P. and Huhe, N. (2021). Detecting fake news on Facebook: The role of emotional intelligence. PLoS ONE<\/em> 16 (3), 1-13. https:\/\/doi.org\/10.1371\/journal.pone.0246757<\/a><\/p>\n

                Salmela, M. E. and von Scheve, C. (2017). Emotional roots of right-wing political populism. Social Science Information,<\/em> 56 (4), 567-595. https:\/\/doi.org\/10.1177\/0539018417734419<\/a><\/p>\n

                Schulz, A., Wirth, W. and M\u00fcller, P. (2020). We are the people and you are fake news: A social identity approach to populist citizens\u2019 false consensus and hostile media perceptions. Communication research<\/em>, 47 (2), 201-226.<\/p>\n

                Serrano-Puche, J. (2021). Digital disinformation and emotions: exploring the social risks of affective polarization, International Review of Sociology<\/em>, 31 (2), 231-245. https:\/\/doi.org\/10.1080\/03906701.2021.1947953<\/a><\/p>\n

                Solomon, R. C. (2008). The philosophy of emotions. In M. Lewis, J. M. Haviland-Jones and L. F. Barrett (Eds.), Handbook of emotions<\/em>. The Guilford Press.<\/p>\n

                Smith A. (1959). The Theory of Moral Sentiments.<\/em> Indianapolis, IN: Liberty Fund.<\/p>\n

                Spruyt, B., Keppens, G., and Van Droogenbroeck, F. (2016). Who supports populism and what attracts people to it? Political Research Quarterly<\/em>, 69 (2), 335-346.<\/p>\n

                Turner J. H. and Stets J. E. (2011). Sociology of emotions<\/em>. Zagreb: Autumn and Turk.<\/p>\n

                Van der Linden, S., Panagopoulos, C. and Roozenbeek, J. (2020). You are fake news: political bias in perceptions of fake news. Media, Culture & Society<\/em>, 42(3) 460\u2013470.<\/p>\n

                Wahl-Jorgensen, K. (2012). Future directions for political communication scholarship: considering emotion in mediated public participation. In: Valdivia, A. N. (Eds.), The International Encyclopedia of Media Studies<\/em>. Wiley-Blackwell.<\/p>\n

                Wahl-Jorgensen, K. (2018). Media coverage of shifting emotional regimes: Donald Trump\u2019s angry populism. Media, Culture & Society<\/em>, 40 (5), 766\u2013778. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1177\/0163443718772190<\/a><\/p>\n

                Waisbord, S. (2018).\u00a0Truth is What Happens to News. Journalism Studies,<\/em> 19 (13), 1866-1878. https:\/\/doi.org\/10.1080\/1461670x.2018.1492881<\/a><\/p>\n

                Wardle, C. (2018). The Need for Smarter Definitions and Practical, Timely Empirical Research on Information Disorder, Digital Journalism,<\/em> 6 (8), 951-963. https:\/\/doi.org\/10.1080\/21670811.2018.1502047<\/a><\/p>\n

                Widmann, T. (2021). How Emotional Are Populists Really? Factors Explaining Emotional Appeals in the Communication of Political Parties. Political psychology,<\/em> 42 (1), 163-181. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1111\/pops.12693<\/a><\/p>\n

                Wirz, D. S. (2018). Persuasion Through Emotion? An Experimental Test of the Emotion-Eliciting Nature of Populist Communication. International Journal of Communication,<\/em> 12: 1114\u20131138.<\/p>\n

                Wodak, R. (2013). Anything Goes – The Haiderization of Europe. In R. Wodak, M. Khosravinik, and B. Mral (Eds.), Rightwing Populism in Europe: Politics and Discourse<\/em>. Bloomsbury.<\/p>\n

                <\/p>\n

                Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n

                Na temelju pretpostavke da ljudske emocije imaju svojevrsni utjecaj na odluke i stavove, ovaj rad istra\u017euje odnos izme\u0111u emocija i izazova s kojima se demokracija suo\u010dava u 21. stolje\u0107u. Usredoto\u010duju\u0107i se na la\u017ene vijesti i populizam, rad istra\u017euje ulogu emocija u tim fenomenima. Neki od emocionalnih obrazaca analiziranih u ovom radu su pojava straha, nesigurnosti i ljutnje, koji se manifestiraju kroz stvaranje \u201eneprijatelja\u201c i \u201eantagonista\u201c koje utjelovljuju imigranti, politi\u010dke elite i mainstream mediji. Na kraju, pregledom zna\u010dajnih istra\u017eivanja na ovu temu, otkriva se temeljna razlika u tuma\u010denju navedenih fenomena, s obzirom na to pristupaju li im ljudi iz emocionalno ili razumno izazvane pozicije. Sustavni pregled radova na ovu temu stoga mo\u017ee dati zna\u010dajan doprinos daljnjem razumijevanju ovih fenomena.\n<\/em><\/p>\n

                <\/p>\n

                Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> emocije, identitet, javna sfera, populizam, la\u017ene vijesti, mediji.<\/em><\/p>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                \n\n\n\n\n
                \"inmediasres\"\n

                \u00a013(25)#13 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                		\n

                \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                		\n

                \nDOI 10.46640\/imr.13.25.3<\/a>\nUDK 159.964.2:27-58\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 2.3.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                <\/p>\n

                <\/p>\n

                Darko Kova\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

                Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet,\nIvana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska\ndarko.kovacic1969@gmail.com<\/p>\n

                Refrakcija religije u mediju psihoanalize\n(crtice uz credo<\/em><\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ericha Fromma)<\/span><\/strong><\/p>\n

                \nPuni tekst: pdf (417 KB), Hrvatski, Str. 4177 – 4191\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                <\/p>\n

                Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                \u00a0<\/span><\/p>\n

                Kad se u filozofiji, psihoanaliti\u010dkoj teoriji ili isto\u010dnja\u010dkoj mudrosnoj tradiciji govori o \u2018sebe-realizaciji\u2019 (ili \u2018samoaktualizaciji\u2019; Maslow 1982) entitet \u2018ego\u2019 (odakle i dolazi rije\u010d \u2018egoizam\u2019 sa svim svojim negativnim konotacijama) smatra se ne\u010dim \u0161to je, ako \u017eelimo napredovati u dijalektici \u201esloboda od-sloboda za\u201c (Fromm 1941) potrebno ili – filozofijskom terminologijom – \u2018prevladati\u2019 ili posredstvom dostupnih nam \u2018duhovnih praksi\u2019 poni\u0161titi (u smislu budisti\u010dke \u2018nirvane\u2019, sanskr. \u2018ugasnu\u0107a\u2019). Na ovaj na\u010din, a zbog ambigviteta izraza \u2018ego\u2019 i siroma\u0161tvom jezika uzrokovane sinonimizacije sa \u2018sebstvom\u2019, neizbje\u017eno zavr\u0161avamo u proturije\u010dju i posljedi\u010dno njemu odustajemo od praxisa<\/strong>. U ovom se radu (koji je dio \u0161ireg istra\u017eivanja na temu Frommove filozofske antropologije) samo skiciraju neki od mogu\u0107ih pravaca egzodusa iz jo\u0161 jedne \u2018aporije psihe\u2019.<\/em><\/p>\n

                <\/p>\n

                Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Erich Fromm, Credo, psihi\u010dka topografija, ego, individualno ja.<\/em><\/p>\n

                <\/p>\n

                <\/p>\n

                \u201eVjerujem<\/em><\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> da ljudsko bi\u0107e mo\u017ee vizualizirati do\u017eivljaj cjelovitog univerzalnog \u010dovjeka samo posredstvom spoznaje svoje individualnosti, a nikako poku\u0161avaju\u0107i reducirati sebstvo na apstraktni, zajedni\u010dki nazivnik<\/em><\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u010covjekova je \u017eivotna zada\u0107a upravo ona paradoksalna: ostvariti svoju individualnost i istodobno je transcendirati te do\u0107i do iskustva univerzalnosti. Samo potpuno razvijeno individualno ja mo\u017ee odbaciti ego<\/em><\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.\u201c<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                PRELUDIUM<\/strong><\/p>\n

                \u201eU svezi [geografske] karte\u201c, pi\u0161e Alfred Korzybski u Science and Sanity<\/em> (1933), \u201eva\u017eno je znati dvije stvari: prvo, karta nije<\/em> teritorj kojega predstavlja i drugo, karta je korisna ukoliko je njezina struktura nalik<\/em> teritoriju kojega predstavlja. […] Kad razmi\u0161ljamo o jezicima, oni bi se, u najboljem slu\u010daju, trebali smatrati kartama. Rije\u010d nije<\/em> objekt kojega [rije\u010d] predstavlja\u201c. [58]<\/p>\n

                Nastavljaju\u0107i istu misao Korzybski ka\u017ee da, ako rije\u010di nisu stvari koje predstavljaju, onda se jedina mogu\u0107a veza izme\u0111u objektivnog svijeta i jezi\u010dnog svijeta nalazi u strukturi i to samo u strukturi. Korisnost karte ili jezika ovisi o sli\u010dnosti strukture empirijskog svijeta sa strukturom karte ili jezika. Ako strukture nisu sli\u010dne, \u201eonda je putnik ili govornik zaveden na krivi put, \u0161to u ozbiljnim \u017eivotnim problemima mo\u017ee biti izuzetno \u0161tetno\u201c. Ako su strukture sli\u010dne, za potencijalno racionalno bi\u0107e \u2013 empirijski svijet postaje \u2018racionalan\u2019, a to zna\u010di da su jezi\u010dne ili kartografske strukture \u201eprimjenjive na empirijski svijet\u201c. [61]<\/p>\n

                Na koncu, a \u0161to smatramo klju\u010dnim za razumijevanje djelova ovoga rada gdje povezujemo Kantove i Freudove \u2018mape uma\u2019, Korzybski isti\u010de da \u201eorganizam funkcionira kao cjelina\u201c i da zato \u201esvaki poku\u0161aj njegovog cijepanja na dijelove ne mo\u017ee dati zadovoljavaju\u0107e rezultate\u201c. Razlika izme\u0111u \u2018tijela\u2019 i \u2018uma\u2019 ostaje samo \u2013 verbalna [!] jer struktura jezika ne odgovara strukturi i funkcioniranju organizma. \u201eJezik je\u201c, ponavlja, \u201epoput karte; to nije teritorij kojega predstavlja\u201c. Ako karta prikazuje druga\u010diju strukturu od teritorija koji predstavlja \u2013 \u201ena primjer, prikazuje gradove pogre\u0161nim redoslijedom ili postavlja neke lokacije isto\u010dno, a ove su zapravo zapadno\u201c \u2013 tada je karta vi\u0161e nego beskorisna, jer dezinformira i dovodi u zabludu. Svatko tko koristi takvu kartu nikada ne mo\u017ee biti siguran da \u0107e sti\u0107i na svoje odredi\u0161te. \u201eSli\u010dno tome\u201c, zaklju\u010duje Korzybski, \u201ekori\u0161tenje jezika za predstavljanje cjeline jednako je pogre\u0161no i semanti\u010dki opasno\u201c [498].<\/p>\n

                Korzybskijevo je upozorenje, \u010dini se, zakasnilo<\/em> par stolje\u0107a jer Kantove su bilje\u0161ke za njegova predavanja iz geografije<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> putokaz prema korijenima njegove kriti\u010dke filozofije. Upravo se u okviru njegovih geografskih razmatranja nalaze zametci koji \u0107e se kona\u010dno razviti u misaoni okvir koji \u0107e revolucionirati epistemologiju i metafiziku. Dublje zaranjanje u Kantove geografske bilje\u0161ke otkriva ne samo evoluciju njegovog intelektualnog puta, ve\u0107 nagla\u0161ava i duboku povezanost izme\u0111u njegovog \u2018zemljo-opisa\u2019 i temeljnih na\u010dela koja le\u017ee u osnovi njegovih \u2018kritika\u2019.<\/p>\n

                U su\u0161tini, u Kantovoj geografiji svjedo\u010dimo simbiotskom odnosu izme\u0111u, na jednu stranu, njegovog istra\u017eivanja raznolikosti zemaljskih krajolika i, na drugu stranu, \u0161irenja njegovog filozofskog horizonta kojim \u0107e oblikovati tijek modernog mi\u0161ljenja. Kanta je, izme\u0111u njegovih ostalih \u2018strasti\u2019, zaokupljenost geografijom opskrbila bogatim leksikonom, mno\u0161tvom pojmova i metafori\u010dkih okvira, a ti intelektualni resursi, mediji, posrednici, znakovi, kreirani i uvijek iznova rekreirani, formirani i reformirani u njegovim geografskim istra\u017eivanjima, kasnije su se bez pote\u0161ko\u0107a integrirali u eksponiranje i razja\u0161njenje njegove kriti\u010dke filozofije koja se (iz perspektive filozofske dojen\u010dadi u koju ovaj autor sebe ubraja bez imalo la\u017ene skromnosti), \u010dini kao tektonski pomak na terenu filozofske rasprave.<\/p>\n

                Generirana obrnutim in\u017eenjeringom<\/em> u odnosu na Kopernikov revolucionarni heliocentri\u010dni model, onaj u kojemu je Zemlja izgubila svoj status kozmi\u010dkog sredi\u0161ta, Kantova intelektualna seizmika redefinirala je poziciju subjekta u oblikovanju spoznaje i stvarnosti. Tako se, u Bazalinoj interpretaciji iz 1906., Kant ovako \u2018usudio misliti\u2019:<\/p>\n

                \u201eKad je ovaj [Kopernik] naime vidio, da se tuma\u010denje nebeskih gibanja ne mi\u010de s mjesta, dok se uzima da se zvijezde kre\u0107u oko gledaoca, pomisli, ne bi li bolje uspjelo, ako se uzme, da se gledalac kre\u0107e, a zvijezde miruju. I u filozofiji bi se, [mislio je Kant], mo\u017eda moglo poku\u0161ati misliti tako da se promijeni stajali\u0161te. Ako se dosele uzimalo, da se na\u0161i zorovi ravnaju po stvarima, pa se nije moglo izi\u0107i na kraj, kako bi bilo, da uzmemo, da se oni ude\u0161avaju po prirodi na\u0161oj? Za\u0161to se ne bi spoznaja ravnala prema prirodi spoznavatelja?<\/em>\u201c<\/p>\n

                Prije Kanta, prevladavaju\u0107e su se filozofske doktrine uglavnom pridr\u017eavale tzv. reprezentacijske paradigme, pretpostavljaju\u0107i da se um prilago\u0111ava izvanjskoj stvarnosti i da istu \u2013 odra\u017eava. Primat u tom slu\u010daju ima objekt. Ali Kant je znao za i za Newtona, i za termodinamiku,<\/em> i za entropiju<\/em>. Temeljem toga, ako bi um samo zrcalio izvanjsku stvarnost, izjava \u201eu glavi mi je kaos<\/em>\u201c ne bi nipo\u0161to bila metafora. Dr\u017eimo stoga da je Kant, a ba\u0161 zato jer je jasno razlikovao na jednoj strani kartu,<\/em> a na drugoj strani teritorij<\/em> kojega ova predstavlja \u2013 \u0161to \u0107e kasnije biti verbalizirano i petrificirano kao noumen (teritorij) i fenomen (karta) \u2013 u niskom letu<\/em> izmaknuo budnom oku \u2018dr\u017eavno-crkveno-prusko-protestantskog\u2019 sustava za uzbunjivanje.<\/p>\n

                Ostalo je, rekli bi smo, povijest \u2013 ona koja bilje\u017ei da je njema\u010dki filozof Wilhelm Wundt (1832\u20141929) Kantovo \u2018usudi se misliti\u2019 (noumen-fenomen, teritorij-karta…) transferirao u podru\u010dje psihologije te da je jednaku prosvjetiteljsku odva\u017enost, parafrazirajmo ovdje, \u2018usudi se crtati karte \u2013 pa makar iste predstavljale ne-dostupno, ne-opisivo i ne-svjesno\u2019, zadr\u017eao i Sigmund Freud (1856.-1939.). Upravo \u0107e s njim \u2018kartografija uma\u2019 biti ovjekovje\u010dena kao \u2013 \u2018psihi\u010dka topografija\u2019.<\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                I.<\/strong><\/p>\n

                Pojam \u201epsihi\u010dka topografija\u201c ozna\u010dava misaoni okvir unutar psihoanaliti\u010dke teorije kojim se opisuju kontekstualni odnosi tj. \u2018mapiraju\u2019 struktura i organizacija uma. Proizlaze\u0107i iz radova Sigmunda Freuda (1923)<\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ove okosnice nastoje opisati razli\u010dite komponente i dinamiku psihe u terminima prostora, topografski<\/em>. Ovo je, i to je va\u017eno napomenuti, metafori\u010dki<\/em> prikaz koji se koristi za ocrtavanje razli\u010ditih razina ili podru\u010dja uma , nagla\u0161avaju\u0107i kako su razli\u010diti psihi\u010dki elementi povezani i me\u0111usobno djeluju jedni na druge. Medijacijom metafore psihi\u010dke topografije mogu\u0107e je postulirati i raspravljati o slo\u017eenosti ljudske psihologije, uklju\u010duju\u0107i dinamiku svjesnog i nesvjesnog, prirodu psihi\u010dkih sukoba te mehanizme obrane i potiskivanja, a ovako strukturirani na\u010din konceptualizacije dopu\u0161ta nam raspravu o dubinama i slojevima ljudskog iskustva te unutarnjih sukoba koji oblikuju na\u0161e cjelokupno pona\u0161anje.<\/p>\n

                Jedna od takvih \u2018karata\u2019 u psihoanaliti\u010dkoj teoriji, ona koja se koristi u suvremenoj Transakcijskoj analizi<\/em> (Berne 1986, 2019; Milivojevi\u0107 2010), unutar \u0161ireg podru\u010dja ljudske psihe postavlja dvije strukture i ovu dihotomiju artikulira razgrani\u010davaju\u0107i dvije primarne domene: \u2018Ja\u2019 i \u2018Ne-ja\u2019 (time da se ovo potonje, kako mu i samo ime ka\u017ee, odnosi na one elemente psihe koji su izvan<\/em> \u2018Ja\u2019). Va\u017eno je istaknuti da sam \u2018Ja\u2019 \u010dini segment \u0161ireg psihi\u010dkog aparata, \u010dime se unutar psihi\u010dke organizacije uspostavlja svojevrsna, opet metafori\u010dki, kvantitativna (ovdje odnos: ve\u0107e-sadr\u017ei-manje) hijerarhija.<\/p>\n

                Razgrani\u010denje izme\u0111u \u2018Ja\u2019 i ostatka domene psihi\u010dkog ostvaruje se onim \u0161to se naziva \u2018unutarnja granica sebstva\u2019. Ova \u2018membrana\u2019<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nije samo pasivno odvajanje, ve\u0107 funkcionira kao dinami\u010dko su\u010delje<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kroz koje se psihi\u010dki sadr\u017eaji reguliraju, posreduju i, \u0161to je najva\u017enije, posredstvom kojeg se transformiraju. Prisutnost ove \u2018crte razgrani\u010denja\u2019 nagla\u0161ava slo\u017eenost psihi\u010dkih funkcija upu\u0107uju\u0107i nas na sustav unutarnjeg upravljanja i samoregulacije. S unutra\u0161nje strane granice \u2018Ja\u2019 nalazimo razli\u010dite \u2018Ja-sadr\u017eaje\u2019, a ovi obuhva\u0107aju sredi\u0161nji dio tzv. \u201etoka svijesti\u201c tj. dinamiku mi\u0161ljenja, sje\u0107anja, percepcija i osje\u0107aja (apercepcij\u00e2)<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje pojedinac dr\u017ei kao samoreferentne, tj. konstitutivne za svoj osobni identitet<\/em>. Navedeni su sadr\u017eaji klju\u010dni za nastanak, razvoj i odr\u017eavanje koherentnog do\u017eivljaja \u2018sebe\u2019 ili \u2018sebstva\u2019.<\/p>\n

                Nasuprot tome, domenu psihe koja se nalazi izvan granica \u2018Ja\u2019 karakteriziraju \u2018psihi\u010dki sadr\u017eaji\u2019 (\u2018Ne-ja\u2019) koji nisu odmah dostupni ili nisu potpuno integrirani u svjesno \u2018Ja\u2019. Ti elementi mogu uklju\u010divati potisnute \u017eelje, uobi\u010dajeno nedostupna sje\u0107anja i neprihva\u0107ene aspekte sebe, koji, unato\u010d isklju\u010denosti iz \u2018svjesne svijesti\u2019, jo\u0161 uvijek imaju presudni utjecaj na psihi\u010dki \u017eivot i cjelokupno pona\u0161anje<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pojedinca. Konstrukt \u2018Ja\u2019 dominantno je obilje\u017een fenomenom identiteta koji na razini iskustva utjelovljuje psihoanaliti\u010dko kvintesencijalno \u2018sebstvo\u2019 ili u okviru psihoanaliti\u010dke teorije \u2018stvarno ja\u2019. Ovo pretpostavlja da je samopercepcija pojedinca intrinzi\u010dno uskla\u0111ena s onim sastavnim dijelovima koji se, slu\u017ee\u0107i kao gra\u0111evni blokovi samopoimanja, nalaze unutar \u2018sebstva\u2019 i koje nazivamo \u2018Ja-sadr\u017eaji\u2019.<\/p>\n

                Granicu koja odvaja \u2018Ja\u2019 od \u0161ireg podru\u010dja psihe, tj. \u2018Ne-ja\u2019, karakterizira selektivna propusnost (radi ovoga usporedba sa stani\u010dnom membranom) dopu\u0161taju\u0107i obostrani protok sadr\u017eaja izme\u0111u \u2018Ja\u2019 i ostatka psihe. Ta migracija nije samo prijenos, ve\u0107 je popra\u0107ena kvalitativnom<\/em> preobrazbom prenesenih sadr\u017eaja: kako psihi\u010dki sadr\u017eaji prelaze u podru\u010dje \u2018Ja\u2019, oni prolaze kroz metamorfozu u \u2018Ja-sadr\u017eaje\u2019; obrnuto, kada neki \u2018Ja-sadr\u017eaj\u2019 migrira prema van u psihi\u010dku domenu, isti transmutira u psihi\u010dki \u2018Ne-ja\u2019 sadr\u017eaj.<\/p>\n

                Proces implantacije nekog segmenta do\u017eivljaja u podru\u010dje \u2018Ne-ja\u2019 nazivamo \u2018internalizacija\u2019, a kad se (formalno isto) usa\u0111ivanje doga\u0111a u podru\u010dju \u2018Ja\u2019 onda to nazivamo \u2018identifikacija\u2019. Ilustrativni primjer ove dinamike mogu\u0107e je promatrati u pozicioniranju \u2018zna\u010dajnih drugih\u2019 unutar ne\u010dijeg psihi\u010dkog krajolika \u010dime su ovi \u2018zna\u010dajni drugi\u2019 prvenstveno (ali ne i jedino!) u pozitivnom svjetlu pohranjeni u sje\u0107anje kao \u2018psihi\u010dki sadr\u017eaj\u2019 ili \u2018Ne-ja-sadr\u017eaj\u2019. Me\u0111utim, te reprezentacije [!] ne sa\u010dinjavaju istovremeno i komponente ne\u010dijeg identiteta jer tek kroz proces poistovje\u0107ivanja<\/em> sa zna\u010dajnim, internaliziranim drugima, takvi se sadr\u017eaji transfiguriraju, prelaze granicu \u2018Ja\u2019 da bi se integrirali u \u2018Ja\u2019 kao njegov sadr\u017eaj ili op\u0107enito \u2013 identitet.<\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                II.<\/strong><\/p>\n

                La Rochefoucauld (1613.-1680.) je, pi\u0161e Louis Kronenberger (1959) u uvodu The Maxims of La Rochefoucauld<\/em>, \u201ene samo jedan od najve\u0107ih aforista nego je, na jedan na\u010din, vjerojatno najve\u0107i izme\u0111u analiti\u010dara ljudskog pona\u0161anja: pozornicu je li\u0161io svih rekvizita, sa svih je glumaca skinuo kostime, ugasio je svaku vatru i zaledio je svako tijelo. \u010cini se da su ga [u istra\u017eivanju ljudskog pona\u0161anja] do granice opsjednu\u0107a zanimali \u2018osobni probitak\u2019<\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (eng. \u2018self-interest\u2019<\/em>) i \u2018ta\u0161tina\u2019 (eng. \u2018vanity\u2019<\/em>; ovu drugu nazivao je \u2018sestrom blizankom vlastitog interesa\u2019; op.a<\/em>.), ali oboje su isku\u0161ani u epruveti i klini\u010dki ispitani pod mikroskopom\u201c. Kronenberger na istom mjestu ka\u017ee da je Rochefoucauldov cinizam<\/em> bio ro\u0111en iz uvjerenja da je \u201eono \u0161to u cjelosti motivira ljude uvijek njihova vlastita korist\u201c i da se svi ljudski nedostatci mogu svesti na neki osobni interes. Ovaj \u2018nagon\u2019 je u \u010dovjeku toliko sna\u017ean da ga Rochefoucauld uzdi\u017ee na \u201eprirodnu, \u017eivotnu zakonitost\u201c i zato, govore\u0107i o ljudskom djelovanju koje je u prvom redu vo\u0111eno vlastitim probitkom, \u201eon nema namjeru omalova\u017eiti \u010dovjeka \u2013 on samo\u201c, pi\u0161e Kronenberger, \u201edefinira ljudsku prirodu\u201c. Za Rochefoucaulda, ljudsko je pona\u0161anje utemeljeno na \u201enezaustavljivoj, nametljivoj nezasitnosti ustoli\u010denog ega\u201c, a ljudska su bi\u0107a u odnosu na ovo \u2013 krajnje bespomo\u0107na. \u201eAko nam se ponekad i u\u010dini da smo ovome suverenom poticaju oduprli (da smo se pona\u0161ali nesebi\u010dno<\/em>, op.a.)\u201c \u2013 Rochefoucauld nam ovdje ru\u0161i svaki oslonac \u2013 \u201eto nije zato jer smo mi bili sna\u017eni, nego zato jer je on taj \u010das bio slab\u201c. Kronenberger \u0107e na kraju uvodnika napisati da je jedino s \u010dime se (uz neizostavni Balzacov protomarksisti\u010dki<\/em> \u2018kapital\u2019)\u00a0 mo\u017ee usporediti Rochefoucauldov pojam \u2018vlastitog interesa\u2019\u2013 Freudov pojam \u2018libida\u2019 [22-28].<\/p>\n

                Egoizam ili kako ga definira Filozofski leksikon<\/em> (2012), \u201etendencija pojedinca da zastupa samo vlastite interese\u201c a \u201eu etici, stajali\u0161te prema kojemu je svako ljudsko pona\u0161anje, bez obzira na to koliko djelovalo (koliko se to nama takvim \u010dinilo, op.a.) altruisti\u010dno, u biti vo\u0111eno osobnim interesima pojedinca\u201c [267] \u2013 \u201euobi\u010dajeno se smatra tamnom stranom<\/em> ljudske prirode\u201c (Weiss et. al. 2022)<\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Etimologija nam \u2018egoizma\u2019 nudi daljnji uvid u ovo filozofsko stajali\u0161te: potje\u010du\u0107i od latinskog ego<\/em>, \u0161to jednostavno zna\u010di ja<\/em>, diskurs se ovako \u010dvrsto usredoto\u010duje na sebstvo ili jastvo. Ovdje je va\u017eno istaknuti da se egoizam razlikuje od egotizma<\/em> koji ozna\u010dava preuveli\u010dani osje\u0107aj vlastite va\u017enosti i koji skre\u0107e u podru\u010dje narcisoidnog samoveli\u010danja.<\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                Alexander Moseley, u \u010dlanku za Encyclopedia of Philosophy<\/em><\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, egoizam dr\u017ei \u201eteorijom da ne\u010dije jastvo (eng<\/em>. self) jest<\/em>, ili bi trebalo biti<\/em>, motivacija i cilj vlastitog djelovanja\u201c. Upravo radi navedenog \u2018jest\u2019 i \u2018trebalo bi biti\u2019, Moseley jasno odvaja deskriptivnu i normativnu varijantu gdje ova deskriptivna egoizam predstavlja kao \u010dinjenicu, datost, u smislu da se ljudsko pona\u0161anje ne mo\u017ee opisati ni na jedan drugi na\u010din, nego da su u svom pona\u0161anju ljudi prvenstveno motivirani vlastitim interesima.<\/p>\n

                Deskriptivna varijanta, koja, \u010dini se, stoji pred nama kao ogledalo, tvrdi da je egoizam neuljep\u0161ani odraz stvarnosti. Egoizam je ovdje intrinzi\u010dan i neizbje\u017ean aspekt ljudskog postojanja i ovdje se, bez nametanja moralnog suda, iz samog promatranja zaklju\u010duje da ispod furnira dru\u0161tvene ugla\u0111enosti i altruisti\u010dkih fasada dominira jedna sasvim druga te\u017enja.<\/p>\n

                Teoriju deskriptivnog egoizma na istom mjestu Moseley naziva i \u201epsiholo\u0161ki egoizam\u201c i ka\u017ee da ovakva obja\u0161njenja ljudske prirode, mo\u017eemo, izme\u0111u ostalih, prona\u0107i napr. u radovima britanskog povijesni\u010dara Thomasa Babingtona Macaulaya (1800.-1859.).Tako, na pitanje o tome \u0161to se o ljudskoj naravi mo\u017ee re\u0107i, a \u0161to bi bilo \u201eapsolutno i univerzalno istinito\u201c, Macaulay odgovara: \u201eMi znamo samo za to […] da ljudi uvijek djeluju iz vlastitog interesa\u201c.<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                Suprotan (deskriptivnom) egoizmu je koncept altruizma, koji dobrobit drugih uzdi\u017ee iznad vlastite dobrobiti. Altruizam (jednako kao i egoizam, deskriptivni<\/em> ili psiholo\u0161ki<\/em>) pretpostavlja da su najvi\u0161a moralna djela ona koja daju prioritet potrebama i interesima drugih, \u010desto nau\u0161trb vlastitih \u017eelja. U altruizmu se \u2018jastvo\u2019 povla\u010di, stvaraju\u0107i tako prostor za drugoga.<\/p>\n

                Bez da iznosimo argumente u korist jednako<\/em> tako \u2018zatvorene teorije\u2019<\/em>, one psiholo\u0161kog altruizma, za potrebe ovog rada i temeljem navedenog konstatirajmo sljede\u0107e: to, je li krajnji cilj svakog djelovanja ljudskih bi\u0107a vlastita ili korist drugoga \u2013 ne znamo, ali mo\u017eemo temeljem obi\u010dne<\/em> opservacije re\u0107i da se (uz klini\u010dke iznimke koje, naravno, potvr\u0111uju pravilo) obi\u010dni<\/em> ljudi u obi\u010dnim<\/em> okolnostima prema samima sebi pona\u0161aju na vrlo obi\u010dan<\/em> na\u010din kojega neobi\u010dni<\/em> psihoanaliti\u010dki dio svijeta, premda se radi o obi\u010dnoj<\/em> emociji i obi\u010dnom<\/em> pona\u0161anju, neobi\u010dno<\/em> naziva \u2013 \u2018sebe-ljubav\u2019<\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

                Dok se rije\u010d \u2018osje\u0107aj\u2019 odnosi na emocije usmjerene prema vanjskom objektu ili situaciji, izraz \u2018samoosje\u0107aj\u2019 se odnosi na emocije koje osoba osje\u0107a prema samome sebi. Samoosje\u0107aji tako uklju\u010duju vjeru u sebe, po\u0161tovanje prema sebi, zadovoljstvo u svezi sa samim sobom, to\u010dnije, jedan \u0161iroki raspon od \u017ealjenja sebe samoga, ga\u0111enja, prijezira ili mr\u017enje prema sebi pa sve do \u2013 \u2018prema sebi ljubavi\u2019 ili \u2018sebe ljubavi\u2019. Kad govorimo o \u2018prema sebi osje\u0107ajima\u2019 onda govorimo (i samo govorimo) o emocijama podijeljenog<\/em> subjekta jer govoriti o emocionalnom odnosu sa samim sobom podrazumijeva govoriti o rascjepu u osobnosti: jedan je dio koji osje\u0107a, a drugi je dio onaj prema kojem se osje\u0107a. Dakle, osoba koja do\u017eivljava samoosje\u0107aj je istovremeno i subjekt i objekt tog osje\u0107aja.<\/p>\n

                Ova dualnost dovodi do strukturalnih psiholo\u0161kih preduvjeta za samoosje\u0107aje: mora postojati dio ega koji promatra, tuma\u010di i procjenjuje, i dio ega koji se<\/em> promatra, tuma\u010di i procjenjuje. Iz evolucijske perspektive, emocije su primarno usmjerene prema vanjskim objektima i situacijama jer adaptivna funkcija osje\u0107aja le\u017ei u interakciji izme\u0111u pojedinca i svijeta. Za jednostavnije emocije postoji jasan kontinuitet izme\u0111u emocija koje do\u017eivljavaju \u017eivotinje i ljudi. Me\u0111utim, slo\u017eenost ljudskog mozga u usporedbi sa \u017eivotinjskim mozgovima i rezultiraju\u0107e psiholo\u0161ke zamr\u0161enosti omogu\u0107uju ljudima da iskuse kvalitativno nove osje\u0107aje. Samoosje\u0107aji su, napomenimo jo\u0161 jednom, specifi\u010dno ljudski jer se, osim u rudimentarnim oblicima, ne opa\u017eaju kod \u017eivotinja a \u201eu kontekstu psihoanaliti\u010dke teorije koncipiraju se unutar psihi\u010dkog aparata \u010diji djelovi su ego, id i superego\u201c<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

                \u2018Sebe-ljubav\u2019 je osje\u0107aj i kao takvu ju je samo verbalno dozvoljeno odvajati (vidi Korzybski gore) od cjelovitog pona\u0161anja (\u2018total behaviour\u2019<\/em>) tj. jezi\u010dno je mapirati u psihologijsku strukturu zajedno s mi\u0161ljenjem i htjenjem. Stoga je (ovako \u2018mapirana) \u2018sebe-ljubav\u2019 inherentna te\u017enji da se \u2018ljubiteljica\u2019 (recimo, djevoj\u010dica Ana iz ref. 11.) poistovjeti (u na\u0161em kontekstu: \u2018identificira\u2019) s \u2018ljubljenim\u2019 tj. \u2018sebe-ljubav\u2019 je esencijalna pona\u0161anju kojim se subjekt koji inicira \u010din ljubljenja nastoji \u2018stopiti\u2019 s objektom koji je ove ljubavi primatelj. Ova amalgamacija (a podsjetimo se, sad smo na razini individualne psihe) dovodi do slo\u017eene unutra\u0161nje dijalektike (radi ovoga Fromm govori o \u2018dijalekti\u010dkom humanizmu\u2019) jer \u2018jastvo\u2019 je istovremeno i \u2018ono koje voli\u2019 i \u2018ono koje je voljeno\u2019. Takvo \u2018ra\u010dvanje\u2019 unutar samoga sebe zahtijeva uspostavljanje unutarnjeg odnosa, dijalo\u0161kog tj. dijalekti\u010dkog anga\u017emana izme\u0111u aspekta sebe koji je sposoban dati ljubav i aspekta koji se smatra vrijednim da je primi.<\/p>\n

                \u2018Sebe-ljubav\u2019 pretpostavlja odsutnost<\/em> [!] uro\u0111ene (instinktivne) sklonosti prema sebi.<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Umjesto toga, jezikom humanisti\u010dke psihoanalize, \u2018sebe-ljubav\u2019 je pojavno svojstvo, konstrukt koji se kultivira tijekom vremena kroz sazrijevanje psiholo\u0161kih struktura. Geneza \u2018ljubavi prema sebi\u2019 neodvojiva je od dinamike internalizacije, osobito u ranim fazama ljudskog razvoja gdje djeca, kroz svoje interakcije s primarnim skrbnicima, iskazivanje ljubavi po\u010dinju internalizirati. Ta \u2018prvoskrbni\u010dka\u2019<\/em> ljubav, prvo do\u017eivljena visceralno, postupno se pretvara u unutarnju kategoriju, psihi\u010dku strukturu koju dijete njeguje u sebi samome te, s vremenom, emocionalna i psiholo\u0161ka podr\u0161ka koju pru\u017eaju \u2018hranitelji\u2019, \u2018za\u0161titnici\u2019, \u2018njegovatelji\u2019, postaje sastavni dio djetetove psihi\u010dke arhitekture, postavljaju\u0107i tako temelje za razvoj ljubavi prema sebi. Ovime \u2018ljubav prema sebi\u2019 postaje rezultat medijacije \u0161ire dru\u0161tvene zajednice kojoj je obiteljsko okru\u017eenje ne\u0161to poput \u2018ekstenzije\u2019 i \u0161to \u0107e kod Fromma (1941) postati osnovica \u2018dru\u0161tvenog karaktera\u2019.<\/p>\n

                Ovaj proces internalizacije roditeljskog pona\u0161anja koji se transformira u relativno stabilne psiholo\u0161ke strukture na razli\u010dite je na\u010dine obja\u0161njen od strane Frommovim misaonih ba\u0161tinika, a ovdje ga donosimo u sa\u017eetom obliku kao kod Erika Bernesa, za\u010detnika teorije \u2018transakcijske analize\u2019 i Bernesove \u2018novosadske \u0161kole\u2019:<\/p>\n\n

                  \n \t
                1. U po\u010detku roditelji iskazuju svoju ljubav prema djetetu kroz odre\u0111ene radnje i pona\u0161anja, \u0161alju\u0107i djeteu jasnu poruku naklonosti.<\/span><\/li>\n \t
                2. Dijete zatim ovu poruku internalizira, formiraju\u0107i tako mentalnu predstavu da ga njegovi roditelji vole. Va\u017eno je napomenuti da dijete ne pamti objektivnu situaciju, ve\u0107 svoju subjektivnu interpretaciju iste. Ono \u0161to se internalizira je djetetovo razumijevanje roditeljske poruke.<\/span><\/li>\n \t
                3. Kao rezultat toga, dijete, prisje\u0107aju\u0107i se internalizirane roditeljske ljubavi, mo\u017ee osje\u0107ati da je voljeno \u010dak i u odsutnosti roditelja.<\/span><\/li>\n \t
                4. Na koncu se dijete poistovje\u0107uje s internaliziranom rodteljskom slikom, \u010dime postaje mogu\u0107e da iskusi istinsku ljubav prema sebi. Internalizirana roditeljska ljubav postaje sastavni dio djetetova ega, dopu\u0161taju\u0107i djetetu da se prema sebi odnosi s istom ljubavlju kao njegovi roditelji prema njemu. Djeca koja su od svojih roditelja primila relativno bezuvjetnu ljubav imaju tendenciju relativno bezuvjetno voljeti sebe, dok ona koja su primila uvjetovanu ljubav imaju tendenciju primjenjivati sli\u010dne kriterije u odnosu prema sebi.<\/span><\/li>\n \t
                5. Kona\u010dno, dijete eksternalizira ovu ljubav prema sebi tako \u0161to ili voli druge na na\u010din na koji je ono bilo voljeno ili tra\u017ei okolinu gdje \u0107e biti voljeno na isti na\u010din na koji su ga voljeli njegovi roditelji (Milivojevi\u0107 2000:69-70)<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                  Transformacija od afirmacije izvanjskog \u2018ja sam voljen\u2019 do internalizirane tvrdnje \u2018ja volim\u2019 je kretanje od izvanjske potvrde (netko me do\u017eivljava i stoga \u2018imam\u2019<\/em> ljubav) do samopotvr\u0111ivanja (ja do\u017eivljavam \u2018biti\u2019<\/em> ljubav) i ozna\u010dava klju\u010dnu promjenu na mjestu emocionalnog ispunjenja i samospoznaje. Dijete koje je neko\u0107 tra\u017eilo ljubav i potvrdu izvana, po\u010dinje reproducirati stavove i oblike naklonosti koje su prema njemu neko\u0107 \u2018oda\u0161iljali\u2019 njegovi primarni skrbnici, a sada su usmjereni prema njemu samome. Jezikom komunikologije: receptor postaje emiter, ali ne prestaje biti receptor. Prijemnik = Oda\u0161ilja\u010d.<\/p>\n

                  Tek onda kad o ljubavi govorimo u kontekstu dinami\u010dke psihoanalize tj. internalizacije i razvoja psiholo\u0161kih struktura, uvi\u0111amo njezinu transformativnu mo\u0107: ona je uvijek iskustvo koje se primarno tra\u017ei izvana, a sekundarno te\u017ei prema tome da postane temeljni aspekt ne\u010dijeg bi\u0107a, sastavni dio naracije sebe artikulirane izjavom \u2018ja volim\u2019. Iz \u201e\u0161to imamo,<\/em> a da nismo primili<\/em>\u201c filozofijski \u2018dovoljno razlo\u017eno\u2019 proizlazi \u201e\u0161to jesmo, <\/em>a da prvo nismo imali<\/em>\u201c.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  III.<\/strong><\/p>\n

                  Ovako dolazimo do jo\u0161 jednog Frommovog paradoksa (ovdje, do onoga s po\u010detka ovog rada): do\u017eivljaj univerzalnosti<\/em> zahtjeva istovremeno i potpunu realizaciju individualnosti<\/em> i transcendenciju iste.\u00a0 Ali netko \u0107e s pravom zaklju\u010diti, ispuniti s trodimenzionalne ravni ovu \u201e\u010dovjekovu \u017eivotnu zada\u0107u\u201c, jednako je tra\u017eenju C.S. Lewisovih \u2018ravnozemlja\u0161a\u2019 da nekom predmetu odrede visinu. Nama, jednostavno, nedostaje dimenzija. Stoga se ono fromovski<\/em> humanisti\u010dko (egzistencijalisti\u010dko ili, u krajnjem dosegu, transterapijsko)<\/em> psihoanaliti\u010dko<\/em>, po svojoj definiciji ne bavi onim \u010dega nema i \u010dega uop\u0107e ne mo\u017ee biti, nego onim \u010dega potencijalno ima, ali jo\u0161 nije aktualizirano<\/em>. Tako, nastavljaju\u0107i ovaj tok misli, ako je tre\u0107a dimenzija (u matemati\u010dko-logi\u010dkom, leksi\u010dkom i ikojem drugom smislu) i uzro\u010dno, i razlo\u017eno odre\u0111ena drugom, onda je jednako tako i \u010detvrta, i peta, i \u2018n-ta\u2019, jednako tako i uzro\u010dno, i razlo\u017eno odre\u0111ena onom ispod nje. I evo nas u Frommovoj antropo-psiho-panakeji<\/em>: \u201eLjubav (\u2018Ljubav s velikim \u2018Lj\u2019 jer nemamo \u010dlan \u2018the\u2019 poput anglosaksonskih kolega, op.a.) je jedini zdravi i zadovoljavaju\u0107i odgovor na problem ljudske egzistencije\u201c. Ili ukratko: uzmimo ono \u0161to ve\u0107<\/em> jesmo biti<\/em> kako bi postali ono \u0161to tek<\/em> imamo biti<\/em>.<\/p>\n

                  Odgovore na poslovi\u010dna Kantova pitanja o tome \u0161to mo\u017eemo znati (\u2018imamo<\/em> znati\u2019), kako se trebamo pona\u0161ati (\u2018imamo<\/em> pona\u0161ati\u2019) i \u010demu se mo\u017eemo nadati (\u2018imamo<\/em> nadati) \u2013 ako se ravnamo prema rodnom listu konigsberg\u0161kog kopernika<\/em>, onda ve\u0107 3 stolje\u0107a \u2013 imamo! Ili, ako \u0107emo parafrazirati tabuiziranog<\/em> Alana Wattsa (1966), nama ne treba neka nova \u2018knjiga Zakona\u2019 ili neki novi zemaljski, nadzemaljski ili izvanzemaljski \u2018arche\u2019<\/em> kojemu \u0107emo, po tko zna koji put, zlatno grumenje \u201eslobode za\u201c tj. \u201eono \u0161to tek ima biti<\/em>\u201c, prodati za staklene perle (\u010ditaj: parole<\/em>) \u201eslobode od\u201c. Ono \u0161to nam treba jest \u2013 novi do\u017eivljaj. Onaj, psihoanaliti\u010dkom terminologijom \u2013 inkluzivne svijesti ili onaj, artikulacijom svakodnevnog iskustva \u2013 Ljubavi (s velikim Lj). A to svaki od nas ve\u0107 ima jer to je upravo ono \u0161to nas i \u010dini ljudskim bi\u0107ima.<\/p>\n

                  Osvrnimo se zato, samo ukratko, na Frommovu vjerojatno najpopularniju knjigu koja je, upravo \u2018popularnosti\u2019 radi, u najve\u0107oj mjeri potpuno pogre\u0161no \u010ditana te tako i dan danas ostala nepro\u010ditanom<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Radi se, naravno, o Frommovoj The Art of Love<\/em> iz 1956. godine.<\/p>\n

                  Odmah na po\u010detku Fromm ka\u017ee kako to nije jo\u0161 jedna od knjiga s polica i danas sveprisutne \u2018samo<\/em>–pomo\u0107ne\u2019<\/em> literature jer, premda mnoge vje\u0161tine mo\u017eemo u kona\u010dnici prakticirati i sami (makar bili do boli osamljeni ili, filozofijskim rije\u010dnikom, krajnje alijenirani), za prakticiranje ovoga \u2018umije\u0107a\u2019 nu\u017ean nam je \u2013 Drugi<\/em>. Ljubav, naime, o kojoj Fromm govori, \u201eaktivna je zauzetost \u017eivotom i rastom onoga \u0161to volimo\u201c, a svaki na\u0161 poku\u0161aj da volimo na neki \u2018parcijalni\u2019 na\u010din i manje od \u201esvim<\/em> srcem svojim, svom<\/em> pameti svojom i svim<\/em> imetkom svojim\u201c, neizbje\u017eno je osu\u0111en na neuspjeh.<\/p>\n

                  Fromm, premda deklarirani \u2018ne-teist\u2019, ni ovdje ne skriva svoje nadahnu\u0107e tzv. \u2018objavljenim\u2019 tekstovima, posebice hebrejskom Vayikrom<\/em> gdje i nalazi na bezvremene upute o tome da ljubav nije izolirani elektro-kemijski mo\u017edani fenomen, nego racionalna odlu\u010dnost da se djelotvorno i s nultom tolerancijom na ikakvu parcijalizaciju zauzmemo za umanjenje patnje svih pate\u0107ih (eng<\/em>. \u2018sentient\u2019) bi\u0107a: \u201eljubi bli\u017enjega svoga kao samoga sebe\u201c. Bli\u017enji nije onaj koji nam je \u2018blizak\u2019 (u nekakvom plemenskom, nacionalnom, religijskom i kakvom sve ne klju\u010du) nego je bli\u017enji onaj koji nam je \u2018blizu\u2019 \u2013 \u2018nadohvat ruke\u2019 koju ispru\u017eamo prema onome koji je u potrebi.<\/p>\n

                  Frommov (vjerojatno najpoznatiji) sunarodnjak<\/em>, Yehoshua Ta-Natzrin, \u2018okamenit\u2019 \u0107e ovo u prispodobi o \u010dovjeku koji putuje iz jednog grada u drugi i strada od razbojnika koji ga \u201egolog i izranjenog\u201c ostavljaju pored ceste. Putem \u0107e pro\u0107i i predstavnik saducejske aristokracije<\/em> i onaj filistejske bur\u017eoazije<\/em>, ali ni jedan mu ne\u0107e pomo\u0107i. Na koncu, putem prolazi netko tko bi, prema svim tada\u0161njim \u2018kulturolo\u0161kim\u2019 uzusima mogao \u201eokrenuti glavu\u201c, ali ovaj pripadnik skupine \u2018am\u2019 (heb. ina\u010dica latinskog izraza \u2018proletarius\u2019; hrv. \u2018koristan samo za rasplod\u2019) u poni\u017eenom, ranjenom, oplja\u010dkanom i pored ceste kao potro\u0161ena stvar ba\u010denom ljudskom bi\u0107u \u2013 prepoznaje odraz samoga sebe te mu, \u2018kao sebi samome\u2019 \u2013 povija rane, \u2018kao sebi samome\u2019 \u2013 provi\u0111a smje\u0161taj i \u2018kao sebi samome\u2019 \u2013 osigurava skroman prihod dok se ovaj ne oporavi.<\/p>\n

                  Usudimo se zato barem ovom prilikom \u2018ispraviti\u2019 velikog i (na\u017ealost) milijun puta u pravu Benjamina<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i recimo da se, ponekad, unato\u010d svemu i protiv svih o\u010dekivanja, ipak prona\u0111u oni koji \u2013 \u201eiznenade svemir dobrotom bez razloga\u201c i koji iza sebe ostave \u2018dokument kulture\u2019 koji, eto, kao za inat i \u2018urbi et orbi\u2019 \u2013 nije<\/em> \u201eistovremeno i dokument ne\u010dovje\u0161tva\u201c.<\/p>\n

                  Fromm je, mogli bismo re\u0107i \u2018do posljednjeg daha\u2019 ukazivao da kriza modernosti proizlazi iz na\u0161eg na\u010dina razmi\u0161ljanja kojim dominiraju otu\u0111enje, pohlepa, nezasitna potro\u0161nja i duboko ukorijenjeni strah. Kako bismo odgovorili na suvremene globalne izazove, vjerovao je da moramo napustiti iluziju kartezijanskog dualizma, privid koji razdvaja um i materiju, i na\u0161e la\u017eno poistovje\u0107ivanje s izoliranim \u2018egoi\u010dnim\u2019 (kondicioniranim) umom, otu\u0111enim ili alijeniranim i od prirode i od drugih ljudi i od svoje \u2018istinske\u2019, nedjeljive, sa svim \u0161to jest povezane su\u0161tine. Ovo \u2018egoi\u010dko ja\u2019, daleko od toga da bude istinski transcendentalno, samo je iluzija ukorijenjena u podjeli uma i materije, a posljedi\u010dno tomu, podlo\u017ena i svakoj drugoj parcijalizaciji. U prilog ovome, Fromm u Imati ili biti?<\/em> (1976) navodi promi\u0161ljanja nekih \u010dlanova Franfurtske \u0161kole koji su, nastavno na marksisti\u010dku i humanisti\u010dku orijentaciju, govorili da \u201e\u010dim \u010dovjek odbaci svijest da je on sam priroda, poni\u0161tavaju se svi ciljevi zbog kojih se odr\u017eava na \u017eivotu \u2013 dru\u0161tveni napredak, ja\u010danje ljudskih materijalnih i duhovnih snaga, pa i same svijesti. […] Ustoli\u010denje \u2018sredstava\u2019 na mjesto \u2018ciljeva\u2019, uo\u010dljivo ve\u0107 u prapovijesti subjektivnosti, u kasnom je kapitalizmu ravno otvorenom ludilu\u201c.[54]<\/p>\n

                  Od prve polovice 60-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a, Fromm se misaono potpuno otvara za isto\u010dnja\u010dku kulturu i njezinu ne-teisti\u010dku filozofiju te ostvaruje suradnju s njezinim naijistaknutijim promicateljima na Zapadu, Daisetsu Teitaro Suzukijem (1870.-1966.) i biv\u0161im protestanskim pastorom i (kako je, premda je bio filozof, sam sebe prozvao) \u201ekaziva\u010dem filozofskih pri\u010da\u201c Alanom Wattsom (1915.-1973.) Ovaj potonji \u0107e, u naslovu kojega smo gore spomenuli, re\u0107i da nam je prvenstveno potrebna misaona revolucija koja \u0107e \u201enadvladati osje\u0107aj sebe kao zasebnog Ega zatvorenog u ko\u017enoj vre\u0107ici [jer to je samo] halucinacija koja nije u skladu ni sa zapadnom znano\u0161\u0107u ni s eksperimentalnim filozofskim religijama Istoka. […] Ta je halucinacija temelj zlouporabe tehnologije za nasilno pokoravanje \u010dovjekova prirodnog okoli\u0161a i, posljedi\u010dno, njegovo kona\u010dno uni\u0161tenje. Stoga nam je hitno potreban onaj do\u017eivljaj vlastitog postojanja koji je u skladu s fizi\u010dkim \u010dinjenicama i koji nadilazi na\u0161 osje\u0107aj otu\u0111enosti od svemira\u201c (Watts, 1973:7).<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  CODA<\/strong><\/p>\n

                  Uzmimo na koncu, umjesto zaklju\u010dka, dva primjera koji nam pokazuju kako ova \u2018stara\u2019 theoria<\/em> izgleda u \u2018suvremenom\u2019 praxisu<\/em>. Prvi je jedan suvremeni \u2018misti\u010dni do\u017eivljaj\u2019 (do\u017eivljaj koji Fromm, u tradiciji Meister Eckhartove \u2018apofatike\u2019 ili sintagme iz koje i dolazi pojam \u2018ne-teizma\u2019 \u2013 \u2018negativne teologije\u2019, naziva \u2018x-experience\u2019):<\/p>\n

                  \u201eSve do tad sam mislio da sam ovo ja [govornik rukama pokazuje na svoje tijelo, op. D.K..] i da je sve drugo ne\u0161to drugo i netko drugi. I onda se dogodilo da prvi put u svom \u017eivotu nisam mogao razlikovati \u0161to sam ja od onoga \u0161to nisam ja jer odjednom, ono \u0161to sam bio ja bilo je \u2013 posvuda. […] Tako sam otkrio da je ono \u0161to odre\u0111uje ono \u0161to sam ja i ono \u0161to nisam ja, u stvari, samo granica do\u017eivljaja.\u201c<\/em><\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Do\u017eivljaj sebstva ve\u0107 imamo. \u2018Ja-sadr\u017eaj\u2019 i neprekidno (bili mi toga svjesni ili ne) i bezuvjetno (nema niti uzroka ni razloga) ve\u0107 jest \u2018objekt\u2019 na\u0161e vlastite ljubavi. Ostaje nam samo, poetski re\u010deno, \u201era\u0161iriti srce\u201c ili, psihoanaliti\u010dki, fromovski<\/em> re\u010deno, uve\u0107ati \u2018ja jesam\u2019 nau\u0161trb \u2018ja imam\u2019.<\/p>\n

                  Kad u \u2018ja jesam\u2019, pomi\u010du\u0107i granicu i namjerno i \u2018besmisleno\u2019 (ne o\u010dekuju\u0107i ni\u0161ta zauzvrat, jer smo u modusu<\/em> biti<\/em>) po\u010dnemo uklju\u010divati \u2018ne-ja\u2019 \u2013 vi\u0161e nas nitko ne treba \u2018u\u010diti\u2019 voljeti drugoga ili \u2018odgajati\u2019 za ljubav: \u201eaktivna zauzetost za \u017eivot i rast\u201c (Fromm 1947:219) \u2018ja-sadr\u017eaja\u2019, skrb za \u2018ja-sadr\u017eaj\u2019 je \u010dovjeku \u2018ve\u0107\u2019 [!] najprirodnije mogu\u0107e stanje. Ovo je na\u0161a \u2018narav\u2019, ovo je na\u0161a \u2018esencija\u2019, ovo je na\u0161a \u2018priroda\u2019. Na po\u010detku navedeni Frommov Credo XIV.<\/em> odjednom \u2013 a radi \u2018besmislene\u2019 i jedine koja zaslu\u017euje \u2018veliko slovo Ljubavi\u2019 \u2013 itekako ima smisla. Ili kako bi, nesvjesno se nastavljaju\u0107i na temelj Frommove (1947:85) humanisti\u010dke psihoanalize (\u201eThere is no meaning to life except the meaning man gives his life by the unfolding of his powers\u201c<\/em>), rekla na\u0161a knji\u017eevnica Slobodanka Boba \u0110uderija:<\/p>\n

                  \u201eTreba \u010diniti dobro do iznemoglosti, treba u\u017easnuti svemir dobrotom onako kako smo mi u\u017easnuti koli\u010dinom zla na svijetu. Treba \u010diniti dobro do granice gluposti. I preko nje. I kada nema nikakvog razloga, treba \u010diniti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti du\u0161u. Treba zbuniti svemir. Treba \u010diniti dobro i kada se dobro dobrim ne vra\u0107a. Treba, usprkos svemu. Treba, jer je to jedino i jer ni\u0161ta nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao \u2013 to dobro. Treba \u010diniti dobro i kada pomislimo da ni \u010dinjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro miri\u0161e na smisao. Savr\u0161eno, \u010disto dobro, bez ikakvog smisla<\/em>\u201c.<\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n\n\n

                  \n\n
                  \n

                  <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOd 1962. do 1972. godine, ameri\u010dka je filozofkinja i spisateljica Ruth Nanda Anshen (1900.-2003.) uredila i izdala niz od 16 monografija u kojima su neki od onda\u0161njih najeminentnijih svjetskih mislioca (izme\u0111u ostalih i dvojica rimskih papa) pisali o tome na koji su na\u010din \u201eu vremenima op\u0107e sumnje\u201c prona\u0161li razloge za \u201evjeru i djelovanje\u201c. Serija je tiskana pod nazivom Credo Perspectives<\/em> jer je svaki od tekstova bio i svojevrstan \u2018credo\u2019 njegovog autora (\u2018credo\u2019:lat. \u2018(ja) vjerujem\u2019; izvorno se izraz odnosio na skup isklju\u010divo religijskih uvjerenja, a poslije na bilo koji sustav na\u010dela koji pojedincu ili grupi slu\u017ei kao orijentacija za mi\u0161ljenje i djelovanje). Jedan od autora bio je i Erich Fromm, a <\/u>ovdje ukratko promi\u0161ljamo na temelju njegovog \u201eXIV. \u010dlanka vjere\u201c (od njih 27; vidi: Beyond the Chains of Illusion:My Encounter with Marx and Freud<\/em>, 1962: 283-297). Credo Perspectives<\/em> je prerasla u ediciju World Perspectives<\/em> s preko 50 naslova a u njoj su objavljena jo\u0161 tri Frommova rada: The Art of Loving<\/em> (1956), The Revolution of Hope<\/em> (1968) i To Have or to Be?<\/em> (1976). <\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201cI believe that man can visualize the experience of the whole universal man only by realizing his individuality and never by trying to reduce himself to an abstract, common denominator. Man\u2019s task in life is precisely the paradoxical one of realizing his individuality and at the same time transcending it and arriving at the experience of universality. Only the fully developed individual self can drop the ego<\/em>.\u201c; Ibid<\/em>., 290.<\/em>\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUpravo ovo, da su\u0161tinu ljudskog bi\u0107a reducira na \u201ezajedni\u010dki, apstraktni nazivnik\u201c, bila je potpuno neutemeljena objeda nekolicine suvremenika Ludwiga Feuerbacha od koje se ovaj \u2018brani\u2019 davne 1851. u svojim Predavanjima o su\u0161tini religije<\/em>. Za cijelu raspravu vidi Feuerbach (1974:18-24).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPrimjetimo da Fromm jasno razlikuje \u2018individualno ja\u2019 tj. \u2018sebstvo\u2019 i \u2018ego\u2019, rije\u010d koja ovdje za Fromma ozna\u010dava onu psiho-fizi\u010dku strukturu koja je oblikovana (kondicionirana) okolinom u kojoj pojedinac odrasta i gdje obiteljsko okru\u017eenje kao ekstenzija dru\u0161tva in-formira<\/em> individualne vrijednosti, relativno trajna uvjerenja, a posljedi\u010dno i pona\u0161anje. O ovome u svojim predavanjima iz 1955. sjajno raspravlja Frommov suvremenik, indijski filozof Jiddu Krishnamurti (2007) gdje ka\u017ee kako se \u2018ego\u2019 neprestano bori \u201eda postane netko\u201c i kako je ova borba vidljiva u grozomornoj potrazi \u2018ega\u2019 za poistovje\u0107ivanjem bilo s nacijom, idejom, nekim bo\u017eanstvom itsl.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKantova posebnost me\u0111u filozofima le\u017ei u njegovom neuobi\u010dajenom interesu za geografiju. Za razliku od mnogih filozofa koji se nisu zna\u010dajnije bavili zemljopisnim pitanjima, Kant je bio veoma upu\u0107en u ovu tematiku, a svaki je zimski semestar od 1756. do 1796 dr\u017eao o tome i opse\u017ena predavanja. Ova su objavljena 1801. kao Physische Geographie<\/em> i do dana\u0161njeg dana predstavljaju inauguralnu instancu geografije koja se formalno obra\u0111uje u sveu\u010dili\u0161nom kontekstu. Kant na ovaj na\u010din sa stajali\u0161ta povijesti geografije preuzima temeljnu ulogu u oblikovanju geografije kao akademske discipline (Richards 1974).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFreud je koncept psihi\u010dke topografije uveo u svom prvom topografskom modelu, koji se sastojao od sustava podijeljenog na podru\u010dja svjesnog, predsvjesnog i nesvjesnog. Ova se podru\u010dja razlikuju po svojim stupnjevima dostupnosti svjesnoj svijesti, s nesvjesnim \u2018doma\u0107inima\u2019 (\u2018hosts\u2019<\/em>), \u017eeljama i sje\u0107anjima koja nisu odmah i lako dostupna ili su aktivno potisnuta. Kasnije je Freud svoju teoriju rafinirao u drugi psiho-topografski model, koji se \u010desto naziva i strukturalni model, a ovaj identificira tri klju\u010dna faktora uma: id, ego i superego<\/em>. Id predstavlja izvori\u0161te instinktivnih nagona i potpuno je nesvjestan; ego je prvenstveno svjestan i djeluje na temelju principa stvarnosti, posreduju\u0107i izme\u0111u \u017eelja ida i zahtjeva vanjskog svijeta; superego, koji uklju\u010duje dru\u0161tvene i roditeljske norme, djeluje kao moralna savjest koja utje\u010de na ego <\/em>(Freud 1989).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKoriste\u0107i upravo Kantovu inverziju subjekt-objekt, geneti\u010dar Bruce Lipton u Biology of Belief (2005) ukazuje kako \u2018mozak\u2019 ljudske stanice nije njezina jezgra (nucleus) nego izvanjski sloj koji je obavija, njezina membrana. Lipton ovo \u2018kartografski\u2019 prenosi u podru\u010dje psihoanaliti\u010dke teorije jer smatra da je pona\u0161anje na\u0161ih tjelesnih stanica \u201emikrokozmos na\u0161eg pona\u0161anja op\u0107enito\u201c.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nNeuroznanstvenik i filozof Donald Hoffman o ovome na\u0161iroko raspravlja u Case Against Reality (2020) gdje u svojoj (od po\u010detka do kraja kantovskoj) su\u010deonoj teoriji percepcije dinamiku humanog senzorija prispodobljuje s ra\u010dunalnim zaslonom odakle i izraz \u2018dinami\u010dko su\u010delje\u2019.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIzraz \u2018tok svijesti\u2019 (eng. \u2018stream of consciousness\u2019) prvi je upotrijebio filozof i psiholog William James u The Principles of Psychology (1952), a isti se kasnije po\u010deo upotrebljavati u knji\u017eevnosti kako bi se ozna\u010dio na\u010din pripovijedanja koji nastoji dati pisani ekvivalent misaonim procesima lika i koji se ponekad opisuje u terminima \u2018unutarnjeg monologa\u2019.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eCjelokupno pona\u0161anje\u201c kao kod Glasser (2004): mi\u0161ljenje, osje\u0107anje, fiziologija i postupanje (htjenje, motivacija+ manifestacija htjenja)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOva dinami\u010dna razmjena i transformacija sadr\u017eaja jednako je uo\u010dljiva i u razvojnoj putanji pojedinca kad, recimo, sedmogodi\u0161nja djevoj\u010dica, nazovimo je Ana, prepoznaje razlike izme\u0111u sada\u0161nje sebe (\u2018danas kre\u0107em u \u0161kolu\u2019) i sebe u mla\u0111oj dobi (\u2018kad sam bila mala<\/em>…\u2019), \u010dime u identitetu zamje\u0107ujemo diskontinuitet. Ovi, nazovimo ih \u2018zastarjeli aspekti identiteta\u2019, nekada sastavni dio \u2018Ja\u2019, izlaze iz \u2018Ja\u2019 i nakon \u2018egzodusa\u2019 se kvalitativno mijenjaju kako bi postali psihi\u010dki sadr\u017eaj (\u2018Ne-ja\u2019). Dijete zadr\u017eava sposobnost prisje\u0107anja na ta pro\u0161la stanja bivanja, ali uz svijest da ono vi\u0161e ne utjelovljuje ta stanja, niti \u0107e se tim stanjima vratiti (odavde, premda ga osoba ne poima svjesno, potje\u010de osje\u0107aj \u2018prolaznosti\u2019). Ovaj prijelaz, pri \u010demu se odre\u0111eni sadr\u017eaji \u2018Ja\u2019 odvajaju od \u2018Ja\u2019 da bi postali \u2018Ne-ja\u2019, sa\u017eima proces odvajanja od prethodnih nositelja identiteta kojega nazivamo \u2018de-identifikacija\u2019.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUsp.Interes (iz lat. izme\u0111u je \/ne\u010dega\/; donosi korist). Korist, probitak, izgled na korist, svjesno ili instinktivno usmjeravanje pozornosti prema onomu \u0161to odgovara vlastitim sklonostima, te\u017enjama, potrebama. Interes prema podru\u010dju na koje je usmjeren mo\u017ee biti: umjetni\u010dki, znanstveni, politi\u010dki, ekonomski i sl., a prema zainteresiranomu korisniku: osobni, dru\u0161tveni, dr\u017eavni, klasni, klanski itd.; Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2013. \u2013 2024. <https:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/interes>.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n https:\/\/www.frontiersin.org\/journals\/psychiatry\/articles\/10.3389\/fpsyt.2022.1054065\/full<\/a> (acc. kolovoz 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nJednako i Alexander Moseley (vidi sljede\u0107u referencu) nagla\u0161ava da egoizam<\/em> treba razlikovati od egotizma<\/em> koji je \u201eprecjenjivanje vlastite va\u017enosti odnosno djelovanja\u201c (mogli bi re\u0107i: sli\u010dno Rochefoucauldovoj \u2018ta\u0161tini\u2019 ili \u2018egocentrizmu\u2019 iz gore spomenutog Filozofskog leksikona [268].<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/iep.utm.edu\/egoism\/#H1<\/a>; Normativnu varijantu, koja ovakvo pona\u0161anje predla\u017ee (i gdje je egoizam moralni imperativ), ostavit \u0107emo za neko drugo mjesto. Moseley na istom mjestu nagla\u0161ava da egoizam<\/em> treba razlikovati od egotizma<\/em> koji je \u201eprecjenjivanje vlastite va\u017enosti odnosno djelovanja\u201c (sli\u010dno Rochefoucauldovoj \u2018ta\u0161tini\u2019 ili \u2018egocentrizmu\u2019 iz gore spomenutog Filozofskog leksikona [268].<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMoseley spominje da je arhai\u010dni srodnik psiholo\u0161kog egoizma tzv. \u201esebi\u010dna hipoteza\u201c kojoj David Hume oponira u\u00a0 Enquiry Concerning the Principles of Morals<\/em>, a ovdje \u0107emo spomenuti posljednji od \u0161est Humeovih argumenata, to\u010dnije, samo njegov uvodni dio gdje Hume ka\u017ee: \u201e\u010dak i kad bi sebi\u010dna hipoteza bila istinita…\u201c.; vidi: https:\/\/www.gutenberg.org\/files\/9662\/9662-h\/9662-h.htm<\/a> (acc. kolovoz, 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u2018Sebe\u2019 i \u2018ljubav\u2019, napomenimo samo, ovdje su \u2018spojnicom \u2013 razdvojeni\u2019 a u svrhu razlikovanja od pojma \u2018sebeljublje\u2019 \u010dime bi se opet vratili u dihotomiju egoizam-altruizam.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOvo, naravno nije i jedina psihoanaliti\u010dka karta<\/em>. Tako, navodi Milivojevi\u0107 (2000:67), \u201eu teoriji objektnih odnosa [ovaj odnos je oslikan kao onaj]izme\u0111u ega i unutra\u0161njih objekata, a u transakcijskoj analizi djelovi li\u010dnosti su konceptualizirani kao ego stanja (Odrasli, Dijete i Roditelj), odnosno kao psihi\u010dki organi (neopsiha, arhepsiha i eksteropsiha). U psihosintezi su u pitanju \u2018sub-personalnosti\u2019 koje su idiosinkrati\u010dne za svaku osobu. Ge\u0161talt terapija djelove li\u010dnosti koji su u konfliktu definira kao \u2018topdog\u2019 i \u2018underdog\u2019. U Jungovoj analiti\u010dkoj psihologiji u pitanju su Persona, Sjena, Animus ili Anima te \u2018pravi Self\u2019. Bez obzira na oblik konceptualnog modela\u201c, zaklju\u010duje Milivojevi\u0107, \u201esuvremena teorija li\u010dnosti mora definirati postojanje nekakvih djelova li\u010dnosti<\/em>, jer jedino je na taj na\u010din mogu\u0107e opisati unutra\u0161nje konflikte i, u kona\u010dnici, samoosje\u0107anja\u201c. [ital. D.K.]\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMilivojevi\u0107 tako ka\u017ee da se instinkti pre\u017eivljavanja i reprodukcije ne mogu se izjedna\u010diti sa samoljubavlju jer \u201esamoljubav podrazumijeva mentalne strukture<\/em> koje omogu\u0107uju subjektov odnos prema samome sebi, kao i afektivni kvalitet koji zbog toga nastaje\u201c.\u00a0 (ital. D.K.); Emocije, Str 626, fusnota 423<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUsp. Ali\u0107, Sead (2019). \u201eKnji\u017eevna analiza dr\u017eavnog (medijskog) teorizma u Orwellovom romanu 1984.\u201c u: Masovna proizvodnja narcizma. Zagreb: Sveu\u010dili\u0161te Sjever i Centar za filozofiju medija i mediolo\u0161ka istra\u017eivanja. str.17<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.sfu.ca\/~andrewf\/books\/Concept_History_Benjamin.pdf;<\/a> (acc. kolovoz, 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPrema vlastitim bilje\u0161kama s plenarnog izlaganja utemeljitelja i ravnatelja Isha Foundation<\/em>, Jagadisha Vasudeva, konferencija \u201eTED India\u201c, Mumbai, Indija, 7.11.2009.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n https:\/\/radiogornjigrad.blog\/2020\/11\/24\/boba-duderija-tesla-i-ja\/<\/a>; (acc.kolovoz, 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                  Bazala, A. (1906). Povijest filozofije. Svezak III. Povijest filozofije najnovijega doba<\/em>. Zagreb: Matica hrvatska<\/p>\n

                  Berne, E. (2019). Transakciona analiza u psihoterapiji : priru\u010dnik principa transakcione analize.<\/em> prevela Marija Stamenkovi\u0107. Beograd: Kosmos, Podgorica: Nova knjiga<\/p>\n

                  Feuerbach, L. (1974). Predavanja o su\u0161tini religije<\/em>. Beograd: Beogradski izdava\u010dko-grafi\u010dki zavod<\/p>\n

                  Freud, S. (1989). The Freud Reader<\/em>. Peter Gay, Yale University (ed.). New York: W.W. Norton & Company<\/p>\n

                  Fromm, E. (1941). Escape from Freedom<\/em>. Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                  Fromm, E. (1956). The Art of Love<\/em>. Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                  Fromm, E. (1962). Beyond the Chains of Illusion:My Encounter with Marx and Freud<\/em>. Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                  Fromm, E. (1976). To Have or to Be?.<\/em> Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                  Glasser, W. (2004). Teorija izbora: nova psihologija osobne slobode<\/em>. prevela Mirjana Ze\u010direvi\u0107. Zagreb: Alinea<\/p>\n

                  Hoffman, D. D. (2020). The Case Against Reality: How Evolution Hid the Truth from Our Eyes<\/em>. Toronto: Penguin<\/p>\n

                  James, W. (1952). The Principles of Psychology<\/em>. Chicago: William Benton, University of Chicago, Encyclopaedia Britannica Inc.<\/p>\n

                  Korzybski, A. (1933). Science and Sanity. An Introduction to Non-Aristotelian Systems and General Semantics<\/em>. Lakeville, CT: The International Non-Aristotelian Library Publishing Company<\/p>\n

                  Krishnamurti, J. (2007). As One Is: To Free the Mind from All Conditioning<\/em>. Prescott, AZ: Hohm Press<\/p>\n

                  Kronenberg, L. (1959). The Maxims of La Rochefoucauld<\/em>. New York: Random House<\/p>\n

                  Lipton, B. (2016) The Biology of Belief<\/em>. London: Blackwell\u2019s<\/p>\n

                  Maslow, A.H. (1982). Motivacija i li\u010dnost<\/em>. prevela Ljiljana Mio\u010dinovi\u0107. Beograd: Nolit<\/p>\n

                  Milivojevi\u0107, Z. (1993). Emocije. Psihoterpaija i razumevanje emocija<\/em>. Reprint. Novi Sad: Prometej, 2000<\/p>\n

                  Richards, Paul (1974). \u201cKant\u2019s Geography and Mental Maps\u201d. Transactions of the Institute of British Geographers<\/em> (61): 1\u201316. doi:10.2307\/621596. ISSN 0020-2754. JSTOR 621596.\nWatts, A. (1966). The Book: On the Taboo Against Knowing Who You Are<\/em>. Reprint. London: Sphere Books, 1973<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Refraction of Religion in the Medium\nof Psychoanalysis<\/span><\/strong><\/p>\n(Hyphens with the Credo<\/em> of Erich Fromm)\n

                  <\/p>\n

                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  When in philosophy, psychoanalytic theory or the Eastern wisdom tradition, one speaks of \u2018self-realization\u2019 (or \u2018self-actualization\u2019, Maslow 1982), the entity \u2018ego\u2019 (from where we usually derive \u2018egoism\u2019 and all its negative connotations) is considered as something that, if we want to progress in the \u201efreedom from-freedom to\u201c dialectics (Fromm 1941), it is necessary to either, philosophicaly speaking, \u2018overcome\u2019 or, through the means of available \u2018spiritual practices\u2019, annihilate (in the sense of \u2018nirvana\u2019; sanskr.: \u2018extinction\u2019). In this way, due to the ambiguity of the term \u2018ego\u2019 and linguistic poverty caused synonymization with \u2018self\u2019, we inevitably end up in a mental contradiction and, as a result, we give up on praxis. In this paper (which is part of a wider research on philosophical anthropology of Erich Fromm), some of the possible exit directions from one of the \u2018aporias of the psyche\u2019, are sketched only.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Key words:<\/em><\/strong> Erich Fromm, Credo, psychic topography, ego, individual self.<\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                  \n\n\n\n\n
                  \"inmediasres\"\n

                  \u00a013(25)#14 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.4<\/a>\nUDK 111.83:165.243\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 24.01.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Fulvio \u0160uran<\/span><\/p>\n

                  Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska\nfsuran@unipu.hr<\/p>\n

                  Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma<\/span><\/strong><\/p>\n

                  \nPuni tekst: pdf (462 KB), Hrvatski, Str. 4193 – 4212\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  \u010cesto se smatra da postoje samo dva stajali\u0161ta u vezi istine: jedno je uvjerenje u ne\u0161to apsolutno, dogmatski smatraju\u0107i to neosporivo istinitim (ova pozicija se ponekad pogre\u0161no pripisuje filozofima visokog stajali\u0161ta poput Platona i Aristotela). Drugi stav je umjesto toga prihva\u0107anje da su ne\u010dija mi\u0161ljenja samo jedna od mnogih mogu\u0107nosti, \u0161to zavr\u0161ava pridr\u017eavanjem relativisti\u010dke perspektive, ponekad ozna\u010dene kao \u201eslaba misao\u201c. U ovoj perspektivi, istina se mo\u017ee smatrati najvi\u0161e kao ne\u0161to \u0161to je povijesno uvjetovano (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao takvo u odre\u0111enom razdoblju) ili u svakom slu\u010daju ograni\u010deno (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to izgleda istinito iz odre\u0111ene perspektive ili za odre\u0111enu skupinu ljudi). Zapravo, ako pa\u017eljivo razmislimo, obje ove perspektive pokazuju se problemati\u010dnima i nezadovoljavaju\u0107ima. Osobito mislimo na one (kao \u0161to su neki vjernici u Boga ili, modernije, u znanstvenu istinu) koji svoja mi\u0161ljenja smatraju neosporno istinitima, brkaju\u0107i tako (nedokazane) hipoteze s (neosporivim) principima u platonskom smislu. Jednako problemati\u010dan je i stav onih koji na skromniji na\u010din priznaju da su njihova mi\u0161ljenja jednako istinita kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je argumentirano na isti na\u010din ili koje se mo\u017ee \u010diniti istinito povijesno ili za odre\u0111enu skupinu ljudi koja ima interes za to. Ovaj stav na kraju upada u klasi\u010dne paradokse relativizma, na primjer, onaj tko tvrdi da je sam relativizam la\u017ean lako bi ga mogao pobiti. U ovom \u0107e se izlaganju pokazati da oba stajali\u0161ta predstavljaju iluziju alternative, budu\u0107i da je razumijevanje istine slo\u017eeno i suptilno pitanje koje nadilazi ove dvije ekstremne perspektive.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Platon, Kant, Nietzsche, perspektivizam, paradoksi relativizma, nepovredive norme, svijest.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Uvod<\/em><\/strong><\/p>\n

                  U svijetu opasno bliskom na\u0161em, Stvorenje je zamijenilo svog Stvoritelja i zahvaljuju\u0107i umjetnoj inteligenciji i genetskom in\u017eenjeringu izobli\u010dilo Prirodu u njezinom tradicionalnom poimanju. Vjera u znanost postala je apsolutni, fundamentalisti\u010dki, fanati\u010dni credo, prema kojemu se danas i \u017eivi: sve se prodaje, sve se kupuje – identitet, seks, mladost. Ali po kojoj cijeni?<\/p>\n

                  Mo\u017eda, ka\u017eem mo\u017eda, vrijeme je da se dublje promisli o Marlowovom i Goetheovom Faustu. O njegovim nedoumicama i, posebice, o njegovom kraju.<\/p>\n

                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Alternativa<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Uglavnom se misli, ili to\u010dnije, (\u201edogmatski\u201c) vjeruje:<\/p>\n

                  <\/p>\n\n

                  \n\n\n\n\n\n
                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nu ne\u0161to apsolutno, nepobitno istinito, kao \u0161to se smatra, i to pogre\u0161no, da su mislili i filozofi poput Platona i Aristotela\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
                  \n
                  <\/div><\/td>\n
                  		\n
                  <\/div><\/td>\n<\/tr>\n
                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nili nasuprot tome, priznaju\u0107i da je vlastito mi\u0161ljenje samo jedno mi\u0161ljenje me\u0111u ostalima, zavr\u0161ava se nekriti\u010dkim prihva\u0107anjem jedne od mogu\u0107ih i javno prihvatljivih relativisti\u010dkih perspektiva. Prema kojoj se \u201eistina\u201c oblikuje unutar odre\u0111enog vremenskog i prostornog okvira, \u0161to zna\u010di da ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao istinito vrijedi unutar tog ograni\u010denog konteksta. Drugim rije\u010dima, istinito je ono \u0161to na \u201elokalnoj\u201c razini postaje ili vrijedi u odre\u0111enoj (opet dominantnoj) perspektivi ili za odre\u0111enu skupinu ljudi i to u vidu politi\u010dke ili kulturne ispravnosti (political and cultural correctness), itd.\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  Me\u0111utim, ako se bolje razmisli, primijetit \u0107e se da su obje perspektive radikalno aporeti\u010dne i nezadovoljavaju\u0107e jer su u sebi nedostatne.<\/p>\n

                  Naime:<\/p>\n

                  <\/p>\n\n

                  \n\n\n\n\n\n
                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nTko bi – kao \u0161to to \u010dini odre\u0111ena skupina \u201evjernika\u201c u Boga ili, \u0161to se suvremenosti ti\u010de, u tako zvanu \u201eznanstvenu istinu\u201c – vlastita mi\u0161ljenja promislio kao nedvojbeno istinita, u platonskom smislu rije\u010di, tada bi zasigurno potajno zamijenio nedokazane hipoteze za neosporna na\u010dela;\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
                  \n
                  <\/div><\/td>\n
                  		\n
                  <\/div><\/td>\n<\/tr>\n
                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nNasuprot toj skupini pojedinaca, svatko tko bi, u svojoj skromnosti, priznao da njegovo mi\u0161ljenje posjeduje iste osobine istinitosti kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je mogu\u0107e argumentirati na isti na\u010din (koje se kao takvo pojavljuje u svom povijesnom obrazlo\u017eenju ili je takvo odre\u0111enoj skupini ljudi koja ima neki povijesno-kulturolo\u0161ki i politi\u010dki interes za njih), zapao bi u klasi\u010dne paradokse relativizma. Naime, ne bi se mogao \u201eobraniti\u201c od onih koji zastupaju mi\u0161ljenje prema kojem je i takav relativizam la\u017ean.<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Ontolo\u0161ko pobijanje relativizma<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Da bismo to shvatili, potrebno je postaviti si sljede\u0107e pitanje:<\/p>\n

                  <\/p>\n\n

                  \n\n\n\n
                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nKad bi sofisti bili u pravu, bi li ono \u0161to se svima \u010dini (i to ne samo na eti\u010dkom planu, ve\u0107 u svim dimenzijama) tako\u0111er bilo onakvo kakvim se pojavljuje, izgleda, \u010dini? Ili ne?\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  U stvari, da.<\/p>\n

                  Naime, tada ne bi bilo mogu\u0107e prevladati ograni\u010denost pojavnosti, jer kada bi tako bilo, tada, na primjer, ne bi bilo mogu\u0107e \u017ealiti za ne\u010dim niti, op\u0107enito, tra\u017eiti istinu iza vela privida. Razlog treba potra\u017eiti u \u010dinjenici da, op\u0107enito, te\u017eimo razlikovati dva temeljna podru\u010dja: ono o bitku i ono o bivanju (pojavljivanju), kojima je mogu\u0107e pridodati i druge, ontolo\u0161ke i ne-ontolo\u0161ke, \u201esastojke\u201c.<\/p>\n

                  Na primjer:<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
                  \n

                  Bitak<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  Bivanje<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                  \n

                  objektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  subjektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                  \n

                  istina<\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  iluzija<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                  \n

                  znanost (kao epist\u00e9me<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  mnijenje (kao doxa<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                  \n

                  znati<\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  vjerovati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                  \n

                  spoznati<\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  misliti\/smatrati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                  \n

                  shvatiti, razumjeti<\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  Zamisliti, pretpostaviti<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                  To zna\u010di da, uvijek na primjer, istra\u017eivanje, u na\u0161em slu\u010daju znanstveno, ima smisla samo ako se ta dva podru\u010dja, bitka i bivanja, ne poklapaju. Kada bi misliti ne\u0161to bilo jednako njegovom spoznavanju, odnosno da stvari jesu onakve kakve izgledaju, kako misle sofisti (i op\u0107enito relativisti svih vremena), potraga bi bila uzaludna. Kada bi se misliti ne\u0161to poklapalo sa spoznavanjem onoga \u0161to se misli, tj. kad bi stvari bile kako se nama pri\u010dinjava da jesu, odnosno onakve kakve nama izgledaju, kao \u0161to tvrde sofisti i, op\u0107enito, relativisti svih vremena, potraga bi bila uzaludna. Me\u0111utim, izgleda da to nije tako. U znanstvenom podru\u010dju, na primjer, mo\u017eemo imati najrazli\u010ditija mi\u0161ljenja o vrijednosti neke \u010dinjenice, ali samo odgovaraju\u0107im pokusima mogu\u0107e je – barem se tako misli – dokazati (na vi\u0161e ili manje objektivan na\u010din) koje \u010dinjenice odgovaraju istinitosti, a koje ne.<\/p>\n

                  \u0160to to zna\u010di?<\/p>\n

                  Da bismo to shvatili, potrebno je ponajprije razmotriti sljede\u0107e. Svatko tko ima bilo kakvo mi\u0161ljenje ne misli da je njegovo mi\u0161ljenje samo jedno od raznovrsnih mogu\u0107ih mi\u0161ljenja, ve\u0107 misli da ono odgovara ne\u010demu \u0161to je istinito. Ina\u010de ne bi imao to odre\u0111eno mi\u0161ljenje.<\/p>\n

                  Opet primjera radi, ako sam uvjerenja da su fosili dinosaurusa samo vra\u017eja \u0161ala, ne mogu prihvatiti mi\u0161ljenje da istodobno i oni koji nisu suglasni s mojim mi\u0161ljenjem mogu biti u pravu polaze\u0107i od vlastite to\u010dke razmatranja. U tom slu\u010daju da su dinosaurusi i sli\u010dni fosili stvarno postojali prije 6.000 godina, jer kad bih prihvatio da su druga\u010dija uvjerenja istovjetna mojem, tada zasigurno ne bih imao ba\u0161 tu odre\u0111enu misao, ve\u0107 ne\u0161to sli\u010dno ovoj: fosili mogu biti i ne biti vra\u017eje isku\u0161enje<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u0160to je znanstveno paradoksalno.<\/p>\n

                  Iz te to\u010dke gledi\u0161ta, razlika izme\u0111u \u201ejednostavnog uvjerenja\u201c i \u201eistine\u201c (koju, o\u010dito, pripisujem \u201esvojim\u201c uvjerenjima, a ne i tu\u0111im) implicitna je u samom pojmu \u201emi\u0161ljenja\u201c i \u201evjerovanja\u201c.<\/p>\n

                  Sada mo\u017eemo konkretnije istra\u017eiti kako zapadno dominantni lik filozofa, tu se misli na Platonovog Sokrata, pobija relativizam polaze\u0107i od proturje\u010dja u koja zapadaju i sami prista\u0161e relativizma. I to po\u010dev\u0161i od sofista Protagore, koji je smatrao da je \u201e\u010dovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu\u201c<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; u smislu da su stvari takve ili onakve kakve se nama pri\u010dinjavaju, da jesu zavisno o perceptivnom oblikovanju doti\u010dnog promatra\u010da: to jest, one su onakve kakve se pojavljuju.<\/p>\n

                  Sokrat, kakav se pojavljuje u Platonovom \u201eTeetetu\u201c, povezuje Protagorinu relativisti\u010dku doktrinu s raznim predsokratskim doktrinama (i to po\u010dev\u0161i od Homera, Empedokla pa nadalje), ali prije svega s Heraklitovom filozofijom \u201epanta rhei\u201c, prema kojoj se \u201esve slijeva\u201c, sve se neprestano kre\u0107e. Naime, sama \u010dinjenica da se stvari razlikuju ovisno o tome kako ih tko do\u017eivljava (je li zdrav ili bolestan, pametan ili glup itd.), kao \u0161to podrazumijeva sofisti\u010dki relativizam, na neki na\u010din sugerira da, op\u0107enito, ni\u0161ta ne \u2018stoji\u2019, po sebi nije stalno, ve\u0107 je sve u pokretu i svaka stvar mo\u017ee uvijek biti druga\u010dija nego \u0161to jest, odnosno takva se prikazuje.<\/p>\n

                  Na taj na\u010din relativizam se poo\u0161truje poistovje\u0107uju\u0107i postojanje s postajanjem<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

                  Sokrat koristi ovu poveznicu kako bi pokazao unutarnju proturje\u010dnost relativisti\u010dkog stava. Ako je sve u stalnom mijenjanju i nema stalnih istina, tada relativisti\u010dka tvrdnja da nema apsolutnih istina tako\u0111er ne mo\u017ee biti stalna istina. Ova samopobijaju\u0107a priroda relativizma otkriva njegovu unutarnju nedosljednost.<\/p>\n

                  Relativizam tvrdi da su sva mi\u0161ljenja jednako valjana jer istina ovisi o percepciji pojedinca. Me\u0111utim, ako je to istina, onda je i relativizam samo jedno od mnogih mi\u0161ljenja, koje ne mo\u017ee polagati pravo na univerzalnu valjanost. Sokratova kritika relativizma pokazuje da, \u010dak i ako prihvatimo da je percepcija subjekta promjenjiva i subjektivna, moramo priznati postojanje ne\u010dega stabilnog i trajnog \u0161to omogu\u0107ava bilo kakvu usporedbu ili raspravu o istini.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Ne\u0161to o Heraklitovoj spoznaji<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Heraklitu se pripisuje doktrina – koju su naro\u010dito nau\u010davali njegovi adepti, poput Kratila – prema kojoj sve te\u010de (p\u00e0nta rh\u00eai), na temelju koje se, dakle, kao i za Protagoru, ne bi moglo re\u0107i jednom zauvijek \u0161to su razli\u010dite stvari (istinite ili la\u017ene, dobre ili lo\u0161e, itd.),budu\u0107i da bi se njihov \u201cbitak\u201d mijenjao ovisno ne samo o tome tko ih promatra, ve\u0107 i o trenutku u kojem se one promatraju. Me\u0111utim, Heraklitovo \u201epostajanje\u201c nije ne\u0161to posve \u201eneodre\u0111eno\u201c i kaoti\u010dno, tj. li\u0161eno svake \u201eobjektivnosti\u201c, ve\u0107 neka vrsta periodi\u010dnog i kru\u017enog kretanja izme\u0111u dviju suprotnosti ili krajnosti: \u017eivota i smrti, svjetla i tame itd., \u0161to se mo\u017ee primijetiti iz nekoliko njegovih fragmenata. <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Sam \u201etok\u201c rijeke implicira, ako se bolje razmisli, suprotnosti \u201evisoko\u201c i \u201enisko\u201c izme\u0111u kojih voda te\u010de. Ova dijalektika suprotnosti pokazuje da, unato\u010d stalnim promjenama, postoje struktura i red koji upravljaju tim promjenama. Dakle, Heraklitovo postajanje nije potpuno li\u0161eno objektivnosti; umjesto toga, ono predstavlja dinami\u010dnu ravnote\u017eu koja odr\u017eava sklad izme\u0111u suprotnosti. Na taj na\u010din, Sokratova kritika relativizma, kao i Heraklitova filozofija postajanja, ukazuju na nu\u017enost priznavanja odre\u0111enih trajnih aspekata stvarnosti koji omogu\u0107uju razumijevanje i spoznaju unato\u010d neprekidnoj promjeni. Heraklitovo u\u010denje, iako na prvi pogled mo\u017ee izgledati relativisti\u010dki, zapravo nudi dublje razumijevanje postojanja kao procesa koji se odvija unutar odre\u0111enih granica i uz prisutnost odre\u0111enih konstanti.<\/p>\n

                  Dakle, izgleda da ono \u0161to Heraklit \u017eeli prije svega istaknuti jest da se u prirodi sve odvija na temelju suprotnosti koje su takve na na\u010din da jedna ne bi mogla postojati bez druge. Jedinstvo svemira omogu\u0107eno je posredstvom sukoba, jer samo unutar njega mogu\u0107e je postojanje ovih suprotnosti. Osim toga, kada govorimo o suprotnostima, \u010dini se kao da jedna preuzima ulogu pozitivne krajnosti, kao \u0161to su, primjerice, dobro, svjetlo, sitost, budnost, zdravlje itd.; dok druga krajnost preuzima negativnu ulogu, poput zla, tame, gladi, sna, bolesti itd. U tom se pogledu stvarnosti pozitivno, da bi se potvrdilo, s jedne strane bori protiv negativnog, ali s druge strane, mora ga i pretpostaviti (implicirati) \u010dak i samo da bi ono \u201ebilo\u201c ne\u0161to. Na primjer, svjetlost ima zna\u010denje samo u odnosu na tamu; zdravlje se definira u kontrastu s bole\u0161\u0107u. Ovaj dinami\u010dki odnos izme\u0111u suprotnosti nije samo sukob ve\u0107 i komplementarnost koja omogu\u0107uje postojanje i spoznaju.<\/p>\n

                  Heraklitova filozofija time nagla\u0161ava da suprotstavljene sile zajedno tvore cjelinu i da kroz njihov sukob dolazi do stvaranja i odr\u017eavanja svemira. Ovo jedinstvo suprotnosti nagla\u0161ava da bez negativnog ne bi bilo pozitivnog i obratno, a njihovo postojanje u suodnosu omogu\u0107uje razumijevanje i ravnote\u017eu u svijetu. Stoga, prema Heraklitu, stvarnost nije kaoti\u010dna ve\u0107 strukturirana kroz ovu neprekidnu igru suprotnosti koje se me\u0111usobno nadopunjuju i definiraju. To zna\u010di da, iako se stvari stalno mijenjaju, postoji temeljna harmonija i red koji omogu\u0107uju ovu promjenu i daju joj smisao.<\/p>\n

                  Heraklit sugerira da, iako sve izgleda ili se pojavljuje druga\u010dije u razli\u010ditim trenucima i za razli\u010dite promatra\u010de, mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u ustvrditi da sve uvijek te\u010de i to nu\u017eno iz suprotnosti. Mi\u0161ljenja mogu biti promjenjiva, kao i \u201estvari\u201c koje uvijek postaju razli\u010dite, ali \u201ezakon\u201c (L\u00f2gos) tog vje\u010dnog postajanja, obilje\u017eenog ritmi\u010dkim kretanjem izme\u0111u suprotnosti, ne mijenja se, kao \u0161to se ni same suprotnosti ne mijenjaju u svojoj su\u0161tini kao krajnosti kretanja.<\/p>\n

                  Heraklitov L\u00f2gos, ili zakon, predstavlja dublju strukturu ili red koji stoji iza svih promjena i sukoba. To je zakon koji omogu\u0107uje suprotnostima da postoje i me\u0111usobno se nadopunjuju, \u010dime se odr\u017eava ravnote\u017ea u svijetu. Dakle, unato\u010d stalnom mijenjanju i proturje\u010djima koje opa\u017eamo, postoji ne\u0161to stalno i neizmjerno u tom procesu.<\/p>\n

                  Ovaj Heraklitov pogled nagla\u0161ava da je svijet organiziran kroz dinami\u010dki odnos suprotnosti koje zajedno \u010dine cjelinu. Promjena i kretanje su neizbje\u017eni, ali unutar tog kretanja postoji neki dublji red koji se o\u010dituje kroz ritmi\u010dko kretanje izme\u0111u suprotnosti. To sugerira da je stvarnost ure\u0111ena na na\u010din da je harmonija suprotnosti klju\u010dna za razumijevanje njenog funkcioniranja. Dakle, iako percepcija mo\u017ee varirati, L\u00f2gos kao zakon postajanja ostaje konstantan, osiguravaju\u0107i kontinuitet i red unutar promjenljivosti svijeta.<\/p>\n

                  Op\u0107enito, da bismo izmjerili ne\u0161to \u0161to se kre\u0107e, potrebno je imati ne\u0161to \u0161to je mirno ili stabilno kao referencu. Na primjer, ako bi se mjerne jedinice stalno mijenjale, ne bismo mogli biti sigurni da li je ne\u0161to zaista naraslo, ako ne postoji stabilna referenca. Prepoznavanje postojanja ne\u010dega zahtijeva pretpostavku da ne\u0161to ostaje nepromijenjeno. Heraklitova filozofija predla\u017ee da ta nepromjenjiva referenca koju mo\u017eemo spoznati jesu suprotnosti i zakon njihovog neprestanog mijenjanja.<\/p>\n

                  U osnovi, ne bismo mogli \u010dak ni znati kako bismo nazvali ili razumjeli ne\u0161to ako ne bi bilo sposobno da se suprotstavi ili razlikuje od drugih stvari. Kada razmi\u0161ljamo o stvarima koje imenujemo, moramo uzeti u obzir da ta imena \u010desto uklju\u010duju ideju suprotnosti ili ne\u010dega \u0161to je razli\u010dito od onoga \u0161to ozna\u010davaju. Ina\u010de, ako ne bi bilo ni\u010dega \u0161to je suprotno ili razli\u010dito, mo\u017eda ne bismo bili u mogu\u0107nosti ni dati imena stvarima (ovo je sli\u010dno krajnjem skepticizmu). Heraklit nagla\u0161ava da je su\u0161tina stvarnosti u njenom dinami\u010dkom odnosu suprotnosti koje omogu\u0107uju razumijevanje i postojanje. Njegov pristup podrazumijeva da je promjena i proturje\u010dnost univerzalna karakteristika stvarnosti, ali da postoji i dublji zakon ili red koji omogu\u0107uju ove suprotnosti da se manifestiraju i razvijaju. To nam omogu\u0107uje da razumijemo svijet kao strukturiranu cjelinu koja postoji kroz dinamiku i ravnote\u017eu suprotnosti.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Vra\u0107aju\u0107i se na Platona<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Dakle, ako Platon posredstvom svog Sokrata pobija teoriju po kojoj se sve kre\u0107e, sve te\u010de, tuma\u010denu u ontolo\u0161kom smislu, prije svega svojom poznatom teorijom ideja \u2013 koja, s izuzetkom svog u\u010ditelja Parmenida, predstavlja prvi ozbiljniji poku\u0161aj da se, barem na\u010delno, razlu\u010de znanost i mnijenje \u2013 u \u201eTeetetu\u201c tako\u0111er svjedo\u010dimo \u010detverostrukom pobijanju relativizma. Evo, ukratko, o \u010demu se radi:<\/p>\n

                  \u2013 Kao prvo, Protagora, mi\u0161ljenja je Platon, zapada u pragmati\u010dno protuslovlje jer, unato\u010d tvrdnji da su sva mi\u0161ljenja istinita, predstavljaju\u0107i se kao u\u010ditelj, kao onaj tko zna ne\u0161to \u0161to drugi ne znaju, pona\u0161a se kao prenositelj pravog znanja.<\/p>\n

                  \u2013 Kao drugo, kontradiktorno je identificirati znanje i osjet kao \u0161to to \u010dini relativizam, jer mi, smatra Platon, \u2018poznajemo\u2019 i stvari kojih se jednostavno sje\u0107amo. To zna\u010di da se mo\u017ee desiti da se stvar koju promatramo pojavljuje u razli\u010ditim perspektivama, neovisno o na\u0161em znanju o toj stvari. Tu Platon svoju kritiku zasniva na geometrijsko-matemati\u010dkoj perspektivi znanja, dakle na virtualnoj nepromjenjivosti geometrijskih oblika neovisno o tome u kojim se perspektivama oni pojavljuju, \u0161to zavisi prvenstveno o na\u0161em opa\u017eanju. Naime, unutar Platonove virtualne dimenzije, ono \u0161to znamo razlikuje se od onoga \u0161to opa\u017eamo (i kao takvo \u2018vjerujemo\u2019 da jest) i kao takvo ono je isto za sve, a ne razli\u010dito za svakoga pojedina\u010dno.<\/p>\n

                  \u2013 Kao tre\u0107e, Protagora zapada u teorijsko ili logi\u010dko proturje\u010dje kada, tvrde\u0107i da su sva mi\u0161ljenja istinita, mora priznati istinitost gledi\u0161ta onih koji nije\u010du sam sofisti\u010dki relativizam.<\/p>\n

                  \u2013 Kao \u010detvrto, relativizam za Platona nikako ne obja\u0161njava za\u0161to su neka mi\u0161ljenja o budu\u0107im doga\u0111ajima provjerena u vidu hipoteza koje \u2018spa\u0161avaju fenomene\u2019, dok su druge pobijene, \u0161to sugerira da nisu sva mi\u0161ljenja jednaka i da je u tom pogledu mogu\u0107e razlikovati tko ima znanje od onih koji ga nemaju.<\/p>\n

                  To, prema virtualnom pogledu stvarnosti, realnost u svom pojavljivanju, pokazuje svu svoju obmanu. Dakle, to je neka vrsta iluzije o nekakvoj danoj alternativi.<\/p>\n

                  Ako filozofija kao potraga za istinom s jedne strane ne smije zanemariti \u010dinjenicu da \u2018predmet\u2019 njezine potrage u vidu istine ili na\u010dela obja\u0161njenja svega nepobitno postoji; s druge strane, budu\u0107i da je njezina sr\u017e potraga za nepobitnom istinom, ozna\u010duje tako\u0111er i nepobitnu \u010dinjenicu da tu istinu ne posjeduje. Zbog toga filozofija nije samo \u2018prisiljena\u2019 postaviti si razli\u010dite hipoteze, ve\u0107 i argumentirati ih razlo\u017eno, u ve\u0107ini slu\u010dajeva kao pretpostavke koje, posredstvom koherentnih teorija, opravdavaju fenomene na temelju na\u010dela koja se predstavljaju kao nepobitna.<\/p>\n

                  Zna\u010di li to da je i ovo teoretiziranje samo jedna od mogu\u0107ih hipoteza koja, kao i svaka druga, pripada relativizmu? Uvjeren sam da se tu ne radi o bilo kojoj hipotezi, ve\u0107 o onoj koja mi se trenutno \u010dini uvjerljivijom, sposobnijom da objasni ono \u0161to do\u017eivljavamo i koja je, istovremeno dovoljno koherentna da ju je mogu\u0107e razumjeti.To je hipoteza koja upotrebljava slike (zamisli) kao \u0161to su u krajnjoj liniji i rije\u010di koje su prema mom shva\u0107anju izra\u017eajnije od drugih, da bi se shvatilo, primjerice, na\u010delo svega i na\u010dine prema kojima svijet nastaje. Me\u0111utim, budu\u0107i da se radi o zamislima ili slikama, one mogu biti krivo ili na razli\u010dit na\u010din shva\u0107ene. One drugima mogu izgledati manje uvjerljive od drugih perspektiva i to bez ikakve mogu\u0107nosti dokazivanja da su bolje ili lo\u0161ije ili da su u proturje\u010dnosti s prikazanom hipotezom.<\/p>\n

                  Da bismo to shvatili, u\u010dinit \u0107emo usporedbu s umjetni\u010dkim djelom, u ovom slu\u010daju s filmom. Prema nekim filmskim kriti\u010darima, jedan redatelj mo\u017ee bolje izraziti dramu rata nego drugi, ali to ne zna\u010di da drugi filmovi nemaju \u2018patosa\u2019. Naposljetku, istina o ovoj temi izra\u017eena je, u kinu, posredstvom slika o \u010dijim se vrijednostima mo\u017ee imati samo odre\u0111eni \u201eestetski\u201c sud ili, uporabom Kantove terminologije, \u201erefleksivni\u201c sud, koji nije nikako \u201edeterminantan\u201c. U tom se smislu ne radi o relativizmu, budu\u0107i da je ovdje hipoteza da ono \u010demu se te\u017ei, iako posredstvom slika posjeduje neku istinitost, ne\u0161to \u0161to netko mo\u017ee i intuitivno doku\u010diti s ove strane prikazane slike. U vidu ne\u010dega \u0161to drugima nije mogu\u0107e izraziti osim posredstvom slika.<\/p>\n

                  Ovdje se dakle ne radi o relativizmu, ve\u0107 o perspektivizmu. Iako bi moglo izgledati da je i ova perspektiva svijeta \u2018pogo\u0111ena\u2019 neizlje\u010divom bole\u0161\u0107u svake nerealisti\u010dne perspektive, naime relativizmom, to nije slu\u010daj. Naime, ako su stvari, kao \u0161to se ovdje tvrdi, uvijek dane samo u perspektivi, to ne zna\u010di da ne postoji objektivna stvarnost, ve\u0107 da je na\u0161a percepcija te stvarnosti uvijek uvjetovana razli\u010ditim to\u010dkama gledi\u0161ta.<\/p>\n

                  Danas posredstvom medija postaje sve \u017eivlja rasprava u vezi odnosa izme\u0111u perspektivizma i relativizma. Smatram da perspektivizam ni u kakvom slu\u010daju nije ekvivalentan relativizmu, shva\u0107enom kao teorija prema kojoj je svatko, polaze\u0107i od vlastite to\u010dke gledi\u0161ta, u pravu. Naizgled tvrdnja da je sve relativno u odnosu na svaku to\u010dku gledi\u0161ta, iako posjeduje sve osobine relativnosti kao i Einsteinova relativnost, nikako nije relativisti\u010dka u gore navedenom smislu. Razli\u010dite teze o svijetu nisu sve jednakovrijedne, iako su sve, \u010dak i najzastra\u0161uju\u0107e, subjektivno opravdane, jer ako su poduprte, zasigurno postoji neki razlog.<\/p>\n

                  Ove teorije nisu ekvivalentne, unato\u010d tomu \u0161to sve imaju svoj raison d\u2019\u00eatre. Naro\u010dito, pretpostavljaju\u0107i da ne postoje teorije o svijetu koje se ne razrje\u0161uju u slike svijeta \u2013 \u0161to zna\u010di da ih nije mogu\u0107e apsolutno provjeriti ili falsificirati \u2013 postoje bolje slike ili predod\u017ebe, bli\u017ee takozvanoj istini od drugih. Ne zaboravljaju\u0107i pritom da i je ovo razmi\u0161ljanje o manjoj ili ve\u0107oj bliskosti istini samo jedna slika. Me\u0111utim, polaze\u0107i od temeljnog postulata da postoji ne\u0161to poput istine, treba polaziti i od pretpostavke da istinu nije mogu\u0107e dosti\u0107i, osim misti\u010dno, sjedinjavaju\u0107i se s Njom (h\u00e8nosis<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). To \u010dini da istina nema ni\u010dega subjektivnog, ve\u0107 je (\u010disto) objektivna iako, \u0161to je donekle i paradoksalno, ne mo\u017ee nikada postati predmetom znanja, ve\u0107 (samo) cilj ili regulatorno na\u010delo.<\/p>\n

                  Odjek istine je, dakle, ono \u0161to se nama pojavljuje i \u010dini kao stvarnost povezuju\u0107i nas s nepovredivim pravilima: ona koja nam onemogu\u0107uju ostvarenje svih na\u0161ih \u017eelja. Unutar tog vidokruga stvarnosti, perspektivni prikaz istine u tehni\u010dkom (ili u Platonovom virtualnom) smislu jest onaj koji posjeduje sve osobine najboljeg prikaza filozofske spoznaje. Ako, naime, namjerava predstaviti neku geometrijsku figuru u perspektivi, bit \u0107e nu\u017eno pobolj\u0161ati neke njezine konture skrivaju\u0107i druge. Dakle, o\u010dito postoji onoliko razli\u010ditih geometrijskih figura predmeta koliko ima i prikaza tog predmeta, jer je nemogu\u0107e pokazati geometrijsku figuru u cijelosti, tj. u njezinoj sveobuhvatnoj istini. Svatko mo\u017ee odabrati (ili to \u010dini nesvjesno ili dru\u0161tveno-kulturolo\u0161ki uvjetovano) koje \u0107e dijelove pobolj\u0161ati, a koje sakriti. Dakle, naizgled, razli\u010ditost prikaza odre\u0111ene geometrijske figure ovisi o subjektima koji je promatraju prikazuju\u0107i je kao istinitu. Njihovu istinu. No u stvarnosti postoji samo jedna takva geometrijska figura koja svakom prikazivanju name\u0107e nefleksibilna pravila svoje proizvodnje, ako \u017eeli biti \u0161to vjerniji prikaz onoga \u0161to predstavlja.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Bivanje vs. Bitka<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Mo\u017eda ono \u0161to se \u010dini da jest samo je privid, dok ono \u0161to izgleda da se samo pojavljuje stvarno jest. Nekima to mo\u017ee izgledati kao neka vrsta igre rije\u010di. To je zato \u0161to smo u ve\u0107ini slu\u010dajeva no\u0161eni (uvjetovani) da pomislimo da se iza povr\u0161ine fenomena, iza onoga \u0161to se \u010dini da jest, a u stvari samo je privid, krije ono \u0161to zaista jest. Iako u odre\u0111enom smislu istina je suprotna.<\/p>\n

                  Ne\u0161to je to\u010dno onako kako se \u010dini da jest, u okviru \u2013 promatranom u prospektivnom smislu \u2013 u kojem se stvari daju prikazati svijesti. Dakle, na jedini na\u010din na koji stvari bivaju, dolaze na vidjelo ovdje i sada. Naprotiv, bilo koje naknadno obja\u0161njenje samo je na\u010din na koji je mogu\u0107e protuma\u010diti ono \u010demu svjedo\u010dimo, ba\u0161 kao \u0161to je to bilo u drugim vremenima kao obja\u0161njenje koje se pripisivalo bogovima, monoteisti\u010dkom bogu ili njemu suprotstavljenom liku: vragu. Dok se nama danas \u201c\u010dini\u201d da je jedino ono znanstveno to\u010dno, istinito obja\u0161njenje. Na gr\u010dkom bismo rekli da se \u201cdok\u00e8i\u201d pojavljuje, \u010dine\u0107i da je tako, ali u smislu da se radi o trenutnom mi\u0161ljenju (d\u00f2xa) o tom doga\u0111aju.<\/p>\n

                  Dovoljno je pomisliti koliko je bilo teorija o su\u0161tini sunca: od bo\u017eanstva, do neporecivog nebeskog tijela, pa sve do zvijezde, ne zaboravljaju\u0107i pritom ni subjektivnu spoznajnu percepciju sunca koju nam daje Heraklit: \u201eSunce je \u0161iroko jednu ljudsku stopu.\u201d\u201c<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se uvijek o istom identi\u010dnom fenomenu, ali razli\u010dito tuma\u010denom, a ne o ne\u010demu \u0161to se krije iza fenomena; radi se o ne\u010demu \u0161to je skriveno u o\u010ditosti (na vidjelu, u svjetlu) fenomena.<\/p>\n

                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                  \u201eJa\u201c i nedosljednost \u201estvarnosti izvan mene\u201d<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Naizgled, prikaz takvog perspektivizma ima sve osobine idealisti\u010dkog pogleda na stvarnost. Budu\u0107i da tipi\u010dno idealisti\u010dko poricanje stvarnosti izvan subjekta koji razmi\u0161lja i osje\u0107a mo\u017ee izgledati nevjerojatno, valja napomenuti da nitko ne\u0107e osporiti tvrdnju da tamo \u201evani\u201c postoji stvarnost s kojom se, \u010desto i nevoljno, sudaramo.<\/p>\n

                  Me\u0111utim, treba re\u0107i da ovaj tipi\u010dno realisti\u010dni prigovor prema onome \u0161to poznajemo kao idealizam \u2013 izraz koji je povijesno kompromitiran oblicima romanti\u010dnog \u201etitanizma\u201c, ako ne i \u201emonizma\u201c ili \u201eplatonizma\u201c \u2013 zasigurno je motiviran vrlo sna\u017enim do\u017eivljajem postojanja \u201ene\u010dega\u201c nesvodivog na vlastite snove i \u017eelje. No ipak, ovaj i sli\u010dni prigovori u svojoj klasi\u010dnoj formulaciji donekle brkaju planove. \u201eUnutra\u201c i \u201eizvan\u201c su pokazatelji koji implicitno aludiraju na prostor sadr\u017ean u mom tijelu, ali i izvan njega. Ali kada se koriste u odnosu na subjekt, kao subjekt znanja ili na \u201csvijest\u201d, tada gube svoje implicitno zna\u010denje. Do toga dolazi jer pretpostavljaju ono \u0161to se njihovom upotrebom \u017eeli pokazati: da subjekt \u201enastanjuje\u201c tijelo, kao \u0161to ga nastanjuje mozak koji se u tom poimanju stvarnosti naivno smatra \u201esjedi\u0161tem\u201c uma ako ne i sinonimom samog uma.<\/p>\n

                  To zna\u010di da se svijest ne nalazi ni u kakvom prostoru. Naime, ra\u0161ireno je uvjerenje da se svijest nalazi u nama, preciznije u na\u0161em umu. Me\u0111utim, to nije tako jer je svijest ta koja daje su\u0161tinu stvari; ona je sama pojava prostora i vremena. Onaj kojemu se prostor pojavljuje ne zauzima nikakav prostor. Ono za \u0161to se daje pro\u0161irenje po definiciji je neprostrano.<\/p>\n

                  Kao \u0161to tvrde teoreti\u010dari takozvane Princetonove Gnoze, o\u017eivljavaju\u0107i dobro poznatu temu Georgea Berkeleya:<\/p>\n

                  \u201eSva su bi\u0107a svjesna, zna\u010dajna \u2013 ili, to\u010dnije, puna smisla \u2013 obavje\u0161tavaju\u0107i i obavije\u0161tena. Ne samo da je njihovo \u2018tijelo\u2019 (njihovo nali\u010dje, vidljivo) povr\u0161inski aspekt za vanjskog \u2018promatra\u010da\u2019, ve\u0107 i oni sami nemaju tijelo, nisu tijela. Potpuno su u ravnini; imaju jedno \u2018nali\u010dje\u2019, jedno tijelo, samo za druge, jer se vide, i vidjev\u0161i se me\u0111usobno, pretvaraju se u vi\u0111ene stvari. Univerzalni animizam je istinit u najja\u010dem smislu. Postoje samo individualizirani duhovi, du\u0161e i svijesti, du\u0161e koje ne o\u017eivljavaju nikakvo tijelo, koje nisu smje\u0161tene u tijelima. Tjelesno postojanje samo je iluzija, nusproizvod opa\u017eajnog znanja.\u201c<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Naime, sva su bi\u0107a (za mene, u tom trenutku) nedvojbeno \u201eozna\u010ditelji\u201c i \u201einformatori\u201c. Kao \u0161to je vrlo vjerojatno da su i oni \u201esvjesni\u201c i \u201einformirani\u201c, iako nisu ba\u0161 ovdje i sada. \u0160to se ti\u010de njihovog kada-i-gdje, treba re\u0107i da su oni \u2013 upotrebljavaju\u0107i terminologiju Princetonovih znanstvenika \u2013 ukoliko \u2018vi\u0111eni\u2019 na pogre\u0161noj strani (wrong side), tj. izokrenuti, obrnuti. Trebalo bi stoga primijetiti da su ta bi\u0107a bila ili \u0107e biti \u2018svjesna\u2019 (u svom ovdje i sada). Za sada postoji samo \u201eja\u201d, ne shva\u0107en kao zasebni pojedinac, ve\u0107 kao svijest koju ovdje i sada svemir preuzima o sebi samom, u mojoj perspektivi, koja me, izme\u0111u ostalog, zavarava da postojim kao zasebni pojedinac odijeljen od cjeline.<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Dolazi se tako do upita: ako, dakle, vrijeme, prostor, sile i svojstva tvari ne bi bili ono \u0161to jesu kad ne bi bili svjesni, \u0161to ostaje od svemira u sebi, tj. od \u201enoumena\u201c?<\/p>\n

                  Kao \u0161to primje\u0107uje Donald Hoffman, polaze\u0107i od kritike postojanja prostora i vremena, temeljene na teoremi \u201efitness pobje\u0111uje istinu\u201c:<\/p>\n

                  \u201eFizi\u010dki objekti nestaju iz objektivne stvarnosti u prostor-vremenu, uklju\u010duju\u0107i one temeljne za biologiju: DNK, RNK, kromosome, organizme i resurse. To ne implicira solipsisti\u010dki stav. U objektivnoj stvarnosti postoji ne\u0161to, a mi kao ljudska bi\u0107a do\u017eivljavamo njegovu va\u017enost za na\u0161u adaptivnu vrijednost u smislu DNK, RNK, kromosoma, organizama i resursa. Ali teza \u2018prilago\u0111enost pobje\u0111uje istinu\u2019 nam kazuje da \u0161to god to ne\u0161to bilo, to gotovo sigurno nisu DNK, RNK, kromosomi, organizmi ili resursi. Kazuje nam da imamo dobar razlog vjerovati da stvari koje opa\u017eamo, poput DNK i RNK, ne postoje bez uma. A taj razlog je da se strukture adaptivnih koristi, \u010diji oblik opa\u017eamo, razlikuju od struktura objektivne stvarnosti. Opet, to ne podr\u017eava solipsizam: postoji objektivna stvarnost. Ali ta stvarnost nije ni\u0161ta poput na\u0161e percepcije objekata u prostoru i vremenu.\u201c<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Iz svega toga moglo bi se, s Johnom Archibaldom Wheelerom, tvrditi da, na kraju krajeva, ostaju samo informacije. Naime,<\/p>\n

                  \u201eProstor ne postoji. Vrijeme ne postoji. Nije nam Nebo dalo rije\u010d \u2018vrijeme\u2019. \u010covjek ga je izmislio. […] Ako postoje problemi s konceptom vremena, mi smo ih stvorili […] kao \u0161to je rekao Einstein: \u2018vrijeme i prostor su na\u010dini razmi\u0161ljanja, a ne uvjeti \u017eivljenja\u2019. […] \u0160to re\u0107i o kombinaciji prostora i vremena u prostor-vremenu koju je predlo\u017eio Einstein 1915. godine, a koja i danas predstavlja standard klasi\u010dne geometrijske dinamike? […] Nijedno obja\u0161njenje postojanja ne mo\u017ee se nadati da \u0107e postati temeljno ako ne prevede svu fiziku kontinuuma na jezik bitova.\u201c<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  U tom bi se smislu moglo usvojiti i informacijski model svemira, poput onoga koji je razradio Stephen Wolfram, prema kojem, uporabom jezika Davida Bohma, <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> implicirani poredak su\u0161tinski bi bio program \u010diji bi eksplicitni nalog bio izvr\u0161enje. Naizgled, moglo bi se \u010diniti da smo na taj na\u010din napokon prona\u0161li takozvanu \u2018stvar po sebi\u2019, \u010dije postojanje izgleda neovisno o postojanju svijesti!<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Me\u0111utim, da bi neki \u2018program\u2019 djelovao, on zahtijeva ne\u0161to vrlo sli\u010dno vremenu, obilje\u017eenom u sada\u0161njosti, pro\u0161losti i budu\u0107nosti. \u2018Mjesta\u2019 na kojima se informacije me\u0111usobno o\u010dituju ili ostaju u \u2018memoriji\u2019. To na kraju krajeva zna\u010di da, ako vrijeme podrazumijeva svijest, tada ju i ovaj program, ukoliko zahtijeva vrijeme za izvr\u0161enje, tako\u0111er podrazumijeva. To nikako ne podrazumijeva da vrijeme mora \u2018te\u0107i\u2019 da bi se program pokrenuo. Izvr\u0161enje mo\u017ee imati i \u2018logi\u010dne\u2019 osobine. Dovoljno je da se program \u2018logi\u010dki\u2019 zaustavi prema Chaitinovoj konstanti<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u jednom trenutku koji je a priori neodrediv, pretpostavimo, ba\u0161 u trenutku u kojem nastaje upravo svijest. Ovaj Chaitinianov program mogao bi predstavljati algoritamski kostur \u010disto virtualnog vremena, u liku \u2018okru\u017eenja\u2019 unutar kojeg (primjera radi) \u017eivi organizmi evoluiraju sve do pojave svijesti. Dakle, u formalnom vremenu koje, iako razli\u010dito od vremena kakvog ga mi poznajemo jer je odre\u0111eno interakcijom izme\u0111u svijesti i noumena, ono i dalje jest i ostaje \u2018logi\u010dno\u2019 vrijeme.<\/p>\n

                  Da bismo shvatili \u0161to je to formalno ili logi\u010dno vrijeme, mo\u017eemo pretpostaviti situaciju u kojoj ubrzavamo vrijeme do beskona\u010dne brzine, \u010dime eliminiramo subjektivni do\u017eivljaj vremena dok zadr\u017eavamo odnose me\u0111u doga\u0111ajima. Ovakav pristup omogu\u0107ava nam da promatramo evoluciju i interakcije \u017eivih bi\u0107a bez uobi\u010dajenog protoka vremena. Na taj na\u010din, evolucija \u017eivih bi\u0107a odvijala bi se istim putem kao i sada, pod uvjetom da se odnosi me\u0111u njima ne mijenjaju.<\/p>\n

                  Mo\u017eemo zamisliti algoritamski definiran program koji simulira odnose izme\u0111u vrsta gdje jedni slu\u017ee kao plijen, a drugi kao grabe\u017eljivci. Pokretanjem programa mo\u017eemo promatrati ishod interakcija bez mogu\u0107nosti predvi\u0111anja kona\u010dnog rezultata. Na primjer, pretpostavimo da u jednom trenutku pre\u017eive samo grabe\u017eljivci, dok plijen izumre. Iako se ovaj ishod nije mogao predvidjeti, mo\u017eemo tvrditi da je on bio implicitno sadr\u017ean u programu i da je neovisan o vremenu izvr\u0161enja programa.<\/p>\n

                  Ovaj model mo\u017ee objasniti koncept virtualnog vremena koji se odnosi na \u201enesvjesnu\u201c evoluciju \u017eivih bi\u0107a u svemiru. Evolucija se mo\u017ee zamisliti kao trenuta\u010dno izvr\u0161enje programa koji osigurava razli\u010dite, prethodno nedoku\u010dive rezultate. \u0160to se ti\u010de nastanka svijesti unutar ovog modela, mo\u017eemo pretpostaviti da se program u noumenu zaustavlja u trenutku pojavljivanja svijesti, \u0161to odgovara Chaitinovoj konstanti ili omega to\u010dki.<\/p>\n

                  Postavlja se pitanje – tko ili \u0161to izvr\u0161ava program. Mo\u017eemo spekulirati da su program napisali<\/p>\n

                  Bog ili vanzemaljska bi\u0107a, a njegovo izvr\u0161enje ima u\u010dinak na pojavljivanje svijesti. To zna\u010di da program, kao i vrijeme, promatramo cirkularno, pretpostavljaju\u0107i svijest koja bi trebala biti rezultat programa. Takvo shva\u0107anje vremena i svijesti mo\u017ee biti shva\u0107eno kao poku\u0161aj da se pove\u017ee svijet fizi\u010dkih fenomena s podru\u010djem svijesti kroz formalni ili logi\u010dni okvir. Kroz ovaj pristup mo\u017eemo objasniti slo\u017eenost evolucijskih procesa i pojavu svijesti kao inherentnih svojstava univerzalnog programa.<\/p>\n

                  U zaklju\u010dku, razmatranje strukture svemira izvan vremena dovodi nas do neizbje\u017enog uklju\u010divanja svijesti, \u010dak i ako se \u201epokretanje\u201c sastoji od trenutne obrade informacija. Klju\u010dno je pitanje \u0161to podrazumijevamo pod informacijom. Informacija nije samo niz razli\u010ditih i diskretnih entiteta poput 0 i 1 koji su nasumi\u010dno nastali i prirodno odabrani kroz natjecanje, ve\u0107 predstavlja tragove ili znakove koje netko ili ne\u0161to mo\u017ee dekodirati ili protuma\u010diti. Informacija ima smisla samo ako postoji netko tko je sposoban protuma\u010diti je, dav\u0161i joj zna\u010denje.<\/p>\n

                  Kao \u0161to je nagla\u0161eno:<\/p>\n

                  \u201eKada razumijemo poruku, \u010ditamo slovo, \u010desto ga tuma\u010de\u0107i \u2018izme\u0111u redaka\u2019, shva\u0107aju\u0107i zna\u010denje kroz znakove, izra\u017eavanje kroz estetske oblike. U tome nema znanja izvan znanja, koje bi zahtijevalo transcendentne i \u010dudesne darove; radi se o znanju koje se ne zaustavlja na prethodnom opa\u017eanju i ne zami\u0161lja promatrana bi\u0107a kao neku vrstu \u010distih opa\u017eaja, odnosno kao tijela bez du\u0161e koja bi postojala samo u stanju tijela.\u201c<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  \u010cak i ako model informacijskog svemira podrazumijeva svijest, taj se model ne mo\u017ee shvatiti doslovno, ve\u0107 samo kao metafora. Svijest je ne\u0161to \u0161to je kontingentno i neodre\u0111eno, nedoku\u010divo, i nesvodivo na trivijalno informacijsko obja\u0161njenje. Svijest ne mo\u017ee doslovno biti rezultat obrade informacija, jer, kao \u0161to smo prethodno naveli, izlaz obrade je a priori nepredvidiv kada ga se shvati kao ekvivalent Chaitinovoj konstanti te mehani\u010dki proizlazi iz algoritama i po\u010detnih uvjeta bez slu\u010dajnih komponenti.<\/p>\n

                  Analogno tomu, znamenke \u03c0 slijede jedna za drugom na neizreciv na\u010din, ali su sve unaprijed dane. Nije mogu\u0107e da su druga\u010dije od onoga \u0161to jesu: u njihovom razvoju nema mogu\u0107ih bifurkacija. Sli\u010dno, radikalno kontingentni doga\u0111aji poput prekida simetrije, podrijetla \u017eivota, ishoda prirodne selekcije i porasta svijesti su intrinzi\u010dki neodre\u0111eni. Stoga, ne mogu proiza\u0107i iz lanca algoritama, koliko god dug i nepredvidiv bio u svojim ishodima.<\/p>\n

                  Ova razmatranja vode nas do zaklju\u010dka da svijest, kao i radikalno kontingentni doga\u0111aji, nadilazi \u010disto algoritamske i informacijske modele. Oni zahtijevaju dublje razumijevanje koje uklju\u010duje nepredvidive i kontingentne aspekte stvarnosti, koji ne mogu biti potpuno obuhva\u0107eni formalnim ili logi\u010dkim obja\u0161njenjima.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Kazali\u0161te ega<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Prema Carlu Rovelliju, svaki pojedinac poistovje\u0107uje se s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a to vodi do shva\u0107anja jedinstva svega, gdje \u017eiv\u010dani sustav \u017eivog bi\u0107a, preciznije cijeli organizam, posreduje to jedinstvo. Organizam, kao konfiguracija svemira, omogu\u0107uje svemiru da sebe promatra. To ukazuje na identitet \u201eJedno-Sve\u201c, gdje se svemir pojavljuje kao svijet posredovan od samoga sebe. (Neka vrsta Mebijusove trake<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na taj na\u010din, postojanje se manifestira kroz perspektivu, \u0161to zna\u010di da svemir nema nikakve veze s individualnim identitetom pojedinca.<\/p>\n

                  Raymond Ruyer u svojoj knjizi \u201eLa gnose de Princeton: Des savants \u00e0 la recherche d\u2019une religion\u201c pi\u0161e da se mo\u017ee re\u0107i \u201emisli se u svemiru\u201c, sli\u010dno kao \u0161to se ka\u017ee \u201epada ki\u0161a na obali Atlantika\u201c. Razmi\u0161ljanje je op\u0107enitije iskustvo, a tvrdnja \u201emisli se u svemiru\u201d je validna jer \u201eja mislim\u201c. To zna\u010di da postojanje misli negdje u svemiru ne mo\u017ee biti negirano, jer uvijek postoji primjer \u201eja\u201c koji misli.<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Ruyer tako\u0111er obja\u0161njava da \u201eja\u201c kao individua mo\u017ee misliti samo \u201eovdje i sada\u201c. Misao uvijek postoji u sada\u0161njem trenutku i na odre\u0111enom mjestu, \u0161to zna\u010di da su misli i sada\u0161njost nerazdvojivi. \u201eJa\u201c se pojavljuje sekundarno iz prisutnosti u sada\u0161njem trenutku. Prisutnost stvara \u201eja\u201c, a ne obrnuto.<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se o razmi\u0161ljanju koji nas neminovno vodi do iskustva \u201eparalakse kretanja\u201c<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koje djeluje kao iluzija slobodnog kretanja u prostoru i predstavlja jednu perspektivu u kojoj se bi\u0107e pojavljuje kao svijet. Rovelli isti\u010de da se svatko poistovje\u0107uje s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0161to mo\u017eemo povezati s Lacanovim \u201estadijem zrcala\u201c. Jezi\u010dna kodifikacija \u201eja\u201c kroz diskurse okoline progresivno stvara iluziju da postoji to\u010dka gledi\u0161ta od koje i u koju se stvari pojavljuju.<\/p>\n

                  U kona\u010dnici, postojanje je na\u010din na koji svijet postaje svjestan sebe, odnosno na\u010din na koji se svemir samopromatra. To je na\u010din na koji Bog, prema ovom razmi\u0161ljanju, svjedo\u010di o bitku. Organiziraju\u0107i svijet kroz na\u0161e misli, stvaramo entitete i percipiramo sebe kao odvojene individue, dok je u stvarnosti na\u0161e \u201eja\u201c samo odraz ideje o sebi koju vidimo u drugima.<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Daljnji, progresivni razvoj sve koherentnijeg ili, navodno, koherentnog pam\u0107enja dovodi do toga da se u Humeovom kazali\u0161tu empirijske svijesti progresivno odre\u0111uje jedno \u2018ja\u2019, kojemu se postupno pripisuju sve bogatije i slo\u017eenije nezgode i svojstva. Ovom \u2018ja\u2019 pripisuju se i djela za koja se smatra da je odgovoran, te stoga on sam sebe smatra odgovornim, ako ne i krivim.<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Izme\u0111u Nietzscheovog \u2018duha ega\u2019 i bivanja, odnosno na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje, postoji bitna razlika, sli\u010dna onoj izme\u0111u interpretativne hipoteze i fenomena. Radi se o razlici koju se mo\u017ee obilje\u017eiti kao jezi\u010dnu reverzibilnost subjekt-objekt. Razlika izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola – izme\u0111u \u201eVidim ku\u0107u\u201c i \u201eKu\u0107a je (od mene) vi\u0111ena\u201c – dijateza koje su notorno reverzibilne jedna u drugu, izra\u017eava istu razliku gledi\u0161ta (Stari Zavjet je pun tih dijateza<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na primjer, u re\u010denici \u2018Vidim ku\u0107u\u2019, hipoteza je da postoji netko, subjekt, ja, koji izvodi radnju nad objektom. Me\u0111utim, paradoksalno je da, dok je \u2018ku\u0107a\u2019, kao objekt, rekonstruirana na temelju ideje, polaze\u0107i od danog fenomena, opa\u017eaju\u0107i ego je samo pretpostavljen.<\/p>\n

                  U re\u010denici \u201eJedna ku\u0107a je vi\u0111ena\u201c pokazuje se nedvojbeni sadr\u017eaj svijesti. Ovoj tvrdnji mo\u017ee se \u010dak dodati i \u201es moje strane\u201c ili \u201eod mene\u201c, \u010dime se integrira taj perceptivni podatak s hipotezom koja se odnosi na opa\u017eaju\u0107i ego i na taj na\u010din omogu\u0107ava potpunu lingvisti\u010dku reverzibilnost.<\/p>\n

                  Kao \u0161to sugeriraju jezici karakterizirani \u201eergativnim\u201c strukturama, pasivna dijateza glagola \u010dini se izvornijom od aktivne, iako jezi\u010dno ekvivalentnom njoj, jer je u\u017ee povezana sa stvarnim iskustvom. Kao \u0161to Raymond Ruyer sugerira, izri\u010dito evociraju\u0107i budisti\u010dku doktrinu o ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman):<\/p>\n

                  \u201e\u2018Ja gledam\u2019 je zgodan izraz koji, me\u0111utim, izvr\u0107e pravi poredak, koji bi bio sljede\u0107i: vidno polje \u2192 subjektivna egzistencija \u2192 informirana svijest \u2192 ja (osim ako \u2018ja\u2019 nisam rastresen) \u2192 (la\u017eni) dojam da \u2018ja usmjeravam svoj pogled na…\u2019 […]. Nije \u2018ja\u2019 ono \u0161to povezuje [vi\u0111ene objekte] (to stablo i to stablo), ve\u0107 neposredno jedinstvo vi\u0111enih stabala koja postoje ovdje kao vi\u0111ena \u0161uma, koja kasnije omogu\u0107uje dominaciju da ka\u017ee \u2018ja\u2019 […]. U tom smislu, \u2018ja\u2019 ne postoji. Apsolutna prisutnost jedne dominacije ovdje-sada ono je zbog \u010dega postojim. Bez sada\u0161nje dominacije \u2018ja\u2019, nisam ni\u0161ta.\u201d<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  U kona\u010dnici se mo\u017ee re\u0107i da \u201ejest\u201c samo ono \u0161to je \u201eopa\u017eeno\u201c (Berkeley) i, prema tome, \u201ezami\u0161ljeno\u201c ili \u201emi\u0161ljeno\u201c (Parmenid), prije nego \u0161to nadolaze bilo koja razmatranja o opa\u017eaju\u0107em subjektu. Nije slu\u010dajno da je subjekt danas, vi\u0161e nego ikada, sredi\u0161nji \u201efaktor\u201c ljudske egzistencije. Stolje\u0107ima se smatralo da je mogu\u0107e promi\u0161ljati svijet bez eksplicitnog tematiziranja uloge opa\u017eaju\u0107eg subjekta. U vezi s tim, zanimljivo je da je pojam \u201eja\u201c, shva\u0107en na individualan na\u010din, dakle, kao individualna svijest, potpuno odsutan u gr\u010dkom jeziku. Takvom se, zapravo, ne mo\u017ee smatrati du\u0161a, koja ispunjava temeljnu funkciju na\u010dela kretanja. Nije stoga \u010dudno \u0161to je gr\u010dka misao produbila pojmove koji su samo naizgled sli\u010dni. Tu se ironi\u010dno misli na pojmove poput no\u00fbs, epist\u00e9me, psych\u00e9, \u00e0isthesis, ant\u00eclepsis i druge, bez da se prona\u0111e to\u010dan korespondent modernom shva\u0107anju svijesti.<\/p>\n

                  Mogu\u0107e je u tom smislu pretpostaviti da, polaze\u0107i od radikalnog identiteta bitka i spoznaje u Parmenidovom zna\u010denju, tj. u smislu da ono \u0161to vrhunski jest (\u00f2n) je i vrhunski spoznatljivo (gnost\u00f2n), ono \u0161to se naziva svijest do krajnosti preklapa na na\u010din na koji se stvari pojavljuju i\/ili jesu, da nije potrebno ni imenovati je.<\/p>\n

                  U stvari, refleksija o \u2018ja\u2019, svijesti i percepciji svodi se na istra\u017eivanje kako se subjektivnost i objektivnost me\u0111usobno odra\u017eavaju i utje\u010du jedno na drugo.<\/p>\n

                  Da bi to bolje shvatili svodit \u0107emo gore navedeno u \u010detiri klju\u010dne to\u010dke:<\/p>\n

                  1) Subjekt i Objekt u Percepciji<\/em><\/p>\n

                  Prema toj tezi, postojanje subjektivnog \u2018ja\u2019 nije samo presudno za razumijevanje svijeta, ve\u0107 je tako\u0111er proizvod jezi\u010dne konstrukcije i percepcije. U aktima percepcije, kao \u0161to su \u201cVidim ku\u0107u\u201d i \u201cKu\u0107a je vi\u0111ena\u201d, razlikujemo izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola, pri \u010demu aktivna dijateza implicira da postoji subjekt koji djeluje na objekt, dok pasivna dijateza vi\u0161e ukazuje na samo opa\u017eanje objekta. U ovoj perspektivi, \u2018ja\u2019 je samo pretpostavljeni entitet koji dolazi u igru kako bi povezivao i interpretirao opa\u017eene objekte. Kroz ovu ideju, subjektivno \u2018ja\u2019 mo\u017ee se smatrati sekundarnim ili izvedenim iz same percepcije i ne mora biti osnovni entitet za razumijevanje svijeta.<\/p>\n

                  2) Jezi\u010dna Reverzibilnost i Subjektivnost<\/em><\/p>\n

                  O\u010dito je kako jezici s ergativnim strukturama sugeriraju da je pasivna dijateza izvorna i povezana s stvarnim iskustvom, dok aktivna dijateza mo\u017ee biti izvedena iz nje. Raymond Ruyer koristi budisti\u010dku doktrinu ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman) kako bi istaknuo da \u2018ja\u2019 nije ono \u0161to povezuje vi\u0111ene objekte. Umjesto toga, jedinstvo vi\u0111enih objekata omogu\u0107uje nam da kasnije atribuiramo te objekte i aktivnosti subjektivnom \u2018ja\u2019.<\/p>\n

                  3) Razlika izme\u0111u Pojmova u Razli\u010ditim Filozofijama<\/em><\/p>\n

                  Usporedba izme\u0111u Humeovog i Nietzscheovog pristupa subjektu pokazuje kako se \u2018ja\u2019 mo\u017ee interpretirati kao interpretativna hipoteza ili kao dio fenomena. Dok Hume analizira \u2018ja\u2019 kao rezultat koherentnog pam\u0107enja i osobnih svojstava, Nietzsche istra\u017euje razliku izme\u0111u \u2018duha ega\u2019 i na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje. Prema gr\u010dkoj filozofiji, pojmovi poput no\u00fbs (um), psych\u00e9 (du\u0161a), i \u00e0isthesis (percepcija) ne korespondiraju izravno s modernim shva\u0107anjem svijesti. U gr\u010dkom jeziku, ideja o individualnom \u2018ja nije bila eksplicitno izra\u017eena kao \u0161to je to u modernim jezicima, \u0161to ukazuje na razliku u razumijevanju svijesti i subjektivnosti kroz povijest.<\/p>\n

                  4) Radikalni Identitet Bitka i Spoznaje<\/em><\/p>\n

                  Ako se prihvati radikalni identitet izme\u0111u bitka i spoznaje, kako je sugerirano kroz Parmenidovo u\u010denje, mo\u017eemo pretpostaviti da ono \u0161to jest (\u00f2n) je i ono \u0161to je spoznajno (gnost\u00f2n). U tom kontekstu, svijest ne mora biti zaseban entitet koji treba imenovati, jer se ona do kraja preklapa s na\u010dinom na koji se stvari pojavljuju i\/ili postoje.<\/p>\n

                  To zaklju\u010dn<\/em>o implicira da su \u2018ja\u2019 i svijest povezani s na\u010dinom na koji se percepcija i interpretacija odvijaju. Uklju\u010divanje subjektivnog \u2018ja\u2019 u razumijevanje svijeta mo\u017ee biti vi\u0161e povezano s jezi\u010dnim i filozofskim konstrukcijama nego s nekom inherentnom su\u0161tinom. Koncepti iz razli\u010ditih filozofskih tradicija nude uvid u to kako se \u2018ja\u2019 i svijest mogu shvatiti kao dio dinami\u010dnih i \u010desto neuhvatljivih odnosa izme\u0111u percepcije, jezika i bitka.<\/p>\n

                  Tako na primjer:<\/em><\/p>\n

                  Za Grke je bilo apsurdno zamisliti da ne\u0161to ostaje od onoga \u0161to jest, ako nijedno \u017eivo bi\u0107e ili bog nisu toga svjesni. Svijest je jedini na\u010din na koji se bitak o\u010dituje: i to uvijek u nekoj perspektivi, popra\u0107en s ovom ili onom nezgodom itd. Nema jednog subjekta svijesti; samo svijest egzistira u vidu davanja bitka. To zna\u010di da bez svijesti nema ni bitka. U \u010dovjeka koji sanja, bitak se pojavljuje na nesavr\u0161en i nejasan na\u010din, posredstvom osjetila. Me\u0111utim, u gr\u010dkom jeziku nema bitnih razlika izme\u0111u pojave i misli, u smislu razmi\u0161ljanja (d\u00f3x\u0113). Naime, u gr\u010dkom jeziku izme\u0111u \u201eovo izgleda lijepo\u201c i \u201emislim da je ovo lijepo\u201c nema razlike. \u201eJa\u201c ovdje nije ekvivalent du\u0161i, jer, dok spavam, vegetativna du\u0161a mo\u017ee nastaviti probavljati hranu bez mog saznanja o tome, pa \u010dak i bez mog saznanja da \u2018ja\u2019 postojim. Na primjer, ako sam \u2018ja\u2019 poput Euripidove Medeje opsjednut<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> razdra\u017eljivom du\u0161om, tada ona racionalna prelazi u nesvjesno. U tom slu\u010daju, \u2018ja\u2019 postojim samo kao razdra\u017eljiva du\u0161a. To zna\u010di da se i ovdje postojanje, bitisanje ne\u010dega, uskla\u0111uje sa svijesti o ne\u010demu. Ono \u0161to nedostaje je \u2018osoba\u2019, jo\u0161 jedan ne-gr\u010dki pojam, osobni identitet koji je vi\u0161e dru\u0161tveno konstruiran nego supstancijalan.<\/p>\n

                  Zanimljivo je primijetiti da Humeov teatar ega vi\u0161e odgovara gr\u010dkoj viziji stvarnosti koja te\u017ei univerzalnom, nego kartezijanski subjekt, smatran apsolutnim i zatvorenim u sebe samoga. To zna\u010di da, iako \u2018ono \u0161to jest\u2019 uvijek dolazi u perspektivi, taj na\u010din bitisanja ne obvezuje nas da smatramo \u201eistinitim\u201c rodni identitet koji je ne\u0161to \u0161to je dru\u0161tveno izgra\u0111eno oko nas.<\/p>\n

                  Na kraju, to nikako ne zna\u010di da postoji jasno razdvajanje izme\u0111u svakog od nas i drugih pojedinaca, kao ni izme\u0111u nas i ostalih \u017eivih bi\u0107a, gdje god se ona nalazila. Mi, pojedina\u010dno i skupno, \u017eivimo u svemiru koji postaje svjestan sebe u svakome i u svima, kroz razli\u010dite perspektive, vremena i prostore te razli\u010dite intenzitete. Svijest koju svemir ima o sebi ovdje i sada je svijest o cijelom svemiru, o svemu \u0161to jest, bilo da je to samo percipirano ili mi\u0161ljeno, i to kroz razli\u010dite intenzitete. Na primjer, kod ni\u017eih vrsta \u017eivih bi\u0107a svijest koju svemir ima o sebi toliko je slaba da vrijeme kod njih ima trenuta\u010dni karakter, sli\u010dno kao kod \u010dovjeka tijekom REM faze spavanja.<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Dakle, \u0161to je svijest intenzivnija, vrijeme prolazi sporije; dok \u0161to je svijest manje intenzivna, vrijeme prolazi br\u017ee. Svijet se, \u010dini se, pojavljuje kao da je opa\u017een iz imaginarne to\u010dke gledi\u0161ta. Iako se svijet \u010dini da se pojavljuje svemiru, u stvarnosti je svemir taj koji se pojavljuje samom sebi. To se doga\u0111a na dva na\u010dina: kao transcendentalni subjekt, jer se svemir samome sebi uvijek pojavljuje kao svijet i kao empirijski subjekt, jer se svijest o svemu \u010dini stalna u vremenu, u obliku sje\u0107anja. Imaginacija i misli koherentni su s odre\u0111enom perspektivom i kretanjem u prostoru, sli\u010dno paralaksi gibanja.<\/p>\n

                  Empirijski subjekt je pojedinac ili \u2018ja\u2019 koji je uvjeren da je svemir, misli da jest, u kojem se svemir pojavljuje samome sebi (d\u00f3x\u0113). Budu\u0107i da se njegovo jedinstvo oslanja na sje\u0107anje koje ima o sebi i koje je podlo\u017eno perturbacijama, pa \u010dak i brisanju, smrti ili amneziji, to jedinstvo ostaje prividno, krhko i nesavr\u0161eno. Stoga, jedini pravi simbol jedinstva svega je Humeov \u2018teatar ega\u2019.<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n\n\n

                  \n\n
                  \n

                  <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/logica\/la-ragione-della-nostra-speranza\/conoscere-il-simile-attraverso-il-simile-lidentico-attraverso-lidentico\/tutte-le-strade-portano-a-roma\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nSve do Hooka (1635\u20131703) i Stensena (1638\u20131687) vjerovalo se da su fosili samo neka vrsta \u0161ale ili trika \u0111avla. Onda\u0161nji prirodoslovci bili su uvjereni da su biljne ili \u017eivotinjske forme sadr\u017eane u kamenju zapravo bizarni crte\u017ei nastali iz sumpornog pera vraga. Dakle, vjerovalo se da je vrag, za razliku od dobrog Boga, stvorio zastra\u0161uju\u0107e mrtve organizme koji su se u o\u010dajni\u010dkoj sterilnosti stijena \u010dinili neuni\u0161tivima.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/protagora<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/storia\/il-relativismo-sofistico\/la-confutazione-socratico-platonica-del-relativismo\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFRAGMENTI: (D l l l ) Bolest u\u010dini zdravlje ugodnim i dobrim, glad – sitost, umor \u2013 odmor<\/em>; (D126) Hladno se zagrijava, toplo se hladi, vla\u017eno se su\u0161i, suho se ovla\u017euje<\/em>; (D10) Veze: cjelina i necjelina, slo\u017eno i neslo\u017eno, skladno i neskladno, i iz svega jedno i sve iz jednoga<\/em>; (D88) Jedno isto je u nama: \u017eivo i mrtvo, budno i spavaju\u0107e, mlado i staro. Jer to, promijeniv\u0161i se, jest ono, i ono opet promijeniv\u0161i se, jest to<\/em>; (D8) Suprotno se sjedinjuje i iz razli\u010ditoga najljep\u0161a harmonija<\/em>; (D60) Put prema gore i prema dolje jedan je i isti<\/em>; (D102) Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno dr\u017ee pravednim, a drugo nepravednim<\/em>; (D67) Bog je: dan-no\u0107, zima-ljeto, rat-mir, sitost-glad. Mijenja se ba\u0161 kao \u0161to ulje kad se mije\u0161a s mirodijama dobiva ime po mirisu svake pojedine<\/em>; (D23) Ime Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde<\/em>; (D53) Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je u\u010dinio robovima, a druge slobodnima<\/em>; (D80) A treba znati da je rat sveop\u0107a pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nu\u017edi<\/em>. (D. Barbari\u0107, Gr\u010dka filozofija<\/em>, \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 39-65. Fragmenti Heraklitova djela, preveo Milivoj Sironi\u0107, str. 56-64.).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPrema Dionizije Areopagita samo u \u201cpotpunoj odsutnosti rije\u010di i misli<\/em>\u201d posti\u017ee se sjedinjenje (henosis<\/em>) ljudskog uma s Jednim. Da bi spoznao Boga, \u010dovjek se mora sjediniti s Bogom, a da bi to bilo mogu\u0107e mora iza\u0107i iz sebe i kroz ekstazu postati jedno s Bogom. Dakle, prema Dioniziju spoznaja Boga pretpostavlja, dakle, divinizaciju \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFragment D3.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201eLa Gnosi di Princeton\u201c. Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 122.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/la-coscienza-come-condizione-trascendentale-di-tutto\/tutto-e-uno\/inconsistenza-della-realta-fuori-di-me\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2024.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nHoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 107.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWheeler, John A. \u201ecit.\u201c u Hoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 159.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDavid Joseph Bohm FRS (1917. \u2013 1992), bio je ameri\u010dko-brazilsko-britanski znanstvenik koji je opisan kao jedan od najzna\u010dajnijih teorijskih fizi\u010dara 20. stolje\u0107a i koji je doprinio neortodoksnim idejama kvantnoj teoriji, neuropsihologiji i filozofiji uma.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nTo vrijedi i za tzv. inteligentne strojeve, koje su sposobne donositi odluke umjesto ljudi. Me\u0111utim, ako mislimo da je to definicija umjetne inteligencije, grije\u0161imo. \u010cak i ako su sve sofisticiraniji, zapravo oni i dalje ostaju strojevi i kao takvi jo\u0161 uvijek su samo izvr\u0161itelji uputa koje \u010dovjek daje u obliku brojeva i formula, a koje nemaju mnogo veze s tipi\u010dno ljudskim sposobnostima kao \u0161to su emocije, hrabrost, odgovornost ili ma\u0161ta. Analiziraju\u0107i prirodu umjetne inteligencije i implikacije njezine kontinuirane i sve dublje interakcije sa \u010dovjekom, dolazi se do zaklju\u010dka da je tu vi\u0161e rije\u010d o umjetnoj nesvijesti nego svijesti, jer se radi o odrazu uloge koju bi morali imati u svijetu koji dolazi. Naime, \u010dovjek \u0107e i dalje biti taj koji \u0107e odlu\u010diti, no postavlja se pitanje: ho\u0107emo li se pokazati sposobnima upravljati ogromnim tehnolo\u0161kim potencijalom koji imamo u svojim rukama, vode\u0107i odabire umjetne inteligencije na svjestan na\u010din, hrabro\u0161\u0107u i s potpuno ljudskim emocijama.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nU okviru ra\u010dunalnih znanosti i algoritamskih teorija informacija, Chaitinova konstanta je stvarni broj koji predstavlja vjerojatnost da \u0107e se slu\u010dajno odabrani Turingov stroj zaustaviti. Ovaj pojam je razvio argentinsko-ameri\u010dki matemati\u010dar i informati\u010dar Gregory Chaitin. Chaitinova konstanta, iako nije izra\u010dunljiva, dokazano je transcendentalna i normalna. Nije univerzalna, ve\u0107 u velikoj mjeri ovisi o numeri\u010dkom kodiranju kori\u0161tenom za Turingove strojeve; me\u0111utim, njezina zanimljiva svojstva neovisna su o kodiranju. Izvor: Cristian S. Calude, Michael J. Dinneen, i Chi-Kou Shu, \u201eComputing a Glimpse of Randomness\u201c, 2000.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d (1977). Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 61\u201362.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRovelli, Carlo. \u201eL\u2019ordine del tempo\u201c. Adelphi, Milano, 2017, str. 149.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nM\u00f6biusova ploha [m\u00f8:\u2019bius~] je geometrijska ploha koja ima samo jednu stranu i jedan rub. Nastaje spajanjem dviju suprotnih stranica pravokutnika tako da se spoje suprotni vrhovi. Nazvana je po Augustu Ferdinandu M\u00f6biusu, koji ju je prvi opisao 1858. Mo\u017ee se napraviti od vrpce tako da joj se jedan kraj torzijski zakrene za 180\u00b0, vrpca se svine u krug i krajevi spoje. Na primjer, pravokutni list papira prije oblikovanja u M\u00f6biusovu plohu ima dvije strane, a nakon uvijanja, svijanja i spajanja krajeva, ima samo jednu stranu i jedan rub. Uzdu\u017enim rezanjem M\u00f6biusove plohe na dva dijela dobije se u\u017ea i dva puta dulja vrpca koja ima dvije strane i dva ruba. U trodimenzionalnom pravokutnom Kartezijevom koordinatnom sustavu M\u00f6biusova ploha mo\u017ee se prikazati parametarskim jednad\u017ebama:\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 x<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] cos t<\/em>,\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 y<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] sin t<\/em>,\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 z<\/em> = s<\/em> sin (t<\/em>\/2),\ngdje je R<\/em> polumjer kruga u koji je vrpca svijena, z<\/em> = 0 debljina vrpce, 2p<\/em> \u0161irina vrpce, s<\/em> \u2208 [p<\/em>, p<\/em>] t<\/em> \u2208 [0, 2\u03c0).\nU prakti\u010dnoj primjeni spajanje poput M\u00f6biusove plohe udvostru\u010duje kapacitet snimanja magnetnim vrpcama za beskona\u010dno snimanje podataka, a pokretnim vrpcama u tvornicama omogu\u0107uje ravnomjerno tro\u0161enje i dulji radni vijek.\nCitiranje: M\u00f6biusova ploha. Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje.<\/em> Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=69990<\/a>>.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eMo\u017ee se re\u0107i \u2018misli se u svemiru\u2019, neutralno, u potpuno istom smislu u kojem vremenska prognoza ka\u017ee \u2018Pada ki\u0161a na obali Atlantika.\u2019 Razmi\u0161ljanje, \u2018it thinks\u2019, uzeto je u op\u0107enitijem smislu \u2018onoga \u0161to se neposredno proba\u2019. […] Ovaj antiparadoks (ne-kontroverzna istina) o\u010dito je \u010dvr\u0161\u0107i od stijene: \u2018Misli se u svemiru\u2019 jer \u2018ja mislim\u2019. Ne mo\u017ee se re\u0107i: \u2018Nigdje u svemiru nema misli\u2019, a da se ne proturje\u010di protuprimjeru konstituiranom od \u2018ja\u2019.\u201c (Ruyer, Raymond, \u201eop. cit.\u201c, str. 64.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u2018Ja\u2019, kao individua, mogu samo misliti ovdje i sada. Svaka misao, u vidu prisutnosti samom sebi \u2013 jedno je \u2018ovdje-sada\u2019. \u2018Moje misli\u2019 i \u2018ovdje-sada\u2019 su konvertibilni. Ne mo\u017ee se misliti negdje drugdje, ili u dogledno vrijeme, ili sutra. Uvijek se misli sad-ovdje, jer ako postoji misao ono postoji kao \u2018ovdje i sada\u2019. Kao i obrnuto. Znak je to da je razlika izme\u0111u moje misli i sada\u0161njosti umjetna: ona se zapravo nikada ne mo\u017ee stvarno napraviti niti se ikada mo\u017ee ostvariti. […] Svaka misao ne ka\u017ee \u2018ja\u2019. Re\u0107i \u2018ja\u2019 pretpostavlja te\u0161ke psiholo\u0161ke, socijalne i jezi\u010dne konstrukcije. \u2018Ja\u2019 se pojavljuje sekundarno, iz samoprisutnosti, iz domene sada\u0161njeg ovdje-sada. \u2018Prisutnost\u2019 \u010dini \u2018ja\u2019 prisutnim. Nije \u2018ja\u2019 koji \u010dini \u2018prisutnost\u2019.\u201d (Ibidem, str. 65.).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUsp. Maraffa, M., & Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Roma-Bari, Laterza, 2013, str. 101.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRovelli, Carlo. \u201cop. cit.\u201d, str. 149.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbidem, str. 151.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbidem,. 152 i dalje.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMauro Biglino, \u201eBiblija nije sveta knjiga\u201c, Teledisk, Zagreb 2013.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201cop. cit.\u201d, str. 71.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMedeja (gr\u010d. \u039c\u03ae\u03b4\u03b5\u03b9\u03b1, M\u1e17deia) u gr\u010dkoj mitologiji je \u010darobnica, k\u0107i kolhidskoga kralja Ejeta. Zaljubila se u Jazona, vo\u0111u Argonaut\u00e2, i pomogla mu svojim \u010darobnim mo\u0107ima da izvr\u0161i juna\u010dko djelo i domogne se zlatnoga runa. Vra\u0107aju\u0107i se s Argonautima, ubila je brata Apsirta kako bi spasila sebe i njih od o\u010deva progona. Kada ih je na otoku Kerkiri (Krf) sustigla Ejetova vojska tra\u017ee\u0107i od tamo\u0161njega kralja Alkinoja da preda Medeju, ovaj je odgovorio da \u0107e ju predati samo ako je djevica, pa se Medeja potajno vjen\u010dala s Jazonom te su napustili otok. U Jolku se okrutno osvetila Jazonovu stricu Peliji, zbog \u010dega su oboje morali pobje\u0107i. Stigav\u0161i u Korint, \u017eivjeli su sretno deset godina. U Korintu je iz ljubomore otrovala Jazonovu zaru\u010dnicu Kreuzu (Glauku) i ubila svoju djecu te pobjegla u Atenu, gdje je \u017eivjela s tamo\u0161njim kraljem Egejom. Prema drugim verzijama mita, nije Medeja ubila svoju djecu, nego su to u\u010dinili Korin\u0107ani. Najzad, prognana i od Egeja jer je htjela ubiti njegova sina Tezeja, vratila se na Kolhidu, gdje je zauzela o\u010devo prijestolje. U anti\u010dkoj knji\u017eevnosti, Medeja je glavni lik istoimene Euripidove, Ovidijeve i Senekine tragedije; spominje se i u drugim tragedijama, a njezinom su se sudbinom nadahnjivali u svojim djelima i kasniji pisci (P. Corneille, F. Grillparzer), glazbenici (L. Cherubini) i likovni umjetnici (P. Veronese, N. Poussin, E. Delacroix). Velike su proturje\u010dnosti u shva\u0107anju njezina zna\u010daja u razli\u010ditim umjetni\u010dkim verzijama: katkad je prikazana kao okrutna ubojica, drugdje kao prevarena, razo\u010darana \u017eena koja sve \u010dini iz o\u010daja (Christa Wolf, 1996). Citiranje: Medeja. \u2018Hrvatska enciklopedija\u2019, mre\u017eno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=39734<\/a>>.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/lesperienza-interiore\/il-teatro-dellio\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nAnaliziraju\u0107i odnos izme\u0111u misli i materijalne stvarnosti, Hume navodi da u umu postoje dva oblika predstavljanja fenomena: \u201cdojam\u201d (neposredan i intenzivan osje\u0107aj koji osje\u0107amo kada smo suo\u010deni s fenomenom) i \u201cideja\u201d (sje\u0107anje, mnogo bla\u017ei i razra\u0111eniji prikaz istog fenomena). I dojmovi i ideje mogu biti jednostavni ili slo\u017eeni: \u201cjednostavan dojam\u201d odnosi se na individualne kvalitete predmeta (npr. dojam limuna koji proizlazi od njegove boje, mirisa, oblika), dok je \u201cslo\u017eeni dojam\u201d neposredan dojam kojeg dobivamo pogledom na predmet kao cjelinu (npr. limun u svojoj ukupnosti svojstava). Prema tome, \u201cjednostavne ideje\u201d su prikazi koji se ti\u010du jednostavnog i neposredno uo\u010dljivog aspekta stvarnosti (npr. oblik, boja limuna), dok su \u201cslo\u017eene ideje\u201d prikazi koji razra\u0111uju i ujedinjuju nekoliko jednostavnih prikaza (npr. ideja o limunu kao skupu njegovih osobina, oblika, boja). Budu\u0107i da svaka ideja proizlazi iz nekog dojma, za procjenu realnosti ideje potrebno je vratiti se dojmovima koji su je stvorili. Hume svodi Ego na snop percepcija koje slijede jedna za drugom kontinuirano i vrlo brzo, bez prekida, dok ljudski um nije ni\u0161ta drugo nego veliko kazali\u0161te u kojem se taj proces odvija.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                  Barbari\u0107, Damir. \u201cGr\u010dka filozofija\u201d. \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995.<\/p>\n

                  Calude, Cristian S., Dinneen, Michael J., i Shu, Chi-Kou. \u201cComputing a Glimpse of Randomness\u201d. Dostupno na: [https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html](https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html<\/a>). Preuzeto 21. 10. 2023.<\/p>\n

                  Dawkins, Richard. \u201cThe Blind Watchmaker: Why the Evidence of Evolution Reveals a Universe Without Design\u201d. Norton, New York & London, 1986.<\/p>\n

                  Foucault, Michel. \u201cL\u2019archeologia del sapere\u201d (1969). Rizzoli, Milano, 1999.<\/p>\n

                  Foucault, Michel. \u201cDiscorso e verit\u00e0 nella Grecia antica\u201d (1983). Donzelli, Roma, 2005.<\/p>\n

                  Hoffman, Donald. \u201cL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201d. Boringhieri, Milano, 2022.<\/p>\n

                  Lacan, Jacques. \u201cScritti\u201d (1966). Einaudi, Torino, 1974.<\/p>\n

                  Maraffa, M., i Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Laterza, Roma-Bari, 2013.<\/p>\n

                  Marinoff, Lou. \u201cPlatone \u00e8 meglio del Prozac\u201d. Piemme, Casale Monferrato, 2001.<\/p>\n

                  Penrose, Roger. \u201cThe Emperor\u2019s New Mind\u201d. Oxford University Press, Oxford, 1989.<\/p>\n

                  Rovelli, Carlo. \u201cL\u2019ordine del tempo\u201d. Adelphi, Milano, 2017.<\/p>\n

                  Ruyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d. Mimesis, Milano-Udine, 2011.<\/p>\n

                  Sheldrake, Rupert. \u201cA New Science of Life: The Hypothesis of Formative Causation\u201d. J.P. Tarcher, Los Angeles, 2009.<\/p>\n

                  Sheldrake, Rupert. \u201cLa Presenza del Passato: La Risonanza Morfica e le Abitudini della Natura\u201d. Crisalide, Spigno Saturnia, 2011.<\/p>\n

                  Sober, Elliot. \u201cThe Nature of Selection: Evolutionary Theory in Philosophical Focus\u201d. University of Chicago Press, Chicago, 1993.<\/p>\n

                  Wolfram, Stephen. \u201cA New Kind of Science\u201d. Wolfram Media, 2022.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  The Theater of the Self: Between Perspectivism and Relativism<\/span><\/strong><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  Often, it is believed that there are only two attitudes towards truth. One is to dogmatically believe in something as absolute, considering it unquestionably true (this position is sometimes mistakenly attributed to philosophers of the stature of Plato and Aristotle).\nThe other attitude is to accept that one\u2019s opinions are just one among many possibilities, leading to adherence to a relativistic perspective, sometimes labelled as \u201cweak thought.\u201d From this perspective, truth can at most be considered as historically influenced (meaning that what emerges historically as true for a certain period would be deemed so), or otherwise limited (meaning that it would be true as it appears from a certain perspective or for a certain group of people). In reality, upon careful reflection, both of these perspectives prove to be problematic and unsatisfactory. Specifically, we refer to those (like certain believers in God or, in a more modern way, in scientific truth) who consider their opinions indisputably true, thus confusing hypotheses (unproven) with principles (uncontested) in Platonic terms. Equally problematic is the attitude of those who, more modestly, admit that their opinions are as true as any other opinion argued in the same way, or that may seem historically true or true for a certain group of people with an interest in it. This attitude ultimately falls into the classic paradoxes of relativism; for instance, one who holds the opinion that relativism itself is false could easily refute it.\nIn this paper, we will demonstrate that both attitudes represent an illusion of choice, as understanding the truth is a complex and subtle topic that goes beyond these two extreme perspectives.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Key words:<\/em><\/strong> Plato, Kant, Nietzsche, perspectivism, paradoxes of relativism, inviolable norms, consciousness.<\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                  \n\n\n\n\n
                  \"inmediasres\"\n

                  \u00a013(25)#15 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.5<\/a>\nUDK 005.54*sinjska alka:303.833.5*Handelman\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 10.2.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Suzana Marjani\u0107<\/span><\/p>\n

                  Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska\nsuzana@ief.hr<\/p>\n

                  Handelmanovi modeli i zrcala javnih doga\u0111aja ili Sinjska alka\nkao primjer zrcala-prezentacije; Malba\u0161in\nmodo epico<\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

                  \nPuni tekst: pdf (474 KB), Hrvatski, Str. 4213 – 4224\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  Polaze\u0107i od teorijskoga koncepta modela i zrcala javnih doga\u0111aja, kako ih je usustavio Don Handelman, tekst pozicionira navedene koncepte na odabrane dru\u0161tveno-politi\u010dke i kulturne primjere u Hrvatskoj, pri \u010demu Sinjsku alku promatram kao primjer zrcala-prezentacije. Naime, na primjeru Malba\u0161ina spjeva (modo epico<\/strong>) pokazujemo na koji na\u010din Sinjska alka djeluje kao zrcalo-prezentacija, javni doga\u0111aj koji radi na didakti\u010dnoj i historicisti\u010dkoj intenciji moderne dr\u017eave i zajednice.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Don Handelman, javna doga\u0111anja, Sinjska alka.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  \u201eKako Zagreb iz Sinja gledat\u2019\u201c.<\/em><\/p>\n

                  Branko Brezovec, u povodu re\u017eije Krle\u017eine drame U agoniji 2008. godine<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  S obzirom na naslovni koncept, tekst je dvostruko koncipiran. Prvo \u0107u se zadr\u017eati na Handelmanovoj antropologiji javnih doga\u0111aja u okviru \u010dega tvrdi da se tradicionalna prou\u010davanja \u201erituala\u201c uglavnom usredoto\u010duju na obja\u0161njenje kako ritualizirane prakse stoje<\/em> za druge strukture u kulturi, to jest, kako se zna\u010denje tih kulturnih elemenata pretvara u metaforu u ritualu. Kao reakciju na to, Handelman \u017eeli da istra\u017eiva\u010di pristupe javnim doga\u0111ajima sofisticiranijim metodama, svjesni mogu\u0107e prisutnosti simboli\u010dkih i transformativnih u\u010dinaka javnog doga\u0111aja. Pritom polazi npr. od istra\u017eivanja Catherine Bell (1992), Caroline Humphrey i Jamesa Laidlawa (1994.)<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te Brucea Kapferera (1997.).<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Don Handelman se u okviru svoje antropologije javnih doga\u0111aja umjesto termina sekularni rituali<\/em> zala\u017ee za termin javni doga\u0111aji<\/em> (engl. public events<\/em>) i pritom razlikuje javne doga\u0111aje kao modele – doga\u0111aje koji su oblikovani tako da transformiraju i javne doga\u0111aje kao zrcala \u2013 doga\u0111aje koji su napravljeni kao prezentacije (npr. politi\u010dki rituali) ili pak kao subverzivne reprezentacije. Dakle, modeli se, primjerice, pronalaze u tradicijskim plemenskim zajednicama; oni su kao modeli prisutni u mikrokozmosu, \u017eivljenom ili \u201cstvarnom\u201d svijetu, kao \u0161to su ceremonije-inicijacije koje slu\u017ee uklju\u010divanju mladih u dru\u0161tvo i pomo\u0107i u pomla\u0111ivanju tog dru\u0161tva u tom procesu (Handleman 1998: 27\u201329). Nadalje, slijede zrcala \u2013 doga\u0111aji koji prezentiraju i birokratskim dr\u017eavama slu\u017ee kao instrumenti propagande i legitimacije (Handelamn 1998: 49)<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a doga\u0111aji koji reprezentiraju obi\u010dno u hijerarhijskim strukturama, poma\u017eu stabilizirati dru\u0161tvo kreativnim pru\u017eanjem usluga iskrivljene, izvrnute ili satiri\u010dne verzije tog dru\u0161tva kao ogledala samome sebi, tako da predstavljaju i prijetnju stabilnosti (Handelman 1998: 236). Navedene \u0107emo \u201edizajne\u201c primijeniti na doma\u0107a javna doga\u0111anja.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Javni doga\u0111aji modeli<\/strong><\/p>\n

                  U Handelmanovom interpretativnom okviru o javnim doga\u0111ajima, \u201cmodeli\u201d (the events-that-model<\/em>) su doga\u0111aji koji su oblikovani tako da transformiraju odnose na utvr\u0111ene obrasce ili prikaze koje dru\u0161tva koriste za strukturiranje i davanje zna\u010denja javnim doga\u0111ajima. Modeli mogu uklju\u010divati kulturne norme, rituale, simbole i naracije. Oni slu\u017ee kao predlo\u0161ci koji vode organizaciju i interpretaciju javnih doga\u0111aja.<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, doga\u0111aji kao modeli, nastoje biti anticipatorni: indeksiraju ili unaprijed vide hipotetski budu\u0107i uvjet koji \u0107e se ostvariti. Kao primjer javnih doga\u0111aja-modela mo\u017eemo uzeti akcije nevladinih udruga. Npr. Zelena akcija se od po\u010detka bavi temom klimatskih promjena, od zagovara\u010dkih kampanja protiv energetskih projekata \u0161tetnih za klimu i ljude, rada na nacionalnim i me\u0111unarodnim klimatskim politikama do projekata i edukativnih aktivnosti usmjerenih na klimatsku znanost. Na svojoj web-stranici navode neke od najve\u0107ih rezultata rada na ovoj temi, npr. sprje\u010davanje realizacije velikih i \u0161tetnih infrastrukturnih projekata na fosilna goriva (od 1990-ih do danas); aktivno sudjelovanje na vi\u0161e od deset UN-ovih klimatskih konferencija diljem svijeta; sudjelovanje u inicijativi za dono\u0161enje Zakona o za\u0161titi od svjetlosnog one\u010di\u0161\u0107enja (2012.); edukacije gra\u0111ana i gra\u0111anki, lokalnih zajednica i donositelja\/ica odluka o klimatskim promjenama i klimatskoj krizi (od 1990-ih do danas).<\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Navedene su akcije s onu stranu nevidljive, frustriraju\u0107e, pa i prezrene strane aktivizma \u2013 projektne administracije. Zoran O\u0161tri\u0107 u jednom tekstu o ekolo\u0161kim projektima u Hrvatskoj podsje\u0107a kako se pojavio termin projektitis <\/em>(tako\u0111er i projektokracija<\/em>), \u201cza pojavu koja u to doba poga\u0111a i druge nevladine organizacije, \u010diji su aktivisti \u2018u hodu\u2019 u\u010dili \u0161to je to projekt, \u0161to su donatori, kako treba pisati projektne prijedloge i izvje\u0161taje i voditi knjigovodstvo\u201d (usp. Hromad\u017ei\u0107 2019).<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Javni doga\u0111aji-zrcala<\/strong><\/p>\n

                  Zadr\u017eimo se na sada na javnim doga\u0111ajima-zrcalima, doga\u0111ajima koji su napravljeni kao prezentacije (npr. politi\u010dki rituali) ili pak reprezentacije koji streme dru\u0161tvenoj inverziji. Kao primjer doga\u0111aja-zrcala, Handelman odre\u0111uje ceremonije nacionalnih dr\u017eava, upravo zbog toga \u0161to ne oblikuju nove postoje\u0107e odnose. Kao primjer prezentacija mo\u0107i na vlasti Handelman uzima realnost 6. kongresa njema\u010dke Nacionalsocijalisti\u010dke stranke odr\u017eanog u N\u00fcrnbergu 4\u201310. IX. 1934. koje je dokumentiralo jedinstvo mase (psihologija mase) i kult vo\u0111e s ritualizacijom pona\u0161anja masa koji funkcionira kao zrcalo-prezentacija mo\u0107i na vlasti (Handelman 1998: 41).<\/p>\n

                  Kao zrcalo prezentacije politi\u010dke mo\u0107i na vlasti, \u0161to se ti\u010de na\u0161e politi\u010dke scene, jednom sam prigodom pisala o sredi\u0161njoj proslavi ulaska Hrvatske u Europsku uniju (Zagreb, Trg bana Josipa Jela\u010di\u0107a, 1. srpnja 2013.), gdje sam stavila naglasak na trenutak kada je recitirana Himna slobodi <\/em>Ivana Gunduli\u0107a na glazbu Jakova Gotovca. Zamjetno je da je navedena numera izrazito pa\u017eljivo re\u017eirana jer se tijekom izvedbe zbora neprestano uvla\u010dila snimka spomenika bana Josipa Jela\u010di\u0107a. Time se realizirala svojevrsna ideologijska dijada koju je Krle\u017ea vrlo \u017eestoko kritizirao: naime, u podne\/epicentru<\/em> ilirskoga preporoda Hrvati su igrali<\/em> kontrarevolucionarnu ulogu \u2013 pomo\u0107u bana Josipa Jela\u010di\u0107a Be\u010dki dvor obra\u010dunao se s ma\u0111arskim revolucionarima (ma\u0111arski nacionalni pokret, 1848\/49). Nagrada<\/em> Hrvatima i kazna Ma\u0111arima bila je \u201cista\u201d \u2013 apsolutizam; me\u0111utim, apsolutizam s naknadom Ma\u0111arima koji su uspjeli isposlovati da Be\u010dki dvor oduzme Jela\u010di\u0107u banski naslov (Krle\u017ea 1977a: 274). Krle\u017ea je \u010desto isticao kako se Ante Star\u010devi\u0107 usprotivio da se na Harmici podigne spomenik Jela\u010di\u0107u koga je smatrao narodnom sramotom, mizerijom i sa\u017ealjenja dostojnom kreaturom, \u0161to nikako ne isti\u010du one stranke koje polaze od Star\u010devi\u0107eva u\u010denja, a samom je Gunduli\u0107u Krle\u017ea spo\u010ditavao njegovu \u201ckontrareformacionu perspektivu\u201d pa tako i njegovoj \u201chimni Slobodi\u201d, pridodaju\u0107i kako takvih himni u evropskim knji\u017eevnostima onoga doba mnogo i nema (usp. Marjani\u0107 2015).<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Politi\u010dki antropolog David I. Kertzer u knjizi Ritual, Politics and Power<\/em> demonstrira zbog \u010dega je ritual dio politi\u010dkoga \u017eivota, i uspjeh svih politi\u010dkih grupacija, bilo tzv. lijevih, desnih ili tzv. centra, po\u010diva u na\u010dinu na koje rabe (politi\u010dke) rituale i njegove simbole. Kertzer pritom isti\u010de da ljudi te\u017ee apsolutnoj sakralizaciji dru\u0161tvenoga i politi\u010dkoga okoli\u0161a i da se ne osje\u0107aju ugodno bez ritualne konstrukcije politi\u010dke stvarnosti (Kertzer 1988: 81), ako vlastito dru\u0161tvo prepoznaju samo kao puki produkt povijesti, prilagodbe na okolinu i politi\u010dke borbe. Zbog toga rado pridaju kozmologijsko zna\u010denje politi\u010dkom poretku i pritom vjeruju da je dru\u0161tvo dio bo\u017eanske<\/em> zapovijedi ili plana koji je u slu\u017ebi nekih vi\u0161ih ciljeva.<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Upravo to svojevrsno kozmologijsko zna\u010denje u sekularnom obliku, u slu\u017ebi ideologije mo\u0107i na vlasti, bilo je vidljivo na spomenutoj politi\u010dkoj ceremoniji ulaska HR u EU.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Studija slu\u010daja: Sinjska alka kao primjer zrcala-prezentacija ili Malba\u0161in modo epico<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Na primjeru Malba\u0161ina spjeva mo\u017eemo dokumentirati na koji na\u010din Sinjska alka djeluje kao zrcalo-prezentacija, javni doga\u0111aj koji radi na didakti\u010dnoj i historicisti\u010dkoj intenciji moderne dr\u017eave i zajednice (Handleman 1998: XXXVIII).<\/p>\n

                  U uvodniku svome spjevu, prigodnoj knji\u017eici Sinjska alka: pjesma o igri alke i juna\u0161tvu sinjskih vitezova: (sa slikama)<\/em> (Sinj, \u0160tamparija Merkur, 1932.) pu\u010dki pjesnik \u0160imun Malba\u0161a (Brnaze, oko 1880. \u2013 Brnaze, 1943.) navodi kako ova pjesma <\/em>(smatra je cjelinom) donosi nekoliko slika (dokumentarnih fotografija Sinjske alke), no isti\u010de kako ih nije mogao sve dobiti zbog nepovoljnih okolnosti te poziva na \u017eivo vi\u0111enje slika \u201epri igri Alke, (\u2026) u prvom nedjeljnom blagdanu iza 16. augusta svake godine\u201c. Na po\u010detku knjige, u okviru prve epske pjesme, nalazi se fotografija \u201estaroga aramba\u0161e alkarskih momaka\u201c Ante Deli\u0107a Firala i alaj\u010dau\u0161a Marka Buljana koje, primjerice, vidimo i na fotografiji na sprovodu Stjepana Radi\u0107a u Zagrebu u knjizi Ivana Kozlice Alka u politici i politika u Alki<\/em> (2014., fotografija \u010detvero\u010dlanoga alkarskoga izaslanstva na str. 70). Kako doznajem u Muzeju Sinjske alke, najstarije fotografije datiraju iz 1875. godine i nastale su pri posjetu Sinju cara Franje Josipa I. Djelo je fotografskoga studija \u201eAndrovi\u0107 \u2013 Goldstein\u201c iz Zadra.<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Pjesme-cjeline navedene prigodne knji\u017eice o igri Alke i juna\u0161tvu sinjskih vitezova strukturirane su kao svojevrsna epska pentalogija: Razgovor vile i guslara, Postanak Alke, Alka u Kraljevim svatovima, Imena alkara iz 1932. godine<\/em> i posljednja pjesma-cjelina Na dan Alke<\/em>.<\/p>\n

                  Prva pjesma Razgovor vile i guslara<\/em> otvara Malba\u0161in modo epico <\/em>u desetera\u010dkim stihovima (nesimetri\u010dni deseterac, 4+6, kao najpopularniji ju\u017enoslavenski narodni stih), za koji Leksikon Sinjske alke<\/em> navodi kako je sastavljen u maniri pu\u010dkonji\u017eevnog postupka na tragu Ka\u010di\u0107a (2015: 175\u2013178). Tragom odre\u0111enja epske pjesme Stipe Botice kao svjedoka povijesti, ova prigodna knji\u017eica pet epskih pjesma nastaje kao sje\u0107anje na sinjsku pobjedu 1715. godine, a 217 godina nakon \u0161to su \u201epotukli Tur\u010dina \/ Ba\u0161 na polju ispod Sinja ravna\u201c, gdje ih pobi\u0161e \u201eametom\/ Predvo\u0111eni Majkom Bo\u017ejom svetom\u201c. Kao \u0161to i naslov pjesme sugerira, rije\u010d je o razgovoru \u2013 prostorno kodiranom \u2013 vile \u201es Prologa planine\u201c, svojevrsne muze i epskog pjesnika guslara \u201eiz ravne Cetine\u201c \u0160imuna Malba\u0161e. Ta slika rapsoda, guslara, pripovjeda\u010da koji pripovijeda slu\u0161aocima \u0161to se dogodilo, shva\u0107a se kao epska prasituacija, osnovna epska situacija, kako to navodi Wolfgang Kayser ili pak Jovan Dereti\u0107 (usp. Botica 2013).<\/p>\n

                  Druga pjesma Postanak Alke<\/em> dokumentira povijesne uzroke koji su doveli do Alke, u okviru \u010dega opisuje alkarsku no\u0161nju-uniformu, pa tako i j\/edeka<\/em> za kojega pjesma isti\u010de da je konj turskog pa\u0161e \u2013 \u201ePa u ruke dopanuo na\u0161e\u201c. \u0160imun Malba\u0161a dokumentira i fotografijom j\/edeka,<\/em> zatim aramba\u0161u alkarskih momaka<\/em>, momka<\/em> \u0161titono\u0161u, buzdovanare i momke<\/em> koji vode j\/edeka<\/em>. Kao \u0161to navodi Leksikon Sinjske alke<\/em> pod leksikonskom natuknicom j\/edek<\/em> (tur. yedek<\/em>) \u2013 jedini je konj u alkarskoj povorci kojega nitko ne ja\u0161e ve\u0107 ga za uzde vode dva alkarska momka<\/em>; to je rezervni konj koji se od ostalih razlikuje bogatstvom ukrasa. Kao \u0161to nadalje navodi etnologinja Anamarija Vuku\u0161i\u0107 u leksikonskom zapisu, figura konja bez jaha\u010da u Alki se obredno ve\u017ee za slavljenje pobjede Sinjana nad Osmanlijama 1715. godine. U kontekstu toga j\/edek<\/em>, zajedno s bogatom opremom konja koju nosi, simbolizira zarobljenoga konja neprijateljskog vojskovo\u0111e koji je vodio glavni napad na Sinj, \u0161to poja\u010dava simboliku toga konja bez jaha\u010da. Me\u0111u ostalim j\/edekovim<\/em> bogatim uresima Malba\u0161a navodi i abajliju<\/em> (tur<\/em>. baja, abaija), pokriva\u010d izra\u0111en od abe <\/em>\u2013 grubog sukna, bogato ukra\u0161en vezom i resama, koji se prebacuje preko konjskog sedla kojim konje pokrivaju.<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Tre\u0107i segment pjesme Alka u Kraljevim svatovima<\/em>, a rije\u010d je o Aleksandru Kara\u0111or\u0111evi\u0107u i Alki u Beogradu na njegovim svatovima 1922. godine, mo\u017ee se kontekstualizirati suodnosom Alke prema aktualnim vlastima. Tako prije predsjednik\u0101 (a prvi je bio J. B. Tito) Alku su gledali, kako navodi portal o Alki (www.alka.hr) dva cara i \u010detiri kralja: Franjo I., austrijski car \u2013 1818. godine; Franjo Josip, austrougarski car \u2013 1875. godine; Friedrich August, saksonski kralj \u20131838. godine; Petar Kara\u0111or\u0111evi\u0107, kralj Hrvata, Srba i Slovenaca \u2013 1919. godine; Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 \u2013 1922. godine (u Beogradu) i Ferdinand, rumunjski kralj (otac princeze Marije, supruge Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a) \u2013 1922. godine (u Beogradu). Zamjetno je da je pjesma Alka u Kraljevim svatovima<\/em> strukturno najkra\u0107a, njena udvorna naracija navodi da je Kralj \u201enarodni\u201c, te da je kralj Aleksandar za\u017eelio da Alka do\u0111e na njegovo vjen\u010danje u Beograd na \u0161to su se sinjski alkari rado odazvali. \u010cesto se u kontekstu alkarske odanosti dinastiji Kara\u0111or\u0111evi\u0107 \u2013 dakle, u doba kada je Krle\u017ea s Cesarcem u anarhisti\u010dkom Plamenu<\/em> (1919.) pisao protiv unitarizma pod kara\u0111or\u0111evi\u0107evskim \u201eVidovdanom\u201c \u2013 isti\u010de kako je Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo (VAD) odanost dinastiji Kara\u0111or\u0111evi\u0107 iskazalo dolaskom na pogreb kralja Petra I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, koji je preminuo 16. kolovoza 1921., u Beograd, a odanost dinastiji alkari su iskazali i sljede\u0107e godine, 1922., na vjen\u010danju Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a s rumunjskom princezom Marijom. Alkari su pritom odr\u017eali i tr\u010danje Alke na trkali\u0161tu Dunavskog kola u Beogradu. Slavodobitnikom je postao Josip Toma\u0161evi\u0107, a kraljica je pobjednika darovala zlatnom kutijom za cigarete. Na\u017ealost, pjesma ne dokumentira navedeno izmje\u0161tanje izvedbe Alke u Beograd,<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ali zato detaljno opisuje i popisuje kraljevske poklone, ritualizaciju poklona koji se mo\u017ee interpretirati iz konteksta Maussova istra\u017eivanja sustava darivanja kao kompleksnoga sustava razmjene \u2013 ako se dobije poklon, poklon treba uzvratiti. Za Maussa darivanje ima karakter prestacije, \u0161to zna\u010di da ono mora biti nadokna\u0111eno jednakim uzdarjem. Navedeni segment pjesme mo\u017eemo povezati s djelom Julija Bajamontija U \u010dast Alke 1784<\/em>. koji je, kako bilje\u017ei Josip Vu\u010dkovi\u0107 u Leksikonu Sinjske alke,<\/em> o Sinjskoj alki pisao u tri prigodna talijanska soneta i jednoj odi koje je posvetio generalnom providuru Dalmacije Francescu Falieru.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  \u201eIz Brnaza Toma\u0161evi\u0107 Jozi<\/p>\n

                  Kralj darova, Bo\u017ee Ga pomozi,<\/p>\n

                  Jednu krasnu kutiju od zlata<\/p>\n

                  Vr\u2019jednu mnogo tisu\u0107a dukata<\/p>\n

                  Ukra\u0161enu dragim kamenovim<\/p>\n

                  I vladarskim imenom Njegovim (\u2026)\u201c.<\/p>\n

                  \u0160imun Malba\u0161a: Alka u Kraljevim svatovima<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Za razliku od Malba\u0161ina rojalisti\u010dkoga unitarizma,<\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> detektiraju\u0107i opasnost od jugorojalisti\u010dke dr\u017eave u nastajanju<\/em>, njezine jugoreligije<\/em> i jugoproroka<\/em>, Krle\u017ea u doba Prvog svjetskog rata demitologizira dva osnovna i politi\u010dki produktivna rekvizitarija jugomitologije \u2013 mitsko-povijesnu matricu<\/em> koja se hrani<\/em> mitskim revivalom<\/em> bitke na Kosovu polju (Vidovdan, 1389) i o\u017eivotvorenom metaforom Carstva Nebeskog cara Lazara<\/em>, te folklornu matricu <\/em>s Kraljevi\u0107em Markom kao onodobnim Superstarom<\/em>. Tako npr. u Pijanoj novembarskoj no\u0107i 1918. <\/em>Krle\u017ea sarkasti\u010dno zapisuje glasove politi\u010dkoga ri\u010deta<\/em> koji vjeruje u novu<\/em> dinastiju (s mitotvorbenim binomom \u2013 kralj Petar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 i princ regent Aleksandar), jer \u201e\u2018na\u0161a nova narodna Dinastija\u2019 je republikanska, ona \u2018prevodi Stuarta Milla\u2019, \u2018na\u0161 kralj je Bakunjinov prijatelj\u2019, pak je tako i \u2018na\u0161 mladi Regent\u2019, neka vrsta slobodoumnog bakunjinovca: revolucionaran, idealan, Sveslaven i jugoslovjenski demokrat! Hercig! Za pusiti! Za cvikipusiti!\u201c<\/p>\n

                  Vra\u0107am se na drugu pjesmu u kojoj je \u0160imun Malba\u0161a jednako tako udvorno opisao lo\u017eu u kojoj se nalazi k\/Kraljeva slika, \u201evladara svoga\/prvog kralja Jugoslovenskoga\u201c, gdje mo\u017eemo primijeniti interpretaciju Ernsta H. Kantorowicza iz njegove studije Dva kraljeva tijela: studija o srednjovjekovnoj politi\u010dkoj teologiji<\/em> (1957.) gdje istra\u017euje slo\u017eene intelektualne procese u kojima se kraljevo politi\u010dko (besmrtno) tijelo odvaja od prirodnog (gre\u0161nog, smrtnog) tijela, analogno misteriju Kristova utjelovljenja.<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sintagma se odnosila na dvojstvo organskog, pojedina\u010dnog tijela s jedne i politi\u010dkog, kolektivnog tijela nacije s druge strane, gdje to kolektivno tijelo, u Malba\u0161inu kontekstu, reprezentira kraljeva slika u lo\u017ei. Ivan Kozlica u knjizi Alka u politici i politika u Alki<\/em> (2014.) navodi zapis alkara i u\u010ditelja Josipa Boke Alkari na kraljevskoj svadbi<\/em> (Split, Jugoslavenska \u0161tamparija 1922) za kojega isti\u010de da je najbolje opisao politi\u010dko i ideolo\u0161ko raspolo\u017eenje alkarskoga vodstva i ve\u0107ine \u010dlanova Vite\u0161koga alkarskoga dru\u0161tva (VAD), kao \u0161to je, mo\u017eemo pridodati, svojom \u201epentalogijom\u201c u\u010dinio i \u0160imun Malba\u0161a. Anamarija Vuku\u0161i\u0107 u knjizi U sridu: sje\u0107anje, pam\u0107enje i \u017eivot Alke<\/em> (2018) isti\u010de za navedenu publikaciju Josipa Boke da je va\u017ena<\/p>\n

                  \u201ejer, u usporedbi s ve\u0107inom ranije spomenutih radova o Alki, na ne\u0161to druga\u010diji na\u010din nagla\u0161ava njezinu pozicioniranost spram aktualne vlasti. Naime, dok se iz nekih ranije spomenutih dokumenata o Alki, primjerice pisama-zamolbi vladaju\u0107ima da odobre njezino financiranje, isticanje privr\u017eenosti alkara aktualnoj vlasti dade razumjeti kao jedan od mehanizama za dobivanje potrebnih sredstava za izvo\u0111enje igre, Bokino djelo ocrtava uspostavu jedne nove dimenzije povezanosti Alke s vla\u0161\u0107u. (\u2026) isticanje odanosti aktualnoj vlasti uistinu mo\u017eemo razumjeti kao na\u010din odr\u017eavanja \u017eivotnosti Alke. Mo\u017eemo u tim i sli\u010dnim situacijama prepoznati i za\u010detke nastanka tradicije i danas evidentnog pokroviteljstva Alke na najvi\u0161oj dr\u017eavnoj razini\u201c (Vuku\u0161i\u0107 2018: 48).<\/p>\n

                  \u010cetvrta pjesma Imena alkara iz godine 1932<\/em>. poimence enumirira sve alkare iz te godine pa tako za Jozu \u0160ui\u0107a dokumentira kako je pao s konja, \u201egdje je junak rane zadobio, pa za Alku nesposoban bio\u201c. Sljede\u0107a i posljednja pjesma Na dan Alke<\/em> dokumentira kako je najve\u0107i strah alkara pad s konja, kao i mogu\u0107a smrt. Posljednja pjesma, naime, opisuje hodogram Alke od po\u010detka kada se dru\u017eina okuplja pred dvorom alaj\u010dau\u0161a da bi sve zavr\u0161ilo zajedni\u010dkom ve\u010derom. Ta se posljednja epska pjesma posebno zadr\u017eava na dvojici pripetava\u010da<\/em> \u2013 Lucijanu Lovri\u0107u i Nikoli Jelin\u010di\u0107u. \u0160imun Malba\u0161a dokumentira pripetavanje<\/em>, ukupno pet, 20. kolovoza 1932. godine kada Varo\u0161anin Lucijan Lovri\u0107 i Glavi\u010danin Nikola Jelin\u010di\u0107 Be\u0107o odmjeravaju svoje juna\u0161tvo. Nakon tre\u0107e trke imali su isti broj punata<\/em> (bodova) \u2013 sedam te je alkarski vo\u0111a Vicko Grabovac \u201ezapovidio pripetavanje do kraja\u201c. Tek je u petom pripetavanju<\/em> pobjednik Nikola Jelin\u010di\u0107 pogodio u jedan, a Lucijan Lovri\u0107 ostao bez pogotka. Prema Malba\u0161inu spjevu Stjepan Bekavac u svojoj knjizi o Sinjskoj alki isti\u010de da je Jelin\u010di\u0107, zbog svoje te\u017eine, morao tijekom trke mijenjati konja, dok je Lucijanu Lovri\u0107u navedeno zabranjivao vlasnik konja. Naime, pjesma dokumentira kako se Lucijan Lovri\u0107 nadme\u0107e u Alki na bijesnoj<\/em> bedeviji<\/em> (kobila arapske pasmine) Lasti, s detaljnim opisom i bedevije<\/em> \u2013 \u201eLasta digla glavu ponosito \/ Sva joj glava srebrom zakovana \/ A na vratu griva pot\u0161i\u0161ana \/ Po prsima srebro joj trepe\u0107e \/ Pa sve sjaje kuda se okre\u0107e \/ Na njoj sedlo s dva jaka kolana \/ S l\u2019jeve strane sablja okovana \/ Povr\u2019 sedla baja izvezena \/ Odve\u0107 krasna, a \u010doja crvena\u2026\u201c. \u0160imun Malba\u0161a pritom otvara usporedbu Lucijana Lovri\u0107a i bedevije<\/em> Laste s epskim junacima Ljuticom Bogdanom (epski junak pjesama starijih vremena, usp. Marko Kraljevi\u0107 i Ljutica Bogdan<\/em>, Vuk, II, 38) i Toplicom Milanom (epski junak pjesmama o kosovskom boju), kao i Mom\u010dilom vojvodom, ujakom Marka Kraljevi\u0107a, na svome \u010dila\u0161u<\/em> (tur.<\/em> konj sive dlake) iz epske pjesme \u017denidba kralja Vuka\u0161ina<\/em>. Rije\u010d je o njegovu krila\u0161u (krilati konj) Jabu\u010dilu, konju natprirodnih svojstava. U tome smislu zamjetna je svojevrsna epska dobrohotnost prema Lucijanu Lovri\u0107u koji je plemenita\u0161koga podrijetla za razliku od Nike Jelin\u010di\u0107a iz Glavica \u2013 \u201eOd koljena on je selja\u010dkoga\u201c \u2013 gdje se koriste grublje atribucije, npr. kondicionalno u odnosu na bedeviju <\/em>Zoru \u2013 \u201eKad bi konja \u0161akom udario\/ S crnom zemljom bi ga zemljom sastavio\u201c. Istina, za njega Malba\u0161a otvara prispodobu s Kraljevi\u0107em Markom, onodobnim Superstarom, kako ga odre\u0111uje Ivo \u017dani\u0107. Mo\u017eda je potrebno naglasiti da se epska pjesma Marko Kraljevi\u0107 i Ljutica Bogdan<\/em> (Vuk, II, 38), kako navodi Radmila Pe\u0161i\u0107 u monografiji Narodna knji\u017eevnost<\/em> (Beograd, 1984), u si\u017eejno-tematskom smislu izdvaja iz epskih pjesama u Vukovim zbirkama s obzirom na poniranje u psihologiju pojave straha i kod velikih junaka. Koliko je uloga alkarskih konja bitna pokazuje i Julije Bajamonti koji isti\u010de u svome djelu U \u010dast Alke 1784<\/em>. da \u010dak i alkarski konji \u017eele ste\u0107i \u010dast pobjednika.<\/p>\n

                  Lucijan Lovri\u0107 je, kako pi\u0161e Ivan Kozlica u spomenutoj knjizi, tr\u010dao Alku do 1940. godine, a pritom je novinar Nedjeljko Muslin u njegovom nekrologu izostavio (s obzirom na kontekst Titove Jugoslavije) da je bio \u010dlan \u010casnog suda na Alki 1944. godine u doba NDH.<\/p>\n

                  Za opis megdana, pripetavanja,<\/em> Ivan Kramari\u0107 isti\u010de kako se dobiva dojam \u201ekako pjesnik neuspjeh alkara Lovri\u0107a u posljednjoj trci opravdava neregularnim vremenskim uvjetima, slabom vidljivo\u0161\u0107u koja se sa svih strana uhvatila\u201c. \u0160to se ti\u010de konja, koji s alkarom \u010dini nedjeljivu cjelinu, kentaursku snagu, mo\u017eemo re\u0107i da se u novije doba javljaju glasovi veterinara\/veterinarki koji istra\u017euju stres alkarskih konja, njihova rada na povi\u0161enim ljetnim temperaturama, ponekad neprilago\u0111enim cestama kojima prolazi alkarska povorka kao i o\u010dekivanja u pobjedi. Kao \u0161to navode Dinka Alaupovi\u0107-Gjeldum i Stjepan Batarelo, arapski konj svojim finim plemenitim i skladnim tjelesnim oblikom, mekanom grivom svilastog sjaja, stalno je prisutan u Alki (Gjeldum, Batarelo 1987: 101). \u0160to se ti\u010de upu\u0107ivanja na epsku poeziju, zna\u010dajno je da Malba\u0161a pro\u0161iruje Ka\u010di\u0107ev krug s epskim pjesmama iz Karad\u017ei\u0107eva ciklusa. Marko Gr\u010di\u0107 isti\u010de da su tekstovi Julija Bajamontija(U \u010dast Alke 1784<\/em>.), kao najstariji, i Leonarda Dudana (na talijanskom jeziku napisao je poemu pod naslovom Sinjska alka, na ro\u0111endan njegova Veli\u010danstva cara i kralja Franje I.,<\/em> Venecija, 1827), kao ne\u0161to mla\u0111i, o Sinjskoj alki li\u0161eni folklornih elemenata, kao i tolike druge marcijalne igre na podru\u010dju Mleta\u010dke Republike i da ju je u prvoj polovici 20. stolje\u0107a u svome Alkaru<\/em> (Savremenik<\/em>, 1908) pro\u017eeo Dinko \u0160imunovi\u0107. Mo\u017eemo pridodati da je metatekstualno Sinjsku alku povezao u onodobnom jugoslavenskom, kara\u0111or\u0111evi\u0107evskom unitarizmu, kao \u0161to je to u svojim spomenicima \u010dinio Ivan Me\u0161trovi\u0107 ili pak u maketi Vidovdanskoga hrama<\/em> (1912.), isto tako i \u0160imun Malba\u0161a u svome epskom modu<\/em>. Zavr\u0161no posljednjom pjesmom-cjelinom Na dan Alke<\/em>, u epskom i alkarskom duhu, Malba\u0161in modo epico<\/em> poziva na vjernost Kralju i Bogu, dvostrukom tijelu ideosfere nadzora i kazne.<\/p>\n

                  Zaklju\u010dno mo\u017eemo re\u0107i, Sinj je alternativni glavni grad u Hrvatskoj i danas, jer kao \u0161to navodi Branko Brezovec u svojoj re\u017eiji 2008. godine Krle\u017eine drame U agoniji<\/em> (1928.) koju ju postavio prema principu \u201eKako Zagreb iz Sinja gledat\u2019\u201c \u2013 \u201eSinj je alternativni glavni grad ove dr\u017eave, jer alkari i njihovo mi\u0161ljenje o bitnim pitanjima hrvatske politike i dru\u0161tva imaju gotovo jednaku te\u017einu kao i Sabor\u201c i nastavlja: \u201eSinj je za nekoliko predgra\u0111a manji Zagreb ili je Zagreb za nekoliko predgra\u0111a ve\u0107i Sinj, ali duhovna im je konzistencija ista.\u201c Na tome tragu istaknula bih rije\u010di Marka Gr\u010di\u0107a iz predgovora \u201eMit koji se obnavlja\u201c monografiji Sinjska alka<\/em> (Beograd, 1987.) o svojevrsnom paradoksu Sinjske alke \u2013 o tome kako u najstro\u017eem smislu rije\u010di Alka nije izvedena iz lokalne etnografske ba\u0161tine s obzirom na toda je utemeljena na zapadnoeuropskim i orijentalnim vite\u0161kim igrama, no ona je doma\u0107a narodna igra. Sve navedeno demonstrira Malaba\u0161in modo epico<\/em>.<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Zaklju\u010dno prema kontroliranim hepeninzima<\/strong><\/p>\n

                  \u201ePremda bi se moglo re\u0107i da je tema odnosa umjetnosti i ideologije vje\u010dita, postoje razdoblja kad su i tema i odnos \u2018ohla\u0111eni\u2019 i kada postaju ponovno \u2018vru\u0107i\u2019\u201c, zapisuje \u017delimir Ko\u0161\u010devi\u0107 1998. godine na tragu Althusserove definicije ideologije kao zami\u0161ljene predod\u017ebe stvarnog svijeta (Ko\u0161\u010devi\u0107 1998: 12). O kontroliranom hepeningu \u017deljka Zorice \u0160i\u0161a, koji je priredio povodom ulaska RH u EU istoga dana\/ve\u010deri kada se odvijala oficijelna, dr\u017eavna proslava na glavnom zagreba\u010dkom trgu, jednom sam prigodom pisala kao primjeru zrcala-reprezentacije. Naime, \u017deljko Zorica \u0160i\u0161 svojim posljednjim projektom \u2013 audio-video jestivom instalacijom uz kontrolirani hepening pod nazivom KroaTisch-EU Freundschaft<\/em> (Trg Francuske Republike, odnosno kako je stajalo u \u0160i\u0161ovu mail pozivu: Trg Francuske revolucije, vrijeme: 30. lipnja \u2013 1. srpnja 2013., od 22 h do 1 h ujutro<\/em>) \u2013 dao je svoj umjetni\u010dki odgovor na ulazak Hrvatske u EU. Prije toga izveo je jo\u0161 nekoliko kontroliranih hepeninga o politikama prijateljstva kao subverzivim zrcalima-reprezentacijama (usp. Marjani\u0107 2017: 72\u201374, 370\u2013375). Ovom prigodom zavr\u0161no podsje\u0107am na kontrolirani hepening, jestivu instalaciju KroaTisch-amerikanische Freundschaft<\/em> \u2013 Simulacija demokracije ili nije vrijeme za paniku\/ Simulacrum of Democracy or it is not time to panic<\/em> (2010).<\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Napomena: Ovaj \u010dlanak nastaje u sklopu projekta \u201eBestijarij hrvatske etnokulture. Interdisciplinarna polazi\u0161ta\u201c (BESTIA).<\/p>\n

                  <\/p>\n\n

                  \n\n\"\"\n

                  Foto: O alkarskim konjima, detalj, u Muzeju Sinjske alke, Sinj, 2024. <\/em><\/p>\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n\n\n

                  \n\n
                  \n

                  <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u0160to se ti\u010de Catherine Bell te Caroline Humphrey i Jamesa Laidlawa, Don Handleman polazi od njihova odre\u0111enja ritualizacije, koji tvrde da bi ritualizacija trebala \u010diniti temelj za prou\u010davanje rituala. Ritualizacija mo\u017ee biti posebno korisna u raspravi o pomaku od onoga \u0161to se mo\u017ee nazvati ne-ritualnim<\/em> u ritualnom <\/em>(Handelmann 1998: XXVII).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nNpr. Handelman polazi od pojma virtualnosti (engl. virtuality<\/em>) za koji Bruce Kapferer (1997: 326\u2013327) navodi da je modeliranje zarobljeno u reprezentaciji, dok virtualnost nema nikakve veze s vritualno\u0161\u0107u. Virtualnost je svijet otvoren za resetiranje, a potom i za resinkronizaciju (Handeleman 1998: XXVII).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOni dr\u017ee ogledalo dru\u0161tvenom poretku, selektivno reflektiraju verzije potonjeg (Handelman 1998: 49).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOd tri meta-dizajna o kojima Handelman raspravlja, samo modeliranje (doga\u0111aj koji modelira) poti\u010de kontroliranu transformaciju dru\u0161tvenih pojava (Handelman 1998: XXI)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nU kontekstu suvremenih doga\u0111anja npr. rata u Ukrajini, koji neki uzimaju kao po\u010detak novoga, globalnoga rata, mo\u017eemo primijeniti ovaj koncept ispitivanjem kulturnih i povijesnih naracija, simbola i rituala koji su oblikovali ukrajinsku perspektivu o sukobu i naracija koje propagiraju druge uklju\u010dene strane.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDakako, da u navedenoj negaciji Gunduli\u0107eva maglena slavenstva <\/em>Krle\u017ea unosi i jednostrane fakte (usp. \u010dlanak o Ivanu Gunduli\u0107u u Krle\u017eijani<\/em>).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKertzer pritom isti\u010de kako je u izgradnji sovjetske dr\u017eave Trocki bio prili\u010dno uznemiren \u0161to je Crkva jo\u0161 uvijek imala monopol nad svakodnevnim ritualima i pritom je inzistirao da vladaju\u0107a garnitura prepozna ljudsku\/narodnu \u017eelju za teatralnim, potrebu za vanjskom manifestacijom emocija (Kertzer 1988: 81).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nNaime, te godine zadarski fotografski studio \u201eAndrovi\u0107 \u2013 Goldstein\u201c objavljuje Album svjetlopisni s\u2019 opisivanjem putovanja nj. vel. cesara kralja Franje Josipa I. kroz Dalmaciu godine 1875<\/em>. (Sinjska alka. Kronika\u2026 <\/em>2021: 59).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDinka Alaupovi\u0107 Gjeldum u Leksikonu Sinjske alke<\/em> donosi detaljan opis alkarskoga konja gdje, me\u0111u ostalim, isti\u010de kako se bogati konjski nakit zove raht <\/em>(raft, rat<\/em>) te da je pod utjecajem Turaka \u201ena\u0161 narod usvojio orijentalnu terminologiju koja se odnosi na konje\u201c (Leksikon Sinjske alke<\/em> 2015: 159).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKako je putovanje trajalo tri dana, alkari sa sobom nosi vodili konje ve\u0107 su ih odabrali u beogradskoj vojarni (Sinjska alka. Kronika<\/em>\u2026 2021: 114). <\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDalmacija se toga doba vi\u0161e pronalazila u savezu sa (slavenskom) Srbijom nego pod Austrijom.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPovodom Kantorowiczewa termina \u201epoliti\u010dka teologija\u201c Clifford Geertz isti\u010de kako jo\u0161 uvijek nije napisana politi\u010dka teologija 20. (i 21.) stolje\u0107a. \u201eIzvanredno nije iza\u0161lo iz moderne politike, bez obzira na to koliko toga banalnog u nju u\u0161lo; mo\u0107 ne samo da i dalje truje nego i uzvisuje\u201c (Geertz 2010: 179).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMaja Bo\u0161kovi\u0107-Stulli navodi da je legenda o Gospi Sinjskoj, koja je sa\u010duvala Sinj 1715. pred turskom opsadom, crkvenog postanja te se odatle pro\u0161irila me\u0111u narod; \u201esa\u010duvala je karakter crkvene vjerske tradicije, ali je poprimila i pu\u010dka obilje\u017eja\u201c (Bo\u0161kovi\u0107-Stulli 1967\u20131968: 313).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMo\u017eemo re\u0107i da u okviru zrcala-prezentacije Alka i \u201ealkarski momci\u201c \u201euzveli\u010dali su otvorenje Svjetskih vojnih igara u Zagrebu 1998. godine\u201c (usp. Sinjska alka. Kronika, <\/em>2021: 549), dok s druge stane zrcala-reprezentacije, mlade alternativne snage ATTACK!-a izvodile su uli\u010dne akcije protiv svjetskih vojnih centara mo\u0107i (usp. Marjani\u0107 2014) Jednako tako spomenuta monografija o Sinjskoj alki dokumentira kako su se 2000. godine, nakon smrti Franje Tu\u0111mana, politi\u010dke i ukupne dru\u0161tvene prilike u Hrvatskoj promijenile te je tada\u0161nji predsjednik Stipe Mesi\u0107 obavijestio Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo u Sinju da je kao predsjednik RH prihvatio pokroviteljstvo nad Sinjskom alkom, ali da \u201eUred Predsjednika Republike Hrvatske ne raspola\u017ee materijalnim sredstvima\u201c pa sinjskim alkarima \u201efinancijski, na\u017ealost, ne mo\u017ee pomo\u0107i!\u201c (2021: 549).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                  Alaupovi\u0107 Gjeldum, Dinka i Stjepan Batarelo. 1987. \u201cAlkarski konji i konjska oprema\u201d U: Sinjska alka<\/em>. Mi\u0161a \u0160piljevi\u0107, ur. Beograd: Jugoslavenska revija, 99\u2013109.<\/p>\n

                  Bajamonti, Julije. 2011. U \u010dast Alke 1784<\/em>., priredio i preveo Tonko Maroevi\u0107. Sinj: Matica hrvatska Sinj.<\/p>\n

                  Bell, Catherine. 2009 (1997). Ritual. Perspectives and Dimensions.<\/em> New York: Oxford University Press.<\/p>\n

                  Bo\u0161kovi\u0107-Stulli, Maja. 1967\u20131968. \u201cNarodne pripovijetke i predaje Sinjske krajine\u201d. Narodna umjetnost<\/em> 5\u20136: 303\u2013432.<\/p>\n

                  Botica, Stipe. 2013. \u201cZna\u010dajna alka iz 1932. koju je opjevao pu\u010dki pjesnik \u0160imun Malba\u0161a\u201d. Cetinska vrila<\/em> 21, 42: 37\u201343.<\/p>\n

                  Geertz, Clifford. 2010. Lokalno znanje. Eseji iz interpretativne antropologije<\/em>. Zagreb: AGM.<\/p>\n

                  Gr\u010di\u0107, Marko. 1987. \u201cMit koji se obnavlja\u201d. U: Sinjska alka<\/em>. Mi\u0161a \u0160piljevi\u0107, ur. Beograd: Jugoslavenska revija, 15\u201318.<\/p>\n

                  Handelman, Don. 1998. Models and Mirrors: Towards an Anthropology of Public Events. <\/em>New York, Oxford: Berghahn Books.<\/p>\n

                  Hromad\u017ei\u0107, Hajrudin. 2019. \u201eLeksikon tranzicije: Projekt\u201c. Novosti 18. travnja 2019. Dostupno na: https:\/\/www.portalnovosti.com\/leksikon-tranzicije-projekt<\/a><\/em><\/p>\n

                  Humphrey, Caroline i Laidlaw, James. 1994. The Archetypal Actions of Ritual. A Theory of Ritual Illustrated by the Jain Rite of Worship<\/em>. New York: Oxford University Press.<\/p>\n

                  Kapferer, Bruce. 1997. The Feast of the Sorcerer: Practices of Consciousness and Power. <\/em>Chicago: University of Chicago Press.<\/p>\n

                  Kertzer, David. 1988. Ritual, Politics and Power. <\/em>New Haven nad London: Yale University Press.<\/p>\n

                  Ko\u0161\u010devi\u0107, \u017delimir. 1998. \u201eUmjetnost i ideologija\u201c, Vjesnik<\/em>, rubrika Panorama subotom<\/em>, 28. 1. 1998., str. 12.<\/p>\n

                  Kozlica, Ivan. 2014. Alka u politici i politika u Alki<\/em>: Sinjska alka<\/em> i ratovi dvadesetog stolje\u0107a. <\/em>Trilj : Kulturno dru\u0161tvo Trilj<\/a> ; Zagreb : Hrvatski centar za ratne \u017ertve<\/a>.<\/p>\n

                  Krle\u017ea, Miroslav. 1977. Dnevnik 1914<\/em>\u201317: Davni dani I<\/em>. Sarajevo: NI\u0160P Oslobo\u0111enje.<\/p>\n

                  Krle\u017ea, Miroslav. 1977a. Dnevnik 1918<\/em>\u201322: Davni dani II.<\/em> Sarajevo: NI\u0160P Oslobo\u0111enje.<\/p>\n

                  Malba\u0161a, \u0160imun. 1932. Sinjska alka: pjesma o igri alke i juna\u0161tvu sinjskih vitezova: (sa slikama. <\/em>Sinj: \u0160tamparija Merkur.<\/p>\n

                  Marjani\u0107, Suzana. 2014. Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas<\/em>. Zagreb: Bijeli val, \u0160kolska knjiga, Institut za etnologiju i folkloristiku.<\/p>\n

                  Marjani\u0107, Suzana. 2015. \u201eKrle\u017eina demaskiranja mentaliteta ili \u201ci mjese\u010dina mo\u017ee biti pogled na svijet\u2019\u201d. Narodna umjetnost: hrvatski \u010dasopis za etnologiju i folkloristiku<\/em>. 2, 52: 85-103.<\/p>\n

                  Marjani\u0107, Suzana. 2017. Topoi umjetnosti performansa: lokalna vizura. <\/em>Zagreb:Durieux, HS AICA.<\/p>\n

                  Mauss, Marcel. 2018. Ogled o daru: oblik i smisao razmene u arhai\u010dnim dru\u0161tvima<\/em>. Novi Sad: Mediterran Publishing.<\/p>\n

                  Leksikon Sinjske alke<\/em>. 2015. ur. Romana Horvat. Zagreb: Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo Sinj, Matica hrvatska, Biblioteka Izdanja u suradnji.<\/p>\n

                  Sinjska alka. Kronika od 1715. do 2000.<\/em> 2021. Ivo Dalbello \u2013 Dugi, prir. Sinj: Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo.<\/p>\n

                  Vuku\u0161i\u0107, Anamarija. 2013. U sridu: sje\u0107anje, pam\u0107enje i \u017eivot Alke. <\/em>Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Handelman\u2019s Models and Mirrors of Public events or Sinjska Alka\nas an example of a Mirror-presentation; Malba\u0161a\u2019s Modo Epico<\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  Starting from the theoretical concept of models and mirrors of public events, as established by Don Handelman, the above-mentioned text positions these concepts within selected socio-political and cultural examples in Croatia. Here, Sinjska alka serves as an example of a mirror-presentation. Specifically, through the example of Malba\u0161a\u2019s modo epico<\/strong>, the article illustrates how Sinjska alka functions as a mirror-presentation\u2014an event that operates with didactic and historicist intentions within the modern state and community.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Key words:<\/em><\/strong> Don Handelman, public events, Sinjska alka.<\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                  \n\n\n\n\n
                  \"inmediasres\"\n

                  \u00a013(25)#16 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.6<\/a>\nUDK 614: 159.938.363.6\nPregledni \u010dlanak\nReview article\nPrimljeno: 12.1.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Ivana Marasovi\u0107 \u0160u\u0161njara, Maja Veji\u0107 i Julija Veji\u0107<\/span><\/p>\n

                  Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske \u017eupanije,\nVukovarska 46, Split, Hrvatska\nSveu\u010dili\u0161ni odjel zdravstvenih studija, Sveu\u010dili\u0161te u Splitu,\nRu\u0111era Bo\u0161kovi\u0107a 35, Split, Hrvatska<\/p>\n

                  Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska<\/p>\n

                  Osnovna \u0161kola Petra Zrinskog, Zagreb, Hrvatska<\/p>\n

                  O\u010duvanje zdravlja \u2013\n\u201einterferencija<\/em>\u201c konstruktivna ili destruktivna<\/span><\/strong><\/p>\n

                  \nPuni tekst: pdf (273 KB), Hrvatski, Str. 4225 – 4231\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zdravlje je jedno od temeljnih prava svakog \u010dovjeka, bez obzira na rasu, vjeru, politi\u010dka uvjerenja, ekonomsko i socijalno stanje. Iako smo to skloni vjerovati, zdravlje se ipak ne podrazumijeva samo po sebi i uvjetovano je i \u010dimbenicima koji ne ovise o nama samima. Danas globalno dijelimo mnoge vode\u0107e javnozdravstvene probleme. U njihovom rje\u0161avanju i sprje\u010davanju provode se razne intervencije, nerijetko uz izostanak ciljanih rezultata. Unaprijediti i o\u010duvati zdravlje je veliki izazov te je odgovornost pojedinca, zdravstvenog sustava i drugih sudionika, a rezultat ovisi o uspje\u0161nosti njihovog me\u0111udjelovanja. No je li djelovanje tih sudionika koherentno? Je li njihovo me\u0111udjelovanje konstruktivno? \u0160to u\u010diniti kako bi sprije\u010dili destrukciju? Ovo su samo neka od pitanja na koja bi trebalo odgovoriti kako bi intervencije odgovorile postavljenim izazovima.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> zdravlje, javnozdravstvene intervencije, interferencija.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Interferencija<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Interferencija je pojam koji mo\u017ee imati razli\u010dita zna\u010denja. U fizici interferenciju definiramo kao pojavu koja nastaje zbrajanjem valova iz dvaju ili vi\u0161e koherentnih izvora. Pri tome se valovi mogu me\u0111usobno poja\u010dati (konstruktivna interferencija), oslabiti ili sasvim poni\u0161titi (destruktivna interferencija).<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No u ovom se radu ne\u0107e raspravljati o interferenciji kao pojmu iz fizike, nego \u0107e pojam biti misao vodilja postupaka koji se provode u promicanju zdravlja i prevenciji bolesti.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Zdravlje<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, du\u0161evnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemo\u0107i.<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Navedenu definiciju Svjetske zdravstvene organizacije \u010desto koristimo, posebice u javnozdravstvenim raspravama, ako zbog ni\u010deg drugog onda s povijesnog gledi\u0161ta. Mnogi ovu definiciju smatraju preambicioznom, ako ne i idealisti\u010dki nedosti\u017enom. Poseban problem predstavlja ubrzano starenje stanovni\u0161tva s posljedi\u010dno visokim udjelom kroni\u010dnih bolesti pa bi zahtjev za potpunim zdravljem \u201emnoge od nas ostavio nezdravima ve\u0107inu vremena\u201c.<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Naravno, o zdravlju mo\u017eemo na\u0161iroko raspravljati. Ostvarivanje najve\u0107eg mogu\u0107eg nivoa zdravlja je, kako smo ve\u0107 naveli, jedno od osnovnih ljudskih prava svakog \u010dovjeka.2 Zdravlje je bit produktivnog \u017eivljenja, sastavni dio \u017eivota i klju\u010dno za njegovu kvalitetu. Uklju\u010duje odgovornost pojedinca, dr\u017eave i me\u0111unarodne zajednice. Zdravlje i njegovo odr\u017eavanje je velika dru\u0161tvena investicija, a postizanje najvi\u0161e razine zdravlja predstavlja svjetski dru\u0161tveni cilj.<\/p>\n

                  Nakon ovog kratkog razmatranja, slo\u017eili bi se, zdravlje je pojam koji nas se ti\u010de na brojnim razinama. Na individualnoj razini zdravlje postaje imperativ posebice u trenutku kada imamo neki zdravstveni problem.<\/p>\n

                  Na\u017ealost, zdravlje se ipak ne podrazumijeva samo po sebi i uvjetovano je \u010dimbenicima koji ne ovise o nama samima.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Odrednice zdravlja<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Mnogo je \u010dimbenika koji utje\u010du na zdravlje pojedinca, a time i zdravstveno stanje zajednice. Jesu li ljudi zdravi ili ne odre\u0111uju njihove okolnosti i okru\u017eenje. Na zdravlje \u0107e utjecati mjesto gdje \u017eivimo, stanje okoli\u0161a, genetika, prihod i razina obrazovanja, odnosi s prijateljima i obitelji, kao i pristup i kori\u0161tenje zdravstvenih usluga. Odrednice zdravlja uklju\u010duju dru\u0161tveno i ekonomsko okru\u017eenje, fizi\u010dko okru\u017eenje, individualne osobine i pona\u0161anja osobe. Kontekst \u017eivota ljudi odre\u0111uje njihovo zdravlje pa je okrivljavanje pojedinaca za lo\u0161e zdravlje ili pripisivanje zasluga za dobro zdravlje neprikladno. Malo je vjerojatno da \u0107e pojedinci mo\u0107i izravno kontrolirati mnoge odrednice zdravlja.<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Danas globalno dijelimo mnoge vode\u0107e javnozdravstvene probleme. U njihovom rje\u0161avanju provode se razne intervencije, nerijetko uz izostanak ciljanih rezultata. Brojna istra\u017eivanja su potvrdila da je ve\u0107ina kroni\u010dnih bolesti rezultat \u010detiri problemati\u010dna pona\u0161anja – kori\u0161tenja duhanskih proizvoda, tjelesne neaktivnosti, nezdrave prehrane te \u0161tetne uporabe alkohola. Ta pona\u0161anja dovode do \u010detiri klju\u010dne metaboli\u010dke\/fiziolo\u0161ke promjene, a to su povi\u0161eni krvni tlak, prekomjerna tjelesna te\u017eina\/pretilost, povi\u0161ena razina glukoze u krvi te povi\u0161ena razina kolesterola koje same po sebi ili udru\u017eeno dovode do ne\u017eeljenih posljedica.<\/p>\n

                  Ne\u0107emo razmatrati sva \u010detiri pona\u0161anja koja dovode do ne\u017eeljenih zdravstvenih posljedica, nego \u0107emo se osvrnuti samo na lo\u0161u\/nezdravu prehranu. Svjetski priznata grupa istra\u017eiva\u010da objavila je rad u \u010dasopisu Lancet<\/em> 2019. godine te ustvrdila kako je u ve\u0107ini zemalja obuhva\u0107enih istra\u017eivanjem, njih 195 diljem svijeta, na svim kontinentima, lo\u0161a prehrana vode\u0107i \u010dimbenik rizika za smrt od bolesti povezanih s na\u010dinom \u017eivota.<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  \u0160to utje\u010de na na\u0161e prehrambene navike?<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Pona\u0161anja u ishrani su raznovrsna i prema ekolo\u0161kom modelu rezultati su me\u0111udjelovanja vi\u0161estrukih utjecaja u razli\u010ditim kontekstima. Mo\u017eemo razmotriti utjecaje na pojedinca ili na njegov okoli\u0161. Tako \u0107e individualni \u010dimbenici koji se odnose na odabir hrane i prehrambena pona\u0161anja uklju\u010diti kogniciju, pona\u0161anje, biolo\u0161ke i demografske faktore. Ovi \u010dimbenici mogu utjecati na odabir hrane kroz karakteristike kao \u0161to su motivacija, samo-u\u010dinkovitost, o\u010dekivani ishod i sposobnost pona\u0161anja.<\/p>\n

                  Okoli\u0161ni konteksti koji se odnose na prehrambena pona\u0161anja uklju\u010duju dru\u0161tvena, fizi\u010dka i okru\u017eenja na makro razini. Dru\u0161tveno okru\u017eenje obuhva\u0107a interakcije s obitelji, prijateljima, vr\u0161njacima i drugima u zajednici te mo\u017ee utjecati na odabir hrane putem mehanizama kao \u0161to su modeliranje, socijalna podr\u0161ka i socijalne norme. Fizi\u010dko okru\u017eenje mo\u017ee se odnositi na vi\u0161e okru\u017eenja u kojima ljudi jedu ili nabavljaju hranu kao \u0161to su dom, radna mjesta, \u0161kole, restorani ili supermarketi. Fizi\u010dke postavke unutar zajednice utje\u010du na to koja je hrana dostupna za jelo kao i na prepreke i prilike koje olak\u0161avaju ili ometaju zdrave prehrambene navike. \u010cimbenici na makro razini igraju udaljeniju i neizravnu ulogu, ali imaju zna\u010dajan i sna\u017ean u\u010dinak na ono \u0161to ljudi jedu, a mogu uklju\u010divati marketing hrane, dru\u0161tvene norme, sustave proizvodnje i distribucije hrane, poljoprivredne politike i ekonomske strukture cijena. Sve navedeno me\u0111usobno je isprepleteno izravno i neizravno te utje\u010de na pona\u0161anje u ishrani.<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Unaprje\u0111enje zdravlja<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Unaprijediti i o\u010duvati zdravlje veliki je izazov te je odgovornost pojedinca, zdravstvenog sustava, drugih sudionika i rezultat ovisi o njihovom me\u0111udjelovanju. No je li djelovanje tih sudionika koherentno? Je li njihovo me\u0111udjelovanje konstruktivno?<\/p>\n

                  Obrasci pravilne prehrane su znanstveno utemeljeni. Ipak, \u010desto susre\u0107emo da javnozdravstvene mjere nisu jednozna\u010dno uskla\u0111ene izme\u0111u vlade, industrije, medija, raznih zajednica, vjerskih interesnih grupa i ostalih sudionika koji utje\u010du na prehrambene navike zajednice. Interesi vlada u podr\u017eavanju proizvodnje odre\u0111enih kultura \u010desto nisu interesi koji bi podr\u017eali i interese zdravih izbora.<\/p>\n

                  Hipotetski, kada bi se svi ljudi diljem svijeta u ovom trenutku odlu\u010dili hraniti zdravo, pune\u0107i tri \u010detvrtine svojih tanjura vo\u0107em, povr\u0107em i cjelovitim \u017eitaricama, to na\u017ealost ne bi mogli ostvariti. Jednostavno, u okviru trenutnog globalnog poljoprivrednoga sustava ne mo\u017eemo svi usvojiti zdravu prehranu.<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na svjetskoj razini imamo neuskla\u0111enost izme\u0111u onoga \u0161to bismo trebali jesti i onoga \u0161to proizvodimo. Poljoprivredne politike odre\u0111uju koje \u0107e kulture vlada podr\u017eati. Tako \u0107e dr\u017eavne potpore utjecati na to koje \u0107e usjeve poljoprivrednici proizvoditi, na cijene tih usjeva i naknadno, koje proizvode proizvo\u0111a\u010di hrane, distributeri i trgovci na malo stavljaju na raspolaganje potro\u0161a\u010dima i po kojoj tr\u017ei\u0161noj cijeni.6<\/p>\n

                  Opre\u010dnost nalazimo i u podru\u010dju medija. Mediji bi svojim djelovanjem trebali razviti, oblikovati i uokviriti vijesti na na\u010din da podupiru javnozdravstvene politike i kona\u010dno utje\u010du na one koji imaju utjecaj u mijenjaju\/dono\u0161enju zakona, politika i financiranju intervencija koju mogu utjecati na cijele populacije. No je li doista tako?<\/p>\n

                  Industrije se u cilju postizanja prihvatljivosti svojih pona\u0161anja putem financiranja odre\u0111enih zdravstvenih i\/ili sveu\u010dili\u0161nih projekata (primjer duhanske industrije) nerijetko prikazuju dru\u0161tveno odgovornima. Tu je i neizostavni marketing hrane, posebice usmjeren prema djeci i mladima koji danas provode mnogo vremena u virtualnom okru\u017eenju gdje dobivaju ve\u0107inu informacija. Nerijetko mediji postaju poligon agresivnih oblika prakse marketinga i ogla\u0161avanja hrane, iako mogu i jesu idealno podru\u010dje javnozdravstvenih intervencija.<\/p>\n

                  Nekoherentnost javnozdravstvene intervencije mo\u017eemo pratiti i na jednom nedavnom primjeru u hrvatskom okru\u017eenju. Temeljem istra\u017eivanja kojim je ustanovljeno da \u010dak 45 posto djece u Hrvatskoj u \u0161koli ne pojede ni\u0161ta,<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u sije\u010dnju 2023. godine pokrenut je \u201eProjekt besplatne prehrane\u201c Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ve\u0107 u startu je nastao problem u provedbi projekta vezan za manjak \u0161kolskih kuhinja, prostora za blagovaonice, a od Ministarstva znanosti veliki broj \u0161kola zatra\u017eio je i dodatna zapo\u0161ljavanja kuhara.<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Projekt \u0161kolske prehrane privukao je medijsku pozornost i u svibnju iste godine,\u00a0 jer su se \u0161kolske \u201emarende\u201c prona\u0161le na ogradama i u kontejnerima,<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> otvorila se Pandorina kutija stigme i drugih problema povezanih s provedbom navedenog projekta.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  \u0160to u\u010diniti kako bi sprije\u010dili destrukciju?<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Navedeni primjeri negativnih interferencija stvaraju potrebu za \u201eprotunapadom\u201c \u2013 pozitivnom interferencijom. Prvo je potrebno locirati uzroke negativnih interferencija koje su dovele do lo\u0161eg stanja. Mogu\u0107i \u010dimbenici bili bi lo\u0161a komunikacija zdravstvenih institucija s javno\u0161\u0107u, izostanak razvoja dobrih navika i razvijanja svijesti o zdravlju kroz osnovno i srednjo\u0161kolsko obrazovanje, negativan utjecaj neposredne okoline.<\/p>\n

                  O\u010duvanje i unaprje\u0111enje zdravstvenog stanja zajednice nije samo \u201etehni\u010dki\u201c problem lije\u010dnika, nego du\u017enost i odgovornost cjelokupne zajednice. Stoga je ozbiljan rad na razvoju svijesti o va\u017enosti zdravih \u017eivotnih navika i preventivnih praksi u zdravstvu moralni imperativ.<\/p>\n

                  Glavnu ulogu u razvoju svijesti o zdravlju, uz lije\u010dnike i druge znanstvenike srodnih disciplina, nose u\u010ditelji i odgajatelji. Du\u017enost svih navedenih je da, s dobrobiti pojedinca i zajednice u cijelosti kao glavnim ciljem, prilago\u0111enim metodama i pristupima pribli\u017ee razli\u010ditim dobnim i dru\u0161tvenim skupinama teme va\u017enosti o\u010duvanja zdravlja i otvorenog razgovora o opasnostima\/benefitima.<\/p>\n

                  Neke metode pozitivne interferencije obuhvatile bi radionice za djecu u sklopu vrti\u0107kih programa, radionice za djecu \u0161kolske dobi s gostovanjem zdravstvenih djelatnika, obrazovanje djece o odgovornom pona\u0161anju i pozitivnim\/negativnim posljedicama odre\u0111enih aktivnosti na zdravlje, radionice u prirodi (kombiniranje fizi\u010dke aktivnosti s teoretskim obrazovanjem), javne tribine i ciljane edukacije prilago\u0111ene razli\u010ditim socijalnim skupinama, pozitivni poticaji (nagradne igre, pub kvizovi, \u201enagrade\u201c za sudjelovanje).<\/p>\n

                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Primjer dobre prakse<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Radionica o razvoju svijesti o va\u017enosti zdravih navika tinejd\u017eera, Osnovna \u0161kola \u201ePetar Zrinski\u201c Zagreb<\/p>\n

                  S obzirom da su u\u010denici danas vi\u0161e nego ikad izlo\u017eeni sna\u017enom utjecaju medija, vrlo je slo\u017eeno i te\u0161ko osvijestiti ih da jasno razlu\u010duju \u0161to je u medijima stvarno, a \u0161to ne. Vrlo \u010desto su izlo\u017eeni la\u017enim profilima koji \u0161alju iskrivljene percepcije \u201eidealnih\u201c lica i tijela. U najranijem razdoblju odrastanja, dobu puberteta, u\u010denici postaju vrlo osjetljivi na promjene koje im se doga\u0111aju u izgledu. U tom razdoblju vrlo su podlo\u017eni razli\u010ditim oblicima izbjegavanja odre\u0111enih namirnica, nepravilnom uzimanju obroka, ponekad je to izbjegavanje hrane, a ponekad kod manjeg broja u\u010denika i prejedanja, \u010desto jedenje raznih grickalica i slatki\u0161a. Kao odgovor na zamije\u0107ene pojavnosti s u\u010denicima provedena je radionica na kojoj su u\u010denici \u0161estih razreda iskreno progovorili o svojim prehrambenim navikama, nau\u010dili vi\u0161e o uravnote\u017eenoj prehrani i namirnicama koje pozitivno utje\u010du na njihovo zdravlje, a samim tim i na izgled te namirnicama koje bi trebali izbjegavati. Radionica je bila izazovna i u organizacijskom dijelu jer je provedena u doba COVID-19 pandemije kad su u\u010denici \u010desto bili u izolaciji i online okru\u017eenju, \u0161to je tako\u0111er utjecalo na njihove prehrambene navike. U razgovoru su iznijeli podatke kako vrlo \u010desto jedu razne grickalice dok u\u010de ili gledaju TV, dosta sjede jer ne smiju i\u0107i van i da rado jedu tzv. brzu hranu: sendvi\u010de, pizze i \u201eburgere\u201c. Tako\u0111er, ve\u0107i broj u\u010denika rekao je da ne vole jesti variva i povr\u0107e.<\/p>\n

                  Radionica je pripremljena u suradnji s nutricionistkinjom dr. sc. Tinom Milavi\u0107, prof. biologije i kemije, koja je u\u010denicima primjerenim rje\u010dnikom objasnila \u0161to je nutricionizam i \u0161to prou\u010dava. Govorila je o pravilnom odabiru namirnica i op\u0107enito o prehrambenim navikama. Naglasak je bio na ravnote\u017ei, umjerenosti i raznovrsnosti namirnica uz primjerenu tjelesnu aktivnost. Objasnila im je koje namirnice i na koji na\u010din utje\u010du na zdravlje i zdrav izgled ko\u017ee. U\u010denici su tijekom radionice osvijestili va\u017enost redovitog jedenja jer je hrana nu\u017ena, ona je \u201epogon\u201c rasta i razvoja.<\/p>\n

                  U\u010denici su upoznati s pravilnim unosom bjelan\u010devina, proteina, ugljikohidrata, \u0161e\u0107era i masti u organizam. Pravilan odnos mesa, ribe, povr\u0107a i vo\u0107a na \u201esvakodnevnom tanjuru\u201c bitan je u njihovu odrastanju, a i u stvaranju zdravih prehrambenih navika \u0161to u kona\u010dnosti dovodi do prevencije i \u010duvanja zdravlja u cijelosti, kako mentalnog tako i op\u0107eg. U sklopu radionice, u\u010denici su popunili anketni upitnik o svojim prehrambenim navikama; u upitniku su im postavljena pitanja o: u\u010destalosti obroka, tj, eventualnom preskakanju nekog, o tome \u0161to naj\u010de\u0161\u0107e jedu za doru\u010dak ili ru\u010dak te koliko \u010desto jedu neke namirnice. Iz upitnika je zanimljivo izdvojiti kako tek 9 od 22 ispitana u\u010denika ne preska\u010de doru\u010dak (40.9%) dok povr\u0107e na jelovniku stalno ima 6 (27.3%) u\u010denika, povremeno ima 11 (50%) u\u010denika, a gotovo nikako 5 (22.7%) u\u010denika.<\/p>\n

                  Nakon analiza prikupljenih podataka iz upitnika, razvila se diskusija i izvedeni zaklju\u010dci \u0161to je to po\u017eeljno, a \u0161to nepo\u017eeljno pona\u0161anje u stvaranju prehrambenih navika. U\u010denici su nakon toga, primjenjuju\u0107i znanja o zastupljenosti namirnica na tanjuru, napisali svoje primjere jelovnika uravnote\u017eene prehrane. Va\u017eno je bilo osvijestiti da prekomjerni unos slatki\u0161a, slanih grickalica, energetskih pi\u0107a i gotovih pekarskih proizvoda nikako nije dobar i da to treba izbjegavati.<\/p>\n

                  <\/p>\n\n\n

                  \n\n
                  \n

                  <\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nHrvatska enciklopedija. https:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?ID=27621<\/a>. Pristup: 01.kolovoza 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWHO. https:\/\/www.who.int\/about\/accountability\/governance\/constitution<\/a>. Pristup: 01.kolovoza 2023<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nSmith, Richard. The end of disease and the beginning of health. BMJ Group Blogs 2008. http:\/\/blogs.bmj.com\/bmj\/2008\/07\/08\/richard-smith-the-end-of-disease-and-the-beginning-of-health\/<\/a> Pristup:17. kolovoza 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWHO. Determinants of health. https:\/\/www.who.int\/news-room\/questions-and-answers\/item\/determinants-of-health<\/a>. Pristup: 17. kolovoza 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nHealth Effects of Dietary Risks in 195 Countries,1990-2017, a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study, 2017. Lancet 2019; 393: 1958\u201372\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nStory M, Kaphingst KM, Robinson-O\u2019Brien R,Glanz K Creating Healthy Food and Eating Environments: Policy and Environmental Approaches. Annual Review of Public Health 2008;29(1): 253-272.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKC KB, Dias GM, Veeramani A, Swanton CJ, Fraser D, Steinke D, et al. When too much isn\u2019t enough: Does current food production meet global nutritional needs? PLoS ONE 2018;13(10):e0205683.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKlete\u010dki Radovi\u0107 M, Zrni\u0107 T. Uloga prava na besplatni \u0161kolski obrok. Pravnik: \u010dasopis za pravna i dru\u0161tvena pitanja 2022;108(56):60-101.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOsnovno\u0161kolci od danas imaju besplatan obrok u \u0161kolama: \u201cMarenda mi se u \u0161kolama svi\u0111a jer mama ne mora doma pripremati\u201d . Dnevnik.hr, 09. sije\u010dnja. 2023., https:\/\/dnevnik.hr\/vijesti\/hrvatska\/krenuo-projekt-besplatnih-obroka-u-skolama—760369.html<\/a> . Pristup: 10. kolovoza 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPiv\u010devi\u0107 Ana. Zazivaju se drasti\u010dne mjere za one koji su bacili marende oko splitske \u0161kole. https:\/\/slobodnadalmacija.hr\/split\/zazivaju-se-drasticne-mjere-za-one-koji-su-bacili-marende-oko-splitske-skole-ali-dio-roditelja-kaze-to-je-nejestivo-1300132<\/a>. Pristup: 10. kolovoza 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  Preservation of Health – constructive or destructive \u201eInterference<\/em>\u201c<\/span><\/strong><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  According to the World Health Organization, health is one of the fundamental rights of every human being, regardless of race, religion, political beliefs, economic and social status. Although we tend to believe it, health is not self-evident and is also conditioned by the factors beyond our control. Today, we share many leading public health problems globally. In solving them, various interventions are carried out, often with the absence of targeted results. Improving and preserving health is a big challenge and is the responsibility of the individual, the health system and other participants and is the result of their interaction. But, is the action of these participants coherent? Is their interaction constructive? What to do to prevent destruction? These are just some of the questions that should be answered in order for interventions to adequately respond to the challenges.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Key words:<\/em><\/strong> health, public health interventions, interference.<\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                  \n\n\n\n\n
                  \"inmediasres\"\n

                  \u00a013(25)#17 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.7<\/a>\nUDK 111.61:130.123.3\nPregledni \u010dlanak\nReview article\nPrimljeno: 17.2.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107<\/span><\/p>\n

                  Slobodni umjetnik, Hrvatska<\/p>\n

                  Inteligentno prevladavanje stanja \/ Svijest o jedinstvu<\/span><\/strong><\/p>\n

                  \nPuni tekst: pdf (310 KB), Hrvatski, Str. 4233 – 4244\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  \nTekst propituje mogu\u0107nost jedinstvenog puta filozofije, religije, umjetnosti i znanosti u okvirima \u017eive kulture. Jezik i pismo mediji su koji usmjeravaju duhovna nastojanja. S jedne strane je tehnoznanstveni svijet koji tra\u017ei operativnost, dok je s druge strane traganje za jezikom kojim se mo\u017ee prodrijeti do istinskog ljudskog postojanja. U tom procesu iskustvo se pokazuje klju\u010dnim rezultatom suradnje ruke i mozga.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                  \nTehnoznanstvenom svijetu informacija i poku\u0161aja zadr\u017eavanja postoje\u0107ih odnosa u dru\u0161tvima suprotstavlja se utopijska ideja ljudske zajednice. Takovu pravednu, humanu zajednicu mo\u017ee ostvariti samo bi\u0107e kojemu je dano da je sanja, misli, nastoji manifestirati. Inteligencija i intuicija te dobra volja kao slobodna volja, alati su kojima je mogu\u0107e ostvariti idealno, tj. ono mogu\u0107e, pravedno.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                  \nBiti otvoren je proces povratne veze, elipti\u010dne izmjene energija, stalnog vrtlo\u017eenja. \u017divjeti u idealnoj zajednici jest slobodna izmjena energije i vibracija s te\u017enjom k ravnote\u017ei. Utopija je ideja koja \u010deka ostvarenje, a filozofski koncept ideje Jedinstva vrijedan je vje\u017ebanja, su\u017eivota.\n<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Heidegger, metafizika, utopija, bitak, kultura, slobodna volja, tehnoznanstveni svijet.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  U Kozmosu ve\u0107 od po\u010detka vremena doga\u0111a te\u017enja k ravnote\u017ei izme\u0111u pokrenutih energija. Nastankom sun\u010devog sustava isto se zbiva u razvoju planeta, potom u prirodi Planeta Zemlje. Kao \u0161to nastaje pokret vjetra mije\u0161anjem hladnog i toplog zraka, raznolike pokrenutosti doga\u0111aju se pri spajanju raznih energija. Energije se stvaraju i pokre\u0107u djelovanjem bi\u0107a i pojava koje su nam poznate, ali i onih nepoznatih, a bi\u0107a su po razlici i bi\u0107e po jednoti. U \u010dovjekovom svijetu ravnote\u017ei se te\u017ei u svakom trenutku njegove Povijesti. O\u017eivljene energije kroz forme koje \u010dovjek stvara pojavljuju se, ple\u0161u\/mije\u0161aju, polako razgra\u0111uju i prelaze u nove forme kao i sve u Univerzumu.<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> O\u017eivljene energije mogu se silom zadr\u017eavati i tako naru\u0161avati ravnote\u017eu zakona \u017eivota, njegovu dinamiku. Dinamika pokreta omogu\u0107uje ravnote\u017eu kretanja. Kada forme koje je \u010dovjek na\u010dinio vi\u0161e ne slu\u017ee svrsi, one se razgra\u0111uju.<\/p>\n

                  Ako se filozofija, religija, politika, umjetnost, znanost\/tehnologija ne kre\u0107u zajedno i svrsishodno u \u017eivoj Kulturi, tada se one razjedinjuju i sukobljavaju kako bi se ponovno uravnote\u017eile. \u010covjek mi\u0161ljenjem tra\u017ei i stvara koncepte kao budu\u0107e doga\u0111aje, kako to tuma\u010de Deleuze i Guattari u svojoj knjizi \u0160to je filozofija.<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Koncepti se razvijaju i nadopunjuju, \u017eivo se razvijaju jer podlije\u017eu provjeri povijesnog vremena. Ipak, koncepti nastaju kao posljedica ideja koje bi isto mogle biti koncepti. One ideje koje se opetovano ponavljaju i razvijaju zbog svoje korisnosti za individuu i zajednicu, potvr\u0111uju svoje iskonsko, smisleno postojanje. Tako svaka ideja kao i koncept stoje u potencijalu i upravo zato jer su u potencijalu oni su ovdje da ih se dohvati. Ako intuitivno, inteligentno slutimo, a tako nam je jer promatramo ve\u0107e koncepte koje nismo mi stvorili ve\u0107 smo dio istih, istog \u0161ireg koncepta, Univerzuma, dolazimo do logi\u010dkih, analognih zaklju\u010daka. Ako smo jednom postojali manje svjesni sebe, ali jedinstveni po konceptu, sada nam je omogu\u0107eno da drugim sredstvima, a slobodnom nam danom voljom, uvidimo postojanje jedinstva.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Avantura Povijesti<\/strong><\/p>\n

                  \u0160to, izme\u0111u ostalog, zasigurno odre\u0111uje \u010dovjeka kao bi\u0107e u iskonskom postavu? Njegovo mjesto bivanja, Planet Zemlja, vrtnjom oko svoje osi oko Sunca omogu\u0107uje dan pod sun\u010devom svjetlo\u0161\u0107u i no\u0107. Bi\u0107e koje smo nazvali \u010dovjekom, kao i neka druga bi\u0107a na planetu Zemlji spava kako bi nadoknadilo izgubljenu energiju i to ve\u0107inom \u010dini tokom no\u0107i. Dani koje je ljudsko bi\u0107e pro\u017eivjelo odlaze u memoriju koja blijedi. Iskustvo svoga svjesnog bivanja on usmeno i pismeno prenosi kroz nara\u0161taje. To znanje je ono o stanju i smislu bivanja u otvorenosti prema bitku i u bitku. Takovo znanje lako se gubi ako se ne \u017eivi i obnavlja kroz autenti\u010dno iskustvo. Iskonski bitak bi\u0107a izvorno ne mo\u017ee biti izgubljen, ve\u0107 samo nedo\u017eivljen zbog postava, tubitka koji \u010dovjek stvara u vremenu, a u otklonu je od iskonskog bitka. Vrijeme \u010dovjekove avanture vra\u0107anja k otvorenosti je njegova Povijest. Osim simbola kojim usmjerava duhovna nastojanja, za komunikaciju kao prijenos znanja on koristi jezik i pismo.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Jezik kazivanja<\/strong><\/p>\n

                  Korisnost jezika kao medija komunikacije o\u010dituje se u bilo kojem postavu \u010dovjekova svijeta. Kao medij otvoren \u010dovjekovom inteligencijom u njegovoj mogu\u0107nosti kazivanja o bivanju kao \u017eivljenom bitku u smislu stjecanja duhovnog iskustva, on postaje \u017eivo tijelo, prijenosnik. Gubitkom \u010dovjekove uronjenosti u bitak, izgovorene rije\u010di gube snagu onoga o \u010demu bi trebale svjedo\u010diti, a govor postaje glasanje bez komunikacije o bitnome u bitnome, komunikacija kao brzi prijenos informacija u trenutnom postavu interesa, izmjene mo\u0107i, \u010dovjekove egzistencije u povijesno vremenskoj danoj zajednici.<\/p>\n

                  Ovisno o postavu svijeta mijenja se i jezik.<\/p>\n

                  U tehnoznanstvenom postavu u jezik ulaze rije\u010di koje ozna\u010duju proces razvoja stroja te njegovo povezivanje sa \u010dovjekom.<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Dakle, predstoji nam nau\u010diti kako jezik koristiti za kazivanje o bitku. Takovo znanje nigdje ne mo\u017eemo ste\u0107i do u potrazi za samim sobom.<\/p>\n

                  Mogu\u0107e je misliti o onome \u0161to nije iskustveno zadobiveno na temelju usporedbe informacija, ali misliti na temelju iskustva je mi\u0161ljenje o biti stvari. Mi\u0161ljenje je mogu\u0107e na temelju logi\u010dkog slijeda, izgradnje mi\u0161ljenja usporedbom onoga \u0161to ve\u0107 postoji, stvaranjem koncepata. Stvari, pojmovi, bi\u0107a koja postoje, samo su varijante manifestacija ideja. Ideja kao princip i mogu\u0107nost je sama bit koja varira formom u manifestaciji. Kada govorimo o principima koji se o\u010dituju te ih vidimo ili naslu\u0107ujemo kao logi\u010dne, vrijeme i povijesni trenutak za nas nije misterij. Misterij je mo\u0107i ne\u0161to napraviti, bit kao ideju ostvariti u formi. Utoliko je rad omogu\u0107io i postav tehnoznanstvenog svijeta te je tehni\u010dke procese stroja kao i psihi\u010dke procese \u010dovjeka potrebno poznavati kako bi postali svjesni stvarne mo\u0107i, uloge tog postava i \u010dovjeka u njemu. Jer stroj koji poma\u017ee \u010dovjeku nije isto \u0161to i \u010dovjek koji slu\u017ei razvoju stroja i spaja se s njime. Takav slo\u017eeni proces zahtijeva vi\u0161e koncentracije i pa\u017enje na bitno.<\/p>\n

                  No vratimo se na rad kao kreativan proces kroz koji se zrcalimo, ogledamo, rastemo, osvje\u0161tavamo. Bazi\u010dni kreativni proces koji nam je dan ro\u0111enjem je povratna razvojna veza izme\u0111u ruke i mozga koja omogu\u0107uje u\u010denje i stjecanje iskustva.<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Nastojanje oko manifestiranja ideje ne\u0107e ostati na mi\u0161ljenju i mo\u017eebitno dovesti do frustracije, ve\u0107 \u0107e dovesti do mogu\u0107nosti kazivanja o procesu. Kazivanje o tom procesu kroz jezik zvoniti \u0107e autenti\u010dno istinito. Takav govor kao korisno svjedo\u010denje biti \u0107e inicijacija za onoga koji slu\u0161a i ima volju da ponovi proces. Ponavljanje procesa dovesti \u0107e do iskustva samo ako se djeluje iskreno i autenti\u010dno. Ako rezultat nije uspje\u0161an u smislu da u\u010dinjeno ne odgovara onome \u0161to se \u017eeljelo posti\u0107i, imati \u0107emo iskustvo pogre\u0161ke. Znati \u0107emo bar kako poku\u0161ati na drugi na\u010din jer na\u0161e bi\u0107e jo\u0161 nije bilo otvoreno\/spremno kako bi iznjedrilo bit ideje. I nema tu ni\u010dega nepoznatoga u hodu poku\u0161aj\/pogre\u0161ka\/ostvarenje jer smisao je kora\u010dati ka otvaranju individualnog bi\u0107a bitku koji nije kratkotrajan proces. To je evolucija, ples bi\u0107a kroz ideje i formu, ples energija i vibracija. \u017divjeti utopljen kao bi\u0107e u bitak nije imati volju za mo\u0107 kao vrijednost. Mo\u0107 kao otvorenost i sposobnost za manifestiranje ideja, bitak bi\u0107a, dolazi neposredno. Nema \u017eudnje niti duhovne karijere. Mo\u0107 se kao utopljenost u bitak di\u0161e u ritmovima, energija vibrira kao dio velikog doga\u0111anja. I to bi tada moglo biti Dobro.<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Utoliko je to Misterij Dobra.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Nadosjetilno kao odmaknuto ili bitak bi\u0107a kao prisutnost<\/strong><\/p>\n

                  Ono nadosjetilno je ideja u potencijalu. Varijacije u obliku\/formi manifestacije ideje ne utje\u010du na varijacije u biti ideje. Bit ideje ostaje nepromijenjena. Formu osje\u0107amo, bit ideje naslu\u0107ujemo logi\u010dki, intuitivnim umom. Forma\/oblik pripada materijalnom, vidljivom svijetu te stoga svijetu koji do\u017eivljavamo osjetilima. Intuitivni Um mo\u017ee dohvatiti ono nadosjetilno. No intuitivni um \u0107e zapa\u017eeno tuma\u010diti jednostavno, simboli\u010dki, dok \u0107e racionalni um \u017eeljeti dovesti prepoznavanje do najsitnijih detalja, mjerenja i imenovanja.<\/p>\n

                  U ra\u0161\u010dlanjivanu, imenovanju i obja\u0161njavanju svijeta kojega racionalni um \u017eeli pojmiti, kako bi ga definirao i zavladao njime, mogu\u0107e je razlomiti svaki segment onoga \u0161to nazivamo Jedno.<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Racionalni um je jedan od alata spoznaje \u010dovjeka. Onaj koji racionalni um koristi kao jedini i primarni alat \u017eeli biti siguran, no ipak pada u nesigurnost upravo zbog stalne \u017eelje za sigurno\u0161\u0107u. Tada upadamo u vrtlo\u017eenje;<\/p>\n

                  Nesigurna pozicija te\u017ei ka sigurnosti. U nesigurnu poziciju lako se uvla\u010di strah. Strah tra\u017ei obranu\/napad iz opreza. Strah donosi predostro\u017ena rasu\u0111ivanja. Strah \u017eeli opravdati motiv svoga djelovanje i ozna\u010diti razlog djelovanja. Strah \u0107e racionalno dokazati svaku pojedinost. Strah zaustavlja disanje, ubrzava ritmove i zaustavlja otvorenost. Strah je Smrt za bitak bi\u0107a. Strah je odmaknutost. Nadosjetilno kao odmaknuto mo\u017ee potaknuti djelovanje iz straha. Djelovanje iz straha je nesvjesno djelovanje koje stvara nesvjesne posljedice. Nesvjesne posljedice se \u0161ire kao val memorije zapisane u psihi i tijelu. Negativna memorija ko\u010di otvorenost bi\u0107a i vrti se cikli\u010dno kao i sve drugo.<\/p>\n

                  Ipak; negativna memorija suo\u010dena s bi\u0107em u stanju otvorenosti gubi svoju snagu jer se ne prenosi. Subjekt u strahu nalazi se u prijelomnom trenutku da zauzme \u010dvrsti stav u svojoj la\u017enoj sigurnosti\/strahu ili da se po\u010dne pitati i polako otvarati vlastitoj promjeni. Tada se strah polako transformira i nestaje. Strah tada vi\u0161e nije hrana koja pokre\u0107e bi\u0107e, a racionalni um se mo\u017ee sti\u0161ati. Intuitivni um naslu\u0107uje i prepoznaje bit procesa koji se pro\u0161ao. Smisao se budi i zapo\u010dinje proces otvaranja bi\u0107a. Proces dola\u017eenja ka sve ve\u0107oj Prisutnosti.<\/p>\n

                  Toj mogu\u0107nosti spasonosnog obrata dovela je vlastita iskra\/potencijal otvaranja koje individua krije u sebi i dar\/blagoslov drugoga u stanju otvorenosti.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Mislimo u potrazi za onime \u0161to je izgubljeno\/nadolaze\u0107e\/oduvijek prisutno<\/strong><\/p>\n

                  U\u010denje o bitku i bi\u0107u kao prvim pitanjima metafizike nasljedujemo od starih Grka, napose Parmenida i Platona koje Heidegger kroz svoju filozofiju u 20.st nastoji ra\u0161\u010distiti i dovesti do bitnog i prvotnog tuma\u010denja.<\/p>\n

                  Kod Parmenida kao i kod ostalih predsokratovaca nailazimo na, po dana\u0161njem stavu, dogmatsko neznanstveno tuma\u010denje, dok je ono u svojoj biti aksiomatsko (gr\u010d. axioma) te stoga dostojno, evidentno. Ono \u0161to je evidentno takvo je jer se kao takovo prikazuje i zamje\u0107uje. Zamje\u0107uje se ono \u0161to je svije\u0161\u0107u zahva\u0107eno i umom dohva\u0107eno, a kod predsokratovaca simboli\u010dki, pjesni\u010dki kazivano. Utoliko kao takovo kazivanje ne su\u017euje i zarobljava egzaktnim racionaliziranjem, ve\u0107 otvara prostor za dubinsku simboli\u010dku spoznaju, mogu\u0107nost analognog povezivanja, prisutnost. Takovo kazivanje upu\u0107uje na ve\u0107u uronjenost u bitak te ve\u0107u otvorenost bivanja individue.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Pitanje naroda Zemlje<\/strong><\/p>\n

                  Kako je mogu\u0107e u svakom povijesnom trenutku, bez obzira na trenutni postav i ispoljavanja \u010dovjekovih mo\u0107i u odnosima unutar zajednice, otvoriti i biti otvoren za iskonski postav u kojemu \u010dovjek sebe nalazi kao jednim od mnogih bi\u0107a u velikom organizmu \u017eivota? Kao \u0161to su nekada narodi s razvijenom kulturom imali svijest o va\u017enosti vlastitog puta te se osje\u0107ali pozvanima i odabranima, utoliko su imali primat za iznjedriti pojedince povijesnog trenutka, budu\u0107e kretanje ili navje\u0161\u0107ivanje nadolaze\u0107eg. Povijesni narod je onaj koji ima svoje nastojanje i svijest o tome. Povijesni narod svojim ozbiljenjem i kulturom daje mogu\u0107nost rasta individui. Mije\u0161anje kultura danas ve\u0107e je nego ikada, kao i dostupnost znanja\/teorije\/simbolike kao ba\u0161tine svih kultura.<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Stoga ne mo\u017eemo vi\u0161e misliti o va\u017enosti jednog naroda ili pojedinca zbog omalova\u017eavanja ili nepoznavanja tu\u0111ih kultura, nepoznavanja njihovog simboli\u010dkog jezika unutar njihovog kulturnog postava. Pitanje otvorenosti bi\u0107a za bitak je pitanje \u010dovje\u010djeg naroda planete Zemlje.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Spasonosno mi\u0161ljenje kao aktivirana memorija iskustva<\/strong><\/p>\n

                  Ako se poslu\u017eimo novovjekovnim Nietzscheovim naba\u010dajem da je bitak bi\u0107a besciljna volja za mo\u0107 bez beskona\u010dnog napredovanja te bivanje pokre\u0107e volja za mo\u0107, a volja za mo\u0107 je vje\u010dni povratak jednakoga radi odr\u017eavanja bi\u0107a, tada je trenutni postav tehnologije samo jedna mogu\u0107nost ispoljene mo\u0107i.<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jedan postav, kako Heidegger naziva takvo ispoljeno stanje, postav je koji omogu\u0107uje odr\u017eavanje volje za mo\u0107i.<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Iako se svojim postavom tehnologija ispoljava kao jedna o\u017eivotvorena mo\u0107 kojom jo\u0161 nismo ovladali, upravo mre\u017ena povezanost otvara mogu\u0107nost onog spasonosnog, neposrednog djelovanja mi\u0161ljenja.<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mi\u0161ljenje u kriznim situacijama mo\u017ee potaknuti na djelovanje\/istra\u017eivanje. No nije potreba ovladati tehnologijom kao jednom od manifestiranih mo\u0107i u ovome svijetu, ve\u0107 ovladati samim sobom u smislu osvje\u0161tavanja. Ovladavanje\/osvje\u0161tavanje nije stavljanje u psihi\u010dke granice i lance ve\u0107 proces spoznaje kroz prepoznavanje vlastitih aktualnih energija i potencijala, put ispu\u0161tanja, prepoznavanja i napu\u0161tanja onoga \u0161to smo iskustveno nadi\u0161li kao bi\u0107e koje ima povijest. Takav proces transformacije nesvjesnih u svjesne energije mogao bi rezultirati neposrednim ovladavanjem tehnologijom. Umjetna inteligencija kao aktualno pitanje po\u010detkom 21. stolje\u0107a ne bi stvarala fantaziju i strah, ve\u0107 bi se koristila kao tehni\u010dka pohrana informacija o \u010dovjeku i njegovom svijetu. Funkciju umjetne inteligencije gledalo bi se kao vrstu memorije, a ne kao nadomjestak za voljno iskustveno u\u010denje, razvoj individue. Ta memorija informacija, posredstvom tehni\u010dkog aparata, digitalna je knjiga koncepata koja mo\u017ee dati informaciju i potaknuti mi\u0161ljenje, ali ne mo\u017ee ostvariti formaciju humanog bi\u0107a. Memorija \u010dovje\u010danstva je golema, a krije se u svijesti i savjesti individua. Ona dolazi iz budu\u0107nosti u smislu da postoji kao potencijal i ideja prema kojoj se kre\u0107emo.<\/p>\n

                  Istina je da nas spaja mre\u017eni postav komunikacije tehni\u010dkim aparatom zbog brzog protoka informacija, mo\u0107i\/novca, no mi odlu\u010dujemo koje \u0107emo informacije potra\u017eivati. Bitne informacije mogu biti prepoznate kao logi\u010dne te potaknuti otvaranje kolektivne memorije i po\u010detak procesa formacije individue. Utoliko \u0107e mnoge individue vlastitim voljnim naporom ostvariti postojanje zajednice koja \u0107e posljedi\u010dno davati uvjete za potencijalni rast drugih. Stoga, spasonosno mi\u0161ljenje je ono o smislu pojedinog i cjelini, ljudskom bi\u0107u, Planeti Zemlji sa svim bi\u0107ima, su\u017eivotu, jedinstvu. Neka to bude put spoznaje, \u010disti koncept filozofije koja bi imala opravdanje.<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Kultura koja odr\u017eava otvorenost bi\u0107a u svijetu<\/strong><\/p>\n

                  Iako je bi\u0107e ro\u0111enjem krhko, dugo nesposobno za samostalni \u017eivot, ako kao odrastao \u010dovjek nije dobro pozicionirano, podlo\u017eno je frustraciji. Pozicioniranost za \u010dovjeka u prvom redu zna\u010di da posjeduje njemu jasan smisao postojanja. Ono \u0161to Plessner naziva ekscentri\u010dnom pozicionirano\u0161\u0107u je svijest o sebi i svom sredi\u0161tu, sagledavanju samoga sebe iznutra i izvana, promatranje i zaklju\u010divanje, refleksija.<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u017divotinja ima svoju ni\u0161u odre\u0111enu prirodom i djeluje na planu osje\u0107aja pa utoliko posjeduje prakti\u010dnu imaginaciju i inteligenciju, no ne mo\u017ee imati mi\u0161ljenje o sebi. \u010covjek posjeduje racionalni um koji ga dispozicionira te on sebi stvara svijet unutar danog svijeta prirode. Taj svijet je kultura koju \u010dovjek izgra\u0111uje simboli\u010dkom imaginacijom i inteligencijom, a svojstvena je samo njemu.<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ako se kroz kulturu ostvaruje individualni i kolektivni potencijal koji omogu\u0107uje dola\u017eenje k otvorenosti bi\u0107a u bitku, tada je to idealno stanje, humani potencijal. Utoliko racionalni um slu\u017ei kao jedan od alata spoznavanja, a ne kao primarni, tada simbol zajedno sa rije\u010dju upu\u0107uje na zna\u010denje\/stanje. \u010covjek vlastitom otvoreno\u0161\u0107u omogu\u0107uje otvorenost za proces u kojemu se nalazi, proces spoznaje sebe i svijeta. Ono \u0161to je simptomati\u010dno jest da upravo racionalnim umom koji \u010dovjeka dispozicionira iz bitka, nu\u017eno moramo uo\u010diti da racionalna spoznaja nije isto \u0161to i bivanje u stanju otvorenosti. Bivanje u otvorenosti jest stajanje u istini.<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Spoznaja samo otvara mogu\u0107nost iskoraka u odlu\u010denost otvaranja.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Smisao postojanja kao dolazak u stanje otvorenosti<\/strong><\/p>\n

                  Misliti \u017eivot kao proces koji neprestano traje karakteristi\u010dno je za drevne narode koji\u00a0 su nastojali kroz kulturu odr\u017eavati stanje otvorenosti bi\u0107a u bitku. Filozofija, religija, umjetnost i znanost simboli\u010dki su manifestirali ideje koje su prepoznali kao one koje se o\u010dituju kroz \u017eivot. Pozicija \u010dovjeka promatrana je iz tradicije od trenutka njegovog odvajanja kao nesvjesnog bi\u0107a podlo\u017enog cikli\u010dkom procesu u prirodi. Svije\u0161\u0107u o sebi kao odvojenoj jedinci \u010dovjek racionalnim umom uspore\u0111uje, zamje\u0107uje i zaklju\u010duje. Dok stvara prve svjesne zajednice da bi odr\u017eavao zajedni\u010dki smisao i usmjerenje, on kroz ceremonijalnu simboli\u010dku igru ponavlja ono \u0161to prepoznaje kao opetovani cikli\u010dki proces u prirodi. Zajednica koja \u017eeli egzistirati suo\u010dena je sa mnogim izazovima, od strane individue u zajednici, drugih zajednica te same prirode. Voljom za egzistencijom on razvija razne vje\u0161tine koje mu koriste za \u017eivot, razvija svoje mo\u0107i. Kao povijesno bi\u0107e koje u\u010di o sebi i svijetu \u010dine\u0107i pogre\u0161ke, stvara posljedice, ali i mogu\u0107nosti rasta kroz neponavljanje istih.<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Posljedice kao energije \u017eive i nastavljaju svoj \u017eivot dok se ne transformiraju u zajedni\u010dke korisne energije.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Previranja <\/strong><\/p>\n

                  Jedna od ostvarenih mo\u0107i je tehnoznanstveni postav svijeta. U potrazi za uzrokom, onime \u0161to naslu\u0107uje, a ne mo\u017ee dokraja spoznati i \u017eivjeti, \u010dovjek misli o onome \u0161to je malo iznad onoga \u0161to jest, misli i uspostavlja metafiziku. Kroz stalna previranja sa samim sobom u odnosu bivati bez straha i planirati te stjecati vje\u0161tine\/mo\u0107i kako bi se osigurala stabilna budu\u0107nost, \u010dovjek je u stalnom previranju, smisao i utjehu tra\u017ei u filozofiji i religiji, ali u biti razvija mo\u0107i\/vje\u0161tine, upoznaje zakonitosti bivanja kako bi zagospodario Zemljom i Univerzumom. Kada se mo\u0107 ispolji do samih granica samouni\u0161tenja, tek tada \u010dovjek uvi\u0111a da bi mogao uni\u0161titi ni\u0161u o kojoj ovisi njegov \u017eivot. Tako u\u010di te poku\u0161ava popraviti u\u010dinjeno, vratiti harmoniju odnosa bi\u0107a i stvari. To je njegov usud napu\u0161tanja mo\u0107i mo\u0107enjem do krajnjih granica opstojnosti \u017eivota. Tehnologiju koju smo razvili kao posljedicu potrebe za nadmo\u0107no\u0161\u0107u, ovladavanju \u017eivotom, potrebno je staviti na pravu mjeru, ispravan odnos sa bi\u0107ima i stvarima.<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Metafizika koju je preuzela znanost ne mo\u017ee biti opravdanje, ve\u0107 odgovornost.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Mo\u0107 kao otvorenost, ni\u0161tenje volje za mo\u0107i<\/strong><\/p>\n

                  \u017divjeti u istini je stajati nag u Svijetu, a to je mo\u0107 nad sobom, a ne nad svijetom. To je mo\u0107 koja uspostavlja ravnote\u017eu izme\u0111u danog i \u017eeljenog. To je mo\u0107 koja ni\u0161ti volju za mo\u0107 i uspostavlja stanje otvorenosti bi\u0107a u iskonskom postavu bitka. To je mo\u0107 koja postavlja bi\u0107e u njegovu stvarnu poziciju\/potencijal, bivanje u svrhovitom procesu. Gra\u0111anin svijeta koji je ujedno \u0161irok i skroman mo\u017ee djelovati kao humana jedinka nadilaze\u0107i vlastita ograni\u010denja. Strasti koje bi \u0161tetile drugome mogu se kvalitetno transformirati u korisne energije koje su dobre za individuu i zajednicu. Na\u0107i vlastito mjesto u svijetu pozicija je koja omogu\u0107uje balans i harmonizira pojedinca i zajednicu. Utoliko takovo idealno stanje jest utopijsko i vazda mo\u017ee biti sanjano ukoliko nije ostvareno. Idealna zajednica jest harmonizirana zajednica gdje uravnote\u017eeno stanje ne stvara potrebu za individualnim mo\u0107enjem.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Idealna zajednica ili ostvareno mjesto ideje Utopije kao ne- mjesta<\/strong><\/p>\n

                  Frederic Jameson u svom eseju Politika utopije lucidno zaklju\u010duje – potreba za utopijom se javlja kod suspenzije politi\u010dkoga.<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kada se u politi\u010dkim institucijama predugo odr\u017eava nepromijenjeno stanje s negativnim posljedicama po zajednicu, javljaju se utopisti\u010dke ideje. Pravi utopista eliminira ne-mjesto u zna\u010denju rije\u010di utopija i opominje – okrenimo se realizaciji.<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zajednica u kojoj svatko ima svoje mjesto omogu\u0107ava rast individue kroz razvoj njezinih potencijala. Potencijal omogu\u0107uje pro\u0161irenje bi\u0107a do vlastitih granica. Pravda je u utopijskoj zajednici posljedica harmoni\u010dne ure\u0111enosti cjeline. Pojedinac ne nalazi sebe subjektom odvojenim od zajednice koja \u017eivi kao pulsiraju\u0107i organizam. Ritam zajednice omogu\u0107uje o\u010daranost \u017eivotom.<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Smislenost je ne\u0161to \u0161to se ne propitkuje u Utopijskoj zajednici ve\u0107 sluti, osje\u0107a i \u017eivi. Stanje entuzijazma omogu\u0107uje radosnu \u017ertvu koja nije posljedica samoka\u017enjavanja, duhovne igre ili karijerizma, ve\u0107 sloboda djelovanja s radosnom voljom i svrsishodnim smislom, sudjelovanje, doprinos onim najboljim od sebe. Svaka individua u utopijskoj zajednici je autenti\u010dna jer \u017eivi u istini i za istinu u iskonskom postavu bitka.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Vje\u017ebanje idealne zajednice<\/strong><\/p>\n

                  Pisanje kao prostor slobode uhodana je i osvije\u0161tena praksa suvremenih mislilaca, no i tu je potrebna vje\u017eba. Misli je potrebno poslo\u017eiti sa smislom i staviti u kontekst, ostvariti koncept, biti suvremen, a arhai\u010dan, doticati bitno u povijesnom trenutku.<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Bitno mi\u0161ljenje mo\u017ee potaknuti ideje i djelovanje. Ipak, da bi se dobilo iskustvo, nu\u017eno je djelovati, ostvarivati, nastojati.<\/p>\n

                  U dana\u0161njem tehno-znanstvenom premre\u017eenom svijetu informacije putuju i dijele se trenuta\u010dno. Misao kao informacija otvara prostor razvoju ideje koja ipak, da bi se mogla ostvariti, a biti kvaliteta za individuu i zajednicu, mo\u017ee biti jedino arhai\u010dna, tj. dirati u bit bitka. Za razvoj ideje potreban je napor i inteligencija koja je dana humanom bi\u0107u te ono kao tako pozicionirano mo\u017ee ostvarivati vlastiti potencijal, humani potencijal.<\/p>\n

                  Stoga, utopijsko mi\u0161ljenje nije ni\u0161ta doli naslu\u0107ivanje mogu\u0107eg, pravednog odnosa me\u0111u bi\u0107ima i stvarima koji omogu\u0107uje rast humanom bi\u0107u. Takovu pravednu, humanu zajednicu mo\u017ee ostvariti samo bi\u0107e kojemu je dano da je sanja, misli, nastoji manifestirati. Inteligencija i intuicija te dobra volja kao slobodna volja, alati su kojima je mogu\u0107e ostvariti idealno, tj. ono mogu\u0107e, pravedno.<\/p>\n

                  Kao i smisleno pisanje, pravedno disanje zajednice mogu\u0107e je ostvariti jedino vje\u017ebom.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Zaborav jedinstva i inteligentno prisje\u0107anje<\/strong><\/p>\n

                  Svaka vrsta \u017eivih bi\u0107a u prirodi odlikuje se nekom vrstom zajedni\u010dke biti, ne\u010dim \u0161to sve pripadnike vrste objedinjuje. To mogu biti fizi\u010dke sposobnosti, egzistencijalne potrebe, potencijali koji su ugra\u0111eni kao mogu\u0107nosti razvoja. \u010covjek ima svoju kulturu koja mo\u017ee formom varirati, ali u samoj biti je ista. Misli koje se ostvaruju rije\u010dju, pismom, arhitekturom i umjetno\u0161\u0107u nastoje smisleno oblikovati geometriju \u010dovjekovog kretanja, podariti mu mjesto i svrhu. Takve ideje se prepoznaju kao mogu\u0107e i korisne za \u010dovjeka kao individuu i zajednicu ljudi. Alati koji su nam dani ro\u0111enjem i razvojem u zajednici – \u017eivo tijelo, emocije, racionalni um, inteligencija, zajedni\u010dki su svima na Planeti Zemlji. Mogu\u0107nost razvoja humanog bi\u0107a koje je ovdje i brine za svoje podarena je svima.<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svjesnost o zajedni\u010dkom bratskom putu i svrsi bri\u0161e sve nebitne razlike nastale egocentri\u010dnim poimanjem \u017eivota kroz povijest. Svjesnost o Jedinstvu mo\u017ee otvoriti prostor za promjenu, a racionalni um koji je napravio razliku i razjedinio da bi objasnio treba biti podvrgnut inteligentnom sabiranju ka bitnome, zajedni\u010dkom, pravednom bivanju, objektivnijem mi\u0161ljenju i \u017eivotu.<\/p>\n

                  Te\u017enja ka mirnom su\u017eivotu te\u017enja je svakog gra\u0111anina svijeta svjesnog mogu\u0107eg humanog jedinstva. Takovo jedinstvo mogu\u0107e je misliti jedino kao pravednu zajednicu. Misao o mogu\u0107em ostvariti \u0107e se vje\u017ebom, su\u017eivotom s drugim i druga\u010dijim. To je po\u010detak stvaranja mjesta, Utopiji kao ne-mjestu.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  \u010covjek kao povijesno bi\u0107e na putu otvorenosti i svijesti o jedinstvu<\/strong><\/p>\n

                  Ako stoji da je povijest odre\u0111ena iz budu\u0107nosti, a bitak kao manifestiranje ideja to omogu\u0107uje, nu\u017eno je biti otvoren za bitak.<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  U sebi uspravljeno stajanje, odr\u017eavanje tog stajanja, Grci razumiju kao bitak. Mogli bismo re\u0107i da se radi o nastojanju, Heidegger upu\u0107uje da je bitak za Grke ustvari Prisutnost. Dr\u017eanje sebe, obuzdavanje, imanje sebe u stalnom dr\u017eanju sebe polaze\u0107i od granice, bitak je bi\u0107a. Platon Bitak tuma\u010di kao Ideju. Dakle, imati ideju o sebi kao bi\u0107u odre\u0111enog potencijala, a dijelom svekolikog bi\u0107a, dr\u017eanje je sebe u granicama humanog djelovanja. Smisao povijesti je dolazak k otvorenosti bi\u0107a i bitka .<\/p>\n

                  Biti otvoren je proces povratne veze, elipti\u010dne izmjene energija, stalnog vrtlo\u017eenja. \u017divjeti u idealnoj zajednici jest slobodna izmjena energije i vibracija s te\u017enjom k ravnote\u017ei. Utopija je ideja koja \u010deka ostvarenje, a filozofski koncept ideje Jedinstva vrijedan je vje\u017ebanja, su\u017eivota.<\/p>\n

                  <\/p>\n\n\n

                  \n\n
                  \n

                  <\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nEmpedoklo ka\u017ee da ne postoji ro\u0111enje ni\u010dega, nego mije\u0161anje elemenata i njihovo rastavljanje; ovako naime pi\u0161e u prvoj knjizi O prirodi: \u201cNe\u0161to \u0107u drugo ti re\u0107i: od svega \u0161to smrtno postoji nit se \u0161to ra\u0111a, a nit se u pogubnoj svr\u0161ava smrti, ve\u0107 se to samo mije\u0161a i smije\u0161ano rastavlja opet. Jedino to se kod ljudi ozna\u010dava rije\u010dju ro\u0111enje.\u201c Diels, H. Predsokratovci I. dio, Naprijed, Zagreb, 1983.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eKoncept je kontura, konfiguracija, konstelacija budu\u0107eg doga\u0111aja. Zbog toga koncepti punopravno pripadaju filozofiji, jer ona ih kreira i nikad ih ne prestaje kreirati.\u201c, Deleuze i Guattari, \u0160to je filozofija?, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2017. , str. 29.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u017darko Pai\u0107 u svojoj knjizi Tehnosfera i, obja\u0161njava pojavljivanje jezika u svoja dva na\u010dina bitka; kao mitopoetskog kazivanja i komunikacije informacijama o tehni\u010dkom procesu povezivanja \u010dovjeka i stroja. \u017darko Pai\u0107, Tehnosfera I, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2018.\u00a0 Str.32.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eKreacija se doga\u0111a u vremenu\/prostoru, a komunikacija izme\u0111u ruku i mozga je konkretna i direktna. Danas, posredstvom tehni\u010dkih aparata, ra\u010dunala, koristimo aplikacije i programe kao alatne posrednike koji nam poma\u017eu kod br\u017eeg rje\u0161avanja odre\u0111enog tipa problema ili zadatka te omogu\u0107avaju preno\u0161enje zapisane informacije elektronskim putem, posredstvom aparata. Kao prvo, programi i aplikacije nalaze se u virtualnom prostoru mre\u017ee elektroni\u010dkih aparata. Aplikacija ima svoje alate, podatke, znanje i algoritme o odre\u0111enom podru\u010dju. Ako uzmemo za primjer 3D modeliranje u nekom programu, u trenutku kada se postave to\u010dke na ekran, algoritam sam dalje crta. Povratna razvojna veza izme\u0111u ruke i mozga u ovom slu\u010daju nestaje, a svaki sljede\u0107i korak raditi \u0107e se s manjom pa\u017enjom negoli da se sve crta na papiru, grije\u0161i, ispravlja gre\u0161ka, a zavr\u0161ni rad biva kraj procesa stjecanja iskustva gra\u0111enja prostora na dvodimenzionalnom formatu. Iskustvo procesa ruka\/mozak lak\u0161e \u0107e prepoznati odnose u prostoru tog projekta kada bude realiziran kao realni trodimenzionalni objekt, recimo, ku\u0107a.\u201c , Katu\u0161i\u0107 K. \u201eProstor aktivne imaginacije\/intuicije\u201c, In Medias Res, 2023, Str. 3753 – 3766.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eSam Platon osvjetljuje bivstvo \u201eideje\u201c, iz najvi\u0161e ideje, ideje \u201eDobrog\u201c. Za Grke je pak dobro ono \u0161to \u010dini valjanim za ne\u0161to. Ideje kao bitak \u010dine bi\u0107e valjanim za to da bude ono \u0161to je vidljivo, dakle prisutno, a to zna\u010di gr\u010dki: neko bi\u0107e. Ono biti ima od tada u svoj metafizici karakter \u201euvjeta mogu\u0107nosti\u201c. Tom je karakteru bitka Kant transcedentalnom odredbom bitka kao predmetnosti (objektnosti) dao jedno \u201esubjektno\u201c iztuma\u010denje. Nietzche je te \u201euvjete mogu\u0107nosti\u201c iz subjektnosti volje za mo\u0107i pojmio kao \u201evrijednosti\u201c. Samo, Platonov pojam \u201eDobrog\u201c ne sadr\u017ei vrijednosnu misao. \u201eIdeje\u201c Platonove nijesu vrijednosti; jer, bitak bi\u0107a nije jo\u0161 naba\u010den kao volja za mo\u0107i. Medjutim, Nietzche iz svoje metafizi\u010dke temeljne pozicije mo\u017ee platoni\u010dko izlaganje bi\u0107a, ideje, a time ono Nadosjetilno, tuma\u010diti kao \u201evrijednosti\u201c. Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika, Visovac, Zagreb, 1994., str. 35.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eJer, mno\u0161tvo ne mo\u017ee postojati a da ne postoji Jedno od koga (mno\u0161tvo poti\u010de) i u kome (jeste), ili uop\u0161te neko jedno koje je po broju ispred svega ostalog\u201c,Plotin, Eneade V, Biblioteka Kristali, Niro, Knji\u017eevne novine, Beograd, 1984., str. 68.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nTerry Eagleton u svojoj knjizi \u201eIdeja kulture\u201c, i\u0161\u010ditava uloge modernih i postmodernih ideologija na kulturu, \u201eAko je postmodernizam univerzalizirani partikularizam, te\u017enja socijalizma jest partikularizirani univerzalizam. Kapitalisti\u010dki univerzalizam je obavio svoj posao povezav\u0161i mno\u0161tvo razli\u010ditih kultura, premo\u0161\u0107uj\u0107i razlike me\u0111u njima. Socijalizmu je preostalo da iskoristi prednost te \u010dinjenice i uspostavi univerzalnu kulturu upravo na tim razlikama.\u201c, Terry Eagleton, Ideja kulture, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002. Str. 97.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eAko je bi\u0107e kao takovo volja za mo\u0107i a time vje\u010dito bivanje, volja za mo\u0107i pak zahtijeva bezciljnost i izklju\u010duje beskona\u010dno napredovanje k jednom cilju po sebi, ako je ujednako vje\u010dito bivanje volje za mo\u0107i u njezinim mogu\u0107im likovima i vladavinskim tvorevinama ograni\u010deno, jer ono ne mo\u017ee biti novo do u beskraj, tad mora bi\u0107e kao volja za mo\u0107i u cjelini dopustiti da se ono Jednako vra\u0107a, a povratak jednakog mora biti vje\u010dit. Taj \u201eKru\u017eni tok\u201c sadr\u017ei \u201eprazakon\u201c bi\u0107a u cjelini, ako bi\u0107e kao takovo jest volja za mo\u0107i.\u201c, Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika,Visovac, Zagreb, 1994., str. 47.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eMachinaliziranje omogu\u0107uje jedno snage-\u0161tede\u0107e, tj. ujedino snage-prikupljaju\u0107e, svakad svakamo sagledivo svladavanje bi\u0107a. U njegovo okru\u017eje pripadaju i \u201eznanstva\u201c. Ona ne samo zadr\u017eavaju svoju \u201evrijednost\u201c, ne samo dobivaju tako\u0111er jednu novu \u201evrijednost\u201c. \u0160tovi\u0161e, ona su sad po prvi puta sama jedna \u201evrijednost\u201c. Kao pogonu primjereno i upravljivo iztra\u017eivanje sveg bi\u0107a, ona ovo ustanovljuju i svojim \u201eustanovljavanjima\u201c uvjetuju osiguranje obstoja volje za mo\u0107i.\u201c, Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika,Visovac, Zagreb, 1994., str. 68.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201e\u010covjek je postavljen, prinu\u0111en i izazvan od jedne mo\u0107i koja se objavljuje u bistvu tehnike i kojom on sam ne gospodari.\u201c, Razgovor vo\u0111en 23.9.1966.u Heideggerovoj kolibi u Todtaubergu, Schwarzwald. Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika,Visovac, Zagreb, 1994., str.113.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nU svojoj knjizi \u201e\u0160to je filozofija?\u201c, Deleuze i Guattari govore o bitnom odre\u0111enju filozofije u smislu stvaranju \u010distih koncepata, Deleuze i Guattari, \u0160to je filozofija?, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2017. <\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eUmjetni od prirode, mi \u017eivimo samo u onoj mjeri u kojoj provodimo \u017eivot, \u010dinimo sebe onim i ku\u0161amo sebe imati kao ono \u0161to jesmo\u201c, Helmuth Plessner, Condicio humana<\/em>, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1994. , str. 107.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nCassirer u svojoj knjizi \u201eOgled o <\/em>\u010dovjeku\u201c zaklju\u010duje da \u017eivotinja ima prakti\u010dku imaginaciju i inteligenciju, dok je samo \u010dovjek razvio jedan novi oblik \u2013 simboli\u010dku imaginaciju i inteligenciju.\u201c Ernst Cassirer, Ogled o \u010dovjeku, Naprijed, Zagreb, 1978., str. 51.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eZnati zna\u010di mo\u0107i stajati u istini. Istina je o\u010ditovaost bi\u0107a. Prema tomu, znati je mo\u0107i stajati u o\u010ditovanosti istine, ustrajavati u njoj. Imati puka poznavanja, pa bila ona jo\u0161 kako obuhvatna, nje znanje.\u201c, Martin Heidegger, Uvo\u0111enje u metafiziku, AGM, Zahreb, 2012., str. 31.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eSkrivenost \u010dovjeka sebi samome kao i njegovim suljudima – homo abscondinus –\u00a0 jest no\u0107na strana njegove otvorenosti prema svijetu. On se nikada ne mo\u017ee posve spoznati u svojim \u010dinima – on spoznaje samo svoju sjenu, koja tr\u010di pred njim i iza njega zaostaje, otisak, uput na sebe samog. Zbog toga on ima povijest. On je \u010dini i ona \u010dini njega.\u201c,\u00a0 Plessner, <\/em>Condicio humana, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1994. , str. 206.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eUstvari tehnika je prastara. Ona i nije nikakva povijesna posebnost, nego ne\u0161to beskrajno op\u0107enito jer se\u017ee preko \u010dovjeka daleko unatrag u \u017eivot \u017eivotinja, i to svih \u017eivotinja. Tipu \u017eivota \u017eivotinja, za razliku od tipa \u017eivota biljaka, pripadaju slobodna pokretljivost u prostoru, relativna samovolja i neovisnost o svoj ostaloj prirodi, a s tim i potreba da se pred njom obrani, da vlastitom postojanju dade neki smisao, sadr\u017eaj i nadmo\u0107nost. Tehnika je taktika \u010ditavoga \u017eivota. Ona je unutarnji oblik postupanja u borbi koji je istozna\u010dan sa samim \u017eivotom.\u201c Oswald Spengler, <\/em>\u010covjek i tehnika, AGM, Zagreb, 2019. Str. 15.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFrederic Jameson, Politika <\/em>Utopije, Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nJacques Ranciere, Smisao i upotrebe utopije, Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta,<\/em> uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023., str.112\/113.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nJacques Ranciere,\u00a0 Smisao i upotrebe utopije, Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023., str.118.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eSuvremenost se zapravo, upisuje u sada\u0161njost tako da je ozna\u010dava prije svega kao arhai\u010dnu i jedino onaj koji u najmodernijem i najrecentnijem percipira indekse i signature arhai\u010dnog mo\u017ee biti suvremen\u2026\u201c Giorgio Agamben, Golo\u0107a, Meandarmedia, Zagreb, 2003., str.28.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nBitak do\u017eivljavan kao Prisutnost za Grke je biti ovdje i brinuti kako to izvodi Heidegger u svom dijelu, Bitak vrijeme, Martin Heidegger, Bitak i Vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eAli povijest nije, i pogotovo nije, ono puko dana\u0161nje, \u0161to se tako\u0111er nikada ne zbiva, ve\u0107 uvijek samo \u201eprolazi\u201cnastupa i odlazi. Povijest kao zbivanje je iz budu\u0107nosti odre\u0111eno djelovanje i trpljenje, koja preuzima ono bilo i prodire u sada\u0161njost\u201c, Martin Heidegger, Uvo\u0111enje u metafiziku, AGM, Zahreb, 2012., str. 55.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                  Agamben, Giorgio, Golo\u0107a,<\/em> Meandarmedia, Zagreb, 2003.<\/p>\n

                  Cassirer, Ernst, Ogled o \u010dovjeku<\/em>, Naprijed, Zagreb,1978.<\/p>\n

                  Deleuze i Guattari, \u0160to je filozofija<\/em>?, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2017.<\/p>\n

                  Diels, H. Predsokratovci I. dio<\/em>, Naprijed, Zagreb, 1983.<\/p>\n

                  Eagleton, Terry, Ideja kulture<\/em>, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2002.<\/p>\n

                  Heidegger, Martin, Bitak i Vrijeme<\/em>, Naprijed, Zagreb, 1985.<\/p>\n

                  Heidegger, Martin, Nietzscheova metafizika<\/em>, Visovac, Zagreb 1994.<\/p>\n

                  Heidegger, Martin, Uvo\u0111enje u metafiziku<\/em>, AGM, Zahreb, 2012.<\/p>\n

                  Jameson, Frederic, Politika Utopije u Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta<\/em>, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023.<\/p>\n

                  Katu\u0161i\u0107 Kre\u0161imir,. \u201eProstor aktivne imaginacije\/intuicije\u201c, In Medias Res,<\/em> 2023, str. 3753 – 3766<\/p>\n

                  Pai\u0107, \u017darko, Tehnosfera I<\/em>, Sandorf & Mizantrop, Zagreb 2018.<\/p>\n

                  Plessner, Helmuth, Condicio humana<\/em>, Nakladni zavod Globus, Zagreb 1994.<\/p>\n

                  Plotin, Eneade<\/em> V, Biblioteka Kristali, Niro, Knji\u017eevne novine, Beograd 1984.<\/p>\n

                  Ranciere, Jacques, Smisao i upotrebe utopije u Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta<\/em>, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb 2023.<\/p>\n

                  Spengler, Oswald,\u010covjek i tehnika<\/em>, AGM, Zagreb 2019.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Intelligent Overcoming Conditions \/\nUnity Awareness<\/span><\/strong><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  \nThe text questions the possibility of a unique path of philosophy, religion, art and science within the framework of living culture. Language and writing are media that direct spiritual efforts. On one side is the techno-scientific world that seeks operability, while on the other side is the search for a language that can penetrate to true human existence. In this process, experience turns out to be the key result of the cooperation of hand and brain.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                  \nThe technoscientific world of information and attempts to maintain existing relationships in societies is opposed by the utopian idea of human community. Such a just, humane community can only be realized by a being who is given the power to dream, think, and strive to manifest it. Intelligence and intuition, and good will as free will, are tools with which it is possible to achieve the ideal, i.e. what is possible, just.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                  \nBeing open is a process of feedback, elliptical exchange of energies, constant swirling. Living in an ideal community is a free exchange of energy and vibrations with a tendency towards balance. Utopia is an idea waiting to be realized, and the philosophical concept of the idea of Unity is worth practicing, living together.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Key words:<\/em><\/strong> Heidegger, metaphysics, utopia, being, culture, free will, technoscientific world.<\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                  \n\n\n\n\n
                  \"inmediasres\"\n

                  \u00a013(25)#18 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.8<\/a>\nUDK 7.01:316.774\u201c20\u201c\nPregledni \u010dlanak\nReview article\nPrimljeno: 28.1.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Livia Pavleti\u0107<\/span><\/p>\n

                  Sveu\u010dili\u0161te Sjever \u2013 Sveu\u010dili\u0161ni centar Koprivnica, Hrvatska\nlpavletic@unin.hr<\/p>\n

                  Gesamtkunstwerk i multimedija \u2013 izme\u0111u auratskog i tehni\u010dkog<\/span><\/strong><\/p>\n

                  \nPuni tekst: pdf (252 KB), Hrvatski, Str. 4245 – 4253\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  \nIdeja teksta je propitivanje sli\u010dnosti i razlika izme\u0111u sadr\u017eaja pojmova gesamtkunstwerk i multimedija. Rije\u010d je o pojmovima koji pretpostavljaju traganje za novim oblikom ujedinjenja umjetni\u010dkih oblika, u razli\u010ditim vremenima i na razli\u010dite na\u010dine. Klju\u010dni mislilac (i umjetnik) gesamtkuntwerka, odnosno te orijentacije je kompozitor Richard Wagner. <\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                  \nTeoreti\u010dar koji je bio na prijelomu svjetova tradicionalne umjetnosti i suvremene tehni\u010dke sfere bio je Walter Benjamin. On zapo\u010dinje s novom trasom pisanja o umjetnosti na koju se naslanjaju teoreti\u010dari kao \u0161to su Marshall MacLuhan, Vilem Flusser, Friedrich Kitller, Jean Baudrilliard, Dona Harway,Lev Manovich i Maurizio Lazarato. Tekst \u0107e predstaviti ideju gesamtkunstwerka i usporediti je sa nekim od stavova teoreti\u010dara koji su tu ideju prihvatili ili odbili.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> multimedija, novi mediji, televizija, aura, umjetnost, gesamtkunstwerk.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  1. Gesamtkunstwerk<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Sredi\u0161nja osobnost koja je zagovarala gesamtkunstwerk<\/em> bio je Richard Wagner. On se pitao o mogu\u0107nosti sinteze razli\u010ditih umjetnosti u jednu, odnosno elemenata i razli\u010ditih tehnika u jedno umjetni\u010dko djelo. Svoju ideju sinteze poku\u0161ao je ostvariti ponajvi\u0161e u operi Prsten Nibelunga<\/em>. Treba me\u0111utim imati na umu da je tu prvenstveno rije\u010d o ujedinjenju umjetnosti i tehnika u umjetnosti opere. Opera je naime ta koja sama po sebi, svojim oblikom, povezivanjem kazali\u0161nih i glazbenih elemenata \u2013 gradi sinteti\u010dko umjetni\u010dko djelo koje ujedinjuje scenografiju, dramu, glazbu, glumu, ples, svjetlosne efekte i druge tehni\u010dke i artisti\u010dke dimenzije.<\/p>\n

                  Bauhaus \u0161kola je bila primjer gesamkunstwerka<\/em>. \u0160kola je to koja je, upravo zato \u0161to se ponajprije bavila dizajnom, pro\u0161irila na artisti\u010dko stvaranje koje ujedinjuje slikarstvo, arhitekturu, dizajniranje, pa sve do oblikovanja namje\u0161taja za svakodnevnu uporabu.<\/p>\n

                  Jedan od (istina jo\u0161 uvijek nedovr\u0161enih) primjera gesamkunstwerka<\/em> jest i Sagrada Familia u Barceloni, Antonia Gaud\u00edja. Veli\u010danstvena je to crkva kojom je Gaudi poku\u0161ao (na na\u010din zacrtan pokretom Art Nouveau)\u00a0 izgraditi crkvu kao umjetni\u010dko djelo, kao svojevrsnu skulpturu – netradicionalnim pristupom arhitekturi. Nedovr\u0161enost tog djela svjedo\u010di i danas o grandioznosti ideje.<\/p>\n

                  O totalnoj umjetnosti pa i umjetnosti koja bi trebala imati snagu religijskog poziva Wagner je pisao u svom spisu Umjetnost i revolucija.<\/p>\n

                  Wagner zapo\u010dinje s kritikom kazali\u0161ta u njegovo vrijeme, odnosno scenske javne umjetnosti. Ne vidi da se u njoj ogleda duh vremena. U drami se ne prepoznaje drama. Ona je smatra Wagner, ne\u0161to poput izlo\u017ebe robe koja ima umjetni\u010dku oznaku. Ne uzdi\u017ee se na razinu poezije. Pada u podru\u010dje intrige.<\/p>\n

                  Wagner kritizira spu\u0161tanje umjetni\u010dkog na razinu potrebe publike da se razveseli na kraju radnoga dana. Smatra da to ne smije biti uloga umjetnosti. Suprotstavlja joj anti\u010dku tragediju koja je bila ne\u0161to poput vjerskog festivala gdje su bogovi na sceni skretali pozornost na ono \u0161to je lo\u0161e u \u010dovjeku<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tome su u anti\u010dkom amfiteatru svjedo\u010dili svi gra\u0111ani, dok nova situacija dovodi samo bogate u kazali\u0161te. Wagner uspore\u0111uje i obrazovanje: dok su se u antici mladi ljudi odgajali i za u\u017eivanje u umjetnosti Wagner u svom vremenu zamje\u0107uje samo odgajanje za zaradu i industriju. \u201eNa\u0161e moderne tvornice – pi\u0161e Wagner \u2013 pru\u017eaju nam tu\u017enu sliku najdublje degradacije \u010dovjeka, neprestanog rada, ubijanja i tijela i du\u0161e, bez radosti i ljubavi, \u010desto i bez cilja\u201c.<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Prepoznaju\u0107i da je industrija preuzela ulogu Boga, Wagner zaklju\u010duje: \u201eistinska umjetnost je revolucionarna, jer je samo njeno postojanje suprotstavljeno vladaju\u0107em duhu zajednice\u201c.<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Retorika, kiparstvo slikarstvo i glazba u gr\u010dkoj su tragediji \u010dinili jedinstvo. Raspadom gr\u010dke tragedije sve je pretvoreno u zanatsku proizvodnju za bogate. Stoga Wagner zagovara revoluciju koja ne bi restaurirala gr\u010dku umjetnost nego bi stvarala novu umjetnost oslobo\u0111enu nacionalnih stega. Duh slobodnog \u010dovje\u010danstva treba krasiti to ponovno uspostavljeno umjetni\u010dko djelo.<\/p>\n

                  U eseju Umjetni\u010dko djelo budu\u0107nosti<\/em> (Das Kunstwerk der Zukunft) iz 1849. Godine Wagner se zala\u017ee za estetski dojam koji bi proizvodilo cjelovito djelo koje bi integriralo postoje\u0107e umjetni\u010dke oblike. Najpoznatiji primjeri ovog poku\u0161aja su Wagnerove opere \u201cPrsten Nibelunga\u201d (Der Ring des Nibelungen) i \u201cTristan i Izolda\u201d (Tristan und Isolde).<\/p>\n

                  Kroz Wagnera i njegova djela progovarao je pak Goetheov duh. Goethe je bio uomo univerzale<\/em>, romanti\u010darski duh koji se bavio i kazali\u0161tem i poezijom, i glazbom, i teolo\u0161kim promi\u0161ljanjem, i scenografijom i kostimografijom (kao voditelj Weimarskog teatra), a posebno su mjesto u njegovim istra\u017eivanjima imale boje. Goetheova je svestranost rezultirala Faustom, djelom koje \u0107e izvr\u0161iti ogroman utjecaj na mnoge generacije. Goethe nije nikada upotrijebio termin gesamtkunstwerk<\/em>, ali je razvijao pristup umjetnosti na kojemu se taj pojam mogao pojaviti.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  2. Multimedija<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Kad govorimo o multimediji u pravilu govorimo o kombinaciji medija. Multimedija dakle za svoj sadr\u017eaj ima medije kao takve. Rije\u010d je o tekstu, zvuku, slici, videu, animaciji ili nekim interaktivnim elementima, primjerice virtualnim svjetovima. Multimedija je istovremeno kori\u0161tenje medija koji vr\u0161e samostalna pojedina\u010dna posredovanja izme\u0111u \u010dovjeka i svijeta, odnosno izme\u0111u \u010dovjeka, drugog pojedinca ili zajednica ljudi. U tom smislu multimedija je svojevrsna mno\u017eina medija. Ta mno\u017eina mo\u017ee biti puki zbir razli\u010ditih medija, a mo\u017ee biti i oblikovana artisti\u010dkim, novinskim ili poslovnim, manje ili vi\u0161e kreativnim planom.<\/p>\n

                  Multimedija se danas naj\u010de\u0161\u0107e koriti u podru\u010djima zabave, marketinga, web dizajna i obrazovanja. U svakom od tih podru\u010dja koriste se neki od medija, uvijek u razli\u010ditim kombinacijama. Edukacija tako pose\u017ee za video prezentacijama, video predavanjima, grafikama, kvizovima, animacijama, te programima za u\u010denje na daljinu. Industrija zabave oslanja se na multimedijsko povezivanje medija u glazbene spotove, filmove i videoigre. Video, zvuk i grafika ujedinjuju se u marketin\u0161ki oblikovanim reklamnim spotovima kao svojevrsnom prototipu suvremene prodaje. Web dizajn je popri\u0161te su\u010deljavanja svih medija. On je rodno tlo multimedije jer ujedinjuje sve postoje\u0107e tehnike i medije (u primarnom, sekundarnom, analognom, digitalnom ili virtualnom obliku).<\/p>\n

                  Interesantno je da je sam pojam multimedije do\u0161ao iz starih medija. Naime, kada je Bob Goldstein 1966. Godine na Long Islandu uprili\u010dio predstavu \u201cLightWorks at L\u2019Oursin\u201d svoju je predstavu ozna\u010dio multimedijskom. To mu je bilo poja\u0161njenje za kombiniranje glazbe, likovnosti, svjetlosnih efekata s tradicionalnim kazali\u0161nim sredstvima.<\/p>\n

                  Kazali\u0161ni poro\u0111aj multimedije nije nikakvo \u010dudo. Upravo je kazali\u0161te (na vrhuncu s operom) bilo mjesto kumuliranja svih postoje\u0107ih artisti\u010dkih nastojanja, svih umjetnosti. U tom kontekstu o operi se govorilo kao o umjetni\u010dkom obliku koji u sebi ujedinjuje sve tradicionalne umjetnosti.<\/p>\n

                  Pretpostavka pak za ro\u0111enje multimedije bila je inspiracija koja je do\u0161la od Andy Warhola ili John Cagea koji su pedesetih i \u0161ezdesetih godina eksperimentirali sa su\u010deljavanjem razli\u010ditih medijskih formi. Vjerojatno je najpoznatije Warholovo multimedijsko djelo \u201cExploding Plastic Inevitable\u201d s kojim je Warhol 1966. Godine krenuo na veliku turneju a koje je ujedinjavalo vizualne umjetnosti, svjetlosne efekte, poznate grupe The Velvet Underground, projekcije filmova, ples i razli\u010dite dodatne performanse.<\/p>\n

                  John Cage je bio glazbenik ali i teoreti\u010dar glazbe. Kombiniraju\u0107i razli\u010dite umjetnosti i tehni\u010dke naprave (medije) poku\u0161avao je potaknuti publiku na razmi\u0161ljanje o onome \u0161to se \u010duje i vidi. U tom smislu on je novim sredstvima poku\u0161avao ono \u0161to je Brecht svojevremeno poku\u0161ao s kazali\u0161tem. (Gledatelj Brechtovog kazali\u0161ta nije uranjao u do\u017eivljaj do kraja nego je zadr\u017eavao kriti\u010dku dimenziju pri gledanju predstave. Barem tako je Brecht \u017eelio da bude.)<\/p>\n

                  Happeninzi koje je razvio Cage uklju\u010divali su i teatar, i poeziju, i glazbu, i ples, a odabir lokacija bio je u funkciji poku\u0161aja da se izbri\u0161e zid izme\u0111u izvo\u0111a\u010da i publike. Sve je to bio dio strategije uno\u0161enja umjetnosti u sam \u017eivot, odnosno skretanja pozornosti publici na umjetnost kao dio ili oblik \u017eivota samoga. Spontanost je bila jedan od bitnih elemenata tih happeninga.<\/p>\n

                  \u201cTheater Piece No. 1\u201d iz 1952. godine, bilo je zajedni\u010dko djelo Cagea i njegovih prijatelja,\u00a0 a uklju\u010divalo je\u00a0 teatar, poeziju, vizualne elemente, ples, film i zvu\u010dne efekte. I najpoznatije Cageovo multimedijsko djelo zahtijeva od gledatelja refleksiju i spontanu reakciju. Rije\u010d je o poznatoj kompoziciji ti\u0161ine: \u201cTheater Piece No. 1\u201d Od strane izvo\u0111a\u010da dolazila je ti\u0161ina ali djelo je uklju\u010divalo i zvukove koje je stvarala okolina, pa i sami gledatelji.<\/p>\n

                  U svim ovim slu\u010dajevima bila je rije\u010d o kori\u0161tenju tradicionalnih umjetnosti i tehnika, koji su po prvi put stavljeni u suodnos. Istovremeno bila je rije\u010d o pomaku od tradicionalnog prema interakciji razli\u010ditih medijskih oblika te pozivu publici na aktivno sudjelovanje. Rije\u010d je dakle o multimediji koja je stvorena u okvirima tradicionalnog (uglavnom kazali\u0161no uobli\u010denoga) svijeta. Bila je to slika koja \u0107e sna\u017eno utjecati na kasnije multimedijske anga\u017emane.<\/p>\n

                  Multimedija je dakle izrasla na sceni tradicionalnih umjetnosti da bi dala sna\u017ean impuls ne\u010demu \u0161to jo\u0161 nije postojalo a \u0161to \u0107e se otvoriti s internetskim web stranicama. Na njima \u0107e u novim oblicima za\u017eivjeti stara ideja multimedije. Tre\u0107i korak multimedija \u0107e u\u010diniti na dru\u0161tvenim mre\u017eama, primjerice na Tik-Toku gdje \u0107e predlo\u0161ci politi\u010dkih govora ili glasanje \u017eivotinja biti materijalom za glazbena videa koji \u0107e opet biti predlo\u0161ci za materijale koji \u0107e biti dora\u0111ivani od sudionika te mre\u017ee. Tako je stvorena interakcija o kojoj su umjetnici uvijek sanjali.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  3. Tehni\u010dki posredovana umjetnost i novi pristupi gesamtkunstwerku<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Umjetnost vi\u0161e nema onu snagu i zna\u010denje koju je imala u vremena prije pojave tehni\u010dki posredovanih umjetnosti. Ro\u0111ena iz umije\u0107a ona je bila umije\u0107e pojedinaca i grupa ljudi. Bila je ono okupljaju\u0107e, pomalo misti\u010dno, ono \u0161to je uvijek koketiralo i s ritualom i religijskim svjetonazorima. Pa i onda kada se emancipirala od religijskog –\u00a0 umjetnost je bila sekularni oblik istra\u017eivanja bo\u017eanske ljepote na osjetilni na\u010din.<\/p>\n

                  Pojava tehni\u010dkih posredovanja donosi rez. Taj rez nas tjera promi\u0161ljati valjanost pojmova kojima je \u010dovjek poku\u0161avao obuhvatiti svijet. Neki \u0107e pravci biti obnavljani ali u razli\u010ditom kontekstu. Neke tehnike \u0107e uskrsnuti ali sada posredovane tehni\u010dkim pomagalima. Jedan od primjera je usmenost\/oralnost kao temeljno sredstvo komunikacije u predpismeno doba. Usmenost \u0107e biti obnovljena u doba elektroni\u010dkih medija ali kao sekundarna oralnost (o kojoj je svojevremeno pisao Walter Ong.<\/p>\n

                  Na sli\u010dan na\u010din mogu se usporediti ideje gesamtkunstwerka<\/em> i suvremene i aktualne nam multimedije. Rije\u010d je o jednom umjetni\u010dkom pravcu i jednom ponajprije tehni\u010dkom terminu koji govori o suigri razli\u010ditih medija i istra\u017eivanju u podru\u010dju sinergijskog u\u010dinka razli\u010ditih tehni\u010dkih pomagala.<\/p>\n

                  U pitanju o sli\u010dnosti i razlikama izme\u0111u sadr\u017eaja ova dva pojma trebala bi se ogledati razlika izme\u0111u dva svijeta. Jedan svijet je onaj koji se razvijao do pojave fotografije, a drugi svijet je onaj koji je izrastao iz fotografije. Naime, svaka je umjetnost za svoj sadr\u017eaj uzimala sadr\u017eaje starih umjetnosti. Kada krenemo unatrag, u operi \u0107emo vidjeti i glazbu, i dramu, i pisani tekst, i arhitekturu u obliku scenografije, i kazali\u0161nu glumu, i izvo\u0111a\u010dku umjetnost, i zbor i solisti\u010dka pjevanja i ples i likovnost scene, kostima, i\u00a0 mnogo toga jo\u0161. Stoga nije \u010dudno \u0161to se pojavila ideja univerzalnog umjetni\u010dkog djela, odnosno djela koje mo\u017ee u sebi sabrati vi\u0161e umjetnosti odnosno poku\u0161ati sabrati sve.<\/p>\n

                  Pitanje koje se name\u0107e je pitanje sli\u010dnog poku\u0161aja multimedije. Da li je multimedija na tragu ideje gesamtkunstwerka ili samo svojom formom podsje\u0107a na poku\u0161aj u vremenu stare auratske umjetnosti?<\/p>\n

                  O gesamtkunstwerku su pisali neki zna\u010dajni filozofi. Uglavnom usput spominju\u0107i pojam gesamtkunstwerka, no uvijek imaju\u0107i u vidu snagu te ideje. Mladi je Nietzsche primjerice, pozdravio Wagnerovu ideju kao oblik o\u017eivljavanja anti\u010dke tragedije. U tom smjeru je i sam pisao u Ro\u0111enju tragedije iz duha glazbe.<\/p>\n

                  U knjizi In Search of Wagner<\/em><\/strong>(1952.) Theodor Adorno je kritizirao Wagnerovu ideju gesamtkunstwerka smatraju\u0107i je ideolo\u0161kim proizvodom bur\u017eoaskog svijeta, proizvodom koji inklinira spektaklu i manipulaciji.<\/p>\n

                  Jedan od najzna\u010dajnijih teoreti\u010dara 20-tog stolje\u0107a Jean Baudrillard svojim, ve\u0107 sada svjetski poznatim pojmom simulakruma, ponajbolje opisuje tehnolo\u0161ko medijsko doba prepoznatljivo po dominaciji estetike nad eti\u010dko-metafizi\u010dkim pitanjima. Time je stvarnost postala konstrukt odnosno simulakrum, a estetizirana do krajnosti do\u017eivljena je isklju\u010divo kroz osjetila. Sveprisutnost medija, massmedija, na sna\u017ean na\u010din oblikuje stvarnost da niti podru\u010dje umjetnosti, tradicionalno shva\u0107eno kao sfera lijepog, ne mo\u017ee izmaknuti. Kako onda smjestiti razumijevanje umjetnosti, sada raspolu\u0107eno izme\u0111u gubitka trojedinstva dobrog, lijepog i istinitog i tr\u017ei\u0161no-komercijalnih zahtjeva realnosti.<\/p>\n

                  Ako smo u simulakrumu, onda s nama upravljaju zakoni tog simulakruma. Ako su se dobro, lijepo i istinito raspali na ideologizirane nadomjestke, onda danas \u017eivimo u ideologiziranom svijetu. Ako je sve medijska konstrukcija, onda bi temeljni zadatak svake medijske refleksije trebao biti razobli\u010davanje te ideologije.<\/p>\n

                  Walter Benjamin u kapitalnom tekstu \u201eUmjetnost u doba mehani\u010dke reprodukcije\u201c pi\u0161e o gubitku aure u vrijeme kapitalisti\u010dke produktivnosti, jer upravo gubitak \u201eovdje i sada originala tvori pojam njegove autenti\u010dnosti.\u201c<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Taj pojam aure vodi prema ideji djela kao originalnog djelovanja \u010dovjeka i njegovih umjetni\u010dkih mo\u0107i. Auratska umjetnost nosi u sebi tu snagu neposrednog stvaranja.<\/p>\n

                  No, gubitak aure slijedi paralelno sa pojavom tehnike, ne mi\u0161ljene kao tehne, dakle, kao umije\u0107e, ve\u0107 kao prisutnost tehnologije u stvarala\u010dkom procesu. Nagla\u0161avaju\u0107i dijalekti\u010dki odnos izme\u0111u moderne umjetnosti i industrijske proizvodnje, Adorno u Esteti\u010dkoj teoriji obja\u0161njava kako pro\u017eimanje novih umjetnosti od strane tehnologije, tako i kriti\u010dki odnos prema njoj.<\/p>\n

                  Upravo je Benjamin teoreti\u010dar koji je najsna\u017enije skrenuo pozornost na tehnilka posredovanja. Nimalo nije \u010dudno \u0161to je neke od svojih najboljih stranica posvetio fotografiji. Osjetio je rez koji dolazi s fotografijom i evidentirao ga. Je li aurati\u010dnost tradicionalnog umjetni\u010dkog djela najbolji pojam, to nije presudno za ovo promi\u0161ljanje. No \u010dinjenica je da je Benjamin uspostavio bitnu razliku izme\u0111u te auratske, dakle tradicionalne umjetnosti i umjetnosti koja \u0107e biti realizirana posredstvom razli\u010ditih tehni\u010dkih pomagala.<\/p>\n

                  Benjamin dakako nije mogao zahvatiti cjelinu tehni\u010dki posredovanih umjetnosti i odgovoriti na na postavljeno pitanje. No njegov uvid u svojevrstan povijesni rez u umjetnosti, koji se onda pro\u0161iruje i na sva ostala podru\u010dja dru\u0161tvenog \u017eivota, ne\u0161to je \u0161to \u0107e utjecati na gotovo sve teoreti\u010dare medija.<\/p>\n

                  Od onih koji su bili skepti\u010dni prema ideji gesamtkunstwerka treba spomenuti Petera B\u00fcrgera, Clementa Greenberga, te posebno Borisa Groysa koji je ovaj pojam doveo u vezu s intencijama u umjetnosti u vrijeme staljinisti\u010dkog totalitarizma.<\/p>\n

                  Pozitivne strane gesamtkunstwerka pronalazili su jo\u0161 Gilles Deleuze i F\u00e9lix Guattari, te Ernst Bloch.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  4. Kazali\u0161te kao totalna umjetnost i fotografija kao prijelomna umjetnost<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Sama ideja gesamtkunstwerka mo\u017ee se prepoznati i u ritualu. Ako krenemo od najop\u0107enitije definicije gesamtkunstwerka ono \u0107e glasiti da je u pitanju pristup koji sinergijski ujedinjuje razli\u010dite pristupe i segmente temeljno umjetni\u010dkog stvaranja<\/p>\n

                  Richard Wagner, za \u010dije se ime prvenstveno ve\u017ee projekt Gesamtkunstwerka, treba sagledati i kao prakti\u010dni i kao teorijski poduhvat. Ono \u0161to odlikuje Wagnerov poduhvat je kreiranje novog, zatvorenog i cjelovitog djela skladnog samodopunjavanja. Wagnerova teorija i praksa gesamtkunstwerka sadr\u017ei odjeke filozofskih i religijskih sistema i to prvenstveno u nizu ritualnih praksi koje su s vremenom prerasle u obi\u010daje. Ritualne prakse podrazumijevale su spoj sviranja, pjevanja, plesa, govora i gesta.<\/p>\n

                  Umjetnosti su se s vremenom osamostalile i formirale kao zasebne institucije. Udaljavale su se jedna od druge, oblikovale svoje zasebne specijalizirane stvaraoce, kao i publiku. To sje\u0107anje na izgubljeno jedinstvo predstavlja \u010de\u017enju za ponovnim ujedinjenjem.\u00a0 Jedan od odgovora pru\u017eila je multimedija velikim dijelom izrasla na tlu tehni\u010dke reprodukcije (o kojoj je sjajno pisao Benjamin) a koja je zapo\u010dela s fotografijom.<\/p>\n

                  Prekretnicu u vremenu predstavlja pojava fotografije, prve umjetnosti koja je mogla biti proizvedena samo tehni\u010dkim putem za koju Vilem Flusser ka\u017ee da je izum tehni\u010dkih slika<\/em>.<\/p>\n

                  Fotografija otvara dalje prostor filmu, koji na tehni\u010dki na\u010din ujedinjuje sliku, rije\u010d, zvuk i tehnologiju. Na tome tragu nastati \u0107e suvremeni pojam multimedije, odnosno ujedinjenje kroz medije, a ne kroz umjetnosti. Tipi\u010dni predstavnik multimedije je videospot, kratka forma nastala ra\u010dunalnim putem. Multimedija tako poprima oblik boga Janusa, s jedne strane tehni\u010dki oblik nastajanja, a sa druge te\u017enja prema ujedinjenju umjetni\u010dkih oblika, dodiruju\u0107i ideju Wagnerovog gesamtkunstwerka.<\/p>\n

                  \u201eOno \u0161to ovdje nestaje mo\u017ee se sa\u017eeti u pojam aure i re\u0107i da u doba tehni\u010dke reprodukcije umjetni\u010dkog djela, propada njegova aura\u201c.<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  Ernst Cassirer re\u0107i \u0107e da je \u010dovjek bi\u0107e koje iz doba magije putuje prema tehni\u010dkom dobu.<\/p>\n

                  Multimedija tako predstavlja potrebu za sveobuhvatnim jedinstvom u epohi desakralizacije svijeta.<\/p>\n

                  No, vratimo se pojmu medija i \u0161to on uop\u0107e zna\u010di. Jedan od najzna\u010dajnijih teoreti\u010dara medija Marshall McLuhan re\u0107i \u0107e da je \u201emedij poruka.\u201c McLuhan je bio fasciniran elektri\u010dnom energijom i tvrdio je da je upravo upotreba elektri\u010dne energije u\u010dinila 20-to stolje\u0107e, stolje\u0107em masovnog dru\u0161tva. I tako se multimedija nalazi u dvostrukom statusu, s jedne strane ona se nalazi pod utjecajem novih medija, dok sa druge strane njena relacija prema medijskom svijetu mijenja \u201eauratski\u201c pojam.<\/p>\n

                  Iako eksplicitno ne govori o multimediji ve\u0107 ju razumije kao dio vizualnih medija, Lev Manovich bavi se prvenstveno posljedicama ra\u010dunalne revolucije na vizualnu kulturu. Sve ono \u0161to \u010dini nove medije, u opoziciji sa starima su virtualna stvarnost, video igre, multimedija, ra\u010dunalna animacija, digitalni video i interfejs. Optika Leva Manovicha prvenstveno je okrenuta razumijevanju kompleksnosti vizualnosti u me\u0111uodnosu ra\u010dunala i medijske tehnologije. Novi mediji tako dozvoljavaju da se stvore razne verzije iste stvari koje se me\u0111usobno razlikuju. Tako razmatraju\u0107i osnovne principe novih medija poput modularnosti, automatizacije, promjenjivosti i transkodiranja, teorijska misao Manovicha prolazi put od teorije medija do teorije softvera.<\/p>\n

                  Ono \u0161to razlikuje film od svih prethodnih umjetnosti je \u201ediskretno predstavljanje nasumi\u010dnih pristupa i multimedije.\u201c<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na\u010din gledanja je ono po \u010demu se novi mediji razlikuju od starih a to je ekran koji \u201ete\u017ei potpunoj iluziji i vizualnom obilju, dok se od gledatelja tra\u017ei da suzdr\u017ei svoje uvjerenje i poistovjeti se sa slikom.\u201c<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  A uz ra\u010dunski, mijenja se i kulturni sloj, odnos izme\u0111u bliskog i dalekog, izme\u0111u stvari i horizonta. Ono \u0161to odlikuje ra\u010dunalnu umjetnost danas je logika istovremenosti \u0161to ima za posljedicu da nastaje \u201enovi film u kojem dijakroni\u010dka dimenzija vi\u0161e nije povla\u0161tena u odnosu na sinkroni\u010dku dimenziju, a monta\u017ea u vremenu nije vi\u0161e povla\u0161tena u odnosu na monta\u017eu unutar kadra.\u201c<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  5. Poku\u0161aj odgovora<\/em><\/strong><\/p>\n

                  Televizijski spot ujedinjuje likovnost, glazbu, glumu, glas, scenografiju, mimiku, gestikulaciju, ples i mnogo toga jo\u0161. No glazbeni spot te\u0161ko da se mo\u017ee uzdi\u0107i do razine umjetnosti. Stvoren za zabavu i uni\u0161tavanje vremena svojih konzumenata \u2013 glazbeni spot je tehni\u010dki posredovani oblik razli\u010ditih umjetni\u010dkih potencijala, odnosno elemenata razli\u010ditih umjetnosti.<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                  No multimedija nije gezamtkunstwerk. Utoliko je te\u0161ko povu\u0107i jednakost izme\u0111u kori\u0161tenja razli\u010ditih medija i razli\u010ditih elemenata pojedinih umjetnosti. No na razli\u010ditost ukazuje na povijesni rez koji je nastao ulaskom tehni\u010dke sfere u podru\u010dje umjetnosti. To \u0161to postoji sli\u010dnost intencija manje je va\u017eno od bitne razlike izme\u0111u tradicionalnih umjetnosti i onih tehni\u010dki posredovanih.<\/p>\n

                  Nova umjetni\u010dka djela tragaju za izvorom umjetni\u010dkoga u \u010dovjeku i njegovoj zajednici. U tom smislu \u010dini se da \u0107e mnogi umjetni\u010dki poku\u0161aji nositi u sebi klicu gesamtkunstwerka kao poku\u0161aja totalne umjetnosti. Mo\u017eda \u0107e neke nove umjetnosti ili umjetna inteligencija prona\u0107i put to totalnog umjetni\u010dkog djela. Za sada, razlika izme\u0111u gesamtkunstwerka i multimedije vi\u0161e govori o vremenu u kojemu \u017eivimo nego \u0161to otvara putove za nova umjetni\u010dka traganja.<\/p>\n

                  <\/p>\n\n\n

                  \n\n
                  \n

                  <\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRichard Wagner, Art and revolution, Blackmask Online., 2002., http:\/\/www.public-library.uk\/ebooks\/11\/97.pdf<\/a>\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRichard Wagner, Art and revolution, Blackmask Online., 2002., http:\/\/www.public-library.uk\/ebooks\/11\/97.pdf <\/a><\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRichard Wagner, Art and revolution, Blackmask Online., 2002., http:\/\/www.public-library.uk\/ebooks\/11\/97.pdf <\/a><\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWalter, Benjamin: Umjetni\u010dko djelo u vrijeme tehni\u010dke reprodukcije, Nolit, Beograd, 1972, str. 23.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWalter, Benjamin: Umjetni\u010dko djelo u doba tehni\u010dke reprodukcije, Nolit, Beograd, str. 27.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nManovich, Lev (2015): Jezik novih medija, Beograd, Clio. Str. 93.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbid. Str. 138.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbid. Str. 370.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                  \n

                  <\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMo\u017eda je bli\u017ee umjetnosti onaj oblik multimedijskog kazivanja kakav nalazimo u radovima Lea Katunari\u0107a koji u galeriju donosi i svoje slikarske radove ali istovremeno i 3D printer koji \u0107e uz odre\u0111ene algoritme printati oblike nastale interakcijom sveukupnog izlo\u017eenog djela i publike.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  Gesamtkunstwerk and Multimedia \u2013 between the Auratic and the Technical<\/span><\/strong><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  \nThe idea of the text is to question the similarities and differences between the concepts of gesamtkunstwerk and multimedia. These are terms that presuppose the search for a new form of unification of artistic forms, at different times and in different ways. The key thinker (and artist) of gesamtkuntwerk or that orientation is the composer Richard Wagner. The theoretician who was at the crossroads of the worlds of traditional art and the contemporary technical sphere was Walter Benjamin. He begins a new line of writing about art, which is supported by theorists such as Marshall MacLuhan, Vilem Flusser, Friedrich Kittler, Jean Baudrillard, Dona Harway, Lev Manovich and Maurizio Lazarato. The text will present the idea of gesamtkunstwerk and compare it with some of the views of theorists who accepted or rejected this idea.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Key words:<\/em><\/strong> multimedia, new media, television, aura, art, gesamtkunstwerk.<\/em><\/p>[\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                  \n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/div>
                  \n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/div>
                  \n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/div>\u00a0 \u00a0 \u00a013(25)#11 2024 This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License. DOI 10.46640\/imr.13.25.1 UDK 004.04:070(497.6) Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 25.3.2024. Amela Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, Zarfa Hrnji\u0107 Kuduzovi\u0107 i Amira Banji\u0107 Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tihomila Markovi\u0107a 1, 75 000 Tuzla, BiH amela.delic@untz.ba […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":491,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"

                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                  \n\n\n\n\n
                  \n

                  \u00a013(25)#11 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \"Creative<\/a>\nThis journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                  		\n

                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.1<\/a>\nUDK 004.04:070(497.6)\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 25.3.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Amela Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, Zarfa Hrnji\u0107 Kuduzovi\u0107 i Amira Banji\u0107<\/span><\/p>\n

                  Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tihomila Markovi\u0107a 1, 75 000 Tuzla, BiH\namela.delic@untz.ba\nzarfa.hrnjic@untz.ba\namira.banjic@untz.ba<\/p>\n

                  Solution-oriented Journalism:\nAttitudes of Journalism Students and\nthe Representation of solutions in the reporting of Web Portals on Young People<\/span><\/strong><\/p>\n

                  \nPuni tekst: pdf (437 KB), English, Str. 4135 - 4158\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                  In the interpretative framing of media reporting on youth, two approaches prevail: the first, problem-oriented and the second, positive or \u201csoft\u201d news oriented. There is a lack of a solution-oriented approach in which the problem would be presented within the same format, but also a solution that could be effective in a specific case, with young people, and not political and public office holders, as key actors in the story. The aim of this paper is to determine how students of journalism\/communication in Bosnia and Herzegovina (B&H) perceive solutions journalism (short SoJo) and how media portals represent solutions in youth reporting. Two qualitative research methods were applied: a focus group survey among students of the Universities of Sarajevo, Banja Luka, Tuzla and Mostar (N=24) and a method of analysis of media texts on young people on five media portals in B&H (N=98). The results of the students\u2019 surveys showed that they consider solutions journalism more purposeful than problematic ones, but also a threat to journalistic objectivity. As necessary conditions for engaging in this type of journalism, they identified training, editorial support, social sensitivity of journalists and financial stability of the media. The results of the qualitative analysis of articles on young people showed that the formats in which solutions are mentioned do not meet the criteria of SoJo stories. Although the stories on young people are mostly positively framed, they are told from the perspective of the management of institutions\/organizations, not young people. <\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Key words:<\/em><\/strong> solutions journalism, journalism students, reporting on youth.<\/em><\/p>\n

                  <\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Introduction<\/strong><\/p>\n

                  Solutions journalism (SoJo) can be an alternative to the dominant approaches to media reporting on young people in which the focus is either on a specific problem, without pointing to an effective solution or on the so-called \u201csoft\u201d news, without researching the relevant aspects of the topic. This innovative approach implies a different, more positive and pragmatic perspective on the interpretation of events. SoJo advocates an interpretive framework of events dominated by problem solving with a focus on the \u201cthematic, rather than episodic\u201d framework of reporting (Their, 2021, p. 49). The approach caught the attention of journalists and communication specialists in 2013 when the Solutions Journalism Network (SJN) was founded.<\/p>\n

                  So far, not many scientific studies have been published on solution-oriented journalism, which is understandable given the novelty of the approach. Nevertheless, empirical studies conducted around the world, primarily in the United States (U.S.) and Western Europe, have indicated a predominantly positive attitude of audiences towards solutions journalism in terms of interest in it (McIntyre & Lough 2018), then greater trust in news (Thier et al., 2021), as well as the development of positive emotions such as greater connection with the local community (Thier & Whalt, 2019). On the other hand, the attitude of journalists as news producers about solutions journalism is also generally positive (McIntyre & Lough, 2018). However, this approach is still unknown to most journalists in B&H (Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024). Other studies from Bosnia and Herzegovina that have dealt with media habits and preferences of young people have indicated that there is a certain interest of young people in solutions stories (Sokol & Alibegovi\u0107, 2021). Therefore, journalists who now work in the media in B&H do not know enough about the concept of SoJo, while at the same time there is a certain interest and need of young people for such an approach to reporting.<\/p>\n

                  If we take into account the political apathy of citizens, as well as the mass emigration, especially of the younger population from B&H, it is expedient to analyze how news portals in this country report on topics relevant to young people from 18 to 35 years of age. In particular, do they lament problems or report on concrete solutions? On the other hand, the role that current journalism students as future journalists will play in reporting on young people deserves to be examined and their views on solution-oriented journalism.<\/p>\n

                  The theoretical framework of the paper contains four sections. The first explains the concept of solutions journalism, and the second explains its specific features as indicators for recognizing solutions in relation to other types of journalistic stories. In the third section, the results of empirical studies on media reporting on young people are presented, and in the fourth section, those on the effects of solutions stories. The methodological framework of the paper explains the research goals, hypotheses, methods and samples. In the part on the results, the results of the qualitative analysis of the content of web articles were first presented and produced, and then the results of the discussion in focus groups with students of journalism\/communication in B&H. In the last part of the paper, conclusions are drawn.<\/p>\n

                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                  Solutions journalism <\/strong><\/p>\n

                  In the broadest context, solution-oriented journalism (Solutions Journalism, abbreviatedas SoJo), <\/em>SoJo is a type of constructive journalism that \u201cinvolves the application of positive psychology techniques in the news production process, with the aim of creating productive and engaging journalistic reporting\u201d (McIntyre & Gyldensted, 2017, p. 23). Since 2010, both forms have been represented in scientific and professional articles (Lough & McIntyre, 2023). Solutions journalism is defined as contextual, \u201crigorous reporting on responses to social problems that includes the following elements: answers, insights, evidence, limitations.\u201d Therefore, solutions journalism is as relevant \u201cas problem reporting\u201d (Their, 2021, p. 47). SoJo \u201cdoes not involve hypothetical solutions to problems or telling the story of good people doing good things; it primarily reports answers to problems that have evidence of success\u201d (Ibid). \u201cA solutions story is newsworthy because of the solution\u2019s uniqueness or the solution\u2019s efficacy, whereas problem-based stories are often newsworthy due to the scope or severity of the problem\u201d (Thier, Abdenour, Dahmen & Walth, 2019, p. 2513). In 2010, theNew York Times launched a column called Fixes<\/em> in which it reported on responses to social problems, and in 2013 the Solutions Journalism Network was launched in the United States, in which 47,000 journalists have participated in trainings so far, and they also have a dtabase of about 1,900 organizations that publish solutions stories (Solutions Journalism Network).<\/p>\n

                  Often, journalists and researchers equate constructive and solutions journalism. \u201cThe difference seems to be largely a geographical preference, and those in Europe tend to favor the words \u2018constructive\u2019 and those in the U.S. prefer \u2018solutions,\u2019 presumably because these were the terms chosen by the respective organizations leading efforts to promote these approaches\u201d (Lough & McIntyre, 2021, p. 3). Researchers of both approaches suggest that \u201cconstructive journalism is viewed as an umbrella term encompassing several ways of practicing socially responsible journalism, and that solutions journalism is described as one form of constructive journalism\u201d (Lough & Mcintyre, 2021, p. 15).<\/p>\n

                  SoJois theoretically most often considered from the normative perspective of the so-called journalistic compass founded by Peter Bro or the theory offraming by Robert Entman. \u201cSolutions journalism is one example of the type of journalism where the reporter takes a more active role\u201d (McIntyre, 2019, p. 20). Two sets of journalistic principles are presented in the compass (Figure 1). The first refers to the purpose of the journalistic profession, and according to this principle, journalists can take a passive role that involves reporting on existing problems, or an active role that involves monitoring the resolution of problems. In the second set of principles, we distinguish between the deliberative and representational models. In the representative, journalists focus on reporting on public and influential figures, representatives of authorities, organizations. In the deliberative model, journalists are focused on reporting on citizens. SoJois an active problem reporting service with argumentative examples of functional solutions offered, focused on both citizens and decision-makers. Youth reporting can also be positioned in one of the above ways \u2013 passive or active, focusing on official sources (representative) or on (young) citizens (deliberative).<\/p>\n

                  <\/p>\n\n

                  \n\n\"\"\n

                  Figure 1. The journalistic compass (source: Peter, 2019: 514)<\/em><\/p>\n\n<\/div>\n

                  <\/p>\n

                  After situating solutions journalism in the upper right corner, its effects can be theoretically understood by applying the theory of framing. According to Entman, to frame a media event means: \u201cTo select some aspects of perceived reality and make them more salient in a communicating text, in such a way as to promote a particular problem definition, causal interpretation, moral evaluation, and\/or treatment recommendation\u201d (Entman 1993, p. 52, according to McIntyre, 2019, p. 20). Deirdre (2006) sees the explanation for the media\u2019s focus on negative events in the media\u2019s following of the \u201cif story bleeds, it leads\u201d version.<\/p>\n

                  <\/p>\n

                  Characteristics of SolutionsJournalism Stories<\/strong><\/p>\n

                  Solutions journalism is oriented towards the journalistic value of \u201csocial action\u201d (Aitamurto & Varma 2018, p. 704), and \u201clonger presentation forms such as features are more conducive to constructive journalism\u201d (Meier, 2018, p. 777). This means that the lead of the story will be narrative and that a possible solution will be mentioned already in the lead, possibly at the beginning of the story, and that the focus in the story will be, in addition to the basic journalistic ones, on the question \u201cWhat next?\u201d. Unlike investigative journalism, which is mainly focused on past events, and conventional journalism, which emphasizes the present moment, solutions journalism is \u201cfocused on the future\u201d (Dodd, 2021, p.\u00a0 17).<\/p>\n

                  According to the instructions of the SJN, in order to recognize a solutionsstory, one should look for answers to the following questions:<\/p>\n\n

                    \n \t
                  1. Does the story explain the causes of a social problem; <\/span><\/li>\n \t
                  2. Does the story present an associated response to that problem;<\/span><\/li>\n \t
                  3. Does the story get into the problem solving and how-to details of implementation; <\/span><\/li>\n \t
                  4. Is the problem-solving process central to the narrative;<\/span><\/li>\n \t
                  5. Does the story present evidence of results linked to the response;<\/span><\/li>\n \t
                  6. Does the story explain the limitations of the response;<\/span><\/li>\n \t
                  7. Does the story convey an insight or teachable lesson; <\/span><\/li>\n \t
                  8. Does the story avoid reading like a puff piece; <\/span><\/li>\n \t
                  9. Does the story draw on sources who have a ground-level understanding; <\/span><\/li>\n \t
                  10. Does the story give greater attention to the response than to a leader\/innovator\/do-gooder (Bansal & Rosenberg, 2014, p. 6). <\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                    To put it simply, the story should be written according to the principle of WHOLE: \u201eW - What response does it address? H - How it works, the \u201chowdunnit?\u201c O - Offers insight; L - Includes limitations; E - Most important, provides evidence of impact\u201c (SJN, 2017).<\/p>\n

                    \u00a0<\/strong><\/p>\n

                    Media reporting on young people <\/strong><\/p>\n

                    There is a lack of scientific studies on how the media treat young people in B&H, especially on the ways in which they report on their problems and possible solutions. The few studies on the relationship between young people and the media in B&H have dealt mainly with the preferences of young people towards the media and their content (Hod\u017ei\u0107 2020; Tur\u010dilo et al., 2018\/19; Hod\u017ei\u0107 & Sokol, 2019; Tur\u010dilo et al., 2017; \u017diga et al., 2015). A survey by Mediacenter Sarajevo showed that young people in B&H are not very interested in politics, but they are interested in \u201ctopics that are concrete and useful, such as, for example, data on studies and internships, and positive stories about successful young people\u201d (Sokol & Alibegovi\u0107, 2021, p. 14). This examination provides significant inputs for researchers of the SoJo approach as young people expressed the need for a \u201cgood news\u201d rubric in the media, for a TV news \u201cthat will offer positive stories in prime time\u201d, \u201cgive space to young people, stories about ordinary people and positive stories\u201d (Ibid., p. 21).<\/p>\n

                    A 2022 study by the Krovna organizacija mladih (Umbrella Youth Organization of Serbia KOMS) showed that the SoJO approach is not significantly represented in Serbian media reporting on young people. \u201cOverall, almost half of the content does not offer any solution, while the number of content with a concrete and declarative solution is equal\u201d (Stjepi\u0107 and Suboti\u0107, 2022, p. 28).<\/p>\n

                    Studies from Anglo-Saxon countries show several key interpretative frameworks in youth reporting. The focus on negative events, i.e. portraying young people as problematic, dominates the media in Canada (Kelly 2006), the U.S., Australia, New Zealand and the United Kingdom (MalvWyn, 2005 according to Levinsen & Wien, 2011; Malven 2018). Young people rarely talk about young people, and most often officials and adults (Kelly, 2006; Al-Baldawi et al., 2021; Stjepi\u0107 & Suboti\u0107 2022; Notley et al., 2019). Studies from Mediterranean countries have shown different results. Positive discourse on youth is also dominant in center-left and center-right newspapers in Greece, Italy, and Spain (Bosi et al., 2019). A longitudinal study from Denmark that analyzed youth reporting in Danish newspapers from 1953 to 2003 showed that they were mostly written about in the context of crime and sports. However, there are evident changes in both the choice of topics and the representation of sources, so in recent decades \u201cculture is reported quite frequently\u201d, and \u201cyoung people are now quoted more frequently than before\u201d (Levinsen & Wien, 2011, p. 849). In the media in the US, Australia, New Zealand and the UK, two competitive frames about young people have been spotted. \u201cOn the one hand, youth is described as a threat to society, and on the other side as the \u2018hope for the future\u2019\u201d (Wyn 2005, according to Levinsen & Wien, 2011, p. 841). Based on the aforementioned studies, we can see that reporting on young people is mainly focused on passively recording the situations in which they find themselves, as well as relying on official sources of information about young people. The interpretive frameworks in which young people appear categorize stories about them into two types of journalistic reporting:<\/p>\n\n

                      \n \t
                    1. classic problem-oriented approach (troubled youth, victims, perpetrators, passive bystanders) and<\/span><\/li>\n \t
                    2. positive \u201csoft\u201d news (young people as hope, heroes or geniuses).<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                      There is a lack of solutions to stories that will represent problems, but also solutions that could be effective in specific cases, with young people and ideas, and not officials, as the bearers of the main message of the story. Solutions interpretive frameworks, according to research by Dodd (2021), can be understood from the perspective of two main frameworks:<\/p>\n\n

                        \n \t
                      1. hope that is not an abstract concept, but is operationalized by concrete goals and ways of solving and<\/span><\/li>\n \t
                      2. the presence of a leader (individual, organization), where he is not a formal leader, but becomes a leader through his merits, work, focus on the solution. It is the answer to the journalist\u2019s question \u2013 Who shows the way to a solution? The story should not be focused on that individual, but on the way he came to the solution of the problem.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                        \u00a0<\/strong><\/p>\n

                        Results of previous studies on the effects of solutions journalism<\/strong><\/p>\n

                        The first peer-reviewed article on solutionsjournalism appeared in 2016 (Lough & McIntyre, 2021). Of the 73 articles on constructive and solutions journalism found up to 2020, Lough and McIntyre found that the topic was researched in 23 countries around the world, of which one-third of the articles were from the U.S. (34.8%), and less than one-third were from Europe (29.3%). A 2023 study found that out of 22 studies on SoJo, 17 investigated the impactof solutionsand constructive journalism on audience emotions and confirmed that these stories \u201cincrease positive feelings and emotions while decreasing negative ones among readers\u201d (Lough & McIntyre, 2023, p. 15).<\/p>\n

                        Studies show that journalists\u2019 attitude towards SoJois positive (McIntyre & Lough, 2018), although they often fear for the objectivity of this approach, this was especially emphasized by journalists from Croatia and Bosnia and Herzegovina (Kova\u010d & Peri\u0161in, 2018; Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024). Journalists in Bosnia and Herzegovina \u201cmistake the term constructive journalism with feature or narrative journalism, stories, thematic journalism, or explanatory journalism\u201d (Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024, p. 40). They are aware that, even if they use constructive frame in their stories, \u201cthat they don\u2019t do it systematically\u201d (Ibid.). On the other hand, there is an interest of the audience in solutions or constructive stories in the world and in B&H (Venzel, Gerson & Moreno, 2016; Curry, Stroud & McGregor, 2016; Deli\u0107, 2021). Also, citizens who read stories with an offered effective solution show more trust in the news, its accuracy, comprehensiveness and objectivity than those who read classic problem-focused news, express a more positive attitude towards the journalistic story and the presented solution, have a stronger and better connection with the media (Thier et al., 2019; McIntyre, 2019; Curry & Hammonds, 2014). Statistically, there is a higher level of self-efficacy, energy and connection to one\u2019s own community among citizens who read solutions stories or solutions photo stories compared to those who read negatively oriented stories (Gielan, Furl & Jackson 2017; Dahmen, Thier & Whalt, 2019).<\/p>\n

                        Young people from B&H expect more solutions stories from the media focused on topics related to their personal interests (such as studying or internships), i.e., successful young people (Sokol & Alibegovi\u0107, 2021).<\/p>\n

                        \u00a0<\/strong><\/p>\n

                        Methodological framework of the research <\/strong><\/p>\n

                        Research goals and hypotheses <\/strong><\/p>\n

                        There are two main goals of this research: 1) to determine how solutions journalism is perceived by students of journalism, i.e. communication in Bosnia and Herzegovina, and 2) to establish how topics are presented in reporting on young people on Internet portals in B&H - according to the criteriaofsolutionsor problem journalism. The general hypothesis is that students of journalism and communication studies in B&H are not sufficiently familiar with the concept of solution-oriented journalism, nor its possibilities for reporting on young people, and that Internet portals are dominated by a problem-based approach to reporting on young people.<\/p>\n

                        Research methods and samples <\/strong><\/p>\n

                        Two qualitative methods were used to collect empirical data: focus group testing and analysis of the content of the media text. Qualitative methods were chosen because the focus of the research is the question of how<\/strong> students perceive solutions journalism, i.e. how<\/strong> internet portals report on young people. The reason is that these phenomena have not been sufficiently researched in B&H, so the goal is to understand them in depth, which will serve to identify motives and patterns as a starting point for future research.<\/p>\n

                        A focus group involves gathering people in one place for a discussion led by the moderator of the group in order to gather information and opinions according to a predetermined course of discussion (Lunt and Livingstone 1996). The survey in focus groups will provide insight into the views of journalism students on the possibilities of applying solutionsapproach in reporting on young people in B&H. A total of 24 students of journalism and communication from the Universities of Sarajevo, Banja Luka, Tuzla and Mostar participated in four focus groups held in December 2023. Of these, 19 are female and five are male. The average age of the discussants is 22 years. All discussions were realized according to a prepared protocol that included individual reading of two web stories, one in which a problem-oriented approach was applied and the other in which a solution-oriented approach was applied. Without the moderator\u2019s remark on the applied approaches, the discussants had to identify the strengths and weaknesses of the story. Further discussion was developed on the role of journalism in society and ways to engage young people to think about their perspective in B&H. The shortest discussion lasted 95 minutes and the longest 120 minutes. All of them were audio-recorded, transcribed, and subsequently analyzed.<\/p>\n

                        Content analysis implies a set of techniques for the systematic analysis of texts within the context of communication that follow analytical rules and take into account quantifications wherever available (Mayring according to Kurti\u0107 2017). It is suitable for deeper analyses of texts because it is \u201cbased on the assumption that each text (verbal-symbolic material) signifies something more than what is visible at first glance and that it can be deduced from it about the social structure in whose environment (context) it was created\u201d (Ibid). In this research, the unit of analysis is a journalistic article published on one of five portals: klix.ba, nezavisne.com, bljesak.info, dw.com\/bosna-i-hercegovina and balkans.aljazeera.net. When choosing a portal, the following criteria were taken into account: readership, registered office and ownership structure. The analysis includes all texts on topics that directly concern young people 15-35 years of age published on the mentioned portals from from December first to December 31st 2023.2023. Here we have applied the upper age limit for young people due to the socio-economic and cultural environment in B&H, which is characterized by later housing and financial independence compared to peers in the European Union. A total of 98 articles on young people were identified during the analysed period.<\/p>\n

                        \u00a0<\/strong><\/p>\n

                        The results with discussion <\/strong><\/p>\n

                        The results of qualitative content analysis of online articles <\/strong><\/p>\n

                        In the analyzed period, a total of 98 articles about young people were identified on five portals, most of which were on Klix (40) and Bljesak (38), less on Nezavisne novine (14), and very few on AJB (5) and DW B&H (1). When they report on young people, it is most often about events from education (25), followed by sports (15). All other areas of life are much less represented. Youth content was mainly presented in the format of news (34) and reports (29). The proportion of press releases is also significant (13), while other formats are very few. Only three interviews were published.<\/p>\n

                        Among the analyzed articles, we did not find a single solutions story. Even when solutions to problems are mentioned, the story mostly remains on an abstract level (declarative solutions). The disadvantage of reporting on young people is also a distinct underrepresentation of material data sources, especially those that would enable post-secondary and temporal comparisons of the subject of reporting. An illustrative example is the article on the fight against violence in schools \u201cThe Ministry is ready to \u201cincrease funds\u201d<\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, in which a solution (\u201cholistic approach\u201d, \u201ccoordination of all actors\u201d, \u201cmanual for early recognition of violence\u201d) is mentioned, but without concrete data. Both the problem and the proposed solution could have been more thoroughly presented with information on how other countries deal with violence, as well as expert opinions on the announced measures, obstacles and possibilities for their implementation. In an interview with the Minister of Education, Science, Culture and Sports of the Herzegovina-Neretva Canton<\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, the solutions were mostly presented declaratively. Such is the minister\u2019s answer to the question about how he will improve the sports infrastructure in the HNK:<\/p>\n

                        Creating the best possible conditions for sports teams, individuals, but also our students is one of our goals and I sincerely hope that in coordination with partners we will work together to improve the sports infrastructure. The HNK Government or the Ministry cannot implement such extensive projects on their own. In order to improve sports infrastructure, it is necessary to involve our partners, international organizations, local self-government units, i.e. different levels of government, because only through cooperation and coordination can we achieve the best possible results.<\/p>\n

                        In the article \u201cEnabling Persons with Disabilities to Participate Equally in All Segments of Life\u201d<\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, games are mentioned as one of the solutions for inclusion, but without data on the effectiveness of this solution or on the experiences of other countries. The article \u201cASA Bank and the Municipality of Novi Grad signed an agreement on the subsidy of housing loans for young people\u201d <\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> is based on only one source (the mayor), while young people are not represented in the story. There is no information about the year since which this program of subsidizing interest rates for young people has been implemented, nor about its outcomes.<\/p>\n

                        Other articles focused on the solutions do not report on it according to the criteria implied by the solutions approach, as in the following stories: \u201cVedad Ibi\u0161evi\u0107 invests in BH start-up industry, chose the Privee platform\u201d<\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cMostar plans to allocate 800 thousand BAM to help young people buy their first real estate\u201d<\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and \u201cVoice of Youth for Peace: Sarajevo Round Table on Media and Public Policies\u201d.<\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The solution model is not thoroughly explained to the readers, and mostly these solutions are based on claims. Although some stories are informative to be presented as a model of solutions, this potential has not been used. Such is the case with the blog \u201cGeneration United through Sports\u201d<\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, which has some elements of aSoJo story. The focus is on how the Special Olympics contribute to the inclusion of young people with disabilities in society, and this practice is written very positively: \u201c... ssan extraordinary platform is coming to life throughout Bosnia and Herzegovina, which provides definite best practice and positions one of the most marginalized subcategories of the population as the authors of a key innovation that brings inclusion where it is most needed...\u201d It is mentioned below that this solution works, i.e. that there is evidence in the world of the effectiveness of this model. The downside is that this isn\u2019t specified. The story is written in the form of a blog and the author is the President and Managing Director of Special Olympics for Europe and Eurasia.<\/p>\n

                        It is similar with the stories: \u201cThese are promising microbusinesses from Mostar\u201d<\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> or \u201cSubsidies to young people for buying an apartment in Sarajevo: Hollow criteria, a question of morality and an influencer on the list\u201d.<\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The article \u201cThese are microbusinesses...\u201d It can serve as a good example of thorough reporting on young people with human examples - opinions and experiences of program users, an encouraging narrative that encourages young people to start a microbusiness and partially answers the question of how<\/em>. The same applies to the report \u201cThe tourism sector offers countless opportunities to build a successful career\u201d.<\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> The focus is on the solution, and the report is inspiring \u2013 it encourages young people to become businessmen, contains information on where they can be trained and concrete examples of young businessmen in this sector. Statistical data, opinions of young people, as well as examples of three successful young businessmen are included. Still, this is reporting on \u201cgood people doing good things\u201d, and there is a lack of evidence of effectiveness characteristic for SoJo. <\/em><\/p>\n

                        After noting the absence of solutions approaches in youth reporting, we analyzed the representation of other approaches in youth articles: active vs. passive and deliberative vs. representative, as well as interpretive frameworks in youth portrayal.<\/p>\n

                        The distinct dominance of factual formats explains why half of the articles could not be classified into any interpretive framework - neither those known from earlier research, nor some new ones. Although we conducted free coding to identify new patterns of youth portrayal, we did not spot them. All interpretive articles could be subsumed under one of the already known ones, while, on the other hand, due to the distinct dominance of short, highly factual forms, a large number of articles (49) remained unclassified in terms of value. Among the value-framed contents, positive portrayals of young people dominate (32). They are most often presented as hope for the future (18), which is illustrated by the articles: \u201cLet\u2019s Make the World a Better Place: Philanthropy for a Better Tomorrow\u201d<\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cAcademy for Future Leaders Successfully Held in Mostar\u201d<\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cYoung People from B&H Brilliant in the Finals of the Student League in Madrid\u201d.<\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>Very close to this presentation is the portrayal of young people as heroes (14): \u201cRijad Sedi\u0107 from Tuzla is a young pilot who lives his dream in the heavenly heights\u201d<\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and \u201cSince the beginning of the year, Bosnian-Herzegovinian students spent 100,000 hours in volunteer activities\u201d.<\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                        There are significantly fewer articles in which young people are negatively presented than positive ones. As problematic or potentially dangerous for the social system of values, i.e. as violators of legal and\/or ethical norms, young people are portrayed in the article \u201cNew case of massacre threats in schools in B&H, is there any reason for concern\u201d.<\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> A total of nine articles were identified in which the behavior of young people was placed in the same framework. There are slightly fewer articles in which young people are presented as victims (eight in total). It is important to point out that none of these cases refers to individual targets of possible abusers, murderers, rapists or other criminals, but to \u201ccollective\u201d victims of a low-quality or unjust social system, which is illustrated by the following examples: \u201cB&H is the only country in the region that did not participate in PISA testing\u201d<\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> and \u201cWill young people in Sarajevo receive less than 12,000 BAM for the purchase of an apartment or will the majority remain \u201cbelow the line\u201d?<\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> In the articles in which journalists critically report on the phenomena, the actors responsible for the described problems are mainly public institutions at the cantonal, entity or state level. Young people are almost never mentioned in a negative context among the actors (co)responsible for a particular problem.<\/p>\n

                        Although a positive framework dominates in youth reporting, this should be seen in the context of the finding that most of the articles are the result of press releases, promotional and protocol events through which various institutions and organizations plan to communicate positive information about themselves. This means that these media stories are told from the perspective of organizations, not young people. The dominant sources in the content about young people are representatives of local government institutions, most often at the entity and municipal\/city levels. In the article \u201cThe keys to the social building were handed over in Stari grad\u201d<\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, extensive statements of the mayor of this municipality are listed, and not a single statement of a pupil or student. In the article \u201cMostar plans to allocate 800 thousand BAM to help young people buy their first real estate\u201d,<\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> only the mayor of Mostar speaks. Not a single young participant was included in the story \u201cYoung Entrepreneurs at the Faculty of Economics in Zenica Presented Business Ideas,\u201d<\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> although the event is dedicated to young entrepreneurs. Instead, the Cantonal Minister of Economy, the President of the Foundation of Entrepreneurs of B&H and the Dean of the Faculty of Economics in Zenica speak about the event. The ideas are not really presented. The entire text is for minutes. Even in the report \u201cA new convocation of the Student Parliament in Banja Luka has been elected\u201d<\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, the entity minister and the rector are in the foreground, and not the student representative or the students. It was stated how much money the entity ministry will allocate for financing student projects, then the Rector\u2019s statement that the students have thus shown their democratic capacity in the successful implementation of the elections. It seems that the report is more in the function of promoting the ministry than reporting on topics relevant to students. In the news \u201cWork on the construction of the University Library has begun on the UNSA Campus,\u201d<\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> the cantonal prime minister\u2019s announcement from the social network Facebook was uncritically transmitted without journalistic questioning about the extent to which education is really at the top of social priorities.<\/p>\n

                        In addition to ministers, mayors and prime ministers, representatives of the management of educational institutions often talk about young people. Although the news \u201cStudent Drago \u0160mitran wrote history at the Faculty of Electrical Engineering in Banja Luka\u201d<\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> could have been used for an interview or a profile about a successful student, the third in the history of this Faculty who completed his studies with an average of 10, this was not done. There is not even a statement from the student. Instead, a statement was quoted in the foreground, which reads \u201cthey said from the FEE\u201d. The fact that the statement was attributed to the Faculty points to the conclusion that the source of the news is probably a press release, i.e. PR information of this institution. In the report \u201cDean\u2019s Awards Awarded in Mostar\u201d<\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, the statement of the Dean of the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Mostar was first stated, and only then the statement of the student. The paragraph on the Faculty management\u2019s congratulations to students is also redundant, which has no informative value, while the information on which extracurricular activities and improving the reputation of the Faculty students were rewarded for, which would be more relevant and inspiring for young people, was omitted.<\/p>\n

                        Among the interlocutors on topics concerning young people are often experts. This is also the case in the story \u201cDo Young People Become Addicted to Social Networks\u201d,<\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> in which no young person is quoted or paraphrased. A psychologist who is a relevant interlocutor talks about them, but we do not have the opportunity to read about this problem from the perspective of young people: how they feel in the \u201ctrap\u201d of social networks, whether they have personally experienced the anxiety, insomnia and disruption of everyday life mentioned in the article.<\/p>\n

                        Compared to public officials and experts, international and domestic NGOs, sports clubs and citizens\u2019 associations are significantly less represented as sources of information about young people. Young people are extremely underrepresented.<\/p>\n

                        Even when young people are quoted or paraphrased, most often they are individuals who are participants in competitive music programs, followed by football players, a swimmer, a gamer, an investor who is also a famous football player, and young volunteers and entrepreneurs: \u201cA handsome doctor from Mostar picked up sympathy after his appearance in \u201cThe Voice\u201d: You can\u2019t fool the audience\u201d<\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cNemanja \u201chuNter\u201d Kova\u010d: I\u2019m happy to have Nika,\u00a0 we share unforgettable moments\u201d<\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, \u201cAlmost 10,000 volunteers implemented 579 projects and supported 60 new businesses in 2023\u201d.<\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                        The structure of the source clearly shows that youth reporting is dominated by representatives of public institutions, i.e. they speak about or on behalf of young people in relation to the representation of articles in which young people in the role of volunteers, students, athletes, entrepreneurs are in the foreground (50 vs. 23).\u00a0 The other 15 articles remained unclassified because they either lack sources or represent public officials and young people as individuals.<\/p>\n

                        Reporting on young people, due to the prevailing passive role of journalists towards the status quo, without questioning and monitoring declarative solutions\/measures\/policies on the horizontal axis of the journalistic compass, gravitates to the left. At the same time, the distinct dominance of official sources, primarily representatives of the government and management of institutions, on the vertical axis positions youth reporting in a representative model. This way of reporting is far from solutions journalism.<\/p>\n

                        \u00a0<\/strong><\/p>\n

                        The results of the discussion in focus groups<\/strong><\/p>\n

                        The Role and Significance of Journalism in Society<\/strong><\/p>\n

                        \u201cAging is more beautiful with creative work: The Zenica Association Na\u0161 most Helps Healthy Aging Through Art\u201d<\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, is thestory of the author Lidija Pisker. This article was produced in collaboration with Transitions and Mediacenter as part of a program to support solutions journalism. The students read the text, not knowing that it was a solutions story. Then we talked to them about the journalistic profession \u2013 its tasks, obligations, current situation; and about solutions journalism, its possibilities, advantages and disadvantages.<\/p>\n

                        The students said that they liked the story they read, but that they would not have read it if they \u201cdidn\u2019t have to\u201d because it was \u201ctoo extensive\u201d. They believe that the theme of the story is interesting, that it is well written, but that it is more suitable for TV reporting. Most students assessed the story as objective, but there were also different opinions. Three students from different focus groups assessed that the story was \u201cadvocacy\u201d, that is, that it was not \u201ccompletely\u201d objective. They relate their assessment to the length of the text, that is, they believe that the text was written extensively in order to \u201cconvince\u201d readers of a certain idea.<\/p>\n

                        Sarajevo (student 7): \u201eThe text would be better if it were purely factual\u201c.<\/p>\n

                        The truth as the ultimate goal and purpose of journalism was stated by almost all the participants of the focus groups. Today\u2019s media has been criticized for its bias. The informative media function and serving the public interest were mentioned by the majority of students as key tasks of journalism. Several students mentioned the elements of the story that are key to the solutionsstories, so they said that journalism should \u201cawaken humanity in people\u201d or \u201ccreate a better environment\u201d.<\/p>\n

                        Banja Luka (student 7):\u00a0 I think the purpose of journalists should be to fight to create a better environment in the world we live in, because I think that the media and journalists in general have a much more important role in life today.<\/p>\n

                        Students\u2019 opinions on the role of journalism in saturation of citizens with bad news were divided.\u00a0 Many believe that journalistic stories are a priori<\/em> negative, and that journalists cannot influence it, that is, they see responsibility in citizens who, in the opinion of some students, do not accept reality as it is \u2013 negative. Others believe that citizens are not responsible because they choose from the offer that is available.<\/p>\n

                        Banja Luka (student 7): I think that negative things should definitely be presented as they are. For example, when a colleague mentioned what happened in Israel and Palestine, the murder of children, and of course it will be presented as something most terrible, I don\u2019t think there is any euphemism that could alleviate that situation. And as far as our space is concerned \u2013 our mentality is like that, we belong more to some negative things, to some negative spirituality, than to some more beautiful things. Maybe the focus could be redirected to some small lives of ordinary people, to some everyday life, so that a beautiful story can be made out of it.<\/p>\n

                        Focus group participants have different opinions on whether the media can influence young people\u2019s thinking about the future of their country. The most pessimism was shown by students from Banja Luka, followed by students from Mostar, Sarajevo and Tuzla.<\/p>\n

                        Banja Luka (student 1): Through newspapers, portals, you can write about what is provided to young people within the RS or B&H, it doesn\u2019t matter. But if it can have a strong impact on young people, I don\u2019t think it can. If someone intends to leave the country, there is no portal that could dissuade them from doing so, but some other aspects: the organization of the state, the government... And then the newspapers are there to present what this government provides.<\/p>\n

                        Sarajevo (student 6): The problem is in society, not in the media.<\/p>\n

                        A small number of respondents believe that focusing on positive stories of successful young people can motivate young people to think more positively about their country.<\/p>\n

                        Tuzla (student 1): If they didn\u2019t present the picture so negatively; talk about young people who stay and work, work on positive stories.<\/p>\n

                        Mostar (student 2): I think that at the moment they are really demotivating, all some difficult topics, national topics, incitement by war. I think that young people would like to stay so that these more positive stories are spread, especially about young people.<\/p>\n

                        Students from Mostar had ideas from solutions journalism on how to overcome the problem of saturation with negative news.<\/p>\n

                        Mostar (student 4): Maybe we should somehow try to twist the news that is being placed. Not only to be negative, to present what essentially happened, that is, that negative thing, but to look to the future, what could happen in the future, what is positive in all this, how to solve that problem, etc.<\/p>\n

                        Journalism, in the opinion of most of the discussants, should be a \u201cmirror of society\u201d, or at the same time a \u201cmirror of society\u201d and a \u201cdriver of change\u201d. However, students who said that the role of journalism should be in initiating change, often emphasized the importance of objectivity. It is as if students are afraid that by taking on the role of initiators of social change, journalism would lose its objective approach to reality.<\/p>\n

                        Tuzla (student 2): They should be 100 percent initiators, now they are just a mirror of society. But they must not slip into positive reporting. Journalism would then lose its consistency.<\/p>\n

                        Sarajevo (student 2): The media should not \u201cpull young people by the sleeve\u201d. It is enough for them to publish information.<\/p>\n

                        Students generally recognize the influence of classical journalism education, in which a bias towards negative news prevails, and stereotypically understand different approaches to reporting as \u201clight\u201d or \u201csoft\u201d approaches. Although they said that they liked the solutions story because it brings a different perspective on people of mature age, through their answers to other questions, they showed that they are more interested in problem reporting, which they consider more objective. In accordance with the prevailing attitude about the importance of objectivity in reporting, the discussants show resistance to understanding journalism as a potential \u201cdriver of social change\u201d, and generally believe that journalism is and should be only a \u201cmirror of society\u201d. Most of them believe that the media\u2019s reporting cannot contribute much to a more positive view of the future in B&H among young people. This attitude is most pronounced among students from Banja Luka, then from Mostar, while among students from Sarajevo and Tuzla, the idea prevailed that positive stories about successful young people can motivate them to build their future in B&H. Given that in Banja Luka the public space is dominated by the media that deny the state of B&H, and that ethnic divisions are pronounced in Mostar, this result seems to be expected. It is encouraging that young people themselves stated elements of solutions journalism as desirable, even though they did not know that they were talking about a solutions approach.<\/p>\n

                        <\/p>\n

                        Solutions vs Problem Approach in Reporting<\/strong><\/p>\n

                        Most students from Tuzla and Sarajevo have heard about solutions journalism, and students from Tuzla had the opportunity to hear about this concept at lectures and workshops. None of the students from Banja Luka has heard of the solutions concept in reporting, and the situation is similar with the students from Mostar. After the students read the second \u2013 problem-oriented story, they began to notice the differences.<\/p>\n

                        However, opinions on the quality of the stories are different. Students from Mostar and Banja Luka mostly prefer a problem-oriented story, describing it as \u201cconcise\u201d, \u201cclear\u201d, \u201cfierce\u201d, as a \u201cstory that makes a point\u201d, while they consider the other one \u201cbeautiful\u201d but too long, \u201cwarmer\u201d, \u201cmore emotional\u201d, but not focused enough. They believe that the second story is more purposeful and convincing, while the first is better supported by data and examples. They recognized that the first (solutions) story is about solutions and acts as a \u201cdriving force\u201d, while the second story presents negative facts and serves as a \u201cmirror of society\u201d, but, in the opinion of the students, it is also more objective.<\/p>\n

                        Banja Luka (student 2):\u00a0 The second one is more useful to me because it\u2019s shorter, it\u2019s to the point. The first text was nicer to read, because it has more examples, it\u2019s warmer, and the second one is more depressing because it shows exactly what the problem is and it\u2019s kind of rigid. The downside is that it\u2019s too long and doesn\u2019t hold as much attention. In the first text, I didn\u2019t get the impression that they were asking for some help, but they were giving some information that they had some workshops for the elderly. In the first story, I didn\u2019t see what the point was.<\/p>\n

                        Only one student from Tuzla and Sarajevo believe that a problem-oriented story is more purposeful, while the others believe that a solutions story is more purposeful.<\/p>\n

                        Students lack the \u201cother side\u201d in the stories, that is, they believe that comments from government representatives should be included in the stories in order to be \u201cobjective\u201d.<\/p>\n

                        Mostar (student 2): There is nothing unsaid in this first story, only maybe someone from the government addressed and gave his statement. And there are things in the short story that are unfinished, perhaps because it is one-sided, bad, there are no associations of these pensioners or centres for the elderly, which I think should actually have like any journalistic story, to be objective, to have a side of government.<\/p>\n

                        Almost the same number of students think that citizens want problem-oriented stories and that they would react badly to solutions stories, while the other half believe that citizens would eventually get used to the solutions approach and that they would gladly accept it. The students emphasized that middle-aged people would rather read the solutions stories than young people who \u201cwould not have time for it\u201d.<\/p>\n

                        Mostar (student 5): There\u2019s a big difference between the ages of how they react. For example, some older people would like to read some news related to them, while some young people, high school students, college students, will read the latter story sooner because it is shorter, and they know what the situation is, and that\u2019s just to get informed.<\/p>\n

                        Students from Tuzla and Banja Luka mostly agree that solutions journalism is more demanding, but they would definitely try this approach of reporting. The opinions of students from Sarajevo are divided, while students from Mostar mostly want to engage in problem-oriented journalism.<\/p>\n

                        Tuzla (student 4): I definitely want to be an example of change, and solutions journalism is more difficult because it requires more effort.<\/p>\n

                        Sarajevo (student 6): I wouldn\u2019t do solutions journalism because I see myself more in creative journalism. Solutions journalism is more of a call to action.<\/p>\n

                        Mostar (student 3): I wouldn\u2019t deal with that. Because I don\u2019t see myself in that journalism because there are a lot of risks in this business today.<\/p>\n

                        In the event that they were writing a solutions story and that the envisaged solution was contrary to the prevailing opinion of the public, the students said that they would mostly publish the story, and they emphasized that in that case they would further argue it and support it with evidence.<\/p>\n

                        In case they did not find an adequate solution to the problem from the story, the students would still publish the story, and many would ask for solutions, i.e. advice for solutions, from citizens or institutions, which is not the principle of solutions journalism since it does not ask for opinions on solutions.<\/p>\n

                        There are various elements that students would add to solutions stories to check and argue the effectiveness of the solution:<\/p>\n\n

                          \n \t
                        1. examples <\/span><\/li>\n \t
                        2. official information <\/span><\/li>\n \t
                        3. statistics <\/span><\/li>\n \t
                        4. surveys and people\u2019s reactions.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                          It is interesting that none of the discussants mentioned the opinions of experts, professional and scientific studies, the results of the application of the solution in some other environments. From their answers, it is evident that they believe that solutions should be offered by journalists with the help of officials or citizens, which is why they are afraid that they will be characterized as biased.<\/p>\n

                          A few key conditions for dealing with solutions journalism crystallized in conversations with students:<\/p>\n\n

                            \n \t
                          1. specialization and education of journalists for reporting according to the solutions approach<\/span><\/li>\n \t
                          2. editors\u2019 willingness to support solutions stories\u00a0\u00a0 <\/span><\/li>\n \t
                          3. dedication and empathy of journalists<\/span><\/li>\n \t
                          4. financial support of the media for which the journalist works.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                            They see obstacles to dealing with solutions journalism in the following:<\/p>\n\n

                              \n \t
                            1. lack of time<\/span><\/li>\n \t
                            2. editorial policy<\/span><\/li>\n \t
                            3. the public\u2019s reaction<\/span><\/li>\n \t
                            4. availability of data sources<\/span><\/li>\n \t
                            5. lack of interest in the solutions stories because of their length.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                              Students believe that solutions stories are more suitable for television journalism. They also listed several ways to make solutions stories more interesting:<\/p>\n\n

                                \n \t
                              1. shorten the length of the text<\/span><\/li>\n \t
                              2. add good titles and intertitles<\/span><\/li>\n \t
                              3. add visual elements. <\/span><\/li>\n \t
                              4. combine visual and textual content.<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                                From the perspective of students, solutions journalism is not convincing or completely objective, although it is more purposeful than problem journalism. They also misunderstood the way in which solutions are presented in the story. Students think that solutions are proposed by journalists and\/or officials. They see the absence of political representatives in the stories as a sign of their bias, which shows that they are deeply immersed in a culture of negative news. Although they have repeatedly emphasized that citizens are fed up with negative stories, in the second part, some said that citizens prefer negative stories, and others that they would react well to solutions stories. They believe that solutions journalism is more demanding, especially in terms of education, time and editorial support, but many would still deal with this approach in reporting. Ignorance of the concept of solutions journalism, the risk of being declared biased and the fear of not being liked by the audience are some of the key reasons that, as the focus groups showed, made it difficult for students to understand the solutions approach more clearly.<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                Conclusion <\/strong><\/p>\n

                                In this paper, we analyzed: 1. how much the solutions journalism approach is represented in reporting on young people on five Bosnian-Herzegovinian portals and 2. how journalism students from B&H think about SoJo. By applying qualitative methods of focus groups and analysis of media content, we came to results that showed: that in reporting on young people in B&H, a problem-based approach prevails, or a \u201cpositive\u201d or \u201csoft\u201d approach, while there is no solutions approach at all; As well as that the opinions of students on the objectivity of solutions stories are divided, and that a large number of them would deal with solutions reporting, although they have different opinions about the possible reactions of the audience to this approach.<\/p>\n

                                Solutions journalism is a type of constructive journalism that objectively reports, respecting all standards of the profession, problems in society with an emphasis on potential solutions, evidence that they work, as well as their shortcomings. In theoretical terms, solutions journalism is considered from the perspective of the \u201cJournalistic Compass\u201d or \u201cFraming Theory\u201d. SoJo is active and focused on citizen reporting, and in an interpretative sense, SoJo reporting is dominated by solutions and perspectives. The Solutions Journalism Network has also developed a detailed methodological instrument on the basis of which it is possible to write and recognize solutions stories, which we have followed in this paper.<\/p>\n

                                Based on studies on media reporting on young people in the world, two interpretive frameworks in which young people most often appear are recognized: the classic or problem-based approach and positive news. Studies show that the attitudes of journalists and citizens towards the solutions approach in the world are positive. Most journalists in B&H have not had the opportunity to report in this way, and the reasons are mostly ignorance of the approach or editorial policy (Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, 2024).<\/p>\n

                                In the period of one month of monitoring of five news portals in B&H, 98 articles on young people were published. Thematically, education is the most represented in these articles, followed by sports. If the articles mention solutions, which rarely happens, they are presented in the abstract and without concrete evidence that they work, advantages and disadvantages, possibilities of application in B&H. Almost half of the articles cannot be placed in any explanatory framework because they are mostly factual and therefore value-neutral, while the other half portrays young people mostly positively, through two frameworks: 1. as hope for the future, 2. as heroes. Stories on young people are mostly told by officials, holders of political and public offices, organizations, while young people as sources are neglected. According to the \u201cJournalistic Compass\u201d, reporting on young people is passive and with a focus on official sources, i.e. it is not solutions journalism.<\/p>\n

                                Journalism students in B&H prefer problem-oriented stories, although they said they like the solutions story because it is more purposeful, \u201cwarmer\u201d, different. They consider problem journalism to be more objective compared to solutions. Journalism, in their opinion, should be a \u201cmirror of society\u201d. Students from Banja Luka and Mostar generally believe that journalism cannot contribute to a more positive perception of young people about their prospects in B&H, while the majority of students from Tuzla and Sarajevo think that it can. Students from these two cities are also familiar with the concept of SoJo, while this is not the case with students from Banja Luka and Mostar. Students\u2019 opinions on the reactions to the solutions stories are divided, half of them believe that citizens would react well, and half that the audience would show resistance. Many students would still be engaged in solutions journalism, except for students from Mostar who prefer a problem-based approach. They see the key obstacles in the application of the solutions approach in newsrooms in the lack of knowledge of the concept, editorial, spatial and time limitations, lack of interest of the audience and unavailability of sources.<\/p>\n

                                <\/p>\n\n\n

                                \n\n
                                \n

                                <\/a>[1<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/borba-protiv-nasilja-u-skolama-ministarstvo-spremno-podebljati-sredstva\/440289<\/a> (7.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[2<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/intervju-s-ministrom-velagicem\/441297<\/a> (22.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[3<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/lifestyle\/zdravlje\/osobama-s-invaliditetom-omoguciti-jednako-sudjelovanje-u-svim-segmentima-zivota\/439661<\/a> (1.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[4<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/asa-banka-i-opcina-novi-grad-potpisale-ugovor-o-subvenciji-stambenih-kredita-za-mlade\/231201110<\/a> (1.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[5<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/startupi\/vedad-ibisevic-investira-u-bh-start-up-industriju-izabrao-platformu-privee\/231228091<\/a> (28.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[6<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/mostar-planira-izdvojiti-800-hiljada-km-za-pomoc-mladima-pri-kupovini-prve-nekretnine\/231219081<\/a> (19.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[7<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/balkans.aljazeera.net\/news\/balkan\/2023\/12\/8\/glas-mladih-za-mir-sarajevski-okrugli-stol-o-medijima-i-javnim-politikama<\/a> (8.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[8<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/balkans.aljazeera.net\/blogs\/2023\/12\/6\/generacija-ujedinjena-kroz-sportove<\/a> (6.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[9<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/gospodarstvo\/posao\/foto-ovo-su-mikrobiznisi-iz-mostara-koji-obecavaju\/440284<\/a> (7.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[10<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/subvencije-mladima-za-kupovinu-stana-u-sarajevu-suplji-kriteriji-i-influenserka-na-listi\/231213039<\/a> (13.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[11<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/sektor-turizma-nudi-bezbroj-mogucnosti-za-izgradnju-uspjesne-karijere\/231215135<\/a> (15.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[12<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/ucinimo-svijet-boljim-mjestom-filantropija-za-bolje-sutra\/231206044<\/a> (7.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[13<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/vijesti\/flash\/uspjesno-odrzana-akademija-za-buduce-lidere-u-mostaru\/442116<\/a> (26.12.2024.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[14<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/mladi-iz-bosne-i-hercegovine-briljirali-u-finalu-studentske-lige-u-madridu\/441073<\/a> (15.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[15<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/tuzlak-rijad-sedic-je-mladi-pilot-koji-zivi-svoj-san-u-nebeskim-visinama\/231216046<\/a> (17.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[16<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/od-pocetka-godine-bh-ucenici-proveli-100-000-sati-u-volonterskim-aktivnostima\/231206112<\/a> (6.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[17<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/Novi-slucaj-prijetnji-masakrom-u-skolama-u-BiH-ima-li-razloga-za-zabrinutost\/804537<\/a> (11.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[18<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/BiH-jedina-zemlja-u-regionu-koja-nije-ucestvovala-u-PISA-testiranju\/804326<\/a> (9.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[19<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/da-li-ce-mladi-u-sarajevu-dobiti-manje-od-12-000-km-za-kupovinu-stana\/231208025<\/a> (8.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[20<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/u-starom-gradu-uruceni-kljucevi-socijalne-zgrade-za-studente-i-ucenike-bez-roditelja\/231222153<\/a> (22.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[21<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/mostar-planira-izdvojiti-800-hiljada-km-za-pomoc-mladima-pri-kupovini-prve-nekretnine\/231219081<\/a> (19.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[22<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/biznis\/mladi-poduzetnici-na-ekonomskom-fakultetu-u-zenici-predstavili-biznis-ideje\/231227133<\/a> (27.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[23<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/Izabran-novi-saziv-Studentskog-parlamenta-u-Banjaluci\/805428<\/a> (15.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[24<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/vijesti\/bih\/u-kampusu-unsa-e-poceli-radovi-na-izgradnji-univerzitetske-biblioteke\/231214014<\/a> (14.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[25<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.nezavisne.com\/novosti\/obrazovanje\/Student-Drago-Smitran-ispisao-istoriju-na-Elektrotehnickom-fakultetu-u-Banjaluci\/806774<\/a> (22.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[26<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/sci-tech\/obrazovanje\/u-mostaru-dodijeljene-dekanove-nagrade-vasi-roditelji-znaju-da-to-nije-uvijek-blagodat\/441576<\/a> (20.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[27<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/balkans.aljazeera.net\/news\/technology\/2023\/12\/3\/postaju-li-mladi-ovisni-o-drustvenim-mrezama<\/a> (3.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[28<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.klix.ba\/magazin\/muzika\/zgodni-ljekar-iz-mostara-pokupio-simpatije-nakon-nastupa-u-the-voiceu-publiku-ne-mozes-prevariti\/231205105<\/a> (5.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[29<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/lifestyle\/poznati-i-slavni\/nemanja-hunter-kovac-sretan-sam-sto-imam-niku-dijelimo-nezaboravne-trenutke\/441054<\/a> (15.12.2023.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[30<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/bljesak.info\/gospodarstvo\/flash\/skoro-10000-volontera-i-volonterki-realiziralo-579-projekata-i-podrzalo-60-novih-biznisa-u-2023-oj\/440172<\/a> (6.12.2023.)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                \n

                                <\/a>[31<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/inforadar.ba\/zenicko-udruzenje-nas-most-potpomaze-zdravo-starenje-kroz-umjetnost\/<\/a> (15.12.2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                <\/p>\n

                                References:<\/strong><\/p>\n

                                Aitamurto, T. & Varma, T. (2018). The Constructive Role of Journalism: Contentious metadiscourse on constructive journalism and solutions journalism. Journalism Practice<\/em>, 12 (6), 695\u2013713.<\/p>\n

                                Al-Baldawi, Z., Pickering, C.,\u00a0 Champagne-Poirier, O & O\u2019Sullivan, T. (2021). Framing of youth as high-risk population in Canadian disaster news media. International Journal of Disaster Risk Reduction<\/em>, 58 (2021), 1-9.<\/p>\n

                                Bansal, S. & Rosenberg, T. (2014). Reporting on Solutions Internationally<\/em>. A toolkit by the solutions journalism network and Pulitzer center.<\/em> Retrived November 6, 2023, from https:\/\/www.park.edu\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/Solutions-Journalism-Toolkit.pdf<\/a><\/p>\n

                                Bosi, L. , Lavizzari, A & Voli, S. (2019). Representation of Youth in the Public Debate in Greece, Italy and Spain: Does the Political Leaning of Newspaper Have any Effect? American Bihevioral Scientis<\/em>, 64 (5), 620-637.<\/p>\n

                                Bro, P. (2019). Constructive journalism: Proponents, precedents, and principles<\/em>. SAGE: Journalism 20 (4), 504-519.<\/p>\n

                                Curry, A., Stroud, N. J & McGregor, S. (2016). Solutions Journalism and News Engagement<\/em>. Engaging News Project\/Annette Strauss Institute for Civic Life at the University of Texas Austin.<\/p>\n

                                Curry, A. & Hammonds, K.H. (2014). The Power of Solutions Journalism<\/em>. Solutions Journalism Network and Engaging News Project.<\/p>\n

                                Smith Dahmen, N., Thier, K. & Walth, B. (2019). Creating engagement with solutions visuals: testing the effects of problemoriented versus solution-oriented photojournalism<\/em>. SAGE: Visual Communication 20 (2), 271\u2013288.<\/p>\n

                                Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, A. (2024). Journalists\u2019 perception of constructive journalism in United States and Bosnia and Herzegovina. In: Kleut, Jelena i Stefan Janji\u0107: Digitalne medijske tehnologije i dru\u0161tveno-obrazovne promene <\/em>(32-53). Filozofski fakultet u Novom Sadu.<\/p>\n

                                Deli\u0107, A. (2021). Konstruktivno novinarstvo u bosanskohercegova\u010dkim medijima: od izvje\u0161tavanja usmjerenog na probleme do izvje\u0161tavanja usmjerenog na blagostanje? Communication and Media<\/em>, 49 (16), 53-81.<\/p>\n

                                Dodd, B. (2021). Solutions Journalism: News at the Intersection of Hope, Leadership, and Expertise.<\/em> UK: Lexington Booxs.<\/p>\n

                                Gielan, M., Furl, B & Jackson, J. (2017). Solution-Focused News Increases Optimism, Empowerment and Connectedness to Community.<\/em> Institute for Applied Positive Research.<\/p>\n

                                Hod\u017ei\u0107, S. (2020). Informiranje mladih u Bosni i Hercegovini u kontekstu pandemije Covid-19: Pove\u0107ano interesiranje za informacije<\/em>. Retrived October 23, 2023, from Mediacentar Sarajevo. https:\/\/www.media.ba\/bs\/publication\/informiranje-mladih-u-bosni-i-hercegovini-u-kontekstu-pandemije-covid-19-povecano<\/a><\/p>\n

                                Hod\u017ei\u0107, S. & Sokol, A. (2019). Surfanje po tankom ledu: Mladi, mediji, problemati\u010dni sadr\u017eaji.<\/em> Sarajevo: Mediacentar.<\/p>\n

                                Deirdre, K. (2006). Frame Work: Helping Youth Counter Their Misrepresentations in Media. Canadian Journal of Education<\/em>, 29 (1), 27-48.<\/p>\n

                                Kova\u010devi\u0107, P. & Peri\u0161in, T. (2018). The potential of constructive journalism ideas in a Croatian context. Journalism Practice<\/em>, 12 (6), 747-763.<\/p>\n

                                Levinsen, K., Charlotte, W. (2011). Changing media representations of youth in the news \u2013 a content analysis od Danish newspapers 1953-2003. Journal of Youth Studies<\/em>, 14 (7), 837-851.<\/p>\n

                                Lough, K. & McIntyre, K. (2018). Journalists\u2019 perceptions of solutions journalism and its place in the field<\/em>. #ISOJ Journal, 8(1), 33-52.<\/p>\n

                                Lough, K. & McIntyre, K. (2021). A systematic review of constructive and solutions journalism research. Journalism<\/em>, 00 (0): 1-20.<\/p>\n

                                Malven, E. (2018). Framing Youth and Socio-cultural Issues in Media and Online Discourse<\/em>. Doctoral dissertation. The State University of New Jersey. Camden, New Jersey.<\/p>\n

                                McIntyre, K. (2019). Solutions Journalism: The effects of including solution information in news stories about social problems. UK: Journalism Practice<\/em>, 13 (1), 16\u201334.<\/p>\n

                                McIntyre, K., Gyldensted, C. (2017). Constructive Jorunalism: Applaying Positive Psychology Techniques to News Production. The Journal of Media Innovations<\/em>, 4 (2), 20-34.<\/p>\n

                                McIntyre, K. & Lough, K. (2023). Evaluating the effects of solutions and constructive journalism: A systematic review of audience-focused research. Newspaper Research Journal<\/em>, 00 (0): 1-21.<\/p>\n

                                Meier, K. (2018). How does the audience respond to constructive journalism? Two experiments with multifaceted results. Journalism Practice<\/em>, 12 (6), 764-780.<\/p>\n

                                Notley, T.,\u00a0 Dezuanni, M. & Zhong, H. F. (2019). The Inclusion and Representation of Young People in the Australian News Media<\/em>. Western Sydney University and Qeensland University of Technology.<\/p>\n

                                Sokol, A. & Alibegovi\u0107, S. (2021). Mladi za bolje medije: Stavovi, navike i potrebe mladih za medijskim sadr\u017eajima u BiH.<\/em> Mediacentar Sarajevo.<\/p>\n

                                Solutions Journalism Network (2017) What is Solutions Journalism. <\/em>Solutions Journalism Network. Retrived November 6, 2023 from https:\/\/medium.com\/@soljourno\/what-is-solutions-journalism-c050147bb1eb<\/a><\/p>\n

                                Solutions Journalism Network. Mission<\/em>. Retrived November 3, 2023 from https:\/\/www.solutionsjournalism.org\/about<\/a><\/p>\n

                                Stjepi\u0107, D & Suboti\u0107, I. (2022). Mladi u medijskom ogledalu 2022<\/em>. Krovna organizacija mladih Srbije. Beograd.<\/p>\n

                                Thier, K. (2021). Solutions Journalism: Reporting on the Response is Just as Newsworthy as Reporting on the Problem. In: McIntyre Hopkinson, K. & N. Smith Dahmen: Reporting Beyond the Problem: From Civic Journalism to Solutions Journalism<\/em> (49-63). New York: Peter Lang.<\/p>\n

                                Thier, K., Abdenour, J. Walth, B. & Smith Dahmen, N. (2021). A narrative solution: The relationship between solutions journalism, narrative transportation, and news trust. Journalism<\/em>, 22 (10), 2511-2530.<\/p>\n

                                Tur\u010dilo, L., Osmi\u0107, A. & \u017diga, J. (2017). Mladi, politika i mediji: Priru\u010dnik za razvijanje politi\u010dke i medijske pismenosti mladih<\/em>. Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.<\/p>\n

                                Tur\u010dilo, L., Osmi\u0107, A. Kapid\u017ei\u0107, D. , \u0160adi\u0107, S., \u017diga, S. & Dudi\u0107, A. (2019). Studija o mladima Bosne i Hercegovine 2018\/19<\/em>. Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.<\/p>\n

                                Wenzel, A., Gerson, D. & Moreno, E. (2016). Engaging Communities Through Solutions Journalism. Columbia Journalism Review<\/em>. Retrived November 5, 2023 from https:\/\/www.cjr.org\/tow_center_reports\/engaging_communities_through_solutions_journalism.php<\/a><\/p>\n

                                \u017diga, J., Tur\u010dilo, L., Osmi\u0107, A. & Ba\u0161i\u0107, S. (2015). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini<\/em>. Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.<\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Novinarstvo usmjereno na rje\u0161enja:\nstavovi studenata novinarstva i\npredstavljanje rje\u0161enja u izvje\u0161tavanju web portala o mladima <\/span><\/strong><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n

                                U interpretativnom uokvirivanju medijskog izvje\u0161tavanja o mladima prevladavaju dva pristupa: prvi usmjeren na probleme i drugi usmjeren na pozitivne \u201emeke\u201c vijesti. Nedostaje pristup usmjeren na rje\u0161enja u kojem bi u okviru istog formata bio predstavljen problem, ali i rje\u0161enje koje bi moglo biti u\u010dinkovito u konkretnom slu\u010daju, s mladima, a ne nositeljima politi\u010dkih i javnih funkcija, kao klju\u010dnim akterima pri\u010de. Cilj rada je utvrditi kako studenti novinarstva\/komunikologije u Bosni i Hercegovini (B& H) percipiraju novinarstvo rje\u0161enja (solutions journalism, skr. SoJo) i kako u izvje\u0161tavanju o mladima medijski portali predstavljaju rje\u0161enja. Primjenjene su dvije kvalitativne istra\u017eiva\u010dke metode: ispitivanje u fokus grupama me\u0111u studentima Univerziteta u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru (N=24) i metoda analize medijskog teksta o mladima na pet medijskih portala u BiH (N=98). Rezultati ispitivanja studenata pokazali su da novinarstvo rje\u0161enja smatraju svrsishodnijim od problemskog, ali i prijetnjom za novinarsku objektivnost. Kao nu\u017ene uvjete za bavljenje ovom vrstom novinarstva identificirali su obuku o njemu, podr\u0161ku uredni\u0161tva, dru\u0161tvenu senzibilnost novinara i financijsku stabilnost medija. Rezultati kvalitativne analize \u010dlanaka o mladima pokazali su da formati u kojima su spomenuta rje\u0161enja ne ispunjavaju kriterije SoJo pri\u010da. Iako su pri\u010de o mladima uglavnom pozitivno uokvirene, ispri\u010dane su iz perspektive menad\u017ementa institucija\/organizacija, a ne mladih. <\/em><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> novinarstvo rje\u0161enja, studenti novinarstva, izvje\u0161tavanje o mladima.<\/em><\/p>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                                \n\n\n\n\n
                                \"inmediasres\"\n

                                \u00a013(25)#12 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                		\n

                                \"Creative<\/a>\nThis journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                                		\n

                                \nDOI 10.46640\/imr.13.25.2<\/a>\nUDK 159.942:316.774\u201c20\u201c\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 18.2.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                <\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Paula \u010catipovi\u0107<\/span><\/p>\n

                                Faculty of Political Science, University of Zagreb, Lepu\u0161i\u0107eva 6, Croatia\npaulacatipovic.sluzbeni@gmail.com<\/p>\n

                                The Role of Emotions in the Dissemination of Populism\nand fake News Phenomena<\/span><\/strong><\/p>\n

                                \nPuni tekst: pdf (279 KB), English, Str. 4159 - 4176\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Abstract<\/em><\/strong><\/p>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n

                                Based on the assumption that human emotions have an influence on their decisions and attitudes, this paper explores the relationship between emotions and the challenges democracy faces in the 21st century. Focusing on fake news and populism, the paper explores the role of emotions in these phenomena. Some of the emotional patterns analyzed in this paper are the appearance of fear, insecurity, and anger, which are manifested through the creation of \u201cenemies\u201d and \u201cantagonists\u201d embodied by immigrants, political elites, and mainstream media. In the end, by reviewing significant research on this topic, a fundamental distinction is revealed in the interpretation of the mentioned phenomena, considering whether people approach them from an emotionally challenged or reason-driven position. Therefore, a systematical overview of work on this topic can make a significant contribution to the further understanding of these phenomena. <\/em><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Key words:<\/em><\/strong> emotions, identity, public sphere, populism, fake news, media.<\/em><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                <\/p>\n

                                1. Introduction <\/strong><\/p>\n

                                Numerous papers problematize the role of emotions in politics (Abu-Lughod and Lutz, 1990; Goodwin, Jasper, and Polletta, 2001; Hoggett and Thompson, 2012; Wahl-Jorgensen, 2012, Nussbaum, 2013; Massumi, 2015; Wahl-Jorgensen, 2018). By defining emotions, their role and influence, it becomes evident how significant they are for the conceptualization of the public sphere and how potentially exclusionary it is to ignore them. Applying this to contemporary society and the problems of illiberal turnaround that democracies face today, this paper studies the role of emotions in the dissemination of populism and fake news phenomena. The strictly rational political public sphere in this sense is criticized by the author with arguments that it excludes many aspects of human participation and ignores the personal component. By reviewing relevant work that is categorized here based on keywords and concepts, this paper seeks to give an insight into the role that emotions play in the context of the public sphere, contemporary society, democracy, the challenges it faces today and the normative role of the media. The papers were chosen based on their relevancy and connection to the topic. At the beginning of the paper key concepts are defined, followed by a systematized presentation of relevant findings. Furthermore, papers presented here explain the connection between populism and fake news, the role of emotions and how it all relates to concepts of identity (Jasper, 1998). Finally, considering contextual factors such as socioeconomic changes driven by globalization and economic deregulation, this paper emphasizes the importance of the emotional domain in discipline and research related to this topic.<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                2. Emotions<\/strong><\/p>\n

                                Emotions are defined as evaluation states that have physiological, cognitive, and neurological elements (Lawler, 1999, p. 219). Turner and Stets (2011) in Sociology of Emotions<\/em> explain that emotions are socially constructed, that is, that they very much depend on socialization and social structures. The authors refer to William M. Wentworth, emphasizing the role of emotions in relation to culture, society, socialization, and communication. Turner and Stets (2011, p. 297) argue that for Wentworth emotions are the original form of communication, that is, the medium of communication. Furthermore, the authors explain that emotions play an important role in regulating attention, learning from experience, observing themselves and others, and claim that without emotions people would not be able to know situations or adapt to them and function in their environment. Therefore, they allow individuals to take roles, read dispositions, and communicate in ways through which they can gain a sense of intersubjectivity with other people (2011, p. 299). While Solomon (2008) argues that almost all emotions are also reflected in behavior, Frijda (1986, p. 6) explains how emotions are evoked by significant events, which are considered as such when they involve actual or expected concerns of the subject. Furthermore, according to Nussbaum (2013), emotions are not just impulses, but contain estimates that consequently have evaluation content, and Goodwin, Jasper and Polletta (2001) emphasize that emotions in political research have fallen into the background, even though they used to be the center of many studies. In their words, emotions have lost their place in the \u201crationalistic, structural, and organizational models that dominate academic political analysis\u201d (2001, p. 1). Nevertheless, much of the authors continue to point out that emotions are incorporated into all pores of life and society, such as relationships, ideology, consumerism, globalization, economics, culture (Jasper, 1998; Goodwin et al., 2003; Salmela and von Scheve, 2017; Wahl-Jorgensen, 2012; Spruyt, Keppens and Van Droogenbroeck, 2016) implying in this way that they are an inevitable part of many disciplines and research.<\/p>\n

                                \u201cWhat moves people is a function of their sense of their nation\u2019s history, traditions, and current problems, and leaders attempting to generate emotional support for valuable projects must engage with people as they are, their particular historically and socially shaped loves and cares \u2014 even if ultimately to lead them to a place altogether new\u201d (Nussbaum, 2013, p. 200-201).<\/p>\n

                                Given the fundamental question this paper addresses, on the role of emotions in contemporary challenges to democracy, their aspects in political discourse are emphasized. Taking this into context, it is imperative to explore the phenomenon of the public sphere and how it is reconceptualized when considering the phenomenology of emotions.<\/p>\n

                                <\/p>\n

                                3. The public sphere<\/strong><\/p>\n

                                Given the claims about how social interactions manifest themselves in the structure of the public sphere, it is important to emphasize that the history of discussions on this subject is very rich. Aristotle (1954) wrote in Rhetoric<\/em> about emotions and the persuasive role they can play, through world-renowned philosophers who have made their contributions (Smith, 1959; Hobbes, 1968). While Kant (1998), for example, argued that bad behavior in society has its roots in human nature, Habermas (1989) described his prominent idea of the public sphere through rational discussion of topics within the community and explained the normative concept of public debate as incorporated into the context of democracy. Nevertheless, one should be careful while approaching this debate. If emotions are seen as a constitutive part of the individual as they create individual opinion (Lutz, 2007, p. 26), and if humans are inseparable from the social structures they obtain, then are emotions not an indispensable part of politics and social discourse? Wouldn\u2019t then their practice in society make them part of the politics as well of everyday life, as well as many other disciplines, such as, obviously, anthropology and linguistics? Habermas (2004, p. 2) himself emphasized that his work is dominated by the conceptual triad of the public sphere, discourse, and reason. But the very idea that rational, public issues, without private interference, excluded from self-interests, can be addressed in the public sphere, could be dangerous and somewhat delusional. As Hoggett and Thompson (2012) explain; the phenomenology of the public sphere and debate fails to take the affective dimension into account. Wahl-Jorgensen (2012) emphasizes that emotions have historically been studied as contrary to reason, but points to more and more research that provides evidence of the central role of emotions in shaping political participation. Furthermore, the author encourages experts to explore the ways in which concrete emotions affect participation, and in what ways they undermine it, and points out that it is crucial to analyze the impact this has on audiences. While one of the most prominent ideas Habermas (1989) pursues is deliberation, it \u201cmust be capable of engaging with the emotional content of experiences that are brought into the deliberative sphere. Deliberation cannot be restricted to the purely rational or cognitive because to do so is to exclude many of those directly affected by the policy decisions that may flow from deliberation\u201d (Hoggett and Thompson, 2012, p. 33). So, as the authors point out, the goal is not to imply a complete rejection of everything rational, but ignoring the emotional component is not acceptable either. Certainly, by denying emotions as an integral part of man, the public sphere as such is also denied. The truth is that not a day goes by in a democracy without a whole spectrum of emotions, such as anger, guilt, regret, love, disgust, fear (Nussbaum, 2013). Analyzing Habermas\u2019 depiction of the public sphere and his view of the relationship between the public sphere and democracy, the question of the normative role of the media arises, regarding these emotional characteristics. Therefore, in the next chapter, different views of the authors are presented on the topic of an ideal forum for discussion and manifestations of emotions in this area.<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                4. Normative role of the media and democracy<\/strong><\/p>\n

                                The normative role rises within Habermas\u2019 (2004) notion that the public sphere has an irrefutable relationship with the normative evaluation of democracy, or, as H\u00e4nska (2019, p. 14) emphasized, Habermas\u2019 famous complaint on the rise in publicity and entertainment that feudalized the public sphere. H\u00e4nska (2019) raises the question of justice in the discipline of communication and explains that it deals with the issues of the organization of society and politics through their relationship. Along these lines, many actors encounter the normative role of the media through the phenomenon of the public sphere: \u201cPoliticians, journalists, and social scientists play different, though often intertwined, roles in creating a relationship between truth and democracy\u201d (Nielsen, 2020, p. 238). Consequently, commercialization of the media and media organizations is being discussed and linked with broader trends in contemporary society (McNair, 2003; Blumler and Cushion, 2014). McNair (2003) argues that in capitalist societies, the focus is no longer on the traditional understanding of the public sphere but on sensations and scandals, and Enli and Rosenberg (2018) state that the decline in trust in the media is not only related to media change but also to institutions and politics. Furthermore, the proliferation of the fake news phenomenon cannot only be attributed to technological advances that allow for quick and easy content sharing with the masses. Rather than that, what is at stake is a complete transformation of the news industry and the creation of new types of news audiences (Nielsen, 2020). Relating norms to emotions, Turner and Stets (2011, p. 22) see the construction of emotions through cultural ideologies, beliefs, and norms and their influence on social structures that determine what emotions will be experienced and how culturally determined emotions will be expressed. Moreover, an obvious uncertainty exists when it comes to the existence of the public sphere as originally described, not only in its lack of cultural sensitivity but also in its skepticism about the whole idea of an ideal forum for discussion and rational deliberation. Referring to new media, forums, blogs, comments, and social networks in general, Massumi (2015) suggests that there is an evident shift towards inarticulate expression of emotions. In this regard, Wahl-Jorgensen (2012) argues that emotional involvement can have a polarizing impact, which makes civilian debate impossible and does not lead to constructive solutions and consensus. Abramson, Arterton, and Orren (1988) describe similar problems in their explanation of abrupt expressions of opinion, suggesting that the idea of relying on rational discussion and the consequent production of ideal democracy is incomplete and Corner (2017) highlights how important it is to put fake news in the broader context of media research and link it to the root problems of journalism. Additionally, addressing the fake news phenomenon as a problem of fundamental change in journalism can be associated with digital media and changes in modern media democracies, concluding that fake news has an enormous impact on journalism (Egelhofer and Lecheler, 2019) and also the way newsrooms operate and lean towards commercialization and sensationalism. Bastick (2021) points to research results that have confirmed that exposure to fake news significantly modifies the unconscious behavior of individuals and points to the consequent undermining of democracy. Fake news potentially leads to misconceptions and inequality in political knowledge, and this is detrimental to democracy (Van Aelst et al., 2017, p. 19, cit. according to Egelhofer and Lecheler, 2019, p. 111\u2013112).<\/p>\n

                                \u201cPost-truth calls into question the normative vision of journalism as a critical link in democratic public life based on fact-based arguments\u201c (Waisbord, 2018, p. 1875).<\/p>\n

                                This antidemocratic turn doesn\u2019t involve only the fake new phenomenon. Research on emotional use by populist parties versus mainstream parties concluded that populist, and especially radical right appeals, can have a very negative impact on democracy, which mostly refers to negative stereotyping of minorities and frequent attacks on the media (Widmann, 2021, p. 176). Thus, considering the illiberal turn and challenges democracies face today, like populism and fake news, the authors conclude that emotions play a crucial role in their proliferation and manifestation. By appealing to emotions when practicing these phenomena, audiences experience a subjective sense of involvement and expression of emotions that do not always have a constructive contribution to democratic principles. In view of the above, the chapters that follow deal specifically with the issue of populism and fake news and illuminate the possible ways in which actors use emotions in the dissemination of these phenomena. The next chapters analyze these phenomena and the role of emotions in them, but also how this affects the understanding of the entire discipline in which these phenomena are studied.<\/p>\n

                                <\/p>\n

                                5. Populism<\/strong><\/p>\n

                                5.1. Defining the phenomenon of populism<\/strong><\/p>\n

                                Populism is quite famously defined as an invitation to people against the established structures of power and dominant ideas as well as society\u2019s values (Canovan, 1999, p. 3). Given the fact that populism is often referred to as ideologically thin-centered (Mudde, 2004), because of its connection to different and sometimes even contradictory ideologies, its connection to the media is interesting. For example, Wodak (2013) argues that right-populist parties depend on modern media democracies and that their growth is deeply linked to their presence in the media. If the focus turns to populist leaders that are often quite successful in capturing the media\u2019s attention, Kirk Hawkins (2003, p. 1140) contextually expands the definition of populism by arguing that populism is a charismatic technique that embodies the will of the people, while Canovan (1999, p. 14) argues that populist movements mainly contain charismatic leaders who personalize and mediate politics. While explaining populism as a communication phenomenon, some emphasize the contribution that communication processes make to the \u2018construction\u2019 of populist ideas (de Vreese et al., 2018, p. 425), and some refer to populism as a political communication style and point to its tendency to indicate closeness to people and distancing from the establishment (Jagers and Walgrave, 2007). This leads to a well-known populist polarization of \u201cpure people\u201d versus the \u201ccorrupt elite\u201d (Mudde, 2007, p. 23), which creates the idea of ideally homogeneous people on the one side and the ones that are excluded, \u201cthe others,\u201d\u00a0on the other side of the spectrum. The ones that are portrayed as excluded from the discourse are more than often immigrants, the media, the institutions, or simply political enemies and rivals of differing opinions (Salmela and von Scheve, 2017; Barbeito and Iglesias, 2021; Widmann, 2021) and the relationship between \u201cpeople\u201d and \u201celites\u201d is often referred to through the concept of crisis and anger towards those responsible (blamed) for the crisis (Homolar and Scholz, 2019). Moreover, stigmatized groups find \u201cpeople\u201d in \u201cempty signifiers\u201d and develop a tendency towards a group perspective through which they then create their positive identities in order to cope (Spruyt, Keppens and Van Droogenbroeck, 2016, p. 335-336). There are even claims in the field that the study of populism is essentially the study of identity (Boss et al., 2020), and arguments that the more a specific group position forms a fundamental part of identity, the more people will define themselves as part of the \u201ccommon man\u201d category and the more they will be attracted to populism (Spruyt, Keppens, and Van Droogenbroeck, 2016, p. 344). If the persuasive power of populism, which lies in populist communication, really is inherently more tied to emotions than communication used by non-populist parties (Wirz, 2018, p. 1131), then taking positions and interpreting one\u2019s own roles in society is extremely important in the context of this paper. It is precisely through the specifics of human identity and man\u2019s need for self-identification that the authors emphasize the role of emotions in populism. For example, Salmela and von Scheve (2017) refer to fundamental social changes that have influenced the rise of populism, especially the radical right, and suggest that identification-created emotional processes are an additional explanation for these phenomena. The authors put this in context by linking concrete emotions to the current situation in society and the role of populism, which is further discussed in the following chapter.<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                5.2. The role of emotions and identity in the dissemination of populism<\/strong><\/p>\n

                                Great democratic leaders have always understood the cultivation of appropriate emotions and discouraged those that hampered the progress of society (Nussbaum, 2013), and identity theories also associate positive emotions with the development of stable social structures (Turner and Stets, 2011). Not only that, but Nagel (2021) argues that emotions are the core of identity, either in the context of Freud\u2019s narcissism theory, Jung\u2019s conceptualization, or any other psychoanalytic perspective, and implies that identity is always constructed in relation to other people. Furthermore, the power of identity lies precisely in emotional traits, which can be seen through collective identity. This phenomenon is described through strong emotions towards the group, or, maybe even more importantly, a strong antipathy towards those who do not belong in the group (Goodwin, Jasper, and Polletta, 2001). Therefore, collective identity brings a sense of solidarity and togetherness, but also strictly constructed boundaries of belonging and, thus, clear distinctions. It has been shown that, in the domain of online political participation, the radical right provokes stronger emotional reactions than the parties of the center (Doroshenko and Tu, 2022). Additionally, Bos et al. (2020) clarify how exactly populist communicators rely on strategies that influence people\u2019s judgment and their political engagement. The authors call this \u201cpopulist identity framing\u201d because \u201cordinary people,\u201d as an internal group, are portrayed as threatened by outside groups. Before getting into the psychological mechanisms behind identity framing, it is important to outline the concept of identity itself. Therefore, Bauman (2004) argues that identity itself is the goal of effort, an entity of construction and choice that is protected through struggle, and \u201cfor the struggle to be victorious, the truth of the precarious and forever incomplete status of identity needs to be, and tends to be, suppressed and laboriously covered up\u201d (Bauman, 2004, p. 15\u201316). This is especially important in the context of populists, who tend to monopolize the notion of nationality.<\/p>\n

                                \u201cCultural identities\u2014religious, national, regional, and ethnic identities\u2014are more fluid and may be either public or private depending upon historical context. Democracy tends to legislate religious, regional, and ethnic identities out of the public sphere and to invoke selectively the affective dimensions of nationalism to support the nation-state\u201d (Berezin, 2001, p. 85).<\/p>\n

                                Two psychological mechanisms are seen as links between populism and national identity. They are identified behind the rise of the radical populist right. The first mechanism concerns negative emotions and the construction of enemies, such as migrants, while the second mechanism refers to emotional distancing from social identities that cause shame in favor of identities that are perceived as more stable and concern phenomena such as nationality (Salmela and von Scheve, 2017). An experimental study conducted in fifteen European countries (n = 7286) showed that the anti-elitist identity framework has the potential to convince voters (Bos et al., 2020). The results have shown that, due to anti-elitist consideration of identity, voters are more likely to agree with the messages and become involved with them. It also confirmed a thesis on populistic references to social topics as problems that are caused by the elites, thus confirming that people who feel very deprived have benefits from blaming the elite (2020, p. 20). Schulz, Wirth, and M\u00fcller (2020) argue that social identity theory is an appropriate framework for linking populist attitudes, public opinion, and the media, as they found common patterns in the countries they studied. They argue that found characteristics, such as having stronger populist attitudes going together with a less friendly perception of the media, unite populist citizens and that these perceptions are potentially driven by mechanisms of social identity (2020, p. 217). Another study (Widmann, 2021) showed that Twitter has raised both populists\u2019 and mainstream politicians\u2019 levels of anger and disgust, but also joy and pride. The author argues that actors mostly resort to emotions of anger and disgust when they want to attack the elites, media, rivals, or, for example, when referring to refugees. Furthermore, by using language associated with fear and sadness, populists identify with \u201cthe people.\u201d While creating a positive identity that is usually based on nationality, at least for right-wing populist parties, the author argues that actors prefer emotions of joy and pride. Non-populist actors use emotions of joy and pride when focusing on their past successes. Moreover, research showed that political party Podemos manifests emotions through love and hope while discussing solutions, and Vox, in addition to using tools of undefined fear while referring to the future, practices powerful negative appeals such as fear of cultural extinction, hatred, revenge, and punishment (Barbeito and Iglesias, 2021). Finally, it is important to note that, while emotions can play an integrative role, they can also spread intolerance and hatred (Wahl-Jorgensen, 2012), which is perhaps best explained through the categorization of emotions that stand out the most in relation to this subject.<\/p>\n

                                <\/p>\n

                                5.2.1. The role of negative emotions in populism<\/strong><\/p>\n

                                Collective emotions socially construct common ailments (Kemper, 1981). In this context, negative emotions that attach to identity, such as guilt or shame (Goodwin, Jasper, and Polletta, 2001), are often being discussed. Other strong emotions, like fear, anger, and resentment, are related to the public space in the context of the rise of populism and ideological polarization (Rosas and Serrano-Puche, 2018, cit. according to Serrano-Puche, 2021, p. 232). Salmela and von Scheve (2017) address the socioeconomic changes that have led to the strengthening of populism but argue that they cannot be considered the sole cause and focus on emotional processes and identity building while interpreting the growth of the radical populist right. While doing so, they focus on fear and shame as emotions that are especially manifested in individualized capitalist societies. Shame is seen as the emotion of failure and a consequence of neoliberalism and individualization (Hoggett and Thompson, 2012). Moreover, fear and anxiety are seen as emotions that grow during a crisis, but they can allegedly be regulated, among other strategies, by authentic leaders (Nagel, 2021), or fear and insecurity can be turned, through shame, into anger and hatred of the \u201cenemies,\u201d who are most often immigrants, elites, or the mainstream media (Salmela and von Scheve, 2017). Hidalgo-Tenorio and Ben\u00edtez-Castro (2021) refer to fear and anger as dominant components of Trump\u2019s rhetorical style, arguing that he is mobilizing people through them against populistically constructed \u201cenemies.\u201d Furthermore, it is suggested that Trump\u2019s so-called \u201cangry populism\u201d is based on attracting media and audience attention by deliberately expressing emotions of anger and rage (Wahl-Jorgensen, 2018). The author studied the appearance of the words \u201canger\u201d and \u201cangry\u201d in the period between the election and the day after his inauguration. After the election to the day after Trump\u2019s inauguration, there were 3,828 stories containing the terms \u201canger\u201d or \u201cangry\u201d versus 1,449 for Obama. Wahl-Jorgensen (2018, p. 774) concludes that Trump\u2019s \u201cemotional regime\u201d has become part of the framework of political life and suggests it is critical to his brand of populism, with the public focusing on Trump\u2019s production of spectacle, which has affected the way journalists produce news (Ananny, 2018, p. 103, cit. according to Gutsche, 2018, p. 2). Finally, populism is associated with feelings of dissatisfaction and stigmatized groups that are struggling to create positive social identities. Therefore, populism is addressed as a strategy for coping with unsavory situations and is associated with human vulnerability (Spruyt, Keppens, and Van Droogenbroeck, 2016):<\/p>\n

                                \u201cIn addition, people who are characterized by a strong sense of lack of political efficiency, people who believe they live in a world that is unfair and where they don\u2019t get what they deserve, or people for whom the world is changing too quickly and are losing themselves, they all support populism\u201d (2016, p. 342).<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                5.2.2.\u00a0 The role of positive emotions in populism<\/strong><\/p>\n

                                On the other hand, the appearance of positive emotions in populism has different aspects. Arendt (1958) interprets the human tendency for promises through the claim that without attachment to promises, we would not be able to maintain our identities at all. Thus, she refers to the public, which is manifested through the presence of others, who then determine the identities of those who promise and those who fulfill (1958, p. 237). Naturally, emotions of hope and euphoria appear as antagonism to fear and skepticism (Jayme Montiel and Uyheng, 2020), and how important this discourse of hope and promise is in the context of emotions and populism is clear through the statement that natural human uncertainty about the future can be seen as prey. For politicians, the concept of the future has an ideological and rhetorical function because the future itself is unpredictable and promises create an impression of optimism in voters (Dunmire, 2005, p. 484). For instance, Podemos uses positive emotions of hope and love explicitly when talking about the future (Barbeito and Iglesias, 2021), and right-wing populist parties, on the other hand, use positive emotions of joy and pride when referring to identity through nationality (Widmann, 2021). Populists have a strong narrative of the future, unlike liberals, who have failed to create it, and liberals will be able to compete with populists only when they create their own discourse of a promising future (Kuisz and Wigura, 2020):<\/p>\n

                                \u201cThe empty ideological space was occupied largely by populists who packed it with a reactive dislike of the West, supplemented by a xenophobia-tinged promise of well-being for the national community. In times filled with uncertainties\u2014about the economy, about social identities, about institutions, about the global climate\u2014this promise offers voters a sense of sanctuary and security\u201d (2020, p. 51).<\/p>\n

                                Nielsen (2020) refers to the shift from liberal democracy to oligarchy by thematizing white supremacy, anti-immigrant attitudes, and populism, and talks about the role of the fake news phenomenon through the dangerous erosion of democracy, freedom, and deliberation. There is an open argument that, in recent years, elections in Western democracies have been linked to the spread of political online fake news, personalized online filters, and the significant electoral success of populist candidates (Cantarella, Fraccaroli, and Volpe, 2023). Akg\u00fcl (2019) argues that populist politicians mostly regard fake news as a propaganda tool for their political agendas (2019, p. 32). In this way, the authors detect the link between populism and fake news phenomena in the context of the shift away from liberal democracy and the problems it entails. In accordance with the above, the next chapter first thoroughly defines the different forms of fake news and then connects this phenomenon with the role of emotions in their dissemination.<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                6. Fake news<\/strong><\/p>\n

                                6.1. Defining the phenomenon of fake news, misinformation, disinformation, malinformation <\/strong><\/p>\n

                                Fake news is defined as false information that mimics real information (Van der Linden, Panagopoulos and Roozenbeek, 2020). Cantarella, Fraccaroli and Volpe (2023) define political online fake news as deliberately fabricated misinformation of political content (2023, p. 1) and consequently emphasize their relationship with the success of populist candidates during elections. Wardle (2018) calls for caution while using that term by emphasizing that a lot of the content which is being discussed is not false per se but is taken out of context. Therefore, fake news is seen as a tool that the powerful use to suppress and curb free speech and undermine and circumvent free media (2018, p. 952). It is also important to distinguish between fake news as a genre and as a label (Egelhofer and Lecheler, 2019). Fake news as a genre is defined by the authors as \u201cdeliberately created pseudo-journalistic disinformation\u201d, while fake news as a label is explained as a political instrument that serves to delegitimize journalism (2019, p. 98). Wardle (2018, p. 953) ranks seven types of \u201cinformation disorders\u201d of which he considers satire and parody the least dangerous and puts them at the beginning of the spectrum. At the end of the spectrum is fabricated content that was deliberately created to spread false information. Other categories distinguish content that is unrelated to headlines or visual representations such as clickbait, the use of visual materials or quotes that change the context, the dissemination of accurate content beyond the original context, binding journalists\u2019 signatures and organizations to content that is not truly theirs and manipulating content for the purpose of deception. Wardle (2018, p. 954) explains that these seven categories can be classified into three camps, depending on the degree of veracity and intention to cause harm. Content that is false but not intended for intentional harm is called misinformation. Misinformation includes satire, clickbait or quotes and images that can have a misleading effect. Content that is false and intended to cause harm is called disinformation and therefore includes malicious lies, fabricated content, and manipulation campaigns. True information intended to harm is defined as malinformation (2018, p. 954).<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                6.2. The role of emotions in the dissemination of fake news<\/strong><\/p>\n

                                While explaining disinformation and affective polarization, the role of populism in the mobilization of emotions is crucial, especially considering the fact that nowadays some of the media are populistic themselves (Kr\u00e4mer, 2014). Digitalization and mediatization are referred to as processes in which emotions become the center of political and social life, compared to earlier periods when the affective dimension was more limited to the private sphere (Serrano-Puche, 2021, p. 232). Consequences of the relationship between fake news and the emotional discourse, as well as the importance of their research, can be recognized in a study of emotional intelligence and university education in relation to fake news (Preston et al., 2021). Research results found that people who have high levels of emotional intelligence and university education are less likely to believe fake news than people who show low levels of emotional intelligence and college education. Along these lines, Martel, Pennycook, and Rand (2020) explored the link between specific emotions (fear, shame, enthusiasm, excitement, guilt, upset, etc.) and the fake news phenomenon. The first study found that increased emotionality predicts greater confidence in fake news, but not real news. Another study measured and manipulated reliance on emotion or reason through four experiments (n = 3884) and found correlation and causal evidence that reliance on emotions increases trust in fake news (2020, p. 1). Furthermore, Corbu et al. (2021) sought to investigate how likely users are to share fake news on social media (n = 813). The authors call it the \u201cviralization effect\u201d and explore it in relation to two positive emotions (enthusiasm and pleasure) and two negative emotions (anger and fear) as mediators of the aforementioned effects of viralization. The results showed that negatively biased fake news increase people\u2019s willingness to share the news, while positively biased fake news had no significant impact on viralization potential. The potential for viralization turned out to be mediated by negative emotions, but not by positive emotions (2021, p. 58). In research, fake news is often related to eco-chambers (Bakir and McStay, 2017). More precisely, eco-chambers are created while algorithmically selecting information based on the user\u2019s previous interests, purchases, publications, search history and the like. Bakir and McStay (2017) recall a 2014 Facebook study that, by collecting newsfeed material, without the knowledge and consent of participants, found that people replicated positive\/negative emotional content in their own posts. Referring to these results and \u201cautomatic journalism\u201d (algo-journalism) which automatically uses data to create stories depending on preferences and target audiences, the authors warn about the emotional implications this may have. While fake news already represents an increase in emotional charge, automated news and journalism have the potential to make this situation worse (2017, p. 170). Bowman and Cohen (2020) explain exposure to the fake news phenomenon and highlight the ways in which this content is often created to resonate with us and our emotions, thus depriving us of the ability to become aware of our bias. The authors offer a solution in form of education in the field of media literacy with the goal of making media audiences more critical and aware of the circumstances in which they encounter such content.<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                7. Conclusion <\/strong><\/p>\n

                                By analyzing relevant work on the topic of emotions, populism and fake news, based on relevancy and connection to the topic, the need to incorporate the emotional dimension into the issues of the public sphere and the normative role of the media is clear. Neglecting this area completely marginalizes the entire aspect of research without which is impossible to get a complete insight into phenomenology. Nielsen (2020) explains the shift from liberal democracy to oligarchy through marginalizing vulnerable communities, anti-globalism, and white supremacy. Populist, and especially radical right appeals, can have a negative impact on democracy, which mostly refers to negative stereotyping of minorities and frequent attacks on the media (Widmann, 2021, p. 176). In times of vague social identities and questionable futures, populists have created identities based on divisions and roles, and this has produced feelings of belonging and purpose that culminate in emotions of victimism\/supremacy and sacrifice searching (Nagel, 2021). In a crisis, anxiety and fear are reconstructed through the need for hope and identity (Nagel, 2021), and in these times, which are evidently filled with uncertainty, populists have offered voters a better version of the future than the liberals (Kuisz and Wigura, 2020). Doroshenko and Tu (2022) conclude that the radical right provokes stronger emotional reactions than the parties of the center, and in the context of socioeconomic change and individualistic identities, many authors highlight the emotion of shame (Goodwin, Jasper and Polletta, 2001; Hoggett and Thompson, 2012; Salmela and von Scheve, 2017; Martel, Pennycook, and Rand, 2020). Martel, Pennycook, and Rand (2020) reveal that increased emotionality predicts greater confidence in fake news, and research has also shown that people who have high levels of emotional intelligence and university education are less likely to believe fake news (Preston et al., 2021). Emotions such as anger, when it comes to fake news, are associated with a greater chance of active user engagement (Corbu et al., 2021). Finally, in a modern society, shaped by polarizing divisions, dissonances in emotions and identity, new technology and media, the unlimited space available for expression is not necessarily favorable for democracy and is changing the normative role of the media. Therefore, some authors oppose the idealization of a version of the public sphere which implies that higher participation and discussion automatically mean a positive impact on democracy (Abramson, Arterton and Orren, 1988; Wahl-Jorgensen, 2012; Massumi, 2015). On the contrary, Wahl-Jorgensen (2012) points out that the moment came to discuss how to create forums that will generate empathy and solidarity in times when people are, almost entirely, able to express any opinions and emotions freely. Nevertheless, one thing is for sure - ignoring the power of emotional public sphere only means not seeing the wood from the trees.<\/p>\n

                                <\/p>\n

                                References:<\/strong><\/p>\n

                                Abramson, J.B., Arterton, F.C., and Orren, G.R. (1988). The Electronic Commonwealth: The Impact of New Media Technologies on Democratic Politics.<\/em> New York: Basic Book.<\/p>\n

                                Abu-Lughod, L., and Lutz, C. (1990). Emotion, Discourse, and the Politics of Everyday Life. In: C. A. Lutz and L. Abu-Lughod (Eds.), Language and the Politics of Emotion<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

                                Akg\u00fcl, H. (2019). Fake News as a Tool of Populism in Turkey: The Pastor Andrew Brunson Case. Polish Political Science Review<\/em>, 7(2), 32-51. https:\/\/doi.org\/10.2478\/ppsr-2019-0012<\/a><\/p>\n

                                Arendt, H (1958). The Human Condition,<\/em> Chicago, IL: University of Chicago Press.<\/p>\n

                                Aristotle. (1954). Rhetoric<\/em>. New York: Modern Library.<\/p>\n

                                Bakir, V. and McStay, A. (2017). Fake News and the Economy of Emotions, Digital Journalism<\/em>, 6 (2), 154-175, \u00a0<\/u>https:\/\/doi.org\/10.1080\/21670811.2017.1345645<\/a><\/p>\n

                                Barbeito, R. I. and Alonso, A. I. (2021).\u00a0 Political emotions and digital political mobilization in the new populist parties: the cases of Podemos and Vox in Spain, International Review of Sociology<\/em>, \u00a0<\/u>https:\/\/doi.org\/10.1080\/03906701.2021.1947948<\/a><\/p>\n

                                Bastick, Z. (2021). Would you notice if fake news changed your behavior? An experiment on the unconscious effects of disinformation, Computers in Human Behavior,<\/em> 116, 1-12. https:\/\/doi.org\/10.1016\/j.chb.2020.106633<\/a><\/p>\n

                                Bauman, Z. (2004). Identity: interviews with Benedetto Vecchi<\/em>. Pelago: Zagreb.<\/p>\n

                                Berezin, M. (2001). Emotions and Political Identity: Mobilizing Affection for the Polity. In: J. Goodwin, J. Jasper and F. Polletta, (Eds.), Passionate politics: Emotions and Social Movements. <\/em>Chicago, IL: University of Chicago Press. https:\/\/doi.org\/10.7208\/chicago\/9780226304007.003.0006<\/a>,<\/p>\n

                                Blumler, J.G., and Cushion, S. (2014). Normative perspectives on journalism studies: Stock-taking and future directions. Journalism<\/em>, 15(3), 259\u2013272. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1177\/1464884913498689<\/a><\/p>\n

                                Bos, L. Schemer, C., Corbu, N., Hameleers, M., Andreadis, I., Schulz, A., Schmuck, D., Reinemann, C. and Fawzi, N. (2020). The effects of populism as a social identity frame on persuasion and mobilisation: Evidence from a 15-country experiment. European Journal of Political Research<\/em>, 59: 3-24. https:\/\/doi.org\/10.1111\/1475-6765.12334<\/a><\/p>\n

                                Bowman, N. D. and Cohen, E. (2020). Mental Shortcuts, Emotion, and Social Rewards: The Challenges of Detecting and Resisting Fake News. In: M. Zimdars and K. McLeod, (Eds.), Fake News: Understanding Media and Misinformation in the Digital Age.<\/em> The MIT Press. https:\/\/doi.org\/10.7551\/mitpress\/11807.001.0001<\/a><\/p>\n

                                Canovan, M. (1999). Trust the People! Populism and the Two Faces of Democracy, Political Studies<\/em>, 47, 2-16.<\/p>\n

                                Cantarella, M., Fraccaroli, N., and Volpe, R. (2023). Does fake news affect voting behaviour? Research Policy<\/em>, 52(1), 1-12. https:\/\/doi.org\/10.1016\/j.respol.2022.104628<\/a><\/p>\n

                                Corbu, N., Bargaoanu, A., Durach, F. and Udrea, G. (2021). Fake News Going Viral: The Mediating Effect of Negative Emotions. Media Literacy and Academic Research<\/em>, 4 (2), 58-85.<\/p>\n

                                Corner, J. (2017). Fake news, post-truth and media\u2013political change. Media, Culture & Society, <\/em>39(7), 1100\u20131107. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1177\/0163443717726743<\/a><\/p>\n

                                De Vreese, C. H., Esser, F., Aalberg, T., Reinemann, C., and Stanyer, J. (2018). Populism as an Expression of Political Communication Content and Style: A New Perspective. The International Journal of Press\/Politics<\/em>, 23 (4), 423\u2013438. https:\/\/doi-org.\/10.1177\/1940161218790035<\/a><\/p>\n

                                Doroshenko, L. and Tu, F. (2022) Like, Share, Comment, and Repeat: Far-right Messages, Emotions, and Amplification in Social Media, Journal of Information Technology & Politics,<\/em> https:\/\/doi.org\/10.1080\/19331681.2022.2097358<\/a><\/p>\n

                                Dunmire, P. L. (2005). Preempting the future: rhetoric and ideology of the future in political discourse. Discourse & Society,<\/em> 16 (4), 481\u2013513. https:\/\/doi.org\/10.1177\/0957926505053052<\/a><\/p>\n

                                Egelhofer, J., L. and Lecheler, S. (2019). Fake news as a twodimensional phenomenon: a framework and research agenda. Annals of the International Communication Association,<\/em> 43(2), 97-116. https:\/\/doi.org\/10.1080\/23808985.2019.1602782<\/a><\/p>\n

                                Enli, G. and Rosenberg, L.T. (2018). Trust in the Age of Social Media: Populist Politicians Seem More Authentic, Social Media + Society<\/em>, 1\u201311.<\/p>\n

                                Frijda, N. H. (1986). The Emotions<\/em>. Cambridge University Press.<\/p>\n

                                Goodwin, J., Jasper, J., and Polletta, F. (2001). Introduction: Why Emotions Matter. In: J. Goodwin, J. Jasper and F. Polletta, (Eds.), Passionate politics: Emotions and Social Movements.\u00a0 <\/em>Chicago, IL: University of Chicago Press.<\/p>\n

                                Goodwin, J., Jasper, J. M., Polletta, F. (2003). Emotional Dimensions of Social Movements. In: D. A. Snow., S. A. Soule, H. Kriesi, (Eds.), The Blackwell Companion to Social Movements. <\/em>Blackwell Publishing.<\/p>\n

                                Gutsche Jr., R. (2018): Trump and the Media, Digital Journalism<\/em>, 7(10), 1348\u20131349. https:\/\/doi.org\/10.1080\/21670811.2018.1530064<\/a><\/p>\n

                                Habermas, J. (1989). The structural transformation of the public sphere<\/em>. Cambridge, UK: Polity Press.<\/p>\n

                                Habermas, J. (2004). Public Space and Political Public Sphere \u2013 The Biographical Roots of Two Motifs in my Thought.<\/em> Commemorative Lecture, (Kyoto, November 11, 2004). http:\/\/ikesharpless.pbworks.com\/f\/Kyoto_lecture_Nov_2004,%20Jurgen%20Habermas.pdf<\/a>.<\/p>\n

                                H\u00e4nska, M. (2019). Normative Analysis in the Communications Field: Why We Should Distinguish Communicative Means and Ends of Justice. Journal of Information Policy<\/em>, 9, 14\u201336. https:\/\/doi.org\/10.5325\/jinfopoli.9.2019.0014<\/a><\/p>\n

                                Hawkins, K. (2003). Populism in Venezuela: The Rise of Chavismo. Third World Quarterly<\/em>, 24 (6), 1137\u20131160.<\/p>\n

                                Hidalgo-Tenorio, E., and Ben\u00edtez-Castro, M. A. (2021). Trump\u2019s populist discourse and affective policies, or on how to move \u201cthe People\u201d through emotion. Globalisation, Societies and Education,<\/em> 1\u201324. https:\/\/doi.org\/10.1080\/14767724.2020.1861540<\/a><\/p>\n

                                Hobbes, T. (1980). Leviathan<\/em>. Preface: C.B. Macpherson. Penguin Books, New York.<\/p>\n

                                Hoggett P. and Thompson S. (2012). Introduction. P. Hoggett and S. Thompson (Eds.), Politics and the emotions: the affective turn in contemporary political studies<\/em>. Continuum.<\/p>\n

                                Homolar, A. and Scholz, R. (2019). The power of Trump-speak: populist crisis narratives and ontological security, Cambridge Review of International Affairs<\/em>, 32 (3), 344-364. https:\/\/doi.org\/10.1080\/09557571.2019.1575796<\/a><\/p>\n

                                Jagers, J. and Walgrave, S. (2007). Populism as political communication style: An empirical study of political parties\u2019 discourse in Belgium. European Journal of Political Research,<\/em> 46: 319-345. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1111\/j.1475-6765.2006.00690.x<\/a><\/p>\n

                                Jasper, J. M., (1998). The Emotions of Protest: Affective and Reactive Emotions In and Around Social Movement. Sociological Forum<\/em>, 13(3), 397-424.<\/p>\n

                                Jayme Montiel, C. and Uyheng, J. (2020). Mapping Contentious Collective Emotions in a Populist Democracy: Duterte\u2019s Push for Philippine Federalism. Political psychology<\/em>, 41 (4), 737.<\/p>\n

                                Kant, I. (1998). Religion within the Boundaries of Mere Reason. York<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

                                Kemper, T. D. (1981). Social constructionist and positivist approaches to the sociology of emotions. American Journal of Sociology<\/em>, 87(2), 336\u2013362.<\/p>\n

                                Kr\u00e4mer, B. (2014). Media Populism: A Conceptual Clarification and Some Theses on its Effects,\u00a0Communication Theory<\/em>, 24 (1), 42\u201360.\u00a0https:\/\/doi.org\/10.1111\/comt.12029<\/a><\/p>\n

                                Kuisz, J., and Wigura, K. (2020). The pushback against populism: Reclaiming the politics of emotion. Journal of Democracy<\/em>, 31 (2), 41-53. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1353\/jod.2020.0035<\/a><\/p>\n

                                Lawler E. J. (1999). Bringing emotions into social exchange theory. Annual Review of Sociology<\/em>, 25, 217\u2013244.<\/p>\n

                                Lutz, C. (2007). Emotion, Thought, and Estrangement: Emotion as a Cultural Category. In: H. Wulff. (Eds.), The Emotions: A Cultural Reader<\/em>. Berg Publishers, Oxford, UK.<\/p>\n

                                Martel, C., Pennycook, G. and Rand, D.G. (2020). Reliance on emotion promotes belief in fake news. Cogn. Research<\/em> 5 (47), 1-20. https:\/\/doi.org\/10.1186\/s41235-020-00252-3<\/a><\/p>\n

                                Massumi, B. (2015). Politics of affect<\/em>. Cambridge, UK: Polity Press.<\/p>\n

                                McNair, B. (2003). An introduction to political communication<\/em>. Zagreb: Faculty of Political Science.<\/p>\n

                                Mudde C. (2004). The populist zeitgeist. Government and Opposition<\/em>, 39, 541-563.<\/p>\n

                                Mudde, C. (2007). Populist Radical Right Parties in Europe<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press.<\/p>\n

                                Nagel, C. (2021).\u00a0 On the psychodynamics of hope and identity in times of crisis: why they are needed when basic assumption victimism\/supremacism prevail. Organisational and Social Dynamics,<\/em> 21(1), 56-77. https:\/\/doi.org\/10.33212\/osd.v21n1.2021.56<\/a><\/p>\n

                                Nielsen, G. (2020). Populism, Fake News, and the Flight From Democracy. In K. Dalkir and R. Katz (Eds.), Navigating Fake News, Alternative Facts, and Misinformation in a Post-Truth World.<\/em> IGI Global. https:\/\/doi.org\/10.4018\/978-1-7998-2543-2.ch01<\/a><\/p>\n

                                Nussbaum, M. (2013). Political emotions<\/em>. Cambridge, MA: Harvard University Press.<\/p>\n

                                Preston, S., Anderson, A., Robertson, D.J., Shephard, M.P. and Huhe, N. (2021). Detecting fake news on Facebook: The role of emotional intelligence. PLoS ONE<\/em> 16 (3), 1-13. https:\/\/doi.org\/10.1371\/journal.pone.0246757<\/a><\/p>\n

                                Salmela, M. E. and von Scheve, C. (2017). Emotional roots of right-wing political populism. Social Science Information,<\/em> 56 (4), 567-595. https:\/\/doi.org\/10.1177\/0539018417734419<\/a><\/p>\n

                                Schulz, A., Wirth, W. and M\u00fcller, P. (2020). We are the people and you are fake news: A social identity approach to populist citizens\u2019 false consensus and hostile media perceptions. Communication research<\/em>, 47 (2), 201-226.<\/p>\n

                                Serrano-Puche, J. (2021). Digital disinformation and emotions: exploring the social risks of affective polarization, International Review of Sociology<\/em>, 31 (2), 231-245. https:\/\/doi.org\/10.1080\/03906701.2021.1947953<\/a><\/p>\n

                                Solomon, R. C. (2008). The philosophy of emotions. In M. Lewis, J. M. Haviland-Jones and L. F. Barrett (Eds.), Handbook of emotions<\/em>. The Guilford Press.<\/p>\n

                                Smith A. (1959). The Theory of Moral Sentiments.<\/em> Indianapolis, IN: Liberty Fund.<\/p>\n

                                Spruyt, B., Keppens, G., and Van Droogenbroeck, F. (2016). Who supports populism and what attracts people to it? Political Research Quarterly<\/em>, 69 (2), 335-346.<\/p>\n

                                Turner J. H. and Stets J. E. (2011). Sociology of emotions<\/em>. Zagreb: Autumn and Turk.<\/p>\n

                                Van der Linden, S., Panagopoulos, C. and Roozenbeek, J. (2020). You are fake news: political bias in perceptions of fake news. Media, Culture & Society<\/em>, 42(3) 460\u2013470.<\/p>\n

                                Wahl-Jorgensen, K. (2012). Future directions for political communication scholarship: considering emotion in mediated public participation. In: Valdivia, A. N. (Eds.), The International Encyclopedia of Media Studies<\/em>. Wiley-Blackwell.<\/p>\n

                                Wahl-Jorgensen, K. (2018). Media coverage of shifting emotional regimes: Donald Trump\u2019s angry populism. Media, Culture & Society<\/em>, 40 (5), 766\u2013778. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1177\/0163443718772190<\/a><\/p>\n

                                Waisbord, S. (2018).\u00a0Truth is What Happens to News. Journalism Studies,<\/em> 19 (13), 1866-1878. https:\/\/doi.org\/10.1080\/1461670x.2018.1492881<\/a><\/p>\n

                                Wardle, C. (2018). The Need for Smarter Definitions and Practical, Timely Empirical Research on Information Disorder, Digital Journalism,<\/em> 6 (8), 951-963. https:\/\/doi.org\/10.1080\/21670811.2018.1502047<\/a><\/p>\n

                                Widmann, T. (2021). How Emotional Are Populists Really? Factors Explaining Emotional Appeals in the Communication of Political Parties. Political psychology,<\/em> 42 (1), 163-181. https:\/\/doi-org.ezproxy.nsk.hr\/10.1111\/pops.12693<\/a><\/p>\n

                                Wirz, D. S. (2018). Persuasion Through Emotion? An Experimental Test of the Emotion-Eliciting Nature of Populist Communication. International Journal of Communication,<\/em> 12: 1114\u20131138.<\/p>\n

                                Wodak, R. (2013). Anything Goes - The Haiderization of Europe. In R. Wodak, M. Khosravinik, and B. Mral (Eds.), Rightwing Populism in Europe: Politics and Discourse<\/em>. Bloomsbury.<\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Sa\u017eetak<\/strong><\/em><\/p>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n

                                Na temelju pretpostavke da ljudske emocije imaju svojevrsni utjecaj na odluke i stavove, ovaj rad istra\u017euje odnos izme\u0111u emocija i izazova s kojima se demokracija suo\u010dava u 21. stolje\u0107u. Usredoto\u010duju\u0107i se na la\u017ene vijesti i populizam, rad istra\u017euje ulogu emocija u tim fenomenima. Neki od emocionalnih obrazaca analiziranih u ovom radu su pojava straha, nesigurnosti i ljutnje, koji se manifestiraju kroz stvaranje \u201eneprijatelja\u201c i \u201eantagonista\u201c koje utjelovljuju imigranti, politi\u010dke elite i mainstream mediji. Na kraju, pregledom zna\u010dajnih istra\u017eivanja na ovu temu, otkriva se temeljna razlika u tuma\u010denju navedenih fenomena, s obzirom na to pristupaju li im ljudi iz emocionalno ili razumno izazvane pozicije. Sustavni pregled radova na ovu temu stoga mo\u017ee dati zna\u010dajan doprinos daljnjem razumijevanju ovih fenomena.\n<\/em><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> emocije, identitet, javna sfera, populizam, la\u017ene vijesti, mediji.<\/em><\/p>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                                \n\n\n\n\n
                                \"inmediasres\"\n

                                \u00a013(25)#13 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                		\n

                                \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                                		\n

                                \nDOI 10.46640\/imr.13.25.3<\/a>\nUDK 159.964.2:27-58\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 2.3.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                <\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Darko Kova\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

                                Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet,\nIvana Lu\u010di\u0107a 3, Zagreb, Hrvatska\ndarko.kovacic1969@gmail.com<\/p>\n

                                Refrakcija religije u mediju psihoanalize\n(crtice uz credo<\/em><\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ericha Fromma)<\/span><\/strong><\/p>\n

                                \nPuni tekst: pdf (417 KB), Hrvatski, Str. 4177 - 4191\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                                \u00a0<\/span><\/p>\n

                                Kad se u filozofiji, psihoanaliti\u010dkoj teoriji ili isto\u010dnja\u010dkoj mudrosnoj tradiciji govori o \u2018sebe-realizaciji\u2019 (ili \u2018samoaktualizaciji\u2019; Maslow 1982) entitet \u2018ego\u2019 (odakle i dolazi rije\u010d \u2018egoizam\u2019 sa svim svojim negativnim konotacijama) smatra se ne\u010dim \u0161to je, ako \u017eelimo napredovati u dijalektici \u201esloboda od-sloboda za\u201c (Fromm 1941) potrebno ili - filozofijskom terminologijom - \u2018prevladati\u2019 ili posredstvom dostupnih nam \u2018duhovnih praksi\u2019 poni\u0161titi (u smislu budisti\u010dke \u2018nirvane\u2019, sanskr. \u2018ugasnu\u0107a\u2019). Na ovaj na\u010din, a zbog ambigviteta izraza \u2018ego\u2019 i siroma\u0161tvom jezika uzrokovane sinonimizacije sa \u2018sebstvom\u2019, neizbje\u017eno zavr\u0161avamo u proturije\u010dju i posljedi\u010dno njemu odustajemo od praxisa<\/strong>. U ovom se radu (koji je dio \u0161ireg istra\u017eivanja na temu Frommove filozofske antropologije) samo skiciraju neki od mogu\u0107ih pravaca egzodusa iz jo\u0161 jedne \u2018aporije psihe\u2019.<\/em><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Erich Fromm, Credo, psihi\u010dka topografija, ego, individualno ja.<\/em><\/p>\n

                                <\/p>\n

                                <\/p>\n

                                \u201eVjerujem<\/em><\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> da ljudsko bi\u0107e mo\u017ee vizualizirati do\u017eivljaj cjelovitog univerzalnog \u010dovjeka samo posredstvom spoznaje svoje individualnosti, a nikako poku\u0161avaju\u0107i reducirati sebstvo na apstraktni, zajedni\u010dki nazivnik<\/em><\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u010covjekova je \u017eivotna zada\u0107a upravo ona paradoksalna: ostvariti svoju individualnost i istodobno je transcendirati te do\u0107i do iskustva univerzalnosti. Samo potpuno razvijeno individualno ja mo\u017ee odbaciti ego<\/em><\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.\u201c<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                PRELUDIUM<\/strong><\/p>\n

                                \u201eU svezi [geografske] karte\u201c, pi\u0161e Alfred Korzybski u Science and Sanity<\/em> (1933), \u201eva\u017eno je znati dvije stvari: prvo, karta nije<\/em> teritorj kojega predstavlja i drugo, karta je korisna ukoliko je njezina struktura nalik<\/em> teritoriju kojega predstavlja. [...] Kad razmi\u0161ljamo o jezicima, oni bi se, u najboljem slu\u010daju, trebali smatrati kartama. Rije\u010d nije<\/em> objekt kojega [rije\u010d] predstavlja\u201c. [58]<\/p>\n

                                Nastavljaju\u0107i istu misao Korzybski ka\u017ee da, ako rije\u010di nisu stvari koje predstavljaju, onda se jedina mogu\u0107a veza izme\u0111u objektivnog svijeta i jezi\u010dnog svijeta nalazi u strukturi i to samo u strukturi. Korisnost karte ili jezika ovisi o sli\u010dnosti strukture empirijskog svijeta sa strukturom karte ili jezika. Ako strukture nisu sli\u010dne, \u201eonda je putnik ili govornik zaveden na krivi put, \u0161to u ozbiljnim \u017eivotnim problemima mo\u017ee biti izuzetno \u0161tetno\u201c. Ako su strukture sli\u010dne, za potencijalno racionalno bi\u0107e \u2013 empirijski svijet postaje \u2018racionalan\u2019, a to zna\u010di da su jezi\u010dne ili kartografske strukture \u201eprimjenjive na empirijski svijet\u201c. [61]<\/p>\n

                                Na koncu, a \u0161to smatramo klju\u010dnim za razumijevanje djelova ovoga rada gdje povezujemo Kantove i Freudove \u2018mape uma\u2019, Korzybski isti\u010de da \u201eorganizam funkcionira kao cjelina\u201c i da zato \u201esvaki poku\u0161aj njegovog cijepanja na dijelove ne mo\u017ee dati zadovoljavaju\u0107e rezultate\u201c. Razlika izme\u0111u \u2018tijela\u2019 i \u2018uma\u2019 ostaje samo \u2013 verbalna [!] jer struktura jezika ne odgovara strukturi i funkcioniranju organizma. \u201eJezik je\u201c, ponavlja, \u201epoput karte; to nije teritorij kojega predstavlja\u201c. Ako karta prikazuje druga\u010diju strukturu od teritorija koji predstavlja \u2013 \u201ena primjer, prikazuje gradove pogre\u0161nim redoslijedom ili postavlja neke lokacije isto\u010dno, a ove su zapravo zapadno\u201c \u2013 tada je karta vi\u0161e nego beskorisna, jer dezinformira i dovodi u zabludu. Svatko tko koristi takvu kartu nikada ne mo\u017ee biti siguran da \u0107e sti\u0107i na svoje odredi\u0161te. \u201eSli\u010dno tome\u201c, zaklju\u010duje Korzybski, \u201ekori\u0161tenje jezika za predstavljanje cjeline jednako je pogre\u0161no i semanti\u010dki opasno\u201c [498].<\/p>\n

                                Korzybskijevo je upozorenje, \u010dini se, zakasnilo<\/em> par stolje\u0107a jer Kantove su bilje\u0161ke za njegova predavanja iz geografije<\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> putokaz prema korijenima njegove kriti\u010dke filozofije. Upravo se u okviru njegovih geografskih razmatranja nalaze zametci koji \u0107e se kona\u010dno razviti u misaoni okvir koji \u0107e revolucionirati epistemologiju i metafiziku. Dublje zaranjanje u Kantove geografske bilje\u0161ke otkriva ne samo evoluciju njegovog intelektualnog puta, ve\u0107 nagla\u0161ava i duboku povezanost izme\u0111u njegovog \u2018zemljo-opisa\u2019 i temeljnih na\u010dela koja le\u017ee u osnovi njegovih \u2018kritika\u2019.<\/p>\n

                                U su\u0161tini, u Kantovoj geografiji svjedo\u010dimo simbiotskom odnosu izme\u0111u, na jednu stranu, njegovog istra\u017eivanja raznolikosti zemaljskih krajolika i, na drugu stranu, \u0161irenja njegovog filozofskog horizonta kojim \u0107e oblikovati tijek modernog mi\u0161ljenja. Kanta je, izme\u0111u njegovih ostalih \u2018strasti\u2019, zaokupljenost geografijom opskrbila bogatim leksikonom, mno\u0161tvom pojmova i metafori\u010dkih okvira, a ti intelektualni resursi, mediji, posrednici, znakovi, kreirani i uvijek iznova rekreirani, formirani i reformirani u njegovim geografskim istra\u017eivanjima, kasnije su se bez pote\u0161ko\u0107a integrirali u eksponiranje i razja\u0161njenje njegove kriti\u010dke filozofije koja se (iz perspektive filozofske dojen\u010dadi u koju ovaj autor sebe ubraja bez imalo la\u017ene skromnosti), \u010dini kao tektonski pomak na terenu filozofske rasprave.<\/p>\n

                                Generirana obrnutim in\u017eenjeringom<\/em> u odnosu na Kopernikov revolucionarni heliocentri\u010dni model, onaj u kojemu je Zemlja izgubila svoj status kozmi\u010dkog sredi\u0161ta, Kantova intelektualna seizmika redefinirala je poziciju subjekta u oblikovanju spoznaje i stvarnosti. Tako se, u Bazalinoj interpretaciji iz 1906., Kant ovako \u2018usudio misliti\u2019:<\/p>\n

                                \u201eKad je ovaj [Kopernik] naime vidio, da se tuma\u010denje nebeskih gibanja ne mi\u010de s mjesta, dok se uzima da se zvijezde kre\u0107u oko gledaoca, pomisli, ne bi li bolje uspjelo, ako se uzme, da se gledalac kre\u0107e, a zvijezde miruju. I u filozofiji bi se, [mislio je Kant], mo\u017eda moglo poku\u0161ati misliti tako da se promijeni stajali\u0161te. Ako se dosele uzimalo, da se na\u0161i zorovi ravnaju po stvarima, pa se nije moglo izi\u0107i na kraj, kako bi bilo, da uzmemo, da se oni ude\u0161avaju po prirodi na\u0161oj? Za\u0161to se ne bi spoznaja ravnala prema prirodi spoznavatelja?<\/em>\u201c<\/p>\n

                                Prije Kanta, prevladavaju\u0107e su se filozofske doktrine uglavnom pridr\u017eavale tzv. reprezentacijske paradigme, pretpostavljaju\u0107i da se um prilago\u0111ava izvanjskoj stvarnosti i da istu \u2013 odra\u017eava. Primat u tom slu\u010daju ima objekt. Ali Kant je znao za i za Newtona, i za termodinamiku,<\/em> i za entropiju<\/em>. Temeljem toga, ako bi um samo zrcalio izvanjsku stvarnost, izjava \u201eu glavi mi je kaos<\/em>\u201c ne bi nipo\u0161to bila metafora. Dr\u017eimo stoga da je Kant, a ba\u0161 zato jer je jasno razlikovao na jednoj strani kartu,<\/em> a na drugoj strani teritorij<\/em> kojega ova predstavlja \u2013 \u0161to \u0107e kasnije biti verbalizirano i petrificirano kao noumen (teritorij) i fenomen (karta) \u2013 u niskom letu<\/em> izmaknuo budnom oku \u2018dr\u017eavno-crkveno-prusko-protestantskog\u2019 sustava za uzbunjivanje.<\/p>\n

                                Ostalo je, rekli bi smo, povijest \u2013 ona koja bilje\u017ei da je njema\u010dki filozof Wilhelm Wundt (1832\u20141929) Kantovo \u2018usudi se misliti\u2019 (noumen-fenomen, teritorij-karta...) transferirao u podru\u010dje psihologije te da je jednaku prosvjetiteljsku odva\u017enost, parafrazirajmo ovdje, \u2018usudi se crtati karte \u2013 pa makar iste predstavljale ne-dostupno, ne-opisivo i ne-svjesno\u2019, zadr\u017eao i Sigmund Freud (1856.-1939.). Upravo \u0107e s njim \u2018kartografija uma\u2019 biti ovjekovje\u010dena kao \u2013 \u2018psihi\u010dka topografija\u2019.<\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                I.<\/strong><\/p>\n

                                Pojam \u201epsihi\u010dka topografija\u201c ozna\u010dava misaoni okvir unutar psihoanaliti\u010dke teorije kojim se opisuju kontekstualni odnosi tj. \u2018mapiraju\u2019 struktura i organizacija uma. Proizlaze\u0107i iz radova Sigmunda Freuda (1923)<\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, ove okosnice nastoje opisati razli\u010dite komponente i dinamiku psihe u terminima prostora, topografski<\/em>. Ovo je, i to je va\u017eno napomenuti, metafori\u010dki<\/em> prikaz koji se koristi za ocrtavanje razli\u010ditih razina ili podru\u010dja uma , nagla\u0161avaju\u0107i kako su razli\u010diti psihi\u010dki elementi povezani i me\u0111usobno djeluju jedni na druge. Medijacijom metafore psihi\u010dke topografije mogu\u0107e je postulirati i raspravljati o slo\u017eenosti ljudske psihologije, uklju\u010duju\u0107i dinamiku svjesnog i nesvjesnog, prirodu psihi\u010dkih sukoba te mehanizme obrane i potiskivanja, a ovako strukturirani na\u010din konceptualizacije dopu\u0161ta nam raspravu o dubinama i slojevima ljudskog iskustva te unutarnjih sukoba koji oblikuju na\u0161e cjelokupno pona\u0161anje.<\/p>\n

                                Jedna od takvih \u2018karata\u2019 u psihoanaliti\u010dkoj teoriji, ona koja se koristi u suvremenoj Transakcijskoj analizi<\/em> (Berne 1986, 2019; Milivojevi\u0107 2010), unutar \u0161ireg podru\u010dja ljudske psihe postavlja dvije strukture i ovu dihotomiju artikulira razgrani\u010davaju\u0107i dvije primarne domene: \u2018Ja\u2019 i \u2018Ne-ja\u2019 (time da se ovo potonje, kako mu i samo ime ka\u017ee, odnosi na one elemente psihe koji su izvan<\/em> \u2018Ja\u2019). Va\u017eno je istaknuti da sam \u2018Ja\u2019 \u010dini segment \u0161ireg psihi\u010dkog aparata, \u010dime se unutar psihi\u010dke organizacije uspostavlja svojevrsna, opet metafori\u010dki, kvantitativna (ovdje odnos: ve\u0107e-sadr\u017ei-manje) hijerarhija.<\/p>\n

                                Razgrani\u010denje izme\u0111u \u2018Ja\u2019 i ostatka domene psihi\u010dkog ostvaruje se onim \u0161to se naziva \u2018unutarnja granica sebstva\u2019. Ova \u2018membrana\u2019<\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> nije samo pasivno odvajanje, ve\u0107 funkcionira kao dinami\u010dko su\u010delje<\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> kroz koje se psihi\u010dki sadr\u017eaji reguliraju, posreduju i, \u0161to je najva\u017enije, posredstvom kojeg se transformiraju. Prisutnost ove \u2018crte razgrani\u010denja\u2019 nagla\u0161ava slo\u017eenost psihi\u010dkih funkcija upu\u0107uju\u0107i nas na sustav unutarnjeg upravljanja i samoregulacije. S unutra\u0161nje strane granice \u2018Ja\u2019 nalazimo razli\u010dite \u2018Ja-sadr\u017eaje\u2019, a ovi obuhva\u0107aju sredi\u0161nji dio tzv. \u201etoka svijesti\u201c tj. dinamiku mi\u0161ljenja, sje\u0107anja, percepcija i osje\u0107aja (apercepcij\u00e2)<\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> koje pojedinac dr\u017ei kao samoreferentne, tj. konstitutivne za svoj osobni identitet<\/em>. Navedeni su sadr\u017eaji klju\u010dni za nastanak, razvoj i odr\u017eavanje koherentnog do\u017eivljaja \u2018sebe\u2019 ili \u2018sebstva\u2019.<\/p>\n

                                Nasuprot tome, domenu psihe koja se nalazi izvan granica \u2018Ja\u2019 karakteriziraju \u2018psihi\u010dki sadr\u017eaji\u2019 (\u2018Ne-ja\u2019) koji nisu odmah dostupni ili nisu potpuno integrirani u svjesno \u2018Ja\u2019. Ti elementi mogu uklju\u010divati potisnute \u017eelje, uobi\u010dajeno nedostupna sje\u0107anja i neprihva\u0107ene aspekte sebe, koji, unato\u010d isklju\u010denosti iz \u2018svjesne svijesti\u2019, jo\u0161 uvijek imaju presudni utjecaj na psihi\u010dki \u017eivot i cjelokupno pona\u0161anje<\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> pojedinca. Konstrukt \u2018Ja\u2019 dominantno je obilje\u017een fenomenom identiteta koji na razini iskustva utjelovljuje psihoanaliti\u010dko kvintesencijalno \u2018sebstvo\u2019 ili u okviru psihoanaliti\u010dke teorije \u2018stvarno ja\u2019. Ovo pretpostavlja da je samopercepcija pojedinca intrinzi\u010dno uskla\u0111ena s onim sastavnim dijelovima koji se, slu\u017ee\u0107i kao gra\u0111evni blokovi samopoimanja, nalaze unutar \u2018sebstva\u2019 i koje nazivamo \u2018Ja-sadr\u017eaji\u2019.<\/p>\n

                                Granicu koja odvaja \u2018Ja\u2019 od \u0161ireg podru\u010dja psihe, tj. \u2018Ne-ja\u2019, karakterizira selektivna propusnost (radi ovoga usporedba sa stani\u010dnom membranom) dopu\u0161taju\u0107i obostrani protok sadr\u017eaja izme\u0111u \u2018Ja\u2019 i ostatka psihe. Ta migracija nije samo prijenos, ve\u0107 je popra\u0107ena kvalitativnom<\/em> preobrazbom prenesenih sadr\u017eaja: kako psihi\u010dki sadr\u017eaji prelaze u podru\u010dje \u2018Ja\u2019, oni prolaze kroz metamorfozu u \u2018Ja-sadr\u017eaje\u2019; obrnuto, kada neki \u2018Ja-sadr\u017eaj\u2019 migrira prema van u psihi\u010dku domenu, isti transmutira u psihi\u010dki \u2018Ne-ja\u2019 sadr\u017eaj.<\/p>\n

                                Proces implantacije nekog segmenta do\u017eivljaja u podru\u010dje \u2018Ne-ja\u2019 nazivamo \u2018internalizacija\u2019, a kad se (formalno isto) usa\u0111ivanje doga\u0111a u podru\u010dju \u2018Ja\u2019 onda to nazivamo \u2018identifikacija\u2019. Ilustrativni primjer ove dinamike mogu\u0107e je promatrati u pozicioniranju \u2018zna\u010dajnih drugih\u2019 unutar ne\u010dijeg psihi\u010dkog krajolika \u010dime su ovi \u2018zna\u010dajni drugi\u2019 prvenstveno (ali ne i jedino!) u pozitivnom svjetlu pohranjeni u sje\u0107anje kao \u2018psihi\u010dki sadr\u017eaj\u2019 ili \u2018Ne-ja-sadr\u017eaj\u2019. Me\u0111utim, te reprezentacije [!] ne sa\u010dinjavaju istovremeno i komponente ne\u010dijeg identiteta jer tek kroz proces poistovje\u0107ivanja<\/em> sa zna\u010dajnim, internaliziranim drugima, takvi se sadr\u017eaji transfiguriraju, prelaze granicu \u2018Ja\u2019 da bi se integrirali u \u2018Ja\u2019 kao njegov sadr\u017eaj ili op\u0107enito \u2013 identitet.<\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                II.<\/strong><\/p>\n

                                La Rochefoucauld (1613.-1680.) je, pi\u0161e Louis Kronenberger (1959) u uvodu The Maxims of La Rochefoucauld<\/em>, \u201ene samo jedan od najve\u0107ih aforista nego je, na jedan na\u010din, vjerojatno najve\u0107i izme\u0111u analiti\u010dara ljudskog pona\u0161anja: pozornicu je li\u0161io svih rekvizita, sa svih je glumaca skinuo kostime, ugasio je svaku vatru i zaledio je svako tijelo. \u010cini se da su ga [u istra\u017eivanju ljudskog pona\u0161anja] do granice opsjednu\u0107a zanimali \u2018osobni probitak\u2019<\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> (eng. \u2018self-interest\u2019<\/em>) i \u2018ta\u0161tina\u2019 (eng. \u2018vanity\u2019<\/em>; ovu drugu nazivao je \u2018sestrom blizankom vlastitog interesa\u2019; op.a<\/em>.), ali oboje su isku\u0161ani u epruveti i klini\u010dki ispitani pod mikroskopom\u201c. Kronenberger na istom mjestu ka\u017ee da je Rochefoucauldov cinizam<\/em> bio ro\u0111en iz uvjerenja da je \u201eono \u0161to u cjelosti motivira ljude uvijek njihova vlastita korist\u201c i da se svi ljudski nedostatci mogu svesti na neki osobni interes. Ovaj \u2018nagon\u2019 je u \u010dovjeku toliko sna\u017ean da ga Rochefoucauld uzdi\u017ee na \u201eprirodnu, \u017eivotnu zakonitost\u201c i zato, govore\u0107i o ljudskom djelovanju koje je u prvom redu vo\u0111eno vlastitim probitkom, \u201eon nema namjeru omalova\u017eiti \u010dovjeka \u2013 on samo\u201c, pi\u0161e Kronenberger, \u201edefinira ljudsku prirodu\u201c. Za Rochefoucaulda, ljudsko je pona\u0161anje utemeljeno na \u201enezaustavljivoj, nametljivoj nezasitnosti ustoli\u010denog ega\u201c, a ljudska su bi\u0107a u odnosu na ovo \u2013 krajnje bespomo\u0107na. \u201eAko nam se ponekad i u\u010dini da smo ovome suverenom poticaju oduprli (da smo se pona\u0161ali nesebi\u010dno<\/em>, op.a.)\u201c \u2013 Rochefoucauld nam ovdje ru\u0161i svaki oslonac \u2013 \u201eto nije zato jer smo mi bili sna\u017eni, nego zato jer je on taj \u010das bio slab\u201c. Kronenberger \u0107e na kraju uvodnika napisati da je jedino s \u010dime se (uz neizostavni Balzacov protomarksisti\u010dki<\/em> \u2018kapital\u2019)\u00a0 mo\u017ee usporediti Rochefoucauldov pojam \u2018vlastitog interesa\u2019\u2013 Freudov pojam \u2018libida\u2019 [22-28].<\/p>\n

                                Egoizam ili kako ga definira Filozofski leksikon<\/em> (2012), \u201etendencija pojedinca da zastupa samo vlastite interese\u201c a \u201eu etici, stajali\u0161te prema kojemu je svako ljudsko pona\u0161anje, bez obzira na to koliko djelovalo (koliko se to nama takvim \u010dinilo, op.a.) altruisti\u010dno, u biti vo\u0111eno osobnim interesima pojedinca\u201c [267] \u2013 \u201euobi\u010dajeno se smatra tamnom stranom<\/em> ljudske prirode\u201c (Weiss et. al. 2022)<\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Etimologija nam \u2018egoizma\u2019 nudi daljnji uvid u ovo filozofsko stajali\u0161te: potje\u010du\u0107i od latinskog ego<\/em>, \u0161to jednostavno zna\u010di ja<\/em>, diskurs se ovako \u010dvrsto usredoto\u010duje na sebstvo ili jastvo. Ovdje je va\u017eno istaknuti da se egoizam razlikuje od egotizma<\/em> koji ozna\u010dava preuveli\u010dani osje\u0107aj vlastite va\u017enosti i koji skre\u0107e u podru\u010dje narcisoidnog samoveli\u010danja.<\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                Alexander Moseley, u \u010dlanku za Encyclopedia of Philosophy<\/em><\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, egoizam dr\u017ei \u201eteorijom da ne\u010dije jastvo (eng<\/em>. self) jest<\/em>, ili bi trebalo biti<\/em>, motivacija i cilj vlastitog djelovanja\u201c. Upravo radi navedenog \u2018jest\u2019 i \u2018trebalo bi biti\u2019, Moseley jasno odvaja deskriptivnu i normativnu varijantu gdje ova deskriptivna egoizam predstavlja kao \u010dinjenicu, datost, u smislu da se ljudsko pona\u0161anje ne mo\u017ee opisati ni na jedan drugi na\u010din, nego da su u svom pona\u0161anju ljudi prvenstveno motivirani vlastitim interesima.<\/p>\n

                                Deskriptivna varijanta, koja, \u010dini se, stoji pred nama kao ogledalo, tvrdi da je egoizam neuljep\u0161ani odraz stvarnosti. Egoizam je ovdje intrinzi\u010dan i neizbje\u017ean aspekt ljudskog postojanja i ovdje se, bez nametanja moralnog suda, iz samog promatranja zaklju\u010duje da ispod furnira dru\u0161tvene ugla\u0111enosti i altruisti\u010dkih fasada dominira jedna sasvim druga te\u017enja.<\/p>\n

                                Teoriju deskriptivnog egoizma na istom mjestu Moseley naziva i \u201epsiholo\u0161ki egoizam\u201c i ka\u017ee da ovakva obja\u0161njenja ljudske prirode, mo\u017eemo, izme\u0111u ostalih, prona\u0107i napr. u radovima britanskog povijesni\u010dara Thomasa Babingtona Macaulaya (1800.-1859.).Tako, na pitanje o tome \u0161to se o ljudskoj naravi mo\u017ee re\u0107i, a \u0161to bi bilo \u201eapsolutno i univerzalno istinito\u201c, Macaulay odgovara: \u201eMi znamo samo za to [...] da ljudi uvijek djeluju iz vlastitog interesa\u201c.<\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                Suprotan (deskriptivnom) egoizmu je koncept altruizma, koji dobrobit drugih uzdi\u017ee iznad vlastite dobrobiti. Altruizam (jednako kao i egoizam, deskriptivni<\/em> ili psiholo\u0161ki<\/em>) pretpostavlja da su najvi\u0161a moralna djela ona koja daju prioritet potrebama i interesima drugih, \u010desto nau\u0161trb vlastitih \u017eelja. U altruizmu se \u2018jastvo\u2019 povla\u010di, stvaraju\u0107i tako prostor za drugoga.<\/p>\n

                                Bez da iznosimo argumente u korist jednako<\/em> tako \u2018zatvorene teorije\u2019<\/em>, one psiholo\u0161kog altruizma, za potrebe ovog rada i temeljem navedenog konstatirajmo sljede\u0107e: to, je li krajnji cilj svakog djelovanja ljudskih bi\u0107a vlastita ili korist drugoga \u2013 ne znamo, ali mo\u017eemo temeljem obi\u010dne<\/em> opservacije re\u0107i da se (uz klini\u010dke iznimke koje, naravno, potvr\u0111uju pravilo) obi\u010dni<\/em> ljudi u obi\u010dnim<\/em> okolnostima prema samima sebi pona\u0161aju na vrlo obi\u010dan<\/em> na\u010din kojega neobi\u010dni<\/em> psihoanaliti\u010dki dio svijeta, premda se radi o obi\u010dnoj<\/em> emociji i obi\u010dnom<\/em> pona\u0161anju, neobi\u010dno<\/em> naziva \u2013 \u2018sebe-ljubav\u2019<\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

                                Dok se rije\u010d \u2018osje\u0107aj\u2019 odnosi na emocije usmjerene prema vanjskom objektu ili situaciji, izraz \u2018samoosje\u0107aj\u2019 se odnosi na emocije koje osoba osje\u0107a prema samome sebi. Samoosje\u0107aji tako uklju\u010duju vjeru u sebe, po\u0161tovanje prema sebi, zadovoljstvo u svezi sa samim sobom, to\u010dnije, jedan \u0161iroki raspon od \u017ealjenja sebe samoga, ga\u0111enja, prijezira ili mr\u017enje prema sebi pa sve do \u2013 \u2018prema sebi ljubavi\u2019 ili \u2018sebe ljubavi\u2019. Kad govorimo o \u2018prema sebi osje\u0107ajima\u2019 onda govorimo (i samo govorimo) o emocijama podijeljenog<\/em> subjekta jer govoriti o emocionalnom odnosu sa samim sobom podrazumijeva govoriti o rascjepu u osobnosti: jedan je dio koji osje\u0107a, a drugi je dio onaj prema kojem se osje\u0107a. Dakle, osoba koja do\u017eivljava samoosje\u0107aj je istovremeno i subjekt i objekt tog osje\u0107aja.<\/p>\n

                                Ova dualnost dovodi do strukturalnih psiholo\u0161kih preduvjeta za samoosje\u0107aje: mora postojati dio ega koji promatra, tuma\u010di i procjenjuje, i dio ega koji se<\/em> promatra, tuma\u010di i procjenjuje. Iz evolucijske perspektive, emocije su primarno usmjerene prema vanjskim objektima i situacijama jer adaptivna funkcija osje\u0107aja le\u017ei u interakciji izme\u0111u pojedinca i svijeta. Za jednostavnije emocije postoji jasan kontinuitet izme\u0111u emocija koje do\u017eivljavaju \u017eivotinje i ljudi. Me\u0111utim, slo\u017eenost ljudskog mozga u usporedbi sa \u017eivotinjskim mozgovima i rezultiraju\u0107e psiholo\u0161ke zamr\u0161enosti omogu\u0107uju ljudima da iskuse kvalitativno nove osje\u0107aje. Samoosje\u0107aji su, napomenimo jo\u0161 jednom, specifi\u010dno ljudski jer se, osim u rudimentarnim oblicima, ne opa\u017eaju kod \u017eivotinja a \u201eu kontekstu psihoanaliti\u010dke teorije koncipiraju se unutar psihi\u010dkog aparata \u010diji djelovi su ego, id i superego\u201c<\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

                                \u2018Sebe-ljubav\u2019 je osje\u0107aj i kao takvu ju je samo verbalno dozvoljeno odvajati (vidi Korzybski gore) od cjelovitog pona\u0161anja (\u2018total behaviour\u2019<\/em>) tj. jezi\u010dno je mapirati u psihologijsku strukturu zajedno s mi\u0161ljenjem i htjenjem. Stoga je (ovako \u2018mapirana) \u2018sebe-ljubav\u2019 inherentna te\u017enji da se \u2018ljubiteljica\u2019 (recimo, djevoj\u010dica Ana iz ref. 11.) poistovjeti (u na\u0161em kontekstu: \u2018identificira\u2019) s \u2018ljubljenim\u2019 tj. \u2018sebe-ljubav\u2019 je esencijalna pona\u0161anju kojim se subjekt koji inicira \u010din ljubljenja nastoji \u2018stopiti\u2019 s objektom koji je ove ljubavi primatelj. Ova amalgamacija (a podsjetimo se, sad smo na razini individualne psihe) dovodi do slo\u017eene unutra\u0161nje dijalektike (radi ovoga Fromm govori o \u2018dijalekti\u010dkom humanizmu\u2019) jer \u2018jastvo\u2019 je istovremeno i \u2018ono koje voli\u2019 i \u2018ono koje je voljeno\u2019. Takvo \u2018ra\u010dvanje\u2019 unutar samoga sebe zahtijeva uspostavljanje unutarnjeg odnosa, dijalo\u0161kog tj. dijalekti\u010dkog anga\u017emana izme\u0111u aspekta sebe koji je sposoban dati ljubav i aspekta koji se smatra vrijednim da je primi.<\/p>\n

                                \u2018Sebe-ljubav\u2019 pretpostavlja odsutnost<\/em> [!] uro\u0111ene (instinktivne) sklonosti prema sebi.<\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Umjesto toga, jezikom humanisti\u010dke psihoanalize, \u2018sebe-ljubav\u2019 je pojavno svojstvo, konstrukt koji se kultivira tijekom vremena kroz sazrijevanje psiholo\u0161kih struktura. Geneza \u2018ljubavi prema sebi\u2019 neodvojiva je od dinamike internalizacije, osobito u ranim fazama ljudskog razvoja gdje djeca, kroz svoje interakcije s primarnim skrbnicima, iskazivanje ljubavi po\u010dinju internalizirati. Ta \u2018prvoskrbni\u010dka\u2019<\/em> ljubav, prvo do\u017eivljena visceralno, postupno se pretvara u unutarnju kategoriju, psihi\u010dku strukturu koju dijete njeguje u sebi samome te, s vremenom, emocionalna i psiholo\u0161ka podr\u0161ka koju pru\u017eaju \u2018hranitelji\u2019, \u2018za\u0161titnici\u2019, \u2018njegovatelji\u2019, postaje sastavni dio djetetove psihi\u010dke arhitekture, postavljaju\u0107i tako temelje za razvoj ljubavi prema sebi. Ovime \u2018ljubav prema sebi\u2019 postaje rezultat medijacije \u0161ire dru\u0161tvene zajednice kojoj je obiteljsko okru\u017eenje ne\u0161to poput \u2018ekstenzije\u2019 i \u0161to \u0107e kod Fromma (1941) postati osnovica \u2018dru\u0161tvenog karaktera\u2019.<\/p>\n

                                Ovaj proces internalizacije roditeljskog pona\u0161anja koji se transformira u relativno stabilne psiholo\u0161ke strukture na razli\u010dite je na\u010dine obja\u0161njen od strane Frommovim misaonih ba\u0161tinika, a ovdje ga donosimo u sa\u017eetom obliku kao kod Erika Bernesa, za\u010detnika teorije \u2018transakcijske analize\u2019 i Bernesove \u2018novosadske \u0161kole\u2019:<\/p>\n\n

                                  \n \t
                                1. U po\u010detku roditelji iskazuju svoju ljubav prema djetetu kroz odre\u0111ene radnje i pona\u0161anja, \u0161alju\u0107i djeteu jasnu poruku naklonosti.<\/span><\/li>\n \t
                                2. Dijete zatim ovu poruku internalizira, formiraju\u0107i tako mentalnu predstavu da ga njegovi roditelji vole. Va\u017eno je napomenuti da dijete ne pamti objektivnu situaciju, ve\u0107 svoju subjektivnu interpretaciju iste. Ono \u0161to se internalizira je djetetovo razumijevanje roditeljske poruke.<\/span><\/li>\n \t
                                3. Kao rezultat toga, dijete, prisje\u0107aju\u0107i se internalizirane roditeljske ljubavi, mo\u017ee osje\u0107ati da je voljeno \u010dak i u odsutnosti roditelja.<\/span><\/li>\n \t
                                4. Na koncu se dijete poistovje\u0107uje s internaliziranom rodteljskom slikom, \u010dime postaje mogu\u0107e da iskusi istinsku ljubav prema sebi. Internalizirana roditeljska ljubav postaje sastavni dio djetetova ega, dopu\u0161taju\u0107i djetetu da se prema sebi odnosi s istom ljubavlju kao njegovi roditelji prema njemu. Djeca koja su od svojih roditelja primila relativno bezuvjetnu ljubav imaju tendenciju relativno bezuvjetno voljeti sebe, dok ona koja su primila uvjetovanu ljubav imaju tendenciju primjenjivati sli\u010dne kriterije u odnosu prema sebi.<\/span><\/li>\n \t
                                5. Kona\u010dno, dijete eksternalizira ovu ljubav prema sebi tako \u0161to ili voli druge na na\u010din na koji je ono bilo voljeno ili tra\u017ei okolinu gdje \u0107e biti voljeno na isti na\u010din na koji su ga voljeli njegovi roditelji (Milivojevi\u0107 2000:69-70)<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

                                  Transformacija od afirmacije izvanjskog \u2018ja sam voljen\u2019 do internalizirane tvrdnje \u2018ja volim\u2019 je kretanje od izvanjske potvrde (netko me do\u017eivljava i stoga \u2018imam\u2019<\/em> ljubav) do samopotvr\u0111ivanja (ja do\u017eivljavam \u2018biti\u2019<\/em> ljubav) i ozna\u010dava klju\u010dnu promjenu na mjestu emocionalnog ispunjenja i samospoznaje. Dijete koje je neko\u0107 tra\u017eilo ljubav i potvrdu izvana, po\u010dinje reproducirati stavove i oblike naklonosti koje su prema njemu neko\u0107 \u2018oda\u0161iljali\u2019 njegovi primarni skrbnici, a sada su usmjereni prema njemu samome. Jezikom komunikologije: receptor postaje emiter, ali ne prestaje biti receptor. Prijemnik = Oda\u0161ilja\u010d.<\/p>\n

                                  Tek onda kad o ljubavi govorimo u kontekstu dinami\u010dke psihoanalize tj. internalizacije i razvoja psiholo\u0161kih struktura, uvi\u0111amo njezinu transformativnu mo\u0107: ona je uvijek iskustvo koje se primarno tra\u017ei izvana, a sekundarno te\u017ei prema tome da postane temeljni aspekt ne\u010dijeg bi\u0107a, sastavni dio naracije sebe artikulirane izjavom \u2018ja volim\u2019. Iz \u201e\u0161to imamo,<\/em> a da nismo primili<\/em>\u201c filozofijski \u2018dovoljno razlo\u017eno\u2019 proizlazi \u201e\u0161to jesmo, <\/em>a da prvo nismo imali<\/em>\u201c.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  III.<\/strong><\/p>\n

                                  Ovako dolazimo do jo\u0161 jednog Frommovog paradoksa (ovdje, do onoga s po\u010detka ovog rada): do\u017eivljaj univerzalnosti<\/em> zahtjeva istovremeno i potpunu realizaciju individualnosti<\/em> i transcendenciju iste.\u00a0 Ali netko \u0107e s pravom zaklju\u010diti, ispuniti s trodimenzionalne ravni ovu \u201e\u010dovjekovu \u017eivotnu zada\u0107u\u201c, jednako je tra\u017eenju C.S. Lewisovih \u2018ravnozemlja\u0161a\u2019 da nekom predmetu odrede visinu. Nama, jednostavno, nedostaje dimenzija. Stoga se ono fromovski<\/em> humanisti\u010dko (egzistencijalisti\u010dko ili, u krajnjem dosegu, transterapijsko)<\/em> psihoanaliti\u010dko<\/em>, po svojoj definiciji ne bavi onim \u010dega nema i \u010dega uop\u0107e ne mo\u017ee biti, nego onim \u010dega potencijalno ima, ali jo\u0161 nije aktualizirano<\/em>. Tako, nastavljaju\u0107i ovaj tok misli, ako je tre\u0107a dimenzija (u matemati\u010dko-logi\u010dkom, leksi\u010dkom i ikojem drugom smislu) i uzro\u010dno, i razlo\u017eno odre\u0111ena drugom, onda je jednako tako i \u010detvrta, i peta, i \u2018n-ta\u2019, jednako tako i uzro\u010dno, i razlo\u017eno odre\u0111ena onom ispod nje. I evo nas u Frommovoj antropo-psiho-panakeji<\/em>: \u201eLjubav (\u2018Ljubav s velikim \u2018Lj\u2019 jer nemamo \u010dlan \u2018the\u2019 poput anglosaksonskih kolega, op.a.) je jedini zdravi i zadovoljavaju\u0107i odgovor na problem ljudske egzistencije\u201c. Ili ukratko: uzmimo ono \u0161to ve\u0107<\/em> jesmo biti<\/em> kako bi postali ono \u0161to tek<\/em> imamo biti<\/em>.<\/p>\n

                                  Odgovore na poslovi\u010dna Kantova pitanja o tome \u0161to mo\u017eemo znati (\u2018imamo<\/em> znati\u2019), kako se trebamo pona\u0161ati (\u2018imamo<\/em> pona\u0161ati\u2019) i \u010demu se mo\u017eemo nadati (\u2018imamo<\/em> nadati) \u2013 ako se ravnamo prema rodnom listu konigsberg\u0161kog kopernika<\/em>, onda ve\u0107 3 stolje\u0107a \u2013 imamo! Ili, ako \u0107emo parafrazirati tabuiziranog<\/em> Alana Wattsa (1966), nama ne treba neka nova \u2018knjiga Zakona\u2019 ili neki novi zemaljski, nadzemaljski ili izvanzemaljski \u2018arche\u2019<\/em> kojemu \u0107emo, po tko zna koji put, zlatno grumenje \u201eslobode za\u201c tj. \u201eono \u0161to tek ima biti<\/em>\u201c, prodati za staklene perle (\u010ditaj: parole<\/em>) \u201eslobode od\u201c. Ono \u0161to nam treba jest \u2013 novi do\u017eivljaj. Onaj, psihoanaliti\u010dkom terminologijom \u2013 inkluzivne svijesti ili onaj, artikulacijom svakodnevnog iskustva \u2013 Ljubavi (s velikim Lj). A to svaki od nas ve\u0107 ima jer to je upravo ono \u0161to nas i \u010dini ljudskim bi\u0107ima.<\/p>\n

                                  Osvrnimo se zato, samo ukratko, na Frommovu vjerojatno najpopularniju knjigu koja je, upravo \u2018popularnosti\u2019 radi, u najve\u0107oj mjeri potpuno pogre\u0161no \u010ditana te tako i dan danas ostala nepro\u010ditanom<\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Radi se, naravno, o Frommovoj The Art of Love<\/em> iz 1956. godine.<\/p>\n

                                  Odmah na po\u010detku Fromm ka\u017ee kako to nije jo\u0161 jedna od knjiga s polica i danas sveprisutne \u2018samo<\/em>-pomo\u0107ne\u2019<\/em> literature jer, premda mnoge vje\u0161tine mo\u017eemo u kona\u010dnici prakticirati i sami (makar bili do boli osamljeni ili, filozofijskim rije\u010dnikom, krajnje alijenirani), za prakticiranje ovoga \u2018umije\u0107a\u2019 nu\u017ean nam je \u2013 Drugi<\/em>. Ljubav, naime, o kojoj Fromm govori, \u201eaktivna je zauzetost \u017eivotom i rastom onoga \u0161to volimo\u201c, a svaki na\u0161 poku\u0161aj da volimo na neki \u2018parcijalni\u2019 na\u010din i manje od \u201esvim<\/em> srcem svojim, svom<\/em> pameti svojom i svim<\/em> imetkom svojim\u201c, neizbje\u017eno je osu\u0111en na neuspjeh.<\/p>\n

                                  Fromm, premda deklarirani \u2018ne-teist\u2019, ni ovdje ne skriva svoje nadahnu\u0107e tzv. \u2018objavljenim\u2019 tekstovima, posebice hebrejskom Vayikrom<\/em> gdje i nalazi na bezvremene upute o tome da ljubav nije izolirani elektro-kemijski mo\u017edani fenomen, nego racionalna odlu\u010dnost da se djelotvorno i s nultom tolerancijom na ikakvu parcijalizaciju zauzmemo za umanjenje patnje svih pate\u0107ih (eng<\/em>. \u2018sentient\u2019) bi\u0107a: \u201eljubi bli\u017enjega svoga kao samoga sebe\u201c. Bli\u017enji nije onaj koji nam je \u2018blizak\u2019 (u nekakvom plemenskom, nacionalnom, religijskom i kakvom sve ne klju\u010du) nego je bli\u017enji onaj koji nam je \u2018blizu\u2019 \u2013 \u2018nadohvat ruke\u2019 koju ispru\u017eamo prema onome koji je u potrebi.<\/p>\n

                                  Frommov (vjerojatno najpoznatiji) sunarodnjak<\/em>, Yehoshua Ta-Natzrin, \u2018okamenit\u2019 \u0107e ovo u prispodobi o \u010dovjeku koji putuje iz jednog grada u drugi i strada od razbojnika koji ga \u201egolog i izranjenog\u201c ostavljaju pored ceste. Putem \u0107e pro\u0107i i predstavnik saducejske aristokracije<\/em> i onaj filistejske bur\u017eoazije<\/em>, ali ni jedan mu ne\u0107e pomo\u0107i. Na koncu, putem prolazi netko tko bi, prema svim tada\u0161njim \u2018kulturolo\u0161kim\u2019 uzusima mogao \u201eokrenuti glavu\u201c, ali ovaj pripadnik skupine \u2018am\u2019 (heb. ina\u010dica latinskog izraza \u2018proletarius\u2019; hrv. \u2018koristan samo za rasplod\u2019) u poni\u017eenom, ranjenom, oplja\u010dkanom i pored ceste kao potro\u0161ena stvar ba\u010denom ljudskom bi\u0107u \u2013 prepoznaje odraz samoga sebe te mu, \u2018kao sebi samome\u2019 \u2013 povija rane, \u2018kao sebi samome\u2019 \u2013 provi\u0111a smje\u0161taj i \u2018kao sebi samome\u2019 \u2013 osigurava skroman prihod dok se ovaj ne oporavi.<\/p>\n

                                  Usudimo se zato barem ovom prilikom \u2018ispraviti\u2019 velikog i (na\u017ealost) milijun puta u pravu Benjamina<\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> i recimo da se, ponekad, unato\u010d svemu i protiv svih o\u010dekivanja, ipak prona\u0111u oni koji \u2013 \u201eiznenade svemir dobrotom bez razloga\u201c i koji iza sebe ostave \u2018dokument kulture\u2019 koji, eto, kao za inat i \u2018urbi et orbi\u2019 \u2013 nije<\/em> \u201eistovremeno i dokument ne\u010dovje\u0161tva\u201c.<\/p>\n

                                  Fromm je, mogli bismo re\u0107i \u2018do posljednjeg daha\u2019 ukazivao da kriza modernosti proizlazi iz na\u0161eg na\u010dina razmi\u0161ljanja kojim dominiraju otu\u0111enje, pohlepa, nezasitna potro\u0161nja i duboko ukorijenjeni strah. Kako bismo odgovorili na suvremene globalne izazove, vjerovao je da moramo napustiti iluziju kartezijanskog dualizma, privid koji razdvaja um i materiju, i na\u0161e la\u017eno poistovje\u0107ivanje s izoliranim \u2018egoi\u010dnim\u2019 (kondicioniranim) umom, otu\u0111enim ili alijeniranim i od prirode i od drugih ljudi i od svoje \u2018istinske\u2019, nedjeljive, sa svim \u0161to jest povezane su\u0161tine. Ovo \u2018egoi\u010dko ja\u2019, daleko od toga da bude istinski transcendentalno, samo je iluzija ukorijenjena u podjeli uma i materije, a posljedi\u010dno tomu, podlo\u017ena i svakoj drugoj parcijalizaciji. U prilog ovome, Fromm u Imati ili biti?<\/em> (1976) navodi promi\u0161ljanja nekih \u010dlanova Franfurtske \u0161kole koji su, nastavno na marksisti\u010dku i humanisti\u010dku orijentaciju, govorili da \u201e\u010dim \u010dovjek odbaci svijest da je on sam priroda, poni\u0161tavaju se svi ciljevi zbog kojih se odr\u017eava na \u017eivotu \u2013 dru\u0161tveni napredak, ja\u010danje ljudskih materijalnih i duhovnih snaga, pa i same svijesti. [...] Ustoli\u010denje \u2018sredstava\u2019 na mjesto \u2018ciljeva\u2019, uo\u010dljivo ve\u0107 u prapovijesti subjektivnosti, u kasnom je kapitalizmu ravno otvorenom ludilu\u201c.[54]<\/p>\n

                                  Od prve polovice 60-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a, Fromm se misaono potpuno otvara za isto\u010dnja\u010dku kulturu i njezinu ne-teisti\u010dku filozofiju te ostvaruje suradnju s njezinim naijistaknutijim promicateljima na Zapadu, Daisetsu Teitaro Suzukijem (1870.-1966.) i biv\u0161im protestanskim pastorom i (kako je, premda je bio filozof, sam sebe prozvao) \u201ekaziva\u010dem filozofskih pri\u010da\u201c Alanom Wattsom (1915.-1973.) Ovaj potonji \u0107e, u naslovu kojega smo gore spomenuli, re\u0107i da nam je prvenstveno potrebna misaona revolucija koja \u0107e \u201enadvladati osje\u0107aj sebe kao zasebnog Ega zatvorenog u ko\u017enoj vre\u0107ici [jer to je samo] halucinacija koja nije u skladu ni sa zapadnom znano\u0161\u0107u ni s eksperimentalnim filozofskim religijama Istoka. [...] Ta je halucinacija temelj zlouporabe tehnologije za nasilno pokoravanje \u010dovjekova prirodnog okoli\u0161a i, posljedi\u010dno, njegovo kona\u010dno uni\u0161tenje. Stoga nam je hitno potreban onaj do\u017eivljaj vlastitog postojanja koji je u skladu s fizi\u010dkim \u010dinjenicama i koji nadilazi na\u0161 osje\u0107aj otu\u0111enosti od svemira\u201c (Watts, 1973:7).<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  CODA<\/strong><\/p>\n

                                  Uzmimo na koncu, umjesto zaklju\u010dka, dva primjera koji nam pokazuju kako ova \u2018stara\u2019 theoria<\/em> izgleda u \u2018suvremenom\u2019 praxisu<\/em>. Prvi je jedan suvremeni \u2018misti\u010dni do\u017eivljaj\u2019 (do\u017eivljaj koji Fromm, u tradiciji Meister Eckhartove \u2018apofatike\u2019 ili sintagme iz koje i dolazi pojam \u2018ne-teizma\u2019 \u2013 \u2018negativne teologije\u2019, naziva \u2018x-experience\u2019):<\/p>\n

                                  \u201eSve do tad sam mislio da sam ovo ja [govornik rukama pokazuje na svoje tijelo, op. D.K..] i da je sve drugo ne\u0161to drugo i netko drugi. I onda se dogodilo da prvi put u svom \u017eivotu nisam mogao razlikovati \u0161to sam ja od onoga \u0161to nisam ja jer odjednom, ono \u0161to sam bio ja bilo je \u2013 posvuda. [...] Tako sam otkrio da je ono \u0161to odre\u0111uje ono \u0161to sam ja i ono \u0161to nisam ja, u stvari, samo granica do\u017eivljaja.\u201c<\/em><\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Do\u017eivljaj sebstva ve\u0107 imamo. \u2018Ja-sadr\u017eaj\u2019 i neprekidno (bili mi toga svjesni ili ne) i bezuvjetno (nema niti uzroka ni razloga) ve\u0107 jest \u2018objekt\u2019 na\u0161e vlastite ljubavi. Ostaje nam samo, poetski re\u010deno, \u201era\u0161iriti srce\u201c ili, psihoanaliti\u010dki, fromovski<\/em> re\u010deno, uve\u0107ati \u2018ja jesam\u2019 nau\u0161trb \u2018ja imam\u2019.<\/p>\n

                                  Kad u \u2018ja jesam\u2019, pomi\u010du\u0107i granicu i namjerno i \u2018besmisleno\u2019 (ne o\u010dekuju\u0107i ni\u0161ta zauzvrat, jer smo u modusu<\/em> biti<\/em>) po\u010dnemo uklju\u010divati \u2018ne-ja\u2019 \u2013 vi\u0161e nas nitko ne treba \u2018u\u010diti\u2019 voljeti drugoga ili \u2018odgajati\u2019 za ljubav: \u201eaktivna zauzetost za \u017eivot i rast\u201c (Fromm 1947:219) \u2018ja-sadr\u017eaja\u2019, skrb za \u2018ja-sadr\u017eaj\u2019 je \u010dovjeku \u2018ve\u0107\u2019 [!] najprirodnije mogu\u0107e stanje. Ovo je na\u0161a \u2018narav\u2019, ovo je na\u0161a \u2018esencija\u2019, ovo je na\u0161a \u2018priroda\u2019. Na po\u010detku navedeni Frommov Credo XIV.<\/em> odjednom \u2013 a radi \u2018besmislene\u2019 i jedine koja zaslu\u017euje \u2018veliko slovo Ljubavi\u2019 \u2013 itekako ima smisla. Ili kako bi, nesvjesno se nastavljaju\u0107i na temelj Frommove (1947:85) humanisti\u010dke psihoanalize (\u201eThere is no meaning to life except the meaning man gives his life by the unfolding of his powers\u201c<\/em>), rekla na\u0161a knji\u017eevnica Slobodanka Boba \u0110uderija:<\/p>\n

                                  \u201eTreba \u010diniti dobro do iznemoglosti, treba u\u017easnuti svemir dobrotom onako kako smo mi u\u017easnuti koli\u010dinom zla na svijetu. Treba \u010diniti dobro do granice gluposti. I preko nje. I kada nema nikakvog razloga, treba \u010diniti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti du\u0161u. Treba zbuniti svemir. Treba \u010diniti dobro i kada se dobro dobrim ne vra\u0107a. Treba, usprkos svemu. Treba, jer je to jedino i jer ni\u0161ta nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao \u2013 to dobro. Treba \u010diniti dobro i kada pomislimo da ni \u010dinjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro miri\u0161e na smisao. Savr\u0161eno, \u010disto dobro, bez ikakvog smisla<\/em>\u201c.<\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n\n\n

                                  \n\n
                                  \n

                                  <\/a>[32<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOd 1962. do 1972. godine, ameri\u010dka je filozofkinja i spisateljica Ruth Nanda Anshen (1900.-2003.) uredila i izdala niz od 16 monografija u kojima su neki od onda\u0161njih najeminentnijih svjetskih mislioca (izme\u0111u ostalih i dvojica rimskih papa) pisali o tome na koji su na\u010din \u201eu vremenima op\u0107e sumnje\u201c prona\u0161li razloge za \u201evjeru i djelovanje\u201c. Serija je tiskana pod nazivom Credo Perspectives<\/em> jer je svaki od tekstova bio i svojevrstan \u2018credo\u2019 njegovog autora (\u2018credo\u2019:lat. \u2018(ja) vjerujem\u2019; izvorno se izraz odnosio na skup isklju\u010divo religijskih uvjerenja, a poslije na bilo koji sustav na\u010dela koji pojedincu ili grupi slu\u017ei kao orijentacija za mi\u0161ljenje i djelovanje). Jedan od autora bio je i Erich Fromm, a <\/u>ovdje ukratko promi\u0161ljamo na temelju njegovog \u201eXIV. \u010dlanka vjere\u201c (od njih 27; vidi: Beyond the Chains of Illusion:My Encounter with Marx and Freud<\/em>, 1962: 283-297). Credo Perspectives<\/em> je prerasla u ediciju World Perspectives<\/em> s preko 50 naslova a u njoj su objavljena jo\u0161 tri Frommova rada: The Art of Loving<\/em> (1956), The Revolution of Hope<\/em> (1968) i To Have or to Be?<\/em> (1976). <\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[33<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201cI believe that man can visualize the experience of the whole universal man only by realizing his individuality and never by trying to reduce himself to an abstract, common denominator. Man\u2019s task in life is precisely the paradoxical one of realizing his individuality and at the same time transcending it and arriving at the experience of universality. Only the fully developed individual self can drop the ego<\/em>.\u201c; Ibid<\/em>., 290.<\/em>\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[34<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUpravo ovo, da su\u0161tinu ljudskog bi\u0107a reducira na \u201ezajedni\u010dki, apstraktni nazivnik\u201c, bila je potpuno neutemeljena objeda nekolicine suvremenika Ludwiga Feuerbacha od koje se ovaj \u2018brani\u2019 davne 1851. u svojim Predavanjima o su\u0161tini religije<\/em>. Za cijelu raspravu vidi Feuerbach (1974:18-24).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[35<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPrimjetimo da Fromm jasno razlikuje \u2018individualno ja\u2019 tj. \u2018sebstvo\u2019 i \u2018ego\u2019, rije\u010d koja ovdje za Fromma ozna\u010dava onu psiho-fizi\u010dku strukturu koja je oblikovana (kondicionirana) okolinom u kojoj pojedinac odrasta i gdje obiteljsko okru\u017eenje kao ekstenzija dru\u0161tva in-formira<\/em> individualne vrijednosti, relativno trajna uvjerenja, a posljedi\u010dno i pona\u0161anje. O ovome u svojim predavanjima iz 1955. sjajno raspravlja Frommov suvremenik, indijski filozof Jiddu Krishnamurti (2007) gdje ka\u017ee kako se \u2018ego\u2019 neprestano bori \u201eda postane netko\u201c i kako je ova borba vidljiva u grozomornoj potrazi \u2018ega\u2019 za poistovje\u0107ivanjem bilo s nacijom, idejom, nekim bo\u017eanstvom itsl.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[36<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKantova posebnost me\u0111u filozofima le\u017ei u njegovom neuobi\u010dajenom interesu za geografiju. Za razliku od mnogih filozofa koji se nisu zna\u010dajnije bavili zemljopisnim pitanjima, Kant je bio veoma upu\u0107en u ovu tematiku, a svaki je zimski semestar od 1756. do 1796 dr\u017eao o tome i opse\u017ena predavanja. Ova su objavljena 1801. kao Physische Geographie<\/em> i do dana\u0161njeg dana predstavljaju inauguralnu instancu geografije koja se formalno obra\u0111uje u sveu\u010dili\u0161nom kontekstu. Kant na ovaj na\u010din sa stajali\u0161ta povijesti geografije preuzima temeljnu ulogu u oblikovanju geografije kao akademske discipline (Richards 1974).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[37<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFreud je koncept psihi\u010dke topografije uveo u svom prvom topografskom modelu, koji se sastojao od sustava podijeljenog na podru\u010dja svjesnog, predsvjesnog i nesvjesnog. Ova se podru\u010dja razlikuju po svojim stupnjevima dostupnosti svjesnoj svijesti, s nesvjesnim \u2018doma\u0107inima\u2019 (\u2018hosts\u2019<\/em>), \u017eeljama i sje\u0107anjima koja nisu odmah i lako dostupna ili su aktivno potisnuta. Kasnije je Freud svoju teoriju rafinirao u drugi psiho-topografski model, koji se \u010desto naziva i strukturalni model, a ovaj identificira tri klju\u010dna faktora uma: id, ego i superego<\/em>. Id predstavlja izvori\u0161te instinktivnih nagona i potpuno je nesvjestan; ego je prvenstveno svjestan i djeluje na temelju principa stvarnosti, posreduju\u0107i izme\u0111u \u017eelja ida i zahtjeva vanjskog svijeta; superego, koji uklju\u010duje dru\u0161tvene i roditeljske norme, djeluje kao moralna savjest koja utje\u010de na ego <\/em>(Freud 1989).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[38<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKoriste\u0107i upravo Kantovu inverziju subjekt-objekt, geneti\u010dar Bruce Lipton u Biology of Belief (2005) ukazuje kako \u2018mozak\u2019 ljudske stanice nije njezina jezgra (nucleus) nego izvanjski sloj koji je obavija, njezina membrana. Lipton ovo \u2018kartografski\u2019 prenosi u podru\u010dje psihoanaliti\u010dke teorije jer smatra da je pona\u0161anje na\u0161ih tjelesnih stanica \u201emikrokozmos na\u0161eg pona\u0161anja op\u0107enito\u201c.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[39<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nNeuroznanstvenik i filozof Donald Hoffman o ovome na\u0161iroko raspravlja u Case Against Reality (2020) gdje u svojoj (od po\u010detka do kraja kantovskoj) su\u010deonoj teoriji percepcije dinamiku humanog senzorija prispodobljuje s ra\u010dunalnim zaslonom odakle i izraz \u2018dinami\u010dko su\u010delje\u2019.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[40<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIzraz \u2018tok svijesti\u2019 (eng. \u2018stream of consciousness\u2019) prvi je upotrijebio filozof i psiholog William James u The Principles of Psychology (1952), a isti se kasnije po\u010deo upotrebljavati u knji\u017eevnosti kako bi se ozna\u010dio na\u010din pripovijedanja koji nastoji dati pisani ekvivalent misaonim procesima lika i koji se ponekad opisuje u terminima \u2018unutarnjeg monologa\u2019.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[41<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eCjelokupno pona\u0161anje\u201c kao kod Glasser (2004): mi\u0161ljenje, osje\u0107anje, fiziologija i postupanje (htjenje, motivacija+ manifestacija htjenja)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[42<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOva dinami\u010dna razmjena i transformacija sadr\u017eaja jednako je uo\u010dljiva i u razvojnoj putanji pojedinca kad, recimo, sedmogodi\u0161nja djevoj\u010dica, nazovimo je Ana, prepoznaje razlike izme\u0111u sada\u0161nje sebe (\u2018danas kre\u0107em u \u0161kolu\u2019) i sebe u mla\u0111oj dobi (\u2018kad sam bila mala<\/em>...\u2019), \u010dime u identitetu zamje\u0107ujemo diskontinuitet. Ovi, nazovimo ih \u2018zastarjeli aspekti identiteta\u2019, nekada sastavni dio \u2018Ja\u2019, izlaze iz \u2018Ja\u2019 i nakon \u2018egzodusa\u2019 se kvalitativno mijenjaju kako bi postali psihi\u010dki sadr\u017eaj (\u2018Ne-ja\u2019). Dijete zadr\u017eava sposobnost prisje\u0107anja na ta pro\u0161la stanja bivanja, ali uz svijest da ono vi\u0161e ne utjelovljuje ta stanja, niti \u0107e se tim stanjima vratiti (odavde, premda ga osoba ne poima svjesno, potje\u010de osje\u0107aj \u2018prolaznosti\u2019). Ovaj prijelaz, pri \u010demu se odre\u0111eni sadr\u017eaji \u2018Ja\u2019 odvajaju od \u2018Ja\u2019 da bi postali \u2018Ne-ja\u2019, sa\u017eima proces odvajanja od prethodnih nositelja identiteta kojega nazivamo \u2018de-identifikacija\u2019.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[43<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUsp.Interes (iz lat. izme\u0111u je \/ne\u010dega\/; donosi korist). Korist, probitak, izgled na korist, svjesno ili instinktivno usmjeravanje pozornosti prema onomu \u0161to odgovara vlastitim sklonostima, te\u017enjama, potrebama. Interes prema podru\u010dju na koje je usmjeren mo\u017ee biti: umjetni\u010dki, znanstveni, politi\u010dki, ekonomski i sl., a prema zainteresiranomu korisniku: osobni, dru\u0161tveni, dr\u017eavni, klasni, klanski itd.; Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2013. \u2013 2024. <https:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/interes>.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[44<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n https:\/\/www.frontiersin.org\/journals\/psychiatry\/articles\/10.3389\/fpsyt.2022.1054065\/full<\/a> (acc. kolovoz 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[45<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nJednako i Alexander Moseley (vidi sljede\u0107u referencu) nagla\u0161ava da egoizam<\/em> treba razlikovati od egotizma<\/em> koji je \u201eprecjenjivanje vlastite va\u017enosti odnosno djelovanja\u201c (mogli bi re\u0107i: sli\u010dno Rochefoucauldovoj \u2018ta\u0161tini\u2019 ili \u2018egocentrizmu\u2019 iz gore spomenutog Filozofskog leksikona [268].<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[46<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/iep.utm.edu\/egoism\/#H1<\/a>; Normativnu varijantu, koja ovakvo pona\u0161anje predla\u017ee (i gdje je egoizam moralni imperativ), ostavit \u0107emo za neko drugo mjesto. Moseley na istom mjestu nagla\u0161ava da egoizam<\/em> treba razlikovati od egotizma<\/em> koji je \u201eprecjenjivanje vlastite va\u017enosti odnosno djelovanja\u201c (sli\u010dno Rochefoucauldovoj \u2018ta\u0161tini\u2019 ili \u2018egocentrizmu\u2019 iz gore spomenutog Filozofskog leksikona [268].<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[47<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMoseley spominje da je arhai\u010dni srodnik psiholo\u0161kog egoizma tzv. \u201esebi\u010dna hipoteza\u201c kojoj David Hume oponira u\u00a0 Enquiry Concerning the Principles of Morals<\/em>, a ovdje \u0107emo spomenuti posljednji od \u0161est Humeovih argumenata, to\u010dnije, samo njegov uvodni dio gdje Hume ka\u017ee: \u201e\u010dak i kad bi sebi\u010dna hipoteza bila istinita...\u201c.; vidi: https:\/\/www.gutenberg.org\/files\/9662\/9662-h\/9662-h.htm<\/a> (acc. kolovoz, 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[48<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u2018Sebe\u2019 i \u2018ljubav\u2019, napomenimo samo, ovdje su \u2018spojnicom \u2013 razdvojeni\u2019 a u svrhu razlikovanja od pojma \u2018sebeljublje\u2019 \u010dime bi se opet vratili u dihotomiju egoizam-altruizam.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[49<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOvo, naravno nije i jedina psihoanaliti\u010dka karta<\/em>. Tako, navodi Milivojevi\u0107 (2000:67), \u201eu teoriji objektnih odnosa [ovaj odnos je oslikan kao onaj]izme\u0111u ega i unutra\u0161njih objekata, a u transakcijskoj analizi djelovi li\u010dnosti su konceptualizirani kao ego stanja (Odrasli, Dijete i Roditelj), odnosno kao psihi\u010dki organi (neopsiha, arhepsiha i eksteropsiha). U psihosintezi su u pitanju \u2018sub-personalnosti\u2019 koje su idiosinkrati\u010dne za svaku osobu. Ge\u0161talt terapija djelove li\u010dnosti koji su u konfliktu definira kao \u2018topdog\u2019 i \u2018underdog\u2019. U Jungovoj analiti\u010dkoj psihologiji u pitanju su Persona, Sjena, Animus ili Anima te \u2018pravi Self\u2019. Bez obzira na oblik konceptualnog modela\u201c, zaklju\u010duje Milivojevi\u0107, \u201esuvremena teorija li\u010dnosti mora definirati postojanje nekakvih djelova li\u010dnosti<\/em>, jer jedino je na taj na\u010din mogu\u0107e opisati unutra\u0161nje konflikte i, u kona\u010dnici, samoosje\u0107anja\u201c. [ital. D.K.]\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[50<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMilivojevi\u0107 tako ka\u017ee da se instinkti pre\u017eivljavanja i reprodukcije ne mogu se izjedna\u010diti sa samoljubavlju jer \u201esamoljubav podrazumijeva mentalne strukture<\/em> koje omogu\u0107uju subjektov odnos prema samome sebi, kao i afektivni kvalitet koji zbog toga nastaje\u201c.\u00a0 (ital. D.K.); Emocije, Str 626, fusnota 423<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[51<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUsp. Ali\u0107, Sead (2019). \u201eKnji\u017eevna analiza dr\u017eavnog (medijskog) teorizma u Orwellovom romanu 1984.\u201c u: Masovna proizvodnja narcizma. Zagreb: Sveu\u010dili\u0161te Sjever i Centar za filozofiju medija i mediolo\u0161ka istra\u017eivanja. str.17<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[52<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.sfu.ca\/~andrewf\/books\/Concept_History_Benjamin.pdf;<\/a> (acc. kolovoz, 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[53<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPrema vlastitim bilje\u0161kama s plenarnog izlaganja utemeljitelja i ravnatelja Isha Foundation<\/em>, Jagadisha Vasudeva, konferencija \u201eTED India\u201c, Mumbai, Indija, 7.11.2009.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[54<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n https:\/\/radiogornjigrad.blog\/2020\/11\/24\/boba-duderija-tesla-i-ja\/<\/a>; (acc.kolovoz, 2023)<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                                  Bazala, A. (1906). Povijest filozofije. Svezak III. Povijest filozofije najnovijega doba<\/em>. Zagreb: Matica hrvatska<\/p>\n

                                  Berne, E. (2019). Transakciona analiza u psihoterapiji : priru\u010dnik principa transakcione analize.<\/em> prevela Marija Stamenkovi\u0107. Beograd: Kosmos, Podgorica: Nova knjiga<\/p>\n

                                  Feuerbach, L. (1974). Predavanja o su\u0161tini religije<\/em>. Beograd: Beogradski izdava\u010dko-grafi\u010dki zavod<\/p>\n

                                  Freud, S. (1989). The Freud Reader<\/em>. Peter Gay, Yale University (ed.). New York: W.W. Norton & Company<\/p>\n

                                  Fromm, E. (1941). Escape from Freedom<\/em>. Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                                  Fromm, E. (1956). The Art of Love<\/em>. Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                                  Fromm, E. (1962). Beyond the Chains of Illusion:My Encounter with Marx and Freud<\/em>. Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                                  Fromm, E. (1976). To Have or to Be?.<\/em> Reprint. New York: Open Road Media, 2023<\/p>\n

                                  Glasser, W. (2004). Teorija izbora: nova psihologija osobne slobode<\/em>. prevela Mirjana Ze\u010direvi\u0107. Zagreb: Alinea<\/p>\n

                                  Hoffman, D. D. (2020). The Case Against Reality: How Evolution Hid the Truth from Our Eyes<\/em>. Toronto: Penguin<\/p>\n

                                  James, W. (1952). The Principles of Psychology<\/em>. Chicago: William Benton, University of Chicago, Encyclopaedia Britannica Inc.<\/p>\n

                                  Korzybski, A. (1933). Science and Sanity. An Introduction to Non-Aristotelian Systems and General Semantics<\/em>. Lakeville, CT: The International Non-Aristotelian Library Publishing Company<\/p>\n

                                  Krishnamurti, J. (2007). As One Is: To Free the Mind from All Conditioning<\/em>. Prescott, AZ: Hohm Press<\/p>\n

                                  Kronenberg, L. (1959). The Maxims of La Rochefoucauld<\/em>. New York: Random House<\/p>\n

                                  Lipton, B. (2016) The Biology of Belief<\/em>. London: Blackwell\u2019s<\/p>\n

                                  Maslow, A.H. (1982). Motivacija i li\u010dnost<\/em>. prevela Ljiljana Mio\u010dinovi\u0107. Beograd: Nolit<\/p>\n

                                  Milivojevi\u0107, Z. (1993). Emocije. Psihoterpaija i razumevanje emocija<\/em>. Reprint. Novi Sad: Prometej, 2000<\/p>\n

                                  Richards, Paul (1974). \u201cKant\u2019s Geography and Mental Maps\u201d. Transactions of the Institute of British Geographers<\/em> (61): 1\u201316. doi:10.2307\/621596. ISSN 0020-2754. JSTOR 621596.\nWatts, A. (1966). The Book: On the Taboo Against Knowing Who You Are<\/em>. Reprint. London: Sphere Books, 1973<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Refraction of Religion in the Medium\nof Psychoanalysis<\/span><\/strong><\/p>\n(Hyphens with the Credo<\/em> of Erich Fromm)\n

                                  <\/p>\n

                                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  When in philosophy, psychoanalytic theory or the Eastern wisdom tradition, one speaks of \u2018self-realization\u2019 (or \u2018self-actualization\u2019, Maslow 1982), the entity \u2018ego\u2019 (from where we usually derive \u2018egoism\u2019 and all its negative connotations) is considered as something that, if we want to progress in the \u201efreedom from-freedom to\u201c dialectics (Fromm 1941), it is necessary to either, philosophicaly speaking, \u2018overcome\u2019 or, through the means of available \u2018spiritual practices\u2019, annihilate (in the sense of \u2018nirvana\u2019; sanskr.: \u2018extinction\u2019). In this way, due to the ambiguity of the term \u2018ego\u2019 and linguistic poverty caused synonymization with \u2018self\u2019, we inevitably end up in a mental contradiction and, as a result, we give up on praxis. In this paper (which is part of a wider research on philosophical anthropology of Erich Fromm), some of the possible exit directions from one of the \u2018aporias of the psyche\u2019, are sketched only.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Key words:<\/em><\/strong> Erich Fromm, Credo, psychic topography, ego, individual self.<\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                                  \n\n\n\n\n
                                  \"inmediasres\"\n

                                  \u00a013(25)#14 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.4<\/a>\nUDK 111.83:165.243\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 24.01.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Fulvio \u0160uran<\/span><\/p>\n

                                  Sveu\u010dili\u0161te Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska\nfsuran@unipu.hr<\/p>\n

                                  Kazali\u0161te ega: izme\u0111u perspektivizma i relativizma<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  \nPuni tekst: pdf (462 KB), Hrvatski, Str. 4193 - 4212\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  \u010cesto se smatra da postoje samo dva stajali\u0161ta u vezi istine: jedno je uvjerenje u ne\u0161to apsolutno, dogmatski smatraju\u0107i to neosporivo istinitim (ova pozicija se ponekad pogre\u0161no pripisuje filozofima visokog stajali\u0161ta poput Platona i Aristotela). Drugi stav je umjesto toga prihva\u0107anje da su ne\u010dija mi\u0161ljenja samo jedna od mnogih mogu\u0107nosti, \u0161to zavr\u0161ava pridr\u017eavanjem relativisti\u010dke perspektive, ponekad ozna\u010dene kao \u201eslaba misao\u201c. U ovoj perspektivi, istina se mo\u017ee smatrati najvi\u0161e kao ne\u0161to \u0161to je povijesno uvjetovano (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao takvo u odre\u0111enom razdoblju) ili u svakom slu\u010daju ograni\u010deno (u smislu da bi istinito bilo ono \u0161to izgleda istinito iz odre\u0111ene perspektive ili za odre\u0111enu skupinu ljudi). Zapravo, ako pa\u017eljivo razmislimo, obje ove perspektive pokazuju se problemati\u010dnima i nezadovoljavaju\u0107ima. Osobito mislimo na one (kao \u0161to su neki vjernici u Boga ili, modernije, u znanstvenu istinu) koji svoja mi\u0161ljenja smatraju neosporno istinitima, brkaju\u0107i tako (nedokazane) hipoteze s (neosporivim) principima u platonskom smislu. Jednako problemati\u010dan je i stav onih koji na skromniji na\u010din priznaju da su njihova mi\u0161ljenja jednako istinita kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je argumentirano na isti na\u010din ili koje se mo\u017ee \u010diniti istinito povijesno ili za odre\u0111enu skupinu ljudi koja ima interes za to. Ovaj stav na kraju upada u klasi\u010dne paradokse relativizma, na primjer, onaj tko tvrdi da je sam relativizam la\u017ean lako bi ga mogao pobiti. U ovom \u0107e se izlaganju pokazati da oba stajali\u0161ta predstavljaju iluziju alternative, budu\u0107i da je razumijevanje istine slo\u017eeno i suptilno pitanje koje nadilazi ove dvije ekstremne perspektive.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Platon, Kant, Nietzsche, perspektivizam, paradoksi relativizma, nepovredive norme, svijest.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Uvod<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  U svijetu opasno bliskom na\u0161em, Stvorenje je zamijenilo svog Stvoritelja i zahvaljuju\u0107i umjetnoj inteligenciji i genetskom in\u017eenjeringu izobli\u010dilo Prirodu u njezinom tradicionalnom poimanju. Vjera u znanost postala je apsolutni, fundamentalisti\u010dki, fanati\u010dni credo, prema kojemu se danas i \u017eivi: sve se prodaje, sve se kupuje - identitet, seks, mladost. Ali po kojoj cijeni?<\/p>\n

                                  Mo\u017eda, ka\u017eem mo\u017eda, vrijeme je da se dublje promisli o Marlowovom i Goetheovom Faustu. O njegovim nedoumicama i, posebice, o njegovom kraju.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Alternativa<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Uglavnom se misli, ili to\u010dnije, (\u201edogmatski\u201c) vjeruje:<\/p>\n

                                  <\/p>\n\n

                                  \n\n\n\n\n\n
                                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nu ne\u0161to apsolutno, nepobitno istinito, kao \u0161to se smatra, i to pogre\u0161no, da su mislili i filozofi poput Platona i Aristotela\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
                                  \n
                                  <\/div><\/td>\n
                                  		\n
                                  <\/div><\/td>\n<\/tr>\n
                                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nili nasuprot tome, priznaju\u0107i da je vlastito mi\u0161ljenje samo jedno mi\u0161ljenje me\u0111u ostalima, zavr\u0161ava se nekriti\u010dkim prihva\u0107anjem jedne od mogu\u0107ih i javno prihvatljivih relativisti\u010dkih perspektiva. Prema kojoj se \u201eistina\u201c oblikuje unutar odre\u0111enog vremenskog i prostornog okvira, \u0161to zna\u010di da ono \u0161to se povijesno pojavljuje kao istinito vrijedi unutar tog ograni\u010denog konteksta. Drugim rije\u010dima, istinito je ono \u0161to na \u201elokalnoj\u201c razini postaje ili vrijedi u odre\u0111enoj (opet dominantnoj) perspektivi ili za odre\u0111enu skupinu ljudi i to u vidu politi\u010dke ili kulturne ispravnosti (political and cultural correctness), itd.\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  Me\u0111utim, ako se bolje razmisli, primijetit \u0107e se da su obje perspektive radikalno aporeti\u010dne i nezadovoljavaju\u0107e jer su u sebi nedostatne.<\/p>\n

                                  Naime:<\/p>\n

                                  <\/p>\n\n

                                  \n\n\n\n\n\n
                                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nTko bi - kao \u0161to to \u010dini odre\u0111ena skupina \u201evjernika\u201c u Boga ili, \u0161to se suvremenosti ti\u010de, u tako zvanu \u201eznanstvenu istinu\u201c - vlastita mi\u0161ljenja promislio kao nedvojbeno istinita, u platonskom smislu rije\u010di, tada bi zasigurno potajno zamijenio nedokazane hipoteze za neosporna na\u010dela;\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
                                  \n
                                  <\/div><\/td>\n
                                  		\n
                                  <\/div><\/td>\n<\/tr>\n
                                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nNasuprot toj skupini pojedinaca, svatko tko bi, u svojoj skromnosti, priznao da njegovo mi\u0161ljenje posjeduje iste osobine istinitosti kao bilo koje drugo mi\u0161ljenje koje je mogu\u0107e argumentirati na isti na\u010din (koje se kao takvo pojavljuje u svom povijesnom obrazlo\u017eenju ili je takvo odre\u0111enoj skupini ljudi koja ima neki povijesno-kulturolo\u0161ki i politi\u010dki interes za njih), zapao bi u klasi\u010dne paradokse relativizma. Naime, ne bi se mogao \u201eobraniti\u201c od onih koji zastupaju mi\u0161ljenje prema kojem je i takav relativizam la\u017ean.<\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

                                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Ontolo\u0161ko pobijanje relativizma<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Da bismo to shvatili, potrebno je postaviti si sljede\u0107e pitanje:<\/p>\n

                                  <\/p>\n\n

                                  \n\n\n\n
                                  \n\u2013<\/span><\/td>\n\nKad bi sofisti bili u pravu, bi li ono \u0161to se svima \u010dini (i to ne samo na eti\u010dkom planu, ve\u0107 u svim dimenzijama) tako\u0111er bilo onakvo kakvim se pojavljuje, izgleda, \u010dini? Ili ne?\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  U stvari, da.<\/p>\n

                                  Naime, tada ne bi bilo mogu\u0107e prevladati ograni\u010denost pojavnosti, jer kada bi tako bilo, tada, na primjer, ne bi bilo mogu\u0107e \u017ealiti za ne\u010dim niti, op\u0107enito, tra\u017eiti istinu iza vela privida. Razlog treba potra\u017eiti u \u010dinjenici da, op\u0107enito, te\u017eimo razlikovati dva temeljna podru\u010dja: ono o bitku i ono o bivanju (pojavljivanju), kojima je mogu\u0107e pridodati i druge, ontolo\u0161ke i ne-ontolo\u0161ke, \u201esastojke\u201c.<\/p>\n

                                  Na primjer:<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
                                  \n

                                  Bitak<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  Bivanje<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                                  \n

                                  objektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  subjektivan<\/em><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                                  \n

                                  istina<\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  iluzija<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                                  \n

                                  znanost (kao epist\u00e9me<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  mnijenje (kao doxa<\/em>)<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                                  \n

                                  znati<\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  vjerovati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                                  \n

                                  spoznati<\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  misliti\/smatrati<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n

                                  \n

                                  shvatiti, razumjeti<\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  Zamisliti, pretpostaviti<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                  To zna\u010di da, uvijek na primjer, istra\u017eivanje, u na\u0161em slu\u010daju znanstveno, ima smisla samo ako se ta dva podru\u010dja, bitka i bivanja, ne poklapaju. Kada bi misliti ne\u0161to bilo jednako njegovom spoznavanju, odnosno da stvari jesu onakve kakve izgledaju, kako misle sofisti (i op\u0107enito relativisti svih vremena), potraga bi bila uzaludna. Kada bi se misliti ne\u0161to poklapalo sa spoznavanjem onoga \u0161to se misli, tj. kad bi stvari bile kako se nama pri\u010dinjava da jesu, odnosno onakve kakve nama izgledaju, kao \u0161to tvrde sofisti i, op\u0107enito, relativisti svih vremena, potraga bi bila uzaludna. Me\u0111utim, izgleda da to nije tako. U znanstvenom podru\u010dju, na primjer, mo\u017eemo imati najrazli\u010ditija mi\u0161ljenja o vrijednosti neke \u010dinjenice, ali samo odgovaraju\u0107im pokusima mogu\u0107e je - barem se tako misli - dokazati (na vi\u0161e ili manje objektivan na\u010din) koje \u010dinjenice odgovaraju istinitosti, a koje ne.<\/p>\n

                                  \u0160to to zna\u010di?<\/p>\n

                                  Da bismo to shvatili, potrebno je ponajprije razmotriti sljede\u0107e. Svatko tko ima bilo kakvo mi\u0161ljenje ne misli da je njegovo mi\u0161ljenje samo jedno od raznovrsnih mogu\u0107ih mi\u0161ljenja, ve\u0107 misli da ono odgovara ne\u010demu \u0161to je istinito. Ina\u010de ne bi imao to odre\u0111eno mi\u0161ljenje.<\/p>\n

                                  Opet primjera radi, ako sam uvjerenja da su fosili dinosaurusa samo vra\u017eja \u0161ala, ne mogu prihvatiti mi\u0161ljenje da istodobno i oni koji nisu suglasni s mojim mi\u0161ljenjem mogu biti u pravu polaze\u0107i od vlastite to\u010dke razmatranja. U tom slu\u010daju da su dinosaurusi i sli\u010dni fosili stvarno postojali prije 6.000 godina, jer kad bih prihvatio da su druga\u010dija uvjerenja istovjetna mojem, tada zasigurno ne bih imao ba\u0161 tu odre\u0111enu misao, ve\u0107 ne\u0161to sli\u010dno ovoj: fosili mogu biti i ne biti vra\u017eje isku\u0161enje<\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. \u0160to je znanstveno paradoksalno.<\/p>\n

                                  Iz te to\u010dke gledi\u0161ta, razlika izme\u0111u \u201ejednostavnog uvjerenja\u201c i \u201eistine\u201c (koju, o\u010dito, pripisujem \u201esvojim\u201c uvjerenjima, a ne i tu\u0111im) implicitna je u samom pojmu \u201emi\u0161ljenja\u201c i \u201evjerovanja\u201c.<\/p>\n

                                  Sada mo\u017eemo konkretnije istra\u017eiti kako zapadno dominantni lik filozofa, tu se misli na Platonovog Sokrata, pobija relativizam polaze\u0107i od proturje\u010dja u koja zapadaju i sami prista\u0161e relativizma. I to po\u010dev\u0161i od sofista Protagore, koji je smatrao da je \u201e\u010dovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu\u201c<\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>; u smislu da su stvari takve ili onakve kakve se nama pri\u010dinjavaju, da jesu zavisno o perceptivnom oblikovanju doti\u010dnog promatra\u010da: to jest, one su onakve kakve se pojavljuju.<\/p>\n

                                  Sokrat, kakav se pojavljuje u Platonovom \u201eTeetetu\u201c, povezuje Protagorinu relativisti\u010dku doktrinu s raznim predsokratskim doktrinama (i to po\u010dev\u0161i od Homera, Empedokla pa nadalje), ali prije svega s Heraklitovom filozofijom \u201epanta rhei\u201c, prema kojoj se \u201esve slijeva\u201c, sve se neprestano kre\u0107e. Naime, sama \u010dinjenica da se stvari razlikuju ovisno o tome kako ih tko do\u017eivljava (je li zdrav ili bolestan, pametan ili glup itd.), kao \u0161to podrazumijeva sofisti\u010dki relativizam, na neki na\u010din sugerira da, op\u0107enito, ni\u0161ta ne \u2018stoji\u2019, po sebi nije stalno, ve\u0107 je sve u pokretu i svaka stvar mo\u017ee uvijek biti druga\u010dija nego \u0161to jest, odnosno takva se prikazuje.<\/p>\n

                                  Na taj na\u010din relativizam se poo\u0161truje poistovje\u0107uju\u0107i postojanje s postajanjem<\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

                                  Sokrat koristi ovu poveznicu kako bi pokazao unutarnju proturje\u010dnost relativisti\u010dkog stava. Ako je sve u stalnom mijenjanju i nema stalnih istina, tada relativisti\u010dka tvrdnja da nema apsolutnih istina tako\u0111er ne mo\u017ee biti stalna istina. Ova samopobijaju\u0107a priroda relativizma otkriva njegovu unutarnju nedosljednost.<\/p>\n

                                  Relativizam tvrdi da su sva mi\u0161ljenja jednako valjana jer istina ovisi o percepciji pojedinca. Me\u0111utim, ako je to istina, onda je i relativizam samo jedno od mnogih mi\u0161ljenja, koje ne mo\u017ee polagati pravo na univerzalnu valjanost. Sokratova kritika relativizma pokazuje da, \u010dak i ako prihvatimo da je percepcija subjekta promjenjiva i subjektivna, moramo priznati postojanje ne\u010dega stabilnog i trajnog \u0161to omogu\u0107ava bilo kakvu usporedbu ili raspravu o istini.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Ne\u0161to o Heraklitovoj spoznaji<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Heraklitu se pripisuje doktrina - koju su naro\u010dito nau\u010davali njegovi adepti, poput Kratila - prema kojoj sve te\u010de (p\u00e0nta rh\u00eai), na temelju koje se, dakle, kao i za Protagoru, ne bi moglo re\u0107i jednom zauvijek \u0161to su razli\u010dite stvari (istinite ili la\u017ene, dobre ili lo\u0161e, itd.),budu\u0107i da bi se njihov \u201cbitak\u201d mijenjao ovisno ne samo o tome tko ih promatra, ve\u0107 i o trenutku u kojem se one promatraju. Me\u0111utim, Heraklitovo \u201epostajanje\u201c nije ne\u0161to posve \u201eneodre\u0111eno\u201c i kaoti\u010dno, tj. li\u0161eno svake \u201eobjektivnosti\u201c, ve\u0107 neka vrsta periodi\u010dnog i kru\u017enog kretanja izme\u0111u dviju suprotnosti ili krajnosti: \u017eivota i smrti, svjetla i tame itd., \u0161to se mo\u017ee primijetiti iz nekoliko njegovih fragmenata. <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Sam \u201etok\u201c rijeke implicira, ako se bolje razmisli, suprotnosti \u201evisoko\u201c i \u201enisko\u201c izme\u0111u kojih voda te\u010de. Ova dijalektika suprotnosti pokazuje da, unato\u010d stalnim promjenama, postoje struktura i red koji upravljaju tim promjenama. Dakle, Heraklitovo postajanje nije potpuno li\u0161eno objektivnosti; umjesto toga, ono predstavlja dinami\u010dnu ravnote\u017eu koja odr\u017eava sklad izme\u0111u suprotnosti. Na taj na\u010din, Sokratova kritika relativizma, kao i Heraklitova filozofija postajanja, ukazuju na nu\u017enost priznavanja odre\u0111enih trajnih aspekata stvarnosti koji omogu\u0107uju razumijevanje i spoznaju unato\u010d neprekidnoj promjeni. Heraklitovo u\u010denje, iako na prvi pogled mo\u017ee izgledati relativisti\u010dki, zapravo nudi dublje razumijevanje postojanja kao procesa koji se odvija unutar odre\u0111enih granica i uz prisutnost odre\u0111enih konstanti.<\/p>\n

                                  Dakle, izgleda da ono \u0161to Heraklit \u017eeli prije svega istaknuti jest da se u prirodi sve odvija na temelju suprotnosti koje su takve na na\u010din da jedna ne bi mogla postojati bez druge. Jedinstvo svemira omogu\u0107eno je posredstvom sukoba, jer samo unutar njega mogu\u0107e je postojanje ovih suprotnosti. Osim toga, kada govorimo o suprotnostima, \u010dini se kao da jedna preuzima ulogu pozitivne krajnosti, kao \u0161to su, primjerice, dobro, svjetlo, sitost, budnost, zdravlje itd.; dok druga krajnost preuzima negativnu ulogu, poput zla, tame, gladi, sna, bolesti itd. U tom se pogledu stvarnosti pozitivno, da bi se potvrdilo, s jedne strane bori protiv negativnog, ali s druge strane, mora ga i pretpostaviti (implicirati) \u010dak i samo da bi ono \u201ebilo\u201c ne\u0161to. Na primjer, svjetlost ima zna\u010denje samo u odnosu na tamu; zdravlje se definira u kontrastu s bole\u0161\u0107u. Ovaj dinami\u010dki odnos izme\u0111u suprotnosti nije samo sukob ve\u0107 i komplementarnost koja omogu\u0107uje postojanje i spoznaju.<\/p>\n

                                  Heraklitova filozofija time nagla\u0161ava da suprotstavljene sile zajedno tvore cjelinu i da kroz njihov sukob dolazi do stvaranja i odr\u017eavanja svemira. Ovo jedinstvo suprotnosti nagla\u0161ava da bez negativnog ne bi bilo pozitivnog i obratno, a njihovo postojanje u suodnosu omogu\u0107uje razumijevanje i ravnote\u017eu u svijetu. Stoga, prema Heraklitu, stvarnost nije kaoti\u010dna ve\u0107 strukturirana kroz ovu neprekidnu igru suprotnosti koje se me\u0111usobno nadopunjuju i definiraju. To zna\u010di da, iako se stvari stalno mijenjaju, postoji temeljna harmonija i red koji omogu\u0107uju ovu promjenu i daju joj smisao.<\/p>\n

                                  Heraklit sugerira da, iako sve izgleda ili se pojavljuje druga\u010dije u razli\u010ditim trenucima i za razli\u010dite promatra\u010de, mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u ustvrditi da sve uvijek te\u010de i to nu\u017eno iz suprotnosti. Mi\u0161ljenja mogu biti promjenjiva, kao i \u201estvari\u201c koje uvijek postaju razli\u010dite, ali \u201ezakon\u201c (L\u00f2gos) tog vje\u010dnog postajanja, obilje\u017eenog ritmi\u010dkim kretanjem izme\u0111u suprotnosti, ne mijenja se, kao \u0161to se ni same suprotnosti ne mijenjaju u svojoj su\u0161tini kao krajnosti kretanja.<\/p>\n

                                  Heraklitov L\u00f2gos, ili zakon, predstavlja dublju strukturu ili red koji stoji iza svih promjena i sukoba. To je zakon koji omogu\u0107uje suprotnostima da postoje i me\u0111usobno se nadopunjuju, \u010dime se odr\u017eava ravnote\u017ea u svijetu. Dakle, unato\u010d stalnom mijenjanju i proturje\u010djima koje opa\u017eamo, postoji ne\u0161to stalno i neizmjerno u tom procesu.<\/p>\n

                                  Ovaj Heraklitov pogled nagla\u0161ava da je svijet organiziran kroz dinami\u010dki odnos suprotnosti koje zajedno \u010dine cjelinu. Promjena i kretanje su neizbje\u017eni, ali unutar tog kretanja postoji neki dublji red koji se o\u010dituje kroz ritmi\u010dko kretanje izme\u0111u suprotnosti. To sugerira da je stvarnost ure\u0111ena na na\u010din da je harmonija suprotnosti klju\u010dna za razumijevanje njenog funkcioniranja. Dakle, iako percepcija mo\u017ee varirati, L\u00f2gos kao zakon postajanja ostaje konstantan, osiguravaju\u0107i kontinuitet i red unutar promjenljivosti svijeta.<\/p>\n

                                  Op\u0107enito, da bismo izmjerili ne\u0161to \u0161to se kre\u0107e, potrebno je imati ne\u0161to \u0161to je mirno ili stabilno kao referencu. Na primjer, ako bi se mjerne jedinice stalno mijenjale, ne bismo mogli biti sigurni da li je ne\u0161to zaista naraslo, ako ne postoji stabilna referenca. Prepoznavanje postojanja ne\u010dega zahtijeva pretpostavku da ne\u0161to ostaje nepromijenjeno. Heraklitova filozofija predla\u017ee da ta nepromjenjiva referenca koju mo\u017eemo spoznati jesu suprotnosti i zakon njihovog neprestanog mijenjanja.<\/p>\n

                                  U osnovi, ne bismo mogli \u010dak ni znati kako bismo nazvali ili razumjeli ne\u0161to ako ne bi bilo sposobno da se suprotstavi ili razlikuje od drugih stvari. Kada razmi\u0161ljamo o stvarima koje imenujemo, moramo uzeti u obzir da ta imena \u010desto uklju\u010duju ideju suprotnosti ili ne\u010dega \u0161to je razli\u010dito od onoga \u0161to ozna\u010davaju. Ina\u010de, ako ne bi bilo ni\u010dega \u0161to je suprotno ili razli\u010dito, mo\u017eda ne bismo bili u mogu\u0107nosti ni dati imena stvarima (ovo je sli\u010dno krajnjem skepticizmu). Heraklit nagla\u0161ava da je su\u0161tina stvarnosti u njenom dinami\u010dkom odnosu suprotnosti koje omogu\u0107uju razumijevanje i postojanje. Njegov pristup podrazumijeva da je promjena i proturje\u010dnost univerzalna karakteristika stvarnosti, ali da postoji i dublji zakon ili red koji omogu\u0107uju ove suprotnosti da se manifestiraju i razvijaju. To nam omogu\u0107uje da razumijemo svijet kao strukturiranu cjelinu koja postoji kroz dinamiku i ravnote\u017eu suprotnosti.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Vra\u0107aju\u0107i se na Platona<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Dakle, ako Platon posredstvom svog Sokrata pobija teoriju po kojoj se sve kre\u0107e, sve te\u010de, tuma\u010denu u ontolo\u0161kom smislu, prije svega svojom poznatom teorijom ideja \u2013 koja, s izuzetkom svog u\u010ditelja Parmenida, predstavlja prvi ozbiljniji poku\u0161aj da se, barem na\u010delno, razlu\u010de znanost i mnijenje \u2013 u \u201eTeetetu\u201c tako\u0111er svjedo\u010dimo \u010detverostrukom pobijanju relativizma. Evo, ukratko, o \u010demu se radi:<\/p>\n

                                  \u2013 Kao prvo, Protagora, mi\u0161ljenja je Platon, zapada u pragmati\u010dno protuslovlje jer, unato\u010d tvrdnji da su sva mi\u0161ljenja istinita, predstavljaju\u0107i se kao u\u010ditelj, kao onaj tko zna ne\u0161to \u0161to drugi ne znaju, pona\u0161a se kao prenositelj pravog znanja.<\/p>\n

                                  \u2013 Kao drugo, kontradiktorno je identificirati znanje i osjet kao \u0161to to \u010dini relativizam, jer mi, smatra Platon, \u2018poznajemo\u2019 i stvari kojih se jednostavno sje\u0107amo. To zna\u010di da se mo\u017ee desiti da se stvar koju promatramo pojavljuje u razli\u010ditim perspektivama, neovisno o na\u0161em znanju o toj stvari. Tu Platon svoju kritiku zasniva na geometrijsko-matemati\u010dkoj perspektivi znanja, dakle na virtualnoj nepromjenjivosti geometrijskih oblika neovisno o tome u kojim se perspektivama oni pojavljuju, \u0161to zavisi prvenstveno o na\u0161em opa\u017eanju. Naime, unutar Platonove virtualne dimenzije, ono \u0161to znamo razlikuje se od onoga \u0161to opa\u017eamo (i kao takvo \u2018vjerujemo\u2019 da jest) i kao takvo ono je isto za sve, a ne razli\u010dito za svakoga pojedina\u010dno.<\/p>\n

                                  \u2013 Kao tre\u0107e, Protagora zapada u teorijsko ili logi\u010dko proturje\u010dje kada, tvrde\u0107i da su sva mi\u0161ljenja istinita, mora priznati istinitost gledi\u0161ta onih koji nije\u010du sam sofisti\u010dki relativizam.<\/p>\n

                                  \u2013 Kao \u010detvrto, relativizam za Platona nikako ne obja\u0161njava za\u0161to su neka mi\u0161ljenja o budu\u0107im doga\u0111ajima provjerena u vidu hipoteza koje \u2018spa\u0161avaju fenomene\u2019, dok su druge pobijene, \u0161to sugerira da nisu sva mi\u0161ljenja jednaka i da je u tom pogledu mogu\u0107e razlikovati tko ima znanje od onih koji ga nemaju.<\/p>\n

                                  To, prema virtualnom pogledu stvarnosti, realnost u svom pojavljivanju, pokazuje svu svoju obmanu. Dakle, to je neka vrsta iluzije o nekakvoj danoj alternativi.<\/p>\n

                                  Ako filozofija kao potraga za istinom s jedne strane ne smije zanemariti \u010dinjenicu da \u2018predmet\u2019 njezine potrage u vidu istine ili na\u010dela obja\u0161njenja svega nepobitno postoji; s druge strane, budu\u0107i da je njezina sr\u017e potraga za nepobitnom istinom, ozna\u010duje tako\u0111er i nepobitnu \u010dinjenicu da tu istinu ne posjeduje. Zbog toga filozofija nije samo \u2018prisiljena\u2019 postaviti si razli\u010dite hipoteze, ve\u0107 i argumentirati ih razlo\u017eno, u ve\u0107ini slu\u010dajeva kao pretpostavke koje, posredstvom koherentnih teorija, opravdavaju fenomene na temelju na\u010dela koja se predstavljaju kao nepobitna.<\/p>\n

                                  Zna\u010di li to da je i ovo teoretiziranje samo jedna od mogu\u0107ih hipoteza koja, kao i svaka druga, pripada relativizmu? Uvjeren sam da se tu ne radi o bilo kojoj hipotezi, ve\u0107 o onoj koja mi se trenutno \u010dini uvjerljivijom, sposobnijom da objasni ono \u0161to do\u017eivljavamo i koja je, istovremeno dovoljno koherentna da ju je mogu\u0107e razumjeti.To je hipoteza koja upotrebljava slike (zamisli) kao \u0161to su u krajnjoj liniji i rije\u010di koje su prema mom shva\u0107anju izra\u017eajnije od drugih, da bi se shvatilo, primjerice, na\u010delo svega i na\u010dine prema kojima svijet nastaje. Me\u0111utim, budu\u0107i da se radi o zamislima ili slikama, one mogu biti krivo ili na razli\u010dit na\u010din shva\u0107ene. One drugima mogu izgledati manje uvjerljive od drugih perspektiva i to bez ikakve mogu\u0107nosti dokazivanja da su bolje ili lo\u0161ije ili da su u proturje\u010dnosti s prikazanom hipotezom.<\/p>\n

                                  Da bismo to shvatili, u\u010dinit \u0107emo usporedbu s umjetni\u010dkim djelom, u ovom slu\u010daju s filmom. Prema nekim filmskim kriti\u010darima, jedan redatelj mo\u017ee bolje izraziti dramu rata nego drugi, ali to ne zna\u010di da drugi filmovi nemaju \u2018patosa\u2019. Naposljetku, istina o ovoj temi izra\u017eena je, u kinu, posredstvom slika o \u010dijim se vrijednostima mo\u017ee imati samo odre\u0111eni \u201eestetski\u201c sud ili, uporabom Kantove terminologije, \u201erefleksivni\u201c sud, koji nije nikako \u201edeterminantan\u201c. U tom se smislu ne radi o relativizmu, budu\u0107i da je ovdje hipoteza da ono \u010demu se te\u017ei, iako posredstvom slika posjeduje neku istinitost, ne\u0161to \u0161to netko mo\u017ee i intuitivno doku\u010diti s ove strane prikazane slike. U vidu ne\u010dega \u0161to drugima nije mogu\u0107e izraziti osim posredstvom slika.<\/p>\n

                                  Ovdje se dakle ne radi o relativizmu, ve\u0107 o perspektivizmu. Iako bi moglo izgledati da je i ova perspektiva svijeta \u2018pogo\u0111ena\u2019 neizlje\u010divom bole\u0161\u0107u svake nerealisti\u010dne perspektive, naime relativizmom, to nije slu\u010daj. Naime, ako su stvari, kao \u0161to se ovdje tvrdi, uvijek dane samo u perspektivi, to ne zna\u010di da ne postoji objektivna stvarnost, ve\u0107 da je na\u0161a percepcija te stvarnosti uvijek uvjetovana razli\u010ditim to\u010dkama gledi\u0161ta.<\/p>\n

                                  Danas posredstvom medija postaje sve \u017eivlja rasprava u vezi odnosa izme\u0111u perspektivizma i relativizma. Smatram da perspektivizam ni u kakvom slu\u010daju nije ekvivalentan relativizmu, shva\u0107enom kao teorija prema kojoj je svatko, polaze\u0107i od vlastite to\u010dke gledi\u0161ta, u pravu. Naizgled tvrdnja da je sve relativno u odnosu na svaku to\u010dku gledi\u0161ta, iako posjeduje sve osobine relativnosti kao i Einsteinova relativnost, nikako nije relativisti\u010dka u gore navedenom smislu. Razli\u010dite teze o svijetu nisu sve jednakovrijedne, iako su sve, \u010dak i najzastra\u0161uju\u0107e, subjektivno opravdane, jer ako su poduprte, zasigurno postoji neki razlog.<\/p>\n

                                  Ove teorije nisu ekvivalentne, unato\u010d tomu \u0161to sve imaju svoj raison d\u2019\u00eatre. Naro\u010dito, pretpostavljaju\u0107i da ne postoje teorije o svijetu koje se ne razrje\u0161uju u slike svijeta \u2013 \u0161to zna\u010di da ih nije mogu\u0107e apsolutno provjeriti ili falsificirati \u2013 postoje bolje slike ili predod\u017ebe, bli\u017ee takozvanoj istini od drugih. Ne zaboravljaju\u0107i pritom da i je ovo razmi\u0161ljanje o manjoj ili ve\u0107oj bliskosti istini samo jedna slika. Me\u0111utim, polaze\u0107i od temeljnog postulata da postoji ne\u0161to poput istine, treba polaziti i od pretpostavke da istinu nije mogu\u0107e dosti\u0107i, osim misti\u010dno, sjedinjavaju\u0107i se s Njom (h\u00e8nosis<\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). To \u010dini da istina nema ni\u010dega subjektivnog, ve\u0107 je (\u010disto) objektivna iako, \u0161to je donekle i paradoksalno, ne mo\u017ee nikada postati predmetom znanja, ve\u0107 (samo) cilj ili regulatorno na\u010delo.<\/p>\n

                                  Odjek istine je, dakle, ono \u0161to se nama pojavljuje i \u010dini kao stvarnost povezuju\u0107i nas s nepovredivim pravilima: ona koja nam onemogu\u0107uju ostvarenje svih na\u0161ih \u017eelja. Unutar tog vidokruga stvarnosti, perspektivni prikaz istine u tehni\u010dkom (ili u Platonovom virtualnom) smislu jest onaj koji posjeduje sve osobine najboljeg prikaza filozofske spoznaje. Ako, naime, namjerava predstaviti neku geometrijsku figuru u perspektivi, bit \u0107e nu\u017eno pobolj\u0161ati neke njezine konture skrivaju\u0107i druge. Dakle, o\u010dito postoji onoliko razli\u010ditih geometrijskih figura predmeta koliko ima i prikaza tog predmeta, jer je nemogu\u0107e pokazati geometrijsku figuru u cijelosti, tj. u njezinoj sveobuhvatnoj istini. Svatko mo\u017ee odabrati (ili to \u010dini nesvjesno ili dru\u0161tveno-kulturolo\u0161ki uvjetovano) koje \u0107e dijelove pobolj\u0161ati, a koje sakriti. Dakle, naizgled, razli\u010ditost prikaza odre\u0111ene geometrijske figure ovisi o subjektima koji je promatraju prikazuju\u0107i je kao istinitu. Njihovu istinu. No u stvarnosti postoji samo jedna takva geometrijska figura koja svakom prikazivanju name\u0107e nefleksibilna pravila svoje proizvodnje, ako \u017eeli biti \u0161to vjerniji prikaz onoga \u0161to predstavlja.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Bivanje vs. Bitka<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Mo\u017eda ono \u0161to se \u010dini da jest samo je privid, dok ono \u0161to izgleda da se samo pojavljuje stvarno jest. Nekima to mo\u017ee izgledati kao neka vrsta igre rije\u010di. To je zato \u0161to smo u ve\u0107ini slu\u010dajeva no\u0161eni (uvjetovani) da pomislimo da se iza povr\u0161ine fenomena, iza onoga \u0161to se \u010dini da jest, a u stvari samo je privid, krije ono \u0161to zaista jest. Iako u odre\u0111enom smislu istina je suprotna.<\/p>\n

                                  Ne\u0161to je to\u010dno onako kako se \u010dini da jest, u okviru \u2013 promatranom u prospektivnom smislu \u2013 u kojem se stvari daju prikazati svijesti. Dakle, na jedini na\u010din na koji stvari bivaju, dolaze na vidjelo ovdje i sada. Naprotiv, bilo koje naknadno obja\u0161njenje samo je na\u010din na koji je mogu\u0107e protuma\u010diti ono \u010demu svjedo\u010dimo, ba\u0161 kao \u0161to je to bilo u drugim vremenima kao obja\u0161njenje koje se pripisivalo bogovima, monoteisti\u010dkom bogu ili njemu suprotstavljenom liku: vragu. Dok se nama danas \u201c\u010dini\u201d da je jedino ono znanstveno to\u010dno, istinito obja\u0161njenje. Na gr\u010dkom bismo rekli da se \u201cdok\u00e8i\u201d pojavljuje, \u010dine\u0107i da je tako, ali u smislu da se radi o trenutnom mi\u0161ljenju (d\u00f2xa) o tom doga\u0111aju.<\/p>\n

                                  Dovoljno je pomisliti koliko je bilo teorija o su\u0161tini sunca: od bo\u017eanstva, do neporecivog nebeskog tijela, pa sve do zvijezde, ne zaboravljaju\u0107i pritom ni subjektivnu spoznajnu percepciju sunca koju nam daje Heraklit: \u201eSunce je \u0161iroko jednu ljudsku stopu.\u201d\u201c<\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se uvijek o istom identi\u010dnom fenomenu, ali razli\u010dito tuma\u010denom, a ne o ne\u010demu \u0161to se krije iza fenomena; radi se o ne\u010demu \u0161to je skriveno u o\u010ditosti (na vidjelu, u svjetlu) fenomena.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  \u201eJa\u201c i nedosljednost \u201estvarnosti izvan mene\u201d<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Naizgled, prikaz takvog perspektivizma ima sve osobine idealisti\u010dkog pogleda na stvarnost. Budu\u0107i da tipi\u010dno idealisti\u010dko poricanje stvarnosti izvan subjekta koji razmi\u0161lja i osje\u0107a mo\u017ee izgledati nevjerojatno, valja napomenuti da nitko ne\u0107e osporiti tvrdnju da tamo \u201evani\u201c postoji stvarnost s kojom se, \u010desto i nevoljno, sudaramo.<\/p>\n

                                  Me\u0111utim, treba re\u0107i da ovaj tipi\u010dno realisti\u010dni prigovor prema onome \u0161to poznajemo kao idealizam \u2013 izraz koji je povijesno kompromitiran oblicima romanti\u010dnog \u201etitanizma\u201c, ako ne i \u201emonizma\u201c ili \u201eplatonizma\u201c \u2013 zasigurno je motiviran vrlo sna\u017enim do\u017eivljajem postojanja \u201ene\u010dega\u201c nesvodivog na vlastite snove i \u017eelje. No ipak, ovaj i sli\u010dni prigovori u svojoj klasi\u010dnoj formulaciji donekle brkaju planove. \u201eUnutra\u201c i \u201eizvan\u201c su pokazatelji koji implicitno aludiraju na prostor sadr\u017ean u mom tijelu, ali i izvan njega. Ali kada se koriste u odnosu na subjekt, kao subjekt znanja ili na \u201csvijest\u201d, tada gube svoje implicitno zna\u010denje. Do toga dolazi jer pretpostavljaju ono \u0161to se njihovom upotrebom \u017eeli pokazati: da subjekt \u201enastanjuje\u201c tijelo, kao \u0161to ga nastanjuje mozak koji se u tom poimanju stvarnosti naivno smatra \u201esjedi\u0161tem\u201c uma ako ne i sinonimom samog uma.<\/p>\n

                                  To zna\u010di da se svijest ne nalazi ni u kakvom prostoru. Naime, ra\u0161ireno je uvjerenje da se svijest nalazi u nama, preciznije u na\u0161em umu. Me\u0111utim, to nije tako jer je svijest ta koja daje su\u0161tinu stvari; ona je sama pojava prostora i vremena. Onaj kojemu se prostor pojavljuje ne zauzima nikakav prostor. Ono za \u0161to se daje pro\u0161irenje po definiciji je neprostrano.<\/p>\n

                                  Kao \u0161to tvrde teoreti\u010dari takozvane Princetonove Gnoze, o\u017eivljavaju\u0107i dobro poznatu temu Georgea Berkeleya:<\/p>\n

                                  \u201eSva su bi\u0107a svjesna, zna\u010dajna \u2013 ili, to\u010dnije, puna smisla \u2013 obavje\u0161tavaju\u0107i i obavije\u0161tena. Ne samo da je njihovo \u2018tijelo\u2019 (njihovo nali\u010dje, vidljivo) povr\u0161inski aspekt za vanjskog \u2018promatra\u010da\u2019, ve\u0107 i oni sami nemaju tijelo, nisu tijela. Potpuno su u ravnini; imaju jedno \u2018nali\u010dje\u2019, jedno tijelo, samo za druge, jer se vide, i vidjev\u0161i se me\u0111usobno, pretvaraju se u vi\u0111ene stvari. Univerzalni animizam je istinit u najja\u010dem smislu. Postoje samo individualizirani duhovi, du\u0161e i svijesti, du\u0161e koje ne o\u017eivljavaju nikakvo tijelo, koje nisu smje\u0161tene u tijelima. Tjelesno postojanje samo je iluzija, nusproizvod opa\u017eajnog znanja.\u201c<\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Naime, sva su bi\u0107a (za mene, u tom trenutku) nedvojbeno \u201eozna\u010ditelji\u201c i \u201einformatori\u201c. Kao \u0161to je vrlo vjerojatno da su i oni \u201esvjesni\u201c i \u201einformirani\u201c, iako nisu ba\u0161 ovdje i sada. \u0160to se ti\u010de njihovog kada-i-gdje, treba re\u0107i da su oni \u2013 upotrebljavaju\u0107i terminologiju Princetonovih znanstvenika \u2013 ukoliko \u2018vi\u0111eni\u2019 na pogre\u0161noj strani (wrong side), tj. izokrenuti, obrnuti. Trebalo bi stoga primijetiti da su ta bi\u0107a bila ili \u0107e biti \u2018svjesna\u2019 (u svom ovdje i sada). Za sada postoji samo \u201eja\u201d, ne shva\u0107en kao zasebni pojedinac, ve\u0107 kao svijest koju ovdje i sada svemir preuzima o sebi samom, u mojoj perspektivi, koja me, izme\u0111u ostalog, zavarava da postojim kao zasebni pojedinac odijeljen od cjeline.<\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Dolazi se tako do upita: ako, dakle, vrijeme, prostor, sile i svojstva tvari ne bi bili ono \u0161to jesu kad ne bi bili svjesni, \u0161to ostaje od svemira u sebi, tj. od \u201enoumena\u201c?<\/p>\n

                                  Kao \u0161to primje\u0107uje Donald Hoffman, polaze\u0107i od kritike postojanja prostora i vremena, temeljene na teoremi \u201efitness pobje\u0111uje istinu\u201c:<\/p>\n

                                  \u201eFizi\u010dki objekti nestaju iz objektivne stvarnosti u prostor-vremenu, uklju\u010duju\u0107i one temeljne za biologiju: DNK, RNK, kromosome, organizme i resurse. To ne implicira solipsisti\u010dki stav. U objektivnoj stvarnosti postoji ne\u0161to, a mi kao ljudska bi\u0107a do\u017eivljavamo njegovu va\u017enost za na\u0161u adaptivnu vrijednost u smislu DNK, RNK, kromosoma, organizama i resursa. Ali teza \u2018prilago\u0111enost pobje\u0111uje istinu\u2019 nam kazuje da \u0161to god to ne\u0161to bilo, to gotovo sigurno nisu DNK, RNK, kromosomi, organizmi ili resursi. Kazuje nam da imamo dobar razlog vjerovati da stvari koje opa\u017eamo, poput DNK i RNK, ne postoje bez uma. A taj razlog je da se strukture adaptivnih koristi, \u010diji oblik opa\u017eamo, razlikuju od struktura objektivne stvarnosti. Opet, to ne podr\u017eava solipsizam: postoji objektivna stvarnost. Ali ta stvarnost nije ni\u0161ta poput na\u0161e percepcije objekata u prostoru i vremenu.\u201c<\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Iz svega toga moglo bi se, s Johnom Archibaldom Wheelerom, tvrditi da, na kraju krajeva, ostaju samo informacije. Naime,<\/p>\n

                                  \u201eProstor ne postoji. Vrijeme ne postoji. Nije nam Nebo dalo rije\u010d \u2018vrijeme\u2019. \u010covjek ga je izmislio. [...] Ako postoje problemi s konceptom vremena, mi smo ih stvorili [...] kao \u0161to je rekao Einstein: \u2018vrijeme i prostor su na\u010dini razmi\u0161ljanja, a ne uvjeti \u017eivljenja\u2019. [...] \u0160to re\u0107i o kombinaciji prostora i vremena u prostor-vremenu koju je predlo\u017eio Einstein 1915. godine, a koja i danas predstavlja standard klasi\u010dne geometrijske dinamike? [...] Nijedno obja\u0161njenje postojanja ne mo\u017ee se nadati da \u0107e postati temeljno ako ne prevede svu fiziku kontinuuma na jezik bitova.\u201c<\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  U tom bi se smislu moglo usvojiti i informacijski model svemira, poput onoga koji je razradio Stephen Wolfram, prema kojem, uporabom jezika Davida Bohma, <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> implicirani poredak su\u0161tinski bi bio program \u010diji bi eksplicitni nalog bio izvr\u0161enje. Naizgled, moglo bi se \u010diniti da smo na taj na\u010din napokon prona\u0161li takozvanu \u2018stvar po sebi\u2019, \u010dije postojanje izgleda neovisno o postojanju svijesti!<\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Me\u0111utim, da bi neki \u2018program\u2019 djelovao, on zahtijeva ne\u0161to vrlo sli\u010dno vremenu, obilje\u017eenom u sada\u0161njosti, pro\u0161losti i budu\u0107nosti. \u2018Mjesta\u2019 na kojima se informacije me\u0111usobno o\u010dituju ili ostaju u \u2018memoriji\u2019. To na kraju krajeva zna\u010di da, ako vrijeme podrazumijeva svijest, tada ju i ovaj program, ukoliko zahtijeva vrijeme za izvr\u0161enje, tako\u0111er podrazumijeva. To nikako ne podrazumijeva da vrijeme mora \u2018te\u0107i\u2019 da bi se program pokrenuo. Izvr\u0161enje mo\u017ee imati i \u2018logi\u010dne\u2019 osobine. Dovoljno je da se program \u2018logi\u010dki\u2019 zaustavi prema Chaitinovoj konstanti<\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u jednom trenutku koji je a priori neodrediv, pretpostavimo, ba\u0161 u trenutku u kojem nastaje upravo svijest. Ovaj Chaitinianov program mogao bi predstavljati algoritamski kostur \u010disto virtualnog vremena, u liku \u2018okru\u017eenja\u2019 unutar kojeg (primjera radi) \u017eivi organizmi evoluiraju sve do pojave svijesti. Dakle, u formalnom vremenu koje, iako razli\u010dito od vremena kakvog ga mi poznajemo jer je odre\u0111eno interakcijom izme\u0111u svijesti i noumena, ono i dalje jest i ostaje \u2018logi\u010dno\u2019 vrijeme.<\/p>\n

                                  Da bismo shvatili \u0161to je to formalno ili logi\u010dno vrijeme, mo\u017eemo pretpostaviti situaciju u kojoj ubrzavamo vrijeme do beskona\u010dne brzine, \u010dime eliminiramo subjektivni do\u017eivljaj vremena dok zadr\u017eavamo odnose me\u0111u doga\u0111ajima. Ovakav pristup omogu\u0107ava nam da promatramo evoluciju i interakcije \u017eivih bi\u0107a bez uobi\u010dajenog protoka vremena. Na taj na\u010din, evolucija \u017eivih bi\u0107a odvijala bi se istim putem kao i sada, pod uvjetom da se odnosi me\u0111u njima ne mijenjaju.<\/p>\n

                                  Mo\u017eemo zamisliti algoritamski definiran program koji simulira odnose izme\u0111u vrsta gdje jedni slu\u017ee kao plijen, a drugi kao grabe\u017eljivci. Pokretanjem programa mo\u017eemo promatrati ishod interakcija bez mogu\u0107nosti predvi\u0111anja kona\u010dnog rezultata. Na primjer, pretpostavimo da u jednom trenutku pre\u017eive samo grabe\u017eljivci, dok plijen izumre. Iako se ovaj ishod nije mogao predvidjeti, mo\u017eemo tvrditi da je on bio implicitno sadr\u017ean u programu i da je neovisan o vremenu izvr\u0161enja programa.<\/p>\n

                                  Ovaj model mo\u017ee objasniti koncept virtualnog vremena koji se odnosi na \u201enesvjesnu\u201c evoluciju \u017eivih bi\u0107a u svemiru. Evolucija se mo\u017ee zamisliti kao trenuta\u010dno izvr\u0161enje programa koji osigurava razli\u010dite, prethodno nedoku\u010dive rezultate. \u0160to se ti\u010de nastanka svijesti unutar ovog modela, mo\u017eemo pretpostaviti da se program u noumenu zaustavlja u trenutku pojavljivanja svijesti, \u0161to odgovara Chaitinovoj konstanti ili omega to\u010dki.<\/p>\n

                                  Postavlja se pitanje - tko ili \u0161to izvr\u0161ava program. Mo\u017eemo spekulirati da su program napisali<\/p>\n

                                  Bog ili vanzemaljska bi\u0107a, a njegovo izvr\u0161enje ima u\u010dinak na pojavljivanje svijesti. To zna\u010di da program, kao i vrijeme, promatramo cirkularno, pretpostavljaju\u0107i svijest koja bi trebala biti rezultat programa. Takvo shva\u0107anje vremena i svijesti mo\u017ee biti shva\u0107eno kao poku\u0161aj da se pove\u017ee svijet fizi\u010dkih fenomena s podru\u010djem svijesti kroz formalni ili logi\u010dni okvir. Kroz ovaj pristup mo\u017eemo objasniti slo\u017eenost evolucijskih procesa i pojavu svijesti kao inherentnih svojstava univerzalnog programa.<\/p>\n

                                  U zaklju\u010dku, razmatranje strukture svemira izvan vremena dovodi nas do neizbje\u017enog uklju\u010divanja svijesti, \u010dak i ako se \u201epokretanje\u201c sastoji od trenutne obrade informacija. Klju\u010dno je pitanje \u0161to podrazumijevamo pod informacijom. Informacija nije samo niz razli\u010ditih i diskretnih entiteta poput 0 i 1 koji su nasumi\u010dno nastali i prirodno odabrani kroz natjecanje, ve\u0107 predstavlja tragove ili znakove koje netko ili ne\u0161to mo\u017ee dekodirati ili protuma\u010diti. Informacija ima smisla samo ako postoji netko tko je sposoban protuma\u010diti je, dav\u0161i joj zna\u010denje.<\/p>\n

                                  Kao \u0161to je nagla\u0161eno:<\/p>\n

                                  \u201eKada razumijemo poruku, \u010ditamo slovo, \u010desto ga tuma\u010de\u0107i \u2018izme\u0111u redaka\u2019, shva\u0107aju\u0107i zna\u010denje kroz znakove, izra\u017eavanje kroz estetske oblike. U tome nema znanja izvan znanja, koje bi zahtijevalo transcendentne i \u010dudesne darove; radi se o znanju koje se ne zaustavlja na prethodnom opa\u017eanju i ne zami\u0161lja promatrana bi\u0107a kao neku vrstu \u010distih opa\u017eaja, odnosno kao tijela bez du\u0161e koja bi postojala samo u stanju tijela.\u201c<\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  \u010cak i ako model informacijskog svemira podrazumijeva svijest, taj se model ne mo\u017ee shvatiti doslovno, ve\u0107 samo kao metafora. Svijest je ne\u0161to \u0161to je kontingentno i neodre\u0111eno, nedoku\u010divo, i nesvodivo na trivijalno informacijsko obja\u0161njenje. Svijest ne mo\u017ee doslovno biti rezultat obrade informacija, jer, kao \u0161to smo prethodno naveli, izlaz obrade je a priori nepredvidiv kada ga se shvati kao ekvivalent Chaitinovoj konstanti te mehani\u010dki proizlazi iz algoritama i po\u010detnih uvjeta bez slu\u010dajnih komponenti.<\/p>\n

                                  Analogno tomu, znamenke \u03c0 slijede jedna za drugom na neizreciv na\u010din, ali su sve unaprijed dane. Nije mogu\u0107e da su druga\u010dije od onoga \u0161to jesu: u njihovom razvoju nema mogu\u0107ih bifurkacija. Sli\u010dno, radikalno kontingentni doga\u0111aji poput prekida simetrije, podrijetla \u017eivota, ishoda prirodne selekcije i porasta svijesti su intrinzi\u010dki neodre\u0111eni. Stoga, ne mogu proiza\u0107i iz lanca algoritama, koliko god dug i nepredvidiv bio u svojim ishodima.<\/p>\n

                                  Ova razmatranja vode nas do zaklju\u010dka da svijest, kao i radikalno kontingentni doga\u0111aji, nadilazi \u010disto algoritamske i informacijske modele. Oni zahtijevaju dublje razumijevanje koje uklju\u010duje nepredvidive i kontingentne aspekte stvarnosti, koji ne mogu biti potpuno obuhva\u0107eni formalnim ili logi\u010dkim obja\u0161njenjima.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Kazali\u0161te ega<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Prema Carlu Rovelliju, svaki pojedinac poistovje\u0107uje se s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> a to vodi do shva\u0107anja jedinstva svega, gdje \u017eiv\u010dani sustav \u017eivog bi\u0107a, preciznije cijeli organizam, posreduje to jedinstvo. Organizam, kao konfiguracija svemira, omogu\u0107uje svemiru da sebe promatra. To ukazuje na identitet \u201eJedno-Sve\u201c, gdje se svemir pojavljuje kao svijet posredovan od samoga sebe. (Neka vrsta Mebijusove trake<\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na taj na\u010din, postojanje se manifestira kroz perspektivu, \u0161to zna\u010di da svemir nema nikakve veze s individualnim identitetom pojedinca.<\/p>\n

                                  Raymond Ruyer u svojoj knjizi \u201eLa gnose de Princeton: Des savants \u00e0 la recherche d\u2019une religion\u201c pi\u0161e da se mo\u017ee re\u0107i \u201emisli se u svemiru\u201c, sli\u010dno kao \u0161to se ka\u017ee \u201epada ki\u0161a na obali Atlantika\u201c. Razmi\u0161ljanje je op\u0107enitije iskustvo, a tvrdnja \u201emisli se u svemiru\u201d je validna jer \u201eja mislim\u201c. To zna\u010di da postojanje misli negdje u svemiru ne mo\u017ee biti negirano, jer uvijek postoji primjer \u201eja\u201c koji misli.<\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Ruyer tako\u0111er obja\u0161njava da \u201eja\u201c kao individua mo\u017ee misliti samo \u201eovdje i sada\u201c. Misao uvijek postoji u sada\u0161njem trenutku i na odre\u0111enom mjestu, \u0161to zna\u010di da su misli i sada\u0161njost nerazdvojivi. \u201eJa\u201c se pojavljuje sekundarno iz prisutnosti u sada\u0161njem trenutku. Prisutnost stvara \u201eja\u201c, a ne obrnuto.<\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Radi se o razmi\u0161ljanju koji nas neminovno vodi do iskustva \u201eparalakse kretanja\u201c<\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, koje djeluje kao iluzija slobodnog kretanja u prostoru i predstavlja jednu perspektivu u kojoj se bi\u0107e pojavljuje kao svijet. Rovelli isti\u010de da se svatko poistovje\u0107uje s odre\u0111enim gledi\u0161tem na svijet,<\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u0161to mo\u017eemo povezati s Lacanovim \u201estadijem zrcala\u201c. Jezi\u010dna kodifikacija \u201eja\u201c kroz diskurse okoline progresivno stvara iluziju da postoji to\u010dka gledi\u0161ta od koje i u koju se stvari pojavljuju.<\/p>\n

                                  U kona\u010dnici, postojanje je na\u010din na koji svijet postaje svjestan sebe, odnosno na\u010din na koji se svemir samopromatra. To je na\u010din na koji Bog, prema ovom razmi\u0161ljanju, svjedo\u010di o bitku. Organiziraju\u0107i svijet kroz na\u0161e misli, stvaramo entitete i percipiramo sebe kao odvojene individue, dok je u stvarnosti na\u0161e \u201eja\u201c samo odraz ideje o sebi koju vidimo u drugima.<\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Daljnji, progresivni razvoj sve koherentnijeg ili, navodno, koherentnog pam\u0107enja dovodi do toga da se u Humeovom kazali\u0161tu empirijske svijesti progresivno odre\u0111uje jedno \u2018ja\u2019, kojemu se postupno pripisuju sve bogatije i slo\u017eenije nezgode i svojstva. Ovom \u2018ja\u2019 pripisuju se i djela za koja se smatra da je odgovoran, te stoga on sam sebe smatra odgovornim, ako ne i krivim.<\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Izme\u0111u Nietzscheovog \u2018duha ega\u2019 i bivanja, odnosno na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje, postoji bitna razlika, sli\u010dna onoj izme\u0111u interpretativne hipoteze i fenomena. Radi se o razlici koju se mo\u017ee obilje\u017eiti kao jezi\u010dnu reverzibilnost subjekt-objekt. Razlika izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola - izme\u0111u \u201eVidim ku\u0107u\u201c i \u201eKu\u0107a je (od mene) vi\u0111ena\u201c - dijateza koje su notorno reverzibilne jedna u drugu, izra\u017eava istu razliku gledi\u0161ta (Stari Zavjet je pun tih dijateza<\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>). Na primjer, u re\u010denici \u2018Vidim ku\u0107u\u2019, hipoteza je da postoji netko, subjekt, ja, koji izvodi radnju nad objektom. Me\u0111utim, paradoksalno je da, dok je \u2018ku\u0107a\u2019, kao objekt, rekonstruirana na temelju ideje, polaze\u0107i od danog fenomena, opa\u017eaju\u0107i ego je samo pretpostavljen.<\/p>\n

                                  U re\u010denici \u201eJedna ku\u0107a je vi\u0111ena\u201c pokazuje se nedvojbeni sadr\u017eaj svijesti. Ovoj tvrdnji mo\u017ee se \u010dak dodati i \u201es moje strane\u201c ili \u201eod mene\u201c, \u010dime se integrira taj perceptivni podatak s hipotezom koja se odnosi na opa\u017eaju\u0107i ego i na taj na\u010din omogu\u0107ava potpunu lingvisti\u010dku reverzibilnost.<\/p>\n

                                  Kao \u0161to sugeriraju jezici karakterizirani \u201eergativnim\u201c strukturama, pasivna dijateza glagola \u010dini se izvornijom od aktivne, iako jezi\u010dno ekvivalentnom njoj, jer je u\u017ee povezana sa stvarnim iskustvom. Kao \u0161to Raymond Ruyer sugerira, izri\u010dito evociraju\u0107i budisti\u010dku doktrinu o ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman):<\/p>\n

                                  \u201e\u2018Ja gledam\u2019 je zgodan izraz koji, me\u0111utim, izvr\u0107e pravi poredak, koji bi bio sljede\u0107i: vidno polje \u2192 subjektivna egzistencija \u2192 informirana svijest \u2192 ja (osim ako \u2018ja\u2019 nisam rastresen) \u2192 (la\u017eni) dojam da \u2018ja usmjeravam svoj pogled na...\u2019 [...]. Nije \u2018ja\u2019 ono \u0161to povezuje [vi\u0111ene objekte] (to stablo i to stablo), ve\u0107 neposredno jedinstvo vi\u0111enih stabala koja postoje ovdje kao vi\u0111ena \u0161uma, koja kasnije omogu\u0107uje dominaciju da ka\u017ee \u2018ja\u2019 [...]. U tom smislu, \u2018ja\u2019 ne postoji. Apsolutna prisutnost jedne dominacije ovdje-sada ono je zbog \u010dega postojim. Bez sada\u0161nje dominacije \u2018ja\u2019, nisam ni\u0161ta.\u201d<\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  U kona\u010dnici se mo\u017ee re\u0107i da \u201ejest\u201c samo ono \u0161to je \u201eopa\u017eeno\u201c (Berkeley) i, prema tome, \u201ezami\u0161ljeno\u201c ili \u201emi\u0161ljeno\u201c (Parmenid), prije nego \u0161to nadolaze bilo koja razmatranja o opa\u017eaju\u0107em subjektu. Nije slu\u010dajno da je subjekt danas, vi\u0161e nego ikada, sredi\u0161nji \u201efaktor\u201c ljudske egzistencije. Stolje\u0107ima se smatralo da je mogu\u0107e promi\u0161ljati svijet bez eksplicitnog tematiziranja uloge opa\u017eaju\u0107eg subjekta. U vezi s tim, zanimljivo je da je pojam \u201eja\u201c, shva\u0107en na individualan na\u010din, dakle, kao individualna svijest, potpuno odsutan u gr\u010dkom jeziku. Takvom se, zapravo, ne mo\u017ee smatrati du\u0161a, koja ispunjava temeljnu funkciju na\u010dela kretanja. Nije stoga \u010dudno \u0161to je gr\u010dka misao produbila pojmove koji su samo naizgled sli\u010dni. Tu se ironi\u010dno misli na pojmove poput no\u00fbs, epist\u00e9me, psych\u00e9, \u00e0isthesis, ant\u00eclepsis i druge, bez da se prona\u0111e to\u010dan korespondent modernom shva\u0107anju svijesti.<\/p>\n

                                  Mogu\u0107e je u tom smislu pretpostaviti da, polaze\u0107i od radikalnog identiteta bitka i spoznaje u Parmenidovom zna\u010denju, tj. u smislu da ono \u0161to vrhunski jest (\u00f2n) je i vrhunski spoznatljivo (gnost\u00f2n), ono \u0161to se naziva svijest do krajnosti preklapa na na\u010din na koji se stvari pojavljuju i\/ili jesu, da nije potrebno ni imenovati je.<\/p>\n

                                  U stvari, refleksija o \u2018ja\u2019, svijesti i percepciji svodi se na istra\u017eivanje kako se subjektivnost i objektivnost me\u0111usobno odra\u017eavaju i utje\u010du jedno na drugo.<\/p>\n

                                  Da bi to bolje shvatili svodit \u0107emo gore navedeno u \u010detiri klju\u010dne to\u010dke:<\/p>\n

                                  1) Subjekt i Objekt u Percepciji<\/em><\/p>\n

                                  Prema toj tezi, postojanje subjektivnog \u2018ja\u2019 nije samo presudno za razumijevanje svijeta, ve\u0107 je tako\u0111er proizvod jezi\u010dne konstrukcije i percepcije. U aktima percepcije, kao \u0161to su \u201cVidim ku\u0107u\u201d i \u201cKu\u0107a je vi\u0111ena\u201d, razlikujemo izme\u0111u aktivne i pasivne dijateze glagola, pri \u010demu aktivna dijateza implicira da postoji subjekt koji djeluje na objekt, dok pasivna dijateza vi\u0161e ukazuje na samo opa\u017eanje objekta. U ovoj perspektivi, \u2018ja\u2019 je samo pretpostavljeni entitet koji dolazi u igru kako bi povezivao i interpretirao opa\u017eene objekte. Kroz ovu ideju, subjektivno \u2018ja\u2019 mo\u017ee se smatrati sekundarnim ili izvedenim iz same percepcije i ne mora biti osnovni entitet za razumijevanje svijeta.<\/p>\n

                                  2) Jezi\u010dna Reverzibilnost i Subjektivnost<\/em><\/p>\n

                                  O\u010dito je kako jezici s ergativnim strukturama sugeriraju da je pasivna dijateza izvorna i povezana s stvarnim iskustvom, dok aktivna dijateza mo\u017ee biti izvedena iz nje. Raymond Ruyer koristi budisti\u010dku doktrinu ne-supstancijalnosti \u201eja\u201c (an-atman) kako bi istaknuo da \u2018ja\u2019 nije ono \u0161to povezuje vi\u0111ene objekte. Umjesto toga, jedinstvo vi\u0111enih objekata omogu\u0107uje nam da kasnije atribuiramo te objekte i aktivnosti subjektivnom \u2018ja\u2019.<\/p>\n

                                  3) Razlika izme\u0111u Pojmova u Razli\u010ditim Filozofijama<\/em><\/p>\n

                                  Usporedba izme\u0111u Humeovog i Nietzscheovog pristupa subjektu pokazuje kako se \u2018ja\u2019 mo\u017ee interpretirati kao interpretativna hipoteza ili kao dio fenomena. Dok Hume analizira \u2018ja\u2019 kao rezultat koherentnog pam\u0107enja i osobnih svojstava, Nietzsche istra\u017euje razliku izme\u0111u \u2018duha ega\u2019 i na\u010dina na koji nam se bitak pokazuje. Prema gr\u010dkoj filozofiji, pojmovi poput no\u00fbs (um), psych\u00e9 (du\u0161a), i \u00e0isthesis (percepcija) ne korespondiraju izravno s modernim shva\u0107anjem svijesti. U gr\u010dkom jeziku, ideja o individualnom \u2018ja nije bila eksplicitno izra\u017eena kao \u0161to je to u modernim jezicima, \u0161to ukazuje na razliku u razumijevanju svijesti i subjektivnosti kroz povijest.<\/p>\n

                                  4) Radikalni Identitet Bitka i Spoznaje<\/em><\/p>\n

                                  Ako se prihvati radikalni identitet izme\u0111u bitka i spoznaje, kako je sugerirano kroz Parmenidovo u\u010denje, mo\u017eemo pretpostaviti da ono \u0161to jest (\u00f2n) je i ono \u0161to je spoznajno (gnost\u00f2n). U tom kontekstu, svijest ne mora biti zaseban entitet koji treba imenovati, jer se ona do kraja preklapa s na\u010dinom na koji se stvari pojavljuju i\/ili postoje.<\/p>\n

                                  To zaklju\u010dn<\/em>o implicira da su \u2018ja\u2019 i svijest povezani s na\u010dinom na koji se percepcija i interpretacija odvijaju. Uklju\u010divanje subjektivnog \u2018ja\u2019 u razumijevanje svijeta mo\u017ee biti vi\u0161e povezano s jezi\u010dnim i filozofskim konstrukcijama nego s nekom inherentnom su\u0161tinom. Koncepti iz razli\u010ditih filozofskih tradicija nude uvid u to kako se \u2018ja\u2019 i svijest mogu shvatiti kao dio dinami\u010dnih i \u010desto neuhvatljivih odnosa izme\u0111u percepcije, jezika i bitka.<\/p>\n

                                  Tako na primjer:<\/em><\/p>\n

                                  Za Grke je bilo apsurdno zamisliti da ne\u0161to ostaje od onoga \u0161to jest, ako nijedno \u017eivo bi\u0107e ili bog nisu toga svjesni. Svijest je jedini na\u010din na koji se bitak o\u010dituje: i to uvijek u nekoj perspektivi, popra\u0107en s ovom ili onom nezgodom itd. Nema jednog subjekta svijesti; samo svijest egzistira u vidu davanja bitka. To zna\u010di da bez svijesti nema ni bitka. U \u010dovjeka koji sanja, bitak se pojavljuje na nesavr\u0161en i nejasan na\u010din, posredstvom osjetila. Me\u0111utim, u gr\u010dkom jeziku nema bitnih razlika izme\u0111u pojave i misli, u smislu razmi\u0161ljanja (d\u00f3x\u0113). Naime, u gr\u010dkom jeziku izme\u0111u \u201eovo izgleda lijepo\u201c i \u201emislim da je ovo lijepo\u201c nema razlike. \u201eJa\u201c ovdje nije ekvivalent du\u0161i, jer, dok spavam, vegetativna du\u0161a mo\u017ee nastaviti probavljati hranu bez mog saznanja o tome, pa \u010dak i bez mog saznanja da \u2018ja\u2019 postojim. Na primjer, ako sam \u2018ja\u2019 poput Euripidove Medeje opsjednut<\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> razdra\u017eljivom du\u0161om, tada ona racionalna prelazi u nesvjesno. U tom slu\u010daju, \u2018ja\u2019 postojim samo kao razdra\u017eljiva du\u0161a. To zna\u010di da se i ovdje postojanje, bitisanje ne\u010dega, uskla\u0111uje sa svijesti o ne\u010demu. Ono \u0161to nedostaje je \u2018osoba\u2019, jo\u0161 jedan ne-gr\u010dki pojam, osobni identitet koji je vi\u0161e dru\u0161tveno konstruiran nego supstancijalan.<\/p>\n

                                  Zanimljivo je primijetiti da Humeov teatar ega vi\u0161e odgovara gr\u010dkoj viziji stvarnosti koja te\u017ei univerzalnom, nego kartezijanski subjekt, smatran apsolutnim i zatvorenim u sebe samoga. To zna\u010di da, iako \u2018ono \u0161to jest\u2019 uvijek dolazi u perspektivi, taj na\u010din bitisanja ne obvezuje nas da smatramo \u201eistinitim\u201c rodni identitet koji je ne\u0161to \u0161to je dru\u0161tveno izgra\u0111eno oko nas.<\/p>\n

                                  Na kraju, to nikako ne zna\u010di da postoji jasno razdvajanje izme\u0111u svakog od nas i drugih pojedinaca, kao ni izme\u0111u nas i ostalih \u017eivih bi\u0107a, gdje god se ona nalazila. Mi, pojedina\u010dno i skupno, \u017eivimo u svemiru koji postaje svjestan sebe u svakome i u svima, kroz razli\u010dite perspektive, vremena i prostore te razli\u010dite intenzitete. Svijest koju svemir ima o sebi ovdje i sada je svijest o cijelom svemiru, o svemu \u0161to jest, bilo da je to samo percipirano ili mi\u0161ljeno, i to kroz razli\u010dite intenzitete. Na primjer, kod ni\u017eih vrsta \u017eivih bi\u0107a svijest koju svemir ima o sebi toliko je slaba da vrijeme kod njih ima trenuta\u010dni karakter, sli\u010dno kao kod \u010dovjeka tijekom REM faze spavanja.<\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Dakle, \u0161to je svijest intenzivnija, vrijeme prolazi sporije; dok \u0161to je svijest manje intenzivna, vrijeme prolazi br\u017ee. Svijet se, \u010dini se, pojavljuje kao da je opa\u017een iz imaginarne to\u010dke gledi\u0161ta. Iako se svijet \u010dini da se pojavljuje svemiru, u stvarnosti je svemir taj koji se pojavljuje samom sebi. To se doga\u0111a na dva na\u010dina: kao transcendentalni subjekt, jer se svemir samome sebi uvijek pojavljuje kao svijet i kao empirijski subjekt, jer se svijest o svemu \u010dini stalna u vremenu, u obliku sje\u0107anja. Imaginacija i misli koherentni su s odre\u0111enom perspektivom i kretanjem u prostoru, sli\u010dno paralaksi gibanja.<\/p>\n

                                  Empirijski subjekt je pojedinac ili \u2018ja\u2019 koji je uvjeren da je svemir, misli da jest, u kojem se svemir pojavljuje samome sebi (d\u00f3x\u0113). Budu\u0107i da se njegovo jedinstvo oslanja na sje\u0107anje koje ima o sebi i koje je podlo\u017eno perturbacijama, pa \u010dak i brisanju, smrti ili amneziji, to jedinstvo ostaje prividno, krhko i nesavr\u0161eno. Stoga, jedini pravi simbol jedinstva svega je Humeov \u2018teatar ega\u2019.<\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n\n\n

                                  \n\n
                                  \n

                                  <\/a>[55<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/logica\/la-ragione-della-nostra-speranza\/conoscere-il-simile-attraverso-il-simile-lidentico-attraverso-lidentico\/tutte-le-strade-portano-a-roma\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[56<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nSve do Hooka (1635\u20131703) i Stensena (1638\u20131687) vjerovalo se da su fosili samo neka vrsta \u0161ale ili trika \u0111avla. Onda\u0161nji prirodoslovci bili su uvjereni da su biljne ili \u017eivotinjske forme sadr\u017eane u kamenju zapravo bizarni crte\u017ei nastali iz sumpornog pera vraga. Dakle, vjerovalo se da je vrag, za razliku od dobrog Boga, stvorio zastra\u0161uju\u0107e mrtve organizme koji su se u o\u010dajni\u010dkoj sterilnosti stijena \u010dinili neuni\u0161tivima.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[57<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.enciklopedija.hr\/clanak\/protagora<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[58<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/storia\/il-relativismo-sofistico\/la-confutazione-socratico-platonica-del-relativismo\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[59<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFRAGMENTI: (D l l l ) Bolest u\u010dini zdravlje ugodnim i dobrim, glad - sitost, umor \u2013 odmor<\/em>; (D126) Hladno se zagrijava, toplo se hladi, vla\u017eno se su\u0161i, suho se ovla\u017euje<\/em>; (D10) Veze: cjelina i necjelina, slo\u017eno i neslo\u017eno, skladno i neskladno, i iz svega jedno i sve iz jednoga<\/em>; (D88) Jedno isto je u nama: \u017eivo i mrtvo, budno i spavaju\u0107e, mlado i staro. Jer to, promijeniv\u0161i se, jest ono, i ono opet promijeniv\u0161i se, jest to<\/em>; (D8) Suprotno se sjedinjuje i iz razli\u010ditoga najljep\u0161a harmonija<\/em>; (D60) Put prema gore i prema dolje jedan je i isti<\/em>; (D102) Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno dr\u017ee pravednim, a drugo nepravednim<\/em>; (D67) Bog je: dan-no\u0107, zima-ljeto, rat-mir, sitost-glad. Mijenja se ba\u0161 kao \u0161to ulje kad se mije\u0161a s mirodijama dobiva ime po mirisu svake pojedine<\/em>; (D23) Ime Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde<\/em>; (D53) Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je u\u010dinio robovima, a druge slobodnima<\/em>; (D80) A treba znati da je rat sveop\u0107a pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nu\u017edi<\/em>. (D. Barbari\u0107, Gr\u010dka filozofija<\/em>, \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 39-65. Fragmenti Heraklitova djela, preveo Milivoj Sironi\u0107, str. 56-64.).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[60<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPrema Dionizije Areopagita samo u \u201cpotpunoj odsutnosti rije\u010di i misli<\/em>\u201d posti\u017ee se sjedinjenje (henosis<\/em>) ljudskog uma s Jednim. Da bi spoznao Boga, \u010dovjek se mora sjediniti s Bogom, a da bi to bilo mogu\u0107e mora iza\u0107i iz sebe i kroz ekstazu postati jedno s Bogom. Dakle, prema Dioniziju spoznaja Boga pretpostavlja, dakle, divinizaciju \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[61<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFragment D3.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[62<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201eLa Gnosi di Princeton\u201c. Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 122.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[63<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/la-coscienza-come-condizione-trascendentale-di-tutto\/tutto-e-uno\/inconsistenza-della-realta-fuori-di-me\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2024.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[64<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nHoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 107.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[65<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWheeler, John A. \u201ecit.\u201c u Hoffman, Donald. \u201eL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201c. Boringhieri, Milano, 2022, str. 159.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[66<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDavid Joseph Bohm FRS (1917. \u2013 1992), bio je ameri\u010dko-brazilsko-britanski znanstvenik koji je opisan kao jedan od najzna\u010dajnijih teorijskih fizi\u010dara 20. stolje\u0107a i koji je doprinio neortodoksnim idejama kvantnoj teoriji, neuropsihologiji i filozofiji uma.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[67<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nTo vrijedi i za tzv. inteligentne strojeve, koje su sposobne donositi odluke umjesto ljudi. Me\u0111utim, ako mislimo da je to definicija umjetne inteligencije, grije\u0161imo. \u010cak i ako su sve sofisticiraniji, zapravo oni i dalje ostaju strojevi i kao takvi jo\u0161 uvijek su samo izvr\u0161itelji uputa koje \u010dovjek daje u obliku brojeva i formula, a koje nemaju mnogo veze s tipi\u010dno ljudskim sposobnostima kao \u0161to su emocije, hrabrost, odgovornost ili ma\u0161ta. Analiziraju\u0107i prirodu umjetne inteligencije i implikacije njezine kontinuirane i sve dublje interakcije sa \u010dovjekom, dolazi se do zaklju\u010dka da je tu vi\u0161e rije\u010d o umjetnoj nesvijesti nego svijesti, jer se radi o odrazu uloge koju bi morali imati u svijetu koji dolazi. Naime, \u010dovjek \u0107e i dalje biti taj koji \u0107e odlu\u010diti, no postavlja se pitanje: ho\u0107emo li se pokazati sposobnima upravljati ogromnim tehnolo\u0161kim potencijalom koji imamo u svojim rukama, vode\u0107i odabire umjetne inteligencije na svjestan na\u010din, hrabro\u0161\u0107u i s potpuno ljudskim emocijama.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[68<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nU okviru ra\u010dunalnih znanosti i algoritamskih teorija informacija, Chaitinova konstanta je stvarni broj koji predstavlja vjerojatnost da \u0107e se slu\u010dajno odabrani Turingov stroj zaustaviti. Ovaj pojam je razvio argentinsko-ameri\u010dki matemati\u010dar i informati\u010dar Gregory Chaitin. Chaitinova konstanta, iako nije izra\u010dunljiva, dokazano je transcendentalna i normalna. Nije univerzalna, ve\u0107 u velikoj mjeri ovisi o numeri\u010dkom kodiranju kori\u0161tenom za Turingove strojeve; me\u0111utim, njezina zanimljiva svojstva neovisna su o kodiranju. Izvor: Cristian S. Calude, Michael J. Dinneen, i Chi-Kou Shu, \u201eComputing a Glimpse of Randomness\u201c, 2000.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[69<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d (1977). Mimesis, Milano-Udine, 2011, str. 61\u201362.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[70<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRovelli, Carlo. \u201eL\u2019ordine del tempo\u201c. Adelphi, Milano, 2017, str. 149.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[71<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nM\u00f6biusova ploha [m\u00f8:\u2019bius~] je geometrijska ploha koja ima samo jednu stranu i jedan rub. Nastaje spajanjem dviju suprotnih stranica pravokutnika tako da se spoje suprotni vrhovi. Nazvana je po Augustu Ferdinandu M\u00f6biusu, koji ju je prvi opisao 1858. Mo\u017ee se napraviti od vrpce tako da joj se jedan kraj torzijski zakrene za 180\u00b0, vrpca se svine u krug i krajevi spoje. Na primjer, pravokutni list papira prije oblikovanja u M\u00f6biusovu plohu ima dvije strane, a nakon uvijanja, svijanja i spajanja krajeva, ima samo jednu stranu i jedan rub. Uzdu\u017enim rezanjem M\u00f6biusove plohe na dva dijela dobije se u\u017ea i dva puta dulja vrpca koja ima dvije strane i dva ruba. U trodimenzionalnom pravokutnom Kartezijevom koordinatnom sustavu M\u00f6biusova ploha mo\u017ee se prikazati parametarskim jednad\u017ebama:\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 x<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] cos t<\/em>,\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 y<\/em> = [R<\/em> + s<\/em> cos (t<\/em>\/2)] sin t<\/em>,\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 z<\/em> = s<\/em> sin (t<\/em>\/2),\ngdje je R<\/em> polumjer kruga u koji je vrpca svijena, z<\/em> = 0 debljina vrpce, 2p<\/em> \u0161irina vrpce, s<\/em> \u2208 [p<\/em>, p<\/em>] t<\/em> \u2208 [0, 2\u03c0).\nU prakti\u010dnoj primjeni spajanje poput M\u00f6biusove plohe udvostru\u010duje kapacitet snimanja magnetnim vrpcama za beskona\u010dno snimanje podataka, a pokretnim vrpcama u tvornicama omogu\u0107uje ravnomjerno tro\u0161enje i dulji radni vijek.\nCitiranje: M\u00f6biusova ploha. Hrvatska enciklopedija, mre\u017eno izdanje.<\/em> Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=69990<\/a>>.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[72<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eMo\u017ee se re\u0107i \u2018misli se u svemiru\u2019, neutralno, u potpuno istom smislu u kojem vremenska prognoza ka\u017ee \u2018Pada ki\u0161a na obali Atlantika.\u2019 Razmi\u0161ljanje, \u2018it thinks\u2019, uzeto je u op\u0107enitijem smislu \u2018onoga \u0161to se neposredno proba\u2019. [...] Ovaj antiparadoks (ne-kontroverzna istina) o\u010dito je \u010dvr\u0161\u0107i od stijene: \u2018Misli se u svemiru\u2019 jer \u2018ja mislim\u2019. Ne mo\u017ee se re\u0107i: \u2018Nigdje u svemiru nema misli\u2019, a da se ne proturje\u010di protuprimjeru konstituiranom od \u2018ja\u2019.\u201c (Ruyer, Raymond, \u201eop. cit.\u201c, str. 64.)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[73<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u2018Ja\u2019, kao individua, mogu samo misliti ovdje i sada. Svaka misao, u vidu prisutnosti samom sebi \u2013 jedno je \u2018ovdje-sada\u2019. \u2018Moje misli\u2019 i \u2018ovdje-sada\u2019 su konvertibilni. Ne mo\u017ee se misliti negdje drugdje, ili u dogledno vrijeme, ili sutra. Uvijek se misli sad-ovdje, jer ako postoji misao ono postoji kao \u2018ovdje i sada\u2019. Kao i obrnuto. Znak je to da je razlika izme\u0111u moje misli i sada\u0161njosti umjetna: ona se zapravo nikada ne mo\u017ee stvarno napraviti niti se ikada mo\u017ee ostvariti. [...] Svaka misao ne ka\u017ee \u2018ja\u2019. Re\u0107i \u2018ja\u2019 pretpostavlja te\u0161ke psiholo\u0161ke, socijalne i jezi\u010dne konstrukcije. \u2018Ja\u2019 se pojavljuje sekundarno, iz samoprisutnosti, iz domene sada\u0161njeg ovdje-sada. \u2018Prisutnost\u2019 \u010dini \u2018ja\u2019 prisutnim. Nije \u2018ja\u2019 koji \u010dini \u2018prisutnost\u2019.\u201d (Ibidem, str. 65.).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[74<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nUsp. Maraffa, M., & Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Roma-Bari, Laterza, 2013, str. 101.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[75<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRovelli, Carlo. \u201cop. cit.\u201d, str. 149.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[76<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbidem, str. 151.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[77<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbidem,. 152 i dalje.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[78<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMauro Biglino, \u201eBiblija nije sveta knjiga\u201c, Teledisk, Zagreb 2013.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[79<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRuyer, Raymond. \u201cop. cit.\u201d, str. 71.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[80<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMedeja (gr\u010d. \u039c\u03ae\u03b4\u03b5\u03b9\u03b1, M\u1e17deia) u gr\u010dkoj mitologiji je \u010darobnica, k\u0107i kolhidskoga kralja Ejeta. Zaljubila se u Jazona, vo\u0111u Argonaut\u00e2, i pomogla mu svojim \u010darobnim mo\u0107ima da izvr\u0161i juna\u010dko djelo i domogne se zlatnoga runa. Vra\u0107aju\u0107i se s Argonautima, ubila je brata Apsirta kako bi spasila sebe i njih od o\u010deva progona. Kada ih je na otoku Kerkiri (Krf) sustigla Ejetova vojska tra\u017ee\u0107i od tamo\u0161njega kralja Alkinoja da preda Medeju, ovaj je odgovorio da \u0107e ju predati samo ako je djevica, pa se Medeja potajno vjen\u010dala s Jazonom te su napustili otok. U Jolku se okrutno osvetila Jazonovu stricu Peliji, zbog \u010dega su oboje morali pobje\u0107i. Stigav\u0161i u Korint, \u017eivjeli su sretno deset godina. U Korintu je iz ljubomore otrovala Jazonovu zaru\u010dnicu Kreuzu (Glauku) i ubila svoju djecu te pobjegla u Atenu, gdje je \u017eivjela s tamo\u0161njim kraljem Egejom. Prema drugim verzijama mita, nije Medeja ubila svoju djecu, nego su to u\u010dinili Korin\u0107ani. Najzad, prognana i od Egeja jer je htjela ubiti njegova sina Tezeja, vratila se na Kolhidu, gdje je zauzela o\u010devo prijestolje. U anti\u010dkoj knji\u017eevnosti, Medeja je glavni lik istoimene Euripidove, Ovidijeve i Senekine tragedije; spominje se i u drugim tragedijama, a njezinom su se sudbinom nadahnjivali u svojim djelima i kasniji pisci (P. Corneille, F. Grillparzer), glazbenici (L. Cherubini) i likovni umjetnici (P. Veronese, N. Poussin, E. Delacroix). Velike su proturje\u010dnosti u shva\u0107anju njezina zna\u010daja u razli\u010ditim umjetni\u010dkim verzijama: katkad je prikazana kao okrutna ubojica, drugdje kao prevarena, razo\u010darana \u017eena koja sve \u010dini iz o\u010daja (Christa Wolf, 1996). Citiranje: Medeja. \u2018Hrvatska enciklopedija\u2019, mre\u017eno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2021. Pristupljeno 21. 10. 2023. <http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=39734<\/a>>.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[81<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nhttps:\/\/www.platon.it\/teoria\/lesperienza-interiore\/il-teatro-dellio\/<\/a>, pristupljeno 18. 10. 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[82<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nAnaliziraju\u0107i odnos izme\u0111u misli i materijalne stvarnosti, Hume navodi da u umu postoje dva oblika predstavljanja fenomena: \u201cdojam\u201d (neposredan i intenzivan osje\u0107aj koji osje\u0107amo kada smo suo\u010deni s fenomenom) i \u201cideja\u201d (sje\u0107anje, mnogo bla\u017ei i razra\u0111eniji prikaz istog fenomena). I dojmovi i ideje mogu biti jednostavni ili slo\u017eeni: \u201cjednostavan dojam\u201d odnosi se na individualne kvalitete predmeta (npr. dojam limuna koji proizlazi od njegove boje, mirisa, oblika), dok je \u201cslo\u017eeni dojam\u201d neposredan dojam kojeg dobivamo pogledom na predmet kao cjelinu (npr. limun u svojoj ukupnosti svojstava). Prema tome, \u201cjednostavne ideje\u201d su prikazi koji se ti\u010du jednostavnog i neposredno uo\u010dljivog aspekta stvarnosti (npr. oblik, boja limuna), dok su \u201cslo\u017eene ideje\u201d prikazi koji razra\u0111uju i ujedinjuju nekoliko jednostavnih prikaza (npr. ideja o limunu kao skupu njegovih osobina, oblika, boja). Budu\u0107i da svaka ideja proizlazi iz nekog dojma, za procjenu realnosti ideje potrebno je vratiti se dojmovima koji su je stvorili. Hume svodi Ego na snop percepcija koje slijede jedna za drugom kontinuirano i vrlo brzo, bez prekida, dok ljudski um nije ni\u0161ta drugo nego veliko kazali\u0161te u kojem se taj proces odvija.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                                  Barbari\u0107, Damir. \u201cGr\u010dka filozofija\u201d. \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1995.<\/p>\n

                                  Calude, Cristian S., Dinneen, Michael J., i Shu, Chi-Kou. \u201cComputing a Glimpse of Randomness\u201d. Dostupno na: [https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html](https:\/\/dblp.org\/pid\/c\/CSCalude.html<\/a>). Preuzeto 21. 10. 2023.<\/p>\n

                                  Dawkins, Richard. \u201cThe Blind Watchmaker: Why the Evidence of Evolution Reveals a Universe Without Design\u201d. Norton, New York & London, 1986.<\/p>\n

                                  Foucault, Michel. \u201cL\u2019archeologia del sapere\u201d (1969). Rizzoli, Milano, 1999.<\/p>\n

                                  Foucault, Michel. \u201cDiscorso e verit\u00e0 nella Grecia antica\u201d (1983). Donzelli, Roma, 2005.<\/p>\n

                                  Hoffman, Donald. \u201cL\u2019illusione della realt\u00e0: Come l\u2019evoluzione ci inganna sul mondo che vediamo\u201d. Boringhieri, Milano, 2022.<\/p>\n

                                  Lacan, Jacques. \u201cScritti\u201d (1966). Einaudi, Torino, 1974.<\/p>\n

                                  Maraffa, M., i Paternoster, A. \u201cSentirsi esistere: Inconscio, coscienza, autocoscienza\u201d. Laterza, Roma-Bari, 2013.<\/p>\n

                                  Marinoff, Lou. \u201cPlatone \u00e8 meglio del Prozac\u201d. Piemme, Casale Monferrato, 2001.<\/p>\n

                                  Penrose, Roger. \u201cThe Emperor\u2019s New Mind\u201d. Oxford University Press, Oxford, 1989.<\/p>\n

                                  Rovelli, Carlo. \u201cL\u2019ordine del tempo\u201d. Adelphi, Milano, 2017.<\/p>\n

                                  Ruyer, Raymond. \u201cLa Gnosi di Princeton\u201d. Mimesis, Milano-Udine, 2011.<\/p>\n

                                  Sheldrake, Rupert. \u201cA New Science of Life: The Hypothesis of Formative Causation\u201d. J.P. Tarcher, Los Angeles, 2009.<\/p>\n

                                  Sheldrake, Rupert. \u201cLa Presenza del Passato: La Risonanza Morfica e le Abitudini della Natura\u201d. Crisalide, Spigno Saturnia, 2011.<\/p>\n

                                  Sober, Elliot. \u201cThe Nature of Selection: Evolutionary Theory in Philosophical Focus\u201d. University of Chicago Press, Chicago, 1993.<\/p>\n

                                  Wolfram, Stephen. \u201cA New Kind of Science\u201d. Wolfram Media, 2022.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  The Theater of the Self: Between Perspectivism and Relativism<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  Often, it is believed that there are only two attitudes towards truth. One is to dogmatically believe in something as absolute, considering it unquestionably true (this position is sometimes mistakenly attributed to philosophers of the stature of Plato and Aristotle).\nThe other attitude is to accept that one\u2019s opinions are just one among many possibilities, leading to adherence to a relativistic perspective, sometimes labelled as \u201cweak thought.\u201d From this perspective, truth can at most be considered as historically influenced (meaning that what emerges historically as true for a certain period would be deemed so), or otherwise limited (meaning that it would be true as it appears from a certain perspective or for a certain group of people). In reality, upon careful reflection, both of these perspectives prove to be problematic and unsatisfactory. Specifically, we refer to those (like certain believers in God or, in a more modern way, in scientific truth) who consider their opinions indisputably true, thus confusing hypotheses (unproven) with principles (uncontested) in Platonic terms. Equally problematic is the attitude of those who, more modestly, admit that their opinions are as true as any other opinion argued in the same way, or that may seem historically true or true for a certain group of people with an interest in it. This attitude ultimately falls into the classic paradoxes of relativism; for instance, one who holds the opinion that relativism itself is false could easily refute it.\nIn this paper, we will demonstrate that both attitudes represent an illusion of choice, as understanding the truth is a complex and subtle topic that goes beyond these two extreme perspectives.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Key words:<\/em><\/strong> Plato, Kant, Nietzsche, perspectivism, paradoxes of relativism, inviolable norms, consciousness.<\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                                  \n\n\n\n\n
                                  \"inmediasres\"\n

                                  \u00a013(25)#15 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.5<\/a>\nUDK 005.54*sinjska alka:303.833.5*Handelman\nIzvorni \u010dlanak\nOriginal scientific paper\nPrimljeno: 10.2.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Suzana Marjani\u0107<\/span><\/p>\n

                                  Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska\nsuzana@ief.hr<\/p>\n

                                  Handelmanovi modeli i zrcala javnih doga\u0111aja ili Sinjska alka\nkao primjer zrcala-prezentacije; Malba\u0161in\nmodo epico<\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

                                  \nPuni tekst: pdf (474 KB), Hrvatski, Str. 4213 - 4224\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  Polaze\u0107i od teorijskoga koncepta modela i zrcala javnih doga\u0111aja, kako ih je usustavio Don Handelman, tekst pozicionira navedene koncepte na odabrane dru\u0161tveno-politi\u010dke i kulturne primjere u Hrvatskoj, pri \u010demu Sinjsku alku promatram kao primjer zrcala-prezentacije. Naime, na primjeru Malba\u0161ina spjeva (modo epico<\/strong>) pokazujemo na koji na\u010din Sinjska alka djeluje kao zrcalo-prezentacija, javni doga\u0111aj koji radi na didakti\u010dnoj i historicisti\u010dkoj intenciji moderne dr\u017eave i zajednice.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Don Handelman, javna doga\u0111anja, Sinjska alka.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  \u201eKako Zagreb iz Sinja gledat\u2019\u201c.<\/em><\/p>\n

                                  Branko Brezovec, u povodu re\u017eije Krle\u017eine drame U agoniji 2008. godine<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  S obzirom na naslovni koncept, tekst je dvostruko koncipiran. Prvo \u0107u se zadr\u017eati na Handelmanovoj antropologiji javnih doga\u0111aja u okviru \u010dega tvrdi da se tradicionalna prou\u010davanja \u201erituala\u201c uglavnom usredoto\u010duju na obja\u0161njenje kako ritualizirane prakse stoje<\/em> za druge strukture u kulturi, to jest, kako se zna\u010denje tih kulturnih elemenata pretvara u metaforu u ritualu. Kao reakciju na to, Handelman \u017eeli da istra\u017eiva\u010di pristupe javnim doga\u0111ajima sofisticiranijim metodama, svjesni mogu\u0107e prisutnosti simboli\u010dkih i transformativnih u\u010dinaka javnog doga\u0111aja. Pritom polazi npr. od istra\u017eivanja Catherine Bell (1992), Caroline Humphrey i Jamesa Laidlawa (1994.)<\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> te Brucea Kapferera (1997.).<\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Don Handelman se u okviru svoje antropologije javnih doga\u0111aja umjesto termina sekularni rituali<\/em> zala\u017ee za termin javni doga\u0111aji<\/em> (engl. public events<\/em>) i pritom razlikuje javne doga\u0111aje kao modele - doga\u0111aje koji su oblikovani tako da transformiraju i javne doga\u0111aje kao zrcala \u2013 doga\u0111aje koji su napravljeni kao prezentacije (npr. politi\u010dki rituali) ili pak kao subverzivne reprezentacije. Dakle, modeli se, primjerice, pronalaze u tradicijskim plemenskim zajednicama; oni su kao modeli prisutni u mikrokozmosu, \u017eivljenom ili \u201cstvarnom\u201d svijetu, kao \u0161to su ceremonije-inicijacije koje slu\u017ee uklju\u010divanju mladih u dru\u0161tvo i pomo\u0107i u pomla\u0111ivanju tog dru\u0161tva u tom procesu (Handleman 1998: 27\u201329). Nadalje, slijede zrcala \u2013 doga\u0111aji koji prezentiraju i birokratskim dr\u017eavama slu\u017ee kao instrumenti propagande i legitimacije (Handelamn 1998: 49)<\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>, a doga\u0111aji koji reprezentiraju obi\u010dno u hijerarhijskim strukturama, poma\u017eu stabilizirati dru\u0161tvo kreativnim pru\u017eanjem usluga iskrivljene, izvrnute ili satiri\u010dne verzije tog dru\u0161tva kao ogledala samome sebi, tako da predstavljaju i prijetnju stabilnosti (Handelman 1998: 236). Navedene \u0107emo \u201edizajne\u201c primijeniti na doma\u0107a javna doga\u0111anja.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Javni doga\u0111aji modeli<\/strong><\/p>\n

                                  U Handelmanovom interpretativnom okviru o javnim doga\u0111ajima, \u201cmodeli\u201d (the events-that-model<\/em>) su doga\u0111aji koji su oblikovani tako da transformiraju odnose na utvr\u0111ene obrasce ili prikaze koje dru\u0161tva koriste za strukturiranje i davanje zna\u010denja javnim doga\u0111ajima. Modeli mogu uklju\u010divati kulturne norme, rituale, simbole i naracije. Oni slu\u017ee kao predlo\u0161ci koji vode organizaciju i interpretaciju javnih doga\u0111aja.<\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Dakle, doga\u0111aji kao modeli, nastoje biti anticipatorni: indeksiraju ili unaprijed vide hipotetski budu\u0107i uvjet koji \u0107e se ostvariti. Kao primjer javnih doga\u0111aja-modela mo\u017eemo uzeti akcije nevladinih udruga. Npr. Zelena akcija se od po\u010detka bavi temom klimatskih promjena, od zagovara\u010dkih kampanja protiv energetskih projekata \u0161tetnih za klimu i ljude, rada na nacionalnim i me\u0111unarodnim klimatskim politikama do projekata i edukativnih aktivnosti usmjerenih na klimatsku znanost. Na svojoj web-stranici navode neke od najve\u0107ih rezultata rada na ovoj temi, npr. sprje\u010davanje realizacije velikih i \u0161tetnih infrastrukturnih projekata na fosilna goriva (od 1990-ih do danas); aktivno sudjelovanje na vi\u0161e od deset UN-ovih klimatskih konferencija diljem svijeta; sudjelovanje u inicijativi za dono\u0161enje Zakona o za\u0161titi od svjetlosnog one\u010di\u0161\u0107enja (2012.); edukacije gra\u0111ana i gra\u0111anki, lokalnih zajednica i donositelja\/ica odluka o klimatskim promjenama i klimatskoj krizi (od 1990-ih do danas).<\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Navedene su akcije s onu stranu nevidljive, frustriraju\u0107e, pa i prezrene strane aktivizma \u2013 projektne administracije. Zoran O\u0161tri\u0107 u jednom tekstu o ekolo\u0161kim projektima u Hrvatskoj podsje\u0107a kako se pojavio termin projektitis <\/em>(tako\u0111er i projektokracija<\/em>), \u201cza pojavu koja u to doba poga\u0111a i druge nevladine organizacije, \u010diji su aktivisti \u2018u hodu\u2019 u\u010dili \u0161to je to projekt, \u0161to su donatori, kako treba pisati projektne prijedloge i izvje\u0161taje i voditi knjigovodstvo\u201d (usp. Hromad\u017ei\u0107 2019).<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Javni doga\u0111aji-zrcala<\/strong><\/p>\n

                                  Zadr\u017eimo se na sada na javnim doga\u0111ajima-zrcalima, doga\u0111ajima koji su napravljeni kao prezentacije (npr. politi\u010dki rituali) ili pak reprezentacije koji streme dru\u0161tvenoj inverziji. Kao primjer doga\u0111aja-zrcala, Handelman odre\u0111uje ceremonije nacionalnih dr\u017eava, upravo zbog toga \u0161to ne oblikuju nove postoje\u0107e odnose. Kao primjer prezentacija mo\u0107i na vlasti Handelman uzima realnost 6. kongresa njema\u010dke Nacionalsocijalisti\u010dke stranke odr\u017eanog u N\u00fcrnbergu 4\u201310. IX. 1934. koje je dokumentiralo jedinstvo mase (psihologija mase) i kult vo\u0111e s ritualizacijom pona\u0161anja masa koji funkcionira kao zrcalo-prezentacija mo\u0107i na vlasti (Handelman 1998: 41).<\/p>\n

                                  Kao zrcalo prezentacije politi\u010dke mo\u0107i na vlasti, \u0161to se ti\u010de na\u0161e politi\u010dke scene, jednom sam prigodom pisala o sredi\u0161njoj proslavi ulaska Hrvatske u Europsku uniju (Zagreb, Trg bana Josipa Jela\u010di\u0107a, 1. srpnja 2013.), gdje sam stavila naglasak na trenutak kada je recitirana Himna slobodi <\/em>Ivana Gunduli\u0107a na glazbu Jakova Gotovca. Zamjetno je da je navedena numera izrazito pa\u017eljivo re\u017eirana jer se tijekom izvedbe zbora neprestano uvla\u010dila snimka spomenika bana Josipa Jela\u010di\u0107a. Time se realizirala svojevrsna ideologijska dijada koju je Krle\u017ea vrlo \u017eestoko kritizirao: naime, u podne\/epicentru<\/em> ilirskoga preporoda Hrvati su igrali<\/em> kontrarevolucionarnu ulogu \u2013 pomo\u0107u bana Josipa Jela\u010di\u0107a Be\u010dki dvor obra\u010dunao se s ma\u0111arskim revolucionarima (ma\u0111arski nacionalni pokret, 1848\/49). Nagrada<\/em> Hrvatima i kazna Ma\u0111arima bila je \u201cista\u201d \u2013 apsolutizam; me\u0111utim, apsolutizam s naknadom Ma\u0111arima koji su uspjeli isposlovati da Be\u010dki dvor oduzme Jela\u010di\u0107u banski naslov (Krle\u017ea 1977a: 274). Krle\u017ea je \u010desto isticao kako se Ante Star\u010devi\u0107 usprotivio da se na Harmici podigne spomenik Jela\u010di\u0107u koga je smatrao narodnom sramotom, mizerijom i sa\u017ealjenja dostojnom kreaturom, \u0161to nikako ne isti\u010du one stranke koje polaze od Star\u010devi\u0107eva u\u010denja, a samom je Gunduli\u0107u Krle\u017ea spo\u010ditavao njegovu \u201ckontrareformacionu perspektivu\u201d pa tako i njegovoj \u201chimni Slobodi\u201d, pridodaju\u0107i kako takvih himni u evropskim knji\u017eevnostima onoga doba mnogo i nema (usp. Marjani\u0107 2015).<\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Politi\u010dki antropolog David I. Kertzer u knjizi Ritual, Politics and Power<\/em> demonstrira zbog \u010dega je ritual dio politi\u010dkoga \u017eivota, i uspjeh svih politi\u010dkih grupacija, bilo tzv. lijevih, desnih ili tzv. centra, po\u010diva u na\u010dinu na koje rabe (politi\u010dke) rituale i njegove simbole. Kertzer pritom isti\u010de da ljudi te\u017ee apsolutnoj sakralizaciji dru\u0161tvenoga i politi\u010dkoga okoli\u0161a i da se ne osje\u0107aju ugodno bez ritualne konstrukcije politi\u010dke stvarnosti (Kertzer 1988: 81), ako vlastito dru\u0161tvo prepoznaju samo kao puki produkt povijesti, prilagodbe na okolinu i politi\u010dke borbe. Zbog toga rado pridaju kozmologijsko zna\u010denje politi\u010dkom poretku i pritom vjeruju da je dru\u0161tvo dio bo\u017eanske<\/em> zapovijedi ili plana koji je u slu\u017ebi nekih vi\u0161ih ciljeva.<\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Upravo to svojevrsno kozmologijsko zna\u010denje u sekularnom obliku, u slu\u017ebi ideologije mo\u0107i na vlasti, bilo je vidljivo na spomenutoj politi\u010dkoj ceremoniji ulaska HR u EU.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Studija slu\u010daja: Sinjska alka kao primjer zrcala-prezentacija ili Malba\u0161in modo epico<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Na primjeru Malba\u0161ina spjeva mo\u017eemo dokumentirati na koji na\u010din Sinjska alka djeluje kao zrcalo-prezentacija, javni doga\u0111aj koji radi na didakti\u010dnoj i historicisti\u010dkoj intenciji moderne dr\u017eave i zajednice (Handleman 1998: XXXVIII).<\/p>\n

                                  U uvodniku svome spjevu, prigodnoj knji\u017eici Sinjska alka: pjesma o igri alke i juna\u0161tvu sinjskih vitezova: (sa slikama)<\/em> (Sinj, \u0160tamparija Merkur, 1932.) pu\u010dki pjesnik \u0160imun Malba\u0161a (Brnaze, oko 1880. \u2013 Brnaze, 1943.) navodi kako ova pjesma <\/em>(smatra je cjelinom) donosi nekoliko slika (dokumentarnih fotografija Sinjske alke), no isti\u010de kako ih nije mogao sve dobiti zbog nepovoljnih okolnosti te poziva na \u017eivo vi\u0111enje slika \u201epri igri Alke, (\u2026) u prvom nedjeljnom blagdanu iza 16. augusta svake godine\u201c. Na po\u010detku knjige, u okviru prve epske pjesme, nalazi se fotografija \u201estaroga aramba\u0161e alkarskih momaka\u201c Ante Deli\u0107a Firala i alaj\u010dau\u0161a Marka Buljana koje, primjerice, vidimo i na fotografiji na sprovodu Stjepana Radi\u0107a u Zagrebu u knjizi Ivana Kozlice Alka u politici i politika u Alki<\/em> (2014., fotografija \u010detvero\u010dlanoga alkarskoga izaslanstva na str. 70). Kako doznajem u Muzeju Sinjske alke, najstarije fotografije datiraju iz 1875. godine i nastale su pri posjetu Sinju cara Franje Josipa I. Djelo je fotografskoga studija \u201eAndrovi\u0107 \u2013 Goldstein\u201c iz Zadra.<\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Pjesme-cjeline navedene prigodne knji\u017eice o igri Alke i juna\u0161tvu sinjskih vitezova strukturirane su kao svojevrsna epska pentalogija: Razgovor vile i guslara, Postanak Alke, Alka u Kraljevim svatovima, Imena alkara iz 1932. godine<\/em> i posljednja pjesma-cjelina Na dan Alke<\/em>.<\/p>\n

                                  Prva pjesma Razgovor vile i guslara<\/em> otvara Malba\u0161in modo epico <\/em>u desetera\u010dkim stihovima (nesimetri\u010dni deseterac, 4+6, kao najpopularniji ju\u017enoslavenski narodni stih), za koji Leksikon Sinjske alke<\/em> navodi kako je sastavljen u maniri pu\u010dkonji\u017eevnog postupka na tragu Ka\u010di\u0107a (2015: 175\u2013178). Tragom odre\u0111enja epske pjesme Stipe Botice kao svjedoka povijesti, ova prigodna knji\u017eica pet epskih pjesma nastaje kao sje\u0107anje na sinjsku pobjedu 1715. godine, a 217 godina nakon \u0161to su \u201epotukli Tur\u010dina \/ Ba\u0161 na polju ispod Sinja ravna\u201c, gdje ih pobi\u0161e \u201eametom\/ Predvo\u0111eni Majkom Bo\u017ejom svetom\u201c. Kao \u0161to i naslov pjesme sugerira, rije\u010d je o razgovoru \u2013 prostorno kodiranom \u2013 vile \u201es Prologa planine\u201c, svojevrsne muze i epskog pjesnika guslara \u201eiz ravne Cetine\u201c \u0160imuna Malba\u0161e. Ta slika rapsoda, guslara, pripovjeda\u010da koji pripovijeda slu\u0161aocima \u0161to se dogodilo, shva\u0107a se kao epska prasituacija, osnovna epska situacija, kako to navodi Wolfgang Kayser ili pak Jovan Dereti\u0107 (usp. Botica 2013).<\/p>\n

                                  Druga pjesma Postanak Alke<\/em> dokumentira povijesne uzroke koji su doveli do Alke, u okviru \u010dega opisuje alkarsku no\u0161nju-uniformu, pa tako i j\/edeka<\/em> za kojega pjesma isti\u010de da je konj turskog pa\u0161e \u2013 \u201ePa u ruke dopanuo na\u0161e\u201c. \u0160imun Malba\u0161a dokumentira i fotografijom j\/edeka,<\/em> zatim aramba\u0161u alkarskih momaka<\/em>, momka<\/em> \u0161titono\u0161u, buzdovanare i momke<\/em> koji vode j\/edeka<\/em>. Kao \u0161to navodi Leksikon Sinjske alke<\/em> pod leksikonskom natuknicom j\/edek<\/em> (tur. yedek<\/em>) \u2013 jedini je konj u alkarskoj povorci kojega nitko ne ja\u0161e ve\u0107 ga za uzde vode dva alkarska momka<\/em>; to je rezervni konj koji se od ostalih razlikuje bogatstvom ukrasa. Kao \u0161to nadalje navodi etnologinja Anamarija Vuku\u0161i\u0107 u leksikonskom zapisu, figura konja bez jaha\u010da u Alki se obredno ve\u017ee za slavljenje pobjede Sinjana nad Osmanlijama 1715. godine. U kontekstu toga j\/edek<\/em>, zajedno s bogatom opremom konja koju nosi, simbolizira zarobljenoga konja neprijateljskog vojskovo\u0111e koji je vodio glavni napad na Sinj, \u0161to poja\u010dava simboliku toga konja bez jaha\u010da. Me\u0111u ostalim j\/edekovim<\/em> bogatim uresima Malba\u0161a navodi i abajliju<\/em> (tur<\/em>. baja, abaija), pokriva\u010d izra\u0111en od abe <\/em>\u2013 grubog sukna, bogato ukra\u0161en vezom i resama, koji se prebacuje preko konjskog sedla kojim konje pokrivaju.<\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Tre\u0107i segment pjesme Alka u Kraljevim svatovima<\/em>, a rije\u010d je o Aleksandru Kara\u0111or\u0111evi\u0107u i Alki u Beogradu na njegovim svatovima 1922. godine, mo\u017ee se kontekstualizirati suodnosom Alke prema aktualnim vlastima. Tako prije predsjednik\u0101 (a prvi je bio J. B. Tito) Alku su gledali, kako navodi portal o Alki (www.alka.hr) dva cara i \u010detiri kralja: Franjo I., austrijski car \u2013 1818. godine; Franjo Josip, austrougarski car \u2013 1875. godine; Friedrich August, saksonski kralj \u20131838. godine; Petar Kara\u0111or\u0111evi\u0107, kralj Hrvata, Srba i Slovenaca \u2013 1919. godine; Aleksandar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 \u2013 1922. godine (u Beogradu) i Ferdinand, rumunjski kralj (otac princeze Marije, supruge Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a) \u2013 1922. godine (u Beogradu). Zamjetno je da je pjesma Alka u Kraljevim svatovima<\/em> strukturno najkra\u0107a, njena udvorna naracija navodi da je Kralj \u201enarodni\u201c, te da je kralj Aleksandar za\u017eelio da Alka do\u0111e na njegovo vjen\u010danje u Beograd na \u0161to su se sinjski alkari rado odazvali. \u010cesto se u kontekstu alkarske odanosti dinastiji Kara\u0111or\u0111evi\u0107 \u2013 dakle, u doba kada je Krle\u017ea s Cesarcem u anarhisti\u010dkom Plamenu<\/em> (1919.) pisao protiv unitarizma pod kara\u0111or\u0111evi\u0107evskim \u201eVidovdanom\u201c \u2013 isti\u010de kako je Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo (VAD) odanost dinastiji Kara\u0111or\u0111evi\u0107 iskazalo dolaskom na pogreb kralja Petra I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, koji je preminuo 16. kolovoza 1921., u Beograd, a odanost dinastiji alkari su iskazali i sljede\u0107e godine, 1922., na vjen\u010danju Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a s rumunjskom princezom Marijom. Alkari su pritom odr\u017eali i tr\u010danje Alke na trkali\u0161tu Dunavskog kola u Beogradu. Slavodobitnikom je postao Josip Toma\u0161evi\u0107, a kraljica je pobjednika darovala zlatnom kutijom za cigarete. Na\u017ealost, pjesma ne dokumentira navedeno izmje\u0161tanje izvedbe Alke u Beograd,<\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> ali zato detaljno opisuje i popisuje kraljevske poklone, ritualizaciju poklona koji se mo\u017ee interpretirati iz konteksta Maussova istra\u017eivanja sustava darivanja kao kompleksnoga sustava razmjene \u2013 ako se dobije poklon, poklon treba uzvratiti. Za Maussa darivanje ima karakter prestacije, \u0161to zna\u010di da ono mora biti nadokna\u0111eno jednakim uzdarjem. Navedeni segment pjesme mo\u017eemo povezati s djelom Julija Bajamontija U \u010dast Alke 1784<\/em>. koji je, kako bilje\u017ei Josip Vu\u010dkovi\u0107 u Leksikonu Sinjske alke,<\/em> o Sinjskoj alki pisao u tri prigodna talijanska soneta i jednoj odi koje je posvetio generalnom providuru Dalmacije Francescu Falieru.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  \u201eIz Brnaza Toma\u0161evi\u0107 Jozi<\/p>\n

                                  Kralj darova, Bo\u017ee Ga pomozi,<\/p>\n

                                  Jednu krasnu kutiju od zlata<\/p>\n

                                  Vr\u2019jednu mnogo tisu\u0107a dukata<\/p>\n

                                  Ukra\u0161enu dragim kamenovim<\/p>\n

                                  I vladarskim imenom Njegovim (\u2026)\u201c.<\/p>\n

                                  \u0160imun Malba\u0161a: Alka u Kraljevim svatovima<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Za razliku od Malba\u0161ina rojalisti\u010dkoga unitarizma,<\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> detektiraju\u0107i opasnost od jugorojalisti\u010dke dr\u017eave u nastajanju<\/em>, njezine jugoreligije<\/em> i jugoproroka<\/em>, Krle\u017ea u doba Prvog svjetskog rata demitologizira dva osnovna i politi\u010dki produktivna rekvizitarija jugomitologije \u2013 mitsko-povijesnu matricu<\/em> koja se hrani<\/em> mitskim revivalom<\/em> bitke na Kosovu polju (Vidovdan, 1389) i o\u017eivotvorenom metaforom Carstva Nebeskog cara Lazara<\/em>, te folklornu matricu <\/em>s Kraljevi\u0107em Markom kao onodobnim Superstarom<\/em>. Tako npr. u Pijanoj novembarskoj no\u0107i 1918. <\/em>Krle\u017ea sarkasti\u010dno zapisuje glasove politi\u010dkoga ri\u010deta<\/em> koji vjeruje u novu<\/em> dinastiju (s mitotvorbenim binomom \u2013 kralj Petar Kara\u0111or\u0111evi\u0107 i princ regent Aleksandar), jer \u201e\u2018na\u0161a nova narodna Dinastija\u2019 je republikanska, ona \u2018prevodi Stuarta Milla\u2019, \u2018na\u0161 kralj je Bakunjinov prijatelj\u2019, pak je tako i \u2018na\u0161 mladi Regent\u2019, neka vrsta slobodoumnog bakunjinovca: revolucionaran, idealan, Sveslaven i jugoslovjenski demokrat! Hercig! Za pusiti! Za cvikipusiti!\u201c<\/p>\n

                                  Vra\u0107am se na drugu pjesmu u kojoj je \u0160imun Malba\u0161a jednako tako udvorno opisao lo\u017eu u kojoj se nalazi k\/Kraljeva slika, \u201evladara svoga\/prvog kralja Jugoslovenskoga\u201c, gdje mo\u017eemo primijeniti interpretaciju Ernsta H. Kantorowicza iz njegove studije Dva kraljeva tijela: studija o srednjovjekovnoj politi\u010dkoj teologiji<\/em> (1957.) gdje istra\u017euje slo\u017eene intelektualne procese u kojima se kraljevo politi\u010dko (besmrtno) tijelo odvaja od prirodnog (gre\u0161nog, smrtnog) tijela, analogno misteriju Kristova utjelovljenja.<\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Sintagma se odnosila na dvojstvo organskog, pojedina\u010dnog tijela s jedne i politi\u010dkog, kolektivnog tijela nacije s druge strane, gdje to kolektivno tijelo, u Malba\u0161inu kontekstu, reprezentira kraljeva slika u lo\u017ei. Ivan Kozlica u knjizi Alka u politici i politika u Alki<\/em> (2014.) navodi zapis alkara i u\u010ditelja Josipa Boke Alkari na kraljevskoj svadbi<\/em> (Split, Jugoslavenska \u0161tamparija 1922) za kojega isti\u010de da je najbolje opisao politi\u010dko i ideolo\u0161ko raspolo\u017eenje alkarskoga vodstva i ve\u0107ine \u010dlanova Vite\u0161koga alkarskoga dru\u0161tva (VAD), kao \u0161to je, mo\u017eemo pridodati, svojom \u201epentalogijom\u201c u\u010dinio i \u0160imun Malba\u0161a. Anamarija Vuku\u0161i\u0107 u knjizi U sridu: sje\u0107anje, pam\u0107enje i \u017eivot Alke<\/em> (2018) isti\u010de za navedenu publikaciju Josipa Boke da je va\u017ena<\/p>\n

                                  \u201ejer, u usporedbi s ve\u0107inom ranije spomenutih radova o Alki, na ne\u0161to druga\u010diji na\u010din nagla\u0161ava njezinu pozicioniranost spram aktualne vlasti. Naime, dok se iz nekih ranije spomenutih dokumenata o Alki, primjerice pisama-zamolbi vladaju\u0107ima da odobre njezino financiranje, isticanje privr\u017eenosti alkara aktualnoj vlasti dade razumjeti kao jedan od mehanizama za dobivanje potrebnih sredstava za izvo\u0111enje igre, Bokino djelo ocrtava uspostavu jedne nove dimenzije povezanosti Alke s vla\u0161\u0107u. (\u2026) isticanje odanosti aktualnoj vlasti uistinu mo\u017eemo razumjeti kao na\u010din odr\u017eavanja \u017eivotnosti Alke. Mo\u017eemo u tim i sli\u010dnim situacijama prepoznati i za\u010detke nastanka tradicije i danas evidentnog pokroviteljstva Alke na najvi\u0161oj dr\u017eavnoj razini\u201c (Vuku\u0161i\u0107 2018: 48).<\/p>\n

                                  \u010cetvrta pjesma Imena alkara iz godine 1932<\/em>. poimence enumirira sve alkare iz te godine pa tako za Jozu \u0160ui\u0107a dokumentira kako je pao s konja, \u201egdje je junak rane zadobio, pa za Alku nesposoban bio\u201c. Sljede\u0107a i posljednja pjesma Na dan Alke<\/em> dokumentira kako je najve\u0107i strah alkara pad s konja, kao i mogu\u0107a smrt. Posljednja pjesma, naime, opisuje hodogram Alke od po\u010detka kada se dru\u017eina okuplja pred dvorom alaj\u010dau\u0161a da bi sve zavr\u0161ilo zajedni\u010dkom ve\u010derom. Ta se posljednja epska pjesma posebno zadr\u017eava na dvojici pripetava\u010da<\/em> \u2013 Lucijanu Lovri\u0107u i Nikoli Jelin\u010di\u0107u. \u0160imun Malba\u0161a dokumentira pripetavanje<\/em>, ukupno pet, 20. kolovoza 1932. godine kada Varo\u0161anin Lucijan Lovri\u0107 i Glavi\u010danin Nikola Jelin\u010di\u0107 Be\u0107o odmjeravaju svoje juna\u0161tvo. Nakon tre\u0107e trke imali su isti broj punata<\/em> (bodova) \u2013 sedam te je alkarski vo\u0111a Vicko Grabovac \u201ezapovidio pripetavanje do kraja\u201c. Tek je u petom pripetavanju<\/em> pobjednik Nikola Jelin\u010di\u0107 pogodio u jedan, a Lucijan Lovri\u0107 ostao bez pogotka. Prema Malba\u0161inu spjevu Stjepan Bekavac u svojoj knjizi o Sinjskoj alki isti\u010de da je Jelin\u010di\u0107, zbog svoje te\u017eine, morao tijekom trke mijenjati konja, dok je Lucijanu Lovri\u0107u navedeno zabranjivao vlasnik konja. Naime, pjesma dokumentira kako se Lucijan Lovri\u0107 nadme\u0107e u Alki na bijesnoj<\/em> bedeviji<\/em> (kobila arapske pasmine) Lasti, s detaljnim opisom i bedevije<\/em> \u2013 \u201eLasta digla glavu ponosito \/ Sva joj glava srebrom zakovana \/ A na vratu griva pot\u0161i\u0161ana \/ Po prsima srebro joj trepe\u0107e \/ Pa sve sjaje kuda se okre\u0107e \/ Na njoj sedlo s dva jaka kolana \/ S l\u2019jeve strane sablja okovana \/ Povr\u2019 sedla baja izvezena \/ Odve\u0107 krasna, a \u010doja crvena\u2026\u201c. \u0160imun Malba\u0161a pritom otvara usporedbu Lucijana Lovri\u0107a i bedevije<\/em> Laste s epskim junacima Ljuticom Bogdanom (epski junak pjesama starijih vremena, usp. Marko Kraljevi\u0107 i Ljutica Bogdan<\/em>, Vuk, II, 38) i Toplicom Milanom (epski junak pjesmama o kosovskom boju), kao i Mom\u010dilom vojvodom, ujakom Marka Kraljevi\u0107a, na svome \u010dila\u0161u<\/em> (tur.<\/em> konj sive dlake) iz epske pjesme \u017denidba kralja Vuka\u0161ina<\/em>. Rije\u010d je o njegovu krila\u0161u (krilati konj) Jabu\u010dilu, konju natprirodnih svojstava. U tome smislu zamjetna je svojevrsna epska dobrohotnost prema Lucijanu Lovri\u0107u koji je plemenita\u0161koga podrijetla za razliku od Nike Jelin\u010di\u0107a iz Glavica \u2013 \u201eOd koljena on je selja\u010dkoga\u201c \u2013 gdje se koriste grublje atribucije, npr. kondicionalno u odnosu na bedeviju <\/em>Zoru \u2013 \u201eKad bi konja \u0161akom udario\/ S crnom zemljom bi ga zemljom sastavio\u201c. Istina, za njega Malba\u0161a otvara prispodobu s Kraljevi\u0107em Markom, onodobnim Superstarom, kako ga odre\u0111uje Ivo \u017dani\u0107. Mo\u017eda je potrebno naglasiti da se epska pjesma Marko Kraljevi\u0107 i Ljutica Bogdan<\/em> (Vuk, II, 38), kako navodi Radmila Pe\u0161i\u0107 u monografiji Narodna knji\u017eevnost<\/em> (Beograd, 1984), u si\u017eejno-tematskom smislu izdvaja iz epskih pjesama u Vukovim zbirkama s obzirom na poniranje u psihologiju pojave straha i kod velikih junaka. Koliko je uloga alkarskih konja bitna pokazuje i Julije Bajamonti koji isti\u010de u svome djelu U \u010dast Alke 1784<\/em>. da \u010dak i alkarski konji \u017eele ste\u0107i \u010dast pobjednika.<\/p>\n

                                  Lucijan Lovri\u0107 je, kako pi\u0161e Ivan Kozlica u spomenutoj knjizi, tr\u010dao Alku do 1940. godine, a pritom je novinar Nedjeljko Muslin u njegovom nekrologu izostavio (s obzirom na kontekst Titove Jugoslavije) da je bio \u010dlan \u010casnog suda na Alki 1944. godine u doba NDH.<\/p>\n

                                  Za opis megdana, pripetavanja,<\/em> Ivan Kramari\u0107 isti\u010de kako se dobiva dojam \u201ekako pjesnik neuspjeh alkara Lovri\u0107a u posljednjoj trci opravdava neregularnim vremenskim uvjetima, slabom vidljivo\u0161\u0107u koja se sa svih strana uhvatila\u201c. \u0160to se ti\u010de konja, koji s alkarom \u010dini nedjeljivu cjelinu, kentaursku snagu, mo\u017eemo re\u0107i da se u novije doba javljaju glasovi veterinara\/veterinarki koji istra\u017euju stres alkarskih konja, njihova rada na povi\u0161enim ljetnim temperaturama, ponekad neprilago\u0111enim cestama kojima prolazi alkarska povorka kao i o\u010dekivanja u pobjedi. Kao \u0161to navode Dinka Alaupovi\u0107-Gjeldum i Stjepan Batarelo, arapski konj svojim finim plemenitim i skladnim tjelesnim oblikom, mekanom grivom svilastog sjaja, stalno je prisutan u Alki (Gjeldum, Batarelo 1987: 101). \u0160to se ti\u010de upu\u0107ivanja na epsku poeziju, zna\u010dajno je da Malba\u0161a pro\u0161iruje Ka\u010di\u0107ev krug s epskim pjesmama iz Karad\u017ei\u0107eva ciklusa. Marko Gr\u010di\u0107 isti\u010de da su tekstovi Julija Bajamontija(U \u010dast Alke 1784<\/em>.), kao najstariji, i Leonarda Dudana (na talijanskom jeziku napisao je poemu pod naslovom Sinjska alka, na ro\u0111endan njegova Veli\u010danstva cara i kralja Franje I.,<\/em> Venecija, 1827), kao ne\u0161to mla\u0111i, o Sinjskoj alki li\u0161eni folklornih elemenata, kao i tolike druge marcijalne igre na podru\u010dju Mleta\u010dke Republike i da ju je u prvoj polovici 20. stolje\u0107a u svome Alkaru<\/em> (Savremenik<\/em>, 1908) pro\u017eeo Dinko \u0160imunovi\u0107. Mo\u017eemo pridodati da je metatekstualno Sinjsku alku povezao u onodobnom jugoslavenskom, kara\u0111or\u0111evi\u0107evskom unitarizmu, kao \u0161to je to u svojim spomenicima \u010dinio Ivan Me\u0161trovi\u0107 ili pak u maketi Vidovdanskoga hrama<\/em> (1912.), isto tako i \u0160imun Malba\u0161a u svome epskom modu<\/em>. Zavr\u0161no posljednjom pjesmom-cjelinom Na dan Alke<\/em>, u epskom i alkarskom duhu, Malba\u0161in modo epico<\/em> poziva na vjernost Kralju i Bogu, dvostrukom tijelu ideosfere nadzora i kazne.<\/p>\n

                                  Zaklju\u010dno mo\u017eemo re\u0107i, Sinj je alternativni glavni grad u Hrvatskoj i danas, jer kao \u0161to navodi Branko Brezovec u svojoj re\u017eiji 2008. godine Krle\u017eine drame U agoniji<\/em> (1928.) koju ju postavio prema principu \u201eKako Zagreb iz Sinja gledat\u2019\u201c \u2013 \u201eSinj je alternativni glavni grad ove dr\u017eave, jer alkari i njihovo mi\u0161ljenje o bitnim pitanjima hrvatske politike i dru\u0161tva imaju gotovo jednaku te\u017einu kao i Sabor\u201c i nastavlja: \u201eSinj je za nekoliko predgra\u0111a manji Zagreb ili je Zagreb za nekoliko predgra\u0111a ve\u0107i Sinj, ali duhovna im je konzistencija ista.\u201c Na tome tragu istaknula bih rije\u010di Marka Gr\u010di\u0107a iz predgovora \u201eMit koji se obnavlja\u201c monografiji Sinjska alka<\/em> (Beograd, 1987.) o svojevrsnom paradoksu Sinjske alke \u2013 o tome kako u najstro\u017eem smislu rije\u010di Alka nije izvedena iz lokalne etnografske ba\u0161tine s obzirom na toda je utemeljena na zapadnoeuropskim i orijentalnim vite\u0161kim igrama, no ona je doma\u0107a narodna igra. Sve navedeno demonstrira Malaba\u0161in modo epico<\/em>.<\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Zaklju\u010dno prema kontroliranim hepeninzima<\/strong><\/p>\n

                                  \u201ePremda bi se moglo re\u0107i da je tema odnosa umjetnosti i ideologije vje\u010dita, postoje razdoblja kad su i tema i odnos \u2018ohla\u0111eni\u2019 i kada postaju ponovno \u2018vru\u0107i\u2019\u201c, zapisuje \u017delimir Ko\u0161\u010devi\u0107 1998. godine na tragu Althusserove definicije ideologije kao zami\u0161ljene predod\u017ebe stvarnog svijeta (Ko\u0161\u010devi\u0107 1998: 12). O kontroliranom hepeningu \u017deljka Zorice \u0160i\u0161a, koji je priredio povodom ulaska RH u EU istoga dana\/ve\u010deri kada se odvijala oficijelna, dr\u017eavna proslava na glavnom zagreba\u010dkom trgu, jednom sam prigodom pisala kao primjeru zrcala-reprezentacije. Naime, \u017deljko Zorica \u0160i\u0161 svojim posljednjim projektom \u2013 audio-video jestivom instalacijom uz kontrolirani hepening pod nazivom KroaTisch-EU Freundschaft<\/em> (Trg Francuske Republike, odnosno kako je stajalo u \u0160i\u0161ovu mail pozivu: Trg Francuske revolucije, vrijeme: 30. lipnja \u2013 1. srpnja 2013., od 22 h do 1 h ujutro<\/em>) \u2013 dao je svoj umjetni\u010dki odgovor na ulazak Hrvatske u EU. Prije toga izveo je jo\u0161 nekoliko kontroliranih hepeninga o politikama prijateljstva kao subverzivim zrcalima-reprezentacijama (usp. Marjani\u0107 2017: 72\u201374, 370\u2013375). Ovom prigodom zavr\u0161no podsje\u0107am na kontrolirani hepening, jestivu instalaciju KroaTisch-amerikanische Freundschaft<\/em> \u2013 Simulacija demokracije ili nije vrijeme za paniku\/ Simulacrum of Democracy or it is not time to panic<\/em> (2010).<\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Napomena: Ovaj \u010dlanak nastaje u sklopu projekta \u201eBestijarij hrvatske etnokulture. Interdisciplinarna polazi\u0161ta\u201c (BESTIA).<\/p>\n

                                  <\/p>\n\n

                                  \n\n\"\"\n

                                  Foto: O alkarskim konjima, detalj, u Muzeju Sinjske alke, Sinj, 2024. <\/em><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n\n\n

                                  \n\n
                                  \n

                                  <\/a>[83<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u0160to se ti\u010de Catherine Bell te Caroline Humphrey i Jamesa Laidlawa, Don Handleman polazi od njihova odre\u0111enja ritualizacije, koji tvrde da bi ritualizacija trebala \u010diniti temelj za prou\u010davanje rituala. Ritualizacija mo\u017ee biti posebno korisna u raspravi o pomaku od onoga \u0161to se mo\u017ee nazvati ne-ritualnim<\/em> u ritualnom <\/em>(Handelmann 1998: XXVII).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[84<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nNpr. Handelman polazi od pojma virtualnosti (engl. virtuality<\/em>) za koji Bruce Kapferer (1997: 326\u2013327) navodi da je modeliranje zarobljeno u reprezentaciji, dok virtualnost nema nikakve veze s vritualno\u0161\u0107u. Virtualnost je svijet otvoren za resetiranje, a potom i za resinkronizaciju (Handeleman 1998: XXVII).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[85<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOni dr\u017ee ogledalo dru\u0161tvenom poretku, selektivno reflektiraju verzije potonjeg (Handelman 1998: 49).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[86<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOd tri meta-dizajna o kojima Handelman raspravlja, samo modeliranje (doga\u0111aj koji modelira) poti\u010de kontroliranu transformaciju dru\u0161tvenih pojava (Handelman 1998: XXI)\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[87<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nU kontekstu suvremenih doga\u0111anja npr. rata u Ukrajini, koji neki uzimaju kao po\u010detak novoga, globalnoga rata, mo\u017eemo primijeniti ovaj koncept ispitivanjem kulturnih i povijesnih naracija, simbola i rituala koji su oblikovali ukrajinsku perspektivu o sukobu i naracija koje propagiraju druge uklju\u010dene strane.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[88<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDakako, da u navedenoj negaciji Gunduli\u0107eva maglena slavenstva <\/em>Krle\u017ea unosi i jednostrane fakte (usp. \u010dlanak o Ivanu Gunduli\u0107u u Krle\u017eijani<\/em>).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[89<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKertzer pritom isti\u010de kako je u izgradnji sovjetske dr\u017eave Trocki bio prili\u010dno uznemiren \u0161to je Crkva jo\u0161 uvijek imala monopol nad svakodnevnim ritualima i pritom je inzistirao da vladaju\u0107a garnitura prepozna ljudsku\/narodnu \u017eelju za teatralnim, potrebu za vanjskom manifestacijom emocija (Kertzer 1988: 81).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[90<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nNaime, te godine zadarski fotografski studio \u201eAndrovi\u0107 \u2013 Goldstein\u201c objavljuje Album svjetlopisni s\u2019 opisivanjem putovanja nj. vel. cesara kralja Franje Josipa I. kroz Dalmaciu godine 1875<\/em>. (Sinjska alka. Kronika\u2026 <\/em>2021: 59).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[91<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDinka Alaupovi\u0107 Gjeldum u Leksikonu Sinjske alke<\/em> donosi detaljan opis alkarskoga konja gdje, me\u0111u ostalim, isti\u010de kako se bogati konjski nakit zove raht <\/em>(raft, rat<\/em>) te da je pod utjecajem Turaka \u201ena\u0161 narod usvojio orijentalnu terminologiju koja se odnosi na konje\u201c (Leksikon Sinjske alke<\/em> 2015: 159).\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[92<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKako je putovanje trajalo tri dana, alkari sa sobom nosi vodili konje ve\u0107 su ih odabrali u beogradskoj vojarni (Sinjska alka. Kronika<\/em>\u2026 2021: 114). <\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[93<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nDalmacija se toga doba vi\u0161e pronalazila u savezu sa (slavenskom) Srbijom nego pod Austrijom.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[94<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPovodom Kantorowiczewa termina \u201epoliti\u010dka teologija\u201c Clifford Geertz isti\u010de kako jo\u0161 uvijek nije napisana politi\u010dka teologija 20. (i 21.) stolje\u0107a. \u201eIzvanredno nije iza\u0161lo iz moderne politike, bez obzira na to koliko toga banalnog u nju u\u0161lo; mo\u0107 ne samo da i dalje truje nego i uzvisuje\u201c (Geertz 2010: 179).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[95<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMaja Bo\u0161kovi\u0107-Stulli navodi da je legenda o Gospi Sinjskoj, koja je sa\u010duvala Sinj 1715. pred turskom opsadom, crkvenog postanja te se odatle pro\u0161irila me\u0111u narod; \u201esa\u010duvala je karakter crkvene vjerske tradicije, ali je poprimila i pu\u010dka obilje\u017eja\u201c (Bo\u0161kovi\u0107-Stulli 1967\u20131968: 313).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[96<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMo\u017eemo re\u0107i da u okviru zrcala-prezentacije Alka i \u201ealkarski momci\u201c \u201euzveli\u010dali su otvorenje Svjetskih vojnih igara u Zagrebu 1998. godine\u201c (usp. Sinjska alka. Kronika, <\/em>2021: 549), dok s druge stane zrcala-reprezentacije, mlade alternativne snage ATTACK!-a izvodile su uli\u010dne akcije protiv svjetskih vojnih centara mo\u0107i (usp. Marjani\u0107 2014) Jednako tako spomenuta monografija o Sinjskoj alki dokumentira kako su se 2000. godine, nakon smrti Franje Tu\u0111mana, politi\u010dke i ukupne dru\u0161tvene prilike u Hrvatskoj promijenile te je tada\u0161nji predsjednik Stipe Mesi\u0107 obavijestio Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo u Sinju da je kao predsjednik RH prihvatio pokroviteljstvo nad Sinjskom alkom, ali da \u201eUred Predsjednika Republike Hrvatske ne raspola\u017ee materijalnim sredstvima\u201c pa sinjskim alkarima \u201efinancijski, na\u017ealost, ne mo\u017ee pomo\u0107i!\u201c (2021: 549).<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                                  Alaupovi\u0107 Gjeldum, Dinka i Stjepan Batarelo. 1987. \u201cAlkarski konji i konjska oprema\u201d U: Sinjska alka<\/em>. Mi\u0161a \u0160piljevi\u0107, ur. Beograd: Jugoslavenska revija, 99\u2013109.<\/p>\n

                                  Bajamonti, Julije. 2011. U \u010dast Alke 1784<\/em>., priredio i preveo Tonko Maroevi\u0107. Sinj: Matica hrvatska Sinj.<\/p>\n

                                  Bell, Catherine. 2009 (1997). Ritual. Perspectives and Dimensions.<\/em> New York: Oxford University Press.<\/p>\n

                                  Bo\u0161kovi\u0107-Stulli, Maja. 1967\u20131968. \u201cNarodne pripovijetke i predaje Sinjske krajine\u201d. Narodna umjetnost<\/em> 5\u20136: 303\u2013432.<\/p>\n

                                  Botica, Stipe. 2013. \u201cZna\u010dajna alka iz 1932. koju je opjevao pu\u010dki pjesnik \u0160imun Malba\u0161a\u201d. Cetinska vrila<\/em> 21, 42: 37\u201343.<\/p>\n

                                  Geertz, Clifford. 2010. Lokalno znanje. Eseji iz interpretativne antropologije<\/em>. Zagreb: AGM.<\/p>\n

                                  Gr\u010di\u0107, Marko. 1987. \u201cMit koji se obnavlja\u201d. U: Sinjska alka<\/em>. Mi\u0161a \u0160piljevi\u0107, ur. Beograd: Jugoslavenska revija, 15\u201318.<\/p>\n

                                  Handelman, Don. 1998. Models and Mirrors: Towards an Anthropology of Public Events. <\/em>New York, Oxford: Berghahn Books.<\/p>\n

                                  Hromad\u017ei\u0107, Hajrudin. 2019. \u201eLeksikon tranzicije: Projekt\u201c. Novosti 18. travnja 2019. Dostupno na: https:\/\/www.portalnovosti.com\/leksikon-tranzicije-projekt<\/a><\/em><\/p>\n

                                  Humphrey, Caroline i Laidlaw, James. 1994. The Archetypal Actions of Ritual. A Theory of Ritual Illustrated by the Jain Rite of Worship<\/em>. New York: Oxford University Press.<\/p>\n

                                  Kapferer, Bruce. 1997. The Feast of the Sorcerer: Practices of Consciousness and Power. <\/em>Chicago: University of Chicago Press.<\/p>\n

                                  Kertzer, David. 1988. Ritual, Politics and Power. <\/em>New Haven nad London: Yale University Press.<\/p>\n

                                  Ko\u0161\u010devi\u0107, \u017delimir. 1998. \u201eUmjetnost i ideologija\u201c, Vjesnik<\/em>, rubrika Panorama subotom<\/em>, 28. 1. 1998., str. 12.<\/p>\n

                                  Kozlica, Ivan. 2014. Alka u politici i politika u Alki<\/em>: Sinjska alka<\/em> i ratovi dvadesetog stolje\u0107a. <\/em>Trilj : Kulturno dru\u0161tvo Trilj<\/a> ; Zagreb : Hrvatski centar za ratne \u017ertve<\/a>.<\/p>\n

                                  Krle\u017ea, Miroslav. 1977. Dnevnik 1914<\/em>\u201317: Davni dani I<\/em>. Sarajevo: NI\u0160P Oslobo\u0111enje.<\/p>\n

                                  Krle\u017ea, Miroslav. 1977a. Dnevnik 1918<\/em>\u201322: Davni dani II.<\/em> Sarajevo: NI\u0160P Oslobo\u0111enje.<\/p>\n

                                  Malba\u0161a, \u0160imun. 1932. Sinjska alka: pjesma o igri alke i juna\u0161tvu sinjskih vitezova: (sa slikama. <\/em>Sinj: \u0160tamparija Merkur.<\/p>\n

                                  Marjani\u0107, Suzana. 2014. Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas<\/em>. Zagreb: Bijeli val, \u0160kolska knjiga, Institut za etnologiju i folkloristiku.<\/p>\n

                                  Marjani\u0107, Suzana. 2015. \u201eKrle\u017eina demaskiranja mentaliteta ili \u201ci mjese\u010dina mo\u017ee biti pogled na svijet\u2019\u201d. Narodna umjetnost: hrvatski \u010dasopis za etnologiju i folkloristiku<\/em>. 2, 52: 85-103.<\/p>\n

                                  Marjani\u0107, Suzana. 2017. Topoi umjetnosti performansa: lokalna vizura. <\/em>Zagreb:Durieux, HS AICA.<\/p>\n

                                  Mauss, Marcel. 2018. Ogled o daru: oblik i smisao razmene u arhai\u010dnim dru\u0161tvima<\/em>. Novi Sad: Mediterran Publishing.<\/p>\n

                                  Leksikon Sinjske alke<\/em>. 2015. ur. Romana Horvat. Zagreb: Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo Sinj, Matica hrvatska, Biblioteka Izdanja u suradnji.<\/p>\n

                                  Sinjska alka. Kronika od 1715. do 2000.<\/em> 2021. Ivo Dalbello \u2013 Dugi, prir. Sinj: Vite\u0161ko alkarsko dru\u0161tvo.<\/p>\n

                                  Vuku\u0161i\u0107, Anamarija. 2013. U sridu: sje\u0107anje, pam\u0107enje i \u017eivot Alke. <\/em>Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Handelman\u2019s Models and Mirrors of Public events or Sinjska Alka\nas an example of a Mirror-presentation; Malba\u0161a\u2019s Modo Epico<\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  Starting from the theoretical concept of models and mirrors of public events, as established by Don Handelman, the above-mentioned text positions these concepts within selected socio-political and cultural examples in Croatia. Here, Sinjska alka serves as an example of a mirror-presentation. Specifically, through the example of Malba\u0161a\u2019s modo epico<\/strong>, the article illustrates how Sinjska alka functions as a mirror-presentation\u2014an event that operates with didactic and historicist intentions within the modern state and community.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Key words:<\/em><\/strong> Don Handelman, public events, Sinjska alka.<\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                                  \n\n\n\n\n
                                  \"inmediasres\"\n

                                  \u00a013(25)#16 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.6<\/a>\nUDK 614: 159.938.363.6\nPregledni \u010dlanak\nReview article\nPrimljeno: 12.1.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Ivana Marasovi\u0107 \u0160u\u0161njara, Maja Veji\u0107 i Julija Veji\u0107<\/span><\/p>\n

                                  Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske \u017eupanije,\nVukovarska 46, Split, Hrvatska\nSveu\u010dili\u0161ni odjel zdravstvenih studija, Sveu\u010dili\u0161te u Splitu,\nRu\u0111era Bo\u0161kovi\u0107a 35, Split, Hrvatska<\/p>\n

                                  Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska<\/p>\n

                                  Osnovna \u0161kola Petra Zrinskog, Zagreb, Hrvatska<\/p>\n

                                  O\u010duvanje zdravlja \u2013\n\u201einterferencija<\/em>\u201c konstruktivna ili destruktivna<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  \nPuni tekst: pdf (273 KB), Hrvatski, Str. 4225 - 4231\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zdravlje je jedno od temeljnih prava svakog \u010dovjeka, bez obzira na rasu, vjeru, politi\u010dka uvjerenja, ekonomsko i socijalno stanje. Iako smo to skloni vjerovati, zdravlje se ipak ne podrazumijeva samo po sebi i uvjetovano je i \u010dimbenicima koji ne ovise o nama samima. Danas globalno dijelimo mnoge vode\u0107e javnozdravstvene probleme. U njihovom rje\u0161avanju i sprje\u010davanju provode se razne intervencije, nerijetko uz izostanak ciljanih rezultata. Unaprijediti i o\u010duvati zdravlje je veliki izazov te je odgovornost pojedinca, zdravstvenog sustava i drugih sudionika, a rezultat ovisi o uspje\u0161nosti njihovog me\u0111udjelovanja. No je li djelovanje tih sudionika koherentno? Je li njihovo me\u0111udjelovanje konstruktivno? \u0160to u\u010diniti kako bi sprije\u010dili destrukciju? Ovo su samo neka od pitanja na koja bi trebalo odgovoriti kako bi intervencije odgovorile postavljenim izazovima.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> zdravlje, javnozdravstvene intervencije, interferencija.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Interferencija<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Interferencija je pojam koji mo\u017ee imati razli\u010dita zna\u010denja. U fizici interferenciju definiramo kao pojavu koja nastaje zbrajanjem valova iz dvaju ili vi\u0161e koherentnih izvora. Pri tome se valovi mogu me\u0111usobno poja\u010dati (konstruktivna interferencija), oslabiti ili sasvim poni\u0161titi (destruktivna interferencija).<\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> No u ovom se radu ne\u0107e raspravljati o interferenciji kao pojmu iz fizike, nego \u0107e pojam biti misao vodilja postupaka koji se provode u promicanju zdravlja i prevenciji bolesti.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Zdravlje<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, du\u0161evnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemo\u0107i.<\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Navedenu definiciju Svjetske zdravstvene organizacije \u010desto koristimo, posebice u javnozdravstvenim raspravama, ako zbog ni\u010deg drugog onda s povijesnog gledi\u0161ta. Mnogi ovu definiciju smatraju preambicioznom, ako ne i idealisti\u010dki nedosti\u017enom. Poseban problem predstavlja ubrzano starenje stanovni\u0161tva s posljedi\u010dno visokim udjelom kroni\u010dnih bolesti pa bi zahtjev za potpunim zdravljem \u201emnoge od nas ostavio nezdravima ve\u0107inu vremena\u201c.<\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Naravno, o zdravlju mo\u017eemo na\u0161iroko raspravljati. Ostvarivanje najve\u0107eg mogu\u0107eg nivoa zdravlja je, kako smo ve\u0107 naveli, jedno od osnovnih ljudskih prava svakog \u010dovjeka.2 Zdravlje je bit produktivnog \u017eivljenja, sastavni dio \u017eivota i klju\u010dno za njegovu kvalitetu. Uklju\u010duje odgovornost pojedinca, dr\u017eave i me\u0111unarodne zajednice. Zdravlje i njegovo odr\u017eavanje je velika dru\u0161tvena investicija, a postizanje najvi\u0161e razine zdravlja predstavlja svjetski dru\u0161tveni cilj.<\/p>\n

                                  Nakon ovog kratkog razmatranja, slo\u017eili bi se, zdravlje je pojam koji nas se ti\u010de na brojnim razinama. Na individualnoj razini zdravlje postaje imperativ posebice u trenutku kada imamo neki zdravstveni problem.<\/p>\n

                                  Na\u017ealost, zdravlje se ipak ne podrazumijeva samo po sebi i uvjetovano je \u010dimbenicima koji ne ovise o nama samima.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Odrednice zdravlja<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Mnogo je \u010dimbenika koji utje\u010du na zdravlje pojedinca, a time i zdravstveno stanje zajednice. Jesu li ljudi zdravi ili ne odre\u0111uju njihove okolnosti i okru\u017eenje. Na zdravlje \u0107e utjecati mjesto gdje \u017eivimo, stanje okoli\u0161a, genetika, prihod i razina obrazovanja, odnosi s prijateljima i obitelji, kao i pristup i kori\u0161tenje zdravstvenih usluga. Odrednice zdravlja uklju\u010duju dru\u0161tveno i ekonomsko okru\u017eenje, fizi\u010dko okru\u017eenje, individualne osobine i pona\u0161anja osobe. Kontekst \u017eivota ljudi odre\u0111uje njihovo zdravlje pa je okrivljavanje pojedinaca za lo\u0161e zdravlje ili pripisivanje zasluga za dobro zdravlje neprikladno. Malo je vjerojatno da \u0107e pojedinci mo\u0107i izravno kontrolirati mnoge odrednice zdravlja.<\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Danas globalno dijelimo mnoge vode\u0107e javnozdravstvene probleme. U njihovom rje\u0161avanju provode se razne intervencije, nerijetko uz izostanak ciljanih rezultata. Brojna istra\u017eivanja su potvrdila da je ve\u0107ina kroni\u010dnih bolesti rezultat \u010detiri problemati\u010dna pona\u0161anja - kori\u0161tenja duhanskih proizvoda, tjelesne neaktivnosti, nezdrave prehrane te \u0161tetne uporabe alkohola. Ta pona\u0161anja dovode do \u010detiri klju\u010dne metaboli\u010dke\/fiziolo\u0161ke promjene, a to su povi\u0161eni krvni tlak, prekomjerna tjelesna te\u017eina\/pretilost, povi\u0161ena razina glukoze u krvi te povi\u0161ena razina kolesterola koje same po sebi ili udru\u017eeno dovode do ne\u017eeljenih posljedica.<\/p>\n

                                  Ne\u0107emo razmatrati sva \u010detiri pona\u0161anja koja dovode do ne\u017eeljenih zdravstvenih posljedica, nego \u0107emo se osvrnuti samo na lo\u0161u\/nezdravu prehranu. Svjetski priznata grupa istra\u017eiva\u010da objavila je rad u \u010dasopisu Lancet<\/em> 2019. godine te ustvrdila kako je u ve\u0107ini zemalja obuhva\u0107enih istra\u017eivanjem, njih 195 diljem svijeta, na svim kontinentima, lo\u0161a prehrana vode\u0107i \u010dimbenik rizika za smrt od bolesti povezanih s na\u010dinom \u017eivota.<\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  \u0160to utje\u010de na na\u0161e prehrambene navike?<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Pona\u0161anja u ishrani su raznovrsna i prema ekolo\u0161kom modelu rezultati su me\u0111udjelovanja vi\u0161estrukih utjecaja u razli\u010ditim kontekstima. Mo\u017eemo razmotriti utjecaje na pojedinca ili na njegov okoli\u0161. Tako \u0107e individualni \u010dimbenici koji se odnose na odabir hrane i prehrambena pona\u0161anja uklju\u010diti kogniciju, pona\u0161anje, biolo\u0161ke i demografske faktore. Ovi \u010dimbenici mogu utjecati na odabir hrane kroz karakteristike kao \u0161to su motivacija, samo-u\u010dinkovitost, o\u010dekivani ishod i sposobnost pona\u0161anja.<\/p>\n

                                  Okoli\u0161ni konteksti koji se odnose na prehrambena pona\u0161anja uklju\u010duju dru\u0161tvena, fizi\u010dka i okru\u017eenja na makro razini. Dru\u0161tveno okru\u017eenje obuhva\u0107a interakcije s obitelji, prijateljima, vr\u0161njacima i drugima u zajednici te mo\u017ee utjecati na odabir hrane putem mehanizama kao \u0161to su modeliranje, socijalna podr\u0161ka i socijalne norme. Fizi\u010dko okru\u017eenje mo\u017ee se odnositi na vi\u0161e okru\u017eenja u kojima ljudi jedu ili nabavljaju hranu kao \u0161to su dom, radna mjesta, \u0161kole, restorani ili supermarketi. Fizi\u010dke postavke unutar zajednice utje\u010du na to koja je hrana dostupna za jelo kao i na prepreke i prilike koje olak\u0161avaju ili ometaju zdrave prehrambene navike. \u010cimbenici na makro razini igraju udaljeniju i neizravnu ulogu, ali imaju zna\u010dajan i sna\u017ean u\u010dinak na ono \u0161to ljudi jedu, a mogu uklju\u010divati marketing hrane, dru\u0161tvene norme, sustave proizvodnje i distribucije hrane, poljoprivredne politike i ekonomske strukture cijena. Sve navedeno me\u0111usobno je isprepleteno izravno i neizravno te utje\u010de na pona\u0161anje u ishrani.<\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Unaprje\u0111enje zdravlja<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Unaprijediti i o\u010duvati zdravlje veliki je izazov te je odgovornost pojedinca, zdravstvenog sustava, drugih sudionika i rezultat ovisi o njihovom me\u0111udjelovanju. No je li djelovanje tih sudionika koherentno? Je li njihovo me\u0111udjelovanje konstruktivno?<\/p>\n

                                  Obrasci pravilne prehrane su znanstveno utemeljeni. Ipak, \u010desto susre\u0107emo da javnozdravstvene mjere nisu jednozna\u010dno uskla\u0111ene izme\u0111u vlade, industrije, medija, raznih zajednica, vjerskih interesnih grupa i ostalih sudionika koji utje\u010du na prehrambene navike zajednice. Interesi vlada u podr\u017eavanju proizvodnje odre\u0111enih kultura \u010desto nisu interesi koji bi podr\u017eali i interese zdravih izbora.<\/p>\n

                                  Hipotetski, kada bi se svi ljudi diljem svijeta u ovom trenutku odlu\u010dili hraniti zdravo, pune\u0107i tri \u010detvrtine svojih tanjura vo\u0107em, povr\u0107em i cjelovitim \u017eitaricama, to na\u017ealost ne bi mogli ostvariti. Jednostavno, u okviru trenutnog globalnog poljoprivrednoga sustava ne mo\u017eemo svi usvojiti zdravu prehranu.<\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na svjetskoj razini imamo neuskla\u0111enost izme\u0111u onoga \u0161to bismo trebali jesti i onoga \u0161to proizvodimo. Poljoprivredne politike odre\u0111uju koje \u0107e kulture vlada podr\u017eati. Tako \u0107e dr\u017eavne potpore utjecati na to koje \u0107e usjeve poljoprivrednici proizvoditi, na cijene tih usjeva i naknadno, koje proizvode proizvo\u0111a\u010di hrane, distributeri i trgovci na malo stavljaju na raspolaganje potro\u0161a\u010dima i po kojoj tr\u017ei\u0161noj cijeni.6<\/p>\n

                                  Opre\u010dnost nalazimo i u podru\u010dju medija. Mediji bi svojim djelovanjem trebali razviti, oblikovati i uokviriti vijesti na na\u010din da podupiru javnozdravstvene politike i kona\u010dno utje\u010du na one koji imaju utjecaj u mijenjaju\/dono\u0161enju zakona, politika i financiranju intervencija koju mogu utjecati na cijele populacije. No je li doista tako?<\/p>\n

                                  Industrije se u cilju postizanja prihvatljivosti svojih pona\u0161anja putem financiranja odre\u0111enih zdravstvenih i\/ili sveu\u010dili\u0161nih projekata (primjer duhanske industrije) nerijetko prikazuju dru\u0161tveno odgovornima. Tu je i neizostavni marketing hrane, posebice usmjeren prema djeci i mladima koji danas provode mnogo vremena u virtualnom okru\u017eenju gdje dobivaju ve\u0107inu informacija. Nerijetko mediji postaju poligon agresivnih oblika prakse marketinga i ogla\u0161avanja hrane, iako mogu i jesu idealno podru\u010dje javnozdravstvenih intervencija.<\/p>\n

                                  Nekoherentnost javnozdravstvene intervencije mo\u017eemo pratiti i na jednom nedavnom primjeru u hrvatskom okru\u017eenju. Temeljem istra\u017eivanja kojim je ustanovljeno da \u010dak 45 posto djece u Hrvatskoj u \u0161koli ne pojede ni\u0161ta,<\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> u sije\u010dnju 2023. godine pokrenut je \u201eProjekt besplatne prehrane\u201c Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ve\u0107 u startu je nastao problem u provedbi projekta vezan za manjak \u0161kolskih kuhinja, prostora za blagovaonice, a od Ministarstva znanosti veliki broj \u0161kola zatra\u017eio je i dodatna zapo\u0161ljavanja kuhara.<\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Projekt \u0161kolske prehrane privukao je medijsku pozornost i u svibnju iste godine,\u00a0 jer su se \u0161kolske \u201emarende\u201c prona\u0161le na ogradama i u kontejnerima,<\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> otvorila se Pandorina kutija stigme i drugih problema povezanih s provedbom navedenog projekta.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  \u0160to u\u010diniti kako bi sprije\u010dili destrukciju?<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Navedeni primjeri negativnih interferencija stvaraju potrebu za \u201eprotunapadom\u201c \u2013 pozitivnom interferencijom. Prvo je potrebno locirati uzroke negativnih interferencija koje su dovele do lo\u0161eg stanja. Mogu\u0107i \u010dimbenici bili bi lo\u0161a komunikacija zdravstvenih institucija s javno\u0161\u0107u, izostanak razvoja dobrih navika i razvijanja svijesti o zdravlju kroz osnovno i srednjo\u0161kolsko obrazovanje, negativan utjecaj neposredne okoline.<\/p>\n

                                  O\u010duvanje i unaprje\u0111enje zdravstvenog stanja zajednice nije samo \u201etehni\u010dki\u201c problem lije\u010dnika, nego du\u017enost i odgovornost cjelokupne zajednice. Stoga je ozbiljan rad na razvoju svijesti o va\u017enosti zdravih \u017eivotnih navika i preventivnih praksi u zdravstvu moralni imperativ.<\/p>\n

                                  Glavnu ulogu u razvoju svijesti o zdravlju, uz lije\u010dnike i druge znanstvenike srodnih disciplina, nose u\u010ditelji i odgajatelji. Du\u017enost svih navedenih je da, s dobrobiti pojedinca i zajednice u cijelosti kao glavnim ciljem, prilago\u0111enim metodama i pristupima pribli\u017ee razli\u010ditim dobnim i dru\u0161tvenim skupinama teme va\u017enosti o\u010duvanja zdravlja i otvorenog razgovora o opasnostima\/benefitima.<\/p>\n

                                  Neke metode pozitivne interferencije obuhvatile bi radionice za djecu u sklopu vrti\u0107kih programa, radionice za djecu \u0161kolske dobi s gostovanjem zdravstvenih djelatnika, obrazovanje djece o odgovornom pona\u0161anju i pozitivnim\/negativnim posljedicama odre\u0111enih aktivnosti na zdravlje, radionice u prirodi (kombiniranje fizi\u010dke aktivnosti s teoretskim obrazovanjem), javne tribine i ciljane edukacije prilago\u0111ene razli\u010ditim socijalnim skupinama, pozitivni poticaji (nagradne igre, pub kvizovi, \u201enagrade\u201c za sudjelovanje).<\/p>\n

                                  \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Primjer dobre prakse<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Radionica o razvoju svijesti o va\u017enosti zdravih navika tinejd\u017eera, Osnovna \u0161kola \u201ePetar Zrinski\u201c Zagreb<\/p>\n

                                  S obzirom da su u\u010denici danas vi\u0161e nego ikad izlo\u017eeni sna\u017enom utjecaju medija, vrlo je slo\u017eeno i te\u0161ko osvijestiti ih da jasno razlu\u010duju \u0161to je u medijima stvarno, a \u0161to ne. Vrlo \u010desto su izlo\u017eeni la\u017enim profilima koji \u0161alju iskrivljene percepcije \u201eidealnih\u201c lica i tijela. U najranijem razdoblju odrastanja, dobu puberteta, u\u010denici postaju vrlo osjetljivi na promjene koje im se doga\u0111aju u izgledu. U tom razdoblju vrlo su podlo\u017eni razli\u010ditim oblicima izbjegavanja odre\u0111enih namirnica, nepravilnom uzimanju obroka, ponekad je to izbjegavanje hrane, a ponekad kod manjeg broja u\u010denika i prejedanja, \u010desto jedenje raznih grickalica i slatki\u0161a. Kao odgovor na zamije\u0107ene pojavnosti s u\u010denicima provedena je radionica na kojoj su u\u010denici \u0161estih razreda iskreno progovorili o svojim prehrambenim navikama, nau\u010dili vi\u0161e o uravnote\u017eenoj prehrani i namirnicama koje pozitivno utje\u010du na njihovo zdravlje, a samim tim i na izgled te namirnicama koje bi trebali izbjegavati. Radionica je bila izazovna i u organizacijskom dijelu jer je provedena u doba COVID-19 pandemije kad su u\u010denici \u010desto bili u izolaciji i online okru\u017eenju, \u0161to je tako\u0111er utjecalo na njihove prehrambene navike. U razgovoru su iznijeli podatke kako vrlo \u010desto jedu razne grickalice dok u\u010de ili gledaju TV, dosta sjede jer ne smiju i\u0107i van i da rado jedu tzv. brzu hranu: sendvi\u010de, pizze i \u201eburgere\u201c. Tako\u0111er, ve\u0107i broj u\u010denika rekao je da ne vole jesti variva i povr\u0107e.<\/p>\n

                                  Radionica je pripremljena u suradnji s nutricionistkinjom dr. sc. Tinom Milavi\u0107, prof. biologije i kemije, koja je u\u010denicima primjerenim rje\u010dnikom objasnila \u0161to je nutricionizam i \u0161to prou\u010dava. Govorila je o pravilnom odabiru namirnica i op\u0107enito o prehrambenim navikama. Naglasak je bio na ravnote\u017ei, umjerenosti i raznovrsnosti namirnica uz primjerenu tjelesnu aktivnost. Objasnila im je koje namirnice i na koji na\u010din utje\u010du na zdravlje i zdrav izgled ko\u017ee. U\u010denici su tijekom radionice osvijestili va\u017enost redovitog jedenja jer je hrana nu\u017ena, ona je \u201epogon\u201c rasta i razvoja.<\/p>\n

                                  U\u010denici su upoznati s pravilnim unosom bjelan\u010devina, proteina, ugljikohidrata, \u0161e\u0107era i masti u organizam. Pravilan odnos mesa, ribe, povr\u0107a i vo\u0107a na \u201esvakodnevnom tanjuru\u201c bitan je u njihovu odrastanju, a i u stvaranju zdravih prehrambenih navika \u0161to u kona\u010dnosti dovodi do prevencije i \u010duvanja zdravlja u cijelosti, kako mentalnog tako i op\u0107eg. U sklopu radionice, u\u010denici su popunili anketni upitnik o svojim prehrambenim navikama; u upitniku su im postavljena pitanja o: u\u010destalosti obroka, tj, eventualnom preskakanju nekog, o tome \u0161to naj\u010de\u0161\u0107e jedu za doru\u010dak ili ru\u010dak te koliko \u010desto jedu neke namirnice. Iz upitnika je zanimljivo izdvojiti kako tek 9 od 22 ispitana u\u010denika ne preska\u010de doru\u010dak (40.9%) dok povr\u0107e na jelovniku stalno ima 6 (27.3%) u\u010denika, povremeno ima 11 (50%) u\u010denika, a gotovo nikako 5 (22.7%) u\u010denika.<\/p>\n

                                  Nakon analiza prikupljenih podataka iz upitnika, razvila se diskusija i izvedeni zaklju\u010dci \u0161to je to po\u017eeljno, a \u0161to nepo\u017eeljno pona\u0161anje u stvaranju prehrambenih navika. U\u010denici su nakon toga, primjenjuju\u0107i znanja o zastupljenosti namirnica na tanjuru, napisali svoje primjere jelovnika uravnote\u017eene prehrane. Va\u017eno je bilo osvijestiti da prekomjerni unos slatki\u0161a, slanih grickalica, energetskih pi\u0107a i gotovih pekarskih proizvoda nikako nije dobar i da to treba izbjegavati.<\/p>\n

                                  <\/p>\n\n\n

                                  \n\n
                                  \n

                                  <\/a>[97<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nHrvatska enciklopedija. https:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?ID=27621<\/a>. Pristup: 01.kolovoza 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[98<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWHO. https:\/\/www.who.int\/about\/accountability\/governance\/constitution<\/a>. Pristup: 01.kolovoza 2023<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[99<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nSmith, Richard. The end of disease and the beginning of health. BMJ Group Blogs 2008. http:\/\/blogs.bmj.com\/bmj\/2008\/07\/08\/richard-smith-the-end-of-disease-and-the-beginning-of-health\/<\/a> Pristup:17. kolovoza 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[100<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWHO. Determinants of health. https:\/\/www.who.int\/news-room\/questions-and-answers\/item\/determinants-of-health<\/a>. Pristup: 17. kolovoza 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[101<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nHealth Effects of Dietary Risks in 195 Countries,1990-2017, a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study, 2017. Lancet 2019; 393: 1958\u201372\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[102<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nStory M, Kaphingst KM, Robinson-O\u2019Brien R,Glanz K Creating Healthy Food and Eating Environments: Policy and Environmental Approaches. Annual Review of Public Health 2008;29(1): 253-272.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[103<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKC KB, Dias GM, Veeramani A, Swanton CJ, Fraser D, Steinke D, et al. When too much isn\u2019t enough: Does current food production meet global nutritional needs? PLoS ONE 2018;13(10):e0205683.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[104<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nKlete\u010dki Radovi\u0107 M, Zrni\u0107 T. Uloga prava na besplatni \u0161kolski obrok. Pravnik: \u010dasopis za pravna i dru\u0161tvena pitanja 2022;108(56):60-101.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[105<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nOsnovno\u0161kolci od danas imaju besplatan obrok u \u0161kolama: \u201cMarenda mi se u \u0161kolama svi\u0111a jer mama ne mora doma pripremati\u201d . Dnevnik.hr, 09. sije\u010dnja. 2023., https:\/\/dnevnik.hr\/vijesti\/hrvatska\/krenuo-projekt-besplatnih-obroka-u-skolama---760369.html<\/a> . Pristup: 10. kolovoza 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[106<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nPiv\u010devi\u0107 Ana. Zazivaju se drasti\u010dne mjere za one koji su bacili marende oko splitske \u0161kole. https:\/\/slobodnadalmacija.hr\/split\/zazivaju-se-drasticne-mjere-za-one-koji-su-bacili-marende-oko-splitske-skole-ali-dio-roditelja-kaze-to-je-nejestivo-1300132<\/a>. Pristup: 10. kolovoza 2023.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  Preservation of Health - constructive or destructive \u201eInterference<\/em>\u201c<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  According to the World Health Organization, health is one of the fundamental rights of every human being, regardless of race, religion, political beliefs, economic and social status. Although we tend to believe it, health is not self-evident and is also conditioned by the factors beyond our control. Today, we share many leading public health problems globally. In solving them, various interventions are carried out, often with the absence of targeted results. Improving and preserving health is a big challenge and is the responsibility of the individual, the health system and other participants and is the result of their interaction. But, is the action of these participants coherent? Is their interaction constructive? What to do to prevent destruction? These are just some of the questions that should be answered in order for interventions to adequately respond to the challenges.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Key words:<\/em><\/strong> health, public health interventions, interference.<\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                                  \n\n\n\n\n
                                  \"inmediasres\"\n

                                  \u00a013(25)#17 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.7<\/a>\nUDK 111.61:130.123.3\nPregledni \u010dlanak\nReview article\nPrimljeno: 17.2.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107<\/span><\/p>\n

                                  Slobodni umjetnik, Hrvatska<\/p>\n

                                  Inteligentno prevladavanje stanja \/ Svijest o jedinstvu<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  \nPuni tekst: pdf (310 KB), Hrvatski, Str. 4233 - 4244\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  \nTekst propituje mogu\u0107nost jedinstvenog puta filozofije, religije, umjetnosti i znanosti u okvirima \u017eive kulture. Jezik i pismo mediji su koji usmjeravaju duhovna nastojanja. S jedne strane je tehnoznanstveni svijet koji tra\u017ei operativnost, dok je s druge strane traganje za jezikom kojim se mo\u017ee prodrijeti do istinskog ljudskog postojanja. U tom procesu iskustvo se pokazuje klju\u010dnim rezultatom suradnje ruke i mozga.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                                  \nTehnoznanstvenom svijetu informacija i poku\u0161aja zadr\u017eavanja postoje\u0107ih odnosa u dru\u0161tvima suprotstavlja se utopijska ideja ljudske zajednice. Takovu pravednu, humanu zajednicu mo\u017ee ostvariti samo bi\u0107e kojemu je dano da je sanja, misli, nastoji manifestirati. Inteligencija i intuicija te dobra volja kao slobodna volja, alati su kojima je mogu\u0107e ostvariti idealno, tj. ono mogu\u0107e, pravedno.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                                  \nBiti otvoren je proces povratne veze, elipti\u010dne izmjene energija, stalnog vrtlo\u017eenja. \u017divjeti u idealnoj zajednici jest slobodna izmjena energije i vibracija s te\u017enjom k ravnote\u017ei. Utopija je ideja koja \u010deka ostvarenje, a filozofski koncept ideje Jedinstva vrijedan je vje\u017ebanja, su\u017eivota.\n<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> Heidegger, metafizika, utopija, bitak, kultura, slobodna volja, tehnoznanstveni svijet.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  U Kozmosu ve\u0107 od po\u010detka vremena doga\u0111a te\u017enja k ravnote\u017ei izme\u0111u pokrenutih energija. Nastankom sun\u010devog sustava isto se zbiva u razvoju planeta, potom u prirodi Planeta Zemlje. Kao \u0161to nastaje pokret vjetra mije\u0161anjem hladnog i toplog zraka, raznolike pokrenutosti doga\u0111aju se pri spajanju raznih energija. Energije se stvaraju i pokre\u0107u djelovanjem bi\u0107a i pojava koje su nam poznate, ali i onih nepoznatih, a bi\u0107a su po razlici i bi\u0107e po jednoti. U \u010dovjekovom svijetu ravnote\u017ei se te\u017ei u svakom trenutku njegove Povijesti. O\u017eivljene energije kroz forme koje \u010dovjek stvara pojavljuju se, ple\u0161u\/mije\u0161aju, polako razgra\u0111uju i prelaze u nove forme kao i sve u Univerzumu.<\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> O\u017eivljene energije mogu se silom zadr\u017eavati i tako naru\u0161avati ravnote\u017eu zakona \u017eivota, njegovu dinamiku. Dinamika pokreta omogu\u0107uje ravnote\u017eu kretanja. Kada forme koje je \u010dovjek na\u010dinio vi\u0161e ne slu\u017ee svrsi, one se razgra\u0111uju.<\/p>\n

                                  Ako se filozofija, religija, politika, umjetnost, znanost\/tehnologija ne kre\u0107u zajedno i svrsishodno u \u017eivoj Kulturi, tada se one razjedinjuju i sukobljavaju kako bi se ponovno uravnote\u017eile. \u010covjek mi\u0161ljenjem tra\u017ei i stvara koncepte kao budu\u0107e doga\u0111aje, kako to tuma\u010de Deleuze i Guattari u svojoj knjizi \u0160to je filozofija.<\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Koncepti se razvijaju i nadopunjuju, \u017eivo se razvijaju jer podlije\u017eu provjeri povijesnog vremena. Ipak, koncepti nastaju kao posljedica ideja koje bi isto mogle biti koncepti. One ideje koje se opetovano ponavljaju i razvijaju zbog svoje korisnosti za individuu i zajednicu, potvr\u0111uju svoje iskonsko, smisleno postojanje. Tako svaka ideja kao i koncept stoje u potencijalu i upravo zato jer su u potencijalu oni su ovdje da ih se dohvati. Ako intuitivno, inteligentno slutimo, a tako nam je jer promatramo ve\u0107e koncepte koje nismo mi stvorili ve\u0107 smo dio istih, istog \u0161ireg koncepta, Univerzuma, dolazimo do logi\u010dkih, analognih zaklju\u010daka. Ako smo jednom postojali manje svjesni sebe, ali jedinstveni po konceptu, sada nam je omogu\u0107eno da drugim sredstvima, a slobodnom nam danom voljom, uvidimo postojanje jedinstva.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Avantura Povijesti<\/strong><\/p>\n

                                  \u0160to, izme\u0111u ostalog, zasigurno odre\u0111uje \u010dovjeka kao bi\u0107e u iskonskom postavu? Njegovo mjesto bivanja, Planet Zemlja, vrtnjom oko svoje osi oko Sunca omogu\u0107uje dan pod sun\u010devom svjetlo\u0161\u0107u i no\u0107. Bi\u0107e koje smo nazvali \u010dovjekom, kao i neka druga bi\u0107a na planetu Zemlji spava kako bi nadoknadilo izgubljenu energiju i to ve\u0107inom \u010dini tokom no\u0107i. Dani koje je ljudsko bi\u0107e pro\u017eivjelo odlaze u memoriju koja blijedi. Iskustvo svoga svjesnog bivanja on usmeno i pismeno prenosi kroz nara\u0161taje. To znanje je ono o stanju i smislu bivanja u otvorenosti prema bitku i u bitku. Takovo znanje lako se gubi ako se ne \u017eivi i obnavlja kroz autenti\u010dno iskustvo. Iskonski bitak bi\u0107a izvorno ne mo\u017ee biti izgubljen, ve\u0107 samo nedo\u017eivljen zbog postava, tubitka koji \u010dovjek stvara u vremenu, a u otklonu je od iskonskog bitka. Vrijeme \u010dovjekove avanture vra\u0107anja k otvorenosti je njegova Povijest. Osim simbola kojim usmjerava duhovna nastojanja, za komunikaciju kao prijenos znanja on koristi jezik i pismo.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Jezik kazivanja<\/strong><\/p>\n

                                  Korisnost jezika kao medija komunikacije o\u010dituje se u bilo kojem postavu \u010dovjekova svijeta. Kao medij otvoren \u010dovjekovom inteligencijom u njegovoj mogu\u0107nosti kazivanja o bivanju kao \u017eivljenom bitku u smislu stjecanja duhovnog iskustva, on postaje \u017eivo tijelo, prijenosnik. Gubitkom \u010dovjekove uronjenosti u bitak, izgovorene rije\u010di gube snagu onoga o \u010demu bi trebale svjedo\u010diti, a govor postaje glasanje bez komunikacije o bitnome u bitnome, komunikacija kao brzi prijenos informacija u trenutnom postavu interesa, izmjene mo\u0107i, \u010dovjekove egzistencije u povijesno vremenskoj danoj zajednici.<\/p>\n

                                  Ovisno o postavu svijeta mijenja se i jezik.<\/p>\n

                                  U tehnoznanstvenom postavu u jezik ulaze rije\u010di koje ozna\u010duju proces razvoja stroja te njegovo povezivanje sa \u010dovjekom.<\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Dakle, predstoji nam nau\u010diti kako jezik koristiti za kazivanje o bitku. Takovo znanje nigdje ne mo\u017eemo ste\u0107i do u potrazi za samim sobom.<\/p>\n

                                  Mogu\u0107e je misliti o onome \u0161to nije iskustveno zadobiveno na temelju usporedbe informacija, ali misliti na temelju iskustva je mi\u0161ljenje o biti stvari. Mi\u0161ljenje je mogu\u0107e na temelju logi\u010dkog slijeda, izgradnje mi\u0161ljenja usporedbom onoga \u0161to ve\u0107 postoji, stvaranjem koncepata. Stvari, pojmovi, bi\u0107a koja postoje, samo su varijante manifestacija ideja. Ideja kao princip i mogu\u0107nost je sama bit koja varira formom u manifestaciji. Kada govorimo o principima koji se o\u010dituju te ih vidimo ili naslu\u0107ujemo kao logi\u010dne, vrijeme i povijesni trenutak za nas nije misterij. Misterij je mo\u0107i ne\u0161to napraviti, bit kao ideju ostvariti u formi. Utoliko je rad omogu\u0107io i postav tehnoznanstvenog svijeta te je tehni\u010dke procese stroja kao i psihi\u010dke procese \u010dovjeka potrebno poznavati kako bi postali svjesni stvarne mo\u0107i, uloge tog postava i \u010dovjeka u njemu. Jer stroj koji poma\u017ee \u010dovjeku nije isto \u0161to i \u010dovjek koji slu\u017ei razvoju stroja i spaja se s njime. Takav slo\u017eeni proces zahtijeva vi\u0161e koncentracije i pa\u017enje na bitno.<\/p>\n

                                  No vratimo se na rad kao kreativan proces kroz koji se zrcalimo, ogledamo, rastemo, osvje\u0161tavamo. Bazi\u010dni kreativni proces koji nam je dan ro\u0111enjem je povratna razvojna veza izme\u0111u ruke i mozga koja omogu\u0107uje u\u010denje i stjecanje iskustva.<\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Nastojanje oko manifestiranja ideje ne\u0107e ostati na mi\u0161ljenju i mo\u017eebitno dovesti do frustracije, ve\u0107 \u0107e dovesti do mogu\u0107nosti kazivanja o procesu. Kazivanje o tom procesu kroz jezik zvoniti \u0107e autenti\u010dno istinito. Takav govor kao korisno svjedo\u010denje biti \u0107e inicijacija za onoga koji slu\u0161a i ima volju da ponovi proces. Ponavljanje procesa dovesti \u0107e do iskustva samo ako se djeluje iskreno i autenti\u010dno. Ako rezultat nije uspje\u0161an u smislu da u\u010dinjeno ne odgovara onome \u0161to se \u017eeljelo posti\u0107i, imati \u0107emo iskustvo pogre\u0161ke. Znati \u0107emo bar kako poku\u0161ati na drugi na\u010din jer na\u0161e bi\u0107e jo\u0161 nije bilo otvoreno\/spremno kako bi iznjedrilo bit ideje. I nema tu ni\u010dega nepoznatoga u hodu poku\u0161aj\/pogre\u0161ka\/ostvarenje jer smisao je kora\u010dati ka otvaranju individualnog bi\u0107a bitku koji nije kratkotrajan proces. To je evolucija, ples bi\u0107a kroz ideje i formu, ples energija i vibracija. \u017divjeti utopljen kao bi\u0107e u bitak nije imati volju za mo\u0107 kao vrijednost. Mo\u0107 kao otvorenost i sposobnost za manifestiranje ideja, bitak bi\u0107a, dolazi neposredno. Nema \u017eudnje niti duhovne karijere. Mo\u0107 se kao utopljenost u bitak di\u0161e u ritmovima, energija vibrira kao dio velikog doga\u0111anja. I to bi tada moglo biti Dobro.<\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Utoliko je to Misterij Dobra.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Nadosjetilno kao odmaknuto ili bitak bi\u0107a kao prisutnost<\/strong><\/p>\n

                                  Ono nadosjetilno je ideja u potencijalu. Varijacije u obliku\/formi manifestacije ideje ne utje\u010du na varijacije u biti ideje. Bit ideje ostaje nepromijenjena. Formu osje\u0107amo, bit ideje naslu\u0107ujemo logi\u010dki, intuitivnim umom. Forma\/oblik pripada materijalnom, vidljivom svijetu te stoga svijetu koji do\u017eivljavamo osjetilima. Intuitivni Um mo\u017ee dohvatiti ono nadosjetilno. No intuitivni um \u0107e zapa\u017eeno tuma\u010diti jednostavno, simboli\u010dki, dok \u0107e racionalni um \u017eeljeti dovesti prepoznavanje do najsitnijih detalja, mjerenja i imenovanja.<\/p>\n

                                  U ra\u0161\u010dlanjivanu, imenovanju i obja\u0161njavanju svijeta kojega racionalni um \u017eeli pojmiti, kako bi ga definirao i zavladao njime, mogu\u0107e je razlomiti svaki segment onoga \u0161to nazivamo Jedno.<\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Racionalni um je jedan od alata spoznaje \u010dovjeka. Onaj koji racionalni um koristi kao jedini i primarni alat \u017eeli biti siguran, no ipak pada u nesigurnost upravo zbog stalne \u017eelje za sigurno\u0161\u0107u. Tada upadamo u vrtlo\u017eenje;<\/p>\n

                                  Nesigurna pozicija te\u017ei ka sigurnosti. U nesigurnu poziciju lako se uvla\u010di strah. Strah tra\u017ei obranu\/napad iz opreza. Strah donosi predostro\u017ena rasu\u0111ivanja. Strah \u017eeli opravdati motiv svoga djelovanje i ozna\u010diti razlog djelovanja. Strah \u0107e racionalno dokazati svaku pojedinost. Strah zaustavlja disanje, ubrzava ritmove i zaustavlja otvorenost. Strah je Smrt za bitak bi\u0107a. Strah je odmaknutost. Nadosjetilno kao odmaknuto mo\u017ee potaknuti djelovanje iz straha. Djelovanje iz straha je nesvjesno djelovanje koje stvara nesvjesne posljedice. Nesvjesne posljedice se \u0161ire kao val memorije zapisane u psihi i tijelu. Negativna memorija ko\u010di otvorenost bi\u0107a i vrti se cikli\u010dno kao i sve drugo.<\/p>\n

                                  Ipak; negativna memorija suo\u010dena s bi\u0107em u stanju otvorenosti gubi svoju snagu jer se ne prenosi. Subjekt u strahu nalazi se u prijelomnom trenutku da zauzme \u010dvrsti stav u svojoj la\u017enoj sigurnosti\/strahu ili da se po\u010dne pitati i polako otvarati vlastitoj promjeni. Tada se strah polako transformira i nestaje. Strah tada vi\u0161e nije hrana koja pokre\u0107e bi\u0107e, a racionalni um se mo\u017ee sti\u0161ati. Intuitivni um naslu\u0107uje i prepoznaje bit procesa koji se pro\u0161ao. Smisao se budi i zapo\u010dinje proces otvaranja bi\u0107a. Proces dola\u017eenja ka sve ve\u0107oj Prisutnosti.<\/p>\n

                                  Toj mogu\u0107nosti spasonosnog obrata dovela je vlastita iskra\/potencijal otvaranja koje individua krije u sebi i dar\/blagoslov drugoga u stanju otvorenosti.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Mislimo u potrazi za onime \u0161to je izgubljeno\/nadolaze\u0107e\/oduvijek prisutno<\/strong><\/p>\n

                                  U\u010denje o bitku i bi\u0107u kao prvim pitanjima metafizike nasljedujemo od starih Grka, napose Parmenida i Platona koje Heidegger kroz svoju filozofiju u 20.st nastoji ra\u0161\u010distiti i dovesti do bitnog i prvotnog tuma\u010denja.<\/p>\n

                                  Kod Parmenida kao i kod ostalih predsokratovaca nailazimo na, po dana\u0161njem stavu, dogmatsko neznanstveno tuma\u010denje, dok je ono u svojoj biti aksiomatsko (gr\u010d. axioma) te stoga dostojno, evidentno. Ono \u0161to je evidentno takvo je jer se kao takovo prikazuje i zamje\u0107uje. Zamje\u0107uje se ono \u0161to je svije\u0161\u0107u zahva\u0107eno i umom dohva\u0107eno, a kod predsokratovaca simboli\u010dki, pjesni\u010dki kazivano. Utoliko kao takovo kazivanje ne su\u017euje i zarobljava egzaktnim racionaliziranjem, ve\u0107 otvara prostor za dubinsku simboli\u010dku spoznaju, mogu\u0107nost analognog povezivanja, prisutnost. Takovo kazivanje upu\u0107uje na ve\u0107u uronjenost u bitak te ve\u0107u otvorenost bivanja individue.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Pitanje naroda Zemlje<\/strong><\/p>\n

                                  Kako je mogu\u0107e u svakom povijesnom trenutku, bez obzira na trenutni postav i ispoljavanja \u010dovjekovih mo\u0107i u odnosima unutar zajednice, otvoriti i biti otvoren za iskonski postav u kojemu \u010dovjek sebe nalazi kao jednim od mnogih bi\u0107a u velikom organizmu \u017eivota? Kao \u0161to su nekada narodi s razvijenom kulturom imali svijest o va\u017enosti vlastitog puta te se osje\u0107ali pozvanima i odabranima, utoliko su imali primat za iznjedriti pojedince povijesnog trenutka, budu\u0107e kretanje ili navje\u0161\u0107ivanje nadolaze\u0107eg. Povijesni narod je onaj koji ima svoje nastojanje i svijest o tome. Povijesni narod svojim ozbiljenjem i kulturom daje mogu\u0107nost rasta individui. Mije\u0161anje kultura danas ve\u0107e je nego ikada, kao i dostupnost znanja\/teorije\/simbolike kao ba\u0161tine svih kultura.<\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Stoga ne mo\u017eemo vi\u0161e misliti o va\u017enosti jednog naroda ili pojedinca zbog omalova\u017eavanja ili nepoznavanja tu\u0111ih kultura, nepoznavanja njihovog simboli\u010dkog jezika unutar njihovog kulturnog postava. Pitanje otvorenosti bi\u0107a za bitak je pitanje \u010dovje\u010djeg naroda planete Zemlje.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Spasonosno mi\u0161ljenje kao aktivirana memorija iskustva<\/strong><\/p>\n

                                  Ako se poslu\u017eimo novovjekovnim Nietzscheovim naba\u010dajem da je bitak bi\u0107a besciljna volja za mo\u0107 bez beskona\u010dnog napredovanja te bivanje pokre\u0107e volja za mo\u0107, a volja za mo\u0107 je vje\u010dni povratak jednakoga radi odr\u017eavanja bi\u0107a, tada je trenutni postav tehnologije samo jedna mogu\u0107nost ispoljene mo\u0107i.<\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Jedan postav, kako Heidegger naziva takvo ispoljeno stanje, postav je koji omogu\u0107uje odr\u017eavanje volje za mo\u0107i.<\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Iako se svojim postavom tehnologija ispoljava kao jedna o\u017eivotvorena mo\u0107 kojom jo\u0161 nismo ovladali, upravo mre\u017ena povezanost otvara mogu\u0107nost onog spasonosnog, neposrednog djelovanja mi\u0161ljenja.<\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Mi\u0161ljenje u kriznim situacijama mo\u017ee potaknuti na djelovanje\/istra\u017eivanje. No nije potreba ovladati tehnologijom kao jednom od manifestiranih mo\u0107i u ovome svijetu, ve\u0107 ovladati samim sobom u smislu osvje\u0161tavanja. Ovladavanje\/osvje\u0161tavanje nije stavljanje u psihi\u010dke granice i lance ve\u0107 proces spoznaje kroz prepoznavanje vlastitih aktualnih energija i potencijala, put ispu\u0161tanja, prepoznavanja i napu\u0161tanja onoga \u0161to smo iskustveno nadi\u0161li kao bi\u0107e koje ima povijest. Takav proces transformacije nesvjesnih u svjesne energije mogao bi rezultirati neposrednim ovladavanjem tehnologijom. Umjetna inteligencija kao aktualno pitanje po\u010detkom 21. stolje\u0107a ne bi stvarala fantaziju i strah, ve\u0107 bi se koristila kao tehni\u010dka pohrana informacija o \u010dovjeku i njegovom svijetu. Funkciju umjetne inteligencije gledalo bi se kao vrstu memorije, a ne kao nadomjestak za voljno iskustveno u\u010denje, razvoj individue. Ta memorija informacija, posredstvom tehni\u010dkog aparata, digitalna je knjiga koncepata koja mo\u017ee dati informaciju i potaknuti mi\u0161ljenje, ali ne mo\u017ee ostvariti formaciju humanog bi\u0107a. Memorija \u010dovje\u010danstva je golema, a krije se u svijesti i savjesti individua. Ona dolazi iz budu\u0107nosti u smislu da postoji kao potencijal i ideja prema kojoj se kre\u0107emo.<\/p>\n

                                  Istina je da nas spaja mre\u017eni postav komunikacije tehni\u010dkim aparatom zbog brzog protoka informacija, mo\u0107i\/novca, no mi odlu\u010dujemo koje \u0107emo informacije potra\u017eivati. Bitne informacije mogu biti prepoznate kao logi\u010dne te potaknuti otvaranje kolektivne memorije i po\u010detak procesa formacije individue. Utoliko \u0107e mnoge individue vlastitim voljnim naporom ostvariti postojanje zajednice koja \u0107e posljedi\u010dno davati uvjete za potencijalni rast drugih. Stoga, spasonosno mi\u0161ljenje je ono o smislu pojedinog i cjelini, ljudskom bi\u0107u, Planeti Zemlji sa svim bi\u0107ima, su\u017eivotu, jedinstvu. Neka to bude put spoznaje, \u010disti koncept filozofije koja bi imala opravdanje.<\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Kultura koja odr\u017eava otvorenost bi\u0107a u svijetu<\/strong><\/p>\n

                                  Iako je bi\u0107e ro\u0111enjem krhko, dugo nesposobno za samostalni \u017eivot, ako kao odrastao \u010dovjek nije dobro pozicionirano, podlo\u017eno je frustraciji. Pozicioniranost za \u010dovjeka u prvom redu zna\u010di da posjeduje njemu jasan smisao postojanja. Ono \u0161to Plessner naziva ekscentri\u010dnom pozicionirano\u0161\u0107u je svijest o sebi i svom sredi\u0161tu, sagledavanju samoga sebe iznutra i izvana, promatranje i zaklju\u010divanje, refleksija.<\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> \u017divotinja ima svoju ni\u0161u odre\u0111enu prirodom i djeluje na planu osje\u0107aja pa utoliko posjeduje prakti\u010dnu imaginaciju i inteligenciju, no ne mo\u017ee imati mi\u0161ljenje o sebi. \u010covjek posjeduje racionalni um koji ga dispozicionira te on sebi stvara svijet unutar danog svijeta prirode. Taj svijet je kultura koju \u010dovjek izgra\u0111uje simboli\u010dkom imaginacijom i inteligencijom, a svojstvena je samo njemu.<\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Ako se kroz kulturu ostvaruje individualni i kolektivni potencijal koji omogu\u0107uje dola\u017eenje k otvorenosti bi\u0107a u bitku, tada je to idealno stanje, humani potencijal. Utoliko racionalni um slu\u017ei kao jedan od alata spoznavanja, a ne kao primarni, tada simbol zajedno sa rije\u010dju upu\u0107uje na zna\u010denje\/stanje. \u010covjek vlastitom otvoreno\u0161\u0107u omogu\u0107uje otvorenost za proces u kojemu se nalazi, proces spoznaje sebe i svijeta. Ono \u0161to je simptomati\u010dno jest da upravo racionalnim umom koji \u010dovjeka dispozicionira iz bitka, nu\u017eno moramo uo\u010diti da racionalna spoznaja nije isto \u0161to i bivanje u stanju otvorenosti. Bivanje u otvorenosti jest stajanje u istini.<\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Spoznaja samo otvara mogu\u0107nost iskoraka u odlu\u010denost otvaranja.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Smisao postojanja kao dolazak u stanje otvorenosti<\/strong><\/p>\n

                                  Misliti \u017eivot kao proces koji neprestano traje karakteristi\u010dno je za drevne narode koji\u00a0 su nastojali kroz kulturu odr\u017eavati stanje otvorenosti bi\u0107a u bitku. Filozofija, religija, umjetnost i znanost simboli\u010dki su manifestirali ideje koje su prepoznali kao one koje se o\u010dituju kroz \u017eivot. Pozicija \u010dovjeka promatrana je iz tradicije od trenutka njegovog odvajanja kao nesvjesnog bi\u0107a podlo\u017enog cikli\u010dkom procesu u prirodi. Svije\u0161\u0107u o sebi kao odvojenoj jedinci \u010dovjek racionalnim umom uspore\u0111uje, zamje\u0107uje i zaklju\u010duje. Dok stvara prve svjesne zajednice da bi odr\u017eavao zajedni\u010dki smisao i usmjerenje, on kroz ceremonijalnu simboli\u010dku igru ponavlja ono \u0161to prepoznaje kao opetovani cikli\u010dki proces u prirodi. Zajednica koja \u017eeli egzistirati suo\u010dena je sa mnogim izazovima, od strane individue u zajednici, drugih zajednica te same prirode. Voljom za egzistencijom on razvija razne vje\u0161tine koje mu koriste za \u017eivot, razvija svoje mo\u0107i. Kao povijesno bi\u0107e koje u\u010di o sebi i svijetu \u010dine\u0107i pogre\u0161ke, stvara posljedice, ali i mogu\u0107nosti rasta kroz neponavljanje istih.<\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Posljedice kao energije \u017eive i nastavljaju svoj \u017eivot dok se ne transformiraju u zajedni\u010dke korisne energije.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Previranja <\/strong><\/p>\n

                                  Jedna od ostvarenih mo\u0107i je tehnoznanstveni postav svijeta. U potrazi za uzrokom, onime \u0161to naslu\u0107uje, a ne mo\u017ee dokraja spoznati i \u017eivjeti, \u010dovjek misli o onome \u0161to je malo iznad onoga \u0161to jest, misli i uspostavlja metafiziku. Kroz stalna previranja sa samim sobom u odnosu bivati bez straha i planirati te stjecati vje\u0161tine\/mo\u0107i kako bi se osigurala stabilna budu\u0107nost, \u010dovjek je u stalnom previranju, smisao i utjehu tra\u017ei u filozofiji i religiji, ali u biti razvija mo\u0107i\/vje\u0161tine, upoznaje zakonitosti bivanja kako bi zagospodario Zemljom i Univerzumom. Kada se mo\u0107 ispolji do samih granica samouni\u0161tenja, tek tada \u010dovjek uvi\u0111a da bi mogao uni\u0161titi ni\u0161u o kojoj ovisi njegov \u017eivot. Tako u\u010di te poku\u0161ava popraviti u\u010dinjeno, vratiti harmoniju odnosa bi\u0107a i stvari. To je njegov usud napu\u0161tanja mo\u0107i mo\u0107enjem do krajnjih granica opstojnosti \u017eivota. Tehnologiju koju smo razvili kao posljedicu potrebe za nadmo\u0107no\u0161\u0107u, ovladavanju \u017eivotom, potrebno je staviti na pravu mjeru, ispravan odnos sa bi\u0107ima i stvarima.<\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Metafizika koju je preuzela znanost ne mo\u017ee biti opravdanje, ve\u0107 odgovornost.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Mo\u0107 kao otvorenost, ni\u0161tenje volje za mo\u0107i<\/strong><\/p>\n

                                  \u017divjeti u istini je stajati nag u Svijetu, a to je mo\u0107 nad sobom, a ne nad svijetom. To je mo\u0107 koja uspostavlja ravnote\u017eu izme\u0111u danog i \u017eeljenog. To je mo\u0107 koja ni\u0161ti volju za mo\u0107 i uspostavlja stanje otvorenosti bi\u0107a u iskonskom postavu bitka. To je mo\u0107 koja postavlja bi\u0107e u njegovu stvarnu poziciju\/potencijal, bivanje u svrhovitom procesu. Gra\u0111anin svijeta koji je ujedno \u0161irok i skroman mo\u017ee djelovati kao humana jedinka nadilaze\u0107i vlastita ograni\u010denja. Strasti koje bi \u0161tetile drugome mogu se kvalitetno transformirati u korisne energije koje su dobre za individuu i zajednicu. Na\u0107i vlastito mjesto u svijetu pozicija je koja omogu\u0107uje balans i harmonizira pojedinca i zajednicu. Utoliko takovo idealno stanje jest utopijsko i vazda mo\u017ee biti sanjano ukoliko nije ostvareno. Idealna zajednica jest harmonizirana zajednica gdje uravnote\u017eeno stanje ne stvara potrebu za individualnim mo\u0107enjem.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Idealna zajednica ili ostvareno mjesto ideje Utopije kao ne- mjesta<\/strong><\/p>\n

                                  Frederic Jameson u svom eseju Politika utopije lucidno zaklju\u010duje - potreba za utopijom se javlja kod suspenzije politi\u010dkoga.<\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Kada se u politi\u010dkim institucijama predugo odr\u017eava nepromijenjeno stanje s negativnim posljedicama po zajednicu, javljaju se utopisti\u010dke ideje. Pravi utopista eliminira ne-mjesto u zna\u010denju rije\u010di utopija i opominje - okrenimo se realizaciji.<\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Zajednica u kojoj svatko ima svoje mjesto omogu\u0107ava rast individue kroz razvoj njezinih potencijala. Potencijal omogu\u0107uje pro\u0161irenje bi\u0107a do vlastitih granica. Pravda je u utopijskoj zajednici posljedica harmoni\u010dne ure\u0111enosti cjeline. Pojedinac ne nalazi sebe subjektom odvojenim od zajednice koja \u017eivi kao pulsiraju\u0107i organizam. Ritam zajednice omogu\u0107uje o\u010daranost \u017eivotom.<\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Smislenost je ne\u0161to \u0161to se ne propitkuje u Utopijskoj zajednici ve\u0107 sluti, osje\u0107a i \u017eivi. Stanje entuzijazma omogu\u0107uje radosnu \u017ertvu koja nije posljedica samoka\u017enjavanja, duhovne igre ili karijerizma, ve\u0107 sloboda djelovanja s radosnom voljom i svrsishodnim smislom, sudjelovanje, doprinos onim najboljim od sebe. Svaka individua u utopijskoj zajednici je autenti\u010dna jer \u017eivi u istini i za istinu u iskonskom postavu bitka.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Vje\u017ebanje idealne zajednice<\/strong><\/p>\n

                                  Pisanje kao prostor slobode uhodana je i osvije\u0161tena praksa suvremenih mislilaca, no i tu je potrebna vje\u017eba. Misli je potrebno poslo\u017eiti sa smislom i staviti u kontekst, ostvariti koncept, biti suvremen, a arhai\u010dan, doticati bitno u povijesnom trenutku.<\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Bitno mi\u0161ljenje mo\u017ee potaknuti ideje i djelovanje. Ipak, da bi se dobilo iskustvo, nu\u017eno je djelovati, ostvarivati, nastojati.<\/p>\n

                                  U dana\u0161njem tehno-znanstvenom premre\u017eenom svijetu informacije putuju i dijele se trenuta\u010dno. Misao kao informacija otvara prostor razvoju ideje koja ipak, da bi se mogla ostvariti, a biti kvaliteta za individuu i zajednicu, mo\u017ee biti jedino arhai\u010dna, tj. dirati u bit bitka. Za razvoj ideje potreban je napor i inteligencija koja je dana humanom bi\u0107u te ono kao tako pozicionirano mo\u017ee ostvarivati vlastiti potencijal, humani potencijal.<\/p>\n

                                  Stoga, utopijsko mi\u0161ljenje nije ni\u0161ta doli naslu\u0107ivanje mogu\u0107eg, pravednog odnosa me\u0111u bi\u0107ima i stvarima koji omogu\u0107uje rast humanom bi\u0107u. Takovu pravednu, humanu zajednicu mo\u017ee ostvariti samo bi\u0107e kojemu je dano da je sanja, misli, nastoji manifestirati. Inteligencija i intuicija te dobra volja kao slobodna volja, alati su kojima je mogu\u0107e ostvariti idealno, tj. ono mogu\u0107e, pravedno.<\/p>\n

                                  Kao i smisleno pisanje, pravedno disanje zajednice mogu\u0107e je ostvariti jedino vje\u017ebom.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  Zaborav jedinstva i inteligentno prisje\u0107anje<\/strong><\/p>\n

                                  Svaka vrsta \u017eivih bi\u0107a u prirodi odlikuje se nekom vrstom zajedni\u010dke biti, ne\u010dim \u0161to sve pripadnike vrste objedinjuje. To mogu biti fizi\u010dke sposobnosti, egzistencijalne potrebe, potencijali koji su ugra\u0111eni kao mogu\u0107nosti razvoja. \u010covjek ima svoju kulturu koja mo\u017ee formom varirati, ali u samoj biti je ista. Misli koje se ostvaruju rije\u010dju, pismom, arhitekturom i umjetno\u0161\u0107u nastoje smisleno oblikovati geometriju \u010dovjekovog kretanja, podariti mu mjesto i svrhu. Takve ideje se prepoznaju kao mogu\u0107e i korisne za \u010dovjeka kao individuu i zajednicu ljudi. Alati koji su nam dani ro\u0111enjem i razvojem u zajednici - \u017eivo tijelo, emocije, racionalni um, inteligencija, zajedni\u010dki su svima na Planeti Zemlji. Mogu\u0107nost razvoja humanog bi\u0107a koje je ovdje i brine za svoje podarena je svima.<\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Svjesnost o zajedni\u010dkom bratskom putu i svrsi bri\u0161e sve nebitne razlike nastale egocentri\u010dnim poimanjem \u017eivota kroz povijest. Svjesnost o Jedinstvu mo\u017ee otvoriti prostor za promjenu, a racionalni um koji je napravio razliku i razjedinio da bi objasnio treba biti podvrgnut inteligentnom sabiranju ka bitnome, zajedni\u010dkom, pravednom bivanju, objektivnijem mi\u0161ljenju i \u017eivotu.<\/p>\n

                                  Te\u017enja ka mirnom su\u017eivotu te\u017enja je svakog gra\u0111anina svijeta svjesnog mogu\u0107eg humanog jedinstva. Takovo jedinstvo mogu\u0107e je misliti jedino kao pravednu zajednicu. Misao o mogu\u0107em ostvariti \u0107e se vje\u017ebom, su\u017eivotom s drugim i druga\u010dijim. To je po\u010detak stvaranja mjesta, Utopiji kao ne-mjestu.<\/p>\n

                                  \u00a0<\/strong><\/p>\n

                                  \u010covjek kao povijesno bi\u0107e na putu otvorenosti i svijesti o jedinstvu<\/strong><\/p>\n

                                  Ako stoji da je povijest odre\u0111ena iz budu\u0107nosti, a bitak kao manifestiranje ideja to omogu\u0107uje, nu\u017eno je biti otvoren za bitak.<\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  U sebi uspravljeno stajanje, odr\u017eavanje tog stajanja, Grci razumiju kao bitak. Mogli bismo re\u0107i da se radi o nastojanju, Heidegger upu\u0107uje da je bitak za Grke ustvari Prisutnost. Dr\u017eanje sebe, obuzdavanje, imanje sebe u stalnom dr\u017eanju sebe polaze\u0107i od granice, bitak je bi\u0107a. Platon Bitak tuma\u010di kao Ideju. Dakle, imati ideju o sebi kao bi\u0107u odre\u0111enog potencijala, a dijelom svekolikog bi\u0107a, dr\u017eanje je sebe u granicama humanog djelovanja. Smisao povijesti je dolazak k otvorenosti bi\u0107a i bitka .<\/p>\n

                                  Biti otvoren je proces povratne veze, elipti\u010dne izmjene energija, stalnog vrtlo\u017eenja. \u017divjeti u idealnoj zajednici jest slobodna izmjena energije i vibracija s te\u017enjom k ravnote\u017ei. Utopija je ideja koja \u010deka ostvarenje, a filozofski koncept ideje Jedinstva vrijedan je vje\u017ebanja, su\u017eivota.<\/p>\n

                                  <\/p>\n\n\n

                                  \n\n
                                  \n

                                  <\/a>[107<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nEmpedoklo ka\u017ee da ne postoji ro\u0111enje ni\u010dega, nego mije\u0161anje elemenata i njihovo rastavljanje; ovako naime pi\u0161e u prvoj knjizi O prirodi: \u201cNe\u0161to \u0107u drugo ti re\u0107i: od svega \u0161to smrtno postoji nit se \u0161to ra\u0111a, a nit se u pogubnoj svr\u0161ava smrti, ve\u0107 se to samo mije\u0161a i smije\u0161ano rastavlja opet. Jedino to se kod ljudi ozna\u010dava rije\u010dju ro\u0111enje.\u201c Diels, H. Predsokratovci I. dio, Naprijed, Zagreb, 1983.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[108<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eKoncept je kontura, konfiguracija, konstelacija budu\u0107eg doga\u0111aja. Zbog toga koncepti punopravno pripadaju filozofiji, jer ona ih kreira i nikad ih ne prestaje kreirati.\u201c, Deleuze i Guattari, \u0160to je filozofija?, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2017. , str. 29.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[109<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u017darko Pai\u0107 u svojoj knjizi Tehnosfera i, obja\u0161njava pojavljivanje jezika u svoja dva na\u010dina bitka; kao mitopoetskog kazivanja i komunikacije informacijama o tehni\u010dkom procesu povezivanja \u010dovjeka i stroja. \u017darko Pai\u0107, Tehnosfera I, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2018.\u00a0 Str.32.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[110<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eKreacija se doga\u0111a u vremenu\/prostoru, a komunikacija izme\u0111u ruku i mozga je konkretna i direktna. Danas, posredstvom tehni\u010dkih aparata, ra\u010dunala, koristimo aplikacije i programe kao alatne posrednike koji nam poma\u017eu kod br\u017eeg rje\u0161avanja odre\u0111enog tipa problema ili zadatka te omogu\u0107avaju preno\u0161enje zapisane informacije elektronskim putem, posredstvom aparata. Kao prvo, programi i aplikacije nalaze se u virtualnom prostoru mre\u017ee elektroni\u010dkih aparata. Aplikacija ima svoje alate, podatke, znanje i algoritme o odre\u0111enom podru\u010dju. Ako uzmemo za primjer 3D modeliranje u nekom programu, u trenutku kada se postave to\u010dke na ekran, algoritam sam dalje crta. Povratna razvojna veza izme\u0111u ruke i mozga u ovom slu\u010daju nestaje, a svaki sljede\u0107i korak raditi \u0107e se s manjom pa\u017enjom negoli da se sve crta na papiru, grije\u0161i, ispravlja gre\u0161ka, a zavr\u0161ni rad biva kraj procesa stjecanja iskustva gra\u0111enja prostora na dvodimenzionalnom formatu. Iskustvo procesa ruka\/mozak lak\u0161e \u0107e prepoznati odnose u prostoru tog projekta kada bude realiziran kao realni trodimenzionalni objekt, recimo, ku\u0107a.\u201c , Katu\u0161i\u0107 K. \u201eProstor aktivne imaginacije\/intuicije\u201c, In Medias Res, 2023, Str. 3753 - 3766.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[111<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eSam Platon osvjetljuje bivstvo \u201eideje\u201c, iz najvi\u0161e ideje, ideje \u201eDobrog\u201c. Za Grke je pak dobro ono \u0161to \u010dini valjanim za ne\u0161to. Ideje kao bitak \u010dine bi\u0107e valjanim za to da bude ono \u0161to je vidljivo, dakle prisutno, a to zna\u010di gr\u010dki: neko bi\u0107e. Ono biti ima od tada u svoj metafizici karakter \u201euvjeta mogu\u0107nosti\u201c. Tom je karakteru bitka Kant transcedentalnom odredbom bitka kao predmetnosti (objektnosti) dao jedno \u201esubjektno\u201c iztuma\u010denje. Nietzche je te \u201euvjete mogu\u0107nosti\u201c iz subjektnosti volje za mo\u0107i pojmio kao \u201evrijednosti\u201c. Samo, Platonov pojam \u201eDobrog\u201c ne sadr\u017ei vrijednosnu misao. \u201eIdeje\u201c Platonove nijesu vrijednosti; jer, bitak bi\u0107a nije jo\u0161 naba\u010den kao volja za mo\u0107i. Medjutim, Nietzche iz svoje metafizi\u010dke temeljne pozicije mo\u017ee platoni\u010dko izlaganje bi\u0107a, ideje, a time ono Nadosjetilno, tuma\u010diti kao \u201evrijednosti\u201c. Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika, Visovac, Zagreb, 1994., str. 35.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[112<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eJer, mno\u0161tvo ne mo\u017ee postojati a da ne postoji Jedno od koga (mno\u0161tvo poti\u010de) i u kome (jeste), ili uop\u0161te neko jedno koje je po broju ispred svega ostalog\u201c,Plotin, Eneade V, Biblioteka Kristali, Niro, Knji\u017eevne novine, Beograd, 1984., str. 68.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[113<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nTerry Eagleton u svojoj knjizi \u201eIdeja kulture\u201c, i\u0161\u010ditava uloge modernih i postmodernih ideologija na kulturu, \u201eAko je postmodernizam univerzalizirani partikularizam, te\u017enja socijalizma jest partikularizirani univerzalizam. Kapitalisti\u010dki univerzalizam je obavio svoj posao povezav\u0161i mno\u0161tvo razli\u010ditih kultura, premo\u0161\u0107uj\u0107i razlike me\u0111u njima. Socijalizmu je preostalo da iskoristi prednost te \u010dinjenice i uspostavi univerzalnu kulturu upravo na tim razlikama.\u201c, Terry Eagleton, Ideja kulture, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002. Str. 97.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[114<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eAko je bi\u0107e kao takovo volja za mo\u0107i a time vje\u010dito bivanje, volja za mo\u0107i pak zahtijeva bezciljnost i izklju\u010duje beskona\u010dno napredovanje k jednom cilju po sebi, ako je ujednako vje\u010dito bivanje volje za mo\u0107i u njezinim mogu\u0107im likovima i vladavinskim tvorevinama ograni\u010deno, jer ono ne mo\u017ee biti novo do u beskraj, tad mora bi\u0107e kao volja za mo\u0107i u cjelini dopustiti da se ono Jednako vra\u0107a, a povratak jednakog mora biti vje\u010dit. Taj \u201eKru\u017eni tok\u201c sadr\u017ei \u201eprazakon\u201c bi\u0107a u cjelini, ako bi\u0107e kao takovo jest volja za mo\u0107i.\u201c, Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika,Visovac, Zagreb, 1994., str. 47.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[115<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eMachinaliziranje omogu\u0107uje jedno snage-\u0161tede\u0107e, tj. ujedino snage-prikupljaju\u0107e, svakad svakamo sagledivo svladavanje bi\u0107a. U njegovo okru\u017eje pripadaju i \u201eznanstva\u201c. Ona ne samo zadr\u017eavaju svoju \u201evrijednost\u201c, ne samo dobivaju tako\u0111er jednu novu \u201evrijednost\u201c. \u0160tovi\u0161e, ona su sad po prvi puta sama jedna \u201evrijednost\u201c. Kao pogonu primjereno i upravljivo iztra\u017eivanje sveg bi\u0107a, ona ovo ustanovljuju i svojim \u201eustanovljavanjima\u201c uvjetuju osiguranje obstoja volje za mo\u0107i.\u201c, Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika,Visovac, Zagreb, 1994., str. 68.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[116<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201e\u010covjek je postavljen, prinu\u0111en i izazvan od jedne mo\u0107i koja se objavljuje u bistvu tehnike i kojom on sam ne gospodari.\u201c, Razgovor vo\u0111en 23.9.1966.u Heideggerovoj kolibi u Todtaubergu, Schwarzwald. Martin Heidegger, Nietzscheova metafizika,Visovac, Zagreb, 1994., str.113.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[117<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nU svojoj knjizi \u201e\u0160to je filozofija?\u201c, Deleuze i Guattari govore o bitnom odre\u0111enju filozofije u smislu stvaranju \u010distih koncepata, Deleuze i Guattari, \u0160to je filozofija?, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2017. <\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[118<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eUmjetni od prirode, mi \u017eivimo samo u onoj mjeri u kojoj provodimo \u017eivot, \u010dinimo sebe onim i ku\u0161amo sebe imati kao ono \u0161to jesmo\u201c, Helmuth Plessner, Condicio humana<\/em>, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1994. , str. 107.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[119<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nCassirer u svojoj knjizi \u201eOgled o <\/em>\u010dovjeku\u201c zaklju\u010duje da \u017eivotinja ima prakti\u010dku imaginaciju i inteligenciju, dok je samo \u010dovjek razvio jedan novi oblik \u2013 simboli\u010dku imaginaciju i inteligenciju.\u201c Ernst Cassirer, Ogled o \u010dovjeku, Naprijed, Zagreb, 1978., str. 51.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[120<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eZnati zna\u010di mo\u0107i stajati u istini. Istina je o\u010ditovaost bi\u0107a. Prema tomu, znati je mo\u0107i stajati u o\u010ditovanosti istine, ustrajavati u njoj. Imati puka poznavanja, pa bila ona jo\u0161 kako obuhvatna, nje znanje.\u201c, Martin Heidegger, Uvo\u0111enje u metafiziku, AGM, Zahreb, 2012., str. 31.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[121<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eSkrivenost \u010dovjeka sebi samome kao i njegovim suljudima - homo abscondinus -\u00a0 jest no\u0107na strana njegove otvorenosti prema svijetu. On se nikada ne mo\u017ee posve spoznati u svojim \u010dinima - on spoznaje samo svoju sjenu, koja tr\u010di pred njim i iza njega zaostaje, otisak, uput na sebe samog. Zbog toga on ima povijest. On je \u010dini i ona \u010dini njega.\u201c,\u00a0 Plessner, <\/em>Condicio humana, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1994. , str. 206.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[122<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eUstvari tehnika je prastara. Ona i nije nikakva povijesna posebnost, nego ne\u0161to beskrajno op\u0107enito jer se\u017ee preko \u010dovjeka daleko unatrag u \u017eivot \u017eivotinja, i to svih \u017eivotinja. Tipu \u017eivota \u017eivotinja, za razliku od tipa \u017eivota biljaka, pripadaju slobodna pokretljivost u prostoru, relativna samovolja i neovisnost o svoj ostaloj prirodi, a s tim i potreba da se pred njom obrani, da vlastitom postojanju dade neki smisao, sadr\u017eaj i nadmo\u0107nost. Tehnika je taktika \u010ditavoga \u017eivota. Ona je unutarnji oblik postupanja u borbi koji je istozna\u010dan sa samim \u017eivotom.\u201c Oswald Spengler, <\/em>\u010covjek i tehnika, AGM, Zagreb, 2019. Str. 15.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[123<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nFrederic Jameson, Politika <\/em>Utopije, Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[124<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nJacques Ranciere, Smisao i upotrebe utopije, Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta,<\/em> uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023., str.112\/113.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[125<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nJacques Ranciere,\u00a0 Smisao i upotrebe utopije, Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023., str.118.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[126<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eSuvremenost se zapravo, upisuje u sada\u0161njost tako da je ozna\u010dava prije svega kao arhai\u010dnu i jedino onaj koji u najmodernijem i najrecentnijem percipira indekse i signature arhai\u010dnog mo\u017ee biti suvremen\u2026\u201c Giorgio Agamben, Golo\u0107a, Meandarmedia, Zagreb, 2003., str.28.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[127<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nBitak do\u017eivljavan kao Prisutnost za Grke je biti ovdje i brinuti kako to izvodi Heidegger u svom dijelu, Bitak vrijeme, Martin Heidegger, Bitak i Vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[128<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\n\u201eAli povijest nije, i pogotovo nije, ono puko dana\u0161nje, \u0161to se tako\u0111er nikada ne zbiva, ve\u0107 uvijek samo \u201eprolazi\u201cnastupa i odlazi. Povijest kao zbivanje je iz budu\u0107nosti odre\u0111eno djelovanje i trpljenje, koja preuzima ono bilo i prodire u sada\u0161njost\u201c, Martin Heidegger, Uvo\u0111enje u metafiziku, AGM, Zahreb, 2012., str. 55.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  Literatura:<\/strong><\/p>\n

                                  Agamben, Giorgio, Golo\u0107a,<\/em> Meandarmedia, Zagreb, 2003.<\/p>\n

                                  Cassirer, Ernst, Ogled o \u010dovjeku<\/em>, Naprijed, Zagreb,1978.<\/p>\n

                                  Deleuze i Guattari, \u0160to je filozofija<\/em>?, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2017.<\/p>\n

                                  Diels, H. Predsokratovci I. dio<\/em>, Naprijed, Zagreb, 1983.<\/p>\n

                                  Eagleton, Terry, Ideja kulture<\/em>, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2002.<\/p>\n

                                  Heidegger, Martin, Bitak i Vrijeme<\/em>, Naprijed, Zagreb, 1985.<\/p>\n

                                  Heidegger, Martin, Nietzscheova metafizika<\/em>, Visovac, Zagreb 1994.<\/p>\n

                                  Heidegger, Martin, Uvo\u0111enje u metafiziku<\/em>, AGM, Zahreb, 2012.<\/p>\n

                                  Jameson, Frederic, Politika Utopije u Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta<\/em>, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb, svibanj 2023.<\/p>\n

                                  Katu\u0161i\u0107 Kre\u0161imir,. \u201eProstor aktivne imaginacije\/intuicije\u201c, In Medias Res,<\/em> 2023, str. 3753 - 3766<\/p>\n

                                  Pai\u0107, \u017darko, Tehnosfera I<\/em>, Sandorf & Mizantrop, Zagreb 2018.<\/p>\n

                                  Plessner, Helmuth, Condicio humana<\/em>, Nakladni zavod Globus, Zagreb 1994.<\/p>\n

                                  Plotin, Eneade<\/em> V, Biblioteka Kristali, Niro, Knji\u017eevne novine, Beograd 1984.<\/p>\n

                                  Ranciere, Jacques, Smisao i upotrebe utopije u Utopije: politike i strategije ne \u2013 mjesta<\/em>, uredili Leonardo Kova\u010devi\u0107 i Ozren Pupovac, Udruga Bijeli val, Zagreb 2023.<\/p>\n

                                  Spengler, Oswald,\u010covjek i tehnika<\/em>, AGM, Zagreb 2019.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Intelligent Overcoming Conditions \/\nUnity Awareness<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  \nThe text questions the possibility of a unique path of philosophy, religion, art and science within the framework of living culture. Language and writing are media that direct spiritual efforts. On one side is the techno-scientific world that seeks operability, while on the other side is the search for a language that can penetrate to true human existence. In this process, experience turns out to be the key result of the cooperation of hand and brain.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                                  \nThe technoscientific world of information and attempts to maintain existing relationships in societies is opposed by the utopian idea of human community. Such a just, humane community can only be realized by a being who is given the power to dream, think, and strive to manifest it. Intelligence and intuition, and good will as free will, are tools with which it is possible to achieve the ideal, i.e. what is possible, just.<\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                                  \nBeing open is a process of feedback, elliptical exchange of energies, constant swirling. Living in an ideal community is a free exchange of energy and vibrations with a tendency towards balance. Utopia is an idea waiting to be realized, and the philosophical concept of the idea of Unity is worth practicing, living together.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Key words:<\/em><\/strong> Heidegger, metaphysics, utopia, being, culture, free will, technoscientific world.<\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n<\/a>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

                                  \n\n\n\n\n
                                  \"inmediasres\"\n

                                  \u00a013(25)#18 2024<\/strong><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \"Creative<\/a>\n\u010casopis je otvorenog pristupa, a ovo djelo je dano na kori\u0161tenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 me\u0111unarodna.<\/strong><\/a><\/p>\n<\/td>\n

                                  		\n

                                  \nDOI 10.46640\/imr.13.25.8<\/a>\nUDK 7.01:316.774\u201c20\u201c\nPregledni \u010dlanak\nReview article\nPrimljeno: 28.1.2024.<\/strong><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Livia Pavleti\u0107<\/span><\/p>\n

                                  Sveu\u010dili\u0161te Sjever \u2013 Sveu\u010dili\u0161ni centar Koprivnica, Hrvatska\nlpavletic@unin.hr<\/p>\n

                                  Gesamtkunstwerk i multimedija \u2013 izme\u0111u auratskog i tehni\u010dkog<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  \nPuni tekst: pdf (252 KB), Hrvatski, Str. 4245 - 4253\n<\/span><\/strong><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Sa\u017eetak<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  \nIdeja teksta je propitivanje sli\u010dnosti i razlika izme\u0111u sadr\u017eaja pojmova gesamtkunstwerk i multimedija. Rije\u010d je o pojmovima koji pretpostavljaju traganje za novim oblikom ujedinjenja umjetni\u010dkih oblika, u razli\u010ditim vremenima i na razli\u010dite na\u010dine. Klju\u010dni mislilac (i umjetnik) gesamtkuntwerka, odnosno te orijentacije je kompozitor Richard Wagner. <\/em><\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span>\n

                                  \nTeoreti\u010dar koji je bio na prijelomu svjetova tradicionalne umjetnosti i suvremene tehni\u010dke sfere bio je Walter Benjamin. On zapo\u010dinje s novom trasom pisanja o umjetnosti na koju se naslanjaju teoreti\u010dari kao \u0161to su Marshall MacLuhan, Vilem Flusser, Friedrich Kitller, Jean Baudrilliard, Dona Harway,Lev Manovich i Maurizio Lazarato. Tekst \u0107e predstaviti ideju gesamtkunstwerka i usporediti je sa nekim od stavova teoreti\u010dara koji su tu ideju prihvatili ili odbili.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Klju\u010dne rije\u010di:<\/em><\/strong> multimedija, novi mediji, televizija, aura, umjetnost, gesamtkunstwerk.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  1. Gesamtkunstwerk<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Sredi\u0161nja osobnost koja je zagovarala gesamtkunstwerk<\/em> bio je Richard Wagner. On se pitao o mogu\u0107nosti sinteze razli\u010ditih umjetnosti u jednu, odnosno elemenata i razli\u010ditih tehnika u jedno umjetni\u010dko djelo. Svoju ideju sinteze poku\u0161ao je ostvariti ponajvi\u0161e u operi Prsten Nibelunga<\/em>. Treba me\u0111utim imati na umu da je tu prvenstveno rije\u010d o ujedinjenju umjetnosti i tehnika u umjetnosti opere. Opera je naime ta koja sama po sebi, svojim oblikom, povezivanjem kazali\u0161nih i glazbenih elemenata \u2013 gradi sinteti\u010dko umjetni\u010dko djelo koje ujedinjuje scenografiju, dramu, glazbu, glumu, ples, svjetlosne efekte i druge tehni\u010dke i artisti\u010dke dimenzije.<\/p>\n

                                  Bauhaus \u0161kola je bila primjer gesamkunstwerka<\/em>. \u0160kola je to koja je, upravo zato \u0161to se ponajprije bavila dizajnom, pro\u0161irila na artisti\u010dko stvaranje koje ujedinjuje slikarstvo, arhitekturu, dizajniranje, pa sve do oblikovanja namje\u0161taja za svakodnevnu uporabu.<\/p>\n

                                  Jedan od (istina jo\u0161 uvijek nedovr\u0161enih) primjera gesamkunstwerka<\/em> jest i Sagrada Familia u Barceloni, Antonia Gaud\u00edja. Veli\u010danstvena je to crkva kojom je Gaudi poku\u0161ao (na na\u010din zacrtan pokretom Art Nouveau)\u00a0 izgraditi crkvu kao umjetni\u010dko djelo, kao svojevrsnu skulpturu - netradicionalnim pristupom arhitekturi. Nedovr\u0161enost tog djela svjedo\u010di i danas o grandioznosti ideje.<\/p>\n

                                  O totalnoj umjetnosti pa i umjetnosti koja bi trebala imati snagu religijskog poziva Wagner je pisao u svom spisu Umjetnost i revolucija.<\/p>\n

                                  Wagner zapo\u010dinje s kritikom kazali\u0161ta u njegovo vrijeme, odnosno scenske javne umjetnosti. Ne vidi da se u njoj ogleda duh vremena. U drami se ne prepoznaje drama. Ona je smatra Wagner, ne\u0161to poput izlo\u017ebe robe koja ima umjetni\u010dku oznaku. Ne uzdi\u017ee se na razinu poezije. Pada u podru\u010dje intrige.<\/p>\n

                                  Wagner kritizira spu\u0161tanje umjetni\u010dkog na razinu potrebe publike da se razveseli na kraju radnoga dana. Smatra da to ne smije biti uloga umjetnosti. Suprotstavlja joj anti\u010dku tragediju koja je bila ne\u0161to poput vjerskog festivala gdje su bogovi na sceni skretali pozornost na ono \u0161to je lo\u0161e u \u010dovjeku<\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>. Tome su u anti\u010dkom amfiteatru svjedo\u010dili svi gra\u0111ani, dok nova situacija dovodi samo bogate u kazali\u0161te. Wagner uspore\u0111uje i obrazovanje: dok su se u antici mladi ljudi odgajali i za u\u017eivanje u umjetnosti Wagner u svom vremenu zamje\u0107uje samo odgajanje za zaradu i industriju. \u201eNa\u0161e moderne tvornice - pi\u0161e Wagner \u2013 pru\u017eaju nam tu\u017enu sliku najdublje degradacije \u010dovjeka, neprestanog rada, ubijanja i tijela i du\u0161e, bez radosti i ljubavi, \u010desto i bez cilja\u201c.<\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Prepoznaju\u0107i da je industrija preuzela ulogu Boga, Wagner zaklju\u010duje: \u201eistinska umjetnost je revolucionarna, jer je samo njeno postojanje suprotstavljeno vladaju\u0107em duhu zajednice\u201c.<\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Retorika, kiparstvo slikarstvo i glazba u gr\u010dkoj su tragediji \u010dinili jedinstvo. Raspadom gr\u010dke tragedije sve je pretvoreno u zanatsku proizvodnju za bogate. Stoga Wagner zagovara revoluciju koja ne bi restaurirala gr\u010dku umjetnost nego bi stvarala novu umjetnost oslobo\u0111enu nacionalnih stega. Duh slobodnog \u010dovje\u010danstva treba krasiti to ponovno uspostavljeno umjetni\u010dko djelo.<\/p>\n

                                  U eseju Umjetni\u010dko djelo budu\u0107nosti<\/em> (Das Kunstwerk der Zukunft) iz 1849. Godine Wagner se zala\u017ee za estetski dojam koji bi proizvodilo cjelovito djelo koje bi integriralo postoje\u0107e umjetni\u010dke oblike. Najpoznatiji primjeri ovog poku\u0161aja su Wagnerove opere \u201cPrsten Nibelunga\u201d (Der Ring des Nibelungen) i \u201cTristan i Izolda\u201d (Tristan und Isolde).<\/p>\n

                                  Kroz Wagnera i njegova djela progovarao je pak Goetheov duh. Goethe je bio uomo univerzale<\/em>, romanti\u010darski duh koji se bavio i kazali\u0161tem i poezijom, i glazbom, i teolo\u0161kim promi\u0161ljanjem, i scenografijom i kostimografijom (kao voditelj Weimarskog teatra), a posebno su mjesto u njegovim istra\u017eivanjima imale boje. Goetheova je svestranost rezultirala Faustom, djelom koje \u0107e izvr\u0161iti ogroman utjecaj na mnoge generacije. Goethe nije nikada upotrijebio termin gesamtkunstwerk<\/em>, ali je razvijao pristup umjetnosti na kojemu se taj pojam mogao pojaviti.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  2. Multimedija<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Kad govorimo o multimediji u pravilu govorimo o kombinaciji medija. Multimedija dakle za svoj sadr\u017eaj ima medije kao takve. Rije\u010d je o tekstu, zvuku, slici, videu, animaciji ili nekim interaktivnim elementima, primjerice virtualnim svjetovima. Multimedija je istovremeno kori\u0161tenje medija koji vr\u0161e samostalna pojedina\u010dna posredovanja izme\u0111u \u010dovjeka i svijeta, odnosno izme\u0111u \u010dovjeka, drugog pojedinca ili zajednica ljudi. U tom smislu multimedija je svojevrsna mno\u017eina medija. Ta mno\u017eina mo\u017ee biti puki zbir razli\u010ditih medija, a mo\u017ee biti i oblikovana artisti\u010dkim, novinskim ili poslovnim, manje ili vi\u0161e kreativnim planom.<\/p>\n

                                  Multimedija se danas naj\u010de\u0161\u0107e koriti u podru\u010djima zabave, marketinga, web dizajna i obrazovanja. U svakom od tih podru\u010dja koriste se neki od medija, uvijek u razli\u010ditim kombinacijama. Edukacija tako pose\u017ee za video prezentacijama, video predavanjima, grafikama, kvizovima, animacijama, te programima za u\u010denje na daljinu. Industrija zabave oslanja se na multimedijsko povezivanje medija u glazbene spotove, filmove i videoigre. Video, zvuk i grafika ujedinjuju se u marketin\u0161ki oblikovanim reklamnim spotovima kao svojevrsnom prototipu suvremene prodaje. Web dizajn je popri\u0161te su\u010deljavanja svih medija. On je rodno tlo multimedije jer ujedinjuje sve postoje\u0107e tehnike i medije (u primarnom, sekundarnom, analognom, digitalnom ili virtualnom obliku).<\/p>\n

                                  Interesantno je da je sam pojam multimedije do\u0161ao iz starih medija. Naime, kada je Bob Goldstein 1966. Godine na Long Islandu uprili\u010dio predstavu \u201cLightWorks at L\u2019Oursin\u201d svoju je predstavu ozna\u010dio multimedijskom. To mu je bilo poja\u0161njenje za kombiniranje glazbe, likovnosti, svjetlosnih efekata s tradicionalnim kazali\u0161nim sredstvima.<\/p>\n

                                  Kazali\u0161ni poro\u0111aj multimedije nije nikakvo \u010dudo. Upravo je kazali\u0161te (na vrhuncu s operom) bilo mjesto kumuliranja svih postoje\u0107ih artisti\u010dkih nastojanja, svih umjetnosti. U tom kontekstu o operi se govorilo kao o umjetni\u010dkom obliku koji u sebi ujedinjuje sve tradicionalne umjetnosti.<\/p>\n

                                  Pretpostavka pak za ro\u0111enje multimedije bila je inspiracija koja je do\u0161la od Andy Warhola ili John Cagea koji su pedesetih i \u0161ezdesetih godina eksperimentirali sa su\u010deljavanjem razli\u010ditih medijskih formi. Vjerojatno je najpoznatije Warholovo multimedijsko djelo \u201cExploding Plastic Inevitable\u201d s kojim je Warhol 1966. Godine krenuo na veliku turneju a koje je ujedinjavalo vizualne umjetnosti, svjetlosne efekte, poznate grupe The Velvet Underground, projekcije filmova, ples i razli\u010dite dodatne performanse.<\/p>\n

                                  John Cage je bio glazbenik ali i teoreti\u010dar glazbe. Kombiniraju\u0107i razli\u010dite umjetnosti i tehni\u010dke naprave (medije) poku\u0161avao je potaknuti publiku na razmi\u0161ljanje o onome \u0161to se \u010duje i vidi. U tom smislu on je novim sredstvima poku\u0161avao ono \u0161to je Brecht svojevremeno poku\u0161ao s kazali\u0161tem. (Gledatelj Brechtovog kazali\u0161ta nije uranjao u do\u017eivljaj do kraja nego je zadr\u017eavao kriti\u010dku dimenziju pri gledanju predstave. Barem tako je Brecht \u017eelio da bude.)<\/p>\n

                                  Happeninzi koje je razvio Cage uklju\u010divali su i teatar, i poeziju, i glazbu, i ples, a odabir lokacija bio je u funkciji poku\u0161aja da se izbri\u0161e zid izme\u0111u izvo\u0111a\u010da i publike. Sve je to bio dio strategije uno\u0161enja umjetnosti u sam \u017eivot, odnosno skretanja pozornosti publici na umjetnost kao dio ili oblik \u017eivota samoga. Spontanost je bila jedan od bitnih elemenata tih happeninga.<\/p>\n

                                  \u201cTheater Piece No. 1\u201d iz 1952. godine, bilo je zajedni\u010dko djelo Cagea i njegovih prijatelja,\u00a0 a uklju\u010divalo je\u00a0 teatar, poeziju, vizualne elemente, ples, film i zvu\u010dne efekte. I najpoznatije Cageovo multimedijsko djelo zahtijeva od gledatelja refleksiju i spontanu reakciju. Rije\u010d je o poznatoj kompoziciji ti\u0161ine: \u201cTheater Piece No. 1\u201d Od strane izvo\u0111a\u010da dolazila je ti\u0161ina ali djelo je uklju\u010divalo i zvukove koje je stvarala okolina, pa i sami gledatelji.<\/p>\n

                                  U svim ovim slu\u010dajevima bila je rije\u010d o kori\u0161tenju tradicionalnih umjetnosti i tehnika, koji su po prvi put stavljeni u suodnos. Istovremeno bila je rije\u010d o pomaku od tradicionalnog prema interakciji razli\u010ditih medijskih oblika te pozivu publici na aktivno sudjelovanje. Rije\u010d je dakle o multimediji koja je stvorena u okvirima tradicionalnog (uglavnom kazali\u0161no uobli\u010denoga) svijeta. Bila je to slika koja \u0107e sna\u017eno utjecati na kasnije multimedijske anga\u017emane.<\/p>\n

                                  Multimedija je dakle izrasla na sceni tradicionalnih umjetnosti da bi dala sna\u017ean impuls ne\u010demu \u0161to jo\u0161 nije postojalo a \u0161to \u0107e se otvoriti s internetskim web stranicama. Na njima \u0107e u novim oblicima za\u017eivjeti stara ideja multimedije. Tre\u0107i korak multimedija \u0107e u\u010diniti na dru\u0161tvenim mre\u017eama, primjerice na Tik-Toku gdje \u0107e predlo\u0161ci politi\u010dkih govora ili glasanje \u017eivotinja biti materijalom za glazbena videa koji \u0107e opet biti predlo\u0161ci za materijale koji \u0107e biti dora\u0111ivani od sudionika te mre\u017ee. Tako je stvorena interakcija o kojoj su umjetnici uvijek sanjali.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  3. Tehni\u010dki posredovana umjetnost i novi pristupi gesamtkunstwerku<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Umjetnost vi\u0161e nema onu snagu i zna\u010denje koju je imala u vremena prije pojave tehni\u010dki posredovanih umjetnosti. Ro\u0111ena iz umije\u0107a ona je bila umije\u0107e pojedinaca i grupa ljudi. Bila je ono okupljaju\u0107e, pomalo misti\u010dno, ono \u0161to je uvijek koketiralo i s ritualom i religijskim svjetonazorima. Pa i onda kada se emancipirala od religijskog -\u00a0 umjetnost je bila sekularni oblik istra\u017eivanja bo\u017eanske ljepote na osjetilni na\u010din.<\/p>\n

                                  Pojava tehni\u010dkih posredovanja donosi rez. Taj rez nas tjera promi\u0161ljati valjanost pojmova kojima je \u010dovjek poku\u0161avao obuhvatiti svijet. Neki \u0107e pravci biti obnavljani ali u razli\u010ditom kontekstu. Neke tehnike \u0107e uskrsnuti ali sada posredovane tehni\u010dkim pomagalima. Jedan od primjera je usmenost\/oralnost kao temeljno sredstvo komunikacije u predpismeno doba. Usmenost \u0107e biti obnovljena u doba elektroni\u010dkih medija ali kao sekundarna oralnost (o kojoj je svojevremeno pisao Walter Ong.<\/p>\n

                                  Na sli\u010dan na\u010din mogu se usporediti ideje gesamtkunstwerka<\/em> i suvremene i aktualne nam multimedije. Rije\u010d je o jednom umjetni\u010dkom pravcu i jednom ponajprije tehni\u010dkom terminu koji govori o suigri razli\u010ditih medija i istra\u017eivanju u podru\u010dju sinergijskog u\u010dinka razli\u010ditih tehni\u010dkih pomagala.<\/p>\n

                                  U pitanju o sli\u010dnosti i razlikama izme\u0111u sadr\u017eaja ova dva pojma trebala bi se ogledati razlika izme\u0111u dva svijeta. Jedan svijet je onaj koji se razvijao do pojave fotografije, a drugi svijet je onaj koji je izrastao iz fotografije. Naime, svaka je umjetnost za svoj sadr\u017eaj uzimala sadr\u017eaje starih umjetnosti. Kada krenemo unatrag, u operi \u0107emo vidjeti i glazbu, i dramu, i pisani tekst, i arhitekturu u obliku scenografije, i kazali\u0161nu glumu, i izvo\u0111a\u010dku umjetnost, i zbor i solisti\u010dka pjevanja i ples i likovnost scene, kostima, i\u00a0 mnogo toga jo\u0161. Stoga nije \u010dudno \u0161to se pojavila ideja univerzalnog umjetni\u010dkog djela, odnosno djela koje mo\u017ee u sebi sabrati vi\u0161e umjetnosti odnosno poku\u0161ati sabrati sve.<\/p>\n

                                  Pitanje koje se name\u0107e je pitanje sli\u010dnog poku\u0161aja multimedije. Da li je multimedija na tragu ideje gesamtkunstwerka ili samo svojom formom podsje\u0107a na poku\u0161aj u vremenu stare auratske umjetnosti?<\/p>\n

                                  O gesamtkunstwerku su pisali neki zna\u010dajni filozofi. Uglavnom usput spominju\u0107i pojam gesamtkunstwerka, no uvijek imaju\u0107i u vidu snagu te ideje. Mladi je Nietzsche primjerice, pozdravio Wagnerovu ideju kao oblik o\u017eivljavanja anti\u010dke tragedije. U tom smjeru je i sam pisao u Ro\u0111enju tragedije iz duha glazbe.<\/p>\n

                                  U knjizi In Search of Wagner<\/em><\/strong>(1952.) Theodor Adorno je kritizirao Wagnerovu ideju gesamtkunstwerka smatraju\u0107i je ideolo\u0161kim proizvodom bur\u017eoaskog svijeta, proizvodom koji inklinira spektaklu i manipulaciji.<\/p>\n

                                  Jedan od najzna\u010dajnijih teoreti\u010dara 20-tog stolje\u0107a Jean Baudrillard svojim, ve\u0107 sada svjetski poznatim pojmom simulakruma, ponajbolje opisuje tehnolo\u0161ko medijsko doba prepoznatljivo po dominaciji estetike nad eti\u010dko-metafizi\u010dkim pitanjima. Time je stvarnost postala konstrukt odnosno simulakrum, a estetizirana do krajnosti do\u017eivljena je isklju\u010divo kroz osjetila. Sveprisutnost medija, massmedija, na sna\u017ean na\u010din oblikuje stvarnost da niti podru\u010dje umjetnosti, tradicionalno shva\u0107eno kao sfera lijepog, ne mo\u017ee izmaknuti. Kako onda smjestiti razumijevanje umjetnosti, sada raspolu\u0107eno izme\u0111u gubitka trojedinstva dobrog, lijepog i istinitog i tr\u017ei\u0161no-komercijalnih zahtjeva realnosti.<\/p>\n

                                  Ako smo u simulakrumu, onda s nama upravljaju zakoni tog simulakruma. Ako su se dobro, lijepo i istinito raspali na ideologizirane nadomjestke, onda danas \u017eivimo u ideologiziranom svijetu. Ako je sve medijska konstrukcija, onda bi temeljni zadatak svake medijske refleksije trebao biti razobli\u010davanje te ideologije.<\/p>\n

                                  Walter Benjamin u kapitalnom tekstu \u201eUmjetnost u doba mehani\u010dke reprodukcije\u201c pi\u0161e o gubitku aure u vrijeme kapitalisti\u010dke produktivnosti, jer upravo gubitak \u201eovdje i sada originala tvori pojam njegove autenti\u010dnosti.\u201c<\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Taj pojam aure vodi prema ideji djela kao originalnog djelovanja \u010dovjeka i njegovih umjetni\u010dkih mo\u0107i. Auratska umjetnost nosi u sebi tu snagu neposrednog stvaranja.<\/p>\n

                                  No, gubitak aure slijedi paralelno sa pojavom tehnike, ne mi\u0161ljene kao tehne, dakle, kao umije\u0107e, ve\u0107 kao prisutnost tehnologije u stvarala\u010dkom procesu. Nagla\u0161avaju\u0107i dijalekti\u010dki odnos izme\u0111u moderne umjetnosti i industrijske proizvodnje, Adorno u Esteti\u010dkoj teoriji obja\u0161njava kako pro\u017eimanje novih umjetnosti od strane tehnologije, tako i kriti\u010dki odnos prema njoj.<\/p>\n

                                  Upravo je Benjamin teoreti\u010dar koji je najsna\u017enije skrenuo pozornost na tehnilka posredovanja. Nimalo nije \u010dudno \u0161to je neke od svojih najboljih stranica posvetio fotografiji. Osjetio je rez koji dolazi s fotografijom i evidentirao ga. Je li aurati\u010dnost tradicionalnog umjetni\u010dkog djela najbolji pojam, to nije presudno za ovo promi\u0161ljanje. No \u010dinjenica je da je Benjamin uspostavio bitnu razliku izme\u0111u te auratske, dakle tradicionalne umjetnosti i umjetnosti koja \u0107e biti realizirana posredstvom razli\u010ditih tehni\u010dkih pomagala.<\/p>\n

                                  Benjamin dakako nije mogao zahvatiti cjelinu tehni\u010dki posredovanih umjetnosti i odgovoriti na na postavljeno pitanje. No njegov uvid u svojevrstan povijesni rez u umjetnosti, koji se onda pro\u0161iruje i na sva ostala podru\u010dja dru\u0161tvenog \u017eivota, ne\u0161to je \u0161to \u0107e utjecati na gotovo sve teoreti\u010dare medija.<\/p>\n

                                  Od onih koji su bili skepti\u010dni prema ideji gesamtkunstwerka treba spomenuti Petera B\u00fcrgera, Clementa Greenberga, te posebno Borisa Groysa koji je ovaj pojam doveo u vezu s intencijama u umjetnosti u vrijeme staljinisti\u010dkog totalitarizma.<\/p>\n

                                  Pozitivne strane gesamtkunstwerka pronalazili su jo\u0161 Gilles Deleuze i F\u00e9lix Guattari, te Ernst Bloch.<\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  4. Kazali\u0161te kao totalna umjetnost i fotografija kao prijelomna umjetnost<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Sama ideja gesamtkunstwerka mo\u017ee se prepoznati i u ritualu. Ako krenemo od najop\u0107enitije definicije gesamtkunstwerka ono \u0107e glasiti da je u pitanju pristup koji sinergijski ujedinjuje razli\u010dite pristupe i segmente temeljno umjetni\u010dkog stvaranja<\/p>\n

                                  Richard Wagner, za \u010dije se ime prvenstveno ve\u017ee projekt Gesamtkunstwerka, treba sagledati i kao prakti\u010dni i kao teorijski poduhvat. Ono \u0161to odlikuje Wagnerov poduhvat je kreiranje novog, zatvorenog i cjelovitog djela skladnog samodopunjavanja. Wagnerova teorija i praksa gesamtkunstwerka sadr\u017ei odjeke filozofskih i religijskih sistema i to prvenstveno u nizu ritualnih praksi koje su s vremenom prerasle u obi\u010daje. Ritualne prakse podrazumijevale su spoj sviranja, pjevanja, plesa, govora i gesta.<\/p>\n

                                  Umjetnosti su se s vremenom osamostalile i formirale kao zasebne institucije. Udaljavale su se jedna od druge, oblikovale svoje zasebne specijalizirane stvaraoce, kao i publiku. To sje\u0107anje na izgubljeno jedinstvo predstavlja \u010de\u017enju za ponovnim ujedinjenjem.\u00a0 Jedan od odgovora pru\u017eila je multimedija velikim dijelom izrasla na tlu tehni\u010dke reprodukcije (o kojoj je sjajno pisao Benjamin) a koja je zapo\u010dela s fotografijom.<\/p>\n

                                  Prekretnicu u vremenu predstavlja pojava fotografije, prve umjetnosti koja je mogla biti proizvedena samo tehni\u010dkim putem za koju Vilem Flusser ka\u017ee da je izum tehni\u010dkih slika<\/em>.<\/p>\n

                                  Fotografija otvara dalje prostor filmu, koji na tehni\u010dki na\u010din ujedinjuje sliku, rije\u010d, zvuk i tehnologiju. Na tome tragu nastati \u0107e suvremeni pojam multimedije, odnosno ujedinjenje kroz medije, a ne kroz umjetnosti. Tipi\u010dni predstavnik multimedije je videospot, kratka forma nastala ra\u010dunalnim putem. Multimedija tako poprima oblik boga Janusa, s jedne strane tehni\u010dki oblik nastajanja, a sa druge te\u017enja prema ujedinjenju umjetni\u010dkih oblika, dodiruju\u0107i ideju Wagnerovog gesamtkunstwerka.<\/p>\n

                                  \u201eOno \u0161to ovdje nestaje mo\u017ee se sa\u017eeti u pojam aure i re\u0107i da u doba tehni\u010dke reprodukcije umjetni\u010dkog djela, propada njegova aura\u201c.<\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  Ernst Cassirer re\u0107i \u0107e da je \u010dovjek bi\u0107e koje iz doba magije putuje prema tehni\u010dkom dobu.<\/p>\n

                                  Multimedija tako predstavlja potrebu za sveobuhvatnim jedinstvom u epohi desakralizacije svijeta.<\/p>\n

                                  No, vratimo se pojmu medija i \u0161to on uop\u0107e zna\u010di. Jedan od najzna\u010dajnijih teoreti\u010dara medija Marshall McLuhan re\u0107i \u0107e da je \u201emedij poruka.\u201c McLuhan je bio fasciniran elektri\u010dnom energijom i tvrdio je da je upravo upotreba elektri\u010dne energije u\u010dinila 20-to stolje\u0107e, stolje\u0107em masovnog dru\u0161tva. I tako se multimedija nalazi u dvostrukom statusu, s jedne strane ona se nalazi pod utjecajem novih medija, dok sa druge strane njena relacija prema medijskom svijetu mijenja \u201eauratski\u201c pojam.<\/p>\n

                                  Iako eksplicitno ne govori o multimediji ve\u0107 ju razumije kao dio vizualnih medija, Lev Manovich bavi se prvenstveno posljedicama ra\u010dunalne revolucije na vizualnu kulturu. Sve ono \u0161to \u010dini nove medije, u opoziciji sa starima su virtualna stvarnost, video igre, multimedija, ra\u010dunalna animacija, digitalni video i interfejs. Optika Leva Manovicha prvenstveno je okrenuta razumijevanju kompleksnosti vizualnosti u me\u0111uodnosu ra\u010dunala i medijske tehnologije. Novi mediji tako dozvoljavaju da se stvore razne verzije iste stvari koje se me\u0111usobno razlikuju. Tako razmatraju\u0107i osnovne principe novih medija poput modularnosti, automatizacije, promjenjivosti i transkodiranja, teorijska misao Manovicha prolazi put od teorije medija do teorije softvera.<\/p>\n

                                  Ono \u0161to razlikuje film od svih prethodnih umjetnosti je \u201ediskretno predstavljanje nasumi\u010dnih pristupa i multimedije.\u201c<\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a> Na\u010din gledanja je ono po \u010demu se novi mediji razlikuju od starih a to je ekran koji \u201ete\u017ei potpunoj iluziji i vizualnom obilju, dok se od gledatelja tra\u017ei da suzdr\u017ei svoje uvjerenje i poistovjeti se sa slikom.\u201c<\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  A uz ra\u010dunski, mijenja se i kulturni sloj, odnos izme\u0111u bliskog i dalekog, izme\u0111u stvari i horizonta. Ono \u0161to odlikuje ra\u010dunalnu umjetnost danas je logika istovremenosti \u0161to ima za posljedicu da nastaje \u201enovi film u kojem dijakroni\u010dka dimenzija vi\u0161e nije povla\u0161tena u odnosu na sinkroni\u010dku dimenziju, a monta\u017ea u vremenu nije vi\u0161e povla\u0161tena u odnosu na monta\u017eu unutar kadra.\u201c<\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  5. Poku\u0161aj odgovora<\/em><\/strong><\/p>\n

                                  Televizijski spot ujedinjuje likovnost, glazbu, glumu, glas, scenografiju, mimiku, gestikulaciju, ples i mnogo toga jo\u0161. No glazbeni spot te\u0161ko da se mo\u017ee uzdi\u0107i do razine umjetnosti. Stvoren za zabavu i uni\u0161tavanje vremena svojih konzumenata \u2013 glazbeni spot je tehni\u010dki posredovani oblik razli\u010ditih umjetni\u010dkih potencijala, odnosno elemenata razli\u010ditih umjetnosti.<\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a><\/p>\n

                                  No multimedija nije gezamtkunstwerk. Utoliko je te\u0161ko povu\u0107i jednakost izme\u0111u kori\u0161tenja razli\u010ditih medija i razli\u010ditih elemenata pojedinih umjetnosti. No na razli\u010ditost ukazuje na povijesni rez koji je nastao ulaskom tehni\u010dke sfere u podru\u010dje umjetnosti. To \u0161to postoji sli\u010dnost intencija manje je va\u017eno od bitne razlike izme\u0111u tradicionalnih umjetnosti i onih tehni\u010dki posredovanih.<\/p>\n

                                  Nova umjetni\u010dka djela tragaju za izvorom umjetni\u010dkoga u \u010dovjeku i njegovoj zajednici. U tom smislu \u010dini se da \u0107e mnogi umjetni\u010dki poku\u0161aji nositi u sebi klicu gesamtkunstwerka kao poku\u0161aja totalne umjetnosti. Mo\u017eda \u0107e neke nove umjetnosti ili umjetna inteligencija prona\u0107i put to totalnog umjetni\u010dkog djela. Za sada, razlika izme\u0111u gesamtkunstwerka i multimedije vi\u0161e govori o vremenu u kojemu \u017eivimo nego \u0161to otvara putove za nova umjetni\u010dka traganja.<\/p>\n

                                  <\/p>\n\n\n

                                  \n\n
                                  \n

                                  <\/a>[129<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRichard Wagner, Art and revolution, Blackmask Online., 2002., http:\/\/www.public-library.uk\/ebooks\/11\/97.pdf<\/a>\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[130<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRichard Wagner, Art and revolution, Blackmask Online., 2002., http:\/\/www.public-library.uk\/ebooks\/11\/97.pdf <\/a><\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[131<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nRichard Wagner, Art and revolution, Blackmask Online., 2002., http:\/\/www.public-library.uk\/ebooks\/11\/97.pdf <\/a><\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[132<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWalter, Benjamin: Umjetni\u010dko djelo u vrijeme tehni\u010dke reprodukcije, Nolit, Beograd, 1972, str. 23.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[133<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nWalter, Benjamin: Umjetni\u010dko djelo u doba tehni\u010dke reprodukcije, Nolit, Beograd, str. 27.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[134<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nManovich, Lev (2015): Jezik novih medija, Beograd, Clio. Str. 93.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[135<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbid. Str. 138.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[136<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nIbid. Str. 370.\n<\/span><\/p>\n\n<\/div>\n

                                  \n

                                  <\/a>[137<\/strong><\/span>]<\/sup><\/a>\nMo\u017eda je bli\u017ee umjetnosti onaj oblik multimedijskog kazivanja kakav nalazimo u radovima Lea Katunari\u0107a koji u galeriju donosi i svoje slikarske radove ali istovremeno i 3D printer koji \u0107e uz odre\u0111ene algoritme printati oblike nastale interakcijom sveukupnog izlo\u017eenog djela i publike.<\/span><\/p>\n\n\n<\/div>\n

                                  <\/p>\n

                                  Gesamtkunstwerk and Multimedia \u2013 between the Auratic and the Technical<\/span><\/strong><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Abstract<\/strong><\/em><\/p>\n

                                  \u00a0<\/span><\/p>\n

                                  \nThe idea of the text is to question the similarities and differences between the concepts of gesamtkunstwerk and multimedia. These are terms that presuppose the search for a new form of unification of artistic forms, at different times and in different ways. The key thinker (and artist) of gesamtkuntwerk or that orientation is the composer Richard Wagner. The theoretician who was at the crossroads of the worlds of traditional art and the contemporary technical sphere was Walter Benjamin. He begins a new line of writing about art, which is supported by theorists such as Marshall MacLuhan, Vilem Flusser, Friedrich Kittler, Jean Baudrillard, Dona Harway, Lev Manovich and Maurizio Lazarato. The text will present the idea of gesamtkunstwerk and compare it with some of the views of theorists who accepted or rejected this idea.<\/em><\/p>\n

                                  <\/p>\n

                                  Key words:<\/em><\/strong> multimedia, new media, television, aura, art, gesamtkunstwerk.<\/em><\/p>","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[118],"tags":[871,873,875,800,154,885,881,884,673,880,882,879,570,197,674,883,876,878,874,548,877,872],"class_list":["post-487","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-in-medias-res-broj-25","tag-amela-delic-ascic","tag-amira-banjic","tag-attitudes-of-journalism-students-and-the-representation-of-solutions-in-the-reporting-of-web-portals-on-young-people","tag-darko-kovacic","tag-fulvio-suran","tag-gesamtkunstwerk-i-multimedija-izmedu-auratskog-i-tehnickog","tag-handelmanovi-modeli-i-zrcala-javnih-dogadaja-ili-sinjska-alka-kao-primjer-zrcala-prezentacije-malbasin-modo-epico","tag-inteligentno-prevladavanje-stanja-svijest-o-jedinstvu","tag-ivana-marasovic-susnjara","tag-izmedu-perspektivizma-i-relativizma","tag-julija-vejic","tag-kazaliste-ega","tag-kresimir-katusic","tag-livia-pavletic","tag-maja-vejic","tag-ocuvanje-zdravlja-interferencija-konstruktivna-ili-destruktivna","tag-paula-catipovic","tag-refrakcija-religije-u-mediju-psihoanalize-crtice-uz-credo-ericha-fromma","tag-solution-oriented-journalism","tag-suzana-marjanic","tag-the-role-of-emotions-in-the-dissemination-of-populism-and-fake-news-phenomena","tag-zarfa-hrnjic-kuduzovic","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"acf":[],"yoast_head":"\n\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"\u00a0 \u00a0 \u00a013(25)#11 2024 This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License. DOI 10.46640\/imr.13.25.1 UDK 004.04:070(497.6) Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 25.3.2024. Amela Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, Zarfa Hrnji\u0107 Kuduzovi\u0107 i Amira Banji\u0107 Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tihomila Markovi\u0107a 1, 75 000 Tuzla, BiH amela.delic@untz.ba […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2024-10-03T13:02:01+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2024-12-20T09:25:54+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"592\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"868\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Super User\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Super User\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"259 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Super User\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"headline\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25\",\"datePublished\":\"2024-10-03T13:02:01+00:00\",\"dateModified\":\"2024-12-20T09:25:54+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/\"},\"wordCount\":51791,\"commentCount\":0,\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"keywords\":[\"Amela Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107\",\"Amira Banji\u0107\",\"Attitudes of Journalism Students and the Representation of solutions in the reporting of Web Portals on Young People\",\"Darko Kova\u010di\u0107\",\"Fulvio \u0160uran\",\"Gesamtkunstwerk i multimedija \u2013 izme\u0111u auratskog i tehni\u010dkog\",\"Handelmanovi modeli i zrcala javnih doga\u0111aja ili Sinjska alka kao primjer zrcala-prezentacije; Malba\u0161in modo epico\",\"Inteligentno prevladavanje stanja \\\/ Svijest o jedinstvu\",\"Ivana Marasovi\u0107 \u0160u\u0161njara\",\"izme\u0111u perspektivizma i relativizma\",\"Julija Veji\u0107\",\"Kazali\u0161te ega\",\"Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107\",\"LIVIA PAVLETI\u0106\",\"Maja Veji\u0107\",\"O\u010duvanje zdravlja \u2013 \u201einterferencija\u201c konstruktivna ili destruktivna\",\"Paula \u010catipovi\u0107\",\"Refrakcija religije u mediju psihoanalize (crtice uz credo Ericha Fromma)\",\"Solution-oriented Journalism\",\"Suzana Marjani\u0107\",\"The Role of Emotions in the Dissemination of Populism and fake News Phenomena\",\"Zarfa Hrnji\u0107 Kuduzovi\u0107\"],\"articleSection\":[\"In Medias Res broj 25\"],\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/\",\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"datePublished\":\"2024-10-03T13:02:01+00:00\",\"dateModified\":\"2024-12-20T09:25:54+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\"},\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/wp-content\\\/uploads\\\/sites\\\/2\\\/2024\\\/10\\\/inmediasresno25ii.jpg\",\"width\":592,\"height\":868,\"caption\":\"InMediasRes br. 25\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/clanci-in-medias-res-br-25\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/\",\"name\":\"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4\",\"name\":\"Super User\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Super User\"},\"url\":\"https:\\\/\\\/centar-fm.org\\\/inmediasres\\\/index.php\\\/author\\\/amynovcfmweb\\\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","og_description":"\u00a0 \u00a0 \u00a013(25)#11 2024 This journal is open access and this work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License. DOI 10.46640\/imr.13.25.1 UDK 004.04:070(497.6) Izvorni \u010dlanak Original scientific paper Primljeno: 25.3.2024. Amela Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107, Zarfa Hrnji\u0107 Kuduzovi\u0107 i Amira Banji\u0107 Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tihomila Markovi\u0107a 1, 75 000 Tuzla, BiH amela.delic@untz.ba […]","og_url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/","og_site_name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","article_published_time":"2024-10-03T13:02:01+00:00","article_modified_time":"2024-12-20T09:25:54+00:00","og_image":[{"width":592,"height":868,"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"Super User","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Super User","Est. reading time":"259 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/"},"author":{"name":"Super User","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"headline":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25","datePublished":"2024-10-03T13:02:01+00:00","dateModified":"2024-12-20T09:25:54+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/"},"wordCount":51791,"commentCount":0,"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","keywords":["Amela Deli\u0107 A\u0161\u010di\u0107","Amira Banji\u0107","Attitudes of Journalism Students and the Representation of solutions in the reporting of Web Portals on Young People","Darko Kova\u010di\u0107","Fulvio \u0160uran","Gesamtkunstwerk i multimedija \u2013 izme\u0111u auratskog i tehni\u010dkog","Handelmanovi modeli i zrcala javnih doga\u0111aja ili Sinjska alka kao primjer zrcala-prezentacije; Malba\u0161in modo epico","Inteligentno prevladavanje stanja \/ Svijest o jedinstvu","Ivana Marasovi\u0107 \u0160u\u0161njara","izme\u0111u perspektivizma i relativizma","Julija Veji\u0107","Kazali\u0161te ega","Kre\u0161imir Katu\u0161i\u0107","LIVIA PAVLETI\u0106","Maja Veji\u0107","O\u010duvanje zdravlja \u2013 \u201einterferencija\u201c konstruktivna ili destruktivna","Paula \u010catipovi\u0107","Refrakcija religije u mediju psihoanalize (crtice uz credo Ericha Fromma)","Solution-oriented Journalism","Suzana Marjani\u0107","The Role of Emotions in the Dissemination of Populism and fake News Phenomena","Zarfa Hrnji\u0107 Kuduzovi\u0107"],"articleSection":["In Medias Res broj 25"],"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/","name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25 - In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","isPartOf":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","datePublished":"2024-10-03T13:02:01+00:00","dateModified":"2024-12-20T09:25:54+00:00","author":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4"},"breadcrumb":{"@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#primaryimage","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","contentUrl":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/wp-content\/uploads\/sites\/2\/2024\/10\/inmediasresno25ii.jpg","width":592,"height":868,"caption":"InMediasRes br. 25"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/clanci-in-medias-res-br-25\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u010clanci IN MEDIAS RES br. 25"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#website","url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/","name":"In Medias Res - \u010casopis centra za filozofiju medija","description":"","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/#\/schema\/person\/ae49dcc23965665608f66120db8245a4","name":"Super User","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/5ac3fc5ccca7755fa3f558fed4a39be2232c6585e68bd398c790d57375dde921?s=96&d=mm&r=g","caption":"Super User"},"url":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/author\/amynovcfmweb\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/487","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=487"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/487\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1304,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/487\/revisions\/1304"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/491"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=487"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=487"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centar-fm.org\/inmediasres\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=487"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}