Zvonimir Kuhtić, Jadikovka kamena – fotografije

Autor: Bosiljko Domazet

Atelje „Akademija svega“, Trg Tomaso Bembo 7, Bale/Valle, utorak, 12. srpnja 2022. – izložbu otvorio Bosiljko Domazet.

Ovdje prisutni gledač kroz objektiv, Zvonimir Kuhtić, našao je štošta u poeziji kamena, u njegovoj ljepoti i živosti.

„I u kamenu život se krije, usanjan ali tu je, lupi ga i čut ćeš kako mu srce bije“, zapisao je Andro Vid Mihičić, pjesnik s Tramuntane, sjeverne strane otoka Cresa. Mjesto je to mitsko, kako bilježe raniji naraštaji, imenom Caput Insulae, ili glava otoka.

Jure Kaštelan bilježi jadikovku kamena i veli: „I ti, ruko koja dižeš dlijeto, ne daj mi život čovjeka…. I ti, ruko koja dižeš dlijeto, ne budi me. Ne daj mi oči koje gledaju zločin.“ Mak Dizdar u pjesmi Dažd kaže i ovo: „Trebalo bi se odkameniti / I proći bez osvrtanja / kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada.“

Stoga, ovdje prisutni Zvonimir ima još vremena. Uz Juru Kaštelana, u ovim je fotografijama mislio i na Daniela Načinovića i njegov spjev „Križ na groti“, i na Vladimira Nazora i tri njegova zapisao o Braču, otoku 'bez kruha, vode i putova'.

O Autoru
Zvonimir Kuhtić, 23. 6. 1960. Sisak. Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna (ŠPU), odjel za unutarnju arhitekturu i dizajn. Započeo u Kazalištu lutaka u Zagrebu kao student kartodrapac, pa konstruktor lutaka, kazališni slikar i scenograf. Dizajner je i grafički urednik relevantnih dnevnih, tjednih i povremenih novinskih izdanja, brojnih naslovnica knjiga, plakata, monografija, logotipa, omota cd-a, postava izložbi. Grafička, idejna rješenja i fotografije izlagao je na više skupnih i pet samostalnih izložbi. Ove fotografije blaga su fascinacija kamenom i osobna su impresija snage, volje ali i 'lomljivosti' čovjeka. Fotografije su digitalno snimljene na Lošinju i otklon su od svakodnevnog posla. Živi i radi u Zagrebu kao fotoreporter jedne novinske agencije. In memoriam : Krunoslav Kuhtić /1952. – 2020./ & Drago Jofa, ulični fotograf /1955. – 2020./